Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Poštovani gospodine Pastor, samo dve primedbe. Ne znam da li ste to rekli suštinski ili ironično, kada ste govorili o Vranju. Plašim se da nije ostvaren tamo suficit od 15 miliona i da ga nema uopšte, ali da predstoje izbori i neke druge stvari, pa je važno da se ljudima nešto kaže. Bilo bi dobro kada bi toga bilo, pa da se taj novac potroši na bilo šta, a pogotovo kada bi se potrošio na poljoprivredu. Plašim se da kad bismo malo ušli u papire da bismo videli da stvari ne stoje tako. To je i inače naš problem. Zato što imamo bezbroj ideja i bezbroj stvari kako da potrošimo novac, a posebno novac koji nemamo i posebno novac koji nismo zaradili. Za to smo velemajstori. Svi znamo kako bismo ga potrošili, samo nikako da napravimo gde i kako te prihode da ostvarimo.
Rekla vam je ministarka za 33.000 novih gazdinstava. A kako su napravljeni? Prostom i složenom deobom onih od preko 20.000 hektara koje su imali stvarnim i lažnim razvodima, činjenicom da su dobijala i snaje i šurnjaje i svi ostali i postajali vlasnici, ali zašto? Pa, samo da bi se izbeglo plaćanje, odnosno da bi se obezbedilo plaćanje od države na onom istom nivou kako je to bio ranije slučaj.
Dakle, da stvari nazovemo pravim imenom, sve subvencije koje dajemo bukvalno, one ne idu ni u traktore, ni u kombajne, ni u druge mašine, već idu u preživljavanje. Ja razumem poljoprivredne proizvođače, ali mi moramo da napravimo ozbiljniju poljoprivredu koja ozbiljnije može da odgovori. Da li to možemo sa tri, pet ili šest hiljada? Ne možemo. Ali, takođe, to neće ni da spase nekoga, a pogotovo to ne možemo da radimo dajući novac koji nemamo. Ja vam kažem unapred, nisam video sve podatke, da pošaljemo bilo koju kuću, da pošaljemo bilo koju inspekciju, uverićete se da sam bio u pravu.
Što se tiče drugih stvari o kojima ste govorili, mislim da je veoma važno da smo pokazali u ovom budžetu, uz vašu podršku, uz vašu pomoć, vaše političke organizacije, da želimo da ne pravimo nikakvu razliku između većinskog naroda i pripadnika svih manjina, a posebno mađarske manjine koja ima značajan uticaj na severu Srbije i ulaganje u kulturne institucije, odnosno institucije kulture na severu Srbije, ali rekao bih i ulaganje u infrastrukturu. Ne samo pruga Beograd-Budimpešta, koja je za nas od velikog značaja, iako mnogi ne razumeju, jer time Beograd i Budimpešta trasiraju vezu i sponu između centralne i zapadne Evrope sa južnom i istočnom Evropom. To postaje najvažniji koridor i deo takozvanog „Puta svila“ na kojem Si Đinping insistira i koji je posebno dogovorio sa poljskim predsednikom Dudom i sa češkim premijerom Bohuslovom Sobotkom, kao i sa nama i sa mađarskim predsednikom Vlade, Viktorom Orbanom. Dakle, na tome ćemo nastaviti da radimo i insistiraćemo.
Ono o čemu smo govorili, taj „ipsilon krak“, koji nije jeftin, mi ćemo, nadam se, iz dela privatizacionih prihoda uspeti da napadnemo tu deonicu i da konačno to uradimo, kao što ćemo da razgovaramo i o pruzi Subotica-Segedin-Baja. Mislim da je to veoma važno za pripadnike mađarskog naroda i mađarske nacionalne manjine u našoj zemlji. Kao što ste mogli i do sada, uvek možete da predlažete, ali samo želim da vam kažem da, bez obzira na to što nam slede izbori i što ja znam kako se najlakše dođe do svesti ljudi podilaženjem i time što sve treba da ostane po starom, bio bih veoma tužan, veoma neraspoložen, ne samo kao predsednik Vlade, već kao običan čovek, ukoliko ne bismo umeli, ne bismo uspeli da realizujemo dolazak „Tenisa“. Zato što će da napravi mnogo moćniju industriju od svega što smo mi do sada napravili. Zato što će time ponovo da nam raste izvoz, što mnogi ne razumeju šta znači, kao i što će ponovo da nam raste BDP, što ćemo da imamo bar 500.000 prve godine, a u drugoj godini milion svinja više nego što smo imali do sada. Zato što će stočni fond dramatično da nam poraste, a bilo smo pre godinu dana na nivou iz 1910. godine.
Dakle, bar smo dalji pad uspeli da zaustavimo, iako bi bilo nezamislivo da bude lošije nego što je danas. Zato od vas očekujemo da nas razumete i da nam pomognete i u objašnjavanju narodu, u objašnjavanju onim ljudima koji nisu tajkunski zainteresovani. Jer, obično ljudi pričaju o malim poljoprivrednicima, a sva ta zemlja završi u tajkunskim rukama, koju oni posle toga raspodeljuju na način i po ceni po kojoj oni to hoće i po kojoj oni to žele. Dakle, da nam u tom poslu pomognete, a ne možete da ubedite one koji neće da budu ubeđeni i koji neće ni da čuju, a kamoli da slušaju. Ali, uvek možemo da ubedimo one dobronamerne koji razumeju državu, koji vole državu i koji hoće da čuju argumente. Zato i vas molim i vašu političku organizaciju da nam u tom teškom poslu pomognete, zato što se plašim da ćemo bez toga ući u ozbiljne probleme, a da nam rezultati neće biti dovoljno dobri. Hvala vam još jedanput.
Želim da vam se zahvalim.
Potpuno ste u pravu. Pokušavamo da napravimo takav pristup, zato razgovaramo sa individualnim poljoprivrednim proizvođačima, sa njihovim predstavnicima i nikada se nećemo umoriti od razgovora. Silu, pritiske i ucene ne mogu da razumem i ne mogu da prihvatim, ali da razgovaramo možemo uvek i to ćemo uvek da činimo.
Da vam navedem primer, da biste znali kako to izgleda. Znate li odakle taj novac u Vranju? Vi biste rekli – to je od ušteda, to je od ozbiljne politike ili od ne znam od čega. Nije. Od naših para, odavde. Mi smo dali za „Simpo“, a onda su oni blokirali račun „Simpu“, pošto „Simpo“ duguje od ranije i rekli – e, ovo nam se više isplati da potrošimo, pa ćemo tako da potrošimo. Eto, to je tako nastao novac, da biste samo znali kako to izgleda. Znao sam da je nešto tog tipa, pa sam u međuvremenu dobio od Ministarstva privrede tu vrstu informacije. Tako da, nemoj, kao Boga vas molim, tako da nam pomaže bilo ko, jer to nema nikakvog smisla.
Zato sam vam rekao malopre da to jeste naš problem, što mi u državi, što mi u Vladi možemo da kontrolišemo finansije. Imamo vas, sve vas ovde. Imamo MMF. Međunarodni monetarni fond kontroliše svaki dinar koji mi potrošimo. Mi ne možemo da ga potrošimo netransparentno i ne možemo da sakrijemo novac gde i kako ga trošimo. Vidi se svaka uplata, svaka isplata. Sve se vidi. Plašim se da to nije svuda slučaj. Ja se strašno obradujem kada vidim da, recimo, na računu u Rumi imaju 90 miliona dinara, a imali su minus od 500 miliona. Imaju, zahvaljujući činjenici da sada imaju pet fabrika, a nisu imali nijednu, te im oni to plaćaju. Ali, strašno se rastužim kada vidim koliki su nam dugovi pojedinih lokalnih samouprava, gde da uzmemo da damo po deset miliona evra u ovom trenutku. Mi to ne možemo da ih spasemo. Kada smo davali prošle godine po 500 hiljada, po milion evra, pomagali, uvek smo im govorili – ali, vas molimo, ljudi, smanjite deficit u svojim opštinama. To što ste sada uzeli jednokratno tih milion evra neće izlečiti vašu opštinu ako ne promenite svoje ponašanje, ako se ne budete ponašali drugačije.
Vi znate da smo imali primera po Srbiji da su krenuli da nam drvene bandere naplaćuju, kažu – e, ako država hoće da ima banderu ovde, mora da plati opštini zemlju. Onda sam ja rekao – nema problema, posecite mu te bandere, pa da vidim kako će onda bez struje. Onda su odustali od toga. Onda su to isto radili sa Telekomovim stubovima. Onda su to isto sve vreme radili, zato što ne postoje zdravi prihodi po lokalnim samoupravama, nego je bilo - da se dočepamo vlasti, za svaku stranku jednako govorim - moju, vašu, svaku drugu, u 80% slučajeva. Ima, naravno, i dobrih primera izuzetaka o kojima sam već govorio. Ali, sve je to – hej, hajde da se dočepamo. Pa, domovi zdravlja. Pogledajte šta se sada dešava. Mi sad treba da platimo sve ono što je neko zapošljavao u jednoj kampanji, mislim da je to radio G17 plus i još neke političke stranke, ako se ne varam, zapošljavali stomatologe, zapošljavali ne znam koga, sve, eto, da dobijemo nečije glasove. I, šta sada da radimo? Ostali smo dužni svima i domovi zdravlja prodaju ambulantna kola, prodaju sve da bi se isplatile plate.
Šta sada da uradite? Sada morate ponovo to da uzmete pod republičku kontrolu, na ovaj ili na onaj način, da to ne bi nestalo zato što neki stariji ljudi i neka deca moraju da idu u te domove zdravlja. Dugovi su sve veći, dugovi su ogromni. Isti je slučaj i sa isplatama u 60-70% predškolskih ustanova vaspitačima i vaspitačicama. Ljudi, nije nama problem deficit Vlade Srbije, to ste mogli da vidite po brojevima i za 2015, pa čak i za 2016. godinu. Nama je problem deficit lokalnih samouprava. Nama je problem bio Beograd, koji je imamo do skoro deficit od 21% i to nam je bila najbolja lokalna samouprava. Cela Srbija je slušala bajke o tome kako je divno, kako cveće cveta u Beogradu - deficit 21%. Jel ne valja sadašnji gradonačelnik koji je sveo na 4,7%, što i dalje nije dobar rezultat? Onda možete da mislite kako je bilo ono sa 21%. Ali, to su naše…
Nemojte da dobacujete. Nemojte da dobacujete. Na pristojan način uvek možete da kažete mnogo više nego na nepristojan.
O tim lažima od 24 stana već sam govorio i nije me sramota da o tome pričam, kao što su prvi put slagali, kao što su slagali i o sukobu interesa pa sada ćute kao zaliveni kada su dobili odgovor i kada su dobili izveštaje i grafologa i svih ostalih. Tako da, tih besmislica sam se naslušao.
Dvadeset i jedan posto deficita inače vredi negde 2.000 više od bilo koja 24 stana, izmišljena ili stvarna, kako god okrenete. Toliko o načinu vladanja, načinu upravljanja i ophođenju prema građanima ne Beograda, već cele Srbije. Zato samo molimo ljude u unutrašnjosti, u Vojvodini, u centralnoj Srbiji, na Kosovu i Metohiji da samo novac koji se dobija, da se time raspolaže na domaćinski način jer time će svima nama biti lakše i svi rezultati će nam biti bolji. Zna Kori, već i ove godine su nam iz EU rekli – sledeće godine ćemo mnogo više da pazimo i da vodimo računa o lokalnoj samoupravi i o načinu na koji oni troše novac nego Vlada. Oni su stekli poverenje u Vladu. Kontrolisaće to MMF, kontrolisaće EU, ali mnogo manje nego što će da kontrolišu kako se troši novac u lokalnim samoupravama jer su shvatili da je to za nas ozbiljan problem. To sada vide ljudi svuda po celoj Srbiji.
Vama hvala na tome. Samo vas molim da uvek na isti način, onako kako smo i do sada zajednički radili, ta rešenja pronalazimo, uveren sam, u najboljem interesu i srpskog i mađarskog naroda, u najboljem interesu svih građana naše zemlje. Takođe sam uveren da ćemo imati još dobrih poteza na približavanju naših naroda i da sve ono što smo imali u prošlosti, a nije uvek bilo najlepše i najbolje, da polako ali sigurno ostaje iza nas, što se vidi i u komunikaciji između državnih organa dveju zemalja, u komunikaciji koja nekada nije bila laka, a danas je takva da gotovo na dnevnom nivou razgovaramo o svim važnim stvarima. U tome je i vaša uloga bila izuzetno značajna i ja vam na tome čestitam i još jedanput vam se zahvaljujem.
Iznenađen sam izjavom da ste se usudili da kritikujete narod i da govorite o greškama naroda, ali i to valjda govori više o vama nego o narodu, a pogotovo mnogo više nego o svim ostalima u ovoj sali. Nemojte da mi dobacujete, znam da vam pristojnost nikada nije bila jača strana, a sada vidim da i poznavanje budžeta vam nije jača strana.
(Zoran Živković, s mesta: To kažite svojima.)
Naime, to što ćete da dobacujete i da vičete ne znači da ste za bilo šta u pravu. Pogledajte, kako ste se vi igrali sa činjenicama i šta ste vi radili. Ovo, četiri, pet rebalansa ste izvukli moje reči kada ste vi rekli da je bio rebalans onda kada smo uvodili jednokratne isplate. Ja sam tada rekao – da bog da da imamo četiri, pet rebalansa u kojima ćemo da isplaćujemo veći novac narodu u kojima će prihodi da budu veći, a rashodi manji. Kako vas nije sramota? Kako vas nije stid da tako falsifikujete realnost? Kako vas nije stid da tako falsifikujete realnost misleći da ne samo da smo mi ovde glupi, što je u redu, misleći da je ceo narod glup. Uostalom to ste negde na kraju i rekli. Ja vam kažem, narod je uvek u pravu i narod odlično vidi i zato ste vi jedan jedini, dvojica vas je poslanika iz vaše stranke, a neki drugi su dobili 248, upravo zato.
Vi kažete, vi govorite o povećanju prihoda, o većem PDV-u. Pa, šta je nego bolja ekonomija, veći PDV. Pa, veći PDV je srž napretka ekonomije. Pa, vi ništa o tome ne znate, čoveče to je srž. Svakoga dana merimo BDP i uvozni PDV, ali posebno BDP jer to je suština ekonomskog napretka. Pa, vi o tome ne znate ništa.
Pričate nam o kapeksu, kažete 14 % je manji. Jeste, manji predviđeni, ali je zato za više od 15% od izvršenja u ovoj godini. Potrošili smo 30 milijardi, a upisali smo 42 milijarde za kapitalne investicije. I to niste uspeli da se setite iako ste jasno i nedvosmisleno mogli da vidite. Niste, zato što niste želeli. Niste zato što su brojevi toliko dobri da niko ne može da ih kritikuje sem vas.
Aluzija na poligraf i na sve ostalo, ja nemam ništa protiv toga. Uvek su lažovi bežali od detektora laži i uvek su lažovi pronalazili izgovor za neodazivanja na detektor laži. Ali, uvek su pošteni ljudi pristajali da odu na detektor laži i nikada nisu imali problem i nikada nisu hteli da vode kampanju protiv nečega što postoji u FBI, što postoji u najsavremenijim i najboljim policijama sveta. I, što ne možete da prevarite u 99,9% slučajeva radi, u 0,1% ne radi, ali tada i ne donosite rezultate što se ustanovi kroz kontrolna pitanja.
To znaju svi, ali šta da vam kažem, ako je moguće da neko ne govori istinu, a da u javnosti mora da ispade da govori istinu, tim gore po poligraf, tim gore po argumente. Meni nije problem da odem na detektor laži zato što znam da govorim istinu i da mi je savest čista, a onaj kome je problem, siguran sam da će uvek problem da bude u poligrafu, odnosno detektoru laži, a ne u njemu i njegovim lažima.
Govorite o međunarodnoj podršci, ne znam kolika je međunarodna podrška, interesuje me kolika je podrška našeg naroda. Interesujem kakva je pozicija Srbije u svetu. Mislim da je pozicija Srbije u svetu takva da sam razgovarao sa gotovo svim evropskim premijerima više puta, sa Angelom Merkel, pet puta u toku ove godine.
Ne sećam se da je to neko drugi imao priliku u srpskoj savremenoj istoriji. Ne sećam se da je neko imao priliku da dva puta, tri puta u toku jedne godine sedi sa kineskim premijerom i da bude onako uvaženi kako smo mi bili uvaženi. Ne sećam se da je neko imao tako uspešne posete i Amerikanaca ovde i naše posete SAD tamo. Ne sećam se, ali je moguće da grešim. Ali, ja se radujem da je to bilo i ranije, ako je bilo.
Mislim da je pozicija Srbije dobra, to pokazuje otvaranje poglavlja koji imamo 14. ako do toga dođe naravno ne bi bila dobra vest da do toga ne dođe, ali mislim da ćemo i tu vrstu nagrade uspeti da dobijemo od EU, verovatno za loše rezultate koje smo do sada postigli.
Što se tiče različitih fabrika znate, ja sam očekivao i borio se da imamo još više fabrika, ali sam se izborio za mnogo fabrika i mnoge doveo u Srbiju i obišao mnoga radna mesta, mnoge ljude na tim radnim mestima i video sam u njihovim očima zadovoljstvo i glad za radom, za poslom i kada sam obilazio PKC u Smederevo, i kada sam obilazio KVS u Bečeju gledao sam te mlade ljude novozaposlene koji su imali ogromnu energiju i želju da idu napred.
Da li sam negde, da li negde nismo uspeli, pa ne na jednom mestu bar na 50 mesta, a to je valjda posao, pa to se trudite i borite, radite svakoga dana, pokušaću na hiljadu mesta.
Pa ako na 50 ne uspem, uspeo sam na 950, ali ću neumorno da radim na tome iz dana u dan da se borim i da izgaram da dovedem 50, još 100, još 200 fabrika i da se podižemo i da napravimo dobar rezultat. Ja se time ponosim, ja se time ponosim i mislim da je to dobra stvar.
Što se tiče javnog duga, vi me razumete ili se pravite da me razumete. Naravno da javni dug raste i 500 puta sam vam ponovio, on će da raste do negde 78%, 79% BDP i sve što radimo, radimo da zaustavimo rast javnog duga koji je bio galopirajući, koji ste nam ostavili na nivou od 64%, 2012. godine, vi ste usvajali budžet 2012. godine, ne mi.
Dakle, 64%. Čudo je da smo ga zaustavili pre 95%, zaustavili smo dramatičan rast, a pročitaću vam sad u dinar da biste razumeli, da smo se zadužili, ne pričam o projektnom deficitu, samo za deficit ove godine, dakle 143 miliona američkih dolara, 283 miliona evra, 55.966.000.000. dinara, i sve ostale na nivou malom na pet milijardi.
Tačno u visini ovogodišnjeg deficita, dakle, stojimo vrlo dobro, imamo dobar kešlou, nikakve probleme sa likvidnošću nemamo i zadužujemo se po tri puta povoljnijim uslovima nego što je to zaduživanje bilo do pre dve, tri, četiri i pet godina.
Dakle, to su ogromne razlike, mi idemo ka tome. Još godinu i tri, četiri meseca moraćemo, ako sam ja Dušane u pravu ti me ispravi ako nisam, da se zadužujemo i da pokrivamo taj deficit, ali ćemo da stanemo na nivou ispod 80%, od tog trenutka javni dug prvi put smanjujemo na 79, a onda idemo već sledeće godine 2018. godine na 75% i tada kreće trajno ozdravljenje Srbije i trajno smanjenje javnog duga.
Zato je bilo potrebno smanjenje fiskalnog deficita, zato nam je potreban ovakav rast BDP, zato sve ovo radimo što radimo. I tu su konkretne stvari i to zna MMF, to piše u planu MMF.
I da vam odgovorim na prvu stvar koju ste pomenuli. Rekli ste budžet nije dobar i to je jasno svima, nisam u stanju to da komentarišem.
Kažete, danas je ne znam koji decembar a trebalo je da bude do ne znam kog novembra, ali ste zaboravili da kažete i narodu, građanima Srbije i narodnim poslanicima da smo mi imali u toku razgovore sa MMF, da smo imali reviziju MMF, pa zato što sa njima zajedno moramo da uradimo budžet gospodine Živkoviću, zato što ozbiljna zemlja koja se nalazi u programu sa MMF mora da dobije i njihovu saglasnost za budžet da biste u programu ostali i da bi zemlja mogla da ide napred.
A ovaj budžet je stigao ranije pred narodne poslanike, nego bilo koji budžet od 2008. do 2012. godine i mi se ponašamo odgovorno prema svim ljudima i sedimo ovde i odgovaramo na svaku vašu primedbu, a vaše primedbe su takve da sem reči koje jesu za ponavljanje, neke nisu, ne znam šta bih vam rekao. Od četiri, pet rebalansa koje ste potpuno okrenuli reči koje sam izgovarao, i koje su svi ljudi razumeli zašto sam to izgovorio, da vam ponovim.
Pošto 44 godine nije bila nijedna godina bez rebalansa, mi smo došli u Narodnu skupštinu, da isplatimo sedam hiljada dinara prosvetnim radnicima i svima ostalima, a onda ste me kritikovali, vi gospodine Živkoviću i neki drugi, govoreći da je to rebalans, a onda sam vam ja rekao, ovo nije rebalans, ali ako jeste, voleo bih da ih imamo četiri, pet puta godišnje, da bismo upravo to isplaćivali narodu, mimo onoga što smo u budžetu napisali.
To je sve potpuno suprotno od onoga što ste vi želeli da kažete. Ja sam i sada rekao, voleo bih da nemamo rebalans sledeće godine, ali nisam 100% siguran i ne mogu to da garantujem, ali se nadam da ga nećemo imati i unapred vam garantujem da ćemo prihode da imamo veće nego što su predviđeni, jer smo ih vrlo konzervativno predvideli, nadam se da ćemo rashode upravo zbog onih rizika o kojima sam govorio, zbog ovih 17 preduzeća, uspeti da ih izbegnemo. To su rizici koje nije napravila ova Vlada, nije napravio niko od nas. To su ona preduzeća koja su opljačkana i razorena u prethodnoj deceniji, deceniji i po, dve decenije, tri decenije kako god hoćete.
Kako bih vam rekao, u pravu ste, čini mi se da je svima jasno kakav je budžet. Što se tiče Fiskalnog saveta, podsetiću vas, Fiskalni savet, vi, gospodin Božović, mnogi drugi su rekli sledeće, citiram: „Smanjenje tražnje od 7% dovodi do velike sumnje da će 2015. godine“, a ovo je bilo tačno pre godinu dana, „biti godina u kojoj će išta biti bolje, nego što je bilo u 2014. godini. Ako uzmemo“, kažu tada u komentare, Fiskalnog saveta, „onda predviđamo isto ono što predviđa i MMF, pad od 0,5% BDP“. Međutim, Fiskalni savet, a mi smo sa njime saglasni, dao je još jednu alarmantnu činjenicu, da taj pad može biti 1,5%, minus 1,5%, ukoliko se jedna od predviđenih fiskalnih mera ne sprovede u 2015. godini.
Fiskalni savet i vi, promašili ste samo za 2,5% BDP. Koliko je to, Dušane, milijardi, nešto manje od dve milijarde? Da kažemo da 800 miliona, nije milijardu, već 800 miliona. Napravili ste grešku od samo 800 miliona evra. Šta da radite? Toliko o vašim dobrim procenama, toliko o vašim dobrim računicama.
Što se naroda tiče, gospodine Živkoviću, narod uvek zna dobro da oceni i vas i mene i narodne poslanike, i narod ne greši nikada, verujte mi nepogrešivo oseća ko radi za njega, a ko radi protiv, već ne radi za njega svom energijom i svom snagom kako bi mogao. Hvala najlepše.
(Zoran Živković, s mesta: Replika.)
  Želim zbog građana samo da ponovim još jedanput.
Dakle, molim vas pogledajte za socijalna davanja. Reč je o tranzicionom fondu, manje izdvajanja za tranzcioni fond, a ne za druga prava. Ali, vi to niste želeli da pročitate.
Sa druge strane, niste hteli da me slušate malopre. Objasnio sam vam oko Kapeksa. Rekao sam vam lepo - jedno je šta su predviđena izdvajanja, a drugo je izvršenje. Rekao sam vam, bilo je predviđeno oko 50 milijardi, potrošili smo 30, a mi smo predvideli više nego što je 14% povećanja u odnosu na izvršenje. I to je precizno i jasno svakome u ovoj sali. Samo ne znam zašto vama nije jasno, ili ne želite da vam bude jasno?
Ali, kako bih vam rekao, to su toliko precizni brojevi, toliko precizni pokazatelji da su i ovi stručni ljudi koji ovde sede i koji nisu ministri i političke glave, ljudi ne razumeju o čemu se radi.
Što se tiče rebalansa budžeta, nije rebalans strašan samo što ih mi nismo imali zbog povećanih prihoda i smanjenih rashoda, nego smo ih imali upravo zbog smanjenih prihoda i povećanih rashoda, i zato bi bilo dobro kada bismo takve imali, ali je to redak slučaj. Zato je mnogo bolje nemati ih, nego pokazivati pogrešno planiranje i loše planiranje sa nižim prihodima i većim rashodima.
Mi smo imali jedan neformalni rebalans koji nije rebalans u pravom smislu reči, zato ga nazivam neformalnim iz tih dobrih razloga. Nadam se da i sledeće godine ga nećemo imati iz loših razloga. Ne znam da li ćemo ga imati iz dobrih razloga.
Ali, kako bih vam rekao, ako vi ovo niste u situaciji da pročitate sa Kapeksom, jer tu je sve toliko jasno, 30 milijardi smo potrošili, trebalo je da potrošimo 49, skoro 50. Mi predviđamo 42 milijarde, što je 12 milijardi više od onoga što smo potrošili od onoga što je bilo izvršenje u ovoj godini.
I to pitanje, odmah da vam kažem da li ćemo uspeti tih 42 milijarde da potrošimo zato što su uvek i ministrima gladne oči većih budžeta, a pitanje je da li su u stanju u skladu sa svim procedurama i zakonom da taj novac potroše. Ja mislim da to ljudi u Srbiji, na kraju krajeva, dobro vide i mislim da im je sve na kraju krajeva i jasno.
A samo želim vama da kažem, nemojte da brinete, u Srbiji nije lako. I kroz užasno težak period smo prošli, sve što dolazi neće biti mnogo lakše, ali biće lakše, i biće bolje.
Srbija je na dobrom, vrlo dobrom putu. Ima mnogo stručnih ljudi, ima mnogo ljudi koji znaju, ljudi koji su disciplinovani, vredni, marljivi, odgovorni, u sigurnim rukama, i uveren sam, ponavljam vam još jedanput, a na to nisam čuo odgovor, kao što nisam čuo odgovor na to kako je to Fiskalni savet prošle godine u ovo vreme rekao da će deficit za 2015. godinu da bude 230 milijardi, a danas je jasno da neće biti ni 80 milijardi.
Tako da, kad smo već kod toga, izgleda da su naše prognoze bile tačnije i preciznije uprkos svom poštovanju koje imamo prema njima i sasvim sam siguran da ćemo sa takvim trendom uspeha, uzlaznim trendovima u svim oblastima, nastaviti i u budućnosti, uprkos onima koji misle da kibicujući sa strane, dobacujući, pokušavajući nekoga da spreči da obavi svoj posao, mogu nešto da postignu.
Onoga ko ima veliku energiju, koji želi da sve te prepreke preskoči, taj se ne obazire ni na dosetke ni na dobacivanja ni na kibicovanja ni na sve drugo, već ide napred. Tako ćemo da se ponašamo i ubuduće i Srbija će nesumnjivo uvek da pobeđuje. Hvala.
Uvažena predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani narodni poslanici, želeo bih pre svega da vam se zahvalim na posvećenom radu, ali je važno zbog građana Srbije, a i zbog vas, jer čini mi se da su neki zaboravili šta je danas tema dnevnog reda, o čemu mi danas ovde govorimo. Nikakav problem nije da razgovaramo i o svakoj drugoj temi.
Danas je tema dnevnog reda da li će Narodna skupština Republike Srbije da odobri Vladi Republike Srbije da svim zaposlenima u prosveti, uključujući i profesore na univerzitetu koji nisu bili predviđeni prvim planom, da im se isplati jednokratna podrška od sedam hiljada dinara. Dakle, to je tema.
Ovde se ne razgovara o tome da se negde nekome nešto uzima, pogotovo ne da negde neko nekoga ponižava, već da vidimo šta je to što možemo da uradimo i, pre svega, za one učitelje i nastavnike koji imaju skromne plate, ali i za onih 19% ljudi koji imaju plate niže od 25 hiljada, koje niko nije ni dirao. Za njih je ovo i te kako veliko, veoma, veoma značajno i sasvim sam siguran da su zbog toga radosni.
Želim da vas obavestim sve, pošto sam video da su se mnogi posprdno odnosili prema svemu ovome, da sam lično razgovarao sa predstavnicima svih reprezentativnih sindikata iz prosvete, sa svima. Njihov zahtev je bio, koji mi nismo uvažili, da isplatimo sedam hiljada dinara. Mi ga nismo uvažili, ja sam tražio pet, nekako smo uspeli da izmolimo MMF da dođemo do šest hiljada dinara. Sindikati su insistirali, posebno gospodin Pavlović, da se to podigne na sedam hiljada dinara, mi smo uspeli poslednjih dana naših teških pregovora sa MMF. To je onaj isti fond koji je bio u Srbiji, inače da znate, i 2011. godine, posle katastrofalne krize i najvećeg pada u istoriji Srbije savremenoj od 3,6% 2009. godine. Pokušali su da im nešto kažu i objasne. Ko je tu koga, da li su ljudi pobegli glavom bez obzira posle mesec dana ili su izbačeni posle mesec dana. Mesec dana je njihov boravak ovde trajao, onda su ljudi shvatili da ovde nema budućnosti i napustili su Srbiju.
Dakle, ti ljudi su danas ovde, potvrđuju i treću reviziju, treću reviziju potvrđuju, kažu da smo veoma uspešni. Onda smo uspeli da se dogovorimo da prihvatimo sve zahteve sindikata po tom pitanju. Naravno, ljudi bi voleli da to bude mnogo više, da to bude mnogo bolje, podrazumeva se, i da damo sedam hiljada dinara ne samo za učitelje i nastavnike, već i za profesore. Ne zato što će to njima previše da znači, nije malo i nije beznačajno, ja znam da tu ima ljudi kojima je sve beznačajno, nama nije. Nama to nije nimalo beznačajno, jer morate da imate u vidu da sedam hiljada dinara koje ćemo da isplatimo nas će sa porezima i doprinosima da košta, bogami, i sedamnaest i osamnaest milijardi, 1,7-1,8 milijardi. Ako je to za nekog sitan ili mali novac, dajte nam ga, ko boga vas molim, pa da vidimo kako da te probleme rešavamo.
Mislim da to tim ljudima i te kako pomaže, a oni koji bi da nam drže političke tirade, ne drže nam političke tirade zbog toga što je nešto u Srbiji lošije, nego nam drže političke tirade zato što bi valjda oni napravili da to bude mnogo bolje, a oni su nas doveli u situaciju da imamo najveći pad naše proizvodnje, i to kada nismo imali poplave i sušu, doveli su nas u situaciju da smo imali takav galopirajući rast javnog duga, nezabeležen u srpskoj modernoj istoriji, da smo imali fiskalni deficit koji je stepenasto rastao iz godine u godinu, doveli su nas do potpune propasti srpske ekonomije.
Danas kada srpska ekonomija, posle mnogo godina, raste, izlazi iz recesije, danas kada se naša privreda oporavlja, danas kada počinjemo nekima da vraćamo ono što smo zbog neodgovornosti vas morali privremeno da uzmemo, a nekima dajemo više nego što su ikada imali, vi nam kažete – malo je. Malo je, ali ide u plus, a kod vas je sve bilo mnogo i išlo u minus, u tome je razlika.
Pročitaću vam sada, da vidite kako to izgleda. Kažu – 4% je malo, nedovoljno. Kada 4% ne isplaćujete iz kredita, nego isplaćujete iz onoga što ste zaradili i sačuvali, mislim da je mnogo, nije za ljude, ljudi teško žive i još 10% da im povećamo živeli bi nešto bolje, ali i dalje bi teško živeli. Tako ste im uništili i razorili živote da i 20% kada povećamo neće lako da žive, ali ćemo i to da uradimo.
Svašta sam očekivao, moram da vam priznam, po brojnim pitanjima, ali da će neko tako histerično da reaguje u trenutku kada povećavamo plate i penzije, a pazite, mi smo potpisali sporazum sa MMF da će biti zamrznuto i da ništa nećemo da povećavamo. Toliko smo dobre rezultate po MMF napravili da su nam dozvolili da to počnemo da radimo. Oni su u svom izveštaju rekli – nastavite ovako, to ćete da radite i sledeće godine. I nastavićemo tako, to ćemo da radimo i sledeće godine, a ako neko to zaustavi, to je ono što ljudi moraju da znaju u Srbiji, ako neko to zaustavi i ako bi slušao one koji nam drže predavanja svakog dana, ako neko zaustavi takve reforme, vratili bismo se unazad, vratili bismo se u galopirajući rast javnog duga, vratili bismo se u onu prošlost u kojoj je sva odgovornost bila na tome kad, kako i koliko ne odgovorno da se nekome pred neke izbore nešto poveća, a da nikakvog sistema nema.
Po prvi put u savremenoj istoriji gradimo ozbiljan sistem, sistem koji podržava ceo svet, koji nema veze sa politikom, ima veze sa ekonomijom, ima veze sa životom naših građana. Prvi put posle mnogo godina, posle 27 godina, Srbija ima, slučajno ili ne, zamislite, prvi put 2015. godine imaće više grla stoke nego u prethodnoj godini, a sve vreme je to išlo silaznom putanjom, apsolutno sve vreme.
Ako ništa, taj dramatični pad, koji su nam velemajstori srpske politike priređivali svih prethodnih godina, uspeli smo u svemu da zaustavimo. Dobili smo priznanje od MMF i Srbija se uzima kao primer, kao jedna od pet zemalja danas u svetu, kako se provode programi. Mi smo jedna od ukupno dve zemlje koja je u toku trajanja programa, zahvaljujući obezbeđivanju većeg fiskalnog prostora, dobila pravo i mogućnost od strane MMF da poveća plate i penzije, jedna od dve. Dakle, toliko smo ga dobro provodili.
Hoću da vam kažem sledeću stvar, da sam zahvalan našem narodu koji je sve razumeo, da sam zahvalan našim ljudima koji su dobro sve shvatili, jer oni koji danas kažu – za 300 dinara ste povećali penzionerima, jesmo, onima koji nisu ništa ni izgubili, onima koji ništa nisu izgubili, nešto malo više onima koji su izgubili, ali ćemo i njima i svima drugima, u koliko uspostavimo ovakav sistem, i da nam ne bude sve zasnovano na javnoj potrošnji, već na izvozu i investicijama, kao što smo uspeli u dosadašnjem toku primene programa. Povećavaćemo i dalje i penzije, povećavaćemo i dalje plate i prosvetnim radnicima i zdravstvenim radnicima i socijalnim radnicima i policiji i vojsci.
Mi ovde govorimo o nečemu što ljudi namerno kriju. Možda ste to primetili. Mi smo u jednom danu doneli odluku. Da smo za dinar to povećali, za dinar, ne pričam o stotinu, dvesta, trista, petsto dinara, negde u nekim segmentima hiljadu, dve, tri, kako kome, ali da smo za dinar povećali, povećali smo primanja juče za 2.150.000 ljudi. Pa, samo za dinar da date, pa vam je to 2.150.000 dinara. Kada kažete sto dinara, to vam je 210 miliona i ne znam koliko hiljada. Dakle, samo da ti ljudi imaju u vidu za koliki broj ljudi mi isplaćujemo plate i penzije, a isplaćujemo ih redovno, bez dana zakašnjenja. Mi nismo kao neki u okruženju, pa tri dana jedan mesec, pa pet dana drugi mesec, pa sedam dana treći mesec kasni i na kraju nestane mesečna penzija kroz istu fiskalnu godinu. Tih prevara kod nas nema. Tih trikova kod nas nema. Kao švajcarski sat, svakog meseca u isti dan. Nedovoljno je, ali uvek je redovno i uvek stiže. Polako povećavamo, taman onoliko koliko nam ekonomija raste. Ne onoliko koliko nam treba da dobijamo izbore, nego onoliko koliko nam privreda raste, onoliko koliko nam ekonomija raste.
Da vam pročitam, poštovani prijatelji, da vidite samo koliko je to, a na to dodajte i ovih 1,8 milijardi, što nije neto efekat na deficit, već govorim o ukupnim našim izdvajanjima, 7.000 jednokratno davanje za sve prosvetne radnike, računajući i osoblje višeg i visokog školstva. Dakle, što se tiče Ministarstva prosvete, reč je o ukupnom broju od 141.807 ljudi, svi će imati povećanje primanja. Ukupan taj iznos će biti 3.779.570.000. Dakle, ako neko misli da je to malo, samo za prosvetu izdvajamo oko 30 miliona evra više nego što smo u prethodnoj godini odvojili. Pri tome, naravno, najviše za osnovno obrazovanje i za srednje obrazovanje, za učitelje i nastavnike. Nešto je manje zbog broja izvršilaca na višem univerzitetskom obrazovanju, iako su njihova primanja najveća. Upravo je zato MMF želeo da oni ne dobiju ni dinara više. Oni misle da su preplaćeni, a mi smo mislili da nisu, jer smo posebno želeli da pokažemo poštovanje prema univerzitetskim profesorima, da ih ne odvajamo na taj način od ostalih i želimo da rade još vrednije, da bismo imali decu koja će da izađu sa više znanja, koja će moći to znanje da primene i koja će opet da pokažu time da naša ekonomija može da ide napred.
Što se zdravstva tiče, mi imao 128.167 radnika u zdravstvu. Ukupno, slično kao i u školstvu, 3.207.580.000. Ako je to za nekoga mali novac, za nas nije. Mali je novac za one kojima je bilo svejedno koliki je novac, kojima je bilo potpuno svejedno, milijarda, dve, tri, pet, deset, samo da se gađaju njima, da vide koliko mogu toga da potroše, a u kakvom je stanju država Srbija nije ih mnogo brinulo. Podsetiću, bila je u stanju bankrotstva, što je konstatovao i MMF i Svetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska investiciona banka. Što su od Srbije svi bežali? Što su mislili da je poslednja rupa na svirali, a bila je na „Duing biznis listi“ između 97. i 115. mesta. Uzgred, danas ta neuspešna Srbija, kako kažu, nalazi se na 59. mestu, a ja vam obećavam da će biti ispod 40. mesta već dogodine.
Želim da naši penzioneri znaju, pošto su oni najveći teret ovoga poneli na sebi, za 60% penzionera penzije nisu bile smanjivane, troškovi nisu rasli, inflacija nam je bila gotovo nulta, ali smo uspeli da, imajući u vidu ogroman broj ljudi koji se danas nalazi u penziji, počnemo time što jednim malim povećanjem pokazujemo da Srbija ide napred i da srpska ekonomija raste. Nažalost, naše penzije danas zavise od srpske ekonomije i njene snage. Zato što ono što mi dobijamo iz penzionog fonda može da bude između 48 i 51%, a sve ostalo mi isplaćujemo direktno iz budžeta, iz onoga što moramo da zaradimo. Dakle, to zavisi od snage naše privrede. Naša privreda je bila u kolapsu, uništena, zemlja pred bankrotstvom, ali zaustavili smo to i danas nemamo ni jedan jedini negativan trend. Ako pogledate izveštaj MMF-a, videćete da svi trendovi o kojima govorimo, apsolutno svi su pozitivni. Prvi put posle mnogo godina su svi trendovi u našoj zemlji, govorim o ekonomskim pokazateljima, veoma, veoma pozitivni.
Imamo još mnogo muka i problema pred nama. To su javna preduzeća, reforme u javnim preduzećima, to su racionalizacija i stvaranje efikasnije uprave. Možda veći od svih tih problema jeste proces privatizacije, naročito u onim preduzećima koja se nisu ponašala i koja se i danas ne ponašaju tržišno. Možete vi meni da dobacujete šta god hoćete, ali činjenice da promenite nećete, a ovo su činjenice. Šta da radim, činjenice da promenite, a nešto vidim i sa narodom vam ne ide. Hajde što vam ja ne verujem, nego vam i narod ne veruje.
Dakle, što se penzija tiče, da biste samo imali u vidu koliko je to novca koji izdvajamo, a i dalje želimo da smanjujemo naš deficit, a onda ćete da čujete zbog čega imamo taj deficit, samo za penzionere koji imaju penzije do 20.000 dinara, njih je ukupno 777.917, najmanje ih je u velikim gradovima, a najviše ih je na jugu, istoku i zapadu centralne Srbije, samo za njih 1,25% je iznos godišnjeg povećanja. Samo tih 1,25% za ljude do 20.000 dinara je milijardu i 495 miliona. Dakle, 12, 13 miliona evra je samo povećanje od 1,25% za 770.000 ljudi koji imaju penzije do 20.000 dinara. Dakle, to su ljudi koji najlošije žive, koji najteže žive, koji suštinski jedva krpe kraj s krajem. Zato je naša odluka bila da ne vraćamo samo onima koji imaju veće penzije, kao što su moji roditelji, već da damo onima koji imaju najmanje, da pokažemo da brinemo o sirotinji, da pokažemo da brinemo o onima koji znamo da teško žive i za koje znamo da su im uništili život svojom kriminalnom i katastrofalnom politikom u prethodnom periodu. Da oni konačno vide negde tu nadu i taj tračak svetla na kraju tunela i da znaju da će to da dođe i sledeće godine, da znaju da će da dođe i 2017. godine u većem obimu, ukoliko mi budemo uspešni, ukoliko mi budemo disciplinovani, ukoliko mi budemo odgovorni i ukoliko mi budemo dovoljno ozbiljni.
Od 20 do 25 hiljada 882 miliona, jer tu imamo veliki broj ljudi. Na tih pet hiljada to je 263.271 penzioner. Znači, 882 miliona i 837 hiljada je povećanje naše u budžetu. Ukupno šest milijardi i 35 miliona i mi tu nemamo nikakvog povraćaja u budžet, jer nemate poreze, nemate doprinose, nemate ništa što bi vam se vratilo, pa da smanji neto efekat na deficit. Dakle, sve što isplatimo to nam je čisti deficit na koji moramo da računamo. Želim takođe da vam kažem da je MMF inicijalno bio apsolutno protiv povećanja plata našim policajcima i našim vojnicima. Uspeli smo da izguramo na 2%.
Posebno sam ponosan što smo brinuli o socijalnim radnicima kojih nema mnogo. Ima ih 10.951, ali smo i njima uspeli da povećamo za 3%. Znam da nije dovoljno, ali znam da ti ljudi i te kako umeju to da poštuju i da dobro razumeju šta je to što država radi.
Šta je to što se dogodilo i šta je to i zašto vi danas čujete veću histeriju nego bilo kada do sada? Razlozi su veoma jednostavni. Oni ne stoje u ovim brojkama. Brojke nekada pokazuju, nekada ne sasvim kakav je život u Srbiji. Ali, ono što je nedvosmisleno jasno to je da Republika Srbija i po ocenama MMF-a i Svetske banke i IBRD i IDA, dakle, ne po oceni Aleksandra Vučića ili bilo koga od vas, po oceni EU nalazi se na dobrom putu, posebno u ekonomiji.
Po prvi put da ćemo moći da kažemo da smo po svom obimu najveća ekonomija u bivšoj Jugoslaviji. To smo u jednom trenutku 2013. godine mogli da kažemo, pa ponovo ne 2014. godine i ponovo možemo 2015. godine. To ne znači da imamo primanja „perkapita“ velika ali želim još jednu stvar da vam kažem ako budemo uspeli da uradimo sve što je potrebno već polovinom 2017. godine javni dug će u odnosu prema BDP krenuti na dole. To je istorijska stvar i upravo zato kako se tome približavamo i kako smo uspeli da zaustavimo na galopirajući rast javnog duga koji su nam ostavili u amanet, tako će i nervoza svih drugih da bude veća.
Nervoza će da bude sve veća utoliko pre što će morati na sve moguće načine da objašnjavaju da to što je bolje u stvari nije bolje, da to što svi vide da je bolje, da u stvari oni to ne vide dobro, pa će da govore da su to šale, a nisu bile šale kad su ljudima tobože povećavali penzije od 10%, a inflacija bila na nivou od 25%. Tačno je, to nije bila šala, to je bila zbilja, i u stvari su ljudima smanjili penziju 15% i malo jače od toga, a pričali su im kako su povećali 10%. Vidite kod nas takvih prevara nema. Kod nas je inflacija nulta, imamo Sporazum sa MMF za tih 1,25% što je minimalno za tih 1,25%, živećemo bolje, 1,25 plus 1,25, plus 1,50, plus 2,00% pa će svako da oseti.
A to kako su oni vodili našu državu, pogledajte danas dragi prijatelji, mi ove godine isplaćujemo i isplatili smo milijardu i 70 miliona evra. Znate šta isplaćujemo? Isplaćujemo kamate od 7,5% koji su nam geniji, stručnjaci, ostavili na petogodišnje kredite, na kratkoročne kredite. Na kratkoročne petogodišnje kredite, a nama su napadali kredite kojima smo strukturalno smanjivali rashode koji su dugoročni desetogodišnji sa 2% kamatama. Da li vi vidite šta se sve u ovoj zemlji dešavalo? Mi ćemo sledeće godine da imamo milijardu i 300 miliona evra da vratimo kamatu. Milijardu i 300 miliona evra, najgore godine 2016. po tom pitanju, milijardu i 300 miliona evra da vratimo. I pogledajte sad, mi ove godine milijardu i 70 miliona. Naš ukupan deficit na današnji dan vam je manji od 400 miliona evra. Mi smo vratili, nega bude 600 na kraju godine, ja mislim da neće odmah da vam kažem – biće manji, biće 500, recimo. Što je minimalno, jer smo išli na tri milijarde i na dve i po milijarde evra deficita.
Dakle, kad pogledate mi platimo milijardu i 70 miliona evra kao država samo na kamate i zajedno sa tim kamatama naš ukupni deficit je svega 500, to znači da smo mi u suficitu od 570 miliona evra. To znači da smo se veoma ozbiljno i odgovorno ponašali. Pa, mi u svakom mesecu, možda u jednom mesecu ove godine, u svakom mesecu ove godine imamo primarni suficit, u svakom mesecu. U svakom mesecu smo više zaradili od onoga što smo potrošili ne računajući kamate koje su nam geni ostavili da moramo da plaćamo, a od projekata su uradili ništa.
Od auto-puteva su uradili, pokušaj auto-puta. I, Beograd – Čačak, pa su nam ostavili put da se radi koji takođe nisu završili jer je to neki genije smislio, jer je to izvanredna stvar u izbornoj kampanji da se krene. Pa, su ostavili auto-put Ub – Lajkovac od 12,5 kilometara započet. Uđete u njivu, tu je kukuruz, a Ub – Lajkovac je 12,5 kilometara, dakle, uđete u kukuruz izađete iz kukuruza ne zante čime, sa motikom, uđete na auto-put i sa tom istom motikom možete da izađete u isti kukuruz posle 12,5 kilometara.
Mi smo uspeli, tako su to geniji radili, vi znate da mi ni danas nemamo raspisan tender za Obrenovac – Surčin, jer moraju ljudi koji bi da idu auto-putem prema Čačku, moraju da preplivavaju Savu. Pošto auto nema gde da prođe, moraju da izađu iz auta da preplivaju, onda da uzmu neko konopče da vuku auto da bi mogli da dođu do Uba, da bi se nekako dočepali Čačka. Pa, da vam govorim o Koridoru 10, o Sićevaćkoj i Krdeličkoj klisuri, o tome bismo mogli ne bajke nego basne da pričamo, pošto to na sve liči samo ne na bajku. A ovamo nam u Sićevaćkoj klisuri, tamo gde ide Nišava, ni skele nam ne bi pomogle. Brza voda, tamo ni skele ne rade. Ništa nam ne vredi.
Za sve svoje godine nikada ništa nisu napravili. Železnica, kada smo došli na vlast 26 kilometara je išla prosečno. Danas ide bar 12 kilometara više, što je katastrofa. Ali, ići će, verujte mi i 70 kilometara i 80 kilometara više prosečno na sat i to će neki drugi ljudi da urade, da se oni mnogo ne sekiraju.
Prvi put u stočarskoj proizvodnji nemamo pad. Prvi put posle deset godina u građevinskoj proizvodnji nemamo pad. Kako da vam kažem, ja mislim da to ipak nešto govori. Ja mislim da to ljudi i te kako dobro razumeju. Prvi put posle mnogo godina imamo pad nezaposlenosti i rast zaposlenosti što potvrđuje i MMF i Svetska banka, a ne Republika Srbija ili Aleksandar Vučić. Zašto nekome ne prijaju dobre vesti i zašto neko voli da u svemu ima i vidi samo loše vesti. Ja moram da kažem da to već ne mogu da razumem. Čini mi se da narod u Srbiji to ipak malo bolje razume od mene.
Takođe bih želeo da vam ukažem na još jednu stvar, bavili su se pitanjem legalizacije 15 godina. Mi smo prošle godine na osnovu svih tih propisa legalizovali 1.850 objekata samo. Mi ćemo sada doneti novi Zakon o ozakonjenju, to je važna vest za građane, to zbog njih i govorim, u kojim će vam za porodične stambene objekte, dakle do 100 kvadratnim metara sveukupno biti potrebno svega 5.000 dinara da ga legalizujete, jednom za uvek, ali će biti obavezno. Za one do 200 kvadratnih metara između 100 i 200 metara do 15.000 dinara, dakle, za sto evra moći ćete 200 kvadrata kuću da legalizujete. Za porodične i stambene kuće između 200 i 300 do 20.000 dinara, a za one najveće preko 300 kvadrata za bogate ljude maksimalno do 400 evra.
Mislim da je to nešto što nikada na takav način nije ponuđeno ljudima i da jednom zauvek hoćemo to da završimo, od toga nema, budžetski troškovi to je fiskalno neutralno, znate zato se Vujović namrštio, zato što ovd4e država ne može da dobije ništa. Ovde država ne može da zaradi ništa, ali mi hoćemo da naši ljudi zarade zato što posle toga će moći da budu na tržištu nekretnina. Posle toga će njihove nekretnine da vrede više i posle toga ćemo jednom zauvek i konačno da završimo sa tom pričom, zaustavljanje divlje gradnje.
Sve sam vam ovo dragi prijatelji ispričao zbog toga što u danas u Srbiji postoji želja da se dobri rezultati ne vide, da se objektivni rezultati ne vide, već da se vidi bes i histerija onih koji su vlast izgubili, a nikako poverenje naroda da vrate.
Veoma je važno, da onoliko koliko možemo da se borimo da narodu ukazujemo na istinu. Ja sam zato zahvalan i vama, poštovani narodni poslanici, koji ponekad i sa previše jeda, ali mogu i to da razumem, odgovarate na određene primedbe.
Nema potrebe, samo iznosite istinu. Zna narod ko je odgovoran i koliko je odgovoran i za težak život. Vidi narod ko i danas koliko radi, vidi narod ko jeste u sali, a ko nije, vidi narod ko danas radi i 10 i 12 sati, a ko su oni lezilebovići koji nikada ništa ne rade, već samo gledaju kako će negde nešto da kažu protiv svoje države.
To su isti oni koji su tražili razlog i da ne budu zadovoljni kada smo pobedili u Unesko, ni kada smo pobedili, nismo izgubili, ili kada smo pobedili u UN. To su isti oni, dragi prijatelji, koji su nam rekli kako su nam Hrvati uveli sankcije, pa samo mi bili krivi za to, dok ceo svet nije rekao da nema nikakve naše krivice, koji su nam rekli da će te sankcije da traju mesecima i godinama.
Podsećam vas da su trajale po uvođenju naših kontra mera 36 sati, pa ni posle toga nisu rekli - izvinite obmanjivali smo javnost.
To su oni isti koji nam svakoga dana drže predavanje o šalama, a šalili su se na račun hendikepirane dece i ukrali milion evra od građana Srbije, obmanjujući hendikepiranu decu da će za njih da naprave dom.
I ti isti valjda misle svaki put kada i nekim drugima se poklope interesi, pa im se učini - Eto nam prilike, eto naše šanse, vidi krenuli su ovi iz ove ambasade, krenuli su oni iz one ambasade protiv ovih, ima neka novina više, biće još neko ko će da ih napadne, hajde udri sad pa ćemo nešto da napravimo.
(Vučeta Tošković, s mesta: Neće da može.)
Pa, možda može, možda to ide, ali nemojte da potcenjujete naš narod. Naš narod, srpski narod, i svi drugi građani Srbije su nosioci suvereniteta u ovoj zemlji. Oni su ti koji odlučuju i oni su ti koji će da odlučuju, a ne bilo čije ambasade i ne bilo ko drugi van granica ove zemlje.
Hoću da vam se zahvalim još jedanput na pažnji i da se vi ne naljutite, u jednom trenutku ću da vas napustim, pošto imamo goste iz Italije, u Privrednoj komori, ali da vas obradujem ponovo ću da dođem da me rasturaju kao i uvek, što im to polazi za rukom. I to da ne brinete, dolazim već u popodnevnim satima.
Danas mi je nekako sve posle šest sati slobodno, tako da imam čitavo veče i čitavu noć da odgovaram na najteža moguća pitanja i potpuno sam siguran i potpuno sam uveren da će i kao svaki put da pokažu kako imaju sjajnu i silnu argumentaciju i već sutra će da budu na 50%, a nas će da spuste na njihovih 3 do 4%. Hvala vam i srećan rad vam želim.
Oprostite, gospodine Rističeviću, ako smem da vas zamolim za izvinjenje.
Samo dve reči zarad dodatnog objašnjenja. Ovde, naravno, nije reč o rebalansu budžeta, pošto smo došli zbog jednokratne isplate, zbog davanja novca ljudima, a ne zbog toga što mi nešto nismo dobro izračunali. Izračunali smo, možda je neko i u pravu, loše, jer smo obezbedili i dobili mnogo više novca na prihodnoj strani nego što smo hteli i planirali i potrošili smo mnogo manje novca na rashodnoj strani. Kako god vi to da tumačite, građani Srbije treba da znaju da je sve o čemu smo govorili veoma pozitivno.
Nikada nikoga nisam nazvao izdajnikom i nemojte da izmišljate, ko god da takve stvari izgovara, jer potpuno je jasno da je nekome potrebno tek onako, valjda ne postoji nijedno drugo političko oruđe i oružje, nego hajde nešto da izmislimo da bismo mogli da sanjamo i da se vraćamo u devedesete, da bismo bili u svom sedlu, jer tako nešto možemo da kažemo.
Prošlo je to vreme, prošlo je vreme u kome je moglo besmislicama i etiketama da se nešto dobija. Ja sam se danas javio samo iz jednog razloga, da bih građanima mogao da objasnim, da bih vama narodnim poslanicima mogao određene stvari da kažem, a sada sam reagovao samo da bi ljudi razumeli da kada neko priča o rebalansu, uvek je to bilo podstaknuto time što su nam rashodi bili veći, a prihodi manji. Ovoga puta imamo prihode veće, a rashode manje od planiranog i to je ključna i to je velika stvar za ovu zemlju, svidelo se to nekome ili ne.
Nemojte meni da zamerite, i ja želim ponekada sa vama da uđem u diskusiju, nekada i neku repliku da napravim, da odgovorim na neko pitanje. Vi ste toliko poznati, da bih i ja želeo malo vaše slave, da i ja postanem poznat. Ako ja odgovorim vama, i o meni će neko nešto početi da priča u Srbiji. Ja mislim da je to prirodna želja, kao što je to i prirodna vaša želja, tako da mislim da je to negde potpuno normalno i potpuno razumljivo. Demokratska kultura to nalaže i meni i vama, tako da nemam nikakav problem da sve saslušam, osim što nemojte da mi stavljate u usta ono što nijednog sekunda nisam izgovorio i nijednog sekunda nisam govorio o izdajnicima. Govorio sam o nečemu sasvim drugom, čak ni o temi da li se neko radovao tome što smo uspeli u UNESKO-u ili ne, nego šta je govorio pre toga i kakva je očekivanja imao a, odnosno posle toga nije želeo da prizna kakav je rezultat bio. Samo je o tome bilo reči. Ja mislim da je to nešto što je za našu zemlju veoma važno.
Ono što neću da vam dozvolim, možda ja zbog toga grešim i zato sam zahvalan petoro ili desetoro poslanika SNS zato što su spremni da se bore protiv insinuacija i neistina. Mnogima i nisam, koji doživljavaju Narodnu skupštinu na način da dođu i odu, a ne da se bore, iz jednog prostog razloga što nikome neću da dozvolim bez odgovora da dezavuiše nečiji težak i mukotrpan rad, nečije uspehe. Znate, kako je Meša Selimović govorio – mi Srbi smo poznati po tome da preziremo one koji su manje uspešni, a da mrzimo one koji su više uspešni ili koji su uspešniji.
Meni je drago što mi se čini, ne govorim o vama, već kod manjeg dela javnosti, da primećujem ovu drugu tendenciju, što je dobro, što znači da smo mnogo, mnogo uspešniji od onih koji su ovom zemljom upravljali ranije. Taj trend će se nastaviti, a ja ću da se borim do poslednje kapi znoja za Srbiju i boriću se do poslednje kapi znoja da se Srbija ne vrati u prošlost koju ste na takav način oličavali.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je veoma važno da ukažemo na nekoliko stvari i šta je to što smo uradili, kako smo napravili i zašto veliki broj ljudi pokušava da sruši i šta je problem u nama, zašto smo uvek nezadovoljni.
Nažalost, u našem društvu i kod svakog od nas, čini nam se, postoji želja da uvek i po svaku cenu tražimo i mislimo da zaslužujemo više, a da čak i ne pokušamo sebe da promenimo i da ponudimo više. Biti nezadovoljan uvek je lako, kritikovati još lakše, posmatrati sa strane, sa sigurne udaljenosti dobacivati ne postoji ništa lakše. Veliki Ruzvelt je svojevremeno govorio da nisu kritičari ti koji zaslužuju priznanje, da nisu kritičari ti koji zaslužuju nagradu, već oni čije je lice umrljano i prljavštinom i krvlju i znojem, oni koji se nalaze u areni, koji se svakoga dana bore za svoje ciljeve, za drugačiju i bolju budućnost, koji padaju, ali isto tako ustaju, koji greše, ali te svoje greške ispravljaju, i koji se bore i koji ne dozvoljavaju učmalosti i dosadi da razbiju njihovu energiju i želju da naprave društvo boljim. Ti i takvi ljudi zaslužuju ne samo poverenje naroda, zaslužuju da budu saslušani, a ne oni koji sede i nikada vam i ne kažu šta je to što treba da uradite, osim što kažu – treba da bude bolje.
Ovo pitanje sam namerno postavio, jer sam se trudio da u poslednja 24 sata i stručnoj javnosti i sveukupnoj javnosti čujem i jedan jedini argument. Saslušao sam sve političke stranke u Srbiji, saslušao sam sve stručnjake. Moram da kažem da su stručnjaci prilično korektno reagovali, na prilično korektan način i ocenili mere Vlade, ali sve drugo što sam čuo svodilo se na jezik uvreda i na najprimitivniji način je pokušaj sticanja političkih poena. A, to je mizerno i uvredljivo ako povećate četiri plus jednokratna pomoć i podrška, to je 5%, to je mizerno i uvredljivo, a njihove izjave kada je povećavana cena struje 7% koje su bile da je to katastrofa za kućni budžet, pazite, cena samo jednog artikla, važnog, ali samo jednog. Katastrofa za srpske budžete, da će biti uništena srpska domaćinstva, da će biti sve razoreno zato što to ne može niko da plati.
Čekajte, kako je 5%, a za sve ukupno dobijate 5% više, ništa, a 7% je katastrofa? Kakvi su vam to aršini, kome to govorite? Da li smo to postali takvi da sve što možemo da predstavimo i dobrim, mi moramo da predstavimo lošim? Dakle, sve o čemu se danas ovde govori, to je naš pokušaj da iako nemamo nikakvu obavezu da ljudima za koje smatramo da teško žive, i mnogi drugi teško žive, pronašli smo način od onoga što smo zaradili da im damo sedam hiljada dinara, za 141 hiljadu ljudi.
Danas je glavna tema - ej, nemojte to, pa dajte im 100.000, 50.000. Nemamo, nismo zaradili. Prost je razlog, nismo zaradili. Koji su ti koji su zaradili i kako su zaradili? Sada ćete da čujete primere. Da bi se dodvorili narodu u Beogradu, isplaćivali su tromesečno po tri-četiri hiljade dinara penzionerima. Danas uzimamo penzionerima po pet i šest hiljada samo da bismo to vratili. Zato što je to plaćeno iz kredita sa kamatom od preko 7%. To nije plaćano zato što je grad zaradio, zato što je država zaradila i zato ovako strastveno reagujem. Hoću da ljudi znaju, ono što mi isplaćujemo, to je zdravo, to su čiste naše pare, to nisu krediti, to neće niko da vraća. Jeste malo, ali je naše, a ne tuđe. Ja znam da ljudi obično mogu da kažu - ej, vidi, koliko imamo u džepu? Nedovoljno, malo više nego prošle godine u ovo vreme. To je napredak, mali, ali mi smo na početku programa. Tek na kraju programa moći ćemo slobodno da donosimo te odluke, ali smo i to uspeli.
Naše javne finansije su danas, po onome što govori MMF, najčistiji i najbolji. Ja znam da će ljudi da kažu - šta to mene briga, ja o tome ne znam ništa. A ja ću da kažem – razmislite ljudi, jer kada nam javne finansije nisu čiste, kada nam javne finansije nisu dobre, onda ova zemlja ide samo u propast. Danas su nam čiste i dobre. Ja sam govorio i o tome i kod političkih stranaka. Pogledajte političke stranke, kakvi su im izveštaji o javnim finansijama, pa ćete nedvosmisleno da vidite…
Meni se učini Borko Stefanović, izvinjavam se.
Dakle, naš je posao i naše je da pokušamo da našim ljudima, da narodu objasnimo da nema preko hleba pogače i da nema preko noći ogromnog napretka, a ovo je preko noći siguran i stabilan napredak. Ljudi kažu - 15 godina pokušavamo da reformišemo javna preduzeća. Stalno se o tome govori. Prvi put je MMF rekao da ima pozitivnih pomaka. Nije sjajno, ali za one koji su danas pričali gluposti o tome kako je „Srbijagas“ ne znam koliko dužan, nije „Srbijagas“, dužan je Bajatović za ono što je isplatio, a nije smeo da isplati. Kako će da vrati? Ne znam i ne interesuje me, ali „Srbijagas“ po prvi put isplaćuje sve svoje tekuće obaveze u punom obimu, po prvi put u svojoj istoriji.
Dakle, po prvi put ne kasnimo ni dinara i sve u skladu sa Protokolom koji imamo potpisan sa Rusima isplaćujemo, prvi put u svojoj istoriji. Pri tome, ne zaboravite, dragi prijatelji, vraćamo dugove. Krajem godine ćemo dve trećine duga prema „Gaspromu“, odnosno prema NIS-u da prihvatimo kao javni dug i najmanje jednu četvrtinu tog duga da isplatimo u kešu. To su ti ekonomsko-politički mrtvaci koje smo nasledili iz prošlosti. Nema novog našeg duga.
Da biste vi razumeli, 496 miliona evra smo mi dužni bili „Gaspromu“, odnosno NIS-u. Mi smo uspeli teškim pregovorima da smanjimo to na 303 miliona evra. Nešto smo malo isplatili, a ostalo smo uspeli da se dogovorimo. To je zajednički dug i za „Petrohemiju“ i za „Srbijugas“ prema Rusima. Sveli smo to na 303 miliona. Prihvatićemo najveći deo u javni dug i odmah ćemo da platimo 50 miliona evra. Dakle, od tog duga što su nam ga pravili od 2007, 2008, 2009, 2010, 2011. godine, mi ćemo to skoro sve da vraćamo, da generacije koje dolaze posle nas, da im takvi ekonomski mrtvaci ne isplivavaju na površinu. A mi kada kažemo – znate li šta je za našu državu 100, 200 ili 300 miliona evra, i to samo tako dođe, i ne sekiraju se uopšte.
Vojni penzioneri. A što su nam ovi stručnjaci ostavili dug prema vojnim penzionerima od oko 300 miliona evra? Mi pokušavamo da ga svedemo na 190, pa na 160 miliona evra, da isplatimo vojne penzionere. Pa, odakle? I to ćemo da isplatimo i to da ne povećavamo dramatično deficit i da ne ugrozimo stabilnost naših javnih finansija. Zašto sve to radimo? Zato što je to condicio sine qua non, to je uslov bez koga se ne može ući u reforme. Danas sam primio nekoliko italijanskih predstavnika.
Danas je otvorena nova fabrika u Sremskoj Mitrovici. Nisu tražili ni subvencije, ali su ljudi bili sigurni da od kada smo popravili svoju poziciju na „Duing biznis listi“, da mogu da ulažu i da imaju sigurnost ulaganja u našu zemlju. Novih stotinu ljudi se zaposlilo u Sremskoj Mitrovici. To ćemo da radimo svakoga dana. Smanjivaćemo tu vrstu nezaposlenosti i time ćemo da rešavamo i sve ove druge probleme.
Samo Mladenoviću da kažem oko sindikata. Sindikati su bili vrlo korektni, sindikati prosvete. Oni su ljudi razumeli sve. Pustite tu neku organizaciju koja je organizacija pod kontrolom neke političke stranke. Ja sam bio oduševljen, mislim da je iz Unije sindikata ona žena, ona je rekla – hvala vam što ćete konačno i te škole da popravite, zato što to ne znači samo đacima, to znači i nama. Ono što nema više u turskim zatvorima, onakvi toaleti kakvi imaju kod nas u školi „Veljko Vlahović“ u Kuršumliji i u stotinama škola po našoj zemlji. E, mi ćemo do leta sledeće godine sve škole da okrečimo, sve škole da očistimo i svaki toalet biće uređen i čist za našu decu. I to ne, dame i gospodo, dragi prijatelji, ne iz kredita, ništa iz kredita, već iz našeg budžeta.
Znate li kada smo mogli da vidimo da je Slovenija uspela? Kada su prvi deo auto-puta Zagreb-Ljubljana finansirali iz budžeta, a ne iz kredita. Tako ćemo i mi da gledamo. Nemamo još za auto-puteve, a da nije iz kredita, ali kada budemo pravili ovih 10 kilometara levo, to je srpska kuća, naše pare, nije kredit. Ali, kada budemo mogli da napravimo deonicu od 50 kilometara bez kredita, tada znajte da smo uspeli. I zato ovo sve radimo.
Grozno je kada smanjujete, još gore je kada povećavate. Šta god da uradite, nikada ništa ne valja. Ne valja ni to što pošteno radite svoj posao, pa se bave svakoga dana izmišljenim aferama. Nema šta nisu izmislili. Kada im onda kažete – dođite da potvrdimo da li ste govorili istinu ili ne, onda - nemojte da ste detektor laži. Raspao bi se detektor laži kada bi došli tamo da daju iskaze i izjave. Onda se kao slučajno pojavljuju u svim novinama tekstovi – to baš nije, znate, dokazno sredstvo, materijal tako prikupljen ne može da služi kao dokazni materijal. Hajde da vas vidim, stručnjaci, otiđite na poligraf, otiđite na detektor laži, pa da vidim kako ćete da ga prevarite.
Sve je to samo u jednom smislu važno, a to je – hajde nešto da kažemo i hajde nešto da uradimo protiv svoje zemlje. Ne zbog toga što mrze svoju zemlju. Nemojte da mislite da je to slučaj, nije. Oni samo mrze sve druge koji su uspešniji od njih, baš onako kako Meša Selimović, mislim, u svojoj „Tvrđavi“ govori o tome. Mislim da je „Tvrđava“, nemojte me držati za reč. Ponavljam, rekao je kako smo mi…
Mogu li da vas zamolim da mi ne dobacujete. Pristojnost se ne uči čak ni u školi, nego kod kuće. Ja vas ništa drugo ne molim, sem za pristojno ponašanje. To je jedina moja molba.
Dakle, uvek smo prezirali one koji su lošiji od nas, a mrzeli one koji su uspešniji. Iz tog ugla, ja njih razumem i mnoge druge, a mi ćemo da nastavimo da radimo. Već za tri meseca ćemo da vidimo kako stvari stoje i da najavljujemo nova povećanja, da se ponovo za to spremamo, opet bez kredita, da vidimo šta je to sve što još možemo da napravimo.
U Beogradu ćete uskoro da imate od „Hiltona“ do „Dabl ju hotela“, do „Ikee“, svega onoga što u prethodnim godinama nismo imali, ali ćemo početi da ulažemo sve više i napravićemo poseban plan, ne samo za škole, bolnice i domove zdravlja, već posebno da subvencionišemo one koji hoće da ulažu u Pčinski, Jablanički, Pirotski, Nišavski, Toplički okrug, zato što želimo da tamo imamo više investitora.
Posle mnogo godina bez postojanja velikih investicija u Novom Sadu, kad kažem mnogo godina, a za velike investicije je nešto što će da bude preko hiljadu zaposlenih, imaćete sada pre kraja godine, investiciju u Novi Sad, gde će ljudi da se obavežu da zaposle više od 2.000 ljudi a zaposliće 3.000 ljudi i to iz automobilske industrije veoma važno za nas, veoma bitno. To ćemo uspeti da uradimo, kao što sam rekao i ljudima u Priboju, nećemo ih ostaviti, kao što smo rekli i mnogima drugima, nećemo ih ostaviti iako su ih neki drugi uspešno uništavali i gotovo razorili u godinama koje su prethodile.
Molim narodne poslanike, da ne potcenjuju težak i naporan rad, što je inače nama Srbima karakteristika, da sve druge potcenimo a da sebe uvek precenjujemo, jel to ni mi ne smemo da radimo sa bilo kim drugim i sa svima drugima u regionu. Moramo dobro da razumemo kako i na koji način sebe da pozicioniramo. Zato je veoma važno i strašno važno da pokažemo šta je sve od onoga što su govorili bilo netačno a šta je bilo tačno.
Ja sam zahvalan i Ljubi Orboviću i mnogim drugima juče što su bili korektni pa su rekli da Zakon o radu nije doneo takve negativne posledice i otpuštanja o kakvima su govorili. Nisu oni srećni time, ja sam srećan zbog onoga što je doneto a to je fleksibilnije tržište. To je činjenica da to investitorima odgovara, da oni to podržavaju, da se zbog toga zapošljavaju ljudi, ali razumem i njih, mada su bili vrlo korektni. Sa takvim ljudima, sa takvim partnerima koje imamo među radnicima, tu uvek treba da pomognemo i na takav način da nastavimo da radimo i uvek ćemo uspeti da napravimo nove i bolje rezultate.
Govorili su nam prvo 500 dinara za pretplatu biće strašno, biće ne znam koliko, i zbog toga je bilo, pa samo što revoluciju nisu digli, a nije dovoljno kada platu povećate ni za 1.000 ni za 2.000, ni za 3.000, ni za 4.000 to je ništa, a 500 dinara je razlog za revoluciju. Pa kada kažemo – neće biti 500 dinara, nego će biti između 120 i 150, e, al to ćete vi nama kroz budžet da uzmete. I, onda stanete i kažete da prosto više nemate nikakvog odgovora na sve to.
Ja mislim da je bilo važno da zaštitimo, pre svega, penzionere koliko je to moguće. Mislim da ćemo na lekovima uspeti da napravimo još nekakav progres iako smo dosta toga uradili, da pokušamo da te cene još oborimo a da ne ugrozimo, ne samo tržište već i proizvođače lekova u našoj zemlji, da penzionerima to, pre svega penzionerima, naravno ali i svima ostalima, olakšamo.
Da vam navedem još jedan slučaj oko cigareta, pošto kažu – poskupeće cigarete. Možda, ali to zato što proizvođači vide da mogu da prodaju. To je zato što proizvođači hoće da zarade više a ne zato što im sleduju redovne i ugovorne akcize koje dolaze tek u januaru ili u februaru i koja je minimalna. To je redovno usklađivanje, ono koje imamo dogovoreno i ugovoreno, nego vide ljudi, oprostićete što ću na takav način da kažem, da se više troše cigarete, da se više puši nego ranije, da ljudi mogu sebi to da priušte i hoće da povise cene. To nema veze sa Vladom. Razgovaraćemo sa njima, ali oni uplaćuju akcize više nego ikada.
Na današnji dan za novembar mesec imamo akcizu nekoliko milijardi veću nego u novembru prošle godine, onda vi samo gledajte kako i na koji način i zašto nemamo problema sa punjenjem budžeta.
Želim još jedanput da ponovim za sve građane Srbije. Mi danas ovde ne razgovaramo o rebalansu budžeta, jer rebalansa budžeta prvi put posle 40 i nekoliko godina nemamo. Naše finansije su čiste i uređene kao apoteka.
Treća veoma stvar, danas ovde razgovaramo o onome što mi dajemo kao jednokratnu pomoć i podršku prosvetnim radnicima i profesorima na univerzitetu. Onaj ko ne želi i ko ne razume u kakvom mu se položaju država nalazi ima neki svoj razlog. Mi nemamo nikakav problem. Uvek može svako da da novac svojoj Vladi. Vratićemo svaki dinar u budžet, svakome hvala. Ali, ja mislim da će od tih, unapred vam kažem 141.000, 140.900 ljudi to da prihvati i da kažu da su zadovoljni ne sumom novca, ne time što su se obogatili, već da su zadovoljni time što je neko, pre svega, hteo da pokaže – da razumemo da nam je prosveta u teškoj situaciji i zato smo prosveti dali četiri plus 1,2%, zato ćemo prosveti i sledeći put najviše … akciza nam je u novembru ove godine u odnosu na novembar prošle godine do sada, dakle do, koji je danas 11, 12. novembar, koji god da je, nije ni važno, za 5,3 milijarde veća. Dakle, samo da imate to u vidu.
Dakle, cela sednica danas se odnosi na to da želimo da pokažemo poštovanje i odnos prema prosvetnim radnicima i profesorima na univerzitetu, samo u tome, sedam hiljada dinara nije mali novac, za mene nije mali, ne znam za koga je mali, siguran sam da za učitelje ni u Babušnici, ni u Somboru, ali ni u centru Beograda to nije mali novac. Da li će ga biti više? Biće, ako budemo uspešni i ako budemo radili kao 2015. godine jer sledeći put kada to budemo povećali više niko neće imati manja primanja nego što je imao, uz ovakvu inflaciju značiće mu da ima viša primanja.
Sve je na nama. Možemo li da radimo, hoćemo li da radimo, hoćemo li da budemo posvećeni na tom našem putu ili ćemo da gledamo samo kako da sve ono što je dobro na bilo koji način pokvarimo.
Hoću vama još jedanput da se zahvalim, žao mi je što od opozicionih poslanika, ukupno ih ima petoro, kao što vidite, ja ne znam da li ih ima nekad ili ih nema nikad, ali sam zadovoljan što poslanici većine pokazuju odgovornost, kao što se nadam da mi vi nećete zameriti poštovani poslanici što sam danas imao potrebu da dođem i da vam objasnim, što sam pronašao vremena i da dođem i da pokažem šta je to što smo u prethodnom periodu radili, a doći ćemo da pokažemo i šta smo napravili od auto-puteva, koliko smo mostova obnovili posle poplava, koliko smo regionalnih i lokalnih puteva napravili i koliko ćemo tek da pravimo. Koliko smo fabrika otvorili dobićete poseban izveštaj pošto stalno govore da tih fabrika i tih radnih mesta nema, pa ćete da dobijete kompletan izveštaj i da to uporedimo sa nekim pređašnjim periodom.
Naravno, još mnogo poslova je pred nama. Samo vas sve molim za razumevanje, za podršku, ali vas molim i za reči kritike. Svaki put kada nešto loše napravimo i kada nešto loše uradimo, ali vas takođe molim da nas ne zaštitite, jer meni nije potrebna nikakva zaštita, zna narod šta možemo da uradimo, zna narod šta nikada nismo uradili. Hoću da vas molim da se borite za svoje ideje i da se borite za naprednu i prosperitetnu Srbiju. Kada sam to rekao nisam mislio u partijskom smislu, mislio sam u smislu da za nas ništa ne sme da postoji važnije od naše Srbije, da moramo da brinemo o njoj, da moramo da je čuvamo u političkom smislu, ali da i te kako moramo da razmišljamo kako da našu ekonomiju unapređujemo.
Ekonomija je pitanje broj jedan našeg političkog napretka, na stabilnim smo i čvrstim temeljima, to kažu i MMF i Svetska banka i IBRD i IDA, to kaže i EU. Ali, nije važno šta oni kažu, važno je da naš narod zna da radimo pošteno i da ćemo da radimo jednako pošteno i još napornije. Uveren da će rezultati biti još, neću da govorim mnogo bolji, jer ovi rezultati su dobri.
Ovo su dobri rezultati, a zapamtite šta sam vam rekao i pre šest meseci, molim vas, da će jednog dana, i kada ljudi budu nezadovoljni, i kada budu promenili većinu, kada budu doveli neke druge na vlast, da će se i tada izučavati i govoriti pohvalno o ovom periodu i da će svima da bude jasno da je Srbija najteže i nejneophodnije reforme sprovela baš u ovo vreme.
Zato budite ponosni na sebe što se borite, što se borite za normalnu, pristojnu i uspešnu Srbiju, a mi ćemo gledati da vam u tom poslu služimo. Hvala vam.
Dame i gospodo, zarad istine, želim da vas obavestim o sledećem.
Vi znate da su nam, evo, ceo dan, danima, nedeljama, mesecima, omalovažavajući sve što smo govorili, i danas su pričali da je nešto mizerno – pa, jeste, može čovek i da se složi sa tim. A znate li koliko je vlada od 2008. do 2012. dala ovakvih pomoći i podrške? Znate koliko je to puta bilo na godišnjem nivou? Lepo ti, Milija, stoji ta srpska narodna nošnja. Znate li koliko su puta dali našim prosvetnim radnicima, osim što su im rekli – povećavamo vam platu 10%, pa inflacija bude 25%? Nula puta. Nula. Dala je jedna druga Vlada 2008. godine, i tada je bila pohvaljena – dala je 5.000 dinara. Dala je naša Vlada 2013. godine, Svetosavsku podršku i pomoć od 4.000 dinara. Ovo je 7.000 dinara. Nije dovoljno i nije dobro, zato što je mnogo bolje da to bude nula, kako su to neki drugi radili, i to u godinama u kojima je zemlja išla nizbrdo i pravo u ambis?
Ja sam došao do još određenih podataka, da vidite samo kako je to funkcionisalo, posebno ono što oni kritikuju, a naročito sam se spremio za raspravu oko toga ko je lopov a ko nije, ko je krao a ko nije. Te rasprave najviše volim, sa onima koji su opljačkali Srbiju kroz proces privatizacije, sa onima koji su živeli i radili za to da bi nešto pljačkali, a da bi poštenim ljudima nešto prebacivali.
Kao što vidite, nemam nikakav strah, već dođem direktno, pa da vidim šta će da mi kaže bilo ko, a da vidimo i šta ću ja njima da kažem. Pa da vidimo čija će argumentacija da bude ozbiljnija, tačnija i preciznija.
Dragi prijatelji, govorili su nam kako ništa ne valja što smo uradili oko „Er Srbije“. Da li je tako bilo? Decenijama prosečan gubitak je bio između 37 i 39 miliona evra na godišnjem nivou. Govorili su nam kako ništa ne valja, izvlačili podatke.
Evo vam, da vidite samo kako to danas izgleda. Broj putnika u milionima putnika u odnosu na 2012. godinu, jer se 1,3 povećao na 2,3 u 2014. godini i ove godine biće 2,6 miliona putnika. Prihod u milionima evra sa 161 na 192 u 2014. godini biće preko 210 u 2015. godini. Sa broja destinacija, sa 32 koje nisu bile dnevne, povećano je na 40 koje su dnevne. Sa 9.500 letova, povećano je na 15 hiljada letova. Letelice povećane za četiri, starost smanjena sa 25 godina na prosečnih 17 godina. Kargo rast 60% u odnosu na „JAT“. Broj pilota je povećan za 100. Broj pilotkinja, prvi put ih imamo, nismo ih ranije imali. Broj pripadnika kabinske posade povećan je za još 30. Broj zaposlenih mlađih od 30 godina, pošto kod nas je uvek postojalo samo kako će da se čuvaju mesta za nekoga, a ne kako da se neko novi zaposli, sa 4% skočio je na 28%. Tehničkog osoblja zaposleno je još 30 ljudi.
Dakle, samo sam vam naveo kao to danas izgleda i zašto su svi u regionu ljubomorni na „Er Srbiju“. Samo postoje neki kod nas koji žele da to bude loše. Samo ne mogu jednu stvar da objasne - kako to da je aerodrom u njihovo vreme vredeo za koncesiju od 30 godina 120 do 140 miliona, a kako to da danas možemo da dobijemo preko 500 miliona evra? Ja mislim da građani to i te kako dobro mogu da razumeju.
Ja sam malopre pogrešio. Nije škola „Veljko Vlahović“, već je škola „Drinka Pavlović“ u Krušumliji. Vas molim da vidite ovaj snimak. (Predsednik Vlade pokazuje fotografiju.) Ako možete da verujete da takva škola postoji. Ja mislim da ni u jednom zatvoru na svetu ne postoji ovakav toalet. Taj toalet postoji u našoj školi u Kuršumliji. Ovde imam fotografije iz 15, 20 škola, od „Petefi Brigade“ u Kuli, fiskulturne sale, to je Vojvodina, do škole „Kralj Petar Drugi“ u Užicu, do „Topličkih heroja“ u Žitorađi, ne znate koja je u gorem stanju. Zašto? Zato što nisu mogle da se prave kombinacije, mali je novac kada treba da okrečite nešto, kada treba da prefarbate nešto. Mali je novac nekima bio da se bakću oko toga i da rade te sitne stvari. Od krupnih ništa nisu ni hteli da rade, jer negde morate da vidite rezultat. Tako su zaboravili na autoputeve, tako su zaboravili na Železnicu, tako su zaboravili na avioprevoznika, sve krupno su zaboravili, a na sitno nisu hteli da misle zato što nema meda dovoljno. Zato se ovim nisu ni bavili. Zato ova pitanja nisu ni rešavali.
Mi danas imamo, da bi ljudi u Srbiji znali koliki je to posao, ukupno osnovnih škola 1.257 i dodajte na to 441 srednju školu. Mi ćemo u toku naredne godine, do kraja godine biće završeno 50, pre proleća će biti završeno ukupno 130 škola. Gledaćemo da završimo preko 700, 800 škola do kraja sledeće godine, da u svakoj školi, u koju god može da se uđe, ima onih i koje su u dobrom stanju, ali su retke. Lično ću time da se bavim, lično ću da nadgledam taj program. U svaku školu u Srbiji ću da uđem, u svaku školu. U svaki dom zdravlja u Srbiji ću da uđem, u svaku bolnicu ću da uđem, jer neću da ijedno naše dete uđe u ovakav wc, u svaku. To je moje obećanje. Nikada nijedan premijer nije ušao u stoti deo naših škola. Ja ću u svaku školu da uđem i u svakoj školi neću biti leš da odem da vidim kakav je toalet, da vidim gde nam deca idu, ne da dobijaju zarazne bolesti, nego da vidimo šta je to što možemo za njih da uradimo. To ću isto da uradim sa bolnicama.
Što se toga tiče, želim da znate da nam gama-nož odlično radi. Do sada 15 operacija, pomažemo ljudima, posle mnogo godina nabavili smo mašinu. Ja se ne razumem, doktore, oprostite zbog toga. Tamo su me vodili. Moje je bilo da obezbedim novac, a razumete sami da su me tamo vodili kao mečku da mi nešto pokažu, u šta se ja ne razumem, ali sam video da su pacijenti zadovoljni, da su ljudi zadovoljni što sada možemo da lečimo tumor na mozgu na bezbolan i najbolji mogući, na svetski način, da ne moraju da čekaju i da skupo plaćaju u Turskoj i nekim drugim zemljama.
Želim da vas obavestim da posle osam, devet godina, kada su uzeli pare za onu referentnu laboratoriju za mleko, negde oko deset godina kako su uzeli pare, 15 miliona, pa je tih 15 miliona nestalo, želim da vas obavestim da je danas ta referentna laboratorija završena i da će početi da radi za neki dan i da ćemo moći da imamo sve uzorke, sve analize na najbolji mogući način, da smo za 700 miliona dinara kupili četiri linearna akceleratora. Time ćemo da rešavamo za lečenje onkoloških pacijenata i liste čekanja. Dakle, više neće biti liste čekanja kod nas, kao što ih je bilo godinama. Tek o tome da li negde i koliko napredujemo.
Zatim, pogledajte, molim vas ovo, ako možete da vidite. (Predsednik Vlade pokazuje fotografiju.) Vidite, ova srušena, trošna kuća bez crepa, bez greda, bez ičega, ne liči ni na šta. To košta da srušite. Znate li koliko smo mi ovo platili, koliko ste vi ovo platili, koliko su ovo građani Srbije platili? Pročitaću vam tačno. Platili su 112 miliona, pazite, ne 112 hiljada, 112 miliona, 112.075.373 dinara, preko milion evra. Pogledajte, ovo ste platili milion evra. To ste platili, građani Srbije, milion evra. To je trebalo da bude dom za hendikepiranu decu. To je dom za hendikepiranu decu, plaćen milion evra. Onda kažu – malo je sedam hiljada, malo je četiri puta po nula dinara, koliko ste dali prosvetnim radnicima, a ovo je onoliko koliko možemo, dajemo onoliko koliko smo uštedeli a da ništa ukrali nismo.
Mi ćemo, nadam se, sledeće godine da imamo više ovakvih rasprava u Narodnoj skupštini. Ja sam gotovo uveren da ćemo u periodu koji je pred nama umeti da pokažemo, a vi znate da je kod nas građana Srbije, šta god da se desi, šta god da je dobro, kod nas konsenzusa, ako hoćete i slavlja, nema. Kažite mi koji je to događaj, šta je to što treba da se desi da bi Srbi negde nešto proslavili ili da bi rekli da je nešto dobro?
Nije primljeno Kosovo u UNESKO. Jesmo li slavili? Nismo. Nismo proglašeni za genocidni narod u UN, a to bi bio žig, pečat na našem čelu za narednih 200 godina. Nismo. Jesmo li slavili kada su morali da nam ukinu zbog pravde i morala sankcije koje nam je Hrvatska uvela, ekonomske, posle svega 30 sati? Nismo. Šta je to onda što će Srbi da slave? Šta je to što ćemo mi da poštujemo, a da to nisu sportski rezultati?
Plašim se da ćemo svi zajedno ovde malo toga da pronađemo. Zato kod nas nepoštovanje caruje i zato sam i ja pogrešio u jednom svom malom delu, uzvraćajući, rekao bih, na način koji meni ne priliči. Zato moramo da pokažemo poštovanje prema onima od kojih mislim da smo bolji, ali moramo da im pružimo mogućnost za utakmicu i istovremeno ne smemo da pokazujemo da smo isti kao oni. Zato ja i ne kritikujem one koji su doneli odluku da se pusti Euleks da bude na Kosovu i Metohiji, niti kritikujem bilo koga drugog, već gledamo da ispunjavamo naše obaveze. Gledamo da vidimo šta je to što mi možemo da napravimo, šta je to što mi možemo da uradimo.
Zato još jedanput, ovo je bila naša namera i sa tom namerom ćemo da nastavimo da pružamo pomoć i podršku za one koje mislimo da su, ne našom voljom, već silom prilika, neznanjem, neodgovornošću, neozbiljnošću i nesposobnošću onih koji su upravljali ovom zemljom, oštećeni i, koliko možemo, sa tim ćemo da nastavimo uvek u budućnosti, ali mi ne možemo da idemo kao društvo napred ako imamo patološku potrebu da se stalno vraćamo u prošlost, da nađemo način kako sebi da zabijemo nož u leđa i da zaustavimo put napred.
Slušajte, u ovim školama što ćemo da ih renoviramo, trebalo bi zajedno sa mnom u obilazak tih škola da pođu još neki i da uvedemo neki predmet pristojnosti. Da li imate neki predmet lepog ponašanja, da uvedemo tako nešto, da vidimo? Građansko vaspitanje ima. Dobro. Šta ćete? Uz to građansko vaspitanje ja sam, čini mi se, nekada razumeo bolje šta je kućno vaspitanje, ali sad više ni sam čovek ne zna šta da izgovori, pa da ne pogreši. Nije važno.
Želim još jedanput da vam se zahvalim na podršci. Ovakvih dobrih vesti, ovakvih dobrih dana biće još, biće ih mnogo, biće češći. Mi naše uspehe nećemo da množimo sa nulom kao što su ih neki množili sa nulom godinama, gledaćemo nekada da ih množimo sa 7.000, nekada sa 10.000, nekada i sa mnogo više, ali nikada nijednog trenutka nećemo da ugrozimo finansijsku stabilnost Srbije. Ekonomija naša će da napreduje, obezbedićemo uslove da se još veći broj ljudi zaposli, a jednom, uveren i sasvim siguran, ćemo svi moći da se složimo u oceni perioda za nama. Ako se ne budemo slagali ili saglasili u oceni nečega što dolazi, a to je da smo hrabrim, teškim, ozbiljnim i odgovornim reformama napravili konačno temelj za čvrstu i dobru kuću za sve građane Srbije. Hvala vam najlepše.
Samo bih želeo zarad javnosti da kažem da sam malo drugačije rekao. Rekao sam da ću pretpostavljam biti slobodan od šest posle podne. Bio sam slobodan nešto ranije, pa sam došao u pet na sednicu Narodne skupštine, pošto ja, pravo da vam kažem, ne volim da sedim i da gubim vreme i ne volim da budem ni u skupštinskim, ni u Vladinim ni kafanama, ni kafićima, ni u svemu drugom, pa se izvinjavam što sam došao u Narodnu skupštinu malo ranije, ali to nije imalo veze sa institutom poslaničkih pitanja, niti sam to izgovorio, tek zarad istine i zarad građana Srbije.
Što se tiče mog dolaska u Narodnu skupštinu, tačno je mogao bih i češće da dolazim i to je moja obaveza, ali moram da kažem da sam premijer koji je najčešće u Narodnoj skupštini.
Od svih dosadašnjih premijera ubedljivo sam najviše vremena proveo u Narodnoj skupštini. Planiram da tako i nastavim. Zato što kad god pomislim da imamo neke probleme i da imamo mnogo muka i da ne znamo kako da određene stvari prenesemo narodu meni uvek dobro dođe da dođem ovde sa vama u Skupštinu da razgovaram, jer računam tu ćete tako ubedljivo da me pobeđujete kako najavljujete po svim društvenim mrežama, da ću posle toga morati da se bavim svim drugim stvarima bar nekoliko nedelja.
Što se tiče „Srbijagasa“ niko ne misli da je to divno i odlično preduzeće, naprotiv. To je preduzeće bremenito problemima, ogromnim dugovima koje ste napravili, ogromnim, jezivim dugovima koje danas neko mora da rešava, zato i „Srbijagas“.
Znate kako je to išlo da biste znali? Oni isporuče gas, toplane naplate od građana, a u „Srbijagas“ se ne vrati ni dinar. I to vam je bio slučaj u bezbroj gradova i opština u Srbiji. Država Srbija je u stvari urušavala i uništavala sva svoja preduzeća. Ono što sam ja rekao to je da „Srbijagas“ danas ne kasni ni dinara prema ruskom partneru u ispunjavanju svojih tekućih obaveza. Nemojte da izvrćete i nemojte da se rugate mojim rečima, one su istinite, one su precizne. Mi smo sad bili u Rusiji gde smo sa ruskim partnerima analizirali.
Ostalo nam je još 16 miliona evra samo da platimo od tekućih obaveza i to bi trebalo u narednih, mislim, 20 ili mesec dana da isplatimo, ali i to je u skladu sa protokolom koji imamo, a 200 miliona smo već isplatili.
Dakle, samo hoću da vam kažem da se stvari menjaju, da stvari idu na bolje. Jedino nisam razumeo na šta smo to potrošili 112, 113 miliona dinara, jel ovo košta 113 miliona dinara? Jel to košta? Oni kažu - uložili ste pare u autobuse ovakve i onakve, uložili ste pare u avione, kažu - to je strašno. Zamislite. Uložili smo u srpske autobuse i u srpske avione, jesmo, a u ovo izvinite mi nismo ulagali milione evra građana Srbije i nismo milione evra građana Srbije otimali od hendikepirane dece.
Što se tiče poštenja i nepoštenja, za to postoje uvek naravno, nadležni organi koji će da daju konačan sud i ne bih da prejudiciram brojne stvari. Ali, ako neko ne sme da ide na detektor laži, već se kao đavo od krsta plaši detektora laži, a neko drugi sme da ode tamo i da odgovori na svako pitanje, moram da vam kažem ma koliko vama to bilo smešno, ma koliko to vama bilo, ne znam ni sam kako bih to rekao, da meni to precizno jasno govori ko je u pravu, a ko iznosi neistine. Potpuno sam siguran da ljudi u Srbiji to takođe dobro razumeju i da će to i te kako umeti da cene, a naravno nadležni državni organi i verujem u budućnosti neuporedivo efikasnije pravosuđe, jer bih o tome mogao danas da govorim mnogo i čini mi se i našu Vladu da kritikujem, iako Vlada ne sme da ima uticaja na pravosuđe, ali govorim o uslovima koji moraju da se stvore kao i sve prethodne.
Nadam se da ćemo živeti i u uređenom sistemu i za dve, tri godine da će to biti mnogo bolje, a onda ćemo moći da vidimo da ne presuđujete ni vi, ni ja, da ne morate da povišavate ton kada određena imena izgovarate, a da ne znate ni sami šta biste rekli, pa, neka nadležni organi to utvrđuju. Ali, nadležni organi će i tada kao i danas da se koriste detektorom laži, a plašim se da će neki i tada kao i danas da od detektora laži beže kao đavo od krsta.
Izgleda da mi nedostaje Borko. Ali… Nedostaje mi Borko. Ovo mi nemojte zameriti, ovo sam se samo našalio, ja verujem da i vama nedostaje.
Srećan rad vam želim i izvinite neću više ovu vašu idilu da vam remetim, računam s vremena na vreme kad me pozovete da me rasturite, ja ću opet da dođem, a sada hvala vam najlepše i građanima Srbije čestitam na uspešnim reformama.
Pre svega da se zahvalim narodnim poslanicima na pažnji i što ste nas primili danas da odgovorimo na sva vaša pitanja.
Izvinjavam se što nismo svakog poslednjeg četvrtka u mesecu mogli da odgovorimo na sve ono što ste želeli da pitate. Znamo da je to naša obaveza. Znamo da mnogo češće na to odgovaramo nego što su odgovarale sve prethodne Vlade, ali vas molim da razumete i splet okolnosti i težinu opšte političke situacije u kojoj smo se našli, to je bio jedni razlog, ali kao što vidite imali smo vremena da u prvoj nedelji jula meseca dođemo pred vas i da odgovorimo na svako vaše pitanje.
Pokušaću da odgovorim na svih 10 tačaka koje ste pomenuli. To mi je obaveza. Negde ste u pravu, većim delom niste u pravu, pa ću pokušati da vam ukažem na činjenice.
Najpre što se tiče cene električne energije, cena električne energije, a čudi me da niste pomenuli cenu nafte, cenu gasa i svega drugog što je u ovoj zemlji pojeftinilo, ali to je inače vaš manir da vidimo samo uvek loše stvari, a da dobre ne vidimo. Onda ako biste mi rekli kako cena nafte i cena gasa pada zbog svetskog tržišta, pa cena struje na svetskom tržištu je trostruko viša nego što je u našoj zemlji.
Nevezano za to, da, mi smo pokušali i posle velikih poplava i posle razaranja našeg kompletnog elektro-energetskog sistema, pokušali smo da to oporavimo, da ceo sistem oporavimo bez dodatnih opterećenja za građane Republike Srbije. Najvećim delom smo uspeli. U zimskoj sezoni imali smo manja isključenja i proporcionalnom broju stanovnika i u apsolutnom broju minuta i sati po glavi stanovnika, manje nego jedna Nemačka. Dakle, posle potpunog razaranja energetskog sistema, nemogućnosti korišćenja rudnika uglja u Zapadnoj Tamnavi, a da ne govorim o svemu kroz šta smo prolazili, kroz TENT, nemogućnost proizvodnje električne energije i sve drugo. Dakle, na sve to uspeli smo da obezbedimo da povećanje električne energije u skladu sa onim što nam je, ne volim ja to da kažem nametano, ali što je kao prvi deo programa sa MMF rečeno da bi bilo važno i za ozdravljenje same elektro-privrede i kao dopunske garancije za snagu budžeta Republike Srbije, jer kao što znate podeljeno je na akcizu i na povećanje same cene električne energije. Borili smo se upravo znajući koliko ljudi i građani teško žive da to bude što niži iznos i uspeli smo da to uradimo..
Nivo inflacije 2014. godine bio je 1,8%. Jedan od najnižih u Evropi što nije uvek dobro za svaku privredu. Kod nas ove godine očekujemo nešto višu, plašim se da opet nećemo imati uspeha da obezbedimo nešto višu stopu inflacije.
Što se tiče javnog duga, nisu vam tačni podaci, ja vam saopštavam današnje podatke, 23.730.000.000. Dakle, veoma precizno čitam ih ovde sada sa računara. Nisu vam tačni podaci, ali morate da imate u vidu jednu stvar koju želim, a siguran sam da to niste namerno rekli, da pokušam da vam objasnim. Naime, nama je u evrima formalno porastao dug, ali on je porastao upravo zbog razlike u kursu između dolara i evra, što sam siguran da vi znate, a možda neko drugi ne zna, ali vi znate. Dakle, nismo mi u novcu, a mi i dalje imamo ako se ja ne varam, a pokušaću tačnu cifru da vam navedem 681.000.000 dolara imamo. To je novac koji imamo kod sebe i tim novcem vraćamo dolarske kredite. Tako da to nas kao državu, kao građane Srbije ne košta ništa. Drugo je što nam se vodi na papiru, zbog nečega sa čim nemamo nikakve veze i zbog čega nismo ni na koji način krivi.
Što se tiče javnog duga, da bi ljudi u Srbiji razumeli, da bi deo narodnih poslanika razumeo, upravo zato se hvalim određenim rezultatima i ja ću, mislim, prvi put pred vama, poštovani narodni poslanici danas nešto reći (aplauz), a to je da smo uspeli da u junu mesecu obezbedimo da zaključno sa junom mesecom, ukupan fiskalni deficit u Republici Srbiji bude 26,7 milijardi dinara i predviđeno je bilo 105 milijardi u dogovoru sa MMF, a 126 milijardi smo imali prošle godine u prvih šest meseci.
Dakle, stotinu milijardi dinara nam je bolji rezultat nego prošle godine, a pogledajte i sami, gotovo 80 milijardi dinara, nam je bolji rezultat od onoga što bi MMF prihvatio kao dobar rezultat.
Šta ovo znači, da bi prost narod razumeo? Upravo za toliko, koliko nam je taj rezultat bolji, mi ćemo imati manje zaduženje ove godine.
Da bi ljudi razumeli, nije svaka emisija hartije od vrednosti novo zaduživanje koje ćete videti u javnom dugu. Jedan deo onoga je rol over, dakle gde mi pokušavamo da povoljnijim zaduživanjem vratimo ono što je bilo nepovoljnije zaduživanje. Uvek računajte da na kraju krajeva se zadužimo onoliko koliki nam je deficit i da nam neko ne bi govorio, a ja to pokušavam već treći ili četvrti put u Narodnoj skupštini da izgovorim, dakle, naš javni dug rašće do sume od 79,80% BDP, tada će krenuti da se spušta, možda čak ni dotle, zavisi od toga koliko ćemo biti uspešni u postupku privatizacije itd.
To je nešto što, kada imate nasleđeno, kada ide strmoglavo, onda morate da zaustavite i polako da okrećete u drugom smeru.
Sve mere koje smo donosili, sve teške mere koje smo donosili upravo smo donosili zbog toga.
Međunarodni monetarni fond je predvideo da krajem 2017. godine se ta spirala javnog duga okrene u suprotnom smeru i da javni dug krene da se smanjuje, a ja želim da vam kažem da sam siguran da će to biti svakako pre kraja 2017. godine i da ćete to moći da vidite, jer mi ove godine, bilo je planirano, ako se ne varam, ministre Vujoviću, prvo, da uzimamo, ne pričam o rol overu, već pričam o značajnim sredstvima za zaduženje i gde je trebalo da molimo za što niže kamatne stope i što duži „maturity“ period. Dakle, trebalo je da tražimo u februaru, martu, pa u aprilu, a mi još to nismo tražili.
Ovo što smo do sada tražili, uglavnom je pokrivanje stare devizne štednje i rol over, dakle pronalaženje, menjanje loših boljim kreditima. Dakle, to je što se tiče javnog duga. Mislim da rezultati koje smo postigli, po pitanju fiskalnog deficita, a ja sam danas to proveravao, trebalo bi kako stvari stoje, po podacima koji su nama bili dostupni da u prvih šest meseci po stanju fiskalnog deficita, po stanju budžetskog deficita, opšte države, ne govorim konsolidovane države, jer naravno da imamo problema na nivou lokalne samouprave, ali po stanju opšte države, po pitanju Republike Srbije, mi se nalazimo u prvih šest zemalja na evropskom kontinentu, kojima je još jedna zemlja koja nije članica EU, ostale su samo neke članice EU ispred nas. Mislim da je to veliki, važan i ozbiljan uspeh koji nam daje širok fiskalni prostor da u narednom periodu možemo mnogo toga više da uradimo i za naše građane po pitanju povećanja plata i penzija, ali i po pitanju drugih velikih projekata.
Ukoliko projekte budemo imali, a o tome bih naknadno nešto govorio, jer to je najveća rak rana naše države, ako hoćete i našeg društva, u svakoj sferi društvenog života.
Što se tiče partijskog zapošljavanja, prihvatam da se takve stvari na mnogo mesta dešavaju. U Vladi Srbije toga nije bilo, čak i u generalnom sekretarijatu i Upravi za zajedničke poslove, što sam proveravao pred ovu sednicu, je manje zaposlenih, nego što je bilo prošle godine u isto vreme.
U Narodnoj skupštini Republike Srbije, rekli ste bilo je 352, sada 500, a ja sam dobio informaciju da je bilo 407, a sada je 409. Svakako sam saglasan, dobio sam zvaničnu informaciju, ali sam svakako saglasan da to nije dobro. Apsolutno sam saglasan sa vama da to nije dobro i da ćemo po tom pitanju morati da radimo.
Dve su stvari posle ovako dobrih rezultata, uveren sam da ćete imati tu priliku, ako hoćete da kažem, i tu čast, da u narednom periodu od možda najvažnijih zvaničnika sveta čujete šta misle o srpskim ekonomskim reformama. Dve stvari nismo još dobro uradili. Jednu smo pokrenuli, a jednu, plašim se, da uopšte nismo dirnuli.
Jednu koju smo pokrenuli, a koja ne ide onom brzinom kojom bismo mi želeli, jeste proces privatizacije i jeste proces završavanja sa onim isisavanjem krvi od onih koji su decenijama neuspešni, ali koji valjda imaju taj ucenjivački kapacitet da svaki put kada kažete da je sa nečim završeno, mogu da skupe 100 ili 200 ljudi i da vam kažu, mi sada štrajkujemo, a vi radite sa nama šta hoćete. To je pravilo našu privredu nezdravom godinama, to pokušavanje kupovine političkih poena, a ustvari je ekonomija ostavljena da bude loša, da bude bolesna, teško bolesna i da se teško može izvući. To je jedna od stvari koju smo pokrenuli. Ide bolje nego ranije, ali još nije dovoljno dobro. Koliko ide bolje, pokazuje činjenica da mi u hemijski kompleks ni jedan dinar nismo uložili, reč je o tri velike kompanije u toku ove godine, dakle „Azotara“, MSK, „Petrohemija“.
Reč je o tome da nismo dali ni jedan novi dinar u „Železaru“, a svojevremeno smo izdvajali 10 miliona evra na mesečnom nivou, 10 miliona dolara, izvinjavam se, osam miliona je tada bilo, a sada je to već 9,2 miliona evra. U svakom slučaju, ogroman novac.
Što se tiče ovog pitanja javnog sektora, otkriću vam tajnu koliko je to teško i koliko je tu stanje loše. Kada razgovarate o tome, da prijave ljude iz određenih sektora i ministri iz svih sfera društvenog života, koliko ljudi mogu da otpuste, koji su nam nepotrebni, jer hoćemo da napravimo efikasniju državu, da pokušamo da obezbedimo tim ljudima negde posao ili da subvencionišemo njihovo školovanje, promenu posla, bilo šta, kada pitate ministra i sve druge, nema odgovora. Niko nije za to, zato što svi čuju od svakoga, aha, oni hoće da otpuste, niko neće da kaže, jer će svi da budu na udaru i svojih komšija i svojih prijatelja i novina i svih ostalih, zato što se svi ponašamo nefer. Svi se po tom pitanju ponašamo kao najgori licemeri. Niko nije došao da kaže, izvinite, čestitam vam na tome što ste obavili taj težak posao.
Ja vam danas ponavljam, znate li zašto Srbija danas može sebi da dozvoli da se i politički sa određenim stvarima koje se u svetu događaju, ne služi? Može, zato što je veoma poštovana zbog teških i ozbiljnih i odgovornih reformi koje je preduzela i to svi u svetu poštuju. To ćete da čujete, kao što ste čuli i od Štajnmajera, Zigmara Gabrijela i od Gerd Milera, ja vam sada kažem, čućete za koji dan to i od Angele Merkel. Kritikovaće nas po svemu drugom, ali vam kažem, to je stvar koju ćete nesumnjivo čuti i od nemačkog kancelara.
Što se tiče, dakle, to je pitanje o kojem sam, bez obzira na brojke koje sam izneo, više saglasan sa vama, nego sa onima koji su pokušali da te brojeve demantuju.
Što se tiče „Mercedesa“, plašim se da niste upoznati sa činjenicom, „Ikarbus“ veoma vredno radi. Već su isporučili sedam običnih svojih autobusa, a „Ikarbus“ je inače kompanija koja nije radila, koju smo zatekli uništenu i razorenu, koja je izgubila 950 zaposlenih od 1.250 na 290 zaposlenih, nasledili, dali im posao i oni u ovom trenutku, uz podršku Vlade Srbije rade 46 mercedesovih autobusa. Dakle, 46 mercedesovih autobusa i rokovi za isporuku su septembar, novembar i decembar. Svih 46 autobusa biće isporučeni u roku.
Dakle, zemunski „Ikarbus“ radi mercedesove autobuse i uskoro ćete ih videti na ulicama Beograda, na ulicama Novog Sada, na ulicama Pančeva, na ulicama Lazarevca, dakle, koji pripada Beogradu, ali je „Lasta“ Lazarevačka takođe je tražila, tako da ćete videti rezultate i našeg rada i rezultate vrednih radnika zemunskog „Ikarbusa“.
Što se tiče helikoptera, mislim da idem sve po redu na način koji ste postavljali. Nadležna državna vojna komisija je to ispitala, dostavila sve svoje nalaze tužilaštvu, a tužilaštvo vodi postupak i mi tu više nemamo kakve izveštaje, izjave da vam dajemo, zna se ko je u našoj zemlji nadležan za to. Mi koji se politikom bavimo, više o tome nemamo šta da govorimo.
Ja mogu nešto drugo da vam kažem, zahvaljujući veoma ozbiljnim, dobrim rezultatima koje smo postigli u prvih šest meseci ove godine, mi imamo značajan fiskalni prostor i uložićemo u jačanje snaga MUP i Vojske Republike Srbije. Kupićemo ove godine dva plus dva helikoptera, dakle, dva ruska i dva nemačka helikoptera, a razgovaramo i o mogućnosti kupovine i dodatnih nemačkih, italijanskih helikoptera 2016. godine. Uglavnom je reč o transportnim i spasilačkim helikopterima, jer se pripremamo i za sezonu suša. Imaćemo velikih problema, naravno, očekujemo to u avgustu mesecu, pre svega, zbog suša koje nas očekuju i država će morati tu da reaguje i to je ono što mogu oko toga da vam kažem.
Što se tiče energetskih objekata, pa mi smo počeli posle 30 godina da gradimo prve važne energetske objekte, sve teče po planu u Kostolcu i verujem da će to predstavljati novu snagu Srbije, ali, opet moram da kažem, za jednu stvar ste u pravu koju ja nisam u stanju da objasnim danas. Nije ono za šta ste vi pitali, ja nisam u stanju da objasnim zašto mi nismo do sada pokrenuli pitanje ili završili pitanje Štavlja i izgradnja termoelektrane u Štavlju, ja nemam odgovor na to pitanje.
Nemam odgovor ma koliko sam odgovora čuo, a verujte mi na sedmodnevnom nivou postavljam to pitanje i kao predsednik Vlade i dalje nemam odgovor na to pitanje zato što mislim da je Štavalj delimično rešenje problema za Resavicu, delimično rešenje problema za sve rudnike u Pomoravlju i istovremeno nama rešava značajne probleme sa snabdevanjem uglja u budućnosti, a da ne kažem koliko je značajan ne samo za Sjeničku opštinu, već, rekao bih, za celu Peštersku visoravan i za ceo taj uglavnom nerazvijeni kraj naše zemlje.
Što se tiče „Beograda na vodi“ i reklame, naravno da smo imali veoma dobru reklamu i na SNN i na mnogim drugim medijima za „Beograd na vodi“, toliko dobro da ni sam nisam verovao u to, ali koliko sam obavešten 17 od 18 porodica za koje je trebalo za prvu A fazu da se uradi iseljenje sa 17 je dogovoreno, sa još jednom porodicom se pregovora, očekujemo da danas ili sutra ti razgovori budu završeni, sve će biti spremno i tu se ne kasni ništa.
Što se tiče tajnih ugovora za „Fijat“, nemojte mene da pitate, to pitajte svoje partnere iz partije sa kojom ste izlazili na izbore. Oni su taj ugovor zacrnili i mi imamo problem sa tim, jer pošto sam sve priče i bajke slušao ovde u tom ugovoru je više para, nego u svim ostalim ugovorima koje smo mi zajedno ovde pominjali, ali ja naravno o tome ne mogu da govorim i ponašam se kao neko ko je dobar domaćin, jer mi želimo „Fijat“ da sačuvamo ovde, želimo da ukoliko bude krenuo oporavak svetskog tržišta u automobilima želimo da nastavimo tu saradnju, pomažemo koliko god možemo, ali samo da imate u vidu da to nije moja krivica, već onih koji su takav ugovor potpisivali, ugovor koji sadrži klauzalu o tajnosti.
Dakle, to pitajte one koji su pre nas takav ugovor potpisivali.
Što se tiče aviokomponenata, nismo uspeli za UTVU da završimo izradu Erbasovih komponenata, ali upravo ponovo razgovaramo sa Erbasom, sa tri njihova sektora, dakle, sa njihovim komercijalnim sektorom, razgovaramo sa njihovim odbrambenim sektorom. Ne mogu da se setim imena trećeg sektora, nije vam pretpostavljam naročito ni važno, i očekujemo njihov ulazak i veliku saradnju sa našim Momom Stanojlovićem na izradi devet, a vi znate kao nekadašnji član Savezne Vlade i premijer u Republičkoj Vladi znate koliko je važno da uradimo devet naših G4, dakle, Galeb 4, jedan bi trebalo u Bavarskoj da se uradi, osam odmah zatim ovde u Srbiji, da se uspostavi dugoročna saradnja sa Momom Stanojlovićem.
Naši prijatelji iz inostranstva sa zapada žele saradnju i sa „Jugoimportom-SDPR“ u smislu izlaska na treća tržišta. Kao što vidite širom sveta se vode borbe oružje i oruđe se dobro prodaju, očigledno da svi žele udeo na tom tržištu i očigledno da žele saradnju sa srpskim kompanijama, što mislim da je dobro. Da li ćemo mi to uspeti da iskoristimo ili nećemo uspeti da iskoristimo, to je već drugo pitanje, jer se plašim da do sada nismo umeli i nismo uspeli dovoljno da iskoristimo naše kapacitete. To je ono što sam pokušao da odgovorim.
Što se tiče poslednjeg pitanja i firma „Sumako“ ne znam dokle se stiglo i kako se stiglo. Prosto, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno pre svega Tužilaštvo svoj posao radi, mislim da je reč o ozbiljnim krivičnim delima, ali o tome naravno može i gospodin Stefanović i neko drugi da vam odgovori.
Mislim da sam na ovaj način odgovorio na svako od vaših pitanja, ali ono što je najvažnije, dakle, da sa tim završim od svih ovih pitanja, javni dug, nemamo opasnosti nikakve ni od bankrota, ni od preteranog podizanja nivoa javnog duga. Ta vrsta geometrijske progresije je zaustavljena. On će još izvesno vreme rasti aritmetičkom progresijom.
Ja verujem već u prvoj polovini 2017. godine da ćemo to uspeti da okrenemo u suprotnom smeru i to će biti istorijski uspeh Srbije, a ne ove Vlade ili bilo koje druge vlade i nadam se da nijedna sledeća vlada svojim neodgovornim ponašanjem neće dovesti Srbiju u situaciju da mora godinama da se leči od teške bolesti koju je bilo koja vlada ostavila. Hvala vam najlepše.
Žao mi je što moj i najbolji i najveći napor da na najlepši način odgovorim i pokušam da objasnim ono što čini mi se svi razumeju, ne želite da prihvatite.
Ja neću koristiti ni teške reči niti želim da vas na bilo koji način napadam, pokušaću još jednom da vam odgovorim.
Ja nisam rekao nikada da će Mercedes da kupi Ikarbus. Ja sam bio na otvaranju kada je bio direktor Mercedesa zajedno sa mnom, na otvaranju pogona koji je trebalo da predstavlja i koji danas predstavlja strateško partnerstvo između Mercedesa i Ikarbusa a ne privatizaciju i kupovinu od strane Mercedesa.
Nemojte da govorite nešto što nikada nisam rekao, a Mercedesove autobuse, videće građani svih većih gradova već pred kraj godine, ti Mercedesovi autobusi biće proizvedeni u Zemunu, tamo gde neki koji su bili pre nas nisu ostavili ni kamen na kamenu. Dakle, to će biti proizvedeno i to je razlika između nas i vas.
Drugo, i danas imamo 16% onih koji ne plaćaju električnu energiju. Ja ne mogu o svemu da vam govorim, ne mogu o svemu da vam govorim zato što, ali ću da govorim nešto o našim navikama. Hoćete li da govorimo o tome koliko naših ljudi na Kosovu i Metohiji ne žele da plaćaju električnu energiju, hoćete da vam iznosim te detalje, ja mislim da nema potrebe.
Hoćete li da vam iznosim detalje o tome koliko je kada recimo ceo Paraćin skoči kada „Srbijagas“ pokuša da namiri svoj račun, iako je fabrika stakla privatizovana, odnosi Bugarin pare, sve je u redu, ali gas ne plaća.
Kada kažete – isključićemo gas, mi ćemo da vam zauzmemo autoput. Isti je slučaj i sa strujom. Struju smo uspeli da podignemo, nivo naplate za 4, 4,5%. To ćemo povećavati u budućnosti. Mnogi su krali, mnogi su otimali, a da li neki danas kradu, videćete, koliko, u vrlo kratkom periodu.
Što se tiče promena za cene, da bi narod video o kakvom licemerju je reč, ja ću pročitati sada datume kada i za koliko je povećavana cena električne energije i onda će ljudi videti sa čime se mi danas u stvari suočavamo.
Prvog marta 2000. godine, pa, hajde od 2001. godine, 15.04. 2001. godine 36,9% je povećana cena struje, ne 10% ili 12%, nego 36,9. Na to 01.06, samo mesec i po dana kasnije, za dodatnih 40%, kumulativno 90%, dakle, u jednom trenutku, 09.10. 2001. godine, četiri meseca posle toga još 15% povećanje cene električne energije, 01.07. 2002. godine još 50% povećanje cene električne energije, 01.07.2003. godine još 15%, 01.07.2004. godine još 13,1%, 01.07.2005. godine 9,5%, 01.04.2006. godine 15%, 15.05.2007. godine 15%.
Da govorim o ovim poslednjim godinama, 2010. godine 1. marta 10%, 1. aprila, samo godinu dana kasnije, dakle, 2011. godine još 15,1% i vi nam držite pridike, držite nam lekcije dan danas o tome zašto smo posle najveće katastrofe prirodne koja je Srbiju zahvatila i posle krize u kojoj smo došli gotovo do bankrotstva, zahvaljujući stanju u kojem ste nas ostavili, kako smo se drznuli da u dogovoru, ili ako hoćete, i pod nečijim pritiskom, povećamo cenu električne energije posle takvih teškoća sa kojima smo se suočili. To nema nikakvog smisla, a pri tome nam je inflacija danas na nivou od 1,5%.
Znači, nema nikakvog povećanja cene. Možete da ih izmišljate po svojim novinama i ne znam gde, gde ih ima, na drugoj stani ih ima smanjenja, i to dve godine nemamo nikakvu inflaciju, što nikada nije bilo u našoj zemlji. Što će reći da suštinski nema povećanja cena, možda pojedinih proizvoda, drugih proizvoda ima smanjenja u isto vreme, ali pošto se to vrlo precizno meri, tu nema nikakve laži, nikakve prevare.
Rekli ste – normalno je, pošto je najniži standard. Ne bih se saglasio sa tim, ali sačekaćemo mi, naravno, i sveukupni izlazak iz krize da vidimo sve brojeve, da vidimo i ovakve penzije, koje su veoma teške za preživeti, veoma male su više nego i u Rumuniji i u Bugarskoj, u zemljama EU. Možda ćete vi reći da je to malo. Mi trošimo onoliko koliko imamo i nećemo da trošimo više od onoga što smo zaradili, kao što su to neki drugi radili, ne bi li pobedili na izborima. To nas ne interesuje.
Napravićemo zdravu ekonomiju i kako stvari stoje, mislim da se krećemo u dobrom smeru. Želim da vam pročitam, ovo za dug, da pročitam precizne podatke, da čujete koliko sam bio u pravu, ne zato što sam ja bio u pravu, zato što sam na izvoru informacija, pa to mogu da vam kažem, da vidite koliko smo stvarno, za realne pare, koliko je realno novca za koliko smo mi uvećali naš dug u poslednjih šest meseci, dakle, od početka godine. Govorim o realnom novcu, ne o rol-overu, po valutama, precizno. To vam je 28 miliona dolara, 28.949.000 dolara, 35.615.000 evra i 26 milijardi dinara. To vam je ono što vam je nivo deficita.
Uvek vam kažem, taman nam je to deficit 26, 27 milijardi. Znači, ništa drugo mi nismo uzimali. Imamo novca, da biste razumeli zašto sam rekao da niste razumeli, da znate kakva je sreća taj novac što smo dobili od Emirata. Kao Boga vas molim, kao odgovorne ljude, nemojte da to radimo protiv prijatelja ove zemlje. Dakle, molim vas kao Boga.
Zašto to govorim? Da biste vi, poštovani narodni poslanici, razumeli o čemu ja govorim. Mi držimo te dolare. Mi ih ne trošimo sada za pokrivanje budžetskog deficita. Mi uglavnom, kao što vidite, idemo na dinarske obveznice za pokrivanje ovog malog deficita koji imamo. Uvek idemo sa značajno nižom stopom od one koju smo imali u prethodnom periodu. Veoma pažljivo vodimo računa o našim finansijama, o našem državnom novčaniku.
Šta je to što radimo mi sa tim dolarima koje smo dobili od Emirata, od šeika Muhameda po 2% deset godina starosti ili rok za izvršenje kompletne obaveze. Mi to koristimo da vraćamo kamate iz dolarskih kredita, da ne bismo osetili suštinski razliku u kursu evra na dolare. To je neka vrsta hedžovanja. Dakle, mi koristimo to kao hedž operaciju zato što imamo para. Time svoju zemlju štitimo od kursnih razlika i to radimo na maestralan način. Po ovome možete da vidite. Vi to u pravom novcu ne možete da vidite. U pravom novcu tek možete da vidite kako dobro postupamo ali kad vam prebacuju papirnato ili birokratski u to koliko smo u evrima dužni, vi mislite da smo više dužni. Nismo, u pravom novcu nismo.
Dakle, to je suština, da razumete, tako povoljni krediti, nama sada MMF kaže – ako uspete, Vučiću, da zamolite šeika Muhameda da vam da još jednu milijardu na taj način mi vam priznajemo odmah kao rezultat strukturnih reformi 57 miliona, i to kao strukturnu uštedu u kamatama, 57 miliona evra na godišnjem nivou. Znači, odmah, istog sekunda MMF potpisuje, a mi smo u stanju da govorimo gluposti zato što ništa ne znamo, to sada ne govorim o vama, već o mnogim drugima koji se prave da nešto znaju o tome, a ništa ne znaju, da govorimo svašta i da dolazimo do zaključaka koji nikakve veze sa životom nemaju i da urušavamo svoju poziciju.
Srbija ima povoljniju mogućnost za zaduživanje. Srbija nije nikakva rizična zemlja. Niko ne spušta rejting Srbiji. Naprotiv, Srbiji će rejting kod nekih da stagnira, kod nekih da raste, ali dugoročno će svakako kod svih da raste. Srbija više takvih problema i takvih muka nema. Svakoga dana koliko nam je pozicija povoljnija po pitanju fiskalnog deficita, naša mogućnost za zaduženje je samo da se zadužujemo jeftinije i jeftinije i da menjamo stare kredite koje smo uzimali, koji su bili najskuplji.
To je stvar koju želim da obični ljudi u Srbiji razumeju, da znaju kako to ide, da znaju da to dobro radimo, da znaju da ćemo već, nadam se, u prvoj polovini 2017. godine tu spiralu rasta javnog duga, a išla je kao raketa pre godinu i po dana, kao raketa bukvalno, da ćemo krenuti da spuštamo polako ali sigurno na dole. To će biti jedan od istorijskih najvećih uspeha ove Vlade, svidelo se to nekome ili ne, voleo to neko ili ne. To je tačno, to će pisati u knjigama, za razliku od onih koji su pokrenuli tu spiralu haosa, tu spiralu bezmalo bankrotstva države. Pisaće se i o onima koji ma kako bili nevoljeni ili ma kako bili omraženi, pisaće se o tome ko su ti koji su uspeli da okrenu i pravac zemlje i da taj brod upute u mirnu luku i da građani mogu da se osećaju sigurno.
Uostalom, mi danas nemamo problem sa vraćanjem i ispunjavanjem bilo koje obaveze i da vi znate, gospodine Živkoviću, mi sve svoje obaveze kao Vlada Republike Srbije ispunjavamo. Pošto je bilo različitih tekstova i priča o tome kako bežimo od obaveza da bi nam bio deficit niži, ne, mi guramo. Pored mene su dvojica ljudi koji to najviše rade, Mijailović i Vujović. Svakoga dana guramo da platimo što je moguće više, jer mi, nažalost, da vam kažem pošteno, nismo dovoljno sposobni da napravimo projekte, pa da potrošimo pare koje imamo.
Sada vam govorim o nečemu što jeste naš veliki problem i čime se bavim već tri meseca i još ne uspevam to da rešim. Ne krijem vam šta mi je problem. To je mnogo veći problem nego sve drugo. Velikom disciplinom, velikom odgovornošću, ozbiljnim radom, trpeljivošću i strpljenjem našeg naroda, uspeli smo da obezbedimo ovakve rezultate, ali da li imamo još mnogo stvari koje možemo da popravimo? Da, imamo i to ćemo da uradimo.
Još jedanput, što se tiče priče oko partijskog zapošljavanja, podatke će izneti neki drugi ministri. Ja sam zadovoljan i živim za to i pokušao sam da to pokažem i javnosti u Srbiji i shvatio sam da je to malo ko prepoznao. Video sam da to nisu prepoznali ni ljudi u našim medijima, od RTS-a do bilo kojeg drugog.
Kada sam otvarao ovu novu fabriku u Rumi, video sam da radimo nešto veliko za taj grad, jer to je treća fabrika u tom gradu ili druga fabrika, sada će treća, pa četvrta, „Čangri“ ili „Čingrapa“, „Hačinson“ itd, i gotovo da neće biti nezaposlenih. Šest hiljada je na birou. Kada se to sve završi, sa ovih 1.200, biće manje od 3.000. Toliko otprilike ljudi ne želi da radi. Da se ne lažemo, dakle uvek imate taj broj ljudi, jedan manji deo ljudi ne želi i ostale koji žele da rade.
Dakle, bićemo gotovo ili na nivou najrazvijenijih zemalja po broju nezaposlenih u nekoliko mesta u Srbiji. Nije to cela Srbija, nažalost, bezbroj problema, mnogo ljudi hoće da radi, mnogo ljudi želi da radi, nemaju posao, ali tu moramo da radimo zajednički, da podstičemo taj preduzetnički duh, da ljudi shvate da je izlaz u, rekao bih, privatnoj svojini i u privatnom biznisu, da intervjui naših biznismena ne budu uvek ne počinju i ne završavaju se sa time - država mora da pomogne, nego da počinju i završavaju, ja znam da vi to isto mislite kao ja, isto znate, već da bude - neću da mi se država meša, ali ne možemo to da ispravimo za jedan dan i ne može to da se ispravi ni za godinu, ni za 10, ako hoćete, zato što je naš mentalitet, naša kultura koju smo sticali u socijalističkom samoupravljanju.
Razorili smo naše radne navike od 90-ih pa nadalje, onda nam je došla pljačkaška privatizacija od 2000. godine pa na ovamo, tako da sada mnogo, mnogo, mnogo toga imamo još da menjamo i na mnogo čemu da radimo.
Hoću da vam kažem da danas nema razloga za nezadovoljstvo i ako mi dozvolite, pročitaću vam, malo kasnije ću vam pročitati, daćete mi malo vremena, podatke u odnosu na prošlu godinu, mesec na mesec. Industrija nam je eksplodirala. Nikada ovakve podatke nismo imali. Nikada ovakve podatke nismo imali.
Nemojte da se smejete svojoj zemlji, gospodine Šutanovac. Ja nikada ne lažem o podacima. Kada budete videli podatke, treba da se radujete što vam je zemlja uspešnija nego što je bila, a ne da se podsmevate svojoj zemlji. Sramota je da niste ni čuli podatke, ali da se već osmehujete i podsmehujete…
(Dragan Šutanovac, s mesta: Daću vam podatke.)
Ako mogu da vas zamolim da ne vičete, da se upristojite malo, mada je vreme za učenje pristojnosti bilo u osnovnoj školi i pomalo u srednjoj školi, kasnije je to već poodmaklo. U svakom slučaju, želim da kažem građanima Srbije da maj na maj mesec imamo rast industrijske proizvodnje, mesec na mesec, 17,7%. Naravno da je to rezultat poplava u prošlom maju, ali smo tako merili, uz posledice poplava, i prethodni april i mart i februar kada smo zabeležili minus 1,8.
Ono što je još mnogo važnije, kao podatak… Petroviću, nemojte vi nikoga da obučavate, ko Boga vas molim. Kako ste vi vladali, dok ste vladali, nema banke koja nam nije opljačkana. Nemojte vi da učite nekoga.
Ono što je još važnije za vas, narodni poslanici, koji želite da čujete podatke, jeste da smo imali bruto domaći PDV u junu mesecu tri milijardi veći nego u junu prošle godine. To su crvena krvna zrnca ekonomije.
Ono što je još važnije, prerađivačka industrija, maj na maj, 11,1% je rast. Takav rast nismo imali od 2005. godine u prerađivačkoj industriji, mesec na mesec nismo imali. Izvoz plus 15%, maj na maj. Krenulo je i sa uvozom žive stoke. Mi prerađujemo, izvozimo za Rusiju i za mnoge druge zemlje više nego ranije. Železara gura najviše, naravno, sa prosečnih 57.000 tona prošle godine, a sada je došla na prosečnih 85.000 tona. Povećavaće se. Tačku po tačku, mrvu po mrvu, kako je to veliki Konfučije rekao – ako kantu zemlje svakog dana na jedno mesto budete nosili, nići će brdo i planina. Polako, ali sigurno, mi svoju zemlju unapređujemo i gradimo, a neka se svi ostali smeju i podsmevaju koliko god hoće. Hvala.
Želim, gospodine Halimi, da vam kažem da smo na sednici Vlade imali posebnu temu juga Srbije i situaciju u dve opštine, a to su Preševo i Bujanovac, gde je većinsko albansko stanovništvo.
Razgovarali smo o tome šta je to što država Srbija može da uradi, šta je to što možemo da uradimo, pre svega, da biste se vi bolje osećali, da biste bili ponosni na svoju otadžbinu Srbiju, da biste poštovali zakone Republike Srbije, šta je to što mi možemo da napravimo da vas uverimo u naše dobre namere?
Delimično sam sa onim što ste vi govorili saglasan i mi ćemo u najkraćem roku određene mere preduzeti. Određene zadatke dobili su i ministar Stefanović i ministar Verbić i neki drugi ministri. Sam očekujem da posetim zajedno sa predstavnicima EU, u narednih 15-ak dana i Bujanovac i Preševo, i ne samo zbog migranata, već pre svega, zbog otvaranja škola, odnosno fakulteta i bolnica na teritoriji te dve opštine, da sednemo da vidimo šta je to što još možemo da uradimo i šta je to što zajednički možemo da napravimo da bismo spustili tenzije između srpskog i albanskog naroda.
Drugo, da odgovorim oko licemerja ili nelicemerja za cenu struje. Znate, svašta možete da čujete od različitih ljudi, ali da vam to govore ljudi koji su pozivali narod da ne plaća struju, a onda mu je povećaju ne za 250 već za 700% jer je to kumulativno povećanje, onda nemam nikakav komentar ne to. Licemerje bi bilo suviše laka reč kojom biste takvo ponašanje mogli da opišete.
Što se tiče podataka, želim da vas uverim da mi iznosimo veoma precizne podatke koje je overio MMF. Kompletan fiskal 26. juna je overio MMF, svaki dinar nam se kontroliše, svaki dinar, svaki proveravaju. Što se tiče ekonomista ne postoji nijedan ekonomista danas, sem dvojice članova jedne političke partije, pri tome se taj jedan iz te partije libi da kaže nešto loše o Vladinom programu, pošto je učenik ministra Vujovića, pa zna da je ovo najbolje što može da se uradi. Što se tiče ljudi iz fiskalnog saveta, ako ste videli oni u svakom svom delu kažu da je mnogo bolje nego što je bilo. Naravno da oni vide da nismo krenuli sa reformama administracije, naravno da su ponekada oštriji nego što bi trebalo, ali uvek mora da se kaže ono što i oni vide, da je situacija mnogo bolja nego što je bila.
Ako sam od profesora Đuričina mogao da čujem onakve reči, i od mnogih drugih, onda moram da kažem da vidim da po prvi put, ako ništa drugo, ekonomska struka je gotovo apsolutno ujedinjena u tome i šta radimo i kako radimo, da je to veoma dobro i pozitivno za našu zemlju.
Da biste videli oko neplaćanja obaveza, mi smo platili ukupno u novcu, 23% više smo dali povraćaj PDV nego prethodne godine, 2014. za isti period. To vam govori i o povećanju proizvodnje, to vam govori o mnogo čemu. Bruto domaći PDV nam je za 5% veći, ukupni PDV nam je za 3% veći, 11% nam je veći uvozni PDV i to su vam čisti podaci kao suza i niko ih nikada nije dovodio u pitanje, ni MMF, ni Svetska banka, ni IBRD, ni IB, ni Fiskalni savet, niti bilo ko drugi. Niko. Dakle, govorim vam veoma, veoma precizne podatke. Tu nikakve laži nema i to su dobri podaci.
Ono što su loši podaci, o čemu želim da govorim, to je činjenica da mi, a to nije pitanje samo infrastrukturnih projekata, već je to pitanje ozbiljnog investicionog ulaganja u svim drugim sferama, da mi nemamo kapacitete, nemamo dovoljno znanja, nemamo dovoljno pameti, nemamo dovoljno projekata da podignemo svoja ulaganja. Mi u ovom trenutku imamo više novca nego što nam treba i mi ga čuvamo. Manje se zadužujemo, to je dobro, to je zdravo, ali bi bilo još zdravije da možemo da ga uložimo u velike kapitalne stvari. U ovom trenutku takvu mogućnost nemamo, zato što nemamo projekte i zato što za to nismo bili spremni. To znači da se godinama za tako nešto nismo pripremali. To jeste naš problem, ali verujem da ćemo u narednom periodu uspeti i da te teškoće prevaziđemo i da pokažemo ljudima u Srbiji da Srbija itekako može da bude jedna normalna, ozbiljna i odgovorna zemlja.
Ponavljam vam još jednom, onaj ko poznaje Gerda Milera zna da čovek ne voli ni da se osmehne, a kamoli da pohvali nekoga. Pogledajte šta govore ne samo o Grčkoj, nego šta govore o drugim zemljama EU ti ljudi. Ti ljudi kažu da su impresioniranim onim što je Srbija uradila u prethodnih godinu dana. To kažu ministar ekonomije Savezne Republike Nemačke, ne, ne znam koje zemlje, već Savezne Republike Nemačke.
Živi bili pa videli, da sačekamo, ja verujem da će biti mnogo primedbi na naš politički rad, na situaciju sa Prištinom, na mnoge druge stvari, ali molim vas da sačekate još koji dan pa da vidimo šta će i kancelarka Merkel da kaže o onome šta Srbija radi u ekonomskoj sferi, da li je to dobro, da li je to loše. Da li se to meni čini da su u Srbiji redovi, da se u Srbiji penzioneri tuku da dođu do svojih penzija ili je to u pojedinim zemljama EU. Jel su možda kod nas zatvoreni bankomati ili kod nas sve banke rade osim onih koje su neki uništili tako što su svojim tajkunima davali ogromne kredite za koje su znali da ih nikada vratiti neće? Koji je to tajkun danas u Srbiji koji može da dobije kredit za koji se zna da neće da ga vrati? Kažite mi njegovo ime. Nema ga. Srećan sam i ponosan što je odgovor takav.
Gospodine Halimi, ja sam vam rekao da stižem za 15 dana kod vas.
Šaip, čuo sam da plaćate struju. Ja to veoma poštujem. Pa to je u redu, znate, ako sam ga kritikovao zato što ne plaća struju, u redu je da pozdravimo kad plaća struju, kao što to treba svi naši građani da rade.
Ja mislim da je veoma važno, gospodine Halimi, da postignemo dogovore i da se dobro razumemo o načinu poštovanja zakona, a saglasan sam i vi ste u pravu u tome da mi po nekada grešimo, jer se ne odnosimo sa jednakim respektom prema onima koji poštuju ovu zemlju i onima koji to ne čine. I to ćemo i te kako imati u vidu u narednom periodu.
Doći ću, razgovaraću sa svima, ali ćemo i neke poteze povući kojima sam siguran da ćemo biti zadovoljni i srpska i albanska zajednica, ali šta god da uradimo i otvaranje fakulteta u Bujanovcu i bolnice u Preševu i svega drugog o čemu razgovaramo danas, značiće da obezbeđujemo ljudima uslove za ostanak i opstanak na svojim ognjištima, a ne da to budu sredine sa najvećim brojem ljudi koji odlaze u inostranstvo.
Naš je cilj da dugoročno rešimo situaciju na jugu Srbije na taj način što će i Srbi i Albanci da budu zadovoljni, da se jedni drugih ne plaše, da jedni od drugih ne strahuju, već da žive kako im je volja, jedni sa drugima ili jedni pored drugih, ali da imaju punu slobodu u svom delovanju i da mogu da u skladu sa zakonima Srbije, žive neuporedivo bolje nego što su živeli.
I što se tiče udžbenika i što se tiče postavljanja ili imenovanja na različite funkcije, nikada nije bio naš, rekao bih, motiv da se rukovodimo nacionalnom strukturom. Naprotiv, trudili smo se da izaberemo najbolje, ali sam spreman da prihvatim svaku vašu primedbu koja je tačna i opravdana i da stvari gde možemo da ispravimo i menjamo i poboljšavamo.
Što se tiče ovog drugog dela, oko zdravstvenih ustanova u Preševu i Bujanovcu, Zlatibor Lončar će još nešto reći, a ja samo želim vas da zamolim da uložite još napora da taj život poboljšamo i da stvorimo veće poverenje između Srba i Albanaca. Koliko je to važno za Srbe, budite sigurni da je jednako važno i za Albance. Siguran sam da će i za jedne i za druge značiti i relaksaciju u odnosima, a ako hoćete i u budućnosti nesumnjivo bolji život i za jedne i za druge.
Kamberi, još jednom čestitam što plaćate struju. Hvala vam najlepše.
Naravno, gospodin Čanak je to na svoj način, pomalo teatralan, kako on to ume, u najboljem političkom smislu svoje stavove iskazao.
Republika Srbije, razume se, ne duguje nijedan jedini dinar Vojvodini, niti bilo kojem drugom delu svoje teritorije i to su činjenice. Kada ćemo da razgovaramo o Zakonu o finansiranju i o svemu drugom? U najskorijem roku. Dakle, kada kažem u najskorijem roku, u toku jula meseca.
Što se tiče lovostaja na afričku grlicu, ja ne znam šta je afrička grlica, izvinjavam se. Ali, ako ste vi u pravu da mi time ugrožavamo svoj ekonomski napredak, a ne ugrožavamo opstanak bilo koje vrste, nema nikakve sumnje da će Vlada da promeni tu odluku. Dakle, ja ne bih da konačan zaključak donesemo bez ministra poljoprivrede, ali, kažem, ako ste vi u pravu, nemojte da imate nikakve sumnje da ćemo promeniti takvu odluku.
Što se tiče plaćanja ili neplaćanja struje i da li je neko više plaćao ili ne, iznenadili biste se, gospodine Čanak, kada biste videli da uglavnom bogatiji ljudi ne plaćaju električnu energiju, a ne siromašniji. Kao što uglavnom bogatiji ljudi uvek iznose mnogo više primedbi i mnogo više kukaju nego srednji sloj i siromašniji ljudi. Kada biste videli koliko nam ti najbogatiji duguju, shvatili biste, a njih ima i u Vojvodini, njih ima i u Beogradu, njih ima svuda, u centralnoj Srbiji, i nisu nepravilno raspoređeni, da ih je manje u Vojvodini, a više u centralnoj Srbiji ili u Beogradu, naprotiv, veoma su pravilno raspoređeni svuda, onda biste videli da to nema veze sa geografskim poreklom ili sa bilo čim drugim, osim sa bahatošću.
Razumemo mi da ima dva do tri posto, kakve su naše računice, najsiromašnijih ljudi koji to sebi ne mogu da priušte i koji traže načine kako da to izbegnu, ali ne možemo da razumemo da, ne u broju, već u novčanom iznosu, 70% tih u novcu koji nam ne plaćaju su bogatiji ljudi od vas, od mene i od većine ljudi u ovoj Narodnoj skupštini Republike Srbije. To je nešto sa čime se mi suočavamo i sa čime ćemo se još neko vreme suočavati. Sada se dešava, sada je dat nalog da se posle tri meseca neplaćanja isključuje električna energija. Elektroprivreda je dala taj nalog. Naravno, odakle smo dobili prve žalbe? Dobili smo upravo od strane dela privatnih kompanija koje su držali nekadašnji najmoćniji tajkuni i dobili smo od dela preduzeća u restrukturiranju, koja misle da je biznis i dalje ako neko drugi plaća struju, ako neko drugi plaća gas, a oni mogu da isplate platu još kad dobiju neku subvenciju od države.
Što se tiče zakupa zemljišta ili što se tiče određenih protesta, ljudi, mi se trudimo i primamo ljude svakoga dana. Borimo se sa tim da ne bude štrajkova, da ne bude protesta. Sada ću vam reći sa čime se suočavamo. I, voleo bih da jedanputa vi, gospodine Čanak, pošto znam da neki drugi neće nikada, kažete – pa, nemojte da izađete nekome u susret. Mi smo, na primer, razgovarali sa taksistima. Dva meseca pregovaram lično sa predstavnicima MMF i moj kabinet. Borimo se da im omogućimo reprogram poreskog duga od 2005. do 2013. godine, da im damo dve nove godine, 24 meseca reprogram, da treba to da plate u šest godina. Dakle, u te preostale četiri godine.
Jedva MMF pristane na to, dakle, danima se ubeđujemo oko toga i na kraju danas, moram da priznam, najveći broj tih ljudi su odgovorni, pošteni i dobri domaćini, jedan manji broj ljudi kaže – dajte nam otpis tih dugova. Onda čujete kako svi to negde podržavaju. Pa kako to da uradimo? A što bi nam onda bilo ko platio porez za bilo šta? Kako je to moguće? Pa to je nemoguće da uradimo. Ne postoji ta sila po kojoj vi to možete da napravite, a da državu ne urušite i da je ne uništite. Posle toga će svi to da traže. Znači, vi takvu vrstu poreske amnestije možete da imate u slučaju velikih elementarnih nepogoda, velikih prirodnih katastrofa ili u slučaju rata. Kako je moguće da to radimo? Nažalost, nekada smo pred različite izbore i takve stvari radili.
Pomenuli ste zakup zemlje, uopšte neću da bežim od toga. Nemojte da nam neko pominje Arape, jer nisu u pitanju Arapi, za koje su govorili da nisu obradili zemlju. Otiđite da vidite kako su obradili. Sad otiđite da vidite. Reč je ovde o Nemcima, nekome smetaju Nemci. Nekome smeta „Teniz“. Pa čekajte, to je državna zemlja, valjda država ima da radi sa tom svojom zemljom šta želi. Valjda država želi po najpovoljnijoj ceni da je izda nekome, da zaradi najviše novca. Valjda je to obaveza države, valjda bi trebalo da idemo u zatvor ako to ne uradimo. Naravno da treba da vidimo i treba da sednemo sa svim, i sedimo sa našim poljoprivrednicima iz dana u dan. Znate da po nalogu nekih političara su došli.
Uveli smo sve moguće prelevmane. Lično se borim u Briselu već četvrti put oko naših prelevmana jer nam ne daju da ih održimo. Mi smo ih produžili do kraja godine. To će nam biti velika primedba Brisela oko koje ćemo da se mučimo sve do kraja decembra ove godine. Znate šta je sad došlo? Uveli smo prelevmane na sir, uveli smo prelevmane na maslac, uveli smo prelevmane na mleko, na sveže mleko. Sada kažu – ali, krivi ste, niste uveli prelevmane na mleko u prahu. Pa da uništimo još i konditorsku industriju koja nam sada najviše skače. Da uništimo konditorsku industriju i da ostavimo ljude bez posla u konditorskoj industriji. Kao da neko želi od nas nešto nekome loše, a ne da se mučimo i borimo da izađemo u susret ljudima, trpeći najteže političke pritiske sa različitih strana. Samo vas molim da to imate u vidu. Ne rade to tamo neki zlikovci koji žele loše svom narodu.
Ne znam šta je afrička grlica. Ako ste u pravu, problem rešavamo. Ali, ove ostale probleme odlično znam. Vi ste tražili na veoma korektan način da se reši, dobićete još više od onoga što ste tražili za „Elektrovojvodine“ o onome što smo pričali, ne vi, već zato što je važno da mi Republiku Srbiju, na vaš je zahtev, vama mogu da idu politički poeni. Mi hoćemo, koliko je moguće, da ostavimo funkcionalnu Republiku Srbiju. Ti prihodi su išli u republičku kasu uvek, ići će uvek u republičku kasu. Za one koji su mislili da to ide ne znam gde jer Srbija nam je jedna i jedinstvena zemlja i nikada je nećemo rastakati na neke druge delove ili na ne znam šta, ali jednako koliko je Beograd Srbija, toliko je Srbije Novi Sad, toliko je Srbija i Subotica, toliko je Srbija i Niš. Tako ćemo se ponašati.
Samo vas molim, nemojte, gospodine Čanak, dakle, trebalo je da dođe neko zajedno ili u isto vreme kada je gospođa Merkel ovde da određene ugovore potpisujemo. To sada ne radimo zbog loše atmosfere koja se oko nečega pravi. Samo vas molim, nemojte da nekoga još oteramo iz ove zemlje, samo zato što time mislimo da možemo da dobijemo određeni politički poen negde. Ovo vredi mnogo više od političkih poena. Naša stočarska proizvodnja, naša prerađivačka industrija skočiće za više od 50% za godinu dana, za sve ono što nismo uspeli da uradimo u prethodnih 30 godina, za godinu dana ako to budemo uradili. Je li moguće da mi to ne vidimo, ljudi? Je li moguće da se pravimo da to ne vidimo? Ja znam da vi ovo znate i znam da znate da sam u pravu, kao što sam siguran da ste u pravu za nekakvu afričku grlicu jer je to bio neki birokratski potpis, jer je neko uputio tamo dopis da je to ugrožena vrsta. Strašno me briga šta je afrička grlica, ne mogu da vam objasnim. Kada ste mi rekli – 400 ljudi neće da dođe kojima možemo da uzmemo pare da ostanu u državnoj kasi, e, ja živim za to da im uzmemo da to ostane u državnoj kasi. Sad treba da štitimo i afričku grlicu.
Baš me briga za afričku grlicu. Ali, i te kako me je briga za to da uvećamo, strašno me je briga za to da uvećamo naše prihode, da uvećamo naš stočarski fond. Godine 2013. i početkom 2014, naš stočarski fond, sada je naglo počeo, Nenade, da se povećava i pojačava, naglo. Bio je na nivou 1.000, ljudi, naš stočarski fond je bio na nivou 1910. godine. Urušili smo ga u prethodnih 15 godina do nivoa iz 1910. godine. Naše mere kojima smo pokušali da ljude nagovorimo da prasiće uvoze, da tove svinje, da prerađuju meso i da izvoze u Rusiju i svuda nije urodio plodom pet meseci, šesti mesec je eksplodirala. Odjednom i „Juhor“ i „Neoplanta“, „Matijević“ i sve ostale naše kompanije uzimaju mnogo više nego ikada i počinju da prerađuju što je moguće više i na višem nivou obrade izvoze u inostranstvo. Krenulo je, vidi se. Ogromne su količine, dramatično su povećane količine svinja. Ponovo je proradio izvoz za Rusku Federaciju zato što se rublja stabilizovala. Hajde da samo to ne zaustavljamo i da nemamo uvek princip – tamo su neki zlikovci koji rade protiv nas, pa ćemo to da uradimo. Niste vi to rekli, ja to govorim zbog celog društva, zato što se tako odnose.
Informacija koju je trebalo da vam damo, zamoliću gospodina Stefanovića da, ne samo zbog vas, već zbog svih Novosađana i ljudi u Vojvodini, da dodatnu informaciju o tome koliko smo uvećali snage i koliko ćemo uvećati snage, i one koje vidite i one koje ne vidite. Dakle, u Novom Sadu posebno na istrazi i u borbi protiv narko-kriminala, dakle, organizovanog tržišta droge, jer nam je to donosilo neverovatne scene na koje ljudi u Novom Sadu u prethodnom periodu nisu bili naviknuti.
Još jedanput vam hvala. Samo vas molim da imate u vidu da razgovarate sa ljudima koji ne žele apriori loše, naprotiv, već sa ljudima koji žele da urade sve što mogu za svoju zemlju. Ako mislite da neko drugi ima interes, pošto takve gluposti slušam svakog dana, izvinite što to vama govorim, nisam ih od vas čuo, zašto daju zemlju „Tenizu“, što Nemcima, što ovome – pa zato što ćemo mi da imamo najveću korist od toga, zato što će država da ima najveću korist i zato što će, u krajnjoj instanci, građani ove zemlje da imaju najveću korist. Zato to radimo. Kažite nam, evo, pošto se neki bune, i Putin je doveo „Teniza“. Njemu nije smetao „Teniz“, samo nama, Srbima, smeta. Samo mi imamo problem sa tim. Nema problema, hajde da se postavimo kao neke druge zemlje, da kažemo – sklanjajte se svi od nas, mi smo najpametniji na svetu, nemoj niko da dođe, i kraj priče. Oni hoće samo da kopiraju model koji su napravili u drugim zemljama.
Hvala vam još jedanput. Vojvođani su, kao i Beograđani, kao i Šumadinci, kao i svi ostali građani naše zemlje, jednako odgovorni pred zakonom, jednako čine za budžet kao i svi drugi građani Srbije.
Gospodinu Kamberiju sam lično aplaudirao zato što znam da nekad nije plaćao struju. Pa, kada neko dobrovoljno počne da plaća struju, mislim da je dobar znak i znak pristojnosti, kurtoazije, da aplaudirate na takvu promenu raspoloženja. Još jedanput, Šaip, hvala što plaćate struju.
Gospodine Čanak, a možete li da zamislite onda kolika je moja radost što mogu da odgovaram na vaša pitanja.        
Nego pokušaću da odgovorim na poslednje pitanje, Snežana još nije došla zato što razgovara sa poljoprivrednicima upravo oko ove teme. Mi smo danas na Vladi imali tu tačku i mi imamo informaciju da smo apsolutno sve platili. Ja sam dobio drugu informaciju i zato smo spojili ministra sa ljudima iz štrajkačkog odbora da vidimo da li je i šta je istina, tako da se to upravo dešava, pa ćemo to da vidimo i da proverimo.
Mi smo sve što smo mogli, sve što smo imali apsolutno platili. Dakle, da znate, sve što bi se reklo što je u valuti ili sve što je dospelo mi smo kao država platili. Sve što imamo, da li je tako Vujoviću? Mi smo prošle godine rebalans uradili, to je glavni razlog da bi to ljudima mogli da platimo i to da platimo za celu 2014. godinu i sve zaostale obaveze.
Što se tiče restitucije, to je veliki problem kao što znate za našu zemlju i to je jedan od zakona, a voleo bih da smo ga sa drugačijim sadržajem doneli i da smo bili malo oprezniji i po tom pitanju. Plašim se da smo ga nekada davno donosili takođe zbog želje da se nekome dodvorimo i dobijemo glasove. Svejedno, mi te zakone imamo, mi njih moramo da poštujemo. Nešto što možemo da vratimo u zemlji, vratićemo u zemlji. Ono što ne možemo da vratimo, vratićemo u novcu, ali da vi znate da je to toliko velika obaveza za Republiku Srbiju da mi ispravljamo nepravde stare 70 godina, da to nije prosto pravično i pravedno prema ovoj generaciji. Svejedno, to ćemo nastaviti da činimo.
Što se ovoga tiče, to je kao kada kažete našim ljudima – nema problema, hajde platite to, uzmite to na 20 godina, tu zemlju. Mogu, ali neka mi država da kredit. Pa, mogu ali da to plaćam svake godine, a da mi po hektaru ako platim 10 ili 12.000 dinara da mi date subvencije od 11.000 dinara. Država na tome zaradi ništa, kao što znate. Država će da zarađuje tamo gde može i gde može gledaće da izađe u susret svojim poljoprivrednicima, ali država nije ili ne sme to da bude, bila je nekada i zato smo celu svoju ekonomiju, celu svoju zemlju doveli u tu situaciju, država nije krava muzara iz koje može da se izvuče sve, a kada ti se ne sviđa uzmeš kamdžiju pa udaraš po leđima krave i to da li se zaobada ili se nezaobada, da li je vrućina ili nije, udaraš iz čista mira.
To je nešto što sam hteo ne samo vas da zamolim već i sve druge, da prosto kada se negde nešto desi i kada neko negde istakne svoj zahtev da prvo ljudi čuju šta je sadržina tog zahteva, pa tek onda reaguju na to, pa vidimo da li je to moguće ili to nije moguće i zašto bi neko radio protiv sopstvenih interesa. Zašto bi negde neko uradio nešto što je protiv njegovog interesa.
Mi sada imamo bezbroj stvari kojima nismo zadovoljni. Za onkologiju nemamo mašine, imamo listu čekanja. Sad ćemo, pre kraja godine obezbedićemo da liste čekanja nema. Da li ćemo da uradimo sve da svi budu prezadovoljni svim mogućim procedurama, od kud znam, a znam da će građani da budu zadovoljni i da lista čekanja u decembru više neće biti. Zato što ako budemo odugovlačili biće nam potrebno tri ili četiri godine da taj problem završimo. Sve takve probleme imamo.
Nisam dobio gospodina Stefanovića ni ja ni vi odgovor, ali se nadam da će posle naše intervencije zajedničke biti dodatno pojačan broj pripadnika MUP-a. Sve ostalo je dobro i sve ostalo je u redu što je urađeno samo da bude i dodatno pojačan broj pripadnika MUP-a. Sada me obaveštava da je otvorena nova policijska ispostava u Novom naselju što je vrlo važno i za pokrivanje i Veternika i Futoga i Begeča. Ovo aplaudiraju što znam geografiju i što znam delove Novog Sada, što baš i nije za pohvalu.
U svakom slučaju verujem da ćete vi biti zadovoljni gospodine Čanak tim rezultatima kao što će i svi ostali građani Vojvodine biti zadovoljni. Onda, ko kritikuje neka kritikuje, ali je važno da se ljudi osećaju sigurnije i bezbednije nego što se osećaju danas. Hvala vam još jednom i hvala vam na razumevanju.