Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Anđelkoviću, neću o Vuku Draškoviću, nemojte da se sekirate.
Samo hoću da vas upozorim šta je on stavio kao svoju autobiografiju.
On je to na sajtu napisao, znam samo da je promenio datum da bi bio rođen 29. novembra. Ali, on je tamo napisao da je rođen u Srbiji. Pogledajte, građani, sajt Ministarstva spoljnih poslova i videćete šta je napisao Vuk Drašković za sebe.
Gospodin Dragoljub Anastasovski je podneo, u ime SRS, amandman koji se odnosi na član 7, razdeo 37 funkcija 470. Da ja to pojednostavim, to se odnosi na Agenciju za razvoj infrastrukture lokalne samouprave. Ukupna planirana sredstva za tu agenciju su do kraja ove godine, po rebalansu, 295 miliona dinara i nešto. Stvarno se izvinjavam, ovde su jako male cifre, i ovo svetlo, tako da se ništa ne može videti, ali mislim da zapravo nisam pogrešio mnogo. Ta sredstva se nalaze na ekonomskoj klasifikaciji - donacije i transferi ostalim nivoima vlasti.
U obrazloženju je navedeno da su pretežno u pitanju sredstva koja se obezbeđuju po osnovu donacija koje obezbeđuje Evropska agencija za rekonstrukciju. Šta nam to rekonstruiše – verovatno ono što nam je porušeno, ne samo NATO bombardovanjem, nego i zaustavljanjem razvoja. Samo da znate da jedan vid genocida jeste kada se nameću takvi uslovi života jednom narodu, odnosno građanima Srbije, da im se uskraćuje pravo na razvoj.
Zašto ovo pričam? Zato što je neka vlast pokrenula postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
Ta tužba nije ni odbijena ni odbačena, nego je kao prethodno pitanje doneta odluka o nadležnosti Međunarodnog suda pravde. Našli su kako to da reše, pa su rekli da je do 2000. godine, novembra meseca, kada je Koštunica podneo zahtev da budemo primljeni u Ujedinjene nacije, SRJ bila u nedefinisanom statusu i nije mogla da bude član Međunarodnog suda pravde, to je član 34. i član 35, i nema pravo na zaštitu pred Međunarodnim sudom pravde.
Odluka je vrlo značajna, ne zbog toga što nismo uspeli da ostvarimo tu naknadu štete, a mislim da je bilo preko 30 milijardi direktne štete tokom NATO agresije, već zato što je po automatizmu ona morala da utiče na pravne stavove povodom tzv. istorijskog konteksta u svim predmetima koji se vode u Haškom tribunalu. Naravno, to se nije desilo, jer međunarodno pravo je dosta selektivno i precedentno pravo, pa se Srbima tamo sudi, čak i kada u direktnom TV prenosu građani mogu da se smeju, jer vide sa koliko laži se optužuju naši građani.
Znači, donacije daje onaj ko nas je bombardovao, ali to je strategija američke politike – prvo pregaze zemlju, a onda pokazuju humanost. Nismo mi tu izuzetak, od Granade naovamo, gde god je kročila ta čizma scenario je bio takav.
Sada postavljam pitanje – zašto kod ovog budžetskog korisnika nema Nacionalnog investicionog plana? Zašto preko njega ne plasirate višak sredstava za razvoj komunalne infrastrukture, i bazena i sportskih igrališta, zašto da ide preko te agencije? Vi ste nju formirali, imali ste nameru da ta agencija nešto radi.
Kada je u pitanju transfer sredstava koja dolaze iz inostranstva, imamo svojevrsnu gužvu kod nadležnih društvenih organa. Za neke stvari želi da se umeša onaj Parivodić, i da to ide preko njegovog ministarstva, zato što dok je bio tu Pitić išlo je preko tog ministarstva; nije valjda promenom Pitića izgubljena nadležnost. Onda se tu muva Ministarstvo finansija, koje želi sve to da vidi, onda tu dolazi i Ministarstvo za kapitalne investicije.
Zašto Nacionalni investicioni plan nije tu unet kao redovna stavka? Kod Nacionalnog investicionog plana ne možete da nađete knjigovodstvenu, tako da kažem, formulu, pa kažete kapitalni projekt. Ono što postoji u Zakonu o budžetskom sistemu i zbog čega nije bilo potrebe da se ugrađuje, čini mi se, u članu 16. stav 1. tačka 4).
Kako se troše ova sredstva? To je pravo čudo. Pozvao bih vas da odete u opštinu Crveni krst u Nišu, gde je Građevinska direkcija grada Niša izvodila radove na asfaltiranju puteva i tu su izmislili saobraćajni znak - bandera na putu. Kada su širili kolovoz, ostale su bandere, pa su stavili asfalt i oko bandere i sada ljudi moraju da se snalaze dok idu kući.
Samo da vam kažem ko je to uradio, jedan veliki ekspert, Banana iz Niša, Jovanović, član SPO-a, DS-a, DSS-a, a sada je u G17 plus, možda ste ga isterali. Ako ste ga isterali, ništa niste pogrešili. On je 15 godina na vlasti u Nišu, samo da znate. Tako eksperti asfaltiraju ulicu da zamažu oči nekome, ali zaborave bandere, i metalne i one betonske.
Kako se koriste ta sredstva? Zašto to nije urađeno po nekom propisu, po nekom standardu? Valjda treba neka građevinska dozvola, upotrebna dozvola, da li je neko dao upotrebnu dozvolu? Da li je neko video te radove, ko je vršio nadzor? Ko je kontrolisao plaćanje?
Obično pitanje, bez odgovora. Odgovor lebdi svuda oko nas – korupcija na svakom koraku. To je sasvim normalna pojava ovakvog vida demokratije. Ovakav vid demokratije sa sobom reprodukuje korupciju i nalaze se u svojevrsnoj kohabitaciji, korupcija i ovaj vid demokratije; sve se predstavlja da je demokratsko i da je neka vrednost, a eto vidite šta se radi.
Bez namere da bilo kome repliciram, ali onaj most na Moravi najbolje bi mogao da se reši kada bi gospodin Marković raspisao lokalne izbore. Verujte, onog dana kada se podnose obrasci za kandidaturu, Velja bi došao sa mašinerijom da sredi taj stub i da osposobi taj most. Ne bi onda, što reče Hranislav, po dva miliona svakog meseca trebalo za neka alternativna rešenja, a problem jeste ako čovek treba 15 kilometara da pređe do svoje bašte, njive ili da ode do pijace.
Zar na to treba neko da upozorava državu? Za sve što primetimo, a predstavlja državnu funkciju, državnu važnost, moramo da upozoravamo ili da se ponašamo po onoj staroj, kaže se da ono što plače dve majke sisa. Znači, dete niko neće da uzme u ruke dok ne zaplače. Koliko je potrebno da se plače, sada je to pitanje od kada je DOS. Šta treba? Jedan hektolitar suza ili dve kapi? Kada je u pitanju ova politika koja se sprovodi, nema ni hektolitara, ni dve kapi, nijedna suza ne pomaže. Oni ljudi ne vide da je to problem. Oni razmišljaju o evroatlantskim integracijama. Nažalost, Bugari će pre nas. Mi ćemo ove da sustignemo i da prestignemo i da u nekoj statistici bude zapisano kako smo za neki indeksni poen ispred nekoga, što se tiče jednog ili dva parametra od mogućih dve hiljade parametara. To je ta politika – drži vodu...
Dobili smo stav Vlade, ali mislim da je kasno, kasno se došlo na Kosovo. Nema potrebe ni sada da ga uzimamo u razmatranje.
Gospodin Vitomir Milošević je podneo amandman na član 7. i predlaže da se u okviru tog razdela funkcija 510 briše. Sada da objasnim na šta se to odnosi, odnosi se na razdeo Agencije za reciklažu.
Moram samo da skrenem pažnju da ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2006. godinu ima 56 razdela. Toliko direktnih korisnika budžetskih sredstava. Mislim da je to više nego što je bilo u budžetu za prethodnu godinu, a daleko više nego što je bilo 2000. godine. U odnosu na 2000. godinu mislim da je to duplo više.
Mi imamo principijelni stav da ne podržavamo koncept agencija, ali sada molim vašu pažnju da pročitam samo šta je u obrazloženju budžeta napisano zašto je planirano 44,5 miliona dinara za rad ove agencije.
Ovo bi trebalo da bude obrazloženje šta radi ta agencija, za šta je ona nadležna. Kaže ovako: "Sredstva predviđena u razdelu Agencije za reciklažu obuhvataju sredstva na specijalizovanim uslugama vezana za sprovođenje projekata procene uticaja aktivnosti privrednih subjekata u Republici Srbiji na životnu sredinu."
Apsolutno sam siguran da ste pogrešno napisali šta je nadležnost Agencije. Polazim od prezumpcije tačnosti, da je sve ovo što ste napisali tačno.
Kada čuju građani da imamo neku agenciju koja vrši procenu uticaja aktivnosti privrednih subjekata, onda bi ovi ljudi iz Pančeva, Bora i drugih mesta rekli – aman, ljudi, to vam ne treba za tu procenu, mi svakodnevno preživljavamo tu procenu, mi smo živi primeri, dokazi šta se dešava sa ekologijom u našim mestima, ne treba nam nikakva agencija, nego dajte obavežite neka se završavaju ti poslovi, neka se prave ti filteri, neka se pročišćava da bi životna sredina bila kvalitetnija ili, da bucem precizan, ispravna za normalan život.
Evo vidite čega su se sve dosetili ovi ljudi iz Vlade. Moram da kažem da je ovo jedna od retkih agencija gde je klasifikacija 423 - usluge po ugovoru, data u iznosu od 3,4 miliona dinara, pa ima nešto i za inostranstvo - oko četiri miliona, to ukupno izlazi 7,5 miliona dinara.
Usluge po ugovoru, to su u 60% slučajeva obične tezge za odabrane ljude. Navodno postoji neki projekat aktivnosti nekih agencija. U okviru tog projekta predviđeno je da se u toku godine napravi neki program, da se nešto preispita, da se utvrdi, da se prenese neko znanje, nalaze se neki eksperti, da li neki instituti ili nezavisni intelektualci Beogradskog univerziteta, poput onih koji su pisali naše propise.
Evo kako to izgleda kod drugih agencija: recimo, Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza, ekonomska klasifikacija 423 - usluge po ugovoru - 22,5 miliona dinara iz budžeta i sa strane još 15,5 miliona dinara. To je ukupno 38 miliona dinara.
Evo dokaza kako je sasvim dovoljno da se u okviru neke šifre, ako to prihvatimo da je ekonomska klasifikacija, stave dve-tri reči, nabaci tamo neki iznos sredstava i sve postaje namensko. Da li je opravdano, potrebno, da li baš toliko treba da iznosi, uopšte nije bitno. Sve je pokriveno. Veliki iznosi sredstava opravdavaju sve. Zato je potrebna priča o suficitu, zato je potrebna priča da imamo više nego što nam treba. Ne možemo čak ni da potrošimo normalno, pa moramo nenormalno da trošimo.
Pošto je ovo poslednji amandman... Naravno, nismo hteli amandmanima da obuhvatimo ono što ste predložili, a tiče se izdvajanja sredstava za referendum. Ako se donosi ustav, zna se kakav je postupak. Samo da vas podsetim, verovatno će se novi ustav doneti na način i po postupku koji je propisan Ustavom. Ranije smo imali ovde izuzetne eksperte, pa smo imali poseban Zakon o postupku i načinu promene Ustava Republike Srbije, pa je dvotrećinska većina svedena na običnu većinu ili apsolutnu većinu, mislim da je bila apsolutna većina - 126 glasova. Ustavni sud je 2004. stavio van snage taj zakon, ocenio je da je neustavan.
Samo da se sada podsetimo virtuelne komisije za ispitivanje kršenja ljudskih prava, za lustraciju, kako su je nazvali. Nikada se nije sastala.
Nešto su izabrali, nešto nisu izabrali, ali se nikada nije sastala. Znam, imate zakonsku obavezu da to stavite u budžet, zato što kao budžetski korisnik postoji.
Samo vas podsećam, od 1994. godine, februara meseca, u proceduri je ovde predlog zakona da se stavi van snage taj zakon. Pored obećanja skoro svih poslaničkih grupa, nekoliko puta smo pokušali da se to stavi na dnevni red, nije stavljeno na dnevni red i formalno-pravno taj zakon postoji, ali nema normalnog čoveka koji bi ga primenio.
(Predsedavajući: Ali, u proceduri je od 2004, rekli ste 1994.)
Izvinjavam se, donet je krajem 2002. godine. To može da bude u budžetu, iako svi znaju da ne postoji, ali ne može da bude u budžetu stavka – sredstva za pomoć porodicama i optuženima pred Haškim tribunalom. Zbog ovog ministra uplašio se Slobodan Vučetić, pa je doneo rešenje i obustavio i zabranio primenu zakona. Sprovedena je realna rasprava pred Ustavnim sudom radi ocene ustavnosti tog zakona. Odluka nije doneta. Zašto? Principijelno nema tu ničega neustavnog. Ne, neće da finansiraju haške optuženike, kaže da ima neku specifičnu težinu. Nema to nikakvu specifičnu težinu.
(Zoran Nikolić, sa mesta: Idi kući.)
Ići ćeš ti kući, ja neću još, nisam završio ovo, treba da padne Vlada.
Znači, nešto postoji kao budžetski korisnik, postoji u budžetu, iako ga u praksi nema. Ono za šta postoji zakon ne primenjuje se, jer se navodno nalazi neko rešenje kojim je privremeno obustavljena primena tog zakona. Ako je privremeno obustavljena primena zakona, nisu obustavljene zakonske obaveze. One kad-tad moraju da izađu na videlo. Zašto tu ne postoji budžetska klasifikacija, zašto ne postoji neka ekonomska pozicija itd. Ne, ovo je budžet čiste samovolje, jednog viđenja kako i šta da se radi.
Ovde nam se priča o inflaciji, kakva je bila inflacija pre šest meseci i kakav je bio kurs, a kakav je danas – pa, vi ga određujete i montirate prema svojim interesima. Sve ste prodali i došle su pare, naravno da će kurs da miruje i ide na dole. Zašto to ne uporedite sa cenom zlata, hajde da uzmemo taj parametar, nećete? Zašto ne uzmemo neke druge parametre? Zašto uzimate samo nekih šest ekonomskih kriterijuma i pokazatelja i to eksploatišete? Predlažem da uzmemo sve ekonomske pokazatelje i kriterijume, tada će nam sve biti jasno.
Samo ste zaboravili jednu vrlo važnu stvar. Ne sporim, vi možete da mrzite SRS, možete da pričate šta hoćete, ali ne menjajte istoriju. To rade u Hagu, i to vrlo neuspešno. Zbog toga što ih je prozreo u nameri da promene istoriju, Vojislavu Šešelju je zabranjeno da se sam brani, oni su pobrkali sve datume, naravno svesno.
Srpska radikalna stranka je bila na vlasti od 24. marta 1998. godine do 25. oktobra 2000. godine.
Za sve što smatrate da je loše urađeno u tom periodu i da smo krivi, prozivajte nas, ali nemojte da idete daleko. Malopre je izašao poslanik i rekao – prodali ste babovinu, i slično. Nemoguće je to, jer je tada bio na snazi zakon koji je zabranjivao prodaju nepokretnosti strancima. Tada je bilo nemoguće zaduživanje, kada niko nije hteo da komunicira sa ovom državom, kada su uvodili sankcije.
Na kraju, nemam nameru nikoga da vređam, ali bih vam skrenuo pažnju da u toj tzv. nenasilnoj promeni vlasti ovi, koji vas baš mnogo ne vole, imaju vrlo dobru taktiku – biraju za nenasilno rušenje vlasti one koje su pametni i pokvareni ili naivni i pošteni. Poručio bih vam, kada napadate SRS, a poručio bih i onima sa strane koji to slušaju, da se SRS trudi da ne bude ni jedno ni drugo, već da bude i pametna i poštena. Zato uporno iznosimo svoje stavove, da bi građani izašli iz depresije koja je ovde prisutna šest godina, jer šest godina vršite vlast. Mi smo bili samo 30 meseci na vlasti, dok ste vi šest godina.
(Zoran Nikolić, sa mesta: Meni se spava, a vi možete slobodno da govorite, jer vaš govor me uspavljuje.)
Izađi, gospodine Nikoliću, ovde, pa se obrati građanima Šapca da je tvoj stav da SRS nikada neće biti na vlasti. Samo ti izađi ili spavaj ovde, ili spavaj dole, nema nikakvih problema. Znam da ste vrlo interesantni. Primaklo se, šta da vam radim, nikome nije gorelo do zore.
Samo da znate da je 2003. godine, otprilike u ovo vreme, na ovoj strani takođe bilo mnogo hrabrih, sa Čedom Jovanovićem na čelu i drugima, ali ih više nema u Skupštini. Potrudite se da makar nešto malo pelcera ostane od vas u Skupštini.
Znate, nemam ništa protiv gospodina koji je ćutao za svoju stranku, ali imam mnogo protiv toga što je ćutao za državu, jer je zaboravio da je njegova stranka glavni stub vlasti u Republici Srbiji.
Njegova stranka nije smela da ćuti za ove dve i po godine, kada je kidnapovan Sreten Lukić, kada su doneti ustavni okviri za Kosovo, odnosno nije smela da poziva Srbe da idu da glasaju, pa posle da ih ne poziva da glasaju na Kosovu, nije smela mnoge stvari da radi.
Ne znam kakva je vaša uloga. Možda moja uloga treba da bude da ćutim, ali vi ste prepoznatljivi ovoj skupštini, sa još jednim vašim kolegom, po tome što glumite kerbere koji prebrojavaju da li je stado na broju.
Na početku bih obavestio i podsetio mlade poslanike i one koji su odavno poslanici u Narodnoj skupštini da je Narodna skupština Republike Srbije imala najbolji Poslovnik 1991. godine. Taj Poslovnik nije imao cilj da reguliše sve što se dešava u Narodnoj skupštini, pa je ona mogla da funkcioniše. To je bio Poslovnik bez nekih ograničenja kad je u pitanju rad u ovoj skupštinskoj sali. Naravno, onda se pojavio problem efikasnosti.
Dobro, ako je završena ova replika, onda mogu da pričam o ovome što je na dnevnom redu.
Naravno, nisam zadužen da lečim frustracije iz daleke prošlosti, iz 1991. godine i slično, ali moram da dam konstataciju da je taj poslovnik promovisao sve lidere Demokratske opozicije Srbije, koja je nastala 2000. godine. Malo je ko znao za Paroškog, za Đinđića, za Dragoljuba Mićunovića, koji je ovde primenjivao one mangupske štosove u to vreme - zapali vatru, pusti ove svoje, onda ode kući da ruča, pa se vrati u pet sati i kaže - aman ljudi, ceo dan radimo, dajte nešto da završimo. To treba javnost Srbije da zna. Ipak je to bio najbolji Poslovnik.
Kasnije, kad su krenule restrikcije, ograničenja u pogledu prava koja poslanik može da ostvari u ovoj sali ovde, a pre svega prava da koristi govornicu - onda su se kao izgovori nametali razlozi efikasnosti, ugroženost zemlje, nedostatak demokratije itd.
Svakako vrhunac erozije Poslovnika je bio onaj poslovnika koji je predložio Dragan Maršićanin, koji je prvi uveo restrikcije, zatim i kažnjavanja, i gle čuda, baš poslanici iz njegove poslaničke grupe su posle samo godinu dana postali žrtva tog poslovnika.
Ovo je jedna mala retrospektiva, ne zbog toga što smatram da je ovaj predlog gospodina Markovića dobar ili loš, nego samo da skrenem pažnju poslanicima da svaki predlog kada se pojavi ovde, kada je u pitanju Poslovnik, zaslužuje ozbiljnu raspravu, ne u ovim sitnim satima, ali ozbiljnu raspravu, i svakako ne hitan postupak, da u roku od dva dana od kada se zavede u pisarnici predlog zakona do glasanja, nego verovatno neki duži vremenski period, kako bi sve poslaničke grupe mogle da vide o čemu se radi.
Mi smo i prilikom prethodne promene Poslovnika sa ove govornice upozorili takođe predlagača, gospodina Markovića, da neće doći do te efikasnosti u radu Narodne skupštine, jer Poslovnik ne može da uredi neke stvari koje proističu iz političkog stava, različitih političkih stavova, prava da se u parlamentu priča o problemima i o onome što je na dnevnom redu. I naravno, svi smo postali žrtve ovog poslovnika.
Sada ću da se osvrnem na pojedine odredbe Predloga odluke o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Verovatno jedina pozitivna stvar u ovoj inicijativi za izmenu i dopunu Poslovnika je nastojanje da se u nekom roku, koji je propisan odlukom Narodne skupštine, uradi onaj deo posla koji je u nadležnosti Narodne skupštine. Tu je kraj sa pozitivnim stvarima, sve drugo nije pozitivno, sve drugo je loše.
Predlagač ove odluke je, potpuno sam siguran, imao u vidu i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, koji je podnet 21. jula 2006. godine, pa je verovatno u pojedinim odredbama Predloga ove odluke sledio to što je navedeno u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, ali se u međuvremenu desilo da taj zakon nije ni došao na dnevni red, a onda se pojavljuje ova odluka.
Mada Poslovnik reguliše rad Narodne skupštine i ustavno ovlašćenje se nalaze u Ustavu baš za ovakvu vrstu opšteg akta, ovde mora da se primeti da postoje veliki nedostaci.
Idemo redom. Ovde se Poslovnikom zalazi u neka pitanja koja treba i mora da se urede aktom o organizaciji Narodne skupštine. To je pre svega ova odredba kojom se propisuje da odbor ima sekretara. Ne može neka analogija da se izvlači iz činjenice da Narodna skupština ima sekretara. Sekretar Narodne skupštine je funkcioner, a sekretar odbora nije funkcioner.
Sekretar Narodne skupštine ima neka prava i neke odgovornosti u odnosu na Narodnu skupštinu kao državni organ, a sekretar odbora ima određena prava i dužnosti u odnosu na radno telo Narodne skupštine. Ta analogija je pogrešna koja je bila prisutna.
Što se tiče Odbora za odbranu i bezbednost, ne znam ko je odlučio da se kod nas zove Vojska Srbije. To se propisuje zakonom, a mi nemamo zakon gde se naše oružane snage zovu Vojska Srbije. Jutros sam vam skrenuo pažnju da bi, što se tiče SRS, nama više odgovarao naziv Srpska vojska. Evo danas vidimo u ovom trenutku da mi nemamo zvaničan naziv ni srpsku vojsku ni vojsku Srbije, imamo ovako u žargonu, ali nemamo u pravnom aktu. A taj je jedini pravni akt koji može to da definiše je zakon o Vojsci.
Kako neko može da Poslovnikom prejudicira nešto što treba da se reguliše zakonom, a predlog zakona čak ne postoji. Postojeći zakon, po nekoj inerciji koji važi o vojsci i odbrani na nivou državne zajednice, terminološki je neusklađen sa ovim što se desilo posle 8. juna 2006. godine.
Kada je u pitanju odbrana, onda verovatno moramo razmišljati o svojevrsnoj podeli nadležnosti, u jednom delu Narodne skupštine, a u drugom delu Vlade, pa tek u trećem delu predsednika Republike, kao predsednika Vrhovnog saveta odbrane. To je sada samo ideja i neka analogija koja bi trebalo da bude prisutna, ali ne postoji opšti akt koji to sve reguliše. Kako onda mi možemo poslovnikom da prejudiciramo to pitanje?
To bi isto bilo kao kada mi sada ne bi rekli Vlada Republike Srbije, nego bi rekli savet ministara Republike Srbije. U tom rangu je ova promena koja se predlaže u članu 3. Predloga odluke o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine.
Dalje, što se tiče Odbora za inostrane poslove, stvarno se postavlja pitanje ko bi podneo izveštaj o radu tog ministarstva, niti postoji ministarstvo, niti postoji ministar. Koga mi da preslišavamo ovde?
Da li je danas moguće teoretski da se podnese predlog za izglasavanje nepoverenja ministru odbrane i ministru spoljnih poslova? Teoretski je to nemoguće. Zašto? Zato što to ne postoji.
Doduše, vidim da Zoran Stanković postoji u današnjem izdanju "Presa", kao bogati penzioner i ministar. Čitajte malo, vi u stvari i čitate novine u Narodnoj skupštini, čitajte ozbiljne novine, a ako to nije ozbiljna novina, vi pokrenite neki postupak, pa dokažite neozbiljnost novine.
Javite se jedanput pa objasnite šta imate, meni je sve jasno kada ste vi u pitanju, ali objasnite to građanima Šapca sa ove govornice, ako su iz Niša, ne znam da li je njima jasno; znači, i njima je sve jasno.
Dalje, imamo odredbu kojom se menja ova svojevrsna igra šta je sedište Narodne skupštine, gde je Dom Narodne skupštine, gde Narodna skupština zaseda, potpuno relevantna stvar za Poslovnik u ovom trenutku. Zato mislim da uopšte nije potrebna ta brzina da se po svaku cenu, i to baš danas ugradi. A ovo je stvarno čudno da odbori mogu da održavaju sednice bez utvrđivanja dnevnog reda, jer ako nema saziva sa dnevnim redom, onda nema sednice.
Nemam ništa protiv, izađite ovde i objasnite sve to, prijavite se kako su ovde rekli, verovatno niste čitali ovu odluku, pa komentarišete, ali to piše ovde. Ne mogu ni da dodajem ni da oduzimam. Vrlo je interesantna odredba da Narodna skupština može da odredi da zaseda na nekom drugom mestu, o čemu se obaveštavaju narodni poslanici.
Moram da vam kažem, verovatno 70% poziva za sednicu Narodne skupštine mi dobijamo preko RTS-a ili telegramom, ili preko poslaničke grupe. Pravilo Nataše Mićić, to moram da kažem, uvedeno je da se u petak, negde oko 17 časova, dostavi dnevni red poslaničkoj grupi, sa zakazivanjem početka sednice ili u ponedeljak ili utorak, a vreme za amandmane ističe u subotu uveče ili u nedelju uveče. Mada u Poslovniku stoji vrlo jasna odredba u kojim rokovima se saziva sednica, ali se uvek nađe neki izvinjavajući razlog zašto je nešto moralo hitno.
Dalje, moram da skrenem pažnju da stvarno ovo nije jasno oko sazivanja sednica, gde na poziv predsednika Narodne skupštine mogu prisustvovati predsednici stranih država itd. Podneli smo amandman, koji vi nećete da prihvatite. Nisam mogao obrazloženje da shvatim. Zašto?
Bez ove odredbe mi smo imali u ovom sazivu nekoliko puta situaciju da su na galeriji bili predstavnici nekih stranih međunarodnih organizacija, predstavnici stranih država itd. Osnov za prisustvo je bila odredba Poslovnika, koja je dozvoljavala predsedniku da ih pozove i da im omogući prisustvo itd. Nikakav problem nije bio, ali smo parlament, mi treba da održavamo odnose pre svega sa parlamentima drugih država.
Nekada je postojala ta interparlamentarna unija, gde smo i mi bili članovi, i gde su parlamentarci razmenjivali iskustva povodom pitanja koja se tiču parlamentarizma, a ne izvršne vlasti ili sudske vlasti. Ne, razmenjivana su iskustva o tome kako funkcionišu parlamenti i da li postoji način, metod rada da parlament ima što bolji i što kvalitetniji rad. Jer u svim parlamentima se trude da ugrade one odredbe koje će da omoguće da se povodom predloga zakona pretresu sve oblasti i sva pitanja koja su od značaja.
Drugi princip, koji je važan za parlamentarizam, jeste da je ovo govornica gde treba da se čuju različiti stavovi. Ovde treba da se čuju različiti stavovi.
Dalje, postupak za ratifikaciju međunarodnog ugovora i drugog sporazuma. Gospodine Markoviću, ovo je očigledno preuzeto iz Poslovnika, koji je bio na snazi u Skupštini državne zajednice. Međutim, ovde postoji veliki problem i tamo je postojao taj veliki problem. Mi smo više puta ovde bili svedoci da je Narodna skupština, ili da budem precizniji, skupštinska većina dovedena pred svršen čin. Jer kada dođe takav predlog zakona na ratifikaciju, onda se javlja dilema, uzmi ili ostavi, odnosno moraš da uzmeš po svaku cenu, jer ako ostaviš, država se bruka.
Ne bruka se nn ministar koji je nešto potpisao. On je preuzeo obavezu, vlada ga je verovatno ovlastila.
Ranije je u praksi savezne vlade bilo pravilo da se pravi platforma za pregovore, vlada odobrava, pa nacrt ugovora neki rade, pa taj nacrt ugovora se daje saveznoj vladi da to ona razmatra, pa o tome daju mišljenje drugi organi. Čin samog potpisivanja je onaj, ako mogu da kažem, formalno protokolarni, a suštinski je završen u nadležnim organima, i svi su se izjasnili o tome i tu nema nikakve nepoznanice.
Međutim, mi u praksi imamo situaciju da dođe ugovor na ratifikaciju i onda kada se pročita ugovor, a to je obično član 3. ili 2. predloga zakona o ratifikaciji međunarodnih ugovora i sporazuma, i tu se da ceo tekst međunarodnog ugovora ili sporazuma, vidi se da postoje odredbe kojima država preuzima neke obaveze koje mi ili ne možemo da ispunimo, ili ako ih ispunimo pričinjavamo državi veliku štetu.
To nije samo problem naše države. To su primetile i druge države, pa su prilagodile proceduru ratifikacije, da ona u suštini ima dva ili tri dela. Jedan od tih delova jeste prethodno razmatranje nekog akta koji bi trebalo da ima neku formu u budućnosti, pa se daje neka prethodna saglasnost od strane Narodne skupštine, kao jedinog koji je ovlašćen da ratifikuje. Da, kada dođe posle na ratifikaciju, nema nedoumica i nema te situacije da se ne izglasa zakon o ratifikaciji.
Ne znam koliko ste pratili rad Skupštine državne zajednice. Bilo je preko 10 zakona koji nisu usvojeni, 10 predloga zakona o ratifikaciji nekih sporazuma koji nisu usvojeni zbog raznih razloga, a nekada zato što nije bilo dovoljno u većini ovih koji treba da izglasaju, a nekada što su ljudi koji čine većinu u Skupštini, dvoje-troje izađu napolje i padne ratifikacija sporazuma. Nekim sporazumima smo mi preuzeli obavezu da ispunimo neke stvari i pre ratifikacije.
Samo da vas podsetim na neke sporazume, koje smo ovde na neki način potvrdili, gde u prelaznim i završnim odredbama stoji da stupa na snagu odmah, ili neka druga formulacija koja kaže, stupa na snagu pošto se dobiju instrumenti o ratifikaciji, ali se preventivno dozvoljava stupanje takvog međunarodnog sporazuma na snagu.
Mislim da ovde treba da se propiše potpuno drugačiji postupak. Verovatno treba da ima dve, tri ili četiri instance pre nego što dođe do ovog člana, jer član 149a, njemu treba da prethodi nekoliko članova. Sasvim je svejedno da li će ta propusna snaga do Skupštine i završne faze da ide preko radnog tela, odbora itd. To u ovom trenutku nije bitno.
Ali, ne smemo da dođemo u situaciju da se kao država obrukamo na taj način što se ne ratifikuje neki sporazum. Bruka je veća ako je suprotna strana u svom parlamentu ratifikovala sporazum, a ovde zbog nekih razloga, nije bitno kojih, nije došlo do ratifikacije.
Onda je to jasna poruka da je ovo neozbiljna država, neozbiljna vlast, da oni koji su potpisali sporazum nemaju većinu u Narodnoj skupštini i ne mogu da obezbede ratifikaciju.
Kako se to ne bi desilo potrebni su neki drugi mehanizmi. Verovatno jedan od tih mehanizama jeste da se pita i opozicija u Narodnoj skupštini o nacrtu, predlogu, inicijativi da se zaključi neki bilateralni sporazum.
Videli ste sami, u ovim zemljama sa razvijenom parlamentarnom demokratijom, vrlo često se dešava da značajni međunarodni sporazumi, ugovori se ratifikuju jednoglasno. Zašto? Zato što su svi koji učestvuju u radu zakonodavnog tela bili uključeni u zaključivanje nekog takvog međunarodnog sporazum u kome učestvuje naša država. Samim tim što su bili uključeni, preuzeli su obavezu da pogledaju to i učestvuju u tome, i na kraju da glasaju za zakon o ratifikaciji. Toga ovde nema zato što ste samo preselili te odredbe.
Dalje, u članu 202, to je neki novi institut, poslaničko pitanje u vezi sa aktuelnom temom. Ovde je pisano u jednini, vidim da se govori o više ministara i ne znam da li je aktuelna tema iz nadležnosti više ministarstva, koji mogu biti zainteresovani, ili je moguće da bude više tema. To ovde nije jasno razgraničeno.
Mi nemamo baš neke velike sreće ni sa interpelacijama. To mora da se kaže. To je jedan od naših problema. Imamo problema i sa tim poslaničkim pitanjima i sa drugim stvarima.
Samo bih još malo da pojasnim ovaj član 239. stav 2. To je poglavlje - Saradnja Narodne skupštine sa predstavničkim telima drugih država i učešće njenih predstavnika u radu pojedinih međunarodnih organizacija i misija. Mi smo podneli amandman na član 239. stav 2, da se predlog odluke o sastavu stalnih delegacija iz stava 1. ovog člana odnosi na Parlamentarnu skupštinu Saveta Evrope, Parlamentarnu skupštinu OEBS-a i druge multilateralne parlamentarne institucije.
Mi smo predložili da u stavu 2. ostane ovaj tekst: „Predlog odluke o sastavu stalnih delegacija iz stava 1. ovog člana podnosi predsednik Narodne skupštine, u konsultaciji sa predsednicima poslaničkih grupa, (i ovaj tekst što ste predložili u nastavku predlažemo da se zameni tekstom) „a srazmerno broju narodnih poslanika koje poslaničke grupe imaju u Narodnoj skupštini.“
To je uslov što se tiče ovih međunarodnih organizacija, jer i one žele da u parlamentarnim delegacijama imaju u sastavu delegacije preslikan sastav Narodne skupštine, naravno po političkim opcijama, jer se i tamo deli to po političkim opcijama, a ne po državama, tako da ovi idu u narodnjake, ovi idu u socijaliste, a radikali u demokrate, grupacije tamo koje postoje u parlamentarnim skupštinama.
Takva je podela, šta da vam radim, tako vas je zapalo, demokrate su kod socijalista, DSS i G17 plus su kod narodnjaka i demohrišćana, a mi smo kod ovih ovamo demokrata. Sad vam je valjda jasno da radikali u suštini znači da smo radikalne demokrate. Evropa je tako priznala, sad što to vi ne možete da shvatite, ne mogu tu ništa da utičem. Vrlo su sitni sati da bi vam bilo danas razumno.
I Sirija je vrlo napredna država, ako niste znali, Damask je najstarije gradsko naseljeno mesto na planeti. Mogu sa jednim, ne mogu sa deset. Znam da je kasno, ali moraćete još malo da sačekate, da izglasate, pa onda na spavanje.
(Predsedavajući: Samo vi pričajte, gospodine Krasiću, samo vi nastavite.)
Da ne obraćam pažnju na njih, da ih ignorišem.
(Predsedavajući: Potpuno.)
Slažem se, gospodine Anđelkoviću, ovo je pravilan savet.
Znači, te naše delegacije treba da imaju taj sastav koji odgovara rasporedu i jačini poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini. To je potrebno. Zašto? Zato što kad god se ukaže prilika, u radnim telima tih parlamentarnih skupština treba da se čuju sve opcije. Mislim da će u toku sledeće nedelje u Savetu Evrope za Srbiju biti interesantne dve tačke, jedna je stanje ljudskih prava u Srbiji, a druga tačka će biti ona koja se odnosi na KiM. Dobro je da se u svim radnim telima Parlamentarne skupštine Saveta Evrope čuju sve naše opcije, ali i da se čuje taj jedinstven stav da suštinska autonomija može, nezavisnost nikako ne može.
Na kraju bih rekao da mislim da je ovo preuranjeno, nepotrebno da se donosi. Ako neko smatra da na ovaj način, usvajanjem ove odluke o izmenama i dopunama Poslovnika o radu Narodne skupštine, Narodna skupština ispunjava svoju obavezu po Odluci o preuzimanju poslova iz nadležnosti državne zajednice od strane organa Republike Srbije, onda moram da vam skrenem pažnju, formalno, to može da zadovolji neki kriterijum, ali suštinski ne zadovoljava kriterijume, jer mi ipak sa našim rasporedom radnih tela treba da pratimo kako je organizovana izvršna vlast.
Mi danas to ne možemo da pratimo jer imamo mnogo više radnih tela i odbora nego što u Republici i Vladi postoji ministarstava, ali stvarno tumačim nešto kao rezultat nekog nasleđa iz onog perioda kada je Nataša Mićić ovde od svega i svačega pravila odbor kao radno telo Narodne skupštine. Bolje bi bilo da se to malo redukovalo.
Ovako se proširuju nadležnosti dva-tri odbora, a za to ne postoji pravni osnov, jer mi nešto moramo da pratimo u organizaciji i svog rada.
Drugo, što je, po meni, još značajnije, jeste što je ovde na delu pokušaj, jer stotinak ljudi je potpisalo inicijativu, odnosno predlog za vanredno zasedanje, i po nekoj logici stvari se očekuje da će taj broj poslanika da glasa za sve ove predloge koji su na ovom dnevnom redu.
Ali, moram da vam skrenem pažnju da to što smatrate da sad to na brzinu treba izglasati, jer posle neće biti Skupštine, s obzirom da još jedna poslanička grupa izlazi iz Narodne skupštine za nekoliko dana, može da se obije o glavu.
(Predsedavajući: Da li vi to znate nešto više nego mi, gospodine Krasiću?)
Samo sam izneo pretpostavku koja je vrlo izvesna, s obzirom da se ljudi hvale da su od reči, da drže reč. Ko izražava sumnju u to neka izađe, neka objasni, nemam ništa protiv, svako ima pravo na svoj lični stav. Meni je simpatičan taj vaš lični stav, čak vas i podstičem da izađete za ovu govornicu da kažete - tresla se gora, rodio se miš, slobodno to kažite.
SRS sve varijante odgovaraju. Zašto? Zato što istina uvek pobeđuje, možda neki put malo zakasni, ali će da pobedi. Mnogo ste mi hrabri u ove sitne sate. Ne bunite se, nego dobacujete nepristojno, a sebe predstavljate velikim demokratama. To je veliki problem srpskog parlamentarizma.
To je problem, kao onog deteta u prvom razredu, nacrta nešto, pa napiše dole - konj, da bi svi znali da je to konj. To je isto sa srpskom demokratijom. Skoči mlađan čovek i kaže - ja sam demokrata i on misli da je posisao sva vesla, sve zvezde je skinuo, sve zna. Izgovor, opravdanje, razlog za sve gluposti jeste - ja sam demokrata.
Ali, meni to ne smeta, meni je drago kada se tako predstavljate. Samo moram da vam kažem - razočarali ste i vaše sponzore. Niste obavešteni, skoro je bila jedna grupa ljudi, jedan ekspert je dolazio, pa se malo čudio kako izgleda ovaj naš Poslovnik, neke stvari mu nisu bile jasne, kao npr. da li je ovo pet sati za sve poslaničke grupe ili za svaku pojedinačno, pa kad je video novčano kažnjavanje, kaže - gde je taj sud što kažnjava, pa kad je čuo kako se preti oduzimanjem imuniteta, krivičnim prijavama, oduzimanjem reči, rekao je, to ne postoji u Zapadnoj Evropi.
I sa vašom poslaničkom grupom su oni razgovarali. Bilo bi mi mnogo drago da saznam da li ste možda vi predstavljali vašu poslaničku grupu kada ste razgovarali sa tim čovekom iz Brisela.
Veliki sam majstor, vidite kako sam vas izvukao da se istrčite, da se pokažete u pravom svetlu, izuzetno mi je drago. Ovo malo ljudi što možda gleda ovaj prenos, njima je valjda jasno.
Polazeći od pretpostavke da je Vlada na ovaj predlog zakona dala negativno mišljenje, podsetio bih građane Republike Srbije da je, otprilike u ovo vreme, 2003. godine Srpska radikalna stranka pokrenula postupak obaranja Vlade Zorana Živkovića. To nam je tada dobro išlo. Ta vlada je već u oktobru pala sama od sebe.
Evo, ovih dana upravo radimo i taj posao u drugoj etapi, odnosno obaramo DOS-ovsku vladu u Srbiji. I ova vlada će takođe da padne, bez obzira na ove gimnastike, da li će biti rebalans, da li će neko biti izabran za ministra bez izbora, i druge sporedne delatnosti i aktivnosti Vlade, poput one koja se desila juče.
Juče je ministar finansija (verovatno i sada negde drži nekakvu promociju) kazao – znam da vi u Leskovcu teško živite i tamo je siromaštvo, ali glasajte za koaliciju G17 plus - Demokratska stranka, a to znači da glasate protiv Cvetanovića, a onda će vam biti mnogo bolje, jer njegov tata je s juga. Dok ovde, navodno, izlaze iz Vlade 1. oktobra. Znači, sve je dozvoljeno i sve može, samo da se prevare građani Republike Srbije.
Ko bude video gospodina Dinkića, takođe i vi, gospođe, ako ga budete videle, neka mu objasni da je član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu malo promenjen u odnosu na onaj član Predloga zakona kojim ste konstituisali novo krivično delo.
Takođe, ako sada sud bude primenio tu odredbu ovog zakona kojom se propisuje krivično delo, član 27. Predloga zakona, a to je novi član 74a, koji se odnosi na krivično delo nenamenskog korišćenja budžetskih sredstava, doći će do nesporazuma.
Slažem se da to treba da se sankcioniše na određeni način, ali sud ovaj član neće moći kvalitetno da primeni, jer za primenu ovog člana i utvrđivanje da li postoji krivično delo neophodno je da se vrlo precizno zna šta sadrži član 2, drugi član zakona, odnosno izvornog teksta zakona. Šta ste vi sada predložili da se promeni? Između ostalog, predložili ste da se promeni i u članu 2. zakona tačka 8) koja se tiče definicije šta je aproprijacija.
Ovaj član je nekoliko puta menjan do sada i ne mogu da kažem da je to bilo baš prilikom svake promene Zakona o budžetskom sistemu, ali je to činjeno. Tako, od one izvorne formulacije, koja je bila u dva reda – da aproprijacija predstavlja ovlašćenje koje daje Narodna skupština i skupštine jedinica lokalne samouprave Vladi ili izvršnom organu jedinice lokalne samouprave, da do određenog iznosa mogu da se utroše sredstva za namene koje su propisane zakonom (to je prihvatljiva definicija pojma aproprijacije) – u međuvremenu smo dobili u okviru pojma aproprijacije, pored opšte definicije, tzv. stalne aproprijacije, koja se odnosi na vraćanje duga, takođe i aproprijaciju za indirektne korisnike budžetskih sredstava, što se ubacuje sa ovim izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu.
Smatram da ste morali ovu tačku da razbijete na najmanje tri-četiri alineje i da definišete sledeće: šta bi to bila neka opšta aproprijacija, ovo što se tiče Vlade i izvršnog organa; onda treba sigurno da ostane i ova stalna aproprijacija, koja se tiče izmirivanja obaveza po osnovu zajmova i slično, nemam ništa protiv toga; pa bi trebalo kao aproprijacija da se definiše i ova aproprijacija za indirektne korisnike budžetskih sredstava.
Takođe, u vezi sa prethodno rečenim, moram da skrenem pažnju da tu ne postoje direktni korisnici budžetskih sredstava. Kada se kaže "ovlašćenje koje je Narodna skupština dala Vladi i izvršnom organu", samo nekakvim širim tumačenjem može da se onda podrazumeva da se to odnosi i na ostale korisnike, direktne korisnike budžetskih sredstava. Ali, to je široko tumačenje.
Moram da kažem da je ova primedba takva da je moramo izneti iz prostog razloga što tada ovaj član 74a ili 74b, kako sam ga malopre citirao, a gde uvodite novo krivično delo, gubi svaki smisao.
Namerno se u ovoj diskusiji o aproprijacijama nisam pozvao na one tačke koje niste menjali, a tiču se direktnih korisnika budžetskih sredstava, indirektnih korisnika budžetskih sredstava, gde je data definicija ko su oni.
Videćete i sami da se u toj materiji nalazi izvesna konfuzija, zbog koje onaj član koji se odnosi na krivično delo neće moći biti primenljiv.
Preći ću na centralno pitanje zbog kojeg smo podneli ovaj naš amandman. Smatram da ste imali prilike da pročitate jedno malo šire obrazloženje zašto tražimo da se briše član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Tu smo pokušali da iznesemo naš stav koji se odnosi na ovo što vi nazivate Nacionalni investicioni program. Smatramo da ovako nešto ne može da nađe mesto u Zakonu o budžetskom sistemu.
Sva izdvajanja, svi rashodi, izdaci države za ono što je državna funkcija moraju da budu propisani materijalnim zakonom. Ako postoji obaveza da se plaća penzija, onda je ta obaveza propisana nekim zakonom, to je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. Takođe, ako je propisana obaveza neke vrste socijalne pomoći koju daje država, ona je propisana odgovarajućim materijalnim propisom.
Šta je zakon o budžetu? To je tehnički propis koji sagledava sve obaveze države, evidentira ih i iskazuje na rashodnoj strani i po osnovu drugog propisa očekivane prihode iskazuje na onoj levoj strani, gde država jasno kaže – znamo da imamo obavezu, procenjujemo da je obaveza ove godine tolika i tolika i biće prikupljeno po Zakonu o porezu i slično.
Kod Nacionalnog plana, ono što vi smatrate da predstavlja suštinu tog plana, radi se, u stvari, o nekim obavezama koje država mora da ispuni, za koje treba da se obezbede sredstva, ali ta obaveza mora da proistekne iz nekog materijalnog propisa.
Moram da kažem, ta obaveza donekle postoji u nekim propisima; znači, sve ono što ste planirali da uložite za sređivanje škola kao obaveza postoji u odgovarajućem propisu koji reguliše obrazovanje, gde je država kao osnivač dužna da vodi računa o svojim osnovnim sredstvima, da radi poboljšanja programa, obezbeđuje nova nastavna sredstva, nova učila itd.
To ne sme da bude neka nova ekonomska klasifikacija. To mora da bude ona klasifikacija koja se tiče kapitalnih projekata, sa zadatkom da se obezbede, očuvaju osnovna sredstva i sve ono što je neophodno da bi država ispunila svoju funkciju u odgovarajućoj oblasti. Tu nema neke nacionalne investicije, to su državne investicije, dakle, gde država finansira svoje funkcije.
Ja sam zagovornik, takođe, dugogodišnjeg budžetskog planiranja. Stvarno zagovaram tezu da stalna sredstva za investicije treba da se planiraju. Svake godine deo budžeta mora da se izdvaja za investicije u državne funkcije, dakle, da država ispunjava svoje funkcije. Drugo su one investicije koje su pomoć privredi i ekonomiji zemlje.
Malo je takvih investicija, a malo ih imate i u vašem Nacionalnom planu. One posredno postoje kroz angažovanje zaposlenih na izgradnji, na održavanju itd.
Ne mogu da prihvatim sistem da država svoju državnu funkciju ispunjava tako što treba opština da se kandiduje, što neka druga institucija treba da se kandiduje. Ne treba oni da se kandiduju, nego nadležno ministarstvo za određenu oblast mora temeljno da procenjuje svoje pozicije, mogućnosti i kako da ispuni svoje obaveze koje ima po zakonu.
Namerno nisam hteo da pričam o onoj ideji, ne znam da li je to najbolji primer, ovo sa kompjuterima; pa naravno, obezbedite kompjutere, ne može svako da obezbeđuje kako želi svoju kombinaciju, ali to je državna funkcija, tu je Ministarstvo obrazovanja. Kreveti za zdravstvo, to je takođe državna funkcija.
Ali, nemojte da dolazite u situaciju da kažete – ova lokalna samouprava se nije javila, jer njoj ne pripada ništa. I ne treba da se javi. Onaj resor koji je nadležan za određenu oblast mora na objektivan način da sagledava stanje u svim mestima. Zašto? Država i, na prvom mestu, Vlada Republike Srbije garant je ljudskih prava. Pošto je garant ljudskih prava, ne može da se ponaša u Vlasotincu kao majka, u Leskovcu kao maćeha. U Vlasotincu može, jer mi je tata iz Vlasotinca, a u Ljigu ne može, jer tamo ima vikendicu. Pričam samo radi reda taj primer.
Država je objektivna, mora da bude objektivna i ministar ne može da kaže parolu kao juče na televiziji – znam da je teško, ali glasajte za DS i G17 plus da ne prođe dr Cvetanović, a onda ću ja da vam dam. Počeli ste kao Velja; on je tako obećao, pa se izgradilo onih 25 kuća. Dakle, da li je to nenamensko korišćenje sredstava? Zašto ga ne oterate u zatvor? Prevario ga neko?
Imate sve moguće sisteme interne kontrole i revizije, ali prekontrolišete sve to. Kada budemo govorili o budžetu onda ćemo da pričamo o nekim stavkama, pa da vidite, samo ušteda na jednoj strani - službena putovanja ili ovi kabineti, ovo što je izmišljeno itd.
Drugo, ministre, morate da vodite računa kada dajete izjave sa ove govornice. Uvredili ste nekoliko desetina hiljada zaposlenih u državnim službama rečenicom da će oni koji imaju manje od pet godina radnog staža dobiti povećanje plate 60%, a ovi drugi mnogo manje ili neće dobiti uopšte. Ne određujete vi plate. Određuje onaj Balinovac onim zakonom koji je ovde progurao.
Znate šta, ja nemam ništa protiv što ste se vi u Vladi dogovorili: kapitalne investicije - Velja, finansije i sve ovo gde su pare - vi, gde je bezbednost - ovi ovamo, ovo što je za putovanja - ovaj Vuk itd. To je vaša interna stvar.
Kada sednete tamo uz kaficu, vi se dogovorite – tebi ovo brate, meni ovo burazeru itd, ali ne možete vi da doživljavate funkciju kao da vam je tata kupio to mesto, ili da se ponašate kao Deda Mraz: evo, dečice, ako budete dobri, ako u Leskovcu glasate protiv ovoga, dobićete, ja znam da ste vi siromašni, ali sada je po prvi put država dobila nešto.
Nemojte tako. Meni izlazite na megdan i ja kažem, demokratski blok je lopovski blok i to su dobitnici u tranziciji, njih pet ili šest posto, a ko su gubitnici – 95% građana. Znate kako ovaj hvalospev o velikom suficitu, velikom investicionom ciklusu, velikom Nacionalnom investicionom planu uvredljivo deluje na građanina koji jedva krpi kraj sa krajem. On postavlja pitanje – gde to postoji, kažite mi gde je ta zemlja da idem tamo. Ali, imamo dosta vremena danas, znači, gledajte danas prenos, građani Republike Srbije, i posle ove sednice Vlada pada.
Nama je jasno da u budžetu ima para više nego blata. Znamo mi to, ali vi mene niste shvatili, gospodine ministre.
Državni službenik koji ima manje od pet godina radnog staža, nalazi se u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu trgovine, ministarstvu, ne mogu da kažem ministarstvu spoljnih poslova jer ga nema, u Ministarstvu za ekologiju, ovo kod Popovića, ne možete vi da određujete da se samo toj kategoriji, nezavisno od radnog mesta, organizacione jedinice, povećava, a drugima da se ne povećava.
Valjda plata zaposlenih zavisi, hajde da se vratimo na ono samoupravljanje, od mesta na kome se radi, od rada i rezultata rada. Slažem se da postoji ta unutrašnja razlika, ali vi kažete – solidna startna osnovica. Pa, svi traže solidnu startnu osnovicu! Samo ludak kaže – meni ne treba solidna startna osnovica.
Svako hoće solidnu startnu osnovicu, ali vi podržavate ove vaše što ste ih zaposlili. Ove što rade 30 godina kažnjavate, kao što je penzionere kažnjavao Đinđić. Kaže, nisu hteli za mene da glasaju, skidaj im penzije, neka pocrkaju svi.
Ja ću da predložim rezoluciju da se nijedna engleska reč ne upotrebljava u Narodnoj skupštini, da znate. Evo, i po Skupštini počeli službenici da pričaju "okej", "oket", kao što kaže onaj Francuz.
Ne može tako, ministre! Kakva su to ljudska prava, pozitivna diskriminacija u odnosu na onoga ko je stariji? Pa, taj što je stariji mu je omogućio da ima državu i da ima radno mesto. To je jedna stvar. Znamo da taj zakon kreće od 1. januara 2007. godine, ali ne može neko proizvoljno da pravi tu diskriminaciju među ljudima. To je prva stvar.
Druga stvar, da li ste vi razmišljali o ovim investicijama koje Vlada daje, navodno po budžetu, lokalnim samoupravama? Da li ste razmišljali o tome da se priprema zakon o imovini lokalne samouprave? Jeste li razmišljali o tome možda? Vi iz budžeta, u skladu sa zakonom materijalne prirode koji reguliše prava i obaveze Republike Srbije, možete da planirate i plasirate sredstva, ali su uvek svojina Republike Srbije, a ne da u sledećoj etapi donosite zakon o sredstvima lokalne samouprave, pa to gde su otišla sredstva Republike, u Nišu ili u nekom drugom mestu, lokalna vlast kad se dočepa ovog zakona koji se priprema odavno da nekom svom novom tajkunu.
Nije država zadužena da finansira lokalnu samoupravu van onoga što je određeno Zakonom o finansiranju lokalne samouprave i onih transfernih sredstava koja uvek idu iz Republike. Da li ste razmišljali o tome da sredstva svih građana Republike Srbije zloupotrebi neko u lokalnoj vlasti, s obzirom da pripremate ovaj zakon o imovini lokalne samouprave?
Gospodine Mihailoviću, ovde se dešava teška diskriminacija; kada izađe Vučić, tu ima ponekog iz G17, kada izađe Šarović, ima, a kada izađem ja, oni svi pobegnu. Sredoje, tebe i ne računam tamo.
Sa fatalne privlačnosti i niske strasti da pređemo na amandmane na zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu. Podneo sam amandman na član 5. Predloga zakona. To je član kojim se menja član 16, gde se propisuju neke nove nadležnosti Ministarstva finansija u pripremanju memoranduma o budžetu. Pre svega, odnosi se na potrebe revidiranja memoranduma o budžetskoj politici.
Međutim, da bi se bolje shvatilo na šta se odnosi ovaj amandman, moram da skrenem pažnju da je ovaj amandman na član 5. u stvari prirodni tok onih amandmana koji su podneti na članove 2, 3. i 4. Vrlo kratko ću da objasnim ono što izuzetno smeta u članu 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama ovog zakona.
Vidite, vi sada uvodite jednu novu kategoriju. Kaže se: "Izuzetno, u slučaju da viši nivo vlasti svojim aktom opredeli nižem nivou vlasti namenska sredstva za nadoknadu šteta usled elementarnih nepogoda, lokalni organ uprave nadležan za finansije na osnovu tog akta otvara odgovarajuće aproprijacije za izvršenje izdataka po tom osnovu."
Na početku današnje sednice pokušao sam da objasnim šta su aproprijacije. Ona definicija aproprijacije i ovo što sada dajete kao mogućnost otvaranja aproprijacije je u suprotnosti. Ko otvara aproprijacije? Aproprijaciju otvara onaj ko donosi zakon o budžetu na lokalnom nivou. Kako može da aproprijaciju otvori neki niži organ? Gde ste vi našli tu aproprijaciju kod naknade štete? Zar to ne treba da bude stalna klasifikacija u svim budžetskim klasifikacijama, u svakom budžetu? Ovde se posebno otvara kada dođe pomoć iz republičkog budžeta. Zašto se ona posebno otvara? Zar ne može ona uvek da bude otvorena, za svaki slučaj? Naravno, Skupština ju je otvorila. Ne, nego da se pokrije ono što je rađeno na saniranju poplava, da se ne bi videlo šta se dešavalo sa sredstvima koja je Vlada upućivala jedinicama lokalne samouprave.
Zbog toga se donosi izmena Zakona o budžetskom sistemu, zbog toga se izmišlja novi investicioni plan, zbog toga se ubacuje programski deo budžeta, sve se menja. Navodno, nova stremljenja, čak se izmišljaju neki novi evropski standardi da bi se zataškalo nenamensko trošenje sredstava. Dokaz za to je što prvi put ubacujete krivično delo - nenamensko trošenje budžetskih sredstava, a po tom osnovu ste navodno gonili već šest godina ljude za nenamensko trošenje sredstava. Po kom članu zakona? Pa, to krivično delo nije ni postojalo.
Ovim predlogom zakona dokazujete da tek po donošenju ovog zakona može da postoji krivično delo. Može da postoji tek od donošenja ovog zakona, pošto ovim zakonom pokrijete i ove aproprijacije i nenamensko trošenje sredstava namenjenih za saniranje posledica elementarnih nepogoda. Verovatno i onih 25 virtuelnih kuća, odnosno virtuelnih pojedinaca, ali realnih kuća. Pijan čovek je obećao da ćete dobiti itd.
Zašto se vraćam na amandman na član 3? U tom članu praktično ubacujete taj tzv. programski deo budžeta i kažete da će to od kasnijih odredaba da važi tek od 1. januara 2007. godine i iza onoga što ide kasnije. Vi ste tu praktično naveli šta treba da sadrži taj programski deo budžeta, ponavljajući sve ono što ste naveli u članu 1. ovog zakona.
U ovom članu 3, koji se odnosi na originalni član 10, kažete – elementi programskog dela iz stava 6. se iskazuju prema programskoj klasifikaciji. Zašto to unosite tri puta u programsku klasifikaciju, kada već sledeći član 4. definiše šta su to programske klasifikacije. Mi smo protiv tih programskih klasifikacija kako ih vi ovde navodite. Klasifikaciju treba tumačiti pre svega kao računovodstveni pojam, kako da se nešto iskazuje da bi se videlo.
Ovako dolazimo do ovog memoranduma gde vi tražite revidiranje. Ono što je zaprepašćujuće, to je poslednji stav ovog člana gde kažete da revidirani memorandum sadrži i pregled nenamenskih i namenskih transfera. Koji su vam to nenamenski transferi? Kako u tom preciznom budžetskom sistemu, čime se hvalite, koji je jasan, transparentan, dostupan svakome, koji ima kontrolu pre i posle, sleva, zdesna, odozgo, sa satelita, preko USAID-a, preko ovih iz inostranstva koji sede tamo pored vas u kancelarijama, preko Međunarodnog monetarnog fonda, ne znam, udarila je sva sila ovoga sveta na naš budžet, i svaki dinar kako se koristi, kako može da postoji kategorija "nenamenski transfer"?
Da nije možda nenamenski transfer nešto što bi trebalo da bude državna pomoć? Nigde nema državne pomoći, javlja se kod Kragujevca i kod Bora. Zašto se ona ne javlja na nekim drugim mestima? Kakav je to nenamenski transfer? Nema nigde objašnjenja šta je nenamenski transfer.
Da li je nenamenski transfer ono što je bilo sinoć u Leskovcu, ili preksinoć – znam da ste vi siromašni, ali ako glasate za G17 plus i Demokratsku stranku kao koaliciju, za našeg kandidata, ja vam obećavam... To kaže Leskovčanima, a ovde plaši i kaže – ja izlazim iz Vlade. Kako im obećava kada u to vreme neće biti u Vladi? Mislim, negde mora da se laže, nemoguće da je u pravu i u Leskovcu i u Beogradu. Nemoguće je. Laže se na oba mesta.
U Leskovcu se laže, evo zbog čega: G17 plus je nastao na bazi toga što su eksperti kritikovali Demokratsku stranku za Bodrum, za Solun, za ovo, za ono, pa skinuli Mlađu i stavili Kori Udovički; pa su Mlađa, Ksenija, doduše, njih ovde više nema, crtali tamo dijagrame kako je ko krao, zašto je krao itd. Evo ih sada u demokratskom bloku, narodnjaci, to je G17 plus. Oni tako idu. To su demohrišćani. Vi ste pod uticajem Vatikana. Vama Vatikan komanduje, ovi su demokrate, odnosno socijalisti...
Čak ni socijalisti nisu sa svojom internacionalnošću, oni su se dogovorili da samo Srbi mogu da dignu glavu, zato se sudi generalu, zato se žmuri šta se dešava u Hagu. Dobrovoljno se prijavite, idete tamo i dokazujete svoju nevinost. Kada se tamo oduzme pravo na život, pravo da se čovek brani, onda se ćuti, to su evropski tokovi.
To je sve za jednokratnu upotrebu, nevladine organizacije vode ovu zemlju, sa svih strana mentalno zdravlje ovog naroda ubiše komunisti, prvog dana u mesecu dao je jedan stav, 31. dana u mesecu potpuno drugačiji stav. Svaka šuša može da bude komunista danas, i ako ima oko i ako nema, i ako ne pije, i ako je bolestan, i ako je zdrav, i ako su ga isterali i častili samo da mu se plati. Njima se ispira mozak, ne mogu građani da se orijentišu gde su, kako bi glasajući za Mlađana Dinkića mislili da glasaju za sebe. Ne glasate vi za sebe glasajući za demokratski blok, glasate protiv sebe, utuvite to više sebi u glavu. Da su mogli zajedno, oni bi svi bili kod Dragoljuba Mićunovića od 1990. godine. Oni se fiktivno svađaju, pripremaju, dogovaraju za svaku novu prevaru. DOS jedan, DOS dva, DOS tri, uvek će biti neki DOS.
Videli ste, može sve, on je obećao, i u članu 5. radi se o nenamenskim transferima iz budžeta Republike po svakoj jedinici lokalne samouprave. Tako će ići nenamenski transferi iz budžeta Republike, pričamo naravno o memorandumu, to je jedna projekcija, očekivanje šta će da se desi i kako će da se radi za sledeće dve budžetske godine. To je jedna projekcija nenamenskih transfera po svakoj jedinici lokalne samouprave.
Znate kako će sve to da izgleda u jedinicama lokalne samouprave? Samo da vas podsetim na jednu stvar. Donosili ste zakone o lokalnoj samoupravi.
U vašem zakonu ste napisali da su jedinice lokalne samouprave grad Beograd, gradovi i opštine. Gradska opština nije jedinica lokalne samouprave. To zastupate u sporu pred Ustavnim sudom, u postupku pred Ustavnim sudom. A onda izađe ministar i ovde kaže – morali smo gradske opštine da sredimo, jer nisu poštovale propise koji se odnose na jedinice lokalne samouprave. Grad Beograd je jedinica lokalne samouprave. Grad ju je ispunio.
Kako je grad mogao da ispuni, ako gradske opštine nisu ispunile? Nema tu nikakve veze, sve i svašta ima da pričaju sa ove govornice, da se demantuju kao komunista 1. i 31. u mesecu, samo da bi prevarili, da bi dokazali da su oni podobni, da oni mogu da vode, sve ide dobro.
Gde su gubitnici tranzicije, a gde su dobitnici? Dobitnici tranzicije se nalaze na onom mestu gde su korisnici sredstava za službena putovanja u zemlji i inostranstvu na ekonomskoj klasifikaciji 422 u rebalansu budžeta za 2006. godinu.
Gde su gubitnici tranzicije? Gubitnici tranzicije se nalaze u svim mestima, a to su oni koji su izgubili radno mesto, kojima je uskraćena mogućnost da na nekom drugom mestu nešto zarade, nešto alternativno, kojima ste podigli uslov za odlazak u penziju, koji moraju i posle 30 godina plaćanja zdravstvenog osiguranja da i te kako plaćaju za zdravstveno osiguranje. Oni nisu zadovoljni. To je 95% građana Republike Srbije.
Donosi se budžet za 5% građana Republike Srbije. Treba da se pokrije. Kabinet Vojislava Koštunice potrošiće sedamdesetak miliona dinara, kabinet potpredsednika 34 miliona, čini mi se da tako stoji. Uporedite te dve stavke sa poslednjim stranama one velike knjige koju ste nazvali rebalans budžeta sa finansijskim planom obaveznog socijalnog osiguranja itd. Pogledajte kolike su tamo stavke za plate, za lečenje, za penzije, za nezaposlene, pa vidite sa tim parama koliko bi moglo da se zadovolji socijalnih potreba građana.
Pošto se ovo bliži kraju, još jednu veliku tabu temu da raščistimo. Svaki budžet je i socijalni, i razvojni, i policijski, i odbrambeni, i ekološki, i ekonomski, i izvozni i uvozni, zato što se u budžetu iskazuju obaveze države. Ako država ima obavezu prema penzijama, prema dečijoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, pa ako to tumačite kao socijalu, onda u tom delu mora da bude socijalan. On mora da bude i policijski. U kom delu? U onom delu u kom se finansira policija.
Ovde je kod nas fatamorgana. Izađe Mlađan i kaže – suficit, ne znamo šta ćemo s parama. Ne znamo šta ćemo s parama, više je para nego blata u Srbiji. Kako onda normalan čovek može da shvati tog čoveka ozbiljno kada zna da kasni ovo, da je plata redukovana, da je penzija redukovana, da je sve redukovano. Postavljam pitanje s pravom, kada ode u Ražanj, oni kažu – pa dobro, ako toliko imaš, zašto ne daš da malo proživimo? Ne date, kažnjavate, selektivno dajete, nenamenski transferi po pojedinim jedinicama lokalne samouprave. Dopunskim izborima promenili ste izbornu volju građana iz 2004. godine, a zadržavanjem očigledno neustavnog Zakona o lokalnoj samoupravi i lokalnim izborima...
(Predsedavajući: Vreme.)
... vršljate na svakom mestu, pa svaka šuša iz Vlade može da se predstavi da je Deda Mraz.
Pokušaću da objasnim šta tražimo da se izbriše u članu 6. Predloga zakona. Tu se kompletno menja član 19. postojećeg zakona i tim članom, ako mogu tako da kažem, definisano je kako se priprema nacrt budžeta Republike i nacrt budžeta jedinice lokalne samouprave. Manje-više, ako mogu tako da se izrazim, u procentima, 75% teksta se prepisuje, a dodaju se praktično samo dva nova stava, ali su vrlo interesantna ta dva stava. Prvo što se dodaje, to je u stavu 2. nova tačka 4) - zahtev za dodelu sredstava iz Nacionalnog investicionog plana koji se iskazuje po programima, odnosno projektima za jednu ili više godina.
Moram da napravim vezu sa prethodnim, kaže: "Na osnovu uputstva za pripremu nacrta budžeta Republike, direktni korisnici budžetskih sredstava izrađuju predlog finansijskog plana." Direktni korisnici su definisani i to se nalazi u članu 2. To su organi i organizacije Republike, odnosno lokalnih vlasti. Indirektni korisnici su pravosudni organi, ustanove koje su osnovane itd.
Direktni korisnik budžetskih sredstava, neko ministarstvo, morao bi da na neki način opravda svoju potrebu. Kada se radi taj plan, odnosno predlog, do sada je bilo da taj plan mora da sadrži tri, ako mogu tako da kažem, zahteva, odnosno to su tri izjave, podatka koji su značajni za budžetsko planiranje, sa tekućim izdacima, sa dodatnim sredstvima za tekuće aktivnosti, za osnovna sredstva, a ovo je najvažnije - osnovna sredstva za nabavku opreme, dodatna sredstva za kapitalne projekte itd.
Sada ide ta nova rupa na saksiji, Nacionalni investicioni plan. Zašto dva puta da pišemo jedno isto? To smo već imali. Tačka 3) govori – zahtev za osnovna sredstva, za nabavku opreme, dodatna sredstva za kapitalne projekte započete u prethodnim fiskalnim godinama i za nove kapitalne projekte. To podržavamo, to treba da stoji, to su trajni investicioni programi. Država mora da vodi računa o svojim obavezama i da usmerava onaj deo investicija koji treba da olakša državi da ispuni svoje obaveze prema građanima, subjektima itd.
Zašto se izmišlja nova, četvrta stvar? Samo zbog izbora. Kada se kaže Nacionalni investicioni plan, to zvuči, zveči. Predstavlja se, deluje kao opasna iluzija. Pazite, vi ste tu pogrešili, jer sejete sliku o tome, veliki nacionalni investicioni plan je moguć samo ako se otme. Izgubilo se ono zakonito, nego malo više potenciraju, i to vas uče ovi iz CIA, na onu srpsku, kaže – dok jednom ne smrkne drugom ne može da svane. Vidite kako idete daleko. Ovi što vas uče, nevladine organizacije, tu svega i svačega ima, to više nisu nevladine organizacije, to je sve vladino.
Pogledajte Zakon o rebalansu budžeta i videćete, 67 različitih razuđenih, od avio-servisa, preko agencija i direkcija, zavoda, kancelarija, službi, ne znam, kabineta, ko zna šta ćete na kraju da izmislite, i još neke agencije itd. To su sve instrumenti delovanja, i ne pitaju se ovi iz Vlade, o tome najviše odlučuje CIA.
Videli ste ovaj izveštaj za ove "otporaše", gde god gori parlament, "otporaši" su tu. Oni su prva linija fronta novog svetskog poretka. Ona dvojica su isterana iz Ukrajine, oni su iz Gruzije. Nataša Kandić je u toj grupaciji i pripada...
A vi se plašite Nataše Kandić, jer od stava Nataše Kandić zavisi koliko ćete vi da vladate. To mora da se kaže vama u oči da bi građanima bilo što jasnije, a nemam drugačiji način da delujem i ne mogu preko RTS-a, ne mogu preko B92. Mogu samo ovako da otvorim dušu i da kažem građanima Srbije šta je, kako je, kakvo mu je pravo ime i gde su opasnosti.
Pozivam vas da prihvatite ovaj naš amandman, jer ovo što ste predložili izmenom člana 19. već postoji u članu 19, samo ga skidamo za onaj deo EPP-a i onaj deo prikrivanja onoga što je već urađeno sa sredstvima. Poslednji član o krivičnom delu vam je dobar član.
Pre nego što pređem na diskusiju o ovom amandmanu moram da kažem da nismo podneli amandman na član 9. zato što smatramo da ovo rešenje dovodi do nekog reda, ali bih napravio vezu između prethodnih članova i ovog člana 10, a to je novi član 33a, koji govori o prioritetima, odnosno redosledu u korišćenju sredstava, u trošenju sredstava.
Prethodno samo da se osvrnem na član 7. Predloga zakona. Uneli ste jednu dopunu člana 24.
Naravno, budžet jedinica lokalne samouprave donosi skupština jedinica lokalne samouprave, ali mora da se zna ko predlaže taj budžet. Taj ko predlaže, on treba i da dostavi budžet. Ovde se sada praktično otvara prostor za situaciju da izvršni organ ne utvrdi predlog, a da se pred odbornicima nađe neki predlog. To je potpuno neprihvatljivo logički, a suprotno svim mogućim propisima i intencijama Ministarstva finansija. Ali, očigledno tražite prostor za neku selektivnost u primeni propisa da onda Lončar stavi prst na čelo i razmišlja o tome gde će da zavodi prinudnu upravu, a gde neće. Na bazi ovog člana 7. Predloga zakona mogla bi da se napravi jedna dobra humoreska šta se sve desilo u Srbiji sa novim zakonom o lokalnoj samoupravi i lokalnim izborima, a na temu budžeta.
Nadam se, gospodine Mihailoviću, da mi dozvoljavate da postavim jedno poslaničko pitanje. Ne znam detalje, ali sam čuo da se prilikom donošenja ovog novog Zakona o lokalnoj samoupravi desilo da će se u Nišu od dve gradske opštine napraviti pet gradskih opština, ali ta prvobitna gradska opština Niš tek ovih dana pravi neki deobni bilans i zatvara te svoje račune sa kojih se vrše neka plaćanja, pa me interesuje ko je mogao te dve-tri godine da plaća? Da li opet onaj Ćirić, ove demokrate? Šta se to dešava sa tim računima? Verovatno je situacija slična i u drugim mestima.
Svima mora da bude jasno, ovde je zakon postao rastegljiva, selektivna kategorija, koja zavisi samo od toga na koju nogu je ustao Mlađan Dinkić ujutro kad se probudio. Ako je ustao na levu nogu, onda opštine koje se nalaze sa leve strane mogu da računaju na naklonost tog dana, a ako je ustao na desnu nogu, onda ove sa desne strane tog dana mogu da računaju na neku blagonaklonost, i bilo bi dobro da sa predsednikom opštinskog odbora G17 plus predsednik te opštine sa desne strane dođe tog dana kada je Mlađa raspoložen i biće – i moj tata je s juga.
Što se tiče člana 8, koji se odnosi na član 28 – da se budžet donosi za period od jedne fiskalne godine i važi za godinu za koju je donet, ono što vi dodajete "a sredstva za realizaciju Nacionalnog investicionog plana iskazuju se za jednu ili više godina", to je za nas apsolutno neprihvatljivo.
Sada ću samo da napravim jedan mali osvrt na Nacionalni investicioni plan, gde ćete da vidite koliko tu ima nezakonitosti, nelogičnosti i promašaja. Znači, vi ne pričate o državnim investicijama i razvojnim investicijama u funkciji ostvarivanja nadležnosti Republike Srbije, već kažete ovako – obrazovanje – prihvatamo, ali to treba da bude stalna pozicija tih kapitalnih projekata koji su redovna pojava, to je već predviđeno kod nas. Takođe onda u saobraćaju, pa se iznose neka sredstva, pa onda privredni razvoj, kaže – podsticanje zapošljavanja i privredni razvoj.
Ako na ovaj način mislite da realizujete Nacionalni investicioni plan u skladu sa zakonom o izmenama Zakona o budžetskom sistemu i Zakona o budžetu, onda se povećano zapošljavanje odnosi samo na državnu upravu, ne odnosi se na privredne kapacitete. Skrećem vam pažnju da građani misle obrnuto, tu se malo građani varaju.
Onda kažete – stanogradnja. Od kada je državna nadležnost stanogradnja? Ona je na neki način uključena u to kada je u pitanju rešavanje stambenih potreba zaposlenih u državnoj upravi, pa najšire posmatrano šta je državna uprava i javne službe. Ali vama je pred Ustavnim sudom Pravilnik, Uredba o raspodeli stanova, i to baš pao onaj član koji omogućava da kada državni službenik dobije stan može da uzme kredit i da otkupi stan. Kako onda mislite da delite to? Ja vidim po lokalitetima, vi bi bili davaoci stana na korišćenje i jedinicama lokalne samouprave. To je nemoguće. Doći će ta merak tema, o tome ćemo verovatno sutra da pričamo ili danas da počnemo.
Kaže – zadaci Koordinacionog tela. Da li je to koordinaciono telo neki novi državni organ? Kako ćete da ga formirate? Valjda treba da se donese neko rešenje o postavljenju, pa će da stoji na osnovu kog zakona, Zakona o Vladi, Zakona o ministarstvima, Zakona o budžetskom sistemu, Zakona o izmenama i dopunama rebalansa budžeta za 2006. Svi ti zakoni ne mogu da budu pravni osnov za donošenje rešenja o izboru članova Koordinacionog tela i ovih drugih organa. Ne može. Nikako ne može, osim ako se ne setite, kao u vreme Đinđića, kada su uzimali čuveni član 2. stav 2. Zakona o Vladi. Tamo piše, opšta norma, Vlade donosi uredbu. Oni kažu – to je pravni osnov, i sve moguće uredbe donose na bazi tog člana. Malo ste veći legalisti od onih anarhista.
Projekti, pa tako dalje – neprimenljivo, apsolutno neprimenljivo sa gledišta poštovanja ustavnosti i zakonitosti.
Sada da se vratim na ovaj član 10, koji takođe pravi neku vezu. Vi ovde sada vrlo dobro dajete razloge zašto tražite da se ugradi ovaj član.
U potpunosti podržavam razloge koje ste naveli. Razlog je, otprilike, da je Ministarstvo finansija preko Trezora i drugih svojih organa zaključilo da korisnici budžetskih sredstava koriste jednu malverzaciju, fintu, a ona se ogleda u sledećem – da ona sredstva koja naplaćuju oni, nezavisno, hajde neka budu njihovi, pod navodima, izvorni prihodi, to su neke naknade, takse i tako dalje, skladište i čuvaju, a od države traže ono što im pripada po Zakonu o budžetu.
Sada nastaje situacija da se budžetska sredstva što pre troše (kada kažem budžetska, mislim i na transferna i ova druga), a ona lična sredstva koja su zaradili budžetski korisnici drže kao rezerva i prenose iz godine u godinu. Tome treba stati na rep. Ovaj način kako vi predlažete nije dobar.
Ovde kažete da on prvo mora da potroši lična sredstva, pa da se javi za ono što mu je budžetom planirano. Omalovažavate budžet u najširem smislu reči shvaćenu reč i pojam aproprijacije.
Gde je rešenje? Rešenje je da svi ili pojedinačni izvorni prihodi korisnika budžetskih sredstava imaju unapred određenu namenu za šta će da se troše. Rešili ste sve probleme. Ako je taksa propisana, naplaćena, odmah zakonom mora da se propiše za koje namene mogu ta sredstva da se koriste.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Gde je tu provizija?)
Provizije nema. Verovatno je to razlog što se ne gleda na taj način. Moram da vam skrenem pažnju, vi niste na isti način postupali kada su u pitanju korisnici budžetskih sredstava. Neke ste tolerisali, neke niste.
Na bazi onoga što se radi, ja sam to rekao pre godinu dana, vidim novinari citiraju, jedan je predviđao neku šok terapiju u ekonomiji, a sada imamo pit bul terapiju u našim javnim finansijama.
Samo da vas podsetim da je puno puta Ministarstvo finansija, zloupotrebljavajući pravo većine... A, većina ima pravo da donosi normalne zakone, nema pravo i ovlašćenja da donosi nenormalne zakone.
Zloupotrebom prava većine u Zakon o budžetu su ugrađene odredbe da ukoliko ne slušaš ministra finansija, on može da ti uskrati sredstva iz budžeta, dok ne ostvariš i ne realizuješ ono što je ministar zamislio.
Pre nekoliko dana smo pričali o onoj situaciji da Vlada kaže – smanjite broj zaposlenih za toliko i toliko, pa kada se smanji broj zaposlenih za toliko i toliko, onda drugi ministar kaže – a, to su naši koji su otišli, uzeli čak i otpremnine, ne, nego da ih vratimo na posao. Vrate ih na posao, ali oni ne vrate otpremninu. Ministar za toliko ne poveća transfer toj opštini, nego joj za toliko još uskrati, pa dva puta budu kažnjeni. Kažnjen si kada slušaš ministra, kažnjen si kada poštuješ ministra i kada dobiješ sudsku odluku. To je nemoguće stanje.
Zašto je nemoguće? Nema tu vladavine prava, tu postoji samo samovolja pojedinca. On je merilo, on je mesija, kao Vuk Drašković. Vuk Drašković zamislio čovek da je mesija, on misli da je ministar; ali nije problem što on misli da je ministar i njegova žena, nego što vi prihvatate to što je on zamislio. Tu je problem, nije njegov mozgojedac toliko slab. Problem je što vi radi te većine podržavate i prihvatate sve i svašta.
Ovde ćete, kada ubacite ovu odredbu, takođe da zloupotrebljavate. Evo da vam kažem, prihode koje bude ostvario organ on će morati da troši na ovaj način, a kada treba da dođu transferna sredstva od koga će da zavisi?
Moj tata je s juga. Ne ide, ne može. Ne mogu finansije da se vode po tom sistemu, bez obzira što su one razuđene, te Trezor, te pranje novca, te Poreska uprava, te inspektorat, te ovo, te ono, i ona strana koja treba da prihoduje i ona strana koja treba da kontroliše raspodelu i trošak. Bez obzira, to je tako razuđeno da ne bi moglo da bude jedna celina.
Ovde je stvarno problem decentralizacije, javlja se kao problem – što dalje od Mlađe. Ovo nije što dalje od ministra finansija, ovo je sve kod ministra finansija. Međunarodni monetarni fond ima svoje službenike u jednoj agenciji, ovaj ima u Trezoru, ovaj u Poreskoj upravi, ovaj ovamo, ovaj onamo. Ovu našu državu ne vode ljudi sa prezimenima i državljani Republike Srbije. Nju vode stranci. Jedino stranac može da mrzi građane Srbije ovoliko, kao što se vidi u ovim odredbama koje izlaze iz ovih zakona. Uvek kada je izmena i dopuna zakona kaže se – najmodernije, najvažniji evropski standard. Sve je evropski standard.
Eto, građani Srbije, kakvi su evropski standardi. Što više se poštuje evropski standard, vi imate manje, što više razmišljate o tome zašto je, kako je, odmah se pojavi neki davalac, dva dana budu buldožeri, trećeg dana nema, obećanje ludom radovanje, do sledećeg kruga.
Zašto nisu stabilne finansije, zašto nisu jasne finansije? Ne odgovara nekome. Ne odgovara onima koji sebe predstavljaju demokratskim blokom, lopovsko-demokratski blok; liberalno demokratski, partija i sve što izvire iz toga, i žuti, i zeleni i tako dalje. Vi ne vladate, vama drugi vladaju. Vi radi plata, radi dnevnica treba da dignete i glave i noge, ako treba, i ruke za ovo i da predstavite građanima da je njima mnogo dobro, samo što ne znaju šta im je.
Ili, što reče jedna gospođa na sednici poslaničke grupe G17 plus – gospodine Dinkiću, je l' možete da nam objasnite kako mi da ubedimo ove naše kod kuće? Ni njima nije jasno, ja ih u potpunosti razumem. Imam vaše zapisnike sa sednica poslaničkih grupa. Profesionalno se bavim špijunažom, znam gde šta ima, profesionalno se bavim politikom, ne bavim se, 15 godina se bavim politikom, moram sve da znam. Čitam i izveštaje CIA i ove druge izveštaje, sve znam: i kada su Mlađu prisluškivali i ko ga je prisluškivao, i za koga je radio Kolesar, i ovo i ono, sve znam. Ne pričam ništa napamet. Laufera će da mi oteraju u penziju.
Znači, sve vam unapred pričamo, ali opet moram da vam kažem da prenesete gospodinu Dinkiću, mi vodimo računa i o tome šta smo pričali prošli put povodom ovog zakona i pretprošli put, jer kod nas postoji sistem. Vidite, to ide kao jedna celina, nema preklapanja, nema međusobnog demantovanja, za razliku od Vlade, koja se razlikuje, koja se od predloga zakona do predloga zakona demantuje. Nismo na sve podnosili amandmane.
Zašto? Zato što smo primetili da ste nešto hteli da prihvatite da izgleda kao provizorijum, da bi se ovde izašlo i reklo – vidite, vi ste pričali prošli put, mi smo to prihvatili. Niste ga prihvatili, nego ste ga izokrenuli. Kako? Na onu stranu kako vama odgovara.
Ovih nekoliko članova, barem sudeći po obrazloženju Predloga zakona i to tekstu obrazloženja koji se odnosi na članove 16, 17. i 18, sa članom 15. ipak čini jednu celinu. To je neka nova faza usklađivanja sa propisima EU.
U toj opštoj euforiji usklađivanja naših finansijskih i budžetskih propisa, članom 16. se praktično predlaže novi član 66a, koji ima svoj naslov - Interna kontrola.
Moram da kažem da član 66. ovog originalnog teksta važećeg zakona takođe ima odredbe o vršenju interne kontrole kod korisnika budžetskih sredstava. Došlo je do neke male promene, po meni ne toliko bitne, kao što je ona bitna koja je obuhvaćena članom 15, o čemu je pričao gospodin Momčilov.
Mi praktično sada u Ministarstvu finansija treba da imamo centralnu jedinicu za harmonizaciju. Harmonizacija znači usklađivanje, usaglašavanje. Sad neko postavlja pitanje, a šta to treba da se usaglasi u Ministarstvu finansija. Šta Ministarstvo finansija to posmatra, pa je toliko različito kod korisnika budžetskih sredstava koji imaju obaveze vođenja propisanih evidencija računovodstva, knjigovodstva itd. Šta je to toliko važno da je potrebna posebna harmonizacija i između koga harmonizacija? Između mišljenja, stavova Ministarstva? Pa to se nalazi u propisima. Propisi se primenjuju. Ne možemo mi u primeni nekog propisa međusobno da se dogovaramo kako ćemo da primenimo propis, šta ćemo da usaglasimo, šta ćemo da harmonizujemo.
Ako se posmatra stvarno pojedinačno 15, 16, 17. i 18, onda kod tih članova stvarno može da se postavi pitanje, pa što to predlažete amandmanom kada je to već obuhvaćeno zakonom, pa ispada kao da smo mi protiv instituta interne kontrole. Ne, nismo mi protiv tog instituta. Taj institut postoji već u zakonu.
Ovaj vid harmonizacije je za nas neprihvatljiv, jer vidite koliko je to i za predlagača bilo problematično da je on morao čak i na taj član Predloga zakona da podnosi amandmane. Mahom ti amandmani predstavljaju pravno-tehničku redakciju, pregledniji oblik prikaza poslova koje treba da obavlja organ, definisan na način kako se to predlaže ovim izmenama i dopunama.
Vidite sada ovde kod člana 16. Vlada se dosetila da predloži da direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja i javna preduzeća osnovana od strane Republike odnosno lokalne vlasti, pravna lica osnovana od strane tih javnih preduzeća, odnosno pravna lica - u njima Republika, odnosno lokalna vlast ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad više od 50 posto - ovo 50 posto, to je amandmanska intervencija Vlade na svoj Predlog zakona.
Ne znam šta to onda znači decentralizacija, finansijska samostalnost jedinica lokalne samouprave ako ovako nešto stoji, tim pre što imamo i jedan poseban vid revizije, to je sada već neka druga instanca, koja dolazi na kraju. Pošto se završi budžetska godina, podnesu se svi mogući izveštaji, onda revizija treba da da svoje viđenje šta se to dešavalo, kako su se koristila sredstva, da li je to sve knjiženo kako treba itd.
Mislim da je tu napravljena svojevrsna zbrka, u priči o decentralizaciji mi smo dobili potpuno drugačiju situaciju pa imamo apsolutnu kontrolu.
Sada opet moram da se vratim na ono što sam jutros pričao. Ako sve ove instrumente ostavite, odnosno prođu u izmenama i dopunama ovog zakona, šta će vam onda odredba o krivičnom delu?
Ako bi nekoga pozvali na krivičnu odgovornost, onda bi svi ovi u lancu pre njega, pre te odgovorne osobe, morali da budu prvo uhapšeni, osuđeni, jer je ovaj propustio u internoj kontroli, u internoj reviziji itd.
Šta da radimo ako se usvoji akt kojim se usvaja završni račun, namerno kažem akt, na nivou Republike to je zakon o završnom računu, na nivou lokalne samouprave to je odluka o završnom računu, kod organizacije obaveznog osiguranja to su takođe neke odluke, pa tek zbog zastarelosti, koja ne nastupa tako brzo, kasnije se utvrdi od strane budžetske kontrole da postoje elementi krivične odgovornosti, a sve je ovo maltene bilo pod kontrolom Ministarstva finansija.
Plašim se da ako se toliko mnogo odredbi stavi, koje na prvi pogled deluju rigorozno, opasno, strašno, zastrašujuće, da se razvodnjava kontrola, da se bukvalno rečeno izbegava lična odgovornost odgovornog lica. Ono uvek može da se pozove na neku instancu koja je bila dužna da kontroliše.
Samo postoji jedna razlika u odnosu na onaj primer, kao što bi recimo bio Fond za razvoj, koji takođe daje neke svoje kredite, navodno uzme neki program, pa proceni da je to dobar program, pa plasira kredit preko ove nove banke, pa ste vidim sad to nešto ugasili, menjali naziv itd. Zatim dolazi vreme da se realizuje hipoteka.
Ili, neće da se realizuje hipoteka, nego jednostavno banka i fond čekaju da zajmoprimac padne u totalnu docnju.
Oni su obezbedili svoje potraživanje putem hipoteke. Zašto? Zato što je nepokretnost, koja je opterećena hipotekom, tri puta veće vrednosti od iznosa zajma, pa i njima odgovara da se odmah ne namiri potraživanje, već da posle kamate opterete nepokretnost, jer banke zarađuju na kamatama.
Ne zarađuju one baš mnogo na glavnici. Njima je interes da raste kamata. Država nije takav subjekt. Ona potpuno funkcioniše na drugi način.
Da li mi možemo onda pričati o nekoj samostalnosti lokalne samouprave, da li možemo uopšte pričati o Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi ako imamo ovakve odredbe. Šta se to desilo od 2001. godine naovamo sa našim javnim finansijama.
Niko, bar ja nisam čuo sa ove govornice da je neko osporio pravo i dužnost države da kontroliše namensko korišćenje sredstava, pre svega koja se obezbeđuju po osnovu javnih prihoda. Niko.
Svi insistiraju na namenskom korišćenju sredstava. Svi insistiraju na tome da se obrati posebna pažnja da ne dođe do rasipanja tih sredstava. Zašto?
Zato što to nisu sredstva ni Vlade, niti bilo kog pojedinca, već nešto što predstavlja naše zajedništvo. Vidite, krenula je ta borba protiv te državne korupcije, i putem javnih nabavki, i promenom Zakona o platnom prometu, i kontrolom pranja novca i da ne ređam sve finansijske propise koji su u međuvremenu doneti.
Tvrdim da se nijedan propis nije primenjivao na objektivan način, a odredbe o selektivnosti primene propisa i blagonaklonosti se nalaze u samim propisima.
Ako prema Zakonu o javnim nabavkama ministarstvo može da da mišljenje da nekome kaže, ajde, ne moraš da ideš na tu vrstu javne nabavke nego možeš i neposrednom pogodbom, onda se postavlja pitanje čemu zakon. Na kome će on da se prelomi? Verujte, oni glavni su zaštićeni.
Bilo bi dobro danas u okviru ove priče o internoj kontroli, koja ima svoje opravdanje, koja postoji u našem postojećem zakonu, ali ne sme da postoji odredba koja štrči, sama ukazuje na mogućnost zloupotrebe.
Kako može neko da primeni propis ako se reklamira, a izborna kampanja je svojevrsna reklama, i kaže - ja ću da vam uplatim, obezbedim, omogućim.
Ili, kako beše, onaj u Aleksandrovcu na plakatama napisao - to vam je obezbedio Mlađan Dinkić. Možda Mlađan Dinkić i ne zna o tome, kao što ne zna da ga je Boris Tadić prisluškivao pre tri godine, i Đinđić.
Doduše, čuo je naknadno. Kad ga je Beba prisluškivao, pa mu smestili Karića sa dokumentacijom na televizijskoj emisiji, ali to je vaš, vi ste sada u koaliciji i ne želim da vas svađam. To je vaš problem.
Zakon, norma mora na objektivan, na opšti način da se primenjuje. Svaki ministar koji kaže - obezbeđujem to i to, odmah se diskvalifikovao, nije više ministar. On se poistovetio sa funkcijom, ali ajde sa funkcijom, nego sa sredstvima. To je opasno kada se poistoveti sa sredstvima.
Neću sada da vam pričam o ovim podacima, o troškovima službenih putovanja, po ekonomskoj klasifikaciji 422, to ćemo verovatno sutra u okviru rebalansa budžeta, ali obećavam građanima Republike Srbije da će biti neprijatno iznenađeni kada u masi vide koja su to sredstva u 2006. godini planirana i, moram da vam kažem, na bazi takvog plana uopšte vam ne treba interna kontrola.
Tako planirana sredstva dozvoljavaju sve i svašta, šta god da se brknete za službeni put namenska je potrošnja.
Da li je imalo potrebe da neko ide, to više nije bitno, sredstva su planirana. Interna kontrola je izgubila svoj smisao.
Vi u Skupštini imate službenika koji od aprila 20 dana nije bio na poslu u Narodnoj skupštini, pet-šest hiljada evra uzeo za službena putovanja u inostranstvu. Nema predsednik veze s tim, nemojte predsednika da prozivate, to je stručna služba.
Da li znate koliko takvih imate u ministarstvima? Šetaju, stručnjaci za jezik, prave neke komunikacije, implementiraju standarde, a ne znaju ni da pročitaju šta je napisano tamo. To je namenski, šta će vam tu interna revizija, interna kontrola? Ne treba vam.
Kako da pošaljete internu kontrolu da se kontrolišu sredstva kabineta predsednika Vlade? Njegov kabinet potrošiće ove godine 70 miliona dinara, a kabinet potpredsednika 34 miliona.
Uzmite i kontrolišite nepostojeće Ministarstvo spoljnih poslova i Vuka Draškovića. Kontrolišite diplomatsko-konzularna predstavništva.
Toliko im je dobro da žena neće da ide u inostranstvo sa mužem koji je izabran za ambasadora, nego želi da ostane u Srbiji.
Šta tu može interna kontrola da pomogne? Ne može ništa, ali će opet, kao što gospodin Momčilov traga po internetu, da se nađu izveštaji ovih iz inostranstva.
Da li je to tačno što oni pišu? Ne verujem. Možda oni peru svoju sudbinu, ali su se utalili sa ovima ovde, 35% uvek ostaje njima u džepu, i to da znate.
Meni se jedan veliki bankar žalio kako je imao nekog drvoseču iz Švajcarske, koga su poslali da kontroliše tu banku. Ispostavilo se da pojma nema čak ni nemački jezik, iako je iz nemačkog kantona.
Pored 10.000 evra mesečne plate, on se jadnik upropasti od sreće kada čuje da će tog dana da ide na službeni ručak i 50 evra će neko da ga časti.
Koji su to evropski standardi? To su jagnjeće brigade, to je već poznato i viđeno kod nas. Mi smo to imali za vreme Stambolića, za vreme socijalističkog samoupravnog društva, za vreme te Socijalističke internacionale koja je vladala Srbijom.
Kao što građani Republike Srbije mogu da primete, najveći deo primedbi koje iznosimo, između ostalog, i ovim našim amandmanima, odnosi se pre svega na lokalnu samoupravu i na način kako je ona postavljena u našem pravnom sistemu. Ona je krivo nasađena namerno, da bi se izazvao što veći haos u jedinicama lokalne samouprave. To je valjda svima jasno.
Opštinska skupština ide jednim putem, predsednik opštine drugim, a ministarstva, jedno, drugo i treće, koja su najviše nadležni da na neki način posmatraju rad jedinice lokalne samouprave, imaju odrešene ruke i vrlo selektivno mogu da postupaju, te u zavisnosti od stepena ili srazmere selektivnosti, takav je stepen i takva je srazmera zakonitosti rada jedinica lokalne samouprave.
Sve se to dešava u euforiji decentralizacije, a ne znam kako bi se sa projektom decentralizacije uklopilo nešto što je obuhvaćeno članom 19. Predloga zakona. Moram da kažem da je ta materija već regulisana. Ovde se ide do nekih detalja. Tiče se rešenja akata i mera koje može da preduzme budžetska inspekcija. To je razvrstano u tri potpuno nova člana koja se dodaju, 68a, 68b i 68v.
Vlada je podnela amandman na ovaj član Predloga zakona i dogradila je nešto što je izostalo, a tiče se primene Zakona o javnom dugu na nivou lokalne samouprave. Kako to izgleda? „Ako su u postupku inspekcije (trebalo bi da piše inspekcijske kontrole) utvrde nezakonitosti, budžetska inspekcija rešenjem nalaže mere za njihovo otklanjanje i preduzima druge zakonom utvrđene postupke.“
Sledeći član 68b: „Ukoliko korisnici budžetskih sredstava, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja i javna preduzeća iz člana 67. stav 1. ovog zakona ne postupe po rešenju budžetske inspekcije, ministar nadležan za poslove finansija može izdati nalog da im se obustavi prenos sredstava budžeta u tekućem periodu, osim sredstava za plate u visini nenamenski utrošenih sredstava koja su po konačnom rešenju budžetske inspekcije naložena da vrate.“
Samo da vas podsetim da postoji ovaj zakon o finansiranju lokalne samouprave kojim ste predvideli da na nivou lokalne samouprave postoje slični organi zaduženi za ovaj posao, te nekim tumačenjem može se doći do zaključka da se ovo odnosi na republički nivo.
Skrenuo bih pažnju da nemate odgovor na pitanje, a koje može da se postavi, s obzirom na faktičko stanje koje se dešava u pojedinim jedinicama lokalne samouprave. Uzeću za primer vrlo uspešnu opštinu Jagodinu. Ona je naprasno postala uspešna od kada je došao vlasnik ove televizije, koji može da se reklamira unedogled. Vidite, kada se Karić toliko reklamirao, vi ste mu zatvorili televiziju, ali ovome ne zatvarate televiziju, iako se reklamira baš na angro.
On je čovek napravio zoološki vrt i sada je propisao svakom privatniku u Jagodini, a meni se čini i okolini, koliko on mora da plati za održavanje tog zoološkog vrta. Ako imaš kafić, moraš da kupiš dve pretplatne karte za celu godinu. Ne znam kako je to raspoređeno na velika, mala i srednja preduzeća, ali s obzirom da ima velike sposobnosti, još nije zabeležen više od jednog slučajeva u njegovoj stranci koji nije dobio batine. On sve bije u svojoj stranci, osim jednoga što još nije izmlatio.
On tako zavodi red. Možda to tako i treba u toj njegovoj stranci, Jedinstva, ne znam kako se zove. Samo znam da pokojni Vlajko Stojiljković je čeznuo da ga uhapsi, međutim, neko mu je zabranio da hapsi onoga što je stavljao na glavu one čarape.
Šta tu da radi vaše Ministarstvo? Taj njegov zoološki vrt nije privatna institucija, finansira se i to ulazi u javne prihode. Nije njegov privatni. Kako se finansira? Zašto ne pošaljete tamo neku kontrolu ili inspekciju? Ovo možete da tumačite kao bezobrazluk i kao šalu. Sada ću da pređem na ozbiljnu stvar.
U želji da se reši problem vodosnabdevanja i kanalizacije u toj opštini preduzimaju se sve moguće akcije, ali verovatno treba da se reši pitanje tog primarnog obezbeđenja vode.
Tu verovatno postoje neki problemi, ali ne pričam o tome. Svakako ti problemi treba da se rešavaju. Šta da radimo sa opštinama koje se u jednom budžetskoj godini toliko zaduže da sledećih nekoliko budžeta ne mogu da isplate te dugove. Šta da radimo sa tim opštinama? Šta da radimo sa takvim predsednicima opština?
Ne kažem da to nije u interesu građana, samo vam kažem da svaki predsednik opštine može na isti način da završava poslove. Ali, on preuzima veliku obavezu, veliki teret na svoj budžet, a nije u mogućnosti da ima blagonaklon položaj kod najmanje dva-tri ministra u ovoj vladi.
Kako, recimo, ministar za kapitalne investicije može da odbije tog predsednika opštine Jagodina kada oni zajednički nastupaju na izborima. Kaže, burazeru, plati, ako ovu ulicu asfaltiramo, tu dobijamo toliko glasova, a ako ovu ulicu asfaltiramo, toliko glasova. Naravno da će da da pare. Ali, zašto pokrivate ovim zakonom to nenamensko trošenje sredstava?
Od celog Predlog zakona koji ste podneli, mi nismo podneli amandmane na nekoliko članova. i napravili smo grešku. Trebalo je da podnesemo amandman i da tražimo da se briše sve osim ovoga što ste naveli u stavu 1, pošto je to primedba odranije. U brzini nam je promaklo i to. Tih nekoliko članova je trebalo da ostane i trebalo je da ostane član o krivičnom delu, kao upozorenje Zoranu Stojkoviću da hitno promeni Krivični zakon i da ubaci posebno krivično delo, nenamensko korišćenje budžetskih sredstava.
Zašto to krivično delo? Da napokon javnost sazna da do sada nije u našem pravnom sistemu postojalo takvo krivično delo, već da ste vi proganjali za zloupotrebu službenog položaja, te nikako niste mogli da obezbedite elemente bića krivičnog dela, ali zato preko radija, preko televizije, preko novina, blatite ljude. Todoroviću ste napisali krivičnu prijavu, pa čak i za nešto što je potpisao Aleksandar Milutinović, koji je bio ministar SPO u prelaznoj vladi, da znate, pa ste to na sve talambase digli. Šta vi radite? U svakoj jedinici lokalne samouprave, šta radite?
Sada mi objasnite kakav je mehanizam na republičkom nivou, pošto se ovaj član odnosi na te korisnike budžetskih sredstava, kako će da se zaštite ukoliko nalog koji da ministar po članu 68b i 68v donosi rešenje i ukoliko ministar nije u pravu. Koji mehanizam je ostao njima na raspolaganju. Kako da se zaštite?
Takođe, da mi odgovorite na pitanje, kakva je korist ako ta zaštita dođe posle tri meseca. Korisnik budžetskih sredstava je uskraćen za sredstva. Ne može da funkcioniše. Da li je zadatak Ministarstva finansija da blokira aktivnosti nekog državnog organa. Kako vi možete da blokirate Fond PIO, zbog navodno nečega što je neki inspektor zaključio da je nenamenska potrošnja.
Objasnite mi kako to možete da uradite? Ne možete nikako da uradite. Zato ste u prvom stavu rekli - može, ne mora, nego može. Onda na taj način pokazujete odnos ministarstva, odnos ove vlade kao predlagača prema jednom institutu koji predlažete nama ovde. Koja je svrha ako to neće da se primeni svuda. Koja je svrha? Meni uopšte nije jasno, ne znam da li neki razuman čovek može da shvati ovo što se predlaže.
Ko predlaže? Onaj ko za nekoliko sati izlazi iz Vlade, pa će posle, računa, ako neki izbori budu, prođe neki cenzus, pa će da uđe u Vladu, ali Mladić opet nije isporučen. Kako ćete onda? Vi ga hapsite, vidite da je bio i sa Tadićem, i sa ovima 2001-2002. godine, pa nisu ga uhapsili. A vi ćete u nedelju da ga uhapsite, vi iz G17 plus, vi što ste za saradnju sa Haškim tribunalom.
Vi što ste za saradnju sa haškim tribunalom, ne znam da li ste čuli šta je rekao sudija Moloto, svedoku Macuri, kada je ukazivao, svedočio da su Srbi bili konstitutivni narod, pa došo Tuđman, pa ih izbacio, a on kaže - što se niste pokupili pa otišli za Beograd. To je vaša poruka koja svaki dan dolazi ovde u Beograd.
Gde bre, braćo, mi odavde da bežimo? Objasnite nam. Mi nemamo rezervu. Ubih se objašnjavajući dva dana da vam kažem da nemamo rezervni položaj. Odakle hoćete da nas isterate. Niste mogli sa žutima, sad možete sa žutima. Rekli ste da su lopovi, da kradu, pa onaj Vlahović, pa onaj Đelić, pa ovaj neće ni na sahranu da mu dođe, kako beše ono, nemoj majku da mi pominješ.
Sad ponovo idete zajedno. Šta je to, kakav je to demokratski blok? Ovo evropski standardi! Ovo nema veze sa evropskim standardima. Ne znam što vas brukaju.
Znači, građani Republike Srbije, ukoliko ovo posmatrate, obratite pažnju, opet je na delu priprema velike prevare. Videli ste sami, tamo imate dvojac bez kormilara u Republici Srpskoj Dodik-Čavić, ovde ne dvojac bez kormilara, nego bez glave, Tadić-Koštunica. Da se to prevari još malo ako može i sve je evropski standard.
Vi te standarde promovišete od odredbe do odredbe. Znači, onaj ko ukrade, pa ode u Zabelu je lopov, a ovo vaše je potpuno legalno, demokratski ukradeno. Sutra ćemo da građane obavestimo koliko će para ove godine da se potroši na službena putovanja i specijalne usluge. Možemo još da otvaramo rebalans budžeta, da vidite, stavka po stavka i da odmah zamislite koliko bi to koštalo, odnosno tih para značilo u lekovima, školama, obdaništima, zaposlenim ljudima, povećanju socijalne zaštite itd. Ali, ova vlast ne da. Njima je više stalo do statističke uspešnosti, nego do života u Srbiji.
Život u Srbiji je interesantan samo za izbore. Jeste li ga čuli kako je juče otvorio srce - moram da vam pomognem, otac mi je s juga. To je državna politika, odakle mi je otac.
Ne pričam o vašem ocu, nego o ocu trenutnog ministra, verovatno ste gledali, nacija se smejala, to je ta pit-bul finansijska terapija.
Gospodine Markoviću nadam se da nije kasno kada se usvajaju izmene Poslovnika da ugradite odredbu da onaj ko izaziva repliku ili čini povredu Poslovnika mora da bude prisutan ovde, jer stvarno ovo je neprijatno kome sad ovo pričam? To nije korektno, ako sam ovde uredno juče sat vremena slušao, i malopre smo uporno slušali ovo što je Dinkić rekao, elementarni je red da se bude ovde,  zbog javnosti.
Gospodin Dinkić očigledno ima velikih problema. Neke je prevazišao u svojoj političkoj stranci, neke verovatno pokušava da reši unutar koalicione vlade, neke pokušava da reši sa vanparlamentarnim i strankama koje nisu prisutne u zgradi Narodne skupštine.