Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Markoviću, vama je poznato da Vlada ne može da ima nadimak. Vlada Republike Srbije je naziv za jedan državni organ. Vrlo je opasno kada se pobrka naziv državnog organa i nadimak pojedinca. Onda u izlivima ničim izazvane inteligencije dođemo do situacije da se čak remete međudržavni odnosi. Sada ću to da vam objasnim. Mene iznenađuje da vi niste reagovali, pošto ste vi zaduženi za međunarodne odnose, međunarodnu saradnju. Vi prosto uživate u tome.
(Predsednik: Izvinite, govorite meni kao Markoviću, ili gospodinu Markoviću koji je citirao nadimak?)
Gospodine Markoviću, i prošli put sam vam preporučio, s obzirom da sam se informisao preko novina, da se Skupština Srbije seli u onu zgradu tamo. Tamo ima dosta prostora za video-bim, ali postoji veliki prostor za ono što se u televizijskom žargonu zove "idiot". To je ono što stoji pored kamere, pa služi nekome za čitanje, a može da služi i nekome za saopštavanje, u pisanoj formi, onoga što je govornik rekao. To obavezno da se ugradi u novoj zgradi, na novoj lokaciji, da se ne bi dešavalo da potežemo Vujakliju i da potežemo neke nove stenograme.
Vrlo precizno izlažem o čemu se radi. Vi pazite na međudržavnu saradnju Republike Srbije, vi bdite nad tim stvarima. U govoru jednog od poslanika došlo je do uvrede nama drage i prijateljske Republike Kipar, pa je tu izneto mnogo netačnih podataka, pogrešnih činjenica na račun predsednika Republike Kipar, koji je u jednom periodu bio vlasnik advokatske kancelarije koja je bila uključena, preko druge po veličini engleske banke, kao osnivač jedne banke na Kipru.
Sada vam skrećem pažnju, gospodine Markoviću, i gospodin Batić, gospodin Velja Ilić, gospodin Bogavac, ona silna gospoda, pa čak i onaj Lalić, koji su vodili "operaciju Kipar" - sad ga vidiš, sad ga ne vidiš, bili su oprezni u svojim izjavama, čak i kada su prenosili one kutije sa nalogom 1054.
Samo vas podsećam da je objavljena jedna ogromna knjiga sa originalnom dokumentacijom šta je rađeno, kako je rađeno. Samo vas upozoravam da jedan predsednik nije nosivan, samo vas upozoravam da su pare bile i da su nestale, samo vas upozoravam da je "operacija Kipar" remek-delo DOS-a.
Ne znam zašto se neko prepoznaje u tome kao sastojak DOS-a, od 0,0 nešto. Nije nama cilj da potenciramo 0,0 nešto nego one garagane, ove iz slobodne zone Borisa Tadića. Ne možemo mi da dozvolimo da nam Boris Tadić podmeće nešto što je 0,01% u okviru DOS-a, da mi lomimo zube na nečemu malom. Ne, mi to ignorišemo jednostavno, jer činjenice su na našoj strani, ali ovde se dešava uvreda nama prijateljske države i glorifikacija dostignuća onih koji su bombardovali ovu državu. To svaki razumni čovek koji živi u Srbiji prepoznaje, zna, imamo na delu vlast koja treba da amnestira sve one koji su razorili bivšu SFRJ, bombardovali Srbiju i u kontinuitetu rade teška krivična dela nad narodom i građanima Republike Srbije.
U tom kontekstu mi diskutujemo i pričamo i pozivamo po neki put pitanje Kipra. Samo radi vašeg saznanja, svi oni koji su najviše kritikovali prethodnu vlast, pa neka ona bude i 60 godina, veličali su gospođu Borku Vučić. Pa ako su oni to radili, nemojte vi koji ste na mnogo nižim lestvicama u tim političkim strankama da demantujete čelnike vaših stranaka.
Čudi me da vi kao bivši član G17 plus imate i dalje te manire G17 plus prema poslanicima SRS, ali dobro, nije to toliko bitno.
Bitno je da Vlada Vojislava Koštunice smatra da je potrebno šest meseci da se donesu podzakonski akti u smislu zakona o deviznom poslovanju, a SRS, pošto smatra da što pre treba da se ode u tu Evropu, predlaže da taj rok bude tri meseca, s obzirom da znamo da u Ministarstvu finansija postoje izuzetno interesantni likovi koji su u stanju sve sa nekom turbo brzinom da urede.
Samo da vas podsetim da se tu nalaze neki pojedinci koji su bez obzira na rok, samo sa čarapom na glavi bili u stanju da upadnu u Narodnu banku Jugoslavije, da mesec dana navodno vode Narodnu banku i da se predstavljaju da su guverner, viceguverner itd. Tu efikasnost i tu brzinu mogu da demonstriraju i kada je u pitanju donošenje podzakonskih akata u smislu ovog zakona.
Naravno, ti ljudi su pokazali izuzetnu aktivnost i efikasnost kada je trebalo da se ugase domaće banke, ti ljudi su pokazali izuzetnu aktivnost kada je u pitanju rasturanje državne zajednice. Nije im bio potreban neki rok, to začas, uđeš, izađeš i gotovo, kako reče njihova slikovita reklama.
Ti ljudi su pokazali i veliku, kako da kažem, predostrožnost i vidovitost sada, jer oni već godinama, iako su u jednoj vladi koja se zalaže, makar formalno-pravno, da Kosovo i Metohija bude u sastavu Republike Srbije, oni kao sastojak te Vlade koja ima onaj stav zastupaju stanovište da Kosovo i Metohija treba da budu nezavisni, oni se hvale kako razgovaraju sa izbeglim licima kada dođu u Skupštinu, ali nikada im ne kažu da se zalažu za nezavisnost Kosova i Metohije.
Znači, sve su ovo određene paralele na temu efikasnosti. Ova vlada Vojislava Koštunice sa ovim predstavnikom Vlade koji zastupa ovaj zakon u Irskoj može to efikasno da uradi za 15 dana, tim pre što nema potrebe da se izmišlja nešto novo; podzakonski propisi koji su na snazi po postojećem zakonu o deviznom poslovanju samo neka se nešto malo prilagode određenim odredbama i mogu da se primene, mogu da budu osnova.
Ali, moram da vam kažem, ako ovaj zakon stupa na snagu u roku od osam dana od dana donošenja, a u relativno kratkom roku se ne donesu podzakonski akti, onda je obesmišljen ceo proces donošenja ovog zakona.
Obično se ti rokovi za usaglašavanje podudaraju sa rokovima u kojima treba da stupi na snagu ovaj novi zakon, kako pojedinci ne bi bili iznenađeni gromom iz vedra neba, a znate i sami da koga zmija opeče, on se čak i guštera plaši.
Znači, građani Republike Srbije, kada ova većina bude sasvim izvesno izglasala ovaj predlog zakona, dobićemo još jedan privatni zakon sa izuzetnim koalicionim kapacitetom i demokratskom orijentacijom, da taj pojedinac bude iznad svih, nezavisno od toga što na lestvici izvršne vlasti nije ni predsednik Vlade, ni potpredsednik Vlade, već jedan ministar iza koga stoje i ispred koga stoje velike interesne grupe iz finansijske oblasti koje imaju dužnu pažnju i zahvalnost prema njemu, jer su zahvaljujući njemu postali milioneri i milijarderi, bez obzira na vreme...
(Miloljub Albijanić, sa mesta: Bez obzira na vreme, dosta mi je da slušam takve priče.)
Gospodine Markoviću, nema potrebe da se vi sekirate, ja sam dobro prošao, mogli su da me oteraju u krematorijum ovi koji dobacuju, nema veze. Krematorijum nećete da napravite, Pančevci ne vole krematorijume, ali to treba da se zna, dakle, kakav je demokratski kapacitet i demokratski potencijal onih koji bi vrlo rado da prave performans na temu demokratija i pare, a ne smeju da izađu na jedan običan TV duel.
Gospodine Markoviću, izričem vam upozorenje pred jednu ozbiljnu opomenu zato što loše vodite ovu sednicu i što morate i vi da koristite onu spravicu, jer ja nisam spomenuo nijednog poslanika da je glasao o nezavisnom Kosovu, nego sam pričao o političkim strankama koje su u Vladi, a zalažu se za nezavisno Kosovo. Nemojte vi mene krivo da interpretirate i da ulazite u društvo novinara društveno-političkih radnika, koji na sve moguće načine žele da  izokrenu one reči koje sam ja rekao. Nemojte da me prekidate, ja pričam o amandmanu.
U vaš umetnički ukus ne ulazim, ali nigde ne stoji u Poslovniku da vi treba da tumačite i da ocenjujete umetnički dojam. To čak ni Milka Babović sebi nije dozvolila kao spiker.
Na dnevnom redu je zakon o dopunama Zakona o platnom prometu. Samo da vas podsetim da je to spektakularni zakon koji je 2002. godine u vreme Đelića donet, hvalio ga je Mlađan Dinkić, kao guverner, jer su tada bili ortaci, kasnije su se toliko posvađali da su se zavetovali da jedan drugome neće da dođu na sahranu. Zakon je menjan i 2003. godine, a kada je to prešlo na nivo Republike jedna izmena je učinjena 2004. godine.
Sada je nastala potreba da se promeni jedna odredba, odnosno da se dopuni jedan član sa novim stavom koji treba da omogući da organizacione jedinice stranih pravnih lica, privrednih subjekata koje posluju na teritoriji Republike Srbije ovde mogu da učestvuju u platnom prometu na taj način što se i tim organizacionim jedinicama dozvoljava da otvore tekući račun kako bi mogle nezavisno da posluju. Mi na ovaj član nismo podneli amandman.
Podneli smo dva amandmana kojima smo hteli da dogradimo u suštini Zakon o platnom prometu sa dve odredbe koje se tiču prinudne naplate.
To je trebalo da bude dogradnja člana 47. da se stav 1. promeni, to je amandman koji sam ja podneo u ime SRS, i amandman koji je gospodin Zoran Antić podneo u ime SRS odnosi se na član 7. stav 2, gde se definiše šta radi banka dužnika kada dobije nalog za naplatu.
Umesto da se Vlada o ovim amandmanima izjasni na način da se upusti u materijalnu sadržinu ovih tekstova i ovih rešenja koja mi predlažemo, Vlada je počela da tumači Poslovnik Narodne skupštine i kaže da ne postoji mogućnost da se ova dva amandmana razmatraju, jer nisu podneti u skladu sa Poslovnikom.
Naravno, ja smatram da Vlada nije ovlašćena da daje tumačenje Poslovnika, već treba da se izjasni o celishodnosti, opravdanosti i tim tzv. materijalnim, suštinskim aspektima predloženih amandmana, a ta formalna strana, procesna strana ostaje kod Zakonodavnog odbora, kod Narodne skupštine, pa zašto ne reći i kod predsednika Narodne skupštine, koji je u jednom delu ovlašćen da odluči kakva je sudbina tih amandmana, da li oni ulaze u proceduru, da li ne ulaze, da li su dozvoljeni ili nedozvoljeni.
Zbog same činjenice da ne postoji upozorenje, ili ako postoji, ne znam, ja nisam video u materijalima koje sam dobio, stičem utisak da Zakonodavni odbor ne dovodi u pitanje ove amandmane. Ne znam danas ako je nešto odlučivao o tome, ali smatram da Vlada nije imala osnova da ovakvo mišljenje da povodom ova dva amandmana.
Mislim da su amandmani značajni, ali namerno ne otvaram temu šta smo to predložili. Uvodi se ipak neki red ili neki prioritet u prinudnoj naplati sa računa pravnih lica privrednih društava, gde se daje prednost sudu u odnosu na rešenja poreskih organa.
Međutim, znam, to ne bi odgovaralo onome ko vodi Ministarstvo finansija, jer on vodi kadrovsku politiku u sudovima, raščišćava stečajeve, donosi...
Još kao guverner se pokazao da ne poštuje nijednu odluku suda u upravnom sporu, pa umesto da te odluke poštuje i po njima postupi, na kraju se desilo da su morale sudije da završe na nekim mestima da bi se očuvao lik i delo čoveka koji je pustio sebi neki film da je u rangu onih koji su i te kako u istoriji poznati kao vrlo dobri i kvalitetni ministri finansija i ljudi koji su udahnuli dušu ovom narodu i temelje srpske državnosti. On verovatno nije na tom nivou čak ni da se poredi sa njima.
Smatramo da amandmane treba usvojiti. Oni predstavljaju, pre svega, izraz jednog normalnog toka stvari u platnom prometu u onom delu koji se tiče prinudne naplate.
Mi smo samo amandmanima tražili da se promeni redosled, ništa nismo izbacivali, nego da se uvede neki pravični redosled prinudne naplate potraživanja, jer je moguće da izvršna sudska odluka stoji, čeka na red, dođe rešenje poreske uprave, ima apsolutni prioritet.
Prvo se ovi naplate, a onaj ko je vodio sudski spor i uz velike muke došao do pravosnažne sudske presude, a kasnije i do izvršnog naslova, u završnoj fazi kada treba da naplati svoje potraživanje ostane izigran, pa čak možda i u jednoj varijanti i upućen da putem stečaja ostvari svoje potraživanje.
Ne može Poreska uprava kao država da ima takav prioritet, u krajnjem slučaju ni zbog principa podele vlasti.
Sva potraživanja koja su pravosnažnom sudskom odlukom utvrđena moraju da imaju prioritet, pogotovo što iza njih stoji dugogodišnji sudski spor i neki interes koji se verifikovao u odgovarajućem sudskom postupku, koji zakon priznaje, a kod poreskih rešenja može da se desi da se kasnije u upravnom dokaže da je prinudna naplata na bazi nekog poreskog akta koji je kasnije poništen u suštini bila nezakonita.
Mi znamo kakve su sklonosti ovih koji su trenutno u Irskoj. Oni naprosto prave svoje propise kako njima odgovara da bi bili prepoznatljivi po tim, pre svega, zloupotrebama.
Najveće zloupotrebe službenog položaja u ovoj zemlji dešavaju se u Ministarstvu finansija. Ne kod zaposlenih, nego pre svega kod čoveka koji vodi to ministarstvo.
Druga grupa najvećih zloupotreba nalazi se u Narodnoj banci Srbije. Dokaz za to jeste što povremeno Narodna banka Srbije zvaničnim saopštenjima upozorava i moli građane da budu oprezni u poslovanju sa bankama, onim bankama koje su ovde počele da rade za vreme dok je Mlađan Dinkić bio guverner Narodne banke Jugoslavije, tako da se ta priča tu sklapa.
Naravno, ova priča ne bi mogla da postoji da nije slobodne zone preko puta, ovog što ima performans da je neki predsednik Republike, koji smatra da može sve, da svakome može da drži predavanja, da on odlučuje koje stranke mogu da postoje, a koje ne mogu da postoje.
Njegov demokratski kapacitet, kao demokratske persone, neiscrpan je, uživa podršku sa svih strana, ali ima samo jedan problem, podršku ne može da obezbedi kod građana Srbije.
Zbog toga što se plaši provere svoje podrške kod građana Republike Srbije cela Srbija je ostala bez ustava, ostala je bez ustava zbog uskostranačkih interesa Demokratske stranke koja smatra da još uvek može da prevari nekoga.
Naravno, DS po potrebi izvuče iz fioke jednu od stranaka za koju tvrdi da je u demokratskom bloku, ali imaju navodno neki nedostatak koji ih čini nesposobnim da budu demokratska, demokratska stranka sa punim nazivom.
Građani Srbije to treba da znaju, da je na delu ispiranje mozga, da su na delu medijske manipulacije po sistemu kako i što više da se prevare građani Republike Srbije kako bi neki pojedinci zloupotrebili vlast radi ličnog bogaćenja, radi ličnih pozicija, radi toga da se u Srbiji putem državne vlasti i politike koja se sprovodi amnestiraju oni koji su bombardovali Republiku Srbiju, koji su rasturili bivšu SFRJ.
Zato nemojte da se iznenađujete kada čujete da vlast ponavlja rečenice SRS od pre 15 godina. Mi smo kritikovali Haški tribunal, svi ste ga veličali i rekli da se tamo dokazuje nevinost. Kada su počele ove antisrpske presude vi ste se dosetili da nešto nije u redu sa Hagom. Samo da vas podsetim, nekoliko desetina lica ste isporučili, ispratili kao vojvode tamo, kao junake, poklonili kola, uz državne počasti dali ste tamo dželatu na trupac srpsko meso, a pri tome se ljutite što je neko malo osuđen ili oslobođen, a ova država ništa nije uradila da se sačuvaju, obezbede, obrade dokazi i sazna samo istina.
Sputavate, sprečavate, zaustavljate istinu o Srbiji i o građanima Republike Srbije, a onda se iznenađujete šta se dešava iz inostranstva. Vaši partneri iz inostranstva vas ne cene i na svakom koraku vas omalovažavaju. Kada bi vas malo cenili nikada od vas ne bi tražili ovo da radite, što je neizdrživo. Pričaću vam još, imamo sutra i ovih dana, građani Republike Srbije pratite prenos, čućete istinu šta je to dosmanlijska vlast i šta su to demonokrate.
Pošto je sasvim izvesno da mi dobro posao ide, demokrata nema, G17 plus se osuo, niko iz vlade Vojislava Koštunice ne sme da uđe u salu, šalju ove ljude, ni krive ni dužne, da hvataju neke beleške ovde. Džabe hvataju beleške, od toga nema ništa.

Gospodine Mihailoviću, povodom one diskusije sa početka ove sednice, očekivao sam da će svi oni koji su izašli ovde da pričaju nešto o povredi Poslovnika, da se pred javnošću Srbije izvine meni i vama, jer smo bili napadnuti ovih mesec dana da nešto širimo, nešto razmišljamo itd. Vidite kako dođe vreme i priznaju sami. Oni koji su nas najviše napadali priznali su jutros, a bogami i ovi koji su tražili da se ja izvinim, već danima nešto kukaju, nariču, tako će da nariču oni i kada je u pitanju Kosovo i Metohija. To moram da vam kažem.

Ovo vam sve pričam kao uvod, da biste shvatili zašto treba da se usvoje amandmani SRS, da posle sa zakašnjenjem ne natrči velika inteligencija, zapljusne one koji su glasali sve ovo što predlaže ministar finansija.

Idemo redom. Mi smo predložili potpuno nov koncept i potpuno nov Predlog zakona o slobodnim zonama. Kako? U formi amandmana. Kakve amandmane? Amandmane na svaki član Predloga Vlade, pa kada uzmete sve naše amandmane, pročitate, videćete da je to nešto malo duži predlog zakona od Predloga Vlade i da je to mnogo kvalitetniji zakon.

Zašto se nama predlaže ovako loš zakon? Šta može da se desi ukoliko se usvoji Predlog zakona koji treba da brani "opravdano odsutni" Mlađan Dinkić? Ako se usvoji Predlog zakona Vlade, imaćete haos u Srbiji, haos na tržištu. To bi onda značilo nešto slično, poštovani građani Republike Srbije, kao ovo što smo imali sa "Neckermann". Otprilike "Neckermann" bi iz Varaždina bio slobodna zona u Hrvatskoj, ovde bi se završavao posao preko G17 plus.

Pošto "eksperti" prave neke šeme i mi smo napravili jednu šemu kako se organizuje prevara i pljačka u Srbiji od strane G17 plus, poslovanjem "Neckermann" i "Quelle" iz Varaždina.

Naravno, ne pričam napamet, imam zvaničnu dokumentaciju, državnu dokumentaciju. Ukrao sam, došao sam u posed, nije bitno kako, ali sve što budem rekao za ovom govornicom odnosi se na zvaničnu dokumentaciju državnih organa Republike Srbije, dokumentaciju iza koje stoji Vlada Republike Srbije, sa

ovim strašnim koalicionim kapacitetom.

Posao je organizovan i sproveden pod patronatom Ministarstva finansija (čitaj: Mlađan Dinkić, G17 plus).

Kaže ovako: "Vlada je na predlog Ministarstva finansija – čitaj Mlađana Dinkića – donela Uredbu o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskih usluga na osnovu člana 272. Carinskog zakona". Osnivanje "Neckermann" sproveo je Dejan Simić, on je poznato kao član G17 plus, on je poznat po jednoj aferi što je bila skoro.

Samo da vam ja objasnim, ja pričam o demokratskom bloku, vi mene niste razumeli, pričam o kapacitetima, o demokratskom kapacitetu koji se formira u Srbiji i očuvava u Srbiji.

E ovako, preduzeće za katalošku prodaju "Neckermann", DOO Beograd, Zrenjaninski put, osnovano je po odluci o osnivanju od 23. decembra 2002. godine, pa je čak i overeno punomoćje pred Prvim opštinskim sudom 13. januara 2003. godine, a kao punomoćnik koji je overen bio je Dejan Simić iz Beograda.

E sad, ovo ne bi moglo da uspe i da dobije te razmere od 40 do 60 miliona evra, u osnovu uskraćene carine poreza na promet, da se nije napravio sistem. U sistemu se nalazi direktor carine Jerinić, kadar G17 plus, načelnik poreske uprave Ilić, kadar G17 plus, na čelu devizne inspekcije, takođe, čovek iz G17 plus. Svi ovi organi trebalo je da kontrolišu katalošku prodaju i svi su u sastavu Ministarstva finansija.

Nema nikakve kontrole, roba je dolazila, ovde imam čitav spisak propisa koji su prekršeni, pa odgovorna lica koja su, kompletan nalaz svih državnih organa koji ukazuje, pa čak i sve novinske tekstove, javne izjave Ministarstva trgovine i drugih nadležnih službi. Eto šta radi organizovana grupa ljudi G17 plus i zašto oni ne mogu da dođu ovde i ne mogu da izdrže ovu kritiku. Evo, pozivam predsednika Vlade, doslednog borca protiv kriminala da samo uzme dokumentaciju koja postoji u državnim organima i obavesti javnost da li tu postoji neko krivično delo, ko je odgovoran, kako je to urađeno, pod čijim patronatom. Zašto?

Pa ne mogu više građanima Srbije, nekom maglom koju šire neke stranke koje su na vlasti protiv SRS, da prikrivaju bit njihove vlasti, a to je ovo i zbog ovoga je Labus napustio G17 plus. I naravno, Mlađan Dinkić će sve da podmetne na visoke državne funkcije, da on ne bude baš mnogo isturen, kako bi se ova operacija sticanja sredstava završila. Radi onih koji ne čitaju stenogram i imaju namere da mi repliciraju, samo jedno uputstvo za upotrebu reči protiv Zorana Krasića – sve piše u nalazima nadležnih državnih organa.

Ako meni budete replicirali i meni budete osporavali ovo što radim tumačiću da rušite Vladu Vojislava Koštunice. Nemam ništa protiv, samo da vas obavestim unapred da ne istrčite, pošto istrčite tako, ne znate, a ne znate da vas ja čekam na još 16 mesta gde mogu da poništim sve to što imate nameru da iznesete.

Sada da se vratimo na ovo što je zakon o slobodnim zonama. Naravno, ono što smo predložili amandmanom na član 1. i ono što se odnosi na ovaj amandman koji je na dnevnom redu na član 2. – daje se potpuno novi koncept u odnosu na ono što je Vlada zamislila.

Naravno da ne mogu da se prate ovi članovi jer nisu ni adekvatni po materiji, tako da se u Predlogu Vlade u članu 2. nalaze pojmovi, odnosno to je član kojim se opisuje značenje pojedinih izraza koji su upotrebljeni u Predlogu zakona, Predlog Vlade, a u našem članu 2. vrlo precizno se propisuje šta je to zona i šta ona obuhvata.

Jedna principijelna razlika, ako mogu tako da kažem, u pristupu ovoj materiji ogleda se u tome što samo prividno se može reći da je Predlog Vlade liberalniji, ali on je toliko liberalan da praktično može da funkcioniše samo ukoliko Ministarstvo finansija bude blagonaklono.

Ovde se ide potpuno pogrešno, ovde se ne daje saglasnost na osnivanje zone nego se daje saglasnost na odluku o određivanju područja zone. Tu ste napravili grešku, takvih slučajeva ja nisam video, ne postoje u svetu.

Moram da vam skrenem pažnju, da bi poslovala zona, nadležni državni organ treba da da saglasnost čime omogućava vršenje jedne delatnosti koja odudara od uobičajenog i normalnog toka obavljanja delatnosti u skladu sa domaćim propisima. Ovde se radi o jednom izuzetku opravdanom gde ekonomski interes nalaže da se takav izuzetak napravi. Oni su tu dosta iskomplikovali, saglasnost itd. itd. Razlika u odnosu na postojeći Zakon o slobodnim zonama, za koji ja ne bih izrekao tolike kritike kao što su izrekli ovi koji su predložili ovaj zakon, jer kad se pogleda, skoro 90% odredbi je prepisano iz prethodnog Zakona.

Znači, nema tih primedbi, realno ne postoje. Čak ni predlagač nije video neke bitnije nedostatke. To što neke zone, odnosno preduzeća za upravljanje slobodnom zonom nisu zadovoljna postojećim zakonom treba tumačiti kao njihov problem, jer nisu uspele da privuku strane investitore. Treba tumačiti kao problemom njihove nesposobnosti i treba tumačiti njihovim nastojanjem da eventualno ograničenja u pogledu onog minimalnog dela posla koji tu mora da se obavi radi izvoza, njih navodno ograničava, jer u samoj ideji stvaranja zone javilo se nešto pogrešno.

Ja mogu da vam pričam o svakoj zoni pošto sam nekada malo više bio uključen u te poslove. Ove zone koje mi danas imamo, verovatno 60% su političke slobodne zone, izraz megalomanskih težnji pojedinih lokalnih moćnika. Tada su čak rekli i da lokacija, da se nalazi na reci, na magistralnom putu itd, predstavlja neko ograničenje. Pa kada su počeli da tolerišu, pokazalo se da to u stvari nije bilo ograničenje nego su neki smatrali da preko slobodne zone mogu da završe poprilično prljavih poslova, s obzirom na to da se tu nalazi i carina, pa kad se uveže posao onda se završava vrlo, vrlo prljav posao.

Tako, ja ne bih bio toliko spreman da kritikujem postojeći Zakon, a on nije smetnja. I u našem Predlogu nema nikakvih ograničenja, može da se pravi zona maltene na celokupnoj teritoriji Republike Srbije, s tim što se daje neka prednost, ne prednost nego više kao preporuka da se vodi računa o komunikacijama, jer je nemoguće napraviti slobodnu zonu na nekoj zabitoj lokaciji koja ima problema i sa putem i sa strujom i sa vodom i sa akumulacijom i sa kompletnom infrastrukturom. Tamo i kada bi se napravila zona ona bi u startu bila sumnjiva.

Naš Predlog vodi računa o čistim računima, država se samo, neophodno, koliko je potrebno meša u rad slobodnih zona, postoji sloboda.

U našem predlogu dozvoljavamo i transfer i reinvestiranje, jasnije definišemo zabranu eksproprijacije i nacionalizacije u odnosu na Predlog Vlade i mnoge, mnoge druge odredbe su na višem nivou i mnogo kvalitetnije.

Znači, centralna razlika je u tome što vi prividno dajete liberalizaciju, ali pravite sistem koji ne može da funkcioniše bez tate iz Ministarstva finansija. Mi uvodimo poznate veličine, zakonom propisujemo uslove, ko ispuni uslove, dobiće saglasnost za osnivanje zone, procedura je i u vašem i u našem predlogu dosta slična, koji su rokovi potrebni, i mi priznajemo mogućnost da se bez plaćanja dažbina obezbeđuje građevinski materijal za izgradnju objekata u okviru zone itd.

Preporučio bih da o ovome, gospodine Mihajloviću, obavestite predstavnika Vlade, da je ovo što predlaže SRS daleko kvalitetnije od njihovog, rekao bih, skarabudženog predloga. Imali su potrebu da se u nečemu razlikuju od postojećeg Zakona i gde god su krenuli da se razlikuju, napravili su grešku. Ali, vidi se da je ta greška namerna. Zašto? Može čovek jednom i drugi put u životu da pogreši, treći put ne sme, jer ako treći put pogreši, onda je ona kategorija za "Lazu Lazarevića".

Koliko je puta Srbija imala priliku da vidi koliko su se ljudi opekli od strane onih koji su verovali onome koji predstavlja Vladu povodom ovog predloga zakona. Moramo da budemo oprezni. Znate, koga zmija peči, on se guštera plaši. Zato smo podneli amandmane, da bi zaveli neki red i da vas ubedimo da usvojite amandmane, da ne prođe ovakav Predlog zakona kakav je Vlada predložila, jer ako ovakav zakon prođe, budite uvereni da će zone biti u još težoj situaciji.

Mnogo teža situacija za njih nastupa po vašem Predlogu zakona onog momenta kada se promeni direktor Uprave carina, to vam garantujem, jer padaju sve lične kombinacije između carinarnice u slobodnoj zoni, preduzeća za upravljanje zonom i onih koji obavljaju delatnost u zoni. Vodite računa da ne napravite grešku, da opet država ne pravi neke izveštaje.
Nemojte da zagovarate ministra, gospodine Markoviću, znam da će ovaj amandman da prihvati i nemojte da vičete na ministra, da mu naređujete gde će on da putuje. Nalog za službeni put mu je potpisao Koštunica, niste Vi.
Da se vratimo na ovaj amandman koji je, u ime SRS, podneo gospodin Momir Marković. Naravno, naši amandmani prate naš koncept, da privredno društvo za upravljanje zonom mogu osnovati osnivači zone i druga domaća i strana pravna i fizička lica. To je standardna odredba.
Za razliku od našeg koncepta u Predlogu Vlade član 4. reguliše određivanje područje zone. Oni navode da se područje zone određuje davanjem saglasnosti Vlade. Vlada se bruka što određuje koje katastarske parcele treba da budu obuhvaćene zonom. Pošto se razlikuju koncepti, ne bih mnogo gubio vremena oko toga, jer stičem utisak da se ubeđujemo zašto neko voli da jede slatko, a neko voli da jede kiselo.
Naravno, nemam nameru da ubeđujem one koji vole kiselo da treba da pređu na slatko.
Međutim, želim sada da hipotetički postavim jednu situaciju. Predlog zakona Vlade omogućava nastanak jedne situacije, a to bi na praktičnom primeru izgledalo ovako: preduzeće za katološku prodaju, "Neckermann" DOO Beograd, koje je osnovano 13. januara 2003. godine od strane punomoćnika Dejana Simića, dalo je neku adresu osnivača, Zrenjaninski put 28. Po Predlogu Vlade moguće je da sada na tom mestu postoji slobodna zona.
Kako bi to izgledalo ako bi "Neckermann i "Quelle" koji su na istoj adresi, samo je razlika u osnivanju, datumu osnivanja, ... evo, prepoznao se i pobeže, nemam sreće, demokrate mi pobegle u slobodnu zonu zvana Predsedništvo Srbije, i G17 beži, šta da radim, svi ovi koje prozivam beže od mene, izgleda da je istina opasna.
Vidite, oni tu naprave slobodnu zonu i onda krenu sa poslovanjem. Sada ću to lepo da vam objasnim kako izgleda poslovanje.
Prva, vrlo važna situacija jeste da su osnivači tog preduzeća ovde sa istim nazivom kao u inostranstvu, neki ljudi, neke firme iz Varaždina, Hrvatska, ulica Vilka Novaka 50/2, verovatno je, čak, neki stan. Ne bi me iznenadilo da je to, možda, stan Mlađana Dinkića ili Labusa ili možda Miloljuba Albijanića. Za Markovića nisam siguran, Predraga Markovića, mislim da to nije njegov, jer ne vole baš njega ova braća mnogo.
E sad, ko su odgovorna lica u Beogradu, Mihajl Kahve, Dizeldorf, Saša Babir i Damir Vragović iz Varaždina. Sada građani Srbije da znate, kad demokrate sa svojim punim kapacitetom regulišu nešto po principu liberalizacije i svega slobodnog, pa čak i od mozga slobodnog, a prepunih džepova para, "Neckermann" – Beograd ima ukupno 98 zaposlenih, od kojih su 33 zaposlena na neodređeno vreme, 65 na određeno vreme, a, ovaj, "Quelle", koji je na istoj adres, ima šest zaposlenih, podeljeno, tri na određeno, tri na neodređeno vreme.
Šta je tu još interesantno? Vidite kako funkcioniše demokratska carina. Naravno, prozivam carinu iz perioda kada su pisali ovo pismo, a to je januar 2003. godine. Mislim da je tada bio direktor carine, onaj iz DS, Aleksandar Krstić, mislim da je on bio, ali ako nije on bio, opet je neko bio iz te krvne grupe.
Vidite, oni su obavestili Javno preduzeće PTT saobraćaj Srbije – Direkcija poštanskog saobraćaja da u sprovođenju carinskog postupka nad pošiljkama firme "Neckermann" iz Austrije neće naplaćivati naknadu za procesnu obradu carinskih isprava za carinjenje robe u iznosu od 140 dinara, pod uslovom da vrednost svake od ovih itd. itd.
Isto su uradili 2005. za "Quelle". Međutim, problem je taj što je pošta upozorila carinu da ovi nemaju veze sa Austrijom, nego da su ovi iz Hrvatske, da je preduzeće koje su osnovali ovde iz Beograda.
Vidite, kada se to uveže u okviru jedne šifrovane interesne grupe ili kada jedna interesna šifrovana grupa nasledi demokratsku tekovinu uprave carina, kako su je demokrate organizovale. Naravno, onda kreće igranka, u svim tim pesmama – velike pare su u opticaju.
Evo nešto iz zvaničnog izveštaja, gospodine Markoviću, nadležnih državnih organa, jedinih ovlašćenih za kontrolu, kaže da – u periodu od 31. jula 2003. godine, do 31. marta 2006. godine po nalogu PTT saobraćaja Srbije na dinarski račun "Neckermann" iz Varaždina koji se vodi kod "Raiffeisen Bank" banke u Beogradu izvršen je prenos sredstava u iznosu – ovo u dinarima je neka cifra kojoj bi matematičari mogli da se raduju, međutim, ono što običan svet zna, to je 60.080.000 evra.
Što se tiče "Quelle", to je "Hypo Alpe-Adria-Bank", 2.274.000 evra, ali je i period daleko manji, samo šest meseci.
Znači, ista firma na istoj adresi, naravno, nije plaćena carina, nije plaćen porez na promet i sada građani da znaju da je država Srbija preko raznih ministarstva koja su nadležna za ovaj problem utvrdila da ove fiktivne slobodne zone, a to će ovaj predlog zakona o slobodnim zonama koji gura Vlada u ovoj formulaciji kako oni to zamišljaju, ovaj zakon će da omogući da se realizuju ovakve stvari.
Evo šta su inspektori utvrdili – da, strana pravna lica "Neckermann" i "Quelle", iz Varaždina, uz isporučene proizvode ne obezbeđuju izveštaj o ispitivanju, sertifikate i drugo od akreditovanih laboratorija i kontrolnih organizacija, akreditovanih od strane akredicionog tela SCG kao ni deklaraciju, označavanje proizvoda sa propisanim znakom i usaglašenosti, a roba je stavljena u promet na domaćem tržištu suprotno odredbama člana 33. Zakona o zaštiti potrošača. Što se tiče reklamiranja i oglašavanja upropašćen je kompletno novi zakon o oglašavanju. Džabe ste se ovde radovali, 250 novih zakona. Nijedan zakon nije primenljiv.
Vi donosite zakon radi statistike, da se objasni da je nešto urađeno, a suštinski da se tera samovolja, naravno, ona je sada poželjna jer demokratska, ima demokratski kapacitet, koalicioni kapaciteti su vrlo iscrpljeni, ali pljačka na svakom koraku. Naravno da smo vam ponudili potpuno drugačiji koncept zakona o slobodnim zonama, zato što ne znamo šta sve može ova vrsta demokratije da upropasti u Republici Srbiji.
Svi ovi koji pričaju o demokratskom evropskom, svetskom, planetarnom, međuplanetarnom i drugim vrstama putovanja Evrope, odnosno Srbije ka boljoj budućnosti, pozivam da odu tamo, da posete neko selo između Prokuplja i Kuršumlije, ali ne pored autoputa nego u planini.
Da vide gde ljudi žive u selima, najmlađi čovek ima 72 godine, da pogledaju njegov račun za struju, troše ljudi 50 kilovata, plaćaju 150 dinara, fiksni troškovi 160 i nešto dinara, pa dobiju na to porez koji je država uzela 50 i nešto dinara, pa na to ide TV pretplata još 300 dinara, znači, 700 i nešto dinara treba da se da fiksno, upalio – ne upalio sijalicu, a televiziju ne mogu da gledaju, njive neobrađene, polja zapuštena, ljudi izgubljeni, država nije otišla nikada kod njih, autobus ne radi...
(Predsednik: Vreme.)
... idite kod njih i objasnite im demokratske tekovine, vaše kapacitete, koalicione, vaš put prema Evropi i samo im odgovorite na pitanje – zašto im to naplaćujete kad njihovi mesečni prihodi retko da mogu da pređu više od 4.500 dinara koliko košta, koliko dobijaju na ime poljoprivredne penzije.
Naravno da ti ljudi kada čuju za ovakve demokratske transakcije iz slobodne zone, zgrada Predsedništva Republike Srbije u kojoj sedi najveći lopov sa svojom kamarilom ... Imam ja vremena.
Ako povodom amandmana SRS, kojim se promoviše jedan drugi koncept viđenja ovog pitanja i daje potpuno nov Predlog zakona, treba da se to na neki način osporava posredno jadikovkama na postojeće stanje od strane onih koji su na vlasti, onda to prihvatam kao stil, ali to nije toliko produktivno.
Pre nego što krenem konkretno sa ovim amandmanom moram da vas upozorim da postojeći Zakon o slobodnim zonama i nije tako loš propis. Verovatno tu treba promeniti pet članova, možda je ovo visoki procenat koji se traži da se u zoni proizvodi robe za izvoz. Ali moram da vas podsetim da mnoge odredbe ovog zakona nisu mogle da važe za vreme sankcija, tako da je bila neka tolerancija, jer taj koncept slobodnih zona je kod nas počeo ipak da se razvija u jednom periodu za koji može da se kaže, sa ekonomskog stanovišta, da je u nevreme, u vreme sankcija, blokada i svih problema koje je ova država imala za proteklih 16 godina.
Zato se moja diskusija povodom postojećeg Zakona o slobodnim zonama svodi na to da je potrebno promeniti pet - šest članova. Međutim, razlika u konceptu stvarno čini besmislenim uporednu analizu šta smo naveli u amandmanu za član 6. i onoga što stoji u članu 6. Jer ako bi sada analizirao taj član 6. Predloga zakona Vlade, onda bih morao da se vratim na član 4. i na član 2.
U članu 2. se kaže da je saglasnost Vlade akt kojim Vlada određuje područje zone. Vlada je devalvirana da odredi katastarske opštine, parcele u okviru katastarskih opština, a onda ako se pogleda član 5. kakvi se uslovi tu postavljaju, potpuno besmisleni i nepotrebni uslovi, jer kada ta grupacija krene da sređuje onda znate da od toga ne ostaje ni trag.
Taj zahtev kojim se traži saglasnost da se odredi područje treba da sadrži, pa slušajte kako liberalizacije izgleda: naziv, sedište i PIB osnivača zone, naziv, sedište i PIB privrednog društva za upravljanje zonom, podatke o osnovanom kapitalu privrednog društva za upravljanja zonom, naziv zone i područje zone za definisanje granica, podatke o restrukturiranju.
Ako se na području zone nalazi privredni subjekat koji je u postupku restrukturiranja, a ovde postupak da se odredi područje i sve se odnosi na privredni subjekat.
Totalno besmislen zakon i naravno ne pada mi na pamet da trošim dragoceno vreme analizirajući nešto što je samo pro forma ubačeno ovde, da teče ova rasprava.
Vratio bih se na naš koncept. SRS smatra da članom 6. treba da se propiše da u zoni nije dozvoljeno obavljanje delatnosti kojima se ugrožava životna sredina, zdravlje ljudi, materijalna dobra i bezbednost zemlje. S obzirom na početak današnje rasprave mislim da nije dovoljno objašnjen naš amandman na član 2. pa bih iskoristio da to pročitam, pošto je taj član u našoj verziji dosta detaljan i najbolje pokazuje koncepcijsko neslaganje sa Vladom i jedno drugo viđenje zone.
"Zona obuhvata deo teritorije Republike Srbije koji je kao takav ograđen, označen i u kome se obavljaju delatnosti utvrđene ovim zakonom.
Područje zone je posebno ograđeno, vidljivo obeleženo, označeno da je slobodna zona na ulazima i izlazima iz zone, kao i sa rečne strane. Zona može imati više delova koji čine jednu funkcionalnu celinu.
Zona mora biti tako uređena da se promet robe i lica u zoni i iz zone može odvijati samo preko određenih izlaza ili ulaza. Ograda, ulazi i izlazi moraju biti odgovarajuće uređeni, osigurani i noću osvetljeni.
Privredno društvo za upravljanje zonom dužno je da u zoni obezbedi prostorije za rad carinske službe. Vlada Republike Srbije propisuje standarde i normative koji se odnose na ogradu, označavanje, obeležavanje, ulaze, izlaze, uređenje i prostorije u kojima će raditi carinska služba u zoni".
Jedan mnogo ozbiljniji koncept, gde se ide sa jasnim pokazateljima da zona treba da bude ozbiljna institucija.
Pošto zalazimo u nešto što bi moglo da se tumači kao ekonomska opravdanost za osnivanje zone, a sa pozicija prošlosti onoga što je nasleđeno, opet moram da vas podsetim da je veliki broj zona kod nas bio u stvari izraz političkih težnji lokalnih moćnika. Daću vam jedan primer u Nišu.
U Nišu se godinama pričalo o nekoj slobodnoj zoni isto kao u Lapovu, određivale stotine hektara gde će krenuti velika izgradnja, investicioni ciklus, od 1993. do 1997. godine i ko god je hteo da prevari građane u Nišu samo je rekao slobodna zona, pa je čak postojalo i preduzeće slobodna zona u izgradnji i od toga ništa. Zašto?
Zato što su ekonomske analize i elaborati opravdanosti osnivanja na određenoj teritoriji slobodne zone bili politički naštimovani bez kvalitetne pripreme, bez istinitih i realnih podataka.
Kada je to tako sve pogrešno, onda su i buduće procene pogrešne, tako da su neki pravili zone, pa računaju da će dovesti ovoga, dovešće onoga, on će da uloži ovoliko, ovaj će da uloži ovoliko. Kada je to izostalo, onda je ostala zona u vidu preduzeća za upravljanje zonom, korisnik jedan ili nijedan. Onaj ko se javlja kao korisnik, naravno, ukoliko je mali broj korisnika u zoni, onda su troškovi održavanja jedne zone, oni fiksni troškovi, troškovi preduzeća za upravljanje zonom, troškovi carinske službe daleko veći i nema ekonomskog interesa da neko radi. To je centralno pitanje.
Naš koncept je daleko prihvatljiviji, jer uvažava te ekonomske interese, ne dozvoljava da se država toliko meša u osnivanje zona itd, pa i poslovanje zona. Vrlo precizno govorimo o transferu sredstava, o investiranju dobiti, o bankarskim, finansijskim i drugim poslovima koji se obavljaju u zoni, o jednom normalnom režimu prometa robe iz zone i u zonu, i obavezama koje postoje ukoliko roba iz zone ide na domaće tržište, gde se onda ne bi desio "Neckermann" i "Quelle".
Međutim, ako ostane ova carina sa ovim ministrom finansija, onda svaka slobodna zona može da bude "Neckermann" i "Quelle". To je činjenica. Tu onda nema neke velike pravno-teorijske rasprave, jer sve pravno-teorijske rasprave padaju u vodu kada dođu na teren stvarnosti i primene propisa. Mi imamo taj problem što se propisi selektivno primenjuju i svako se tu malo omrsi, a vidimo da neki baš imaju dobru sklonost da se omrse, da maznu, pa i da "zapale" u inostranstvo, kao što demokratski blok, sa punim demokratskim kapacitetom to manifestuje.
Naravno, građani Srbije moraju da znaju da ovo što radi demokratski blok nema veze sa demokratijom, da ovako kako radi demokratski blok, ne verujem da postoji u nekoj zemlji EU.
Onda možete lako da zaključite da sa ovakvim demokratskim kapacitetom i demokratskim lopovlukom nikog živog ne mogu da odvedu u
neke integracije, da li su one na Severu, Jugu, Zapadu, Istoku, nije bitno. Sa ovima niko neće da posluje. Evo, krenula je neka firma iz Izraela da nešto radi u Beogradu, pa udarili na Bogdanovića, a on traži 5%. To je mnogo čak i za Izrael. Onda naprave procenu ko je na vlasti, koji su sve poslovi urađeni i dođu do zaključka da preko 300 miliona evra uzmu. To je njihova procena, nije moja procena. Imam sve papire, da znate.
Moj "laufer" radi, obaveštava me. Ne čitam novine, a znam sve šta se dešava, kad se ko smeje, zašto se smeje, koliko mu je kiselo dok se smeje, sve to dobro sagledavam i znam kojim putem i gde sve ovo ide i gde će da se završi.
Ovo što predlaže ova vlada, kada je u pitanju Zakon o slobodnim zonama, jeste nešto loše. Primena svih odredbi ovog zakona zavisiće od ministra finansija.
Samo da vas podsetim na njegovu sklonost, da sve što je predložio ovde vezuje za svoju malenkost. Onda mene uopšte ne čudi što je mali broj čestitih ljudi napustio tu stranku, jer ne želi da ima veze sa gospodinom Dinkićem i sa ovim stvarima.
Možete da zamislite kada je čak i "prepošteni" Labus napustio G17 plus! Ne znam šta je sa nogom, sa "Eriksonom", da li ga je udario šećer, ali on je morao da napusti G17 plus, jer su videli kakav je to uvezani sistem.
Naravno, kad kažem G17 plus, uopšte ne mislim ni na jednog poslanika te poslaničke grupe u Narodnoj skupštini. Zašto? Nemaju oni uticaj na to što se dešava u vrhu te stranke, pa čak ne bih rekao ni stranke, nego pojedinaca koji zloupotrebljavaju stranku. Možda je to i preciznije.
Znam da i naše kolege poslanici iz G17 plus na poslaničkim grupama izražavaju čuđenje i nezadovoljstvo, i njima nije jasno šta se dešava i kakva je ekonomska politika, pa javno postave pitanje, pa posle dobijaju packe – kako te nije sramota da postaviš pitanje, ne možeš da objasniš ekonomsku politiku G17 plus.
Ali, to je njihovo interno, neka oni raščišćavaju na svojim organima. Samo konstatujem da su neki na vreme pobegli jer su videli tamo da vozač koji vozi nije položio vozački ispit i može da strmekne sa puta i da sve ode u propast.
Kao što se primećuje, kapaciteti demokratskog bloka su vrlo šuplji, probušeni. Malo, malo, pa iscuri 27 miliona, 3,5 miliona, Hamović, Lazarević, Đilas, itd. To pričam građanima Srbije, da znaju kada se pojavi demokratski kapacitet sa rupama, odoše vaše pare. Evo, kod "Necckermann" videli ste – 60-70 miliona evra su zaradili ljudi koji su prevarili ovde potrošače. Pošta, koju drži G17 plus, je našla interes da naplati poštarinu, pa onda na nerezidentne račune, pa onda transferisanje u evre, i ćao, prema bratskim bivšim republikama. I tražite od nas podršku? Pa, nemate podršku sa naše strane.
Znači, građani Srbije, SRS ovima ne daje podršku, jer oni to rade. Ko je to utvrdio? Oni, u njihovom izveštaju, njihovog državnog organa. Kada bi smeo radikal ovo da napiše? On ne može da bude u Vladi, ne može čak da bude zaposlen u ovoj vladi. To su oni napisali o sebi.
Evo, ja ih podržavam, ima neka stvar gde ih podržavam. Lepo su izračunali, ali očigledno su se poremetili interesi i Labusa je naprasno zabolela noga, zbog, navodno, Mladića i zaustavljanja pregovora sa EU, a u stvari, kada je video izveštaj koliko mažnjava "mlađani", morao je čovek da pobegne. Za Markovića nisam siguran da je to bio glavni razlog.
Pozivam pre svega poslanike G17 plus, koji se nešto batrgaju oko ovog propisa, misle da nešto znaju, slažem se, imate takav utisak, predlažem da pokupe sve amandmane SRS na ovaj predlog zakona i da stave to kao jedan zajednički tekst. Videće potpuno nov zakon koji je nekoliko puta kvalitetniji, bolji i jasniji nego Predlog zakona koji je Vlada predložila.
Samo da vas podsetim, nešto smo slično uradili pre dve i po godine. Bio je Zakon o sprečavanju sukoba interesa, pa smo podneli amandmane na svaki član i poslanici G17 plus, neću da govorim ime, imali su prilike da slože sve amandmane i da uporede sa Predlogom Vlade i rekli su – ovo što su radikali predložili je daleko bolje, daleko kvalitetnije. Identična je situacija i kada je u pitanju zakon o slobodnim zonama.
Smatram da ovo što je navedeno u vašem Predlogu zakona, članu 6, pogotovo u članu 5, to uopšte ne može da stoji u zakonu. Neću sada da otvaram temu neustavnosti pojedinih tačaka iz člana 5. One su u direktnoj suprotnosti sa odredbama Ustava RS.
Kada bi se vratio na osporavanje ustavnosti, onda bi na neki način dao legitimitet vašem Predlogu, a to za živu glavu ne želim da uradim, nego baš želim da napravim jasnu razliku, da sve, pa čak i one koji prate ovaj prenos, stavim pred svršen čin – dža ili bu, ili ćete ovo što Mlađan Dinkić, onakav kakav je, predlaže, kako radi. Vidite, čim smo počeli o "Neckermann", odmah je došao, bio je dve sekunde, otišao je. Navodno, Marković mu je naredio da ide u Irsku, državni posao.
Najveći državni interes, gospodine Markoviću, jeste da ovi članovi Vlade RS za živu glavu ne idu u inostranstvo da nas predstavljaju. Nema većeg državnog interesa. Možete da zamislite koja je uvreda za narod i građane Republike Srbije kada ih Dinkić zastupa u inostranstvu! Ne postoji veća uvreda.
Član 9. u Predlogu zakona koji je podnela Vlada glasi – Na proširenje zone primenjuju se odredbe ovog zakona o davanju saglasnosti za određivanje područja zone. To je u njihovom konceptu. U našem konceptu član 9. glasi – "Zona se može osnivati na području mesta koje ima vazduhoplovno ili rečno pristanište otvoreno za međunarodni saobraćaj, na magistralnim putevima uključenim u mrežu evropskih puteva (E) i na području drugog mesta ako je sa tim saglasan nadležni organ lokalne samouprave. Drugi stav – "Na području mesta iz stava 1. ovog člana može se otvoriti jedna zona. Dve i više zona mogu se otvoriti na području jednog mesta ako je sa tim saglasan nadležni organ lokalne samouprave" .
Naravno, ovo rešenje koje nudimo bitno odudara od postojećeg u Zakonu o slobodnim zonama, ali moram da kažem da ne dovodi u pitanje način na koji je Vlada u svom Predlogu zakona pokušala da definiše područje zone. Oni su to ovako napisali, u članu 2. gde se daju ti pojmovi, pa kaže – slobodna zona je deo teritorije Republike Srbije, posebno je ograđen i označen, a na kome se obavljaju delatnosti pod uslovima koji su utvrđeni ovim zakonom, i tu praktično nema nikakvog ograničenja. Znači, na svakom kvadratnom santimetru je moguće osnovati zonu.
Mi smatramo da tako široko postavljeno pitanje gde bi mogla da se locira zona ne može da bude u zakonu, ali moram da napravim vezu sa tačkom 2) člana 2. jer tu je definicija šta su osnivači zone, ko su osnivači zone. Dakle, osnivač zone je organ lokalne samouprave, privredno društvo, odnosno preduzetnik koji je doneo odluku ili zaključio ugovor sa drugim osnivačem po osnivanju zone, ali ovaj deo je potpuno nepotreban, s obzirom na to da je ovde intencija da se organ lokalne samouprave javlja kao osnivač slobodne zone.
Moram da istaknem da je to loše rešenje, jer ako lokalna samouprava postane osnivač privrednog društva, a tu glavnu reč vodi privredno društvo za upravljanje zonom, onda je to u suprotnosti sa svim mogućim intencijama razvoja lokalne samouprave u Srbiji, gde se izlazi iz privrednih aktivnosti lokalne samouprave. One na neki način ostaju kod komunalnih delatnosti, a slobodna zona nije nešto što ima dodirnih tačaka sa komunalnim delatnostima.
Međutim, mi smo drugačije zamislili ulogu lokalne samouprave, smatramo da ona treba da se pita, naročito, sada idem na našu verziju člana 9, na području drugog mesta, a to su ona mesta gde ne postoje prirodni i infrastrukturni uslovi, u ovom trenutku, ali lokalna samouprava ima svoj interes da urbanističkim planom razradi neko području za neku buduću zonu i ona na neki način dajući tu saglasnost da se krene sa projektom osnivanja zone preuzima odgovornost da obezbedi infrastrukturu i sve drugo što postoji pored magistralnih puteva, vazduhoplovnih i drugih pristaništa.
Naravno, dali smo značaj lokalnoj samoupravi. Ukoliko se na teritoriji jedne opštine formira dve ili više zona da je potrebna saglasnost lokalne samouprave. I ne samo zbog uslova koji se tiču infrastrukture, nego zbog razvoja jednog područja, jer lokalna samouprava ima centralnu nadležnost da vodi računa o razvoju svoje teritorije i ona bi morala da se pita.
Dakle, to je u skladu sa, ako mogu tako da kažem, nastojanjima da se za neke poslove mnogo više pita lokalna samouprava od centralne vlasti. Ovde je potpuno drugačija koncepcija, jer ova koncepcija ne dovodi u pitanje ovo što je predložila Vlada, ali precizira. Ja bih vam sada dao samo jedan dodatak, ukoliko ste zapamtili šta je gospodin Četrović pre mene pričao, on je obrazlagao amandman na član koji se tiče osnivanja zone, jer stvarno ovaj Predlog Vlade nema takvu odredbu, on ima odredbu, mislim da je to član 2. gde je to samo definicija pojmova, pa se samo posebno može izvesti zaključak šta se podrazumeva pod osnivanjem, a osnivanje zone ne može da se upodobi sa odredbama o osnivanju privrednih društava. Tu je i pitanje saglasnosti koje daje Vlada, a vezano je samo za određivanje područja, a to su katastarske opštine na nekoj teritoriji.
Loš je ovaj vaš Predlog, izuzetno loš, neprimenjiv i zato on mora da, tako da kažem, crpi selektivnu primenu koja zavisi od neke persone, ali persone koja će se naći na nekom mestu gde će da procenjuje da li ovo područje može, da li ono drugo područje ne može, da traži sijaset dokumentacija, pa čak i da diskreciono procenjuje u ovom predlogu koji Vlada zastupa.
Znači, ne postoji nikakva smetnja da tamo gde postoji ekonomski interes, gde postoje zainteresovani subjekti, zainteresovani privrednici, da se osnuje zona za ona mesta i one teritorije van ovih privilegovanih po prirodi stvari i zbog komunikacije i infrastrukture, potrebna je na neki način saglasnost organa jedinice lokalne samouprave što je sasvim prirodno. Jer, nije sasvim svejedno nekoj maloj opštini da li će imati slobodnu zonu na svojoj teritoriji ili neće imati.
Mi danas imamo takvih mahera koji bi bili u mogućnosti da formiraju zonu, a ja se prosto čudim da neki nisu to iskoristili, verovatno postoje mnogo bolji poslovi za zaradu, verovatno je u pitanju berza, pa onda ovi računi za pranje i prenos sredstava, ali ako se i tu skrate mogućnosti za nezakonito sticanje, verovatno će se usmeriti na slobodne zone. Jer, znate i sami, kada Mlađan Dinkić nešto brani ovde u Skupštini i predlaže neki zakon, onda to znači priprema za start. Odmah određena grupa prijatelja napravi kvalitetnu pripremu i onda krene u osvajanje, jer stari zakoni ne valjaju, nisu prilagođeni privatnim interesima određenih ljudi.
Nadam se da sada građani Srbije mogu mnogo bolje da primete da mesecima mi ovde donosimo čisto privatne zakone.
To što je možda neko u koalicionoj vladi i ne razume se u ekonomiju, ili se možda više razume u obaveštajni rad ili u medijsko zaglupljivanje, to je drugo pitanje, ali ove ekonomske stvari, privredne stvari koje su pale na nejaka pleća putnika za Irsku, vrlo su se negativno pokazale u praksi.
Sve što je predložio, sve što je sproveo, u krajnjem je imalo negativan efekat i mi moramo kao opoziciona stranka da upozorimo na to, da skrenemo pažnju i građanima i budućim privrednicima, budućim osnivačima zone, budućim direktorima preduzeća koji bi upravljali zonama, organima lokalne samouprave, dakle, kakav je koncept, šta može da se desi.
Koncept je vrlo jasan, prepoznatljiv, slično kao sa bankama. Sve što je domaće pogasi se, a otprilike "naizvolte" nekima. Osiguravajuća društva pogasi, daj "naizvolte" drugima.
Da li su to pare iz inostranstva, da li su to pare odavde a došle iz inostranstva, da li je sada u Irskoj da bi se proverio neki račun, da li je možda tamo pa da se ne vrati ovde, jer SB zatvara krug oko finansijskih malverzacija, ja to ne znam.
Ne bi me iznenadilo da je to karta u jednom smeru, bez mogućnosti povratka, jer prema mojim informacijama krug se zatvara, sklapaju se kockice, mozaik dobija neke svoje konture, vidi se da postoji nešto što liči, a mene tera da osnovano sumnjam da ima elemenata organizovanog kriminala.
Naravno, on je uvek opran onom čuvenom rečenicom o demokratiji, a ovi poslednji događaji vezani za lustraciju, što kažu seljaci kastraciju, i ove druge stvari ukazuju da se nešto drma ovde, da se pozicije menjaju, da je mnogo krokodila, a barica se smanjila. Pošto je mala bara, ne mogu svi krokodili u istoj bari, a onda moraju da se ujedaju. To ujedanje kreće preko novina.
Ja imam čitavu seriju članaka, nisam baš neki ljubitelj novina, ali skupio sam to da bih u odgovarajućem trenutku ako mi neko replicira izneo i pokazao da Vlada Republike Srbije i policija sve znaju. Sve znaju do tančina. Zašto ne reaguju?
Verovatno je taj kapacitet u pitanju, tako da pozivam poslanike, naročito poslanike vladajućih stranaka da skupe amandmane SRS i imaju uvid u celinu jednog novog koncepta zakona o slobodnim zonama. On je usaglašen sa uobičajenim rešenjima u svetu.
Zašto kod nas izostaju efekti nečega što se dešava u slobodnim zonama? Ja mislim da se malo ovde preteruje oko tih slobodnih zona. To moram da vam kažem da se preteruje malo oko slobodnih zona. Ako neko smatra da je tamo veliki promet i da su slobodne zone veliki motori razvoja nekog društva, to je samo delimično interesantno.
Najvažnija stvar kod onih firmi, onih država koje se nazivaju tigrovima nekog razvoja nije toliko u slobodnim zonama, nego u slobodnom finansijskom tržištu, u blagonaklonom stavu vlasti prema inostranom kapitalu, u mogućnosti transfera tog kapitala, u mogućnosti reinvestiranja tog kapitala i moram da kažem u relativno jeftinoj radnoj snazi.
Kod nas nisu čak ni ispunjeni elementarni uslovi da oni koji bi ovako rezonovali sa tim performansama imaju smelosti da razmišljaju o ulaganju ovde. Zašto? Zato što ne postoji zaštita tog kapitala. To moram da vam kažem, zato što začas može da se napravi neki fiktivni posao, sudski spor, ode firma u blokadu, blokira za nekoliko desetina ili stotina miliona dinara, izda privremena mera, firma sa dve hiljade ljudi ode na ulicu. Posle nekoliko meseci da konstatujete da je to sve bila greška, firma je otišla, nestala.
Drugo, znate i sami, kod nas je toliko otkaza podeljeno, toliko malo ljudi je u radnom odnosu danas da je poprilično izgubljen odnos, odnosno odgovornost prema poslu. Sada ljudi suočeni sa ovom bedom i sirotinjom gotovo i da ne biraju posao samo da dođu u neki radni odnos u neko zaposlenje da obezbede svoju egzistenciju. Kod nas je godinama, ne samo ovih 15 godina, nego mnogo više promovisan princip uspešnosti na osnovu žiro računa. Nastaje uzbuna kada treba da se isplati plata. Pošto treba da dođe plata, onda se sve prihvata.
U Nišu je važila jedna izreka, moram da pomenem tog čuvenog Smiljka Kostića, Duvanska industrija, zaposleni su pričali ovako. Znamo da on krade Duvansku industriju, ali dok ima za njega ima i za nas. Sad je on u Nišu blokirao sva sredstva privatizacije, ne razvija, a snimanje geodetsko, ne rade firme koje su učestvovale na tenderu, nego je dao firmi iz Češke. Navodno, biće jeftinije i svakih 15 dana ide u Češku, ide u Nemačku, baš ga briga, provodi se, nešto izgleda da je bolestan, na pet metara sekretarica mora da mu dostavi papir, a on ne sme da uzme u ruke, jer smatra da će neko da ga otruje. Niš preživljava jedan Čovićev zakon o lokalnoj samoupravi i svakakvog kandidata koji greškom, prevarom ili po sistemu dok ima za njega biće za nas, dolaze na pozicije da vedre i oblače i uništavaju neka mesta.
Ovde se selektivno izdešavalo puno stvari i kao što vidite ta transformacija vodi ka bedi, sirotinji, nemaštini, naravno da smo opozicija takvom stanju i tražimo da se promeni to stanje. Naravno da nekima ne odgovara što mi to tražimo da se menja, što ukazujemo, što otvaramo papire, pokazujemo građanima gde su uzroci, gde su problemi ovog lošeg stanja. Naravno da ćemo da trpimo razne kritike, razne nazive koji
će da nam se vezuju za imena, prezimena, naziv političke stranke. Verujte, svi oni koji nas kritikuju i polaze sa tih pozicija "pljuni pa zalepi" mnogo više pričaju o sebi, nego o SRS.
 Na početku bih samo napravio vezu između ovog amandmana na član 13. sa prethodnim amandmanima SRS. Neće to tako dugo da traje, pa bih krenuo od člana 10. – "Zona se može sastojati iz više prostorno odvojenih delova – podzona, koji čine privrednu i organizacionu celinu zone.
Ako se zona sastoji od više delova, svaki deo mora biti posebno ograđen i označen".
Član 11. – "Zona se osniva ako je to ekonomski opravdano", pa se u zagradi navode kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuje ekonomska opravdanost osnivanja zone, ali to nije konačan spisak.
Navodi se "privlačenje stranog kapitala, proizvodnja i pružanje usluga, zapošljavanje, transfer savremene tehnologije", tu dolaze i drugi pokazatelji, na osnovu kojih može da se ceni opravdanost osnivanja zone, "ako se iz zone izvozi roba i u inostranstvo i ako su obezbeđeni prostorni, građevinski, energetski i tehnički uslovi, uslovi u pogledu zaštite životne sredine i drugi uslovi za nesmetan rad zone utvrđeni ovim zakonom".
"Osnivači zone donose akt o osnivanju zone, koji sadrži naziv osnivača, naziv zone i područje zone".
Prethodni amandman na član 12. odnosio se na strukturu kapitala: "Osnivači zone osnivaju društvo, u kome osnivački ulog stranog lica ne može biti veći od 49%.
Osnivački akt društva, iz stava 1. ovog člana, sadrži odredbe propisane zakonom kojim se uređuje osnivanje privrednih društava". Odnosi se na društvo za upravljanje zonom.
Nikakva smetnja nije, to je standardna odredba, što se i koristi za sve vrste stranih ulaganja u našoj zemlji, tim pre što se ovde velika beneficija daje samim davanjem saglasnosti za osnivanje zone.
Postoji opravdanje da u strukturi kapitala kod osnivača bude ovaj odnos 51:49% i do sada nikada to nije bila smetnja za uspešan rad zone, znači, smetnje za rad naših zona su bile izvan ove strukture osnivačkog kapitala. Sada dolazimo na član 13. Predloga zakona, naravno, ja pričam samo o koncepciji SRS.
Član 13. Predloga Vlade odnosi se na uređenje zona, a naš član 13. definiše šta sve društvo za upravljanje zonom podnosi Vladi kada traži saglasnost.
Moram sada to da pročitam: "Društvo podnosi Vladi, preko ministarstva nadležnog za poslove finansija, zahtev za davanje saglasnosti za osnivanje zone, odnosno podzone.
Uz zahtev iz stava 1. ovog člana, društvo podnosi: 1) akt o osnivanju zone, odnosno podzona; 2) elaborat o ekonomskoj opravdanosti osnivanja zone, odnosno podzone; 3) dokaz da društvo, odnosno osnivači tog društva ima pravo korišćenja, po bilo kom osnovu, zemljišta na kome se osniva zona, odnosno podzona".
To je vrlo interesantna odredba oko prava korišćenja. Ja bih samo vratio vaše sećanje na jedan od zakona koji je branio ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, koji je glumio da ne zna šta znači pravo korišćenja.
U Predlogu zakona Vlade o slobodnim zonama, takođe stoji ova terminologija – pravo korišćenja, tako da, upozorite Parivodića i Dinkića neka se usaglase, pošto stičem utisak kao da ne razgovaraju kada koriste neke termine.
"4) dokaz da će se obezbediti prostorni, građevinski, ekonomski, energetski, organizacioni i tehnički uslovi, uslovi u pogledu zaštite životne sredine...
5) akt o osnivanju društva;
6) dokaz da ne postoje zakonske smetnje propisane finansijskim propisima u odnosu na odgovorna lica osnivača i odgovorna lica društva".
Mi sa jednom opštom odredbom kao poslednja šesta tačka stava 2. ovog našeg amandmana upućujemo na primenu onih odredbi iz zakona koje regulišu finansijsku sferu a govore o nespojivosti nekih funkcija i o uslovima koje treba ljudi koji rukovode preduzećem da ispunjavaju, ali mi nismo hteli to da prepisujemo. U Predlogu Vlade to se nalazi u članu 5. ili sam možda pogrešio varijante njihovog Predloga zakona. Radi se o minimalnim uslovima koji su potrebni, a pošto su minimalni uslovi potrebni po ovom zakonu, onda je i broj dokaza vrlo jasno razgraničen i postavljen, tako da, inače moram da kažem, zahtev za dobijanje saglasnosti za osnivanje zone ne spada u red onih zahteva koji se svakodnevno podnose, jer potrebna je velika priprema, pre svega jedan kvalitetan elaborat o ekonomskoj opravdanosti osnivanja jedne zone, sa perspektivom i mogućnostima i njenog uspešnog poslovanja.
Ako tako nešto ne postoji, onda verovatno i potencijalni osnivači odustaju od osnivanja zone, jer praktično se samo prave troškovi, a u startu se zna da kasnije neće biti profita, niti će biti u mogućnosti da ostvare neke od postavljenih ciljeva i ekonomskih interesa o kojima sam malopre govorio, a koji su taksativno navedeni, samo kao primer, to vam je u našem amandmanu na član 11. ovog predloga zakona.
Smatram da je ovo rešenje koje mi predlažemo jednostavnije, preglednije, lakše i za potencijalne osnivače, lakše za Vladu kada odlučuje o tome da li će da da saglasnost i lakše je za ministarstvo koje treba da proceni da li su ispunjeni uslovi. Naravno, u ovom amandmanu i u ovom članu mi ne tretiramo pitanje postupka, jer ono je uređeno i Zakonom o opštem upravnom postupku, Zakonom o Vladi i drugim propisima koji regulišu u kakvoj formi se donose rešenja i da li ima saglasnosti za osnivanje zone.
Smatramo da je ovo minimum koji je neophodan da Vlada ima pravu sliku o tome u šta su se upustili osnivači i da li to što osnivači pokušavaju i šta je obuhvaćeno zahtevom, ima neku perspektivu ili je u pitanju nešto što bi moglo da se kaže voluntarizam ili pokušaj da se jednostavno fingira neki drugi posao.
Moram da skrenem pažnju da, ako se usvoji Predlog ovog zakona kako je Vlada predložila, onda stvarno sve zavisi od onog čoveka koji je na čelu Ministarstva finansija, bez obzira što postoje ove odredbe koje do tančina propisuju šta sve treba da se podnese, kako treba itd.
Mislim da sve zavisi od njegove diskrecione volje, a jedan zakon ne sme u sebi da sadrži takve odredbe, gde bi se sve prepustilo diskreciji nekog pojedinca. Pa, čak je i pravilo kada se u nekoj odredbi nekog zakona daje neko diskreciono ovlašćenje, ono se uvek na neki način limitira nekim parametrima koji se mogu tumačiti kao uslovi, kriterijumi ili neka merila, jer kod nas u praksi postoji jedno pogrešno shvatanje da diskreciono ovlašćenje daje mogućnost tom licu, koje ima ovlašćenje da radi šta hoće.
To nije diskreciono ovlašćenje, to bi onda bila samovolja, a mi u jednom zakonu ne možemo da propišemo samovolju kao sistem, kao stil rada, kao način odlučivanja bilo kog pojedinca koji je na nekoj funkciji u strukturama državne vlasti.
Pozvao bih vas da u danu za glasanje imate u vidu ove ne samo pravno-tehničke, nego i druge prednosti, mislim na ekonomske prednosti ovakvog koncepta koji mi zagovaramo, koji je precizan, jer svako može lako da se orijentiše u našim odredbama i da pronađe ono što smatra da je neophodno, pre nego što donese odluku o osnivanju zone, pre nego što donese odluku o osnivanju preduzeća za upravljanje zonom, pre nego što donese odluku da bude korisnik zone, pre nego što donese odluku da se na neki način registruje za obavljanje neke privredne delatnosti u Republici Srbiji.
Moram da kažem da slobodna zona poprilično deluje na jedno eksteritorijalno područje gde poslovanje ne podleže našim propisima, što se kaže, 100%, već samo jednim delom, kada se odnosi na zaštitu životne sredine, prostorne i ove druge uslove, ali u pogledu njihove delatnosti, tu se slobodno obavlja delatnost i u zavisnosti od toga gde roba ide iz zone utvrđuje se odgovarajući režim i promet u spoljnotrgovinskom delu tih roba.
Pored ovih minimalnih uslova, organizacione, tehničke i druge prirode, a kasnije ćete videti kroz odredbe koje smo mi dali, značajna je uloga nadležnih inspekcijskih organa, posebno carinarnice, koja se nalazi tu, koja kontroliše da li se nelegalno obavlja spoljnotrgovinski promet, da li je carinski promet pod kontrolom i da li je u skladu sa našim propisima, pa u tom smislu zadržavam pravo da se kasnije javim kada dođemo do te oblasti.
Mislim da je važno kada se priča o ovom zakonu da budemo realni, jer ne treba biti ni skeptik, niti treba širiti neki lažni optimizam.
Ekonomski interesi rukovode svakoga prilikom proučavanja da li ulazi u projekat slobodne zone, pa bez obzira u kojoj funkciji, osnivač, član društva za upravljanje ili korisnik zone koji treba da obavlja svoju privrednu delatnost, ali mislim da ne treba spektakularno očekivati u pogledu zapošljavanja i drugih stvari, jer odavno imamo Zakon o slobodnim zonama, a kao što ste imali prilike da primetite iz ovih naših dosadašnjih diskusija, i pored tolikog broja zona, teritorijalno raspoređenih na teritoriji Republike Srbije, mali broj njih danas radi i pitanje je to što rade kakvog je obima i kakve perspektive. Moram da kažem, postojeći zakon nije smetnja za takvo stanje u slobodnim zonama.
Videćete kasnije u našem predlogu, mi smo smanjili onaj procenat, odnosno u kom procentu od ukupne delatnosti treba da bude roba namenjena izvozu. Nema svrhe ako takva odredba ne postoji kao ograničenje, jer onda se s pravom postavlja pitanje ako takvo ograničenje ne postoji, onda zašto postoji slobodna zona kada to može da se radi i ovako formulom stranih ulaganja.
Znači, uslov da se u zoni od ukupne delatnosti u jednom procentu obavezna roba izvozi u inostranstvo opravdava postojanje zone i tzv. eksteritorijalno područje gde ne važi unutrašnji privredni poredak. Ukoliko toga nema, onda se radi o malverzaciji. To moram odmah jasno i javno da vam kažem.
Mene ne može nikao da ubedi da bi osnivanje neke zone po ovim liberalističkim konceptima i samovolji nekog ministra bilo opravdano ako se napravi zona u Crnoj Travi gde postoje problemi sa komunikacijom, sa vodom, sa telefonom, sa strujom, sve, sve.
Onda se sada pojavi neki NN koji ima registrovanu firmu na nekom aerodromu u Beču ili Holandiji, sa nekim stranim nazivima, a neki padaju na te engleske reči, pa padnu na glavu jadnici od sreće, a onda se kasnije ispostavi da je to običan diler droge. On će da plati i carinarnicu da se otvori tamo, da plati i carinika i da ga debelo potplati da završi posao.
Uzeo sam možda baš jak primer, možda čak i teoretski nepojmljiv kod nas, ali moguće je da se zloupotrebi jedna izuzetno dobra ideja oko formiranja slobodnih zona kao svojevrsnih eksteritorijalnih područja gde ima puno više slobode za obavljanje delatnosti, ali jednom unapred određenom ograđenom prostoru sa posebnim režimom kada se sa tog prostora izlazi ili kada roba u taj prostor ulazi. To je cela poenta.
Svi oni koji zagovaraju tu apsolutnu liberalizaciju u smislu uslova itd, a po sistemu koji se kasnije svodi na jednog pojedinca, ja moram da kažem dajete mi povoda da sumnjam da nisu časne namere sa ovakvim konceptom kako je to Vlada predložila.
Moram da skrenem pažnju, ovde je godinama promovisan, ne samo ovih pet godina, nego još odranije, princip – dajte da uzmemo pare iz inostranstva. Dobra ideja.
Ja sam 2003. i 2004. kritikovao nekog ministra, pa sam jednog prozvao "mister evro", jer on treba da priča o obliku spoljnotrgovinskog prometa i o nekim beneficijama itd, a on čovek izađe i licitira cifre, kaže – dva miliona evra, tri miliona evra, četiri miliona evra, ko šta priča Pitić, samo priča o evrima.
Vidite da se lepo snašao, već je u nekoj banci. To je ta opasnost u potrazi i u pohlepi za parama iz inostranstva.
Ulazi se u sve i svašta, kao što se nepromišljeno ulazi u zaduženja, u te opise otpisanih i nenaplativih potraživanja po osnovu inostranih zajmova, tako se i ovde, daj da sve liberalizujemo doći će taj i taj iz inostranstva, doneće te i te pare. Nema toga. Videli ste sami na ovom iskustvu sa stranim bankama.
Vaš viceguverner kritikuje banke koje ste vi doveli. Ne vi po imenu i prezimenu, politika DOS od 2000. godine naovamo i svakim danom će biti sve više i više problema sa tim stranim bankama.
Ja sam jutros čitao kako koje ide poslovanje sa nerezidentnim dinarskim računima, kako se vrši transfer sredstava i isisavanje kapitala prihoda građana neophodnih za život u ovoj zemlji, crpi, iznosi u inostranstvo. Ne mogu da optužim strance.
Verovatno ove naše fukare imaju neke račune u inostranstvu gde se gomilaju sredstva, a ovamo izigravaju velike evropejce, patriote, stručnjake, eksperte i ko zna šta sve.
Javio sam se zbog nepreciznosti. Moram da skrenem pažnju javnosti da ova dva koncepta, koja zastupaju SRS i ovo što zastupa Vlada, nemaju dodirnih tačaka, razlika je mentalne prirode i to da znate.
Vi pričate o sadržini zahteva iz člana 6. Predloga zakona Vlade, ali moram da kažem da se taj zahtev odnosi na jedno traženje da Vlada odredi područje zone, pa ide naziv, sedište i PIB osnivača, potpuno irelevantni podaci. Danas ko god se obrati daje te registarske brojeve. Zašto bismo se opterećivali u zakonu sa tim stvarima?
Naš koncept se zasniva na tome da Vlada daje saglasnost na osnivanje zone. Osnivači su slobodni, ali da bi počeli da rade i to društvo da bi počelo da obavlja tu delatnost dobija saglasnost Vlade.
Vi ste Vladu sveli na instrument Ministarstva finansija i treba da odredi područje zone. Određivanje područja zone je određivanje katastarskih parcela koje treba da se ograde. Eto kako se Vlada ponaša i kako smatra šta je njena uloga u celokupnoj politici slobodnih zona; da zaseda, da poziva ministre da glasaju iz Irske telefonom ili faksom oko toga koja će parcela da bude obuhvaćena područjem slobodne zone. Onda čovek izađe i kaže da je to isto kao što su radikali predložili. Ogromna razlika, Bog i šeširdžija.
Nemojte da toliko relativizujete naše amandmane i naš koncept zakona. Poneki put iznesem primedbu na vaš koncept, ali nemojte da stavljate znak jednako. Mi bežimo od toga, ne želimo znak jednako, pa da građani kažu – oni isto misle, samo se prepiru oko zapete ili oko tačke.
Mi ne ponižavamo Vladu kao organ izvršne vlasti, da ona određuje katastarske parcele. Ne, ona daje saglasnost, bez njene saglasnosti ne može da radi zona. Zašto? Zato što je zona jedno ekskluzivno pravo. Ko daje ekskluzivno pravo? Vlada Republike Srbije. Za vas je ekskluzivno pravo da se odredi područje, parcela 1244/1, 1244/2, 1244 do 25. Mi tako ne doživljavamo Vladu.
Mi doživljavamo Vladu kao centralni organ izvršne vlasti koji vlada na osnovu Ustava i zakona, a ne na osnovu kvazizakona privatne prirode ljudi koji su otišli u Irsku, a da li će da se vrate videćemo.
Ovo je vrlo značajan član u našoj verziji, a to je član 14. koji praktično propisuje uslove na osnovu kojih se dokazuje da postoji ekonomski interes za osnivanje zone. Moram da kažem da je u postojećem Zakonu ovaj procenat 30% od ukupno proizvedenih roba i izvršenih usluga.
Pričam, naravno, o budućem vremenu pošto se radi o elaboratu ekonomske opravdanosti, koji se procenjuje na bazi dokumentacije, dokaza, eventualno nekih predugovora, nekih sagledavanja, analiza, pravi se jedna procena kada se osnuje zona, naravno, kada istekne rok od dve godine u kojem treba da se izgrade objekti, da li onda može da krene delatnost od strane korisnika koja će kao krajnji efekat da ima odgovarajući izvoz roba i usluga iz zone. U postojećem zakonu to je 30%. To negde predstavlja smetnju nekim zonama, u nekim zonama ne predstavlja smetnju, ali ako uporedimo poslovanje zona sa uslovima koji se zakonom propisuju za eventualno osnivanje zona, jači smo za jedno iskustvo pa možemo da primetimo i vidimo o čemu se radi.
Radi se, pre svega, o jednostavnoj činjenici. Tamo gde je bilo ekonomskog interesa da se osnuju zone one su mogle da ispune ovaj uslov, a tamo gde su bili politički faktori, udomljavanje kadrova i ono što ide propratno za jedan finansijski posao, verovatno nastaju problemi pa se smatra da su to rigorozni uslovi.
Da se to ne bi desilo, Vlada je i u svom konceptu predložila nešto što nema uslova, ali samo vas podsećam, u Vladinom članu 6, gde se govori o zahtevu kojim se traži saglasnost za određivanje područja zone, vrlo često se koristi reč "restrukturiranje" nekog preduzeća, tako da, vidite i sami, suočeni sa stvarnošću, oni su išli na koncept gde, praktično, nema osnivanja. U stvari, Predlog zakona Vlade ne govori o osnivanju zona.
Neko je dobro primetio da čak i nema odredbi o osnivanju zona, već ovaj zakon treba da posluži za selektivno amnestiranje nekih, verifikaciju postojećeg stanja ili prevazilaženje postojećeg stanja tako što bi se neka preduzeća koja upravljaju zonama restrukturirala, a vidi se po ovom konceptu da bi teret toga pao na neke jedinice lokalne samouprave koje bi dobile pravni osnov da se uključe u sve moguće procese.
Možda ovaj vaš koncept ima neke ekonomske logike, međutim, on nije na putu onih reformi o kojima se priča i koje su neophodne, u krajnjem slučaju, da se država oslobodi tih svojih privrednih delatnosti, pa čak i odgovornosti za poslovanje nekih privrednih subjekata.
Smatram da u zakonu treba da stoji ovaj minimalni uslov od 20% izvoza, jer on, u suštini, pokazuje da li je opravdano osnivanje zone. Ukoliko nema takvog izvoza roba i usluga iz zone, onda se stvarno postavlja pitanje čemu taj specijalni status za jednu teritoriju, za preduzeće koje upravlja zonom i za one koji koriste zonu, kada oni, da kažem, neizvoznu delatnost mogu da ostvare na drugom mestu, pa ukoliko smatraju da su veliki fiksni troškovi, oni mogu da se dislociraju na teritoriju nekih nerazvijenih opština, gde će fiksne troškove neuporedivo da smanje.
To što je u Predlogu Vlade izostao taj podatak o nekoj obavezi izvoza i ukupnog obima, to samo pokazuje da se nalazimo na različitim konceptima, što je meni izuzetno drago.
Ma koliko u prethodnim članovima da smo pričali o tome šta bi mogao biti kriterijum za ocenjivanje ekonomske opravdanosti, moram da istaknem da u našem konceptu ta ocena ekonomske opravdanosti osnivanja slobodne zone nije nešto rigorozno postavljeno, da se tu ide do tančina, zato što je, u suštini, to jedna projekcija koja verovatno trpi neke promene samom činjenicom da od izrade tog dokumenta do davanja saglasnosti, mada je rok u našem konceptu 30 dana, ali i ako prođe šest meseci, moguće je da se promene uslovi. Ne bih uzimao neke druge robe kao kriterijum, ali dovoljno je samo da se pogleda šta se dešava sa cenom energenata, pa tako verovatno može da se desi i sa nekim drugim robama koje bi bile interesantne da se proizvode u zoni.
Nalazimo se na terenu jedne projekcije, a ona mora da bude prilično osnovana, ne sme biti virtuelna, ne sme biti spisak lepih želja. U tom smislu su ova dva stava, da ipak Ministarstvo finansija ocenjuje ekonomsku opravdanost. Vidite, mi ovde nismo rekli da daje pozitivnu ili negativnu, ne, nego ocenjuje, proverava da li je to sve tačno, da li je to sve moguće, da li je pravilno iskazano, pa sa svojim mišljenjem ide pred Vladu koja o tome odlučuje. To je jedan sasvim normalan tok stvari u fazi davanja saglasnosti za osnivanje, a pre nego što je, praktično, kamen temeljac počeo na određenoj lokaciji da se postavlja i kreće sa izgradnjom objekata koji su neophodni za obavljanje jedne delatnosti..
Samo skrećem pažnju da možda deluje suvoparno ako se od svih mogućih kriterijuma ekonomske opravdanosti u ovom članu svi oni svedu na ovaj procenat izvoza iz zone. Možda deluje suvoparno, ali ne postoji ekonomsko opravdanje za ekonomiju Republike Srbije da se formiraju zone, gde bi dolazila roba, gde bi se obavile neke usluge, eventualno nešto doradilo i ta roba kompletno smestila na tržište Republike Srbije. Ako je to neka ideja, onda dajte da ugasimo našu privredu, pa da od svake fabrike napravimo slobodnu zonu. Onda vam skrećem pažnju da nema onih ekonomskih pokazatelja koji dozvoljavaju osnivanje i dozvolu da jedno eksteritorijalno područje može ovako da radi.
Zato se u većini država kod koncepta slobodnih zona postavlja jedan takav uslov, on može da varira, ali se nalazi nešto što sve aspekte ekonomske opravdanosti svodi na jedan kriterijum. Ukoliko ovde treba da se naprave zone ili postojeće transformišu u skladu sa ovim zakonom ili formiraju nove zone i da roba iz tih zona ne ide prema inostranstvu, onda nam zone nisu potrebne.
Praktično, onda te zone postaju mesto gde se vrši reinvestiranje, transfer, iznošenje sredstava i ko zna koje druge stvari se rade. Običan carinski nadzor, uđe roba, posedi malo, izađe, itd. Takva carinska skladišta mi imamo nisu nam potrebna nova. U svakom naseljenom mestu gde postoji carinarnica može da se otvori takvo skladište gde bi roba odsedela 10-15 dana i nastavila put dalje.
Mislim da je neophodno da se ovaj uslov postavi, jer onda koncept slobodnih zona dobija na nekoj ozbiljnosti. Ukoliko ovog uslova nema, onda mi nemamo koncept slobodnih zona, nego imamo koncept nekakvih kvaziperionica za neke pojedince i neke grupacije koje nalaze interes da ulože sredstva u izgradnju nekih objekata, budu korisnici i koriste te beneficije, ne na korist ekonomske politike Republike Srbije, nego na korist neke ekonomske politike iz inostranstva.
Samo da vas podsetim, naše tržište je otvoreno kao konzerva za sardine. To otvaranje je krenulo jednim nerazumnim liberalizmom od januara 2001. godine, kada je iz inostranstva ušla roba koja direktno konkuriše našim proizvođačima. Nije problem što je ona ušla, nego što je ušla po damping cenama, bez bilo kakve carinske zaštite. Onda neko priča o pokazateljima našeg privrednog rasta i o tome kako radi naša privreda.
Naša privreda ne može da se nosi sa konkurencijom iz inostranstva i tu je kraj priče. To što je neko obećao da se otvara, što je
obećao da, ako dobije taj i taj kredit, ima da izvrši tu i tu liberalizaciju itd, to su privatne kombinacije, a ne državni poslovi. Na to moram da vam skrenem pažnju. Državni posao je svaki onaj posao koji vodi računa o ekonomiji ove zemlje, o privredi ove zemlje, o radnim mestima, o zaposlenima u ovoj zemlji.
Od 25. januara 2001. godine krenuo je potpuno drugačiji proces: dajte da se otvorimo, jedva nas čekaju. Naravno da jedva čekaju naše tržište. Napravite jednu analizu strukture našeg tržišta pa ćete da vidite gde je domaći proizvod, pa ćete da vidite sa kojim problemima je suočen domaći proizvod. Mi verovatno imamo samo 50 proizvoda koji mogu da konkurišu stranim proizvodima na našem tržištu, a ostali proizvodi su u defanzivi, to je činjenica. Na taj koncept vi još gurate ovaj vaš koncept, bez ikakvih ograničenja u pogledu poslovanja, delatnosti i izvoza iz slobodnih zona. Onda zatvorite sve firme, kažite – mi smo rekli da država ide na doboš i dok to ne završimo nećemo da raspišemo izbore, nećemo da se išta menja.
Pričajte još malo o tom ustavu, pošto stalno pričate o njemu. Gde je kraj? Opet ćete da se iznenadite. Evo, pre nekoliko dana iznenađenje – šta se desilo u Hagu? Sa ove govornice vas dve godine upozoravam da su ministar Kojadinović, ministar Stojković, Rasim Ljajić, sprečili iznošenje dokaza o žrtvama Srba. Nijedan naš haški optuženik ne može da dobije dokaze ove države i da se brani tamo, jer ova država ne dozvoljava.
Onom doktoru Bulajiću čak su i kompjutere pokupili iz njegovog Fonda za istraživanje žrtava genocida i zabranili rad, preselili mu muzej u Kragujevac. On čovek sa osamdeset i nešto godina treba da ide tamo. Gde su državni službenici koji rade na tim poslovima? Nema ih. S vremena na vreme upozoravamo, desi se nešto i onda kažu – au to je nepravda. Pa ubismo se objašnjavajući da je nepravda, da je nepravda. I sve sa nekim zakašnjenjem i sa nekom kasnom pameću potvrđujete naše stavove. Poslušajte nas otpočetka da ne bismo pogrešili.
Vi, gospodine predsedavajući, nećete da mi zamerite što ću da povežem nekoliko amandmana.
Počeću od ovoga o kojem smo malopre pričali na član 16, gde društvo podnosi Upravi carine zahtev za podnošenje rešenja za početak rada zone, odnosno podzone najkasnije u roku od dve godine od dana dobijanja saglasnosti za osnivanje zona, odnosno podzone. To je rok u kojem treba praktično da krene delatnost u zoni.
U stavu 2. je navedeno šta sve treba uz zahtev da se dostavi carinarnici pre donošenje ovog rešenja za početak. Sada član 17. sledi posle, prati ovu logiku. "Društvo obavlja naročito sledeće delatnosti".
Član 17, 18. i 19, pričam o našoj verziji predloga zakona reguliše delatnost društva za obavljanje delatnosti. "Društvo obavlja naročito sledeće delatnosti:
1) organizuje i utvrđuje uslove za gradnju u skladu sa zakonom, održava i obezbeđuje prostor, infrastrukturu i tehničke uslove za nesmetano poslovanje u zoni i obezbeđuje mere za zaštitu životne sredine;
2) upravlja zonom i to: odlučuje o zahtevima za obavljanje delatnosti u zoni, obezbeđuje unutrašnji red u zoni, ulazak u zonu i izlazak iz zone, obezbeđuje uslove za vršenje carinskog, inspekcijskog i drugog nadzora, utvrđuje mere zaštite životne sredine u zoni i tarifu za korišćenje poslovnog prostora u zoni;
3) obavlja stručne i druge poslove od interesa za korisnike zone, kao i druge poslove saglasno aktu o osnivanju zone".
Ovde je stvarno jedna uska nomenklatura poslova koje obavlja društvo koje upravlja zonom i kao što se vidi ono i odgovara da se zakoniti rad svih korisnika u zoni, pa kako pre svega sa aspekta delatnosti i onih nužnih ograničenja koja su propisana u prethodnim odredbama ovog našeg predloga zakona.
Iskoristio bih priliku da malo objasnim šta reguliše sledeći član u našoj varijanti, a to bi bio član 18. "Društvo utvrđuje način na koji se područje zone koristi za obavljanje delatnosti u zoni i uređuje unutrašnji red u zoni.
Akt kojim se uređuje korišćenje zone za obavljanje delatnosti i red u zoni objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije".
To je taj zahtev, kako se to moderno kaže, transparentnosti da svim zainteresovanim licima i ne samo njima nego javnosti bude poznato šta, koje delatnosti mogu da se obavljaju u zoni u kojoj se obavljaju i kakav je unutrašnji red u zoni, s obzirom na to da se na desetak, petnaestak metara ili možda u manjem rastojanju nalaze različiti privredni subjekti sa možda sličnim, a možda potpuno različitim delatnostima.
Treći stav našeg stava 18. – "Društvo je dužno da svakom korisniku zone omogući da obavlja delatnost u zoni pod uslovima utvrđenim zakonom". Mislimo da je ovaj stav 3. vrlo značajan, jer možda bi bilo bolje da sada pročitam i član 19.
"Društvo i korisnik zone ugovorom uređuju međusobna prava i obaveze".
Svrha svih ovih amandmana koje smo podneli, 17, 18. i 19. jeste da se na jedan po nama primeren način sa minimalnim ograničenjima, ako mogu tako da kažem, uredi taj odnos, kako delatnost društva za upravljanje zonom, tako i delatnost korisnika zone zbog kojih u krajnjem slučaju i postoji zona.
Obezbeđen je kompletan uvid javnosti u poslovanje zone, u smislu opštih akata i pravila koja važe u zoni, i međusobni odnosi između društva za upravljanje zonom i korisnika zone uređuje se ugovorom, a taj ugovor se zasniva na pravilima koje je zona javno objavila.
Naravno, sastavni deo tih pravila jeste i ta tarifa koju korisnik zone plaća društvu za upravljanje zonom u zavisnosti od varijanti koje se nalaze u konkretnoj zoni, tako da je moguće da društvo za upravljanje zonom raspolaže sa velikim brojem nepokretnosti pa onda po osnovu ovog ugovora izdaje u zakup korisnicima zone, a moguća je varijanta da na samoj teritoriji područja zone korisnici zone izgrade svoje objekte, budu vlasnici objekata i obavljaju to, ali onda mora da se uredi taj način oko infrastrukture, unutrašnjeg reda.
Tako da vidite i sami da mi ovim odredbama nismo ni pokušali da namećemo nešto što ne bi moglo da se ispuni, već smo samo hteli da uredimo taj odnos između korisnika zone i ukažemo koje delatnosti su osnovne delatnosti društva za upravljanje zonom.
Mislim da smo u ovoj numeraciji tačno pogodili ono što se dešava u zoni.
Mi se nećemo javljati povodom amandmana na članove 17, 18. i 19. Od 20. člana krenućemo sa javljanjem, jer su to potpuno novi amandmani.
Sada idu odredbe koje imaju dodirnih tačaka sa onim što se zove nadležnost države, pre svega mislim na carinske poslove, pa da ne bih ovo prepričavao najbolje bi bilo da pročitam šta smo naveli u članu 20.
"Izvoz robe i usluga iz zone i uvoz roba i usluga u zonu su slobodni". Ovu rečenicu treba tumačiti na način da se definiše oblik spoljnotrgovinskog prometa, jer ipak roba ulazi i izlazi u nešto što je carinsko područje Republike Srbije, ali u nekim situacijama sa odloženim dejstvom.
Stav 2. glasi: "Na unos roba u zonu i pružanje usluga u zoni primenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje porez na dodatu vrednost".
Ovde smo vrlo precizno rekli da se radi o jednom prometu kada se sa teritorije unutrašnjeg tržišta gde se 100% primenjuju domaći propisi unose robe ili vrše usluge, onda jedno opterećenje koje postoji prema toj odredbi jeste da se plati porez na dodatu vrednost, ono što je redovno i što je normalno.
Stav 3. glasi: "Društvo i korisnik zone mogu imati poreske olakšice u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dobit preduzeća, porez na imovinu i porez na dohodak građana".
Mislim da smo na početku preskočili jedan član u obe varijante ovog predloga zakona gde je standard da, kada su u pitanju slobodne zone, važi princip nepromenjivosti uslova i mislim da smo to u našoj varijanti u jednom od prethodnih članova maksimalno potencirali.
A, što se tiče predloga Vlade nešto se navodi, a ne bih mogao da budem potpuno siguran da se potencira nepromenjivost uslova u odnosu na vreme kada su neke zone krenule.
Smatram da se ovom odredbom otvara prostor, naročito u stavu 3. gde nismo zacementirali fiskalnu politiku Republike Srbije prema zonama u smislu delatnosti prometa itd, već smo dali određeni luft da se Zakonom o porezu na dobit preduzeća, Zakonom o porezu na imovinu, Zakonom o porezu na dohodak građana daju neki stimulansi kada su u pitanju slobodne zone.
Verovatno u ovom pravcu postoji neki prostor da se izađe iz ovih problema koji su nastali početkom ove godine kada su neke zone došle pod udar zakona, jer očigledno da su dugo bili tolerisani, mada nisu ispunjavali uslove po postojećem zakonu.
Te poreske olakšice nisu ovde date kao obaveza, već kao jedna mogućnost. A ja mislim da je data na jedan vrlo elastičan način što se ovim zakonom predviđa kao mogućnost, a obim i veličina onoga što ide kao poreska olakšica reguliše se drugim propisom, te ovaj propis ne zadire u ona rešenja i promena onih rešenja, u ova tri poreska propisa, ne remeti nepovredivost uslova koje je neko stekao na osnovu zakona o slobodnim zonama.
Mislim da je ovo jedna vrlo vešta formulacija koja omogućava jednu fleksibilnu poresku politiku, ne dovodi u pitanje principe na kojima se zasniva zakon o slobodnim zonama, a daje državi i Republici Srbiji određeni prostor da promenama u svojim propisima o porezima može da podstiče, pa ako podstiče onda sigurno na jedan opšti način, a ne na neki selektivni način razvoj ove vrste delatnosti.
Moram da kažem da nešto slično postoji u Predlogu Vlade, ali mislim da je ova formulacija daleko jasnija, razgovetnija i da ovako kada se pročita od strane potencijalnih osnivača ili onih, kako volite da tvrdite, koji su spremni da postojeća preduzeća u zonama konsoliduju, rehabilituju, daje više podstreka ili otvara više mogućnosti.
To je ono što smo imali povodom člana 20. Naravno, ne komentarišem član 20. Predloga zakona Vlade, jer sada su se ova dva koncepta totalno udaljila jedan od drugog i više ne može da se prati, mada i u ranijim članovima nije mogla doslovno da se prati logika, jer su bili potpuno, numeracijom i tekstom, ova dva koncepta udaljena jedan od drugog.
Sada mi je jasno što ste vi izašli iz G17 plus, oni su vam tamo otvarali oči u pogledu vrednosti kapitala, nisam na nešto drugo mislio, taman posla.
Naša varijanta člana 21. i člana 22. uređuje nešto što bi moglo da se kaže: uvoz i privremeni uvoz. Da ne bi prepričavao ovo što je vrlo lepo napisano, pročitaću. Član 21. – "Na stranu robu koja se iz zone stavlja u promet na teritoriju Srbije van zone primenjuju se propisi kojima se uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje". Ovo je u pogledu režima spoljnotrgovinskog prometa.
Stav 2. – "Stranom robom, u smislu ovog zakona, smatra se roba koja je u potpunosti proizvedena u inostranstvu, kao i roba čija je vrednost u procesu proizvodnje u zoni uvećana do 49%.
Vrednost robe koja je u zoni uvećana sortiranjem, merenjem, markiranjem, pakovanjem, egalizovanjem, sastavljanjem, rastavljanjem, pravljemem uzoraka i sl. ne smatra se uvećanjem vrednosti u smislu stava 2. ovog člana.
Odredba stava 1. ovog člana ne primenjuje se na industrijske otpatke i nusproizvode nastale u zoni koji nemaju komercijalnu vrednost."
Mislim da nešto slično postoji i u Vladinom predlogu, samo što mislim da ovaj drugi stav oko procenta uvećanja u Vladinom predlogu upućuje na carinski propis, ali iako upućuje na carinski propis, logika je potpuno ista. Nije stvar u tome da li smo mi ubacili to što je u carinskom propisu ili što Vlada upućuje na carinski propis.
Iskoristio bih priliku da prokomentarišem i član 22. pošto sam obećao da će SRS, mi poštujemo radno vreme Narodne skupštine od 10 do 18 časova, pa računam da ćemo do 18,15 časova da završimo, a za pola sata kreće i vanredna statusna konferencija Vojislava Šešelja u Hagu, koja može da se prati samo preko interneta, s obzirom da B92 ne želi, voli Miloševića, a ne voli Šešelja, tako kažu ovi iz B92.
Član 22. kaže: "Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije i uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi ispitivanja, atestiranja, opravke i marketinškog prezentiranja.
Iznošenje, odnosno unošenje robe iz stava 1. ovog člana, na zahtev korisnika zone, odobrava nadležna carinarnica, rešenjem koje se donosi po skraćenom postupku". Ovo je sve stereotipno, standardno, važi u svim zonama, predviđeno čak i našim carinskim propisima. Zbog kompletnosti zakona o slobodnim zonama ima mesta da se ovo ugradi u jedan zakon.
Stav 3. "Rešenjem se određuje rok u kome je korisnik zone dužan da vrati robu, koji ne može biti duži od godinu dana od dana donošenja rešenja". Nešto slično što se primenjuje za privremni uvoz i privremeni izvoz.
Poslednji stav: "Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije, odnosno uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije, radi oplemenjivanja (prerade, dorade i obrade), kao i radi ugradnje, na način i pod uslovima propisanim za privremeni uvoz, odnosno izvoz robe."
To su standardne odredbe, prisutne su bile i u prethodnom zakonu, u nekoj varijanti se nalaze i u Predlogu Vlade. Sada ne mogu da idem u precizno citiranje.
Možda je ova naša formulacija nešto preciznija, ali po nekoj sistematiciji kojom smo mi hteli da Predlogu zakona Vlade o slobodnim zonama u formi amandmana suprotstavimo naš koncept. Mislim da odgovara, da je prihvatljivo. Verovatno, ako se usvoji naš koncept u načelu, onda ovo sigurno prolazi, jer ovo nije ništa novo, nije neka nova rupa na sakciji.
To važi verovatno 70-80 godina u svetu, pa zašto ne bi važilo i dalje, jer to je ta beneficija i pogodnost zbog koje treba da se formiraju, osnuju slobodne zone i to je ta beneficija koja daje taj eksteritorijalni značaj.
To je, otprilike, procedura koja garantuje da neće doći do svojevrsnog mešanja roba i usluga, da neko ne zna da li je to urađeno sa ove strane kapije ili sa ove druge, da je neki drugi režim. Kao što vidite, u svim ovim poslovima koji se tiču delatnosti, sa gledišta ulaska i izlaska sa glavne kapije, carinarnica je glavni organ, gotovo jedini državni organ.
I zato je vrlo važno da carinarnica u slobodnoj zoni posao obavlja u skladu sa zakonom, a ja mislim da smo tu možda imali i najviše problema i da verovatno nekim carinskim propisima, podzakonskim aktima koji se odnose na carinski postupak treba ići na određenu promenljivost tih ljudi, zamenu službenika carinarnice koji to rade, jer kad zona nekoliko godina radi, kada se tu kreću jedni isti ljudi onda ulazi se u neke odnose, a poštenje, moral, znate i sami nikako ne može da se reguliše zakonom, to se dokazuje svakodnevnim ponašanjem. Pa su kod nas takve prilike da se pokazalo da su te dve robe – moral i poštenje, na niskoj ceni i da tu mnogi padaju.
Zbog toga bi verovatno trebalo da važi poseban kadrovski carinski propis, jer džabe dobar zakon, džabe dobre investicije, džabe dobro sve ovo ukoliko onaj ko je na rampi u ime države, a to je carinik, presavije tabak i kaže – šta mene briga šta su oni u Skupštini propisali, šta su doneli, ja sam ovde gazda, ja sam šerif parade. Toga imamo u praksi, treba da se prizna, ali carinski organi treba da izvrše odgovarajuću kontrolu.
Naravno sada neću da ponavljam ono što sam jutros napomenuo oko one kataloške prodaje. Moram da vam kažem, da me pogrešno ne bi shvatili, i moja porodica je na taj način kupovala neku robu. Ali sam se prosto iznenadio kada sam video izveštaj nadležnog državnog organa da je sve to nelegitimno, pa mi u jednom trenutku došlo krivo. Zamislite, ja finansiram tamo nekog kriminalca iz Varaždina preko adrese Zrenjaninski put ovde preko puta Dunava. Pa, kada ste mene uspeli da dovedete u zabludu onda mogu da pretpostavim kako je ostalim građanima u Republici Srbiji – 60,8 miliona evra je bilo u nekom nelegalnom prometu.
Koliko je država uskraćena u osnovu carine poreza na dodatu vrednost, ja pozivam nadležne državne organe to da urade.
Evo gospodine Markoviću, pošto znam da vi uredno beležite sva ova pitanja, u tom smislu prihvatite da sam postavio pitanje ministru Jočiću pre svega – šta je nadležni organ za borbu protiv organizovanog kriminala preduzeo nakon brojnih izveštaja ostalih nadležnih državnih organa u kojima su konstatovane nezakonitosti.
Ja imam osnova da sumnjam da se iza toga krije jedna organizovana grupa i da se radi o kriminalu većih razmera.
Ujedno, gospodine Markoviću da Vas podsetim, ja sam verovatno za proteklih desetak dana dok su me neki napadali, a vidim danas me svi brane od jutros kako su počeli da se javljaju, više puta postavio sa ove govornice vrlo konkretna pitanja.
Ne znam, verovatno se odgovori pripremaju, mada me ne bi iznenadilo da se i moja pitanja ignorišu, jer verovatno sam dobro obavešten i znam da postavim baš pravo pitanje.