Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ovde se širi sindrom dioptrije kao problem. Toliko se milozvučno obraćam vama, gospođo Đukić-Dejanović, da sam prosto iznenađen da ne vidite kad dignem Poslovnik.
Ne može ovako kako ste vi zamislili. Član 27. Vi sada direktno podstičete razvoj kriminala u Republici Srbiji. Evo, vidite da to moje mišljenje dele i neki koji pripadaju toj kriminalnoj grupi. Evo o čemu se radi.
To da li je Narodna skupština crna rupa nije u pitanju stilska figura. Mogu u Narodnoj skupštini da kritikujem vlast i da koristim stilske figure, pa da kažem - Vlada Mirka Pacera, zato što mu je nadimak Pacer, ali mi ne pada na pamet da idem u inostranstvo i da kažem - pacerska vlada.
Đelić je otišao u inostranstvo da blati svoju državu, najviši organ vlasti u Republici Srbiji je nazvao crnom rupom, a vi kažete - stilska figura. On je mogao da ode u inostranstvo i da kaže - predsednik Narodne skupštine, pa da kaže nešto najgore, a vi biste rekli da je stilska figura.
Ne, nego biste ga pozvali pa biste rekli - šta pričaš, bre, ti, ko je tebe ovlastio to? Boris Tadić? Ne važi ako te je Boris Tadić ovlastio. Vlada odgovora Narodnoj skupštini. Kako mi da kontrolišemo Vladu ako vi prelazite preko toga što jedan potpredsednik Vlade ode i napada državne organe Republike Srbije, a u toj Srbiji se zahlebio, postao čak i vojvoda jedne banke, priznao da je 11 i po miliona zaradio za godinu i po dana; sitnica, prepametan.
Ko je taj ko može da se izdigne izvan državnih organa i iznad državnih organa? Mi smo imali jedan slučaj.
Narodna skupština je donela Rezoluciju i rekla - Srbi sa Kosova i Metohije da ne idu na glasanje, ovo što je organizovao UNMIK. Jedan se stavio iznad države, Boris Tadić, pozvao da idu da glasaju, izašlo 0,06%.
Preko ovoga ne može da se pređe. Kako on zastupa državu u inostranstvu kada napada najviše organe vlasti u svojoj državi? To je neviđeni skandal. Ovo se nigde nije desilo. Kada se desilo da neko napada svoju državu, a otišao kao član delegacije da predstavlja državu? I mi idemo kao parlamentarna delegacija u inostranstvo pa predstavljamo našu državu, pa kad sam rekao nešto loše o mojoj državi?
Smejali smo se kad smo bili pre godinu i po dana u Irskoj, pali smo od smeha. Mi pitali za irsko čudo, oni se krste, Irci, kažu - koja vam je budala rekla da smo mi čudo. Mi kažemo - Mlađan Dinkić. Kakvo čudo, 25 godina, kaže, ne možemo da skrpimo kraj s krajem. Da li je tako bilo, gde je Obradović? Pa, tako je bilo. Ali, opet nismo napadali našu državu, bez obzira što se politički razlikujemo.
Ovo je klasičan primer nečega što ne sme Narodna skupština da toleriše i ne sme to da se pravda stilskim figurama. Očekujem od vas, vi ste po članu 27. dužni da primenjujete Poslovnik, da poštujete Ustav i zakon i očekujem od vas, kao predsednika Narodne skupštine, da podnesete krivičnu prijavu protiv Božidara Đelića.
 Gospođo Đukić-Dejanović, očigledno me ne shvatate ozbiljno. Opet se pozivam na član 27. Poslovnika Narodne skupštine.
Upozoravam vas i obaveštavam javnost Srbije, poslanike levo, desno i balkon, i gospodina Mićunovića, dobrodošli gospodine Mićunoviću. Mi smo dužni da sprečimo kriminal, ne možemo da podstičemo kriminal.
Skoro dva meseca svojim ignorantskim, pasivnim i kobajagi poslovničkim stavom prema nekim pitanjima u Narodnoj skupštini, vi stimulišete kriminal neslućenih razmera. On ima i svoju materijalnu vrednost. Čućete kako koji dan ide, shvatićete da štitite kriminalce, ali od vas, gospođo Đukić-Dejanović, očekujem da povratite ugled Narodnoj skupštini, da ne srozavate ugled.
Da ne dolazimo u situaciju da krene neko na pijacu, pa ajde da svrati u Narodnu skupštinu da predsedava.
Generalu se plače, hajde da idemo u Skupštinu da plačem. Nemojte, molim vas, da srozavate. Uzmite Ustav i zakon, primenite, sve je opštepoznato. Petnaest dana vas upozoravam šta će da se desi i šta se dešava, koje posledice mogu biti mnogo veće, ne za te ljude, oni su uradili šta su uradili, biće šta će da bude, nego za legalitet rada Narodne skupštine.
Ukoliko i dalje nastavite da snižavate taj nivo, onda idete naruku Borisu Tadiću koji želi da bude apsolutni diktator u Republici Srbiji. On određuje i budžet, i spoljnu politiku, određuje sve. Videli ste ga i sami, pitate ga za budžet, on vam to bolje kaže nego ministar finansija. Više se razume u te stvari, ko da svakodnevno po stavkama radi. Jednostavno, sva pitanja od vitalnog interesa za građane Republike Srbije, on smatra da su to pitanja iz njegove nadležnosti i tako se ponaša.
Ne možemo u Narodnoj skupštini da sprovedemo osnovnu našu funkciju, pored donošenja propisa i kontrolu vršenja vlasti. Ne možemo. Zašto ne možemo? Zato što su svesno ubačene ove poluge i ove klečke kako Narodna skupština ne bi zakonito radila.
Kome odgovara nezakonito stanje? Da vas podsetim, što gore, to bolje. To od govora Mehi, odgovara ovima sa leve strane, koji bez obzira koja su stranka, uvek su u Skupštini.
Gospođo Đukić-Dejanović, poneo sam jednu novinu, ali ista je situacija da sam poneo sve današnje novine. Moram da vam ukažem na član 27. našeg Poslovnika koji, bez obzira što vam se učtivo obraćam i tražim razumevanje da shvatite o čemu se radi, a vi se oglušujete tako što preko govornice pozivate nadležne da rade svoj posao.
Mislim da svrha mog javljanja nije da vi preko govornice njih pozovete nego da se preduzmu oštre akcije, a vi ste ovlašćeni na to, jer ste pod nekim uslovima i v. d. predsednik Republike Srbije. O čemu se radi?
Danima uporno vas obaveštavam da Narodna skupština nije mesto gde se podstiče kriminal nego gde se gazi kriminal. Znači, oni kriminalci treba da se uhapse, da se sputaju, da se pošalju na primereno mesto. Vi sve nekako nalazite neka opravdanja. Evo sada da vam kažem šta je danas u novinama objavljeno.
"Bajatoviću plata od 12.000 evra.'' Petnaest dana u Narodnoj skupštini poslanici opozicije kritikuju Vladu, kritikuju pojavu da se povećava cena grejanja na gas. Organizuju se sastanci, izbegava se rasprava na tu temu na sve moguće načine, a onda nas Vlada Mirka Pacera lepo obavesti juče da je jedan poslanik postao direktor i da to mesto vuče maltene dve plate, plata plus naknada, to kada se sabere iznosi 12.000 evra.
Običan čovek može da zaključi da je razlog ovolikog povećanja cene gasa upravo to da bi se obezbedila plata ovom čoveku. Ali, nije poenta u tome. Ako pogledate članak ispod toga, kaže ovako: "Premijer Srbije Mirko Cvetković o ekonomskom razvoju. Plate će rasti 2%, o penzijama se razgovara". Da pređemo na drugu stranu, pa pročitamo tekst: "Skupština usvojila rebalans budžeta". Jutros u novinama piše tekst - Skupština usvojila rebalans budžeta. Mi još nismo ni počeli raspravu o rebalansu budžeta.
Eto, kada se ovde podstiče kriminal, nemoral i sve najgore što može da postoji, onda uopšte nije nikakvo iznenađenje što izvan ove sale, izvan ove zgrade kriminal cveta. Naravno, on cveta u Vladi Republike Srbije, u zgradi Predsedništva, gde se nalazi Boris Tadić, koji sve to pomno podržava.
Neću više da se javljam po Poslovniku jer mislim da je javnost shvatila o kakvoj se manipulaciji radi: manipulaciji sa Narodnom skupštinom i manipulacijom u medijima koju sprovode Đilas, Šafer i Miki Rakić, i jedan talijanski pastuv.
Gospođo Đukić-Dejanović, samo sam hteo da vas upozorim da se Poslovnik primenjuje na sve koji su prisutni u sali Narodne skupštine.
Očekivao sam da ćete da primenite odgovarajuću odredbu Poslovnika, neću da kažem taj član nego ću da svedem to na član 27. Poslovnika, da ne bih vređao ni vas, ni ljude koji predsedavaju i u znak poštovanja prema gospođi koja je ovde govorila, ali poslanici kada izlaze za ovu govornicu oni iznose svoja mišljenja, oni nisu dužni da iznose brojke, nego svoja mišljenja.
Kada vi, kao predstavnik Vlade, izađete i kažete, to je mišljenje, Mene to ne interesuje, hoću o brojkama, to možete u knjigovodstvu, možete kod gospodina Šamija na dopunsku nastavu iz matematike, ali u Skupštini je mišljenje. Da li će ono biti numeričko ili će biti verbalno, to je stvar stila, što bi rekla gospođa Đukić-Dejanović. To je prva stvar.
Druga stvar. Vama je ovo prvi budžet, što bi rekle moje Nišlije, sefte, prvo pa muško. Moram da vam skrenem pažnju, pošto su vas danas ljudi na ovom Odboru za finansije malo prevarili, a vi ste to danas lepo ovde rekli kada ste pričali o tome šta budžet sve sadrži, što je zakonska obaveza koja ne zavisi niti od vas niti od nas, nego zavisi od surove odredbe zakona. Pa ste rekli, čini mi se, da je to otprilike 24% bruto društvenog proizvoda. Rekli ste to je 80% od budžeta, tako ste nešto rekli, nije bitno, Republike Srbije. Da, razumeli ste.
Znači, veliki procenat sredstava koja se planiraju u budžetu u rashodnoj strani je surova stvarnost i primena zakona. Budite sigurni, nijedan poslanik SRS neće vas prozvati u tom delu. Tu smo završili priču.
Znači, o tom delu mi nemamo šta da pričamo. Zašto? Pa Narodna skupština je donela zakon, Vlada treba da sprovede zakon. Ako se sprovodi taj zakon, novčani deo mora da se ugradi u budžet. I to je toliko.
Ali, šta je sa onim ostatkom? On je programski deo budžeta. Kako se taj deo troši? Tu morate da nam dozvolite da to kritikujemo, napadamo, tražimo da se promeni nešto, jer u tom delu se ogleda politika Vlade. U onom prvom delu je politika države, a u ovome se ogleda politika Vlade.
Ne smete da se ljutite kada vas tu kritikujemo. A ovo što sam vam stvarno dobacio sa mesta da je vreme da odgovorite, rekao sam nije vreme pošto sam poslednji govornik, to je već u utorak.
Naravno da sam se javio po Poslovniku, član 104, zbog javnosti.
Mislim da odavno nismo videli ovaj stepen arogancije kada je u pitanju predstavnik predlagača ovog zakona. Gospodin Dinkić je pokazivao veliku aroganciju, ali je on to radio sa stilom, pa jedne godine imamo suficit, druge godine imamo deficit, a ništa se nije promenilo, apsolutno ništa. I on je hteo da bude Lazar Paču, imao je veliku potrebu, imao je veliku želju.
Međutim, stičem utisak da vi uopšte gospođu Pešić niste shvatili. Zašto bi se mi upoređivali sa našim okruženjem, a pri tom ne kažete koje je to naše okruženje.
Ako uzmete neke parametre, a to predstavnici Vlade pričaju, po svim ekonomskim pokazateljima mi smo ispred, recimo, Rumunije i Bugarske, a one su u našem okruženju. Neću sada da diram Mađare i Mađarsku, oni su u teškoj krizi, znate i sami.
Zašto to radite? Ako već želite da nas upoređujete s nekim, onda nas upoređujte po svim parametrima, ne samo po procentu ljudi koji rade u javnoj službi u odnosu na ukupan broj stanovnika i kolike oni plate primaju, nego po svim drugim parametrima.
Pa da vidimo, ako nas upoređujete sa Francuskom, da vidimo kakve su plate u Francuskoj, kakve su plate državnih službenika. Oni su poseban soj, oni su gospoda koji rade u državnoj službi, pogotovo u Francuskoj i Italiji. San svakog Francuza i Italijana je da radi u državnoj službi, da bi bio na državnoj slavini. Mi imamo ove na državnoj slavini ovde, što nam nude novo odelo "Zekstra", kao nova ekonomska politika.
Morate da vodite računa. Malopre beše jedan iz Dinkićeve stranke i ispriča čovek nešto, a on je zaboravio da je Đinđić još 2003. godine pričao kako 2005. uvozimo radnu snagu. To je zadatak koji ste dobili, to je rečeno. Kako je rečeno onima u Boru - nemojte da se bavite rudarstvom, gajite kikiriki.
Vi zaboravljate sve, pa se hvalite nekim projektom "Fijata" u Kragujevcu. Što ne donesete odluku da sva vozila koja voze ljudi u Vladi moraju da budu "Fijatova"? Pa, nema ga to "Fijatovo" vozilo, još nije napravljeno.
Da li stvarno mislite da je neko sisao vesla, pa da ništa ne može da vidi i da zna? Sada vi nas uvlačite u neku vašu priču, lepu, finu, sa osmehom, o brojkama, sve fino, sve hepi, sve je "in" itd.
Čekam da dobijem reč i da vam pokažem surovu stvarnost u Srbiji.
Gospođo Đukić-Dejanović, mislim da je krajnje vreme, s obzirom da je javnost dobro upoznata, da vi pozovete vaše potpredsednike i da se dogovorite kako da se primene čl. 27. i 31 (čini mi se) Poslovnika Narodne skupštine jer je nemoguće da se u istoj situaciji donesu dve različite odluke i da to sve bude u skladu sa Poslovnikom.
To je moglo samo u jednoj anegdoti Nikole Pašića, gde su bile dve suprotstavljene strane, a on je rekao jednima - u pravu ste, pa je onda rekao i drugima - u pravu ste, pa je ovaj treći rekao - pa kako i jedan i drugi mogu da budu u pravu?, a on kaže - i ti si u pravu.
To je moglo da bude na početku 20. veka interesantno. Danas to više nije interesantno. Ljudi koji predsedavaju sednicama Narodne skupštine ne mogu da budu uzrok nesporazuma ili nešto što stvara konflikte u jednom normalnom radu Narodne skupštine. Smatramo da, jednostavno, to morate da rešite ili, u protivnom, da tražimo da u Danu za glasanje Narodna skupština konstatuje da je gospođa Čomić izvršila povredu Poslovnika i da konstatuje da ste vi izvršili povredu Poslovnika. Naravno, većina će da odluči da nije bilo povrede Poslovnika. I, koja je onda situacija?
Stičem utisak da ovaj poslovnik treba malo i da se doradi. Ovde treba da se uvedu povrede Poslovnika dok predsedavajući kući spava, jer stičem utisak da gospođa Čomić ne sanja oblake, ptičice, nego kako sledećeg dana da što bolje prekrši ovaj poslovnik, da maksimalno dođu do izražaja retoričke sposobnosti po sistemu ''kumrovačke škole'', pričam ti priču a ništa ti ne kažem, i neke kupovine vremena. Vi iz Kumrovca kasnije se javite i izađite ovde. Znam da ste tu skoncentrisani, od Mojevićke, pa nadalje. Izvinjavam se na prezimenu, hajde.
Znači, ovo mora principijelno da se reši. Ukoliko se ovo principijelno ne reši, onda je moguće da mi u Skupštini imamo jednu smešnu situaciju, da utrči neko iz obezbeđenja i kaže - imamo dojavu da je postavljena bomba, pa da bude kao vežba protivpožarne zaštite juče u Hagu. Kada više nisu imali šta protiv Vojislava Šešelja, ušao policajac i rekao - svi napolje, požarna vežba. Beže sudije, beži Tužilaštvo, Voja sedi i smeje se i gleda šta sve preko noći može neki blistav um da smisli.
Znači, ova kršenja Poslovnika dok se spava ...
(Predsednik: Prošlo je tri minuta.)
... Samo dve sekunde, zbog onog što sam dao prošli put mnogo više. Znači, dok se spava, razmišlja se o kršenju Poslovnika. Ne bi me iznenadilo da utrči šef obezbeđenja i da kaže - imamo dojavu da je bomba, samo da se razbeže ljudi, da javnost u Srbiji ne bi čula kojim putem ide Srbija sa ovakvom vlašću.
Gospođo Đukić-Dejanović, vi znate da se, kada ja ukažem na povredu Poslovnika, radi o nekoj teškoj povredi.
Zamolio bih vas da pogledate član 136. našeg Poslovnika i da bolje shvatite o čemu se radi. U predlogu ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju navedeno je da je Zakon o visokom obrazovanju usvojen 2005, da je bila 2006. godine jedna izmena i neko autentično tumačenje 2008. godine.
Smatram da naš član 136. Poslovnika Narodne skupštine treba da se tumači i na sledeći način – da ukoliko Vlada, kao predlagač zakona, u roku od tri godine od dana donošenja nekog zakona predloži izmene i dopune zakona, onda ministar koji je bio na toj funkciji u vreme donošenja zakona treba da odgovara. To je vrlo prosto i jednostavno. Zašto? Zato što Narodna skupština nekih 70 zakona vrti već godinama. Izmene i dopune, izmene i dopune, izmene i dopune - čega? - istih zakona.
Kada se ovde razmatra predlog zakona i kada mi ukažemo na probleme, onda ova strana, bez obzira na agregatno stanje, kaže - ne znate, niste evropski, ovo je najbolje, može na leba da se maže. Prođe godinu dana, onda se seti ministar da nešto nije u redu pa predloži izmene i dopune zakona. Hajde što se troši papir, hajde što se troši vreme, hajde što se troši vreme poslanika, ali dođe poneki amandman i ispadnu štrajkovi, demonstracije u državi. Zbog čega? Zato što prvi ministar, kada je predlagao ovaj zakon, verovatno nije bio razuman ili pri čistoj svesti, a mi smo ukazivali na probleme koji će da se dese.
I evo, danas posle ove izmene i dopune koju ćete da usvojite, a ja se nadam sa tri-četiri povrede Poslovnika da ćete da se i skupite u dovoljnom broju, znači to što reklamiramo povredu Poslovnika je u funkciji da se skupite, pošto se teško skupljate, i stvarno pitanje je da li mi sad uopšte imamo Bolonjski proces u našem zakonu. Proces imamo, ali proces može biti benigan, a može biti i onaj drugi, ne daj bože.
Ono što su se kleli ovde demokrate - to je najbolje, to će da bude - evo ga, sad se začepilo, stalo. Sad su naši studenti u jednom međuprocesu. Nisu u poziciji u kakvoj je bio, recimo, Srđan Milivojević, o trošku države se finansirao, završio fakultet, video gde se konji potkivaju i rekao - hajde evropske zakone ovde. E, sad ti evropski zakoni pogađaju moju decu, a ne tvoju decu. O tome se radi.
Zato treba ovaj Poslovnik restriktivno da se tumači i da se ministri kažnjavaju ukoliko posle dve godine steknu naknadnu pamet i vide da su nešto loše uradili.
Gospođo Đukić-Dejanović, u skladu sa Poslovnikom i članom 27. moram vas da optužim za ovu situaciju, jer ne bih mogao da optužim odsutnog Borisa Tadića. On, čovek, leti po zemlji i inostranstvu, njega navodno ovo ne interesuje, međutim, ovo što je on zakuvao, vi, koji ste većina, morate da pojedete. To je sudbina parlamentarizma, to moram da vam kažem.
Ja sam postupio, ili SRS je postupila, po vašem uputstvu i mi smo krenuli tim pravnim putem. Podnete su tužbe, podnete su krivične prijave. Radi se o opštepoznatim stvarima.
Zamolio bih vas da svoj autoritet iskoristite i zadužite Republičkog javnog tužioca da što pre postupi po toj krivičnoj prijavi.
Kako hoće, može i da je odbaci, da je odbije. Ako je odbaci i odbije, SRS kreće sa svojim sistemom pravne zaštite. Ali, da je situacija neregularna, to je činjenica.
Mene prosto čudi da vi neke ne upozoravate ovde kada se pozivaju na neka uverenja. Postoji 78 uverenja o izboru za narodne poslanike i u njima piše: SRS-dr Vojislav Šešelj. Stalno vam potenciram: mi tražimo 78 mesta, tražimo mesto predsednika Administrativnog odbora, što nam pripada, i zastupljenost u toj srazmeri. Ne shvatam da dozvoljavate da izađe ovde neko da landara svašta. Ne može, mora da ima neki legitimitet.
Vi ste napravili jednu stranku ne poštujući Ustav i zakon. Da ne pričam o moralu, to je odavno zgaženo, ovde u Skupštini je nastala jedna nova stranka, režimska stranka Borisa Tadića i sada imamo Borisa plus ... da ne pomenem, pošto to ne uzimamo u usta.
Evo ga, pobeže. Eto, to je moja sudbina. Neću više da pričam, čim je pobegao.
Pozivam se na čl. 27. i 104. jer mislim da je urađena povreda. Naravno, moram vas da prozovem, pošto Borisa Tadića nema. On neće da se pojavi u ovoj sali jer je napravio svoju stranku, on je sada u fazi kada ima teranje da se miri, potpisuje neke deklaracije, uspostavlja neko jedinstvo, miri se sa svima i svačim itd.
Javio sam se zbog toga što stičem utisak da vam, gospođo Đukić-Dejanović, verovatno nešto smeta kada svoje lično saznanje na neki način sputavate. Problem je mnogo veći kada postoji kompletno saznanje u srpskoj javnosti. Kompletno saznanje u srpskoj javnosti je ...
(Nešto nije u redu sa čovekom, ima problema. Znam da je u kući skinuo sva ogledala, jer pucaju čim se pogleda.)
Gospođo Đukić, postoji saznanje i ono se zasniva na priznanju. Jedan čovek je rekao: "Uzeo sam ostavke, izgubio sam ostavke". Učinio je službenu ispravu neupotrebljivom i ona nije dostupna. Na bazi tog saznanja, to je opštepoznata činjenica, može da se primeni ono što je u članu 102. stav 2. Ustava Republike Srbije.
Ali, Boris Tadić to neće da uradi. Mora javnost u Srbiji da zna: ovo osuđuju sve političke stranke, samo Boris Tadić (ne cela DS, samo Boris Tadić) kaže: neka ih, treba da pritiskaju radikale i nacionalno osvešćeni deo populacije u Srbiji i treba da služe kao sredstvo pritiska prema tajkunima.
Zapamtite, ovde nema ideologije. Finansiraju jedni tajkuni da se stisnu drugi tajkuni. Kad se oni dovoljno budu stisli, onda će ti drugi tajkuni da plate, da ne bi bilo daljeg stiskanja.
Ako uđu u parlament, biće dobro jer će moći to da legalizuju, a neki vrapčići pričaju da je to rađeno nekoliko poslednjih godina od strane onih koji su pre nekoliko dana napravili stranku koja nije učestvovala na izborima. Mi svi znamo da se radi o građanima, manje ili više uzornim, ovi novi što dolaze verovatno uzorni, a ovi što prave sa korenom, oni nisu uzorni.
Gospođo Đukić-Dejanović, da li vi možete da zamislite situaciju da uzmete iz Gradskog odbora SPS Kragujevac laptop, pa onda izađete iz stranke, a laptop se vodi kao vlasništvo vašeg opštinskog odbora? Da li biste vi vratili taj laptop? Vratili biste, u to sam siguran.
Znam da biste vi vratili, ali ima još nekih u Kragujevcu kojima ne pada na pamet da vraćaju.
Gospođo Đukić-Dejanović, moram da vas obavestim da ste pod nekim uslovima vi i v.d. predsednika Republike Srbije.
Moram da vas obavestim da ste i predsednik Narodne skupštine. Moram da vas obavestim da ste, prema svim našim saznanjima, i patriota i čestit čovek, koji drži do morala i do svega onoga što su ljudske osobine, i to pozitivne, dobre ljudske osobine.
Moram da vas obavestim da je ovo pitanje, koje je već mesec i po dana u žiži interesovanja i u Narodnoj skupštini, opštepoznato, rešivo i rešeno. Vi samo treba da sa gospodinom Tadićem popijete jednu kaficu i da mu kažete da je njegova namera otkrivena, da se zna šta je osmislio.
I moram da vam kažem da se Narodna skupština nalazi u jednom nelegalnom stanju. To nije prvi put. Nekada je Narodna skupština imala, po knjižicama i onim instrumentima za glasanje, 317 poslanika, u jednom periodu, malo dužem, 287 poslanika.
I moram da vam skrenem pažnju, gospođo Đukić-Dejanović – svi oni koji vam kažu da ovo pitanje treba da se reši pred Ustavnim sudom, lažu vas.
Ovo pitanje ne može da se reši pred Ustavnim sudom.
Samo vas podsećam da je u jednoj sličnoj situaciji, kada je bio stari ustav (novi ustav je u tom pogledu daleko jasniji), znači, i u onoj prividno neregulisanoj situaciji, problem rešen tako što je Skupština konstatovala prestanak mandata dva poslanika G17 plus i oni su se obratili Ustavnom sudu ustavnom žalbom i vodili neki postupak.
Mi nemamo ništa protiv da se isto sada uradi i neka oni 16 godina vode postupak pred Ustavnim sudom. Ali, SRS ne može da vodi postupak pred Ustavnim sudom.
Eto, to je ta podvala u koju vi nas gurate. Naravno da mi nećemo da uđemo u tu podvalu. Pa nama je želja da, kada tone Tadić, da tone i sa ovim teretom. To smo vam rekli i prvog dana i stalno ćemo da vam to pričamo.
Vi ste napravili stranku, režimsku stranku, koja treba da plaši, podržava, unosi ovakve teme u razgovore kako bi Narodna skupština pobegla od stvarnosti. Da li neko danas želi da priča o Kosovu i Metohiji?
Evo ga Čanak, kaže - Međunarodni sud je već priznao status Kosova i Metohije. Pa, nemam nameru da se zabavljam sa ovima, ali vi me terate da se bavim njima.
Javio sam se da bih vam ukazao na skandaloznu primenu Poslovnika Narodne skupštine i da ne biste vi, na kraju, tumačili na koje članove sam mislio tokom ovog izlaganja, unapred vam kažem da su to članovi 27. i 31. Poslovnika Narodne skupštine.
Po članu 31. Poslovnika Narodne skupštine, potpredsednik Narodne skupštine pomaže, a u određenim trenucima i zamenjuje.
Uvek nastanu veliki problemi kada gospođa Čomić zamenjuje predsednika Narodne skupštine i kada koristi ovlašćenja iz člana 27, naročito treće alineje, gde se ''stara''. Starati se o primeni Poslovnika ne znači dočekati penziju na mestu potpredsednika Narodne skupštine, nego primenjivati odredbe Poslovnika.
Javnost u Srbiji je svedok da je opozicija danima tražila da se raspravi neko pitanje. Rečeno je da ne može, nije po Poslovniku. Juče je napokon proradio razum i već danas imamo neke efekte toga. Vlada je počela da razmišlja, a koliko sam čuo, i Ministarstvo unutrašnjih poslova će raspraviti, rasvetliti neke okolnosti povodom toga. Znači, to što smo radili nedelju dana po Poslovniku i tražili da se goruća tema uzme u razmatranje, urodilo je plodom.
Što se tiče onoga što je gospodin Todorović pričao, on je samo postavio pitanje gospođi Čomić – kad je to povređen Poslovnik, ako je potpuno identična situacija bila juče i danas. Naravno, dobio je jedan retorički odgovor, koji nikom živom nije jasan. Vrhunac ovog skandaloznog primenjivanja Poslovnika jeste član 107. stav 2.
Molim vas, uzmite Poslovnik, pročitajte, meni ne treba nikakav komentar, niti tumačenje. Kaže se – narodni poslanik kome je izrečena mera oduzimanja reči, dužan je da se bez odlaganja udalji sa govornice.
Vi ste izrekli meru oduzimanja reči Nataši Jovanović, a ona nije ni bila za govornicom. Kako da se sprovede ova mera da se ona udalji sa govornice, kad nije ni došla do govornice? To je nešto neverovatno, kako vi primenjujete ovaj poslovnik, namerno izazivajući skandale i sprečavajući opoziciju u pravednim zahtevima da se rešavaju tekuće i goreće stvari u ovoj zemlji.
Što se tiče ovih 15 sekundi, častim vas, da što pre stignete u Evropu.
Na početku ću morati da ukažem na problem koji je bio prisutan i u zakonu o strancima, a nalazi se i u ovom zakonu, i u ovom i u kasnijim članovima Predloga zakona. Upotreba reči "ministar" i "Ministarstvo" ovde ima neku logiku. Međutim, to što ste napisali je pogrešno. Zašto je pogrešno?
Sada ću da vam objasnim. Zato što je ministarstvo organ državne uprave, a ministar je član Vlade, po Ustavu Republike Srbije. Tačno je da je u Zakonu o državnoj upravi propisano da ministar donosi opšte akte, da bi se definisalo ko to radi u ministarstvu. Ali, u Zakonu o ministarstvima i u članu 136. Ustava Republike Srbije je propisano nešto drugo, što vi niste primenili u ovim vašim predlozima zakona. Samo da vas podsetim da unutrašnje uređenje ministarstava i drugih organa i organizacija državne uprave propisuje Vlada. To je do sada bilo stereotipno – uredbom.
Što se tiče Zakona o državnoj upravi, nadam se da vam je poznato da unutar ministarstava postoje organi uprave i oni mogu biti uprave, inspektorati i direkcije. Direkcije su samo za one stručne poslove, koji izlaze izvan klasičnih upravnih poslova i postoji neka veza s privredom, to je zbog jednog od prethodnih zakona u kom je bila Direkcija za oduzetu imovinu, a posebne organizacije mogu biti sekretarijati i zavodi. Ovu organizaciju i ovu strukturu niste primenili.
Šta hoću da kažem? Ako se ovim zakonom i propisuje nadležnost u ovoj oblasti, a ta oblast je zaštita granice, onda ne možete da idete u unutrašnju organizaciju nadležnog ministarstva, a vi u većini ovih članova propisujete i kažete: "pogranična policija" itd. To ne biste smeli da radite, tim pre što je uredba akt kojim se određuje unutrašnja organizacija ministarstva, tim pre što je Zakonom o ministarstvima precizno određena nadležnost i nema potrebe da idete s ovakvim odredbama. Velika greška, moram da vam skrenem pažnju, potiče još iz člana 1. stav 1, gde se definiše predmet ovog zakona. Kažete da se ovim zakonom uređuje zaštita državne granice, organizacija i način vršenja zaštite. Podsetio bih vas da onda, u članu 5. stav 2, način obavljanja poslova zaštite državne granice ne bi mogao da propisuje ministar, već zakon. Vi niste dosledni u tome.
Vi ste postali žrtve Balinčeve škole, i to jednog slobodnog pisanja i interpretacije zakona, gde, ukoliko je kao inokosni organ u ministarstvu nadležan ministar, vi onda trpate ministra u sve druge propise. Ministar nije organ državne uprave, već je to ministarstvo.
Sada bih se vratio na ovaj amandman. Moram da vam skrenem pažnju da se u članu 6. stavu 1, između ostalog, navode i reči: "primenjuju se policijska ovlašćenja", a policijska ovlašćenja su regulisana Zakonom o policiji.
U tom zakonu su propisani i pretres i pregled, jer je to policijsko ovlašćenje. Tim poslom se bave ovlašćena službena lica. Vi sada ulazite u nešto što je unutrašnja organizacija Ministarstva, pa pričate o graničnoj policiji, pa navodite u tom članu 12 tačaka.
Tačka koja je predmet ovog amandmana, to je tačka 4), proverava da li lice ispunjava uslove za ulazak, odnosno izlazak iz Republike Srbije. To se, valjda, podrazumeva s ovim napred.
Ono što je mnogo opasnije sadržano je u tački 3). Kaže se: "ako postoji sumnja u identitet". Pa, nije dovoljna svaka sumnja. I ja sumnjam u nekoga, pa zato što sam ovlašćeno službeno lice, zbog toga što sumnjam, mogu da primenim meru. Mora da postoji neki intenzitet te sumnje. Ona mora biti osnovana, mora na neki način da bude ozbiljna sumnja, a ne, u slučaju svake sumnje – hajde sad, primeni policijska ovlašćenja. Mislim da je to veliki nedostatak.
Kasnije ću da vam pričam o ovome što ste naveli u članu 7. Pošto nemamo amandmana na član 7, mislim da će vam biti interesantno. Meni uopšte nije jasno. Kaže se: "i radnje kojima se može ostvariti zakonom određeni cilj".
Šta je cilj ovog zakona? Vi ste rekli ovde – primena ovlašćenja. Kaže se u članu 7: "Policijski službenik, pri obavljanju poslova zaštite državne granice, može primenjivati samo ona ovlašćenja, mere i radnje kojima se može ostvariti zakonom određeni cilj". Vi u ovom zakonu nemate cilj. Usput da vam kažem, cilj je poslednja uporišna tačka koja motiviše čoveka na neku aktivnost. Šta je vama ovde cilj? Šta je cilj ovog zakona? Zakon nema cilj.
To je škola Zorana Balinovca. Sve može u slobodnom, arhaičnom obliku. Stoga, stav počinje sa "iako", "ipak" itd.
Vi ste se slatko nasmejali povodom izlaganja gospodina Jojića, ali vam je on rekao jednu veliku istinu – nikada SFRJ nije imala zvaničnu granicu prema Albaniji. Bile su neke table, bili su neki stubovi itd., ali nikada međunarodno verifikovano, katastarski itd.
Samo da vas podsetim, prethodna vlada, na čelu sa Vojislavom Koštunicom, ne u prethodnom mandatu, nego u onom prvom, s Makedonijom je pregovarala, dogovarala i utvrdila granicu Republike Srbije prema Makedoniji, ne samo ovaj deo, kako ovi kažu – Preševska dolina, nego je tamo i Brezovica. Da li vi tražite ispunjenje tog sporazuma? Ne tražite. Ne mogu sada da prozivam Dačića, dva meseca je čovek ministar.
Šta je od 2000. urađeno povodom Kumanovskog sporazuma? Zašto neko nije tužio da se sprovede Kumanovski sporazum? On je jasan. Zašto neko nije tužio da se sprovede Rezolucija 1244, tačka po tačka, broj 1, broj 2, broj 3, a ne da kukate za tačku broj 9? Ne, krenite od prve tačke, pa dođite do 15. Ne, vi ćete Rezolucijom tražiti savetodavno mišljenje, puj - pike ne važi se itd.
Mislim da ovaj zakon ima puno tih nedorečenosti, nepreciznosti, a potrebno je da bude precizan, zato što reguliše dve vrlo važne stvari: i zaštitu granice, i kontrolu prelaska preko granice.
Ne znam, to vas je, verovatno, Tanja Miščević prevarila, jer takvu glupost ne može niko da savlada na planeti Zemlji, a to je u članu 2, gde tumačite neke pojmove, u tački 7. Ona se završava ovako: "i druge aktivnosti koje ugrožavaju stabilnost u regionu".
Ljudi, obezbedite stabilnost u Republici Srbiji, nemojte da brinete brigu o regionu. Zašto biste vi brinuli brigu o tome šta se dešava u Bugarskoj? Dajte da rešimo ovo što je u granicama Republike Srbije. Kojim granicama? Onim koje Ustav priznaje. To je vaša teritorija. Tu se prostire nadležnost Republike Srbije. Tu su nadležni organi Republike Srbije. Nama je važna ta teritorija, da obezbedimo na toj teritoriji poštovanje ustavnog poretka i poštovanje zakona.
Mi nismo sposobni kod nas da rešavamo stvari, a sada ćemo belosvetske trice i kučine da vodimo, kako je u regionu, stabilnost regiona. Šta je za vas region? Da li je za vas region Kosovo i Metohija?
Izvinite, molim vas, ako je za vas Kosovo i Metohija region, a ne sastavni deo Republike Srbije, onda ste prekršili zakletvu. Doduše, zakletva više ne važi ni u crkvi.
Na početku bih samo rekao da Vlada, ukoliko usvoji ovaj amandman, ne pravi nikakav problem, s obzirom na to da i dalje ostaje prekršaj iz člana 64. tačka 7. Prema formulaciji ove tačke 7, stičem utisak da su, stvarno, reči ''prevozno sredstvo'' višak u članu 36. stav 2. Ali, razumem o čemu se radi, treba neki elementarni red da se obezbedi na graničnom prelazu.
Međutim, skrenuo bih vam pažnju na neke stvari koje su stvarno čudne i koje do sada nisam video, a tolike godine sam poslanik. Pratim ove zakone, malo i profesionalno, ali ovako nešto dosad nisam video. Skrenuo bih pažnju na član 8 – Granična kontrola od strane carinskih organa. On počinje rečima: ''Na predlog Ministarstva, Vlada može''. Ne kaže se – na predlog ministra, nego Ministarstva. A, ko će da potpiše taj predlog Ministarstva? Državni sekretar, ministar, ko? Idemo dalje. Naravno, ide neki tekst tamo, priča se itd.
Sledeća nelogičnost, član 13 – Vrsta graničnih prelaza, pa se navode stalni, sezonski, privremeni. Po poslednjem stavu tog člana, postupak otvaranja, zatvaranja i prekategorizacije graničnih prelaza propisuje Vlada, opštim aktom. Verovatno, neka uredba ili neki pravilnik.
''Vlada određuje granične prelaze, vreme i način prelaska državne granice, što se sa susednim državama uređuje međunarodnim ugovorom''.
Onda ide, to su privremeni granični prelazi, član 15: ''Privremeni granični prelaz može rešenjem odrediti ministar nadležan za unutrašnje poslove''. Znači, ministar ne donosi samo opšte akte, nego i rešenjem može da utvrdi gde će biti privremeni granični prelaz.
Mislim da je ovo van kompetencija inokosnog organa jednog ministarstva, ovo mora biti samo u nadležnosti Vlade, shodno onome što je napisano u članu 13 – stalni, sezonski i privremeni prelazi. Taj ceo član tretira samo Vladu.
Idemo dalje. Član 16 – Područje graničnog prelaza. Evo te nedoslednosti: ''Područje graničnog prelaza utvrđuje se rešenjem Ministarstva'', ne ministra, nego Ministarstva. Da li je to rešenje kojim se utvrđuje područje pojedinačni akt, ili je to rešenje neki opšti akt?
Gledajte sledeći stav: ''Na zajedničkim lokacijama graničnih prelaza, područje graničnog prelaza sa susednom državom se određuje u skladu sa međunarodnim ugovorom''. Nema ministar, nego Ministarstvo.
Idemo dalje. Član 17, to je svetsko čudo. Od kad je DOS došao na vlast, mi pogubismo, ljudi, sve, i SRJ, i državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru, i više nemamo nijedan domaći let u vazduhoplovstvu, sve međunarodni letovi; i do Podgorice - međunarodni let, i do Tivta - međunarodni let.
E sad, pošto je to tako, DOS je napravio od Srbije ''fildžan državu'', nisu oni završili prljav posao, da znate, građani Srbije, oni u projektu imaju još redukciju, KiM, Vojvodina, Raška oblast, Beogradski pašaluk, predberlinska Srbija. To je cilj koji mora da ostvari Boris Tadić, jer on je ušao u tu mašinu i nema izlaska. Ako bi izašao iz te mašine, zna se šta rade tajne službe iz inostranstva, da budemo načisto. Da vas unapred obavestim, da sutra ne kažete da vas nisam obavestio.
Sad vi meni objasnite, i nekom građaninu Republike Srbije, kako da protumači stav 3. člana 17: ''Operator aerodroma iz stava 2. ovog člana dužan je da obezbedi prostor koji omogućava odvajanje putnika u međunarodnom saobraćaju od drugih putnika''?
Mi imamo samo međunarodni saobraćaj na surčinskom aerodromu, a međunarodni saobraćaj, doduše, sezonskog karaktera, imamo i u Nišu, Niš-Cirih. Šta treba da se odvaja tamo? Koji su domaći letovi? To je ono od pre dva dana, Tadić i ovaj njegov Šutanovac, Šuki-Plazma, Šuki-Zikri, ova dva aviona, što je bila zajednička vežba. Koji je sledeći let?
Let je kada Tadić krene sa svojim savetnikom, ministrom unutrašnjih poslova i njegovim savetnikom, helikopterom do Tare, a onda nema mesta za direktora policije. To je ceo vazdušni saobraćaj u Srbiji. Ima nešto i Vršac, gde se vežba i uzimaju pare ovim studentima iz inostranstva koji dođu da se obuče za pilote. Zašto to stavljate u zakon, kada mu ovde mesto nije?
Idemo dalje. I obrazac dozvole propisuje ministar. U članu 19. stav 2, za izgradnju na području graničnog prelaza, kaže se: "Investitor ili projektant dužan je da od Ministarstva pribavi saglasnost za radove". Što ne pribavlja od ministra? Ko će to u Ministarstvu da potpiše, koja uprava? To je nedefinisano, istumbano. Zašto je istumbano? Zavadi, pa vladaj. Kada je neprecizno, onda ima mesta voluntarizmu i svemu i svačemu.
Da se vratimo na član 36. U tom članu je stvarno dato, u potpunosti razumem šta je cilj, šta se želi postići tim članom – da se omogući nadležnim organima koji rade na graničnom prelazu da mogu da sprovedu kontrolu i da se tokom vršenja kontrole misteriozno ne desi da neko nestane. Mislim da ova zaprećena kazna prema operatorima, vlasnicima vozila itd., to ne može da zaustavi ukoliko organi nisu aktivni na licu mesta.
Kakva je aktivnost naših organa? Već osam godina, svake godine ponavljam više pitanja, ali jedno uvek u istoj formulaciji. Mi još ne znamo koliko stranaca radi u državnoj službi. Ako odete do Generalštaba, na parkingu su više strane, nego domaće registracije. Javna je tajna da neki ljudi iz inostranstva, strani državljani, savetuju Šutanovca.
Slična je situacija i u drugim ministarstvima. Zna se, u Sudu za ratne zločine, pravni savetnik Američke ambasade je daleko iznad bilo koga ko ulazi u taj sud. Svi moraju njemu da podnesu izveštaj. Tu je i Nataša Kandić.
Idemo dalje – Ministarstvo inostranih poslova. Da li neko zna koliko stranaca tamo radi?
Samo da vas podsetim, kada je došao Svilanović za ministra, rekao je: "Nema korespondencije sa kripto zaštitom, nego faksovima", tako da je svaka šuša mogla da vidi šta ide kao zvanična državna korespondencija.
Ne znam koliko članova Vlade ima dvojno državljanstvo. Neki možda imaju i trojno. Od 2000. godine, naovamo, postalo je "in" da imaš pored srpskog još neko državljanstvo, pa se priča, ne mogu da grešim dušu, za Labusa, Đelić, verovatno, ima, pa sam čuo da su neki dobili u međuvremenu državljanstvo. Da li je to zbog imuniteta, da li je zbog izazivanja međudržavnog sukoba zbog persone non grate, ne ulazim u to, ali mi nikako da dobijemo taj izveštaj. Sećam se da je najbrže ostvario pravo na državljanstvo Jelašić; on podneo, Živković potpisao, i sutradan – viceguverner Narodne banke Jugoslavije, u to vreme.
Sada, kada se te stvari ovako ovlaš pomenu, sazna se, javnost već zna, novine su pisale i o Jelašićevoj kući, i o njegovom bratu, i o ovim strancima koji su kod nas angažovani.
Kada se to onako, malo zna, onda me stvarno čudi koga vi možete da ubedite da je ovo ozbiljna vlast? Ne možete ni Milojka iz Ljiga da ubedite, ni on ne veruje u ovo. Milojko zna ko ste, šta ste. Naljutiće se moj drugar Milojko.
Koga vi hoćete da ubedite? Hoćete da ubedite ''B92'', ''Studio B'', RTS, ''Blic'', ''Pres'', ''Pravdu'' itd.? Nemojte njih da ubeđujete, oni to znaju. Koga da ubedite?
Ko vlada u ovoj državi? Ko sprovodi zakone? Čemu ovakvi zakoni? Po sistemu: zavadi, pa vladaj. Kako vi možete da sprovedete nešto što bi bila, navodno, državna politika, sa ljudima za koje niste sigurni do kada će da budu u službi? Drmne pare, drmne u inostranstvo.
Gospođo Đukić-Dejanović, ne znam da li narodni poslanici, u vršenju kontrole izvršne vlasti, Vlade, pa i ovoga dole što je, u organizaciji državne uprave, organizaciji ministarstava itd., mogu da dobiju kompletan spisak ko je sve od stranaca angažovan da radi u državnim organima? Oni koji imaju dvojno državljanstvo i oni koji su izvorno stranci. Onda, drugi podatak, od kada, ko ih je angažovao, ko ih isplaćuje? Jednostavno, da se orijentiše nacija, da vidi šta je, da li da beži od vlasti ili da podržava vlast. To su vrlo interesantne stvari.
Nama se Đelić ovde zaklinjao. I Nikolić nam se zaklinjao, pa je drpio. Đelić se zaklinjao ovde da nema kuče za šta da ga ujede, pa postade ''vojvoda'', on od ''Meridijan banke'', a ovaj od Bajčetine. U čemu je razlika – u džaku. Ovaj je drmnuo više, jer je bilo više u kasi, onaj izgleda nije mogao više. Ne znamo, videćemo.
Molim vas, raščistite te stvari. Čist račun – duga ljubav, da znamo ko vodi ovu državu, ko predlaže ovakve stvari.
Ovakve stvari sve stranci predlažu. Ne mogu Dačića da prozivam, tri meseca je čovek ministar. Ko zna ko je pravio ovaj predlog zakona. Ova grupa se ne menja, ministri se menjaju, a sekretari, načelnici, to ostaje. I Ćosić je bio prekjuče iz seta pravosudnih zakona. On je trideset godina u Ministarstvu. Veži konja gde gazda kaže, i on, čovek, tako radi. Verovatno, kao državni službenik tako treba i da radi.
Tvrdim vam da ovo ne izvire iz našeg pravnog sistema.
Gospodin Dačić zna Njegovana Kljajevića. Da li znate kada bi kod Njegovana Kljajevića ovo prošlo? Nikad, možda na ''sveti nikad''. Čovek je držao pravni sistem u rukama, vodio je računa, jer u zakonodavstvu ne može da prođe tek tako neki propust. Kontradiktorne odredbe, kolizijske odredbe, nema šanse kod njega da prođu. Sada, kako se uhvatiš za koji zakon, samo se prekrstiš i pomeriš sa strane.
Znači, parola "Beograd je svet", Batiću, što je bila parola nekada, tačna je, jer u Beogradu postoji međunarodni aerodrom. Nema unutrašnjeg saobraćaja. Nema, smanjili državu i sve kažu – "to je dobro, to je demokratski".
Naravno, onda ide ono medijski, grupe, koliko, da li je dobar, da li mu je lepo odelo, da li je lepo rekao, da li je bio kulturan sa govornice, da li se lepo ophodio, da li je 16 minuta najavljivao onu jednu rečenicu što će da kaže, da li poštuje toleranciju.
Ja treba da budem tolerantan, a vi da mi rasturate državu! Gde to ima, ljudi, objasnite mi. Kako mogu da budem tolerantan, a vi mi rasturiste sve što imam? Sve mi je postalo inostranstvo.
Šta bi s tim Havijerom Solanom? Morala je da se skine krivična prijava, morao je da se obustavi krivični postupak, da ljudi ne crvene kada ga prime na surčinskom aerodromu, a on je potpisao bombardovanje, on je potpisao da se napravi ovolika šteta. I vi od njega napraviste zvezdu. Neki do pre nekoliko dana napadali i NATO i EU, juče – Evropska unija u prvom redu, aplauzi, Roki Marćano, nema, bato, italijanski pastuv.
E, moj Dačiću, a ja podneo krivičnu prijavu, sa dokazima o opštepoznatim stvarima.
Vodite računa šta čuvate. Mi ćemo da vas prozivamo ovde. Ovaj zakon, sa nekom doradom, ruku na srce, može da bude dobar zakon.
Pobeže mi Batić. Moja šala je bila a propo onog Čankovog – kad kažeš DOS, začepi nos. Nema veze.
Suverenitet, nažalost, u Srbiji i bivšoj SFRJ, postao je vrlo rastegljiva kategorija. Sada ću da krenem s onim što je Batić rekao, gde je u potpunosti u pravu.
Hrvatska nije imala suverenitet na teritoriji Republike Srpske Krajine, nije imala faktičku vlast, nije pod svojom kontrolom imala tu teritoriju, pa je od strane Vatikana i, u to vreme, Evropske zajednice, kasnije i nekih drugih velesila, priznata za suverenu državu. Kolektivno priznanje je bilo 6. januara 1992. godine, a što se tiče BiH, mislim da je to bilo u aprilu 1992. godine. To je jedna dimenzija.
Postoji jedna teorija koja kaže – suveren je samo onaj ko ima atomsku bombu. Postoji nešto što je klasična definicija suverenosti i to se, gospodine Dačiću, nalazi u Ustavu Republike Srbije.
Što se tiče 1999. godine, to je bio zločin protiv mira. Tako je to utvrdila i Komisija Haškog tribunala, Tužilaštva, ali je rekla – ne možemo da pokrećemo postupak, jer u Statutu Haškog tribunala nema zločina protiv mira. Ima kršenja zakona i običaja rata, ima o ratnim zločinima, o zločinima protiv čovečnosti, ali nema protiv mira, nema protiv agresije.
Šta se desilo? Neko je tužio, povlačio tužbe, ali da pođemo od onoga što je bilo 1999. godine. Jedini koji su bili protiv Plana Ahtisari-Černomirdin bili su poslanici SRS-a, ovde su sedeli. Svi drugi su bili za.
Čak je Vuk Drašković pričao – ljudi, sada će UN da vode računa o Srbima na KiM-u. Zavladao je mir i napad je bio sa svih strana, u to vreme, na Vladu. Da ne pričamo o DS-u, oni su u to vreme pričali – bombardujte još sedam dana, ovo nije dovoljno. Pričamo o DS-u, ne o agentima iz Američke ambasade. O njima ću malo kasnije.
Sa gledišta međunarodnog prava, gospodine Batiću, tu ste se vi malo kasnije setili, pa ste ispravili, garantovan je suverenitet SRJ i Republici Srbiji kao pravnom sledbeniku na teritoriji KiM-a.
Problem je što realizaciju Kumanovskog sporazuma nije tražila vlast od 2001. godine naovamo. Zašto kažem, od 2001. godine naovamo?
Zato što je do 2001. godine vlast u Srbiji bila u neprijateljskim odnosima sa NATO-om i Evropskom zajednicom, a u to vreme opozicija, a posle vlast, od 25. januara 2001. godine, u prijateljskim odnosima.
Tada su i predsednik Vlade i gotovo svi lideri i liderčići, da ne ređam dalje po rodbini, ovoj iz DOS-a, pričali kako to što je instalisano na Kosovu i Metohiji, to su partneri DOS-a i sa njima partnerski treba to da se reši. Evo, mi možemo hiljadu vojnika i policijskih službenika da vratimo, ali problem je što to niko ne traži iz Srbije.
Nije dovoljno da tražimo, gospodine Batiću, vi ste sada u opoziciji, ja u opoziciji od 2001. godine, pa naovamo, ali ovi koji su na vlasti neće, neće. Znam da Dačić pritiska ove, ali šta vredi, on je jedan deo samo u toj vlasti. Tadiću ne pada na pamet, tata i Dobrica su rekli – ne, sine, guramo ovako, guramo ovako, ''veće staraca'' je odlučilo. Guramo ovako, ponizno, poslušno, tako je i Tito. E, pogrešili su, nije isto vreme. Znači, suverenost postoji.
Sad, da se gospođa Slavica Đukić ne bi naljutila na mene, gospodine Dačiću, mislim da prvi stav člana koji je predmet ovog amandmana, a to je član 50, morate da izbrišete. Vlada mora da podnese amandman i da traži brisanje ovog prvog stava.
Evo zbog čega to mora da uradi. To mora da uradi zbog člana 8. Ustava Republike Srbije – teritorija i granica. Prvi stav: ''Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i nedeljiva. Stav 2: ''Granica Republike Srbije je nepovrediva, a menja se po postupku predviđenom za promenu Ustava''.
Molim vas, to što se tiče utvrđivanja granice, to je završeno sa gledišta Ustava; eventualno, neke promene mogu da budu u skladu s Ustavom.
Stav drugi ovog člana 50. je u tom smislu potpuno kompatibilan sa drugim stavom člana 8. Ustava Republike Srbije, dok u prvom stavu ovog člana 50. vi kažete – državna granica određuje se međunarodnim ugovorom. Ne, nema određivanja, to je već određeno.
Stav drugi uvažava neke stvari, međutim stav drugi je krajnje neprecizan. Zašto? Ne samo zato što pominjete jedno ministarstvo, ne samo zato što pominjete druge nadležne organe, nego govorite – u skladu sa zakonom. U skladu sa kojim zakonom? Koji naš zakon može da obaveže drugu stranu sa kojom pričamo o granici? Znači, ona može da se uredi međunarodnim ugovorom, ali sa gledišta određivanja, molim vas, to je završeno.
Zato sam vam i rekao, stav 1. člana 50. amandmanom izbrišite iz ovog predloga zakona, jer reč "određuje se" može da deluje vrlo stimulativno za ove procese, recimo, u Vojvodini.
Jer, vidite, i kada je donet onaj omnibus zakona o pravima autonomne pokrajine, svi su gledali, ovi iz Demokratske stranke, ovog Čankovog dela, i tako dalje, šta da dograde od nepreciznih formulacija, navodno, samo ka borbi za autonomiju, a to nije bila autonomija, nego nastojanje da se ostvari separatizam.
Zato treba da budete vrlo precizni u zakonima, jer Jović je jutros pričao, granica, spoljni neprijatelj, a mi imamo mnogo veći broj unutrašnjih neprijatelja.
Imamo da vršljaju agencije, vršljaju, uključuju se u politički život, medije, ekonomiju, svuda su ti stranci prisutni. Nisu oni ovde zbog toga da bi bilo dobro građanima Republike Srbije. Ne.
Znači, ovo sam pokušao da vam pokažem. Ali, sada se vraćam na onu priču o suverenitetu.
Da kojim slučajem Srbija nema suverenitet na Kosovu i Metohiji, onda ni ova rezolucija u Generalnoj skupština ne bi mogla da se donese, da će i tom rezolucijom nama priznato pravo da možemo pred Međunarodnim sudom pravde da tražimo zaštitu nekih svojih prava.