Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Hvala vam na izvanrednoj diskusiji, koja je imala direktne veze samo sa zakonom.

Mi nemamo problem da prihvatimo ovaj amandman, ali vi razmislite još malo zato što postavlja će nam se posle pitanje – ko, kako i kojom procedurom biramo veštaka, zašto baš taj. Poreska uprava je ipak državni ogran, tako da je to jedini razlog, inače nemamo problem da suštinski prihvatimo vaš amandman. Do sednice kada se bude odlučivalo o amandmanima molim vas da se sa našim stručnim službama i sa gradonačelnikom još jednom konsultujete da vidite i dobre i loše strane i jednog i drugog predloga. Suštinski, nemamo problem da vaš amandman prihvatimo. Hvala.
Pažljivo sam vas slušao, gospodine Stefanoviću, veoma pažljivo i shvatio sam da vi ništa ne razumete. I to što ste čitali, vi uopšte niste razumeli čak ni šta ste čitali. Znate li šta je teretni posao? Znate li šta je svojina? Naravno da neko mora da ima svojinu da bi mogao da dobije nadoknadu. Ništa sporno u tome nema, potpuno čisto, niko ništa u tome nije video, nego neko ko je vama to pisao da vi pročitate, a pojma nemate ni šta ste pročitali, misleći valjda da niko ovde nije pravnik i da ne zna da vam odgovori ništa na sve to o čemu ste vi govorili ovde. Ništa niste pročitali, osim što ste se bavili licemernim floskulama kao i obično – ja nisam protiv toga, ali odgovorite građanima. Odgovoriću vama, a ne građanima. Građani vas ne podržavaju. Odgovoriću vama. Vi ste, gospodine Stefanoviću, učestvovali u pravljenju onih ugovora koji ovu zemlju skupo koštaju, koji su štitili privatne interese, privatne i neke tajkunske interese.

Vi ste direktno učestvovali u tim pregovorima. Vi ste u Narodnoj skupštini Republike Srbije,gospodine Stefanoviću donosili „leks specialis“, kojim ste štitili privatne interese da ne znamo gde ste nešto uradili. Ne znamo ni gde su vam ti kablovi, gde su vam cevi, ni gde su te pare. Mi ne znamo. Nikada to nismo videli. Vi ste to izglasali 2009. godine. Vi ste i u tim pregovorima učestvovali na najdirektniji način. Narod Srbije te pare koje ste mu vi malo levo, malo desno, pa ne zna leva šta radi desna, a desna još manje šta radi leva, ali para narodnih nema gospodine Stefanoviću. To ste vi radili i nemojte autoprojekcijom to da prebacujete na nekoga drugog.

Što se tiče košenja i čišćenja, molim vas uzmite kosu jedno deset dana, trenirajte, pa mi pokažite da ste naučili da kosite, biće veoma korisno za vas. Ja ću brus da vam poklonim, da naučite da naoštrite kosu.

Što se tiče vrednosti i Zakona o eksproprijaciji ne znam šta bih vam rekao. Ništa niste razumeli u onome što ste pročitali, opasnosti ste u tome videli samo vi i niko više i niko vas nije ni razumeo ni od vaših kolega. Niko ne razume šta ste hteli da kažete. Ako imate nešto da nam bolje i podrobnije objasnite, ja vas stvarno molim da bismo uspeli, da bismo umeli da vas shvatimo da razumemo šta vam je namera bila.

Oko toga da postoji opasnost da investitor napusti, pošto je napustio u Kairu, pa to u Kairu su najavili pre 12 dana. Pre 12 dana su podpisali ugovor na 145 milijardi, pre 12 dana. Pa, neće ući u posao za dve godine. Gde ne znam, nešto nisu završili, a znam gde jesu. Završili najviše zgrade na svetu, najbolje zgrade na svetu, šesti po bogatstvu u svetu od svih Arapa. Da li će da završe ovde ili ne, videćemo, ali ćemo mi da radimo i borićemo se da završimo. Ne znam šta vama smeta to što ćemo da rešimo i pitanje vode i toplovoda i gasovoda, pitanje interceptora koji nije trošak, već investicija, sve ćemo to da rešimo. Ne znam zašto vam to smeta i ne vidim u čemu je tu problem.

Kažete – imamo makete na jednoj maketi je jedno, na drugoj drugo, to ako malo bolje pogledate videćete ponekad i sličnost između tih maketa. Ja sam se nagledao vaših maketa po svim konkursima koje mi ovde pominjete. Nijedan konkurs niste bili u stanju da realizujete. Puna su vam usta konkursa, kada vam treba „leks specialis“ za privatne interese, onda ga donesete u jednom danu, bez ikakve rasprave i po hitnom postupku. Onda dođete još i nama da držite ovde predavanje. Nije vam dovoljno to što smo vam pokazali u pet članova kojem ste izmenili pravila i nekome napunili džepove. Ko zna kome sve. Ja nemam dokaza za to, samo znam da su nekome džepovi puni, a građanima Srbije tog vašeg „leks specialisa“ nisu.

Ovo će građani Srbije da vide. Ja sam vas pozvao zato da dođete da zajedno sa nama u tome učestvujete, a ne da se dokazujete i pokazujete da ništa ne znate i da ne umete da pročitate jednu pravnu normu. U toj pravnoj normi nema ništa sporno. Apsolutno ništa sporno. To je mogao da vam kaže svaki učenik pravno-birotehničke škole, a ne student pravnog fakulteta, gospodine Stefanoviću da vas ja naučim nešto. Ja ovo radim dobrovoljno i besplatno, da ne brinete, i savete uvek mogu na takav način da vam dajem da se ne sekirate ni najmanje.

Što se tiče estetske vrednosti, ja nisam takav esteta kao vi. Ne razumem se u to. Ja se razumem u ta radna mesta i za to što izmišljate kako je nešto palo 45%, vi ste razorili i uništili građevinsku industriju koja nije ni postojala. Sada je polako podižemo i podići ćemo je.

Kao što izmišljate o tome kako je neko osam milijardi se zadužio. Nije. Vi ste donosili budžet za 2012. godinu, vi ste sa 26% podigli javni dug na 61%, vi ste nas doveli do nivoa zaposlenosti od 26%. Da li je danas 20, 21, ili 17, ili ne znam koliko, to je druga stvar. Nije smešno to su podaci precizni. To su precizni podaci.

Što se tiče ovih, to da je Gustav Ajfeld bio kriminalac, pa moguće je. Važno je da ste vi pošteni i poznati ste po tome. Za ovo oko konkursa već sam vam rekao, nijedan vam nije uspeo. Nagledali smo se vaših crteža, slika, fotografija, samo nikad ništa niste uradili. Dalje vas molim da ne brinete obezbediću vam ne samo brus na poklon i kosu, samo da vežbate sedam dana da naučite da kosite.

Što se tiče izbora, kažete – pa idu izbori, pa nisu uspeli. To vi kada izgubite izbore, izbori nisu uspeli. Svaki izbori koje izgubite nisu uspeli. Onda izbori ovde nikada neće da uspeju, ali kako da vam kažem, izbori uspevaju kada se poštuje demokratska procedura. Mislim da su kod nas svaki izbori od 1990. godine na ovamo uspevali. Mislim da su svaki uspevali uz manje ili veće primedbe i to je jedna demokratska tekovina koju smo uspeli da dostignemo. Ali, vaši konkursi nikada nisu uspeli, nijedan vam nije uspeo, ni u čemu, ni za jedan veliki projekat zato što nikada niste imali investitora, zato što nikada niste ni mislili da ozbiljno nešto po tom pitanju radite. Zato što ste mislili samo kako ćete da kupite tri dana u novinama nečiju pažnju i kako ćete nekome da zamazujete oči.

Kažete – vi se pitate za sve. Ja dođem ovde, pa odgovaram pred vama i odgovaram na svako pitanje, nikakav mi problem nije. Da li se pitam za sve? Mislim da se ne pitam za mnogo, mnogo stvari. Da li se mnogi pozivaju na mene? Nažalost, pozivaju se i to zloupotrebljavaju. Meni gospodine Stefanoviću za razliku od vas koji ste izlazili 20 puta danas u toku dana, a vi ste poslanik i ovo je vaš dom, ja sam predsednik Vlade i ja nijednom nisam napustio ovu salu ni na jedan jedini sekund. Ni na jedan jedini sekund od jutros od 11,00 sati od kada sam ušao u salu, ni na jedan jedini sekund nisam izašao iz sale. Moguće je da sam jedini koji ni na sekund nije izašao iz sale zato što poštujem ovaj visoki dom, poštujem Narodnu skupštinu Republike Srbije i nije mi teško da radim. Ako se pitam za sve, hvala i na tome.

Kažete – čuo sam da bi ljudi neke kulturne sadržaje. Pa, mi bismo kulturne sadržaje ali nam vi niste dali. Pa, nismo deset godina mogli da vidimo Narodni muzej. Pa, nismo mogli da vidimo Muzej savremen umetnosti. Ali, ne brinite videće građani Srbije Muzej savremen umetnosti otvoren i renoviran do kraja ove godine. Narodni muzej za godinu i po dana, potpuno renoviran, otvoren. Neki drugi će, gospodine Stefanoviću, to da uradi za vas i za sve druge građane Srbije i uopšte nemojte da se sekirate. To što se tiče tih sadržaja.

Što se tiče parkova u ovom projektu je predviđeno, a danas sam to više puta rekao, 14% ukupno su zelene površine. Predvideli smo četiri parka, posebno pažnju smo tome posvetili. Napravićemo da to bude neka vrsta bukvalno zelene oaze i ljudi će da budu, siguran sam, izuzetno zadovoljni.

Ako su moji snovi noćna mora građana Srbije, ja moram da kažem da java koju ste nam vi priredili je bila više od najgoreg košmara. I, teško je da neko sanja i razmišlja da je moguće da mu se takav košmar ponovi i da je moguće da mu tako budućnost bude uništena, onako kako ste vi našu budućnost razarali.

Ja vam se izvinjavam, što moram da reagujem na to da li će neko da napusti ili neće u šta vi sumnjate, jer sve što radite nešto sumnjate. Pa, i ja sumnjam. Sumnjam u šta god mi padne napamet, ali guram napred i gledam da nešto izguram, da nešto završimo. Od te kuknjave, od tog kukumavčenja, plakanja svakodnevnog, možda će ovo da bude, a možda i neće, mi opet nećemo ni kosu u ruke da uzmemo, a ni brus nećemo da znamo šta je. Te vas ja molim, još jedanput da tu kosu uzmete, naoštriću vam ja, pokazaću vam kako se oštri i da naučite kako to ide. I, sa druge strane i ako napuste, mi smo veliku stvar uradili, bar više neće da bude stecište pacova, stecište đubreta, rekao bih, mesto za otpad, kao što je bio do danas „Beograd na vodi“.

Što se tiče ukupne cifre o čemu smo govorili ona nije devet milijardi kako ste pričali, u najgorem slučaju za Beograd sa sve izmeštanjem autobuske stanice, što takođe mislim da nije trošak već investicija, biće kao što sam vam rekao 272 miliona. Mislim da je to nešto što je veoma važno da znaju.

Precizno sam vam odgovara na sve, ali nažalost vi nikada niste ni želeli to da slušate. Niste hteli da čujete bilo šta. Niste hteli da prihvatite ideju da u nečemu učestvujete. Jedino što ste pokazivali to je kako će neko skupo da plati. Nemojte da pretite, kao Boga vas molim više. Pretili ste nam Ukrajinskim scenarijom, gospodine Stefanoviću. Pretili ste nam Ukrajinskim scenarijom u kampanji, videli smo šta se zbivalo u Ukrajini, nemojte nam više donositi ni Ukrajinski ni bilo kakav drugi scenario.

Građani Srbije hoće da vladaju, oni koji imaju snove i koji hoće da rade, a ne oni koji znaju samo da kritikuju i koji ništa drugo, niti hoće, niti su spremni da promene. Ponajmanje oni koji nisu spremni, prvo sebe u ogledalo da pogledaju, pa tek onda i onog drugog. Ja grešim svakoga dana i nije mi problem da to priznam, ali ću svojim radom to da nadoknadim i to što pogrešim da popravim.

Vi pogledajte, vi nikada ništa niste pogrešili. Vi ste bezgrešni. Samo ste nam zemlju uništili da ćemo godinama da se mučimo da izvučemo iz blata i tog užasnog stanja u kojem ste nam zemlju doveli, ali verujte gospodine Stefanoviću i nemojte da brinete, vratićemo zemlju na siguran put i pred Srbijom je dobra budućnost.
Drago mi je da ste razumeli da po pitanju člana 8. ništa niste razumeli, objasniću vam i po pitanju člana 15. Reč je o njihovom ulaganju, o njihovom novcu. Mi možemo presek da napravimo i amandman, pošto vidim da to niste razumeli i uopšte vas ne vređam, samo vidim da to ne znate, gospodine Stefanoviću, a znaju vaše kolege da sam ja u pravu. Svi oni dobro znaju da sam ja u pravu.

Kolege iz vaše stranke znaju da sam ja u pravu, nemate, zaista ništa ne znate o tome. Napravićemo amandman. Napravite amandman da možemo da pravimo presek na šest meseci, nije problem, da možemo to da kontrolišemo, po svakom objektu, po svakoj situaciji, nikakav problem nemamo, ali ovo meni pokazuje da vi uopšte niste razumeli ni duh zakona ni duh projekta, niti znate ko za šta daje novac, niti ste išta od toga razumeli.

Teško nama ako nas vi kritikujete, gospodine Stefanoviću.

Pošto ste govorili o nekim uvredama, ja ni jednu uvredu nisam rekao. Rekao sam, faza 1a biće završena za četiri godine. Ono što će ljudi moći da vide i ono što je za njih najvažnije, to je taj toranj, to su dve kule, to je taj veliki šoping mol, to su te glavne stvari sa parkovima i avenijama. To će biti završeno u roku od četiri godine. Možda će i za 3,5 godina, možda i za četiri i po. Ne mislim da je to najvažnije i ne mislim da ste sada nešto sad naročito rekli, pošto ste sve vreme govorili da su to bajke i da su to izmišljotine. Na svaku reč koju ste izgovorili, pokušao sam da odgovorim.

Kada kažete, koliko koštaju stanovi? Ne znam koliko koštaju stanovi. Ne znam ni koliko će da koštaju. Kao predsednik Vlade voleo bih da koštaju mnogo, voleo bih da koštaju mnogo, jer će time i porez na imovinu da bude veći, time ćemo da naplaćujemo sve ostale dažbine mnogo više nego što bismo inače naplaćivali, a to je ono što jednu državu treba da interesuje, to je ono što predsednika Vlade jedne zemlje treba da interesuje. Ja sam zadovoljan da mene takve stvari zanimaju i zadovoljan sam da ćemo po tom pitanju moći da ostvarimo određene rezultate.

Uvreda koju ste izneli na račun gospodina Babića, neka ide na vaš obraz, jer vi to stalno radite, nikada niste u stanju da prihvatite politički ring i političku utakmicu, zato što mislite da je dovoljno dobro samo tamo gde možete protivniku da vežete ruke i da uđete u tu utakmicu.

Kao što vidite, ja sam ovde i dolazim najčešće od svih predsednika Vlade jer se ringa i utakmice ne plašim, ne plašim se da primam udarce, to je posao u političkom smislu, u političkom smislu i zadajete. To je pošteno, to je džentlmenska borba.

To oko mezoterapije itd, znate, kako bih vam rekao, više to govori o vama, nego o Babiću, mnogo više gospodine Stefanoviću, ako je mezoterapija vaša analiza „Beograda na vodi“ ja vam čestitam na tome, to je danas bilo najtačnije i najuspešnije gospodine Stefanoviću što ste izneli o „Beogradu na vodi“, sve ostalo je bilo potpuno besmisleno. Hvala vam i na dobacivanju.

(Borislav Stefanović, s mesta: Replika.)
Uvaženi gospodine Pavićeviću, pokušaću da odgovorim. Ja nikada nisam čitao skripte i sažetke knjiga. Po tome sam bio poznat na Pravnom fakultetu, verovatno kao jedan od glupljih za razliku od nekih stručnjaka koje danas poznajem, a koji uvek pročitaju šest ili sedam stranica. Ja sam morao svih 600 ili 700 dobro da naučim, pa me nikada nisu smatrali dovoljno pametnim. Tako da sažetke knjiga nikada nisam konzumirao.

Mislio da se našalim pa da govorim nešto o tom antimodernizacijskom pristupu, ali odgovoriću vam na konkretne stvari. Možda se nasmejete da vidite kako to izgleda oko pojedinih primedbi.

Kako da urušimo sistem javnih finansija? Možete li da mi objasnite i vi i profesor Zec, kako da urušimo sistem javnih finansija? Samo da mi to neko objasni na bilo koji način. Još ne mogu, trudio sam se, dve godine učim, iz političke ekonomije sam imao 10 kod profesora Labusa na Pravnom fakultetu, dve godine radim, učim i čitam knjige svakog dana, nikako ne mogu da shvatim, kako to profesore Vujoviću možemo da srušimo sistem javnim finansija ovim projektom? Molio bih da dobijem bilo kakvo objašnjenje.

Što se tiče gospodina Milana Kneževića, odgovoriću vrlo ozbiljno, jer je reč o uglednom privredniku. Ja sam se plašio da je jedan drugi privrednik koji ima zemljište tu u blizini, dobio je od vaše stranke sa kojom ste išli na izbore. Milan Knežević jeste ugledni privrednik i taj ugledni privrednik je rekao da li će zemljište da bude kolateral za kredite? Neće, jer kredita nema.

Želim još jednu stvar da vam kažem. Milan Knežević sve to odlično razume, jer Milana Kneževića sam pre nekoliko dana ili nedelja upravo sreo na večeri u zgradi „Beograda na vodi“, Geozavoda, on priznaje „Beograd na vodi“ i on odlično vidi šta je to što smo uradili u „Beogradu na vodi“. Lepo se pozdravio sa gospodinom Kneževićem i, rekao bih, kao pristojan čovek uputio piće za sto. Imao je veoma ugledne zvanice za svojim stolom. Ja sam siguran da gospodin Milan Knežević odlično razume ovaj naš projekat.

Još nešto, za te koji kažu da je nešto strano telo, za tog vašeg stručnjaka iz vaše stranke nemam komentar, ali i to ćemo da razmotrimo, gospodine Pavićeviću. Ono što mislim da je mnogo važnije, to je da sve ugledne arhitekte koje imate, sve ljude koji to znaju i uz zahvalnost gospodinu Mrkonjiću na onome što je govorio, mislim da će nama da bude veoma bitno da napravimo organizaciju posla. Zato želim još jedanput da ponovim svoj poziv, gospodine Pavićeviću, za sve te ljude, za neke sam čuo, za neke nisam čuo, to govori, naravno, o tome da ja nisam stručan za tu oblast, što je sasvim uredu, ali bih vas molio da te ljude uključite. Nije uvek neophodna kritika, potrebno je da ako možemo nešto sami promenimo, da nešto napravimo boljim i siguran sam da ćemo to uspeti.

Primedbe koje sam slušao i pripremio sam ovde odgovore na svako pitanje koje je Arhitektonska akademija uputila, na svako. Meni je bilo veoma lako da pripremim odgovore na to, bez angažovanja velikih stručnjaka. Nisu se, čini mi se, dovoljno potrudili da nađu ozbiljne primedbe, ali smo mi pronašli određene nedostatke i pokušaćemo da neke stvari u budućnosti ispravimo. Zato vas ja molim i još jedanput pozivam da nam svaku primedbu koja je ozbiljna stavite do znanja, da istovremeno uključite deo ljudi u ovaj projekat, zato što sam uveren da i vi volite Beograd isto onoliko koliko ga volimo i mi i ne želim da tu bilo kome dajem prednost ili da bilo ko bude uskraćen za tu vrstu ljubavi. Ali, mislio sam da je ovo važan i vredan projekat jer će on svakako da promeni izgled Beograda i da ljudi koji se tržišno odnose to vide. Pogledajte u nekadašnjoj Zagrebačkoj, mislim današnjoj Koče Popovića ulici, kvadrat vam je viši za oko 300 do 400 evra u odnosu na to koliki je bio pre dve godine ili pre godinu dana. Rašće cena, kada to krene, i na Kosančićevom vencu i svuda u okolini „Beograda na vodi“, svuda na svakom mestu. Mislim da i to dovoljno pokazuje kako ljudi misle da će da se ponaša tržište u budućnosti.

Dakle, uveren sam da će ceo taj deo, sve od zapadnog Vračara, od tog dela Savskog venca do Kalemegdana, do tog dela Starog grada, imati veliku korist od toga, kao i Novi Beograd, kao i cela Srbija. Ali, pre svega ne zaboravite ono što je najvažnije, mi ćemo time da zaposlimo, a investitor donosi čistih 150 miliona evra. Dakle, 150 miliona evra kao svoj ekviti, njihovih 150 miliona evra u kešu koje mi trošimo. To je investicija koja je za nas ogromna, koja je za nas od nemerljivog značaja. Broj zaposlenih ljudi podizanje građevinske operative i potpuno sam siguran da će to imati velikog uspeha.

Pozivam vas, ako niste bili u zgradi Geozavoda, da odete da vidite. Bili ste. Drago mi je da ste bili, onda ste videli kako je ta zgrada danas uređena i kako je veliki uspeh postignut time što obezbedili donaciju Ujedinjenih Emirata i „Elemar“ ili kako se već zove Alabarova firma, Muhameda Alabara, jer mislim da je to pokazalo kako možemo da promenimo lice Beograda, kako može to da izgleda neuporedivo lepše i kako možemo da budemo deo Evrope, ako hoćete, bar u nečemu najbolji deo sveta. Svako ko je tamo bio to može da potvrdi, a vidim da i moj prijatelj Milan Knežević to isto misli, pa sam siguran da ćemo se ponovo naći na tom istom mestu. Hvala vam najlepše.
Tačno je poštovani gospodine Pavićeviću, polagao sam građansko-procesno pravo kod Vesne Rakić Vodinelić, mislim da je bilo na četvrtoj godini, dobio sam desetku. Ona je izuzetan profesor, ona odlično poznaje pravo. Mi politički nikada nismo bili saglasni, ali moram da kažem da je bila veoma korektna i kao profesor, jer ni tada nismo delili iste ideje i zahvalan sam što je moje znanje ocenila najvišom ocenom, iako mislim da sam se trudio i mnogo učio da bih to uspeo da dostignem i postignem.

Samo bih rekao jednu stvar, imate pravo na ustavnu žalbu i Ustavni sud je taj koji će da kaže da li je nešto u skladu sa Ustavom ili ne. Mi mislimo da je u skladu sa Ustavom. Mislimo da smo imali mnogo gore akte koje smo ovde usvajali „leks specialise“ i mnoge druge koji su prošli kontrolu i koji su prošli ustavne žalbe, ali naravno da se ja ne mešam u poslove Ustavnog suda i to nije pitanje osećaja gospodine Pavićeviću, tako da sam potpuno siguran da će gospođa Rakić Vodinelić naći najbolju pravnu formu kako da se to ispita, ukoliko ste vi za to zainteresovani.

Želim da kažem da su vaši amandmani da ne bi ljudi mislili da su bili sadržajni i da su imali smisao koji bi trebalo da izmeni, upotpuni i popravi zakon. Svi vaši amandmani su „briše se“. Svaki vaš amandman je „briše se“, ne biste li kupili sebi, ja ne znam nećete mi zameriti dva ili pet minuta rasprave, što je takođe legitimno. Ne kažem da je svrsishodno, ali je svakako politički legitimno.

Još jedna stvar, pošto vidim da ovde postoji neka vrsta pravljenja šala na račun zgrada, kula, tornjeva, šopin molova, gospodin Vujević je upotrebio jedan izraz koji ću ja da kažem pred vama. To je potpuno druga orbita u odnosu na ono što smo imali. Nisam stručnjak koji volim prodavnice, uopšte se u to ne razumem, ali kada sam video podatke, pošto nisam verovao gradonačelniku Beograda kada mi je iznosio te podatke, tražio sam proveru podataka za Dubaji mol, pa smo onda počeli da pričamo o lakšoj zoni itd, dakle, ovde kod nas. Možemo li to dok ne budemo članstvo Evropske unije da provedemo na delu teritorije i da privučemo time sve iz regiona da dođu najskuplju robu da kupuju kod nas.

Razgovarali smo o svemu tome i to neće biti obični stambeni objekti. To će biti stambeni objekti koje mi nismo ovde gradili. To će biti molovi, tornjevi, kule, kakve mi nismo ovde gradili. To će biti uređena, videćete i ta promenada, onako kako je mi nismo do sada uredili. Ali, ako me ubedite da je modernizacijski iskorak ovi pacovi i zmije i sve ovo što sada mnogi tako uspešno i zdušno brane, pokušavajući da mi objasne da je to beogradski duh. Ja ću da vam kažem prljavština, olupine, ruglo, nikada nije i neće biti ni srpski ni beogradski duh.

Spreman sam da te stvari menjamo i menjaćemo ih na pošten i odgovoran način, a uvek sam spreman da prihvatim svaku kritiku i po pitanju pravne forme i po pitanju sadržine i uvek smo spremni da o tome razgovaramo.

Nijednog sekunda nisam hteo da uvredim čoveka čije ste ime pomenuli, ja se izvinjavam što još jedanput nisam zapamtio, to pokazuje da nisam dovoljno stručan iz te oblasti, kao što profesor Kiraki sve znam. Dakle, ja sam rekao taj vaš stručnjak iz vaše stranke jer ste rekli, a šta je tu uvredljivo. Zbog toga što sam rekao taj. Ne znam šta bi pokazna zamenica, na konkretnog čoveka sam mislio, izvinjavam se ako je to uvreda, onda stvarno ne znam šta bih rekao za sve ono što su mnogi danas o nama izgovorili. Nije mi bila namera nikoga da uvredim, već pozivam i tog čoveka da dođe i da nam takođe pomogne u ovom poslu i svi ostali su dobro došli, zato što je ovo interes svih ljudi u Beogradu, ali interes svih građana Srbije, jer će svi oni osetiti boljitak kod toga.

Svako pomeranje u makroekonomskim parametrima, svako pomeranje u BDP, svako pomeranje u rastu industrijske proizvodnje značiće boljitak i za čoveka našeg u Blacu i Kuršumliji, koliko i za onoga u Kanjiži, Apatinu, Kuli, Odžacima, Somboru i svakom drugom mestu.

Još jedanput hvala na pažnji i molim vas da još jedanput razmislite, dobrodošli ste uvek i u svakom trenutku, a bez obzira i na najteže političke ocene i osude na koje neretko nailazimo od gospođe Rakić Vodinelić, ja imam veoma visoko poštovanje prema njoj i mislim da je ona vrstan pravnik za razliku od mnogih drugih koji joj nisu do kolena. Bez obzira na sva naša politička neslaganja, a i po tome možete da vidite da kod nas politika nije presudna već da struku i te kako umemo da poštujemo. Hvala vam najlepše.
Prvo ću da se zahvalim gospodinu Pavićeviću.
Što se mene tiče, meni je ovde u parlamentu, i ako nisam napustio parlament i sve vreme se trudim da budem koncentrisan da na svako pitanje odgovorim, ipak nešto lakše je nego u dnevnim obavezama u Vladi Srbije i oko svega što moramo da radimo.
Imajte u vidu da samo kada nisam ovde, nisam ovde ne zato što lenstvujem ili zato što odmaram, već zato što imam neke druge važne obaveze. Ali evo, ja vam dajem reč da ću dati sve od sebe i da ćemo bar dvostruko da uvećamo naše prisustvo ovde poslednjeg četvrtka, odnosno pokušaćemo svaki put kada postoji sednica poslednjeg četvrtka u mesecu da na tu sednicu dođemo i da prisustvujemo.
Meni nije teško, ne tri sata već vidite ni 13 sati da odgovaram na pitanja poslanika i nikada se argumenata, ringa, političke borbe, razmene nisam plašio, tako da to me ponekad i relaksira da budem iskren i duhovitosti vaša i gospođe Gojković pogotovo. Ona je oduvek imala taj smisao koji ja čini mi se tri života da vežbam ne bih mogao da naučim, ali u svakom slučaju imate moju reč i moje obećanje da ću dati zaista sve od sebe da kada god smo u zemlji, kada nije neka važna spoljno-politička aktivnost, da dođemo u Skupštinu i da odgovorimo na svako vaše pitanje. Hvala.
Zahvaljujem se gospodinu Homenu na dobroj, odmerenoj analizi i na tome što je bio u temi u potpunosti, pravoj temi i suštini ovog zakona.
Uzeli ste ne najbolje primere nacionalizaciju, komasaciju, govoreći o proširenju eksproprijacije. Imali smo dobre primere eksproprijacije. Danas smo ovde govorili o 1966. godini i leks specijalisu za Gazelu. Imali smo i drugih dobrih primera između 50-ih i 80-ih godina, a posle toga mnogo manje.
Neprikosnovenost privatne svojine je, rekao bih, jedno od najvažnijih pravila u očuvanju instituta privatne svojine i niko u privatnu svojinu, sem u izuzetnim slučajevima, a kao što i vi odlično znate excepciones un estrictisimas interpretaciones. Dakle, mi ovo smatramo da jeste usko tumačenje, a ne široko. Mislimo da ne izlazimo iz okvira u kojima bismo ugrozili pravo privatne svojine, posebno zato što je navedeno, kako ste sami pročitali, da će se nadoknaditi tržišna vrednost. Tržišna vrednost je ona koju trenutno, razgovarali smo danas da to dopunimo, ako neko izrazi sumnju u izveštaj poreske uprave, koja donosi zaključak o tržišnoj vrednosti na osnovu prometa nepokretnosti, odnosno visine cene u prometu nepokretnosti u određenom rejonu. Dakle, ako se izrazi sumnja da možda uvedemo u institut veštaka da bismo to mogli da procenimo na najbolji način.
Ako bismo prihvatili vaš predlog, ako sam dobro razumeo, jer nisam pročitao amandmane, to bi značilo da bismo morali da prihvatimo, složićete se, možda trostruko višu cenu od tržišne koja je danas. Dakle, možda negde neki ustupak možemo da nađemo. To je mali broj objekata. Ne pričamo o velikom broju objekata i nečemu što bi suštinski moglo da ošteti budžet u velikoj meri, ali je pitanje principa. Da li to znači da svaki put kada budemo imali neki veliki investicioni projekat, kada budemo imali izgradnju nekog novog autoputa, neke nove deonice autoputa, da ćemo uvek morati da primenjujemo taj princip.
Više se plašim primene istog principa ili zahteva da se primeni isti princip, isto pravilo u budućnosti, nego samih troškova koje bi ovo moglo da nam proizvede u projektu „Beograd na vodi“. Dakle, to je jedini razlog.
Naravno, da postoji mogućnost sporazuma, i to je nešto što je ostavljeno dvema stranama da uvek mogu da se dogovore.
Mislim da je današnja rasprava, uprkos svemu, mnogo toga otvorila, otkrila, pokazala. Mislim da je bila veoma umerene. Mislim da je bila prava parlamentarna diskusija. Naravno, svako od nas će da pronađe zamerke u drugoj strani. Ja nemam nikakve zamerke. Danas sam ne malo toga naučio od ljudi koji drugačije misle ili koji se ne slažu i mi ćemo deo toga da prihvatimo, deo toga da pokažemo u amandmanima, ali smo i u drugim stvarima spremni da određene stvari prihvatimo.
Bilo je primedbi za koje znam da ljudi nisu razumeli zašto su ih iznosili, kao što vi razumete odlično u formalnom i materijalno-pravnom smislu reči, neki ljudi to nisu uopšte razumeli šta su iznosili kao primedbe. Video sam da su čak i suštinu pobrkali i pomešali, da im ništa nije bilo jasno iz onoga što su čitali, ali nevezano za to, dobro je da onima, koji bi izlazili sa takvim tvrdnjama, možemo da razvejemo te sumnje koje su u javnosti postojale. Jedna je žestoke kampanje i propagande kojoj se nije lako uvek suprotstaviti.
U svakom slučaju hvala na ovome. Više me tu brine budućnost, kao što sada kada smo radili kolektivne ugovore, kada uradite, kao što znate, jedan kolektivni ugovor onda vas ubi 10 narednih kolektivnih ugovora. Oni koji su pregovarali kolektivne ugovore ne znam ko je to od vas u Vladi radio u raznim sektorima.
Dakle, nemoguće je odbraniti, apsolutno je nemoguće odbraniti se od toga, ako samo na jednom mestu u sistemu popustite, posle toga je to takav pritisak, gde svuda morate da legnete na rudu. Tako je i ovde problem i to je jedina muka. Inače, za sve drugo, zahvalan sam na analizi i prilično je tačna, i ne bih imao šta da dodam ni da oduzmem. Zahvaljujem se.
Ja vam čestitam na energiji da vičete u kasne sate ovde pred ponoć i to je uredu i ja mislim da je to bilo veoma važno i podigla energiju svima, ne morate da dobacujete, pažljivo sam slušao iako sam uglavnom slušao neistine.
Dakle, pokušao sam da razumem šta ste rekli, dobro je što nije po hitnom postupku ali to sam uradio pod pritiskom javnosti. Da li vi stvarno mislite da zato što ste vi to negde govorili i sebe slušali da sam ja zbog toga popustio i rekao da to tako treba da bude? Ne, nego neko važniji od vas. Hajte, nemojte molim vas. To je bila moja želja da vam pokažem da se mi ovim projektom ponosimo, da nemamo šta da krijemo, da ćemo da vam ostavimo sve vreme ovoga sveta kao što smo vam danas dali 12, 13 sati. Trinaest sati odgovaram ovde na vaša pitanja i biću učtiv i pristojan, pa neću da kažem da ništa od tih pitanja nisam čuo.
Rekli ste – ovde ne prodajemo nikakve rakete. Ne znate ništa, izmišljate i ne govorite istinu. Prodajemo i radimo i nove, ali ne znate ništa o tome. I, šta se mešate u to što ne znate i što govorite o nekim stvarima o kojima ne znate, o kojima ne mora da se govori uvek javno. Što o tome govorite javno? A pojma nemate o tome.
Niste čuli nikada ništa o tome. Ništa ne znate o tome. Sada ste izašli ovde da govorite kako nešto nije istina. Ja vam kažem da je sve istina, a da vi ništa o tome ne znate ili vi nemate šta na to da kažete.
Palo vam je napamet, eto tako, pročitali ste negde na nekom forumu ili ne znam gde, pa ajde sad ću ja, kako ću da mu kažem, šta li ću da mu kažem kada odem u Skupštinu. Jeste li videli kako su mu rekli – slatka moja, kako sam mu ja to u Narodnoj skupštini.
Kažete - neko hoće da vam izbegne pitanja, da nema pitanja. Za razliku od vas, ovde trenutno ima dvostruko više ministara nego poslanika bivšeg režima ukupno. Dvostruko više ministara ima u sali nego što ima svih vas ovde u te dve ili tri poslaničke grupe. Vas je ukupno šestorica nas je bogami više. Nas je dva i po puta više nego što je vas. Onda vi pokušavate da govorite o ozbiljnosti i odgovornosti.
Kažete – po hitnom postupku odgovornost Verbića. A ovi vaši ministri prosvete sve stručnjaci bili, a što su uredili sistem, što su uredili obrazovanje, pa to je na takvom svetskom nivou samo se pitam jesmo li Švajcarska ili smo Švedska, nešto između te dve zemlje smo. Pa, onda došao Verbić da vam to pokvari.
Pa, kažete – ko ono treba da odgovara za paravojne formacije Siniša Mali? Pa, te paravojne formacije ste vi uveli u Beogradu nije Siniša Mali. Siniša Mali ih je malo lepše obukao, lepše ih je doterao, platio im lepe plate. Vi ste napravili te paravojne formacije. A ja ne mislim da su to paravnojne formacije, mislim da su to u 99% slučajeva pošteni ljudi koji rade svoj posao, odgovorno rade svoj posao. Ima i nekih koji ne rade, ti više neće da rade. Nego vi morate da idete u neki ekstrem upravo zbog onoga što sam rekao – dobro jutro mila moja, zdravo slatka moja, kako sam mu rekao, jesi li videla šta sam mu izgovorio. Čuj paravojne formacije, komunalni policajci. Pa, gde živite vi? Kakve su to priče? Kakve su vam to priče? Pa, vi ste ih napravili. Nije ih napravio Siniša Mali.
Da vam kažem nešto, a što morate sve vreme da dobacujete? Da li vi stvarno mislite, je li vas to neko savetovao, neko vam je rekao da ćete da me uplašite ili šta? Ne razumem to mahanje rukama, to leva, desna onda ćete nekome da objasnite šta li sam mu tad izgovorio, kako sam ga, a?
Na kraju, rekli ste nam – ulica postaje institucija. Ne razumem, da li vi to opet pretite da ćete da pravite neke institucije, da ćete da idete na ulicu, mnogo ste jaki, pa mi treba da se sakrijemo negde jer kada nam vi istrčite na ulicu i pokažete nam vašu snagu i vaše mišiće mi svi treba da se sakrijemo. Da li je to u pitanju, ako sam vas dobro razumeo? Evo, hoćemo, bežimo odmah. Da li nas puštate da pobegnemo mirno, glavom bez obzira samo da nas ne dirate na izlazu. Da li je to uredu? Nemojte, nećemo da spavamo tri noći od tih vaših žestokih pretnji, od te vaše velike siline, od te vaše ogromne snage.
Prvo, to je veoma neozbiljno. Drugo, meni je očigledno da imate neki problem sa razumevanjem sopstvene snage i nerazumevanjem realnih okolnosti. Treće, ja mislim da je veoma neodgovorno da zamišljate da ćete na ulici da rešavate stvari, jer prošlo je vreme kada ste ljude tukli i linčovali po ulicama. Prošlo je vreme i spaljivanja Narodne skupštine, prošlo je vreme linčovanja ljudi ispred RTS i to vreme u kojem ste vi ljude tukli na ulicama nikada više u Srbiju neće da se vrati i nikada više niko neće da tuče ljude po ulicama u Srbiji.
Evo, ja priznajem, danas ste me uništili, hajde sad vi lepo javite „slatka moja, mila moja, kako sam mu ja sve to rekao“ i ja vam obećavam tri noći od straha neću da spavam i apsolutni ste pobednik današnje rasprave. Hvala vam najlepše.
Ja se izvinjavam svima vama, ja sam sebi dopustio previše da se našalim, nisam nikoga uvredio. Ako vam je „draga moja“ ili „slatka moja“ neka uvreda, ja mislim da nije, ali u pravu ste, nije trebalo sebi da dopustim da se našalim pa makar to bilo i u ponoć.

Suština diskusije je bila u smislu „draga moja“, „slatka moja“, kako sam mu rekao, a da ništa nije rekao, ali ako to smatrate nedovoljno ozbiljnim što može da se tumači na takav način, molim vas da prihvatite moje izvinjenje, ali suštinu mog izlaganja to neće promeniti. Još da završim ono oko četiri i deset godina, ne moram uvek da navodim. Ne možete da završite ovakav projekat, teško i za deset godina, ali za četiri godine ono što je najvažnije i što ljudi najviše čekaju i što će ljudi moći da vide to su te glavne zgrade o kojima smo govorili.

Ali, ne morate da nam govorite o tome da li je četiri, deset ili sedamdeset. Potpuno je svejedno. Vi ste nam ostavili 70 samo olupina, stotine baraka, udžerica, mahala, neću da govorim o tome da tamo ne možete na miru ni deratizaciju da provedete, niti bilo šta drugo, tako da da li je četiri, deset ili 40, svakako mnogo brže i mnogo pre nego što ste vi bilo šta uradili, pre nego što ste pokušali da počistite ili bilo kakav red u savskom priobalju napravite. Hvala vam najlepše.
Ja ne umem ovu spravu da koristim, definitivno.

Želim na kraju, uvažena gospođo predsedniče, ili predsednice, kako se sada to moderno kaže, vama, svim narodnim poslanicima, svim gostima iz Skupštine Grada Beograda i ostalim gostima da se zahvalim na svemu što su u današnjem danu učinili. Pokušaću poslednji napor da uložim, da odgovorim na nešto što ste vi gospodine Božoviću naučili kao pesmicu, očigledno glupog sadržaja, pesmicu pa svaki dan po ceo dan ponavljate. Vi koji ste smanjili plate i penzije, pa to valjda kad povećate na 78 obrtaja u minuti sa 33 obrtaja onda vam se to čini da će neko da vam poveruje. Plate i penzije ste smanjili vi, ja sam nažalost morao da priznam realnost. Ne samo plate i penzije, Srbija bi završila u bankrotstvu da ste nastavili da vladate, pa danas nema nikakve opasnosti od bankrotstva.

Ja vam sada saopštavam, pre kraja mandata ove Vlade, te penzije i te plate biće veće nego na početku mandata i da ćemo imati manju nezaposlenost i to da ćemo da imamo održivu ekonomiju, jer mi da povećavamo nečija primanja i da trošimo budžet samo zato što treba da pobedimo na izborima ili da nekoga privolimo u koaliciju, nećemo da radimo.

Zato vaš ekonomske poduhvate nikada niko u svetu nije podržao, nikada niko. Smejali su vam se ljudi u svetu, jer nisu znali kako umete tako uspešno da vodite zemlju u ambis. Danas Vladu Srbije svi kojima nešto znače u svetskoj ekonomiji, u svetskoj politici podržavaju njene, pre svega ekonomske reforme, političke neki da neki ne, evropski put neki da neki ne, ali ekonomske reforme apsolutno svi.

Mi ćemo našu zemlju da izlečimo, ali ćemo izlečiti i od te vrste neodgovornosti u kojoj možete da izgovorite šta god hoćete, da pričate o tome kako će neko nešto da uzme Beograđanima, a valjda ste vi Beograđanima dodelili to sa svim ovim silnim pacovima, olupinama, ovim grobljem vagona i brodova, sa svom ovom prljavštinom, to ste Beograđanima dodelili. Za razliku od vas, ja mislim da i Beograđani i građani Srbije zaslužuju čistije mesto, zaslužuju uređeno mesto, kosili kosačicom, kosom ili bilo čim vi nikako niste kosili, a niste nikako ni čistili i ništa po tom pitanju niste uradili.

Neko se setio da to počne da radi. Pitali ste ponovo za konkurse, 20 konkursa ste sproveli, ni jedan vam nije urodio plodom, zato što nikada investitora niste imali. To vam je služilo samo da objavite u „Blicu“, „24 časa“ i da kažete, e ovako će da izgleda, što vam je lepša slika bila i vaša i tih objekata time ste bili zadovoljniji. Vi ste pričali bajke, a onda ste autoprojekcijom želeli da prebacite nama da sanjamo snove koji su neostvarivi. Sanjamo snove, ali radimo na njima da ih ostvarimo i u tome se takođe razlikujemo.

Rekli ste opet, kakva je namena, da li je ovakva, da li je onakva, rekli ste da ide, ekspropriše se u privatnika da bi išlo privatniku. Ne, ekspropriše se da bi išlo državi i u članu 4. stavu 1. se piše određuje se Republika Srbija, koju zastupa državno pravobranilaštvo za korisnika eksproprijacije. Sve ste vi to znali, i sve ste vi to pročitali i na sve ste vi čuli danas odgovore bezbroj puta. Rekli ste da niste čuli ni koliko će to da košta, eksproprijacija, niti bilo šta drugo i to ste čuli.

Mi ne možemo tačno da vam kažemo, naša procena je oko 40 miliona evra, za sada je iz budžeta izdvojeno 850 miliona dinara. Dakle, te smo vam precizne podatke dali danas, mislim da mi je ovo 50 put da ponavljam. Ali, neko želi da čuje, neko nikada ne želi da čuju.

Ono što me danas, samo me je jedna stvar zabrinula, svejedno ja sam vam zahvalan, mislim da je rasprava bila plodnija, umerenija i racionalnija nego što sam očekivao. Samo me je jedna stvar pomalo zabrinula, ne uplašila pošto nisam naročito plašljiv i odlično razumem realnost i nečiju snagu, ali me uplašila nečija namera da danas trojica govornika na različite načine prete nekakvim nemirima i ulicama. Ništa nisam razumeo, jel vam se to negde žuri na vlast, ne možete da čekate izbore ili razumete da vas narod neće, da imate toliko malo glasova da ne možete ni u jednoj mesnoj zajednici u Srbiji da osvojite vlast, a kamoli na Republičkom nivou. Zato pretite Ukrajinom, zato pretite ulicom kao institucijom.

Ja vas upozoravam, nemojte Srbiji da pretite ulicama, Srbija je sita ulica, Srbija je željna i gladna rada, Srbija je željna i gladna reda, Srbija je željna i gladan napretka. I na kraju nemojte da potcenite te kojima pretite ulicom, nisu svi plašljivi, kao što su neki bili, pa su bežali od vas s motkama, nekada bez motki, ima neki koji neće da vam beže, ima neki koji narod izabrao, pa neće da vam se.

Pretimo time što kažemo da nećemo da bežimo. Izvinjavam se, kad kažemo da nećemo da bežimo to je jedna veoma ozbiljna pretnja. Ja želim samo da vam kažem ne morate da branite ljude iz druge poslaničke grupe, a svu trojicu ću da vam citiram od jednog koji kaže da ulica postaje institucija, do drugog koji kaže nemojte da se čudite kada se na ulici budu stvari rešavale i td.

Ako to nisu pretnje, ja ne znam šta su. Samo želim da vam kažem da nisam fasciniran tim pretnjama. Nisam ni malo fasciniran tim pretnjama, nimalo nisam uplašen, ali sam zabrinut zbog neodgovornosti ljudi koji takve stvari izgovaraju. Nikada takve reči ne bih izgovorio, nikada sa tako nečim ne bih došao u Narodnu skupštinu, a pogotovo ne, da time prete vlastodršci, da time prete oni koji su 16 godina na vlasti i danas su na vlasti. Da time prete najbliži saradnici šefa vojvođanskog režima. Vi stvarno mislite da sada treba da se sagnemo i polako, tiho izađemo kriomice iz Narodne skupštine Republike Srbije računajući koliko ste hrabri i jaki, sa svih šest, ili koliko sedam, šest ili sedam posto, ako se Tadić bude pojavio tri dana pašće na pet i po.

Sa time ćete na ulici da rešavate stvari, sa time ćete nekome da pretite. Molim vas, to nemojte da radite, nemojte da radite ni zbog sebe, to nemojte da radite ni zbog Srbije. Srbija zaslužuje mnogo više od vaših pretnji Ukrajinom, ukrajinskim scenarijom, od vaših pretnji ulicama. Gledali smo kako je to izgledalo, a danas od sramote brišete te snimke kako ste linčovali neke ljude i u ovoj zgradi i u zgradi koja se nalazi nedaleko od nas. To je jedina stvar koja me je danas zabrinula. Na svemu ostalom, uvaženi narodni poslanici, sam vam zahvalan.

Još jednom, vama koji drugačije mislite, koji imate drugačije ideje, mislim da smo danas na mnogo vaših pitanja odgovorili. Uvek smo spremni da prihvatimo svaku vašu kontrolu, svaku vrstu kontrole, svako vaše učešće u zajedničkom radu u zajedničkim projektima, ako želite.

Ako ne želite, mi ćemo da nastavimo na ovakav način da ispunjavamo svoje ciljeve, da se borimo za interese naroda sa velikom energijom, velikom snagom i vama sam gospodine Babiću zahvalan i svim poslanicima koji su uspeli da izdrže do ovog trenutka. Kao što vidite ni naši poslanici nisu bili dovoljno vredni da ostanu svi u sali do ovog trenutka, ali to vam govori o nečemu, nemojte da se naljutite, o radnim navikama. Meni je ovo danas bio lakši radni dan, a mislim da sam bio jedni u sali koji nije izašao.

Tako da obratite pažnju, i moj posao je da bar vama iz SNS kažem da budete marljiviji, vredniji, a mi ćemo ovaj posao da guramo i da ga izguramo na polzu, ne samo naroda u Beogradu, već celokupnog naroda u Srbiji, svih građana naše zemlje i uvek ćemo tako da radimo. Veliko hvala svima vama što ste bili prisutni i izdržali do kasno u noć.
Dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, zarad javnosti i zarad činjenica važno je da objasnimo ljudima zašto donosimo rebalans budžeta, zašto donosimo ovakav budžet.
Dušan, gospodin Vujović, kako hoćete, potrudio se danas da na stručan način to objasni. Razumeo sam i razumem kada ljudi, kada običan narod ne može sve te ni izraze, ni brojke ni da razume, niti mu mnogo znače, ali odlično znam da neki drugi to dobro razumeju, a da se prave da ne razumeju. Zato sam došao da ukažem na nekoliko veoma važnih činjenica.
Pre svega, rebalans budžeta, a primetili ste poštovani prijatelji, da oko toga postoji nekakva vrsta polušala u javnosti. Zamislite, donose rebalans rebalansa. Ja se nadam da ćemo sledeće godine bar četiri, pet rebalansa da donesemo u kojima ćemo moći da se pohvalimo da imamo veće prihode, a manje rashode. Samo što oni ljudi nisu shvatili o čemu se radi, ni ovi koji nam drže predavanja po ceo dan, a da su srušili kuću, spalili, spržili sve u kući, pa moramo sad da počistimo to što je ostalo od spržene i spaljene kuće, pa da zidamo nove zidove, pa sve do krova i postavljanja crepova.
Mi smo rebalans doneli zato što imamo više para nego što smo prethodnim rebalansom predvideli, zato što smo uspeli da uštedimo, zato što su nam prihodi povećani, zato što su nam rashodi smanjeni. Mi se time ponosimo. Mi smo zbog toga srećni i zbog toga bi bilo normalno da je svaki građanin Srbije srećan. Ja vidim da samo u ovoj zemlji može da se dogodi da nemački i američki ambasadori, šef MMF više vole ovu zemlju nego što je vole neki njeni politički predstavnici i bolje razumeju šta se tu dešava, nego što neki drugi mogu da misle i govore.
Sa druge strane, slušao sam ovde pretnje - videćete šta će da bude. Ovde su govorili o nekakvim pritvorima, o ne znam čemu. Govorili su oni koji su 14 meseci držali u pritvoru Gorana Kneževića i na kraju je pravosnaženo oslobođen bilo kakve odgovornosti i krivice. Držali su ga samo zato što se drznuo da se na političkom nivou unutar svoje DS suprotstavi Bojanu Pajtiću. Kad je zasmetao Bojanu Pajtiću, morao je da bude uhapšen. Držan je u pritvoru 14 meseci. Četvoro dece je plakalo dok je piškilo, kako je Goran Knežević pisao u svojim dnevnicima, i sad su došli da nam ovde drže predavanja o zakonima. Kažu – 74, a onda se sete da je uhapšen naprednjak. Mi ne brojimo naprednjake i demokrate, već hapsimo kriminalce. To je politika naše Vlade i takva će politika i da bude.
Došli su pa kažu – pokrivamo gubitke, poštovani prijatelji, „Er Srbije“ i pokrivamo gubitke „Srbijagasa“. Mi ne pokrivamo gubitke „Er Srbije“, pošto „Er Srbija“ nije napravila gubitke. Vi ste napravili gubitke. Rukovodstvo DS upravljajući slovenskim „Aerotransportom“ i ti gubici su gubici države, pošto je to, znate, javno preduzeće. Država je samo konstatovala da ti gubici postoje i mora da ih plati. Ništa više. To ste čuli i u ugovoru koji sam vam pročitao koji ste tražili. Ništa novo niste dobili, ništa novo niste videli. Znali ste vi dobro. Niste vi baš toliko neuki da niste znali da je to neistina. Znali ste da je neistina, ali vam je to bilo lepo da pričate izmišljotine, da obmanjujete narod i da pričate kako je nešto jedno iako ste znali da je nešto potpuno drugo.
Oko duga „Srbijagasa“, tačno je. Moramo da platimo i dug „Srbijagasa“, a taj dug „Srbijagasa“ opet je napravljen u vreme Vlade DS, u vreme Vlade Borka Stefanovića, kada je on bio direktor ili državni sekretar, ne znam šta već. U vreme vaše Vlade je to napravljeno 2010, 2011. i 2012. godine. To je ono na šta smo se upravo obavezali da platimo. To je važno da građani Srbije znaju.
Dakle, to je ono o čemu vi danas, poštovani narodni poslanici, donosite odluku, ništa više i ništa novo. Uzeli smo da platimo dugove Ministarstvu unutrašnjih poslova za struju i za telefon koji nisu plaćeni u prethodnom periodu. Uzeli smo da platimo za struju i telefon i za neka druga ministarstva, koji nisu plaćeni u prethodnom periodu. Taj prethodni period nije 2013, nego od 2008. do 2012. godine. Ni to niste mogli da pročitate, iako vam je potpuno jasno i čitko napisano i to na lepom ćiriličkom pismu.
E sada, zašto donosimo ovakav budžet? To je mnogo važnija tema, a vratiću se na vašu želju da podnesem ostavku na kraju mog izlaganja. To je jedna vrlo interesantna želja i mogu ti snovi da vam se ostvare, samo ne znam šta biste vi onda. U našoj zemlji je interesantna stvar da jedino što prolazi su negativne i loše vesti. Primetićete, ja uopšte neću da kalkulišem i nisam došao ni večeras da kalkulišem.
Recimo, benzinu kod nas je snižena cena za 16 dinara. Šesnaest dinara, ljudi! Svaki put kada se poveća cena benzina ili dizela za 0,6 dinara, to je glavna vest po sedam dana - sledi nam katastrofa, poskupeće nam sve, povećaće nam se sve cene. Ne postoji televizija na kojoj to nije glavna vest. Kao danas, radnici samoupravljači su se negde skupili, iako je vlasnik ili privatnik ili država, oni kažu - ne damo da nam se promeni direktor. Vi stanete, gledate i pitate se - da li je moguće da je ovo zemlja Srbija u 2014. godini? I to dobija podršku pojedinih političkih stranaka, to dobija podršku pojedinih medija i ne znate šta da uradite.
Za dinar su nas svakoga dana izveštavali kako skače za 0,1. Dana 28. avgusta 2012. godine dinar je bio 117,1, a danas je 121,1. Izračunajte, to je tri koma nešto posto u roku od dve i po godine. Oni su za dve i po godine imali pad vrednosti dinara u odnosu na evro od svega 28%. Tri posto i 28%, to je tu negde, složićete se. Dakle, samo je zapeta, izgleda, na pogrešnom mestu.
Dakle, meni se čini da kada nemate argumente, tim gore po argumente. Mi smo ovaj budžet doneli i sada ćete da vidite kako nikome ne želim da se dodvoravam i kako sam ja svestan da je gospodin Stefanović u pravu. Apsolutno sam svestan, siguran sam u to. Moja popularnost ne postoji, a i ko bi me trpeo sa tako teškim i rigidnim merama, kada postoje ljudi koji će sve da daju, samo oni da se dočepaju vlasti. Evo, odmah veće plate, evo odmah veće penzije, sve će da procveta, samo će Srbija da propadne i da nestane. Oni da su ostali na vlasti i da smo ih poslušali, da nismo uradili ove teške mere, za šest meseci ne bi bilo ni plata, ne bi bilo ni penzija, ne bi bilo ni Srbije, bili bismo u najgoroj mogućoj situaciji u svojoj istoriji. I znaju oni to sve, nego se malo osokole kada mene nema, pa pomisle da mogu da se ponašaju kako hoće, bahato i osiono, kako su se ponašali celog života.
Nemojte da mi dobacujete. Slušao sam vaše pretnje…
Nije Jerkov, ima tu i nekih drugih. Ona voli da dobacuje, ali ne voli baš da preti. Ovi drugi vole i da prete. Nisam strašno plašljiv, pravo da vam kažem. Tako da, to što ste pretili, džabe ste pretili. Što bi rekao naš narod - džaba ste krečili. To samo govori o vama i pokazuje kako biste se vi ponašali, ali to smo već gledali. Pa vi ste svog partijskog kolegu, oca četvoro dece,  samo zato što se drznuo da se suprotstavi vašem predsedniku Bojanu Pajtiću, strpali iza rešetaka 14 meseci. Sudija kog ste vi imenovali i postavili doneo je odluku, doneo oslobađajuću presudu.
Vi nama ovde govorite o postupcima koje pokreću oni koje ste vi birali. Zagu Dolovac ste vi izabrali i postavili. Sve sudije ste vi izabrali i postavili. Mirka Radisavljevića ste vi izabrali i postavili i govorili da je najbolji tužilac na kugli zemaljskoj, da ne postoji bolji na svetu, da je to Eliot Nes i šta sam još slušao o svemu tome. Kad hapsi vas, onda nije Eliot Nes, a kada je hapsio sve druge, onda je bio Eliot Nes. Mi ga nismo promenili, samo smo rekli – poštuj zakon. Od kada je čovek počeo da poštuje zakon, vi ste krenuli da se žalite kako je počeo vas da hapsi. Ne znam da li je počeo vas ili je počeo nas, ili nekog trećeg, ali je važno da postupa u skladu sa zakonom. To je ono što je najvažnije.
Da se vratimo na građane Srbije, a podsetite me da vam odgovorim na tu ostavku. Ovaj budžet koji donosimo je prvi drugačiji budžet od svih dosadašnjih budžeta. Naravno, on nije budžet koji će nam doneti popularnost. Naravno da se smanjuje u svim razdelima, u svim aproprijacijama, u svemu možete da vidite smanjenje.
Uzgred, pošto ste pominjali negde danas putovanje, vidim da vas neki novinari, koji nisu baš to dobro pročitali i ne razumeju baš najbolje, citiraju i kažu – trošite na putovanje i specijalizovane usluge 200 miliona. To su vam plate za naučne radnike i u vaše vreme su se tako obeležavale, ali izgleda da se ne sećate i ne znate. Uzgred, troškovi za putovanja su dvostruko smanjeni iz vašeg perioda, u nominalnom iznosu, što znači da je to negde oko 60 ili 62% smanjenje u odnosu na vaš periodu. Tek toliko istine radi i zarad građana Srbije.
Šta je suština ovog budžeta? Suština je da smo mi bili vrlo konzervativni u procenama i da mislim da smo potcenili naše prihode. Videćemo. Jer, vidite, ja ću sada da vam pročitam podatke u poslednja tri meseca, zato što sam siguran da većina građana Srbije želi napredak ove zemlje i da će se radovati ovome što će sada da čuju. Dakle, nama je deficit budžeta Srbije u periodu januar-novembar smanjen 10% u odnosu na isti period prošle godine, sa 164,3 milijarde na 149,4 milijarde.
Ono što je interesantno, to je da beležimo dramatičan skok naplate i PDV, što govori i o pomaku privrede, što govori, razume se, i o borbi protiv sive ekonomije, povećanju naplate akcize cigareta dramatičnom i velikim rezultatima koje su i policija i poreska uprava i BIA postigli u borbi protiv i rezanog duvana i cigareta švercovanih sa teritorije Crne Gore, Kosova i Metohije, Makedonije i nekih drugih teritorija. Dakle, tu smo uspeli da postignemo značajne rezultate.
Mogu da vam pokažem, ako kamera to može da snimi, da vidite kako ova 2014. godina, što se deficita tiče, ide sve vreme iznad 2013. godine do septembra meseca, a onda odjedanput se spušta svuda ispod plave linije i to pokazuje početak našeg oporavka. To pokazuje ono što je za nas od najvećeg značaja. U oktobru i novembru smo imali najveću naplatu PDV-a od 40 i 42 milijarde. Do 15. decembra smo imali rekordnu naplatu od 22 milijarde. U poređenju sa decembrom prošle godine, koji je bio dobar decembar 2013. godine, imamo tri milijarde naplate više, odnosno 22 milijarde u odnosu na 19 milijardi, što bi bilo apsolutno rekordno ukoliko se na takav način i završi. Nismo videli, iako je sasvim jasno da ćemo u januaru ili februaru videti nekakvo, makar minimalno smanjenje agregatne tražnje.
Ono što je dobra poruka, to je da su ljudi posle aranžmana sa MMF-om i pošto su videli ozbiljan plan, pošto su videli ozbiljan program, razumeli da će Srbija biti zdrava i uspešna zemlja i deo svojih ušteđevina počeli da troše i više ne čekaju da vide, jer im je jasno da je ovo kraj teških mera i da nas u budućnosti očekuje samo boljitak. Neće biti više nikakvog smanjenja ni plata ni penzija, u budućnosti će čekati ljude samo boljitak, samo bolja i uspešnija vremena.
Dakle, ovo što nam se dogodilo od septembra meseca za nas je od kapitalnog značaja i to su za nas izvanredno dobre vesti, izvanredno dobre novosti. Mi smo upravo zato rešili da idemo na rebalans, rešili da vratimo deo tih starih dugova, deo tih strašnih dugova koje ste nam vi ostavili, zato što moramo time da se pozabavimo.
Što se tiče dobrih stvari koje je neko uradio, za razliku od vas, iako nikakvu potrebu nisam imao, ja nemam problem da pozovem ni Borisa Tadića, ni Mirka Cvetkovića, ni Dragana Đilasa na otvaranje mosta, iako su prve tranše kojima smo nešto platili mi obavili, pa do kraja završili. Vidite, nikakve sujete nemamo, nikakvih problema nemamo. Mislim da je to dobro za jednu zemlju i mislim da je to važno za jednu zemlju. Mislim da to pokazuje poštovanje koje imamo prema svima koji su bili pre nas. Samo nemojte da govorite neistine, to je ono što nema nikakvog smisla.
Ovaj budžet donosimo i napravili smo ga takvim da će svi da se ljute. Ja sam došao, ne da izbegnem, nego da primim sve udarce na svoja pleća da ljudi znaju, da, ja sam kriv, moja je odluka bila da se ide na ovakav budžet. Ostali članovi Vlade su to podržali i zahvalan sam i Krkobabiću i Palmi Markoviću i naravno, ljudima iz SNS i svim drugim članovima Vlade koji su to podržali, jer su razumeli, razume se i SPS. Dakle, zato što su razumeli da je to jedini način da zemlju ozdravimo.
Postojala su pred nama poštovani narodni poslanici dva puta. Jedan je lakši. Ja bih nazvao pomalo prevarantski put, a to je izmišljajte narodu, pričajte mu bajke svaki dan kako će sve da bude bolje, ne mora da se štedi, prebacujte iz šupljeg u prazno ili tu priču potrošili ste mnogo na putovanja. Pokrajina potroši više na putovanja nego Republika. I onda vam dođe da ne znate da li da se smejete ili da umrete od muke, kad vam se neko tako neozbiljno predstavlja i neozbiljno se ponaša. Ili da idete tim putem da se borite protiv svojih političkih protivnika da nikakve reforme ne preduzimate ili da preduzmete stvarne, teške i suštinske reforme. Mi smo doneli odluku još pre nekoliko meseci da preduzimamo ozbiljne i teške reforme bez obzira na visoku cenu koju ćemo da platimo. Zašto? Zato što je to jedini način da ozdravimo našu zemlju.
Međunarodni monetarni fond je podržao ovaj budžet. Međunarodni monetarni fond će izaći sa izjavom, pisanom izjavom čim vi narodni poslanici budete usvojili ovaj budžet. To znači da najkonzervativnija finansijska institucija u svetu odlično razume šta je to što Srbija radi i ta institucija kaže – Srbija će 2016. godine imati deficit ispod 4%, Srbija krajem 2016. godine zaustavlja rast javnog duga na nivou od 78, 79%, ja se nadam možda čak i 77%. Srbija 2017. godine ima rast preko 2% i pri tome poštovani narodni poslanici želim da vam kažem – pa, dobro je da ljudi u Srbiji to čuju. Da oni nisu uračunali moguće rešenje problema Železare, FAP-a, Azotare, MSK, svega što ste uništili, „Petrohemije“, svega, a neko će to možda da reši.
Rudarsko topioničarski basen Bor, da vas obavestim ona topionica koju su kao Skadar na Bojani zidali, koji smo uspeli i rešili za pet meseci izgradili i završili. Sutra je završena i sutra se pušta u rad. Jer, kod nas se sve stvari tačno znaju. Ono što napišemo, ono što kažemo, to tako i uradimo. Rekli smo za „Frezenijus“ 15 meseci i posle 15 meseci završili.
Dogovorili sa kineskim premijerom tačno vreme otvaranja mosta iako je bilo mnogo problema sa raznim aneksima to ljudi i iz vaše Vlade znaju koliko je tu problema bilo i šta smo sve morali da radimo da na vreme otvorimo. Za tri meseca PKC hala, to ćemo završiti. Otvoreno i urađeno. Topionica za pet meseci. Završeno i urađeno. Upravo završavamo FAP da vas obavestim.
Da vas obavestim, to je još jedna dobra vest iako je veoma teško to za nas, jer znate, u 14 godina vaše vlasti, izvinjavam se 12 godina vaše vlasti, a 14 godina njihove vlasti, pošto računam vi ste 12, oni su 14 godina na vlasti, 14 godina ste na vlasti je i danas premijer, ali se retko seti da je premijer. Obično se bavi pisanjem saopštenja i odlaskom u kafiće oko jedan, dva sata kada je radno vreme. Ja za to nemam nikada vremena, da vam pravo kažem, radim svaku subotu i nedelju, ne idem na brčkanje i kupanje na more, ne idem ni na zimovanje, već radim i borim se koliko god mogu. U tome je i razlika. Mogu da me mrze svi, ali je moje da radim za narod i da se borim za narod za razliku od lenjivaca koji se bore samo za sebe.
Dakle, pošto ste 14 godina na vlasti u tih 14 godina taj FAP nije proizveo ništa, a sada će da proizvede. Neko je sposoban i to da reši. Treba da mu pružite ruku, da čestitate i da kažete – čestitamo na tome. To je dobra vest, a to treba da zahvalimo i slučaju, i Bogu što je jedan finski entuzijasta, veliki bizmismen, jedan od najuspešnijih evropskih privatnika poželeo da dođe u Srbiju, da se suoči sa jednim izazovom drugačijim, naravno i da zaradi, ali i da se suoči sa jednim izazovom i da ponovo počne da proizvodi kamione.
Tako da i to rešavamo, da vas obavestim do 31. januara je Železara rešena. Bićete pozvani, organizovaćemo veliku proslavu u Smederevu, veliku proslavu u Smederevu pred 5.000 radnika. Svih 5.000 radnika biće pozvani. Svi Smederevci će biti pozvani da proslavimo, jer ja mislim da su to stvari koje mi moramo da proslavimo. To su važne stvari za našu zemlju. Podsetiću vas da Železara nije radila kada smo je preuzeli. To je bilo još u avgustu 2012. godine pošto su Amerikanci vratili, ako se ne varam u aprilu 2012. godine ili u martu 2012. godine, nemojte me držati za reč.
Želeo bih još jednu stvar da kažem svim ljudima koji protestuju na ulicama, da ih u potpunosti razumem. Znam, zašto i koliko su nezadovoljni. Ali, hoću da ti ljudi razumeju nekoliko stvari, i ne mislim da im se dodvoravam niti mislim da popuštam, da imamo bolje brojeve. Imamo mnogo bolje brojeve u poslednja tri meseca. Da vi samo znate sa kakvim nestrpljenjem iščekujemo svaki petnaesti i svaki kraj meseca da bismo videli kakvi su nam brojevi i koliko truda ulažemo da bi ti brojevi bili veći. I kada dočekamo i kada vidimo da su ti brojevi bolji, prihodi, veći brojevi na prihodnoj strani, a manji na rashodnoj strani, naravno da našoj sreći nema kraja.
Postavilo se pitanje – hajde da potrošimo pare na još nešto, voleće nas narod više. Zato neki kažu – ima para, sigurno ima para. Ja vam kažem – nema, jer hoćemo da napravimo zdravu državu. Napravićemo je. Imamo rokove. Rekao sam vam, već 2016. godine videćete veliki rast, a već 2015. godine, ja vam kažem, iako je MMF predvideo da zbog smanjenja agregatne tražnje će biti minus 0,5, ja vam kažem da ćemo biti u plusu.
Tražio sam za mandat Vlade samo dve godine, 14 godina ste pojeli ovoj zemlji, 14 godina ste pojeli ovom narodu, 14 godina ste pojeli od budućnosti naše dece i još nam držite predavanje – nemojte da mi dobacujete i da mi pretite. Još nam držite predavanja ovde kako i na koji način da se ponašamo, a osam meseci ili sedam meseci postoji ova Vlada. Nemojte da vičete i nemojte da mi pretite nisam vas se uplašio uopšte.
(Dejan Nikolić, s mesta: Na šta ovo liči! Ko preti!)
To što ćete vi da vičete, nemojte da se pravite da ste hrabriji nego što jeste, pošto dobro znam kakve ste kukavice, jer ni jednu reformsku meru niste smeli da preduzmete.
(Dragan Šutanovac, s mesta dobacuje, ali se ne čuje i ne razume sve od buke u sali: Ko je kukavica? Ko je kukavica? Na šta ovo liči!)
Ni jednu suštinsku meru za dobrobit naroda niste smeli da preduzmete. Ni jednu meru niste smeli da preduzmete.
Nijednu meru niste smeli da preduzmete da bi narod živeo bolje.
(Dejan Nikolić, s mesta, ali se ne čuje od buke sve: Šta pričaš čoveče? Na šta ovo liči? Sramota je to šta radite! )
(Borislav Stefanović, s mesta, ali se od buke ne čuje sve: Ovo je sramota. Zar te nije sramota?)
Da li zato… nisam vas razumeo.
Gospodine Šutanovac nešto vičete.