Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Imajući u vidu ogroman trud koji smo uložili da na svaki član Predloga zakona o slobodnim zakona, koji je podnela Vlada Republike Srbije, podnesemo amandmane, koristim priliku da u ovom vremenu koje je predviđeno za jedan amandman obrazložim sve naše amandmane koji slede. To je od člana 24. do jednog od amandmana pod brojem 39a, a ima ih više pod istim brojem, s obzirom na neke poslovničke odredbe.
Šta predlažemo u našoj varijanti člana 24? Ja ću to brzo da pročitam. "Na izvoz robe proizvedene u zoni koja se, u smislu ovog zakona, smatra domaćom robom primenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje porez na dodatu vrednost". Mislim da je odredba jasna, nije sporna, prihvatljiva je.
Član 25. "Na uvoz robe namenjene obavljanju delatnosti u zoni i izgradnju objekata u zoni, prema kvalitetu", moram da kažem da je ovaj deo dodatak i odstupa od stereotipnih rešenja potrebom da se precizira "i količinama u skladu sa investiciono tehničkom dokumentacijom za izgradnju objekata, ne plaćaju se carina i druge uvozne dažbine". Odredba je poznata u praksi. Međutim, mi smo ubacili ovo – prema kvalitetu i kvantitetu u skladu sa investiciono tehničkom dokumentacijom, čisto radi predostrožnosti da neko ne shvata da može neograničeno da uvozi građevinski materijal iz inostranstva bez plaćanja carine itd, da ipak postoji neka kontrola, jer znate i sami koga zmija ujede on se i guštera boji.
Član 26. "Roba koja se iz zone stavlja u promet na tržište Srbije podleže obavezi plaćanja carine i drugih dažbina.
Lice koje robu iz stava 1. ovog člana stavlja u promet na tržište Srbije dužno je da robu i posao prijavi carinarnici, radi sprovođenja carinskog postupka".
Standardna odredba, možda je malo modifikovana u smislu carinskih propisa, ali i ta modifikacija samo čini odredbu preciznijom, a ne dovodi u pitanje koliziju dva zakona.
Član 27. "Obaveza plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina za robu iz člana 26. stav 1. ovog zakona nastaje na dan kada je roba prešla iz zone na tržište Srbije.
Iznos carine i drugih uvoznih dažbina za robu iz stava 1. ovog člana utvrđuje se prema stanju robe i po propisima koji važe na dan podnošenja carinske deklaracije.
Carinsku osnovicu za robu iz stava 1. ovog člana čini vrednost robe uvezene iz inostranstva u zonu". Opet se radi o klasičnoj odredbi, poznatoj. Nekada je to bilo u zakonu o slobodnim carinskim zonama, ali dobar deo ove oblasti je regulisan carinskim zakonom i ova vrsta preuzimanja je ugrađivanje u Predlog zakona, ne škodi nego samo precizira i pogoduje.
Član 28. "Nadzor nad radom društva i korisnika zone vrše državni organi u okviru svojih nadležnosti u saradnji sa nadležnim carinskim organima.
Korisnik zone je dužan da omogući sprovođenje mera carinskog nadzora i vodi propisanu evidenciju o robi koja se uvozi, odnosno unosi u zonu, izvozi, odnosno iznosi iz zone i koristi u zoni". Stav 1. odnosi se na nadzor od strane nadležnih organa i u tom smislu je precizniji u odnosu na postojeći zakon, jer se daje primat carinskim službama, odnosno carinarnici, ali se ne isključuje mogućnost ostalih inspekcijskih organa, a tu ima potrebe da se javljaju drugi inspekcijski organi poput inspekcije rada u pogledu minimalnih tehničkih uslova, zaštite na radu, sanitarna inspekcija i drugi inspekcijski organi.
Član 29. "Vlada propisuje mere carinskog nadzora u zoni.
Ministarstvo nadležno za poslove finansija donosi propis kojim se bliže uređuje način vođenja evidencije iz člana 28. ovog zakona.
Korisnici su dužni da vode knjigovodstvo za poslovanje u zoni ili odvojeno knjigovodstvo za deo poslovanja u zoni. Na zahtev carine korisnici su dužni da dostavljaju podatke o svom poslovanju".
Odredba poznata od ranije, ali bih rekao da je malo i dograđena sa nekim stavovima povodom nekih zakona koji su u međuvremenu doneti, a tiču se nadzora, vođenja evidencija, knjigovodstva i svega što je ovde napomenuto.
Član 30. "Prema svim licima koja ulaze, odnosno izlaze iz zone primenjuju se propisi kojima se uređuje prelazak carinske linije". Poznata odredba.
Član 31. "Plaćanje i naplaćivanje u zoni između korisnika zone, između korisnika zone i društva i u poslovanju sa inostranstvom je slobodno i vrši se na ugovoreni način i u ugovorenim rokovima".
Oblik platnog prometa reguliše se ovim članom, ne zalazi se u one detalje, ako mogu tako da kažem, tehničke prirode kod platnog prometa, ali se potencira da je platni promet slobodan, u smislu zakona, a ne apsolutno slobodan na nivou anarhije.
Član 32. "Ulaganje kapitala na području zone, transfer dobiti i retransfer uloga su slobodni". Standardna odredba koja najbolje oslikava tu beneficiju koja postoji za poslovanje u zoni, prema svim korisnicima koji tamo obavljaju delatnost. Između ostalog, to je jedan od motiva zbog kojih privredni subjekti žele da budu korisnici određene zone.
Član 33. "Korisnik zone i društvo mogu novčana sredstva ostvarena poslovanjem u zoni držati na računu kod banke u zoni ili kod druge banke i mogu njima slobodno raspolagati.
Na devizno poslovanje u zoni utvrđeno ovim zakonom primenjuju se propisi kojima se uređuje devizno poslovanje". U neposrednoj vezi sa ovim članom je i sledeći koji precizira ono što se nameće kao pitanje posle ovoga što sam pročitao.
Član 34. "U zoni se mogu osnivati i poslovati banke u skladu sa propisima o bankama. U zoni se mogu obavljati poslovi osiguranja u skladu sa propisima o osiguranju".
Član 35. "Uzimanje kredita u inostranstvu radi poslovanja u zoni, odnosno stvaranje uslova za poslovanje u zoni, kao i davanje kredita domaćim i stranim pravnim licima koja posluju u zoni je slobodno". Znači, ne podleže nekim ograničenjima.
Pre svega, misli se na neka ograničenja koja su po neki put prisutna kada su u pitanju kreditni poslovi sa inostranstvom. Ovde se potencira ta sloboda.
Član 36. "Društvo je dužno da ministarstvu nadležnom za poslove finansija dostavi izveštaj o poslovanju u zoni do kraja marta tekuće godine, za prethodnu godinu.
Oblik i sadržina izveštaja iz stava 1. ovog člana propisuje ministarstvo nadležno za poslove finansija.
Jednom godišnje ministarstvo nadležno za poslove finansija dostavlja Vladi izveštaj o poslovanju svih zona u Srbiji". Nešto slično postoji i u Predlogu zakona Vlade o slobodnim zonama.
Član 37. "Ako se u toku rada zone utvrdi da se u tri uzastopne godine ne ostvaruje godišnji izvoz u inostranstvo u skladu sa članom 14. ovog zakona, da se ne postižu ciljevi predviđeni elaboratom o ekonomskoj opravdanosti osnivanja zone, da društvo i korisnici zone čine prekršaje propisane carinskim propisima, Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, može doneti akt o prestanku važenja saglasnosti za osnivanja zone.
U slučaju iz stava 1. ovog člana zona prestaje sa radom najkasnije u roku od godinu od dana donošenja akta o prestanku važenja saglasnosti za osnivanje zone."
Ovo je taj ključni član koji znači da se, po logici stvari, posle tri godine, ako se dve godine to gradi, pa tri godine posluje, preispituje ekonomska opravdanost osnivanja te zone.
Ukoliko stvarno zona ne ostvaruje te planirane rezultate, onda i ne zaslužuje te beneficije koje su ovim zakonom potencirane. Kada nastupi ta situacija u stavu 2. je rečeno da u roku od godinu dana prestaje sa radom, a ovo "prestaje sa radom" treba smatrati kao faktički čin prestanka rada, a ne pravni.
Član 38. "Društvo, odnosno korisnik zone dužan je da u roku od 90 dana po isteku roka iz člana 37. stav 2. ovog zakona robu koja je uvezena iz inostranstva ocarini, vrati u inostranstvo ili preda carinarnici na slobodno raspolaganje". Postupa se kao sa robom iz inostranstva koja pređe carinsku liniju.
"Na robu iz stava 1. ovog člana plaća se carina i druge propisane dažbine prema stanju robe i po propisima koji važe na dan podnošenja carinske deklaracije, osim na opremu koja je radi obavljanja delatnosti u zoni bila uvezena u zonu najmanje tri godine pre prestanka rada zone." Kao što vidite, rokovi su usaglašeni kod ovog člana sa prethodnim članom.
"Odredba stava 2. ovog člana ne isključuje primenu drugih propisa na osnovu kojih se ostvaruje pravo na oslobađanje od plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina."
Član 39. "Korisnik zone zadržava pravo svojine na stvarima, pravima i novcu koji je uvezao, odnosno uneo u zonu i ima pravo da u slučaju prestanka rada zone nastavi sa radom u skladu sa propisima koji važe za poslovanje na teritorije Srbije van zone." To je situacija sa ovim zonama koje su od 1. januara izgubile taj status.
Znači, one su sada bez beneficija koje su propisane zakonom o slobodnim zonama i 100% u okviru jurisdikcije Republike Srbije, propisa koji važe za unutrašnje tržište.
Član 39a, koji se dodaje posla člana 39, kažem, zbog poslovničkih odredbi, više puta će da se pojavi ovo 39a. To su kaznene odredbe.
"Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj društvo:
1) ako dozvoli obavljanje delatnosti u zoni kojima se ugrožava životna sredina...;
2) ako ne donese ili ne objavi akt iz člana 18.", to su oni uslovi, tarifa, itd. što treba da se objavi u Službenom glasniku RS.
3) "ako ne dostavi izveštaj o poslovanju u zoni". Znate da postoje ona dva izveštaja – ta radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj odgovorno lice u društvu novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara". Kazne su usaglašene sa propisima o prekršajima.
Sad ponovo član 39a, a to bi, po nekoj logici stvari, trebalo da bude član 39b: "Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000. kazniće se za prekršaj korisnik zone kao pravno lice:
1) ako obavlja delatnost u zoni kojom se ugrožava životna sredina...;
2) ako ne vodi propisanu evidenciju". U Članu 28. postoji propisana evidencija o robama koje se nalaze u zoni, pa bez obzira kako su se našle u toj zoni, da li putem uvoza ili izvoza, dorade itd. "Ako ne vodi knjigovodstvo o poslovanju u zoni". Ovo se u potpunosti uklapa sa zakonom koji je pre mesec dana donet u Skupštini, a tiče se računovodstva.
4) "ako ne dostavi podatke o svom poslovanju u zoni.
Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice korisnika zone novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara.
Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj korisnik zone fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50.000 dinara".
Sledeći član koji smo predložili, bio bi član 39v.
"Zone osnovane do dana stupanja na snagu ovog zakona, imaju pravo da nastave sa radom u skladu sa ovim zakonom, s tim što su društva dužna da organizaciju i poslovanje zona usaglase sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i o tome podnesu izveštaj ministarstvu nadležnom za poslove finansija."
Moram da kažem da je ovo uobičajena forma za prelazne i završne odredbe, kada se donosi jedan nov zakon, ali moram da potenciram ovo kod zakona o slobodnim zonama. Kod Zakona o stranim ulaganjima uvek se garantuje nepromenjivost uslova pod kojima je došlo do osnivanja, ulaska u zonu, odnosno uslova pod kojima je došlo do realizacije nekog stranog ulaganja. Ovi rokovi za usaglašavanje više su normativno-pravne prirode, nego suštinske prirode.
Sledeći član: "Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o slobodnim zonama".
Poslednji član: "Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Da iskoristim još ovaj minut. Gospodine predsedniče, mi u nastavku ne bismo obrazlagali sve ove amandmane, jer smatramo da smo od 10 sati jutros do 18,30 posle podne izneli dovoljno argumentacije kako za prisutne poslanike, tako i za ove koji su opravdano odsutni, kako za one koji prate prenos, kako vi rekoste da postoji ta varijanta, da su svi verni pored televizora i prate, zbog nekih drugih obaveza.
Znači, sigurni smo da je naša koncepcija ovog zakona kvalitetnija, jednostavnija za primenu.
U mnogim odredbama se potencira neprimenljivost uslova za postojeće zone, naravno za one koje su opstale posle 1. januara i ovoga što se desilo.
Mnoge odredbe predloženog zakona, Vladinog predloga moram da kažem da nam nisu jasne, pogotovo odredbe o restrukturiranju u delu Predloga zakona koji se odnosi na podnošenje zahteva za određivanje područja zone.
Mislim to su stvarno teme babe i žabe.
Područje zone određuju oni koji osnivaju zonu, a to postaje jedno od pitanja koje razmatra Vlada prilikom donošenja saglasnosti o osnivanju zona.
Za mešanje države u smislu obezbeđenja, odnosno davanja i odbijanja davanja saglasnosti, je važna delatnost, a ne teritorija. To je centralna razlika između vašeg i našeg koncepta.
Kod vas se pitanje zone svodi na katastarski problem, a suština jeste u tome da se dobija ekskluzivno pravo za organizaciju delatnosti na jednom tržištu koje je eksteritorijalno, ne 100% već u značajnom procentu, gde postoji prilično sloboda u smislu izbegavanja obaveza koje važe za unutrašnje tržište, ali i to izbegavanje je kontrolisano jer se dešava na ograničenom, ograđenom, vidno označenom prostoru u kome su prisutni inspekcijski organi, a ja bih rekao pre svega organi kojim štite domaće tržište od nelegalnog prometa roba iz inostranstva.
Mislim da, apsolutno sam siguran da smo sa dovoljno argumentacije potkrepili naš Predlog zakona i pozivam sve poslanike da prilikom izjašnjavanja imaju u vidu ove naše amandmane.
Evo, pozivam Vladu Republike Srbije da poređa sve amandmane SRS, dobiće jedan nov predlog zakona. Neka ga uporedi sa Predlogom koji je podnela Vlada.
Apsolutno sam siguran da će se primetiti, odnosno da će svako da utvrdi da je naš tekst neuporedivo kvalitetniji, precizniji, jasniji, a kad imate jedan takav zakon onda je i lakša njegova primena.
Lakša je kontrola i tvrdim da ovaj zakon, naš zakon daje više nade svim potencijalnim investitorima i onima koji razmišljaju o osnivanju zone ili poslovanju na nekoj od slobodnih zona na teritoriji Republike Srbije.
Otvorili smo raspravu o amandmanima na Predlog zakona o finansiranju lokalne samouprave.
Moram javnost da upozorim da je verovatno neka teška svađa u ovom demokratskom bloku, jer kada je donet Zakon o lokalnim izborima i kada je donošen Zakon o lokalnoj samoupravi, tada je u ovom drugom zakonu o lokalnoj samoupravi trideset, četrdeset članova posvećeno finansiranju lokalne samouprave.
Samo da vas podsetim, to su zakoni, kada pričamo o paketu dva zakona koja čine jednu celinu – o lokalnim izborima i lokalnoj samoupravi, najveći reformski domet DOS-ove vlasti. To su propisi koje je ovde obrazlagao, između ostalog, Vladan Batić, a idejni tvorac tih zakona bio je Nebojša Čović. Tada se videlo da je u pitanju loš koncept. SRS je više puta tražila da se promene ta dva zakona.
Samo da vas podsetim, 2004. godine, neposredno pred lokalne izbore tražili smo izmenu Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o lokalnim izborima, jer su skoro sve poslaničke grupe u Narodnoj skupštini konstatovale da je taj prvi potez DOS-ove vlasti u oblasti lokalnog samoupravljanja bio loš, pogrešan, jer sva iskustva koja su bila u skladu sa tim propisima pričala su da će da se desi ovo što se dešava sa našom lokalnom samoupravom, da predsednik opštine, gradonačelnik idu jednim putem, a skupština jedinice lokalne samouprave drugim putem.
Posle dve godine mandata, bez ikakvih problema može da se promeni svaki predsednik opštine, a da se od sednice skupštine jedinice lokalne samouprave do sledeće sednice prave neke nove koalicije, neka nova lokalna vlast. Naravno, sve se to osporavalo.
Sada imamo situaciju da se reformiše nešto što je svetski priznato na način koji je sigurno nedorečen. Da bi javnost imala uvid u to šta se ovim zakonom o finansiranju lokalne samouprave predlaže, moram da skrenem pažnju da i pre ovog člana na koji smo podneli amandman, znači amandman na član 6. stav 1, u prethodnim članovima, a konkretno u članu 3, pa i u članu 4. vidi se da onaj koji je pisao ovaj zakon i ko je imao nameru da reši pitanje finansiranja poslova iz nadležnosti lokalne samouprave ne zna šta je lokalna samouprava i ne zna koji je koncept lokalne samouprave kod nas na snazi.
Kod nas je na snazi loša varijanta tzv. jednostepene lokalne samouprave. To je tako loš koncept da kada bi sada postavili pitanje poslanicima: šta su to jedinice lokalne samouprave, dobilo bi se nekoliko odgovora i svi bi verovatno bili u pravu. Zašto? Zato što postoji jedan formalni aspekt, zakonski aspekt i postoji suštinski životni aspekt.
Ako se ide formalnim putem i putem zakona, onda su jedinice lokalne samouprave grad, odnosno opština, grad Beograd i gradovi.
Ako se ide onim suštinskim aspektom, onda su jedinice lokalne samouprave pre svega opštine i sva ona mesta gde građani neposredno ostvaruju svoje interese koji predstavljaju nezamisliv uslov za život i rad na određenom području.
Samo da vas podsetim, u Srbiji pored grada Beograda postoji još nekoliko gradova koji su statusno razoreni, a nisu čak ni u istom pravnom niti statusnom položaju.
Uzmite primer Kragujevca, Niša i Novog Sada. Čak se različito biraju odbornici, čak se različito nazivaju i tzv. izvršni organi lokalne samouprave.
Pitanje je da li oni imaju svoje budžete i kako ti budžeti izgledaju.
Umesto da se te osnovne stvari koje se tiču lokalne samouprave na neki način reše, definišu ili da neki pogled kako bi to trebalo da izgleda možda prilikom sigurno neophodne promene Zakona o lokalnoj samoupravi, dobijamo jedan čisto knjigovodstveno-finansijski propis kojim treba da se obezbedi uvid u sredstva lokalne samouprave, a što ne sporim i to treba da postoji, ali se zamagljuje suština. Zamagljuje se šta je izvorna nadležnost lokalne samouprave.
Pošto nije obuhvaćeno ovim amandmanom, ne želim dalje da komentarišem odredbe člana 3. i 4. koje u suštini predstavljaju opšte odredbe na kojima se temelji ceo koncept zakona.
Članom 6. Predloga zakona predlagač je pokušao da definiše izvorne prihode jedinica lokalne samouprave i taj član ima praktično 16 tačaka, gde se taksativno navode izvori prihoda koji predstavljaju nešto što po zakonu u startu pripada jedinici lokalne samouprave, nešto što je u krajnjem slučaju nedodirljivo, a po sili zakona pripada jedinici lokalne samouprave.
Tačka 1. glasi: "Jedinici lokalne samouprave pripadaju izvorni prihodi ostvareni na njenoj teritoriji, i to:
1) porez na imovinu, osim poreza na prenos apsolutnih prava i poreza na nasleđe i poklon".
Smatramo da, ako se već zakonom propisuju izvorni prihodi jedinicama lokalne samouprave, da to treba uraditi precizno i bez sistema podele u okviru nekog od izvora prihoda.
Ako se pročita ova tačka 1. dolazi se do zaključka da porez na prenos apsolutnih prava i porez na nasleđe i poklone nije izvorni prihod jedinice lokalne samouprave, ali po osnovu ubiranja sredstava je moguće kroz neki drugi vid prenosa sredstava od Republike prema jedinici lokalne samouprave da se usmeri deo tih sredstava.
Smatramo da je nešto što najviše ima dodirnih tačaka sa lokalnom samoupravom je svakako nepokretnost.
Ako se priznaje jedinici lokalne samouprave kao izvorni prihod porez na imovinu, onda bi i porez na prenos apsolutnih prava za imovinu koja se nalazi na teritoriji jedinica lokalne samouprave morao da bude izvorni prihod te jedinice lokalne samouprave, kao i porez koji se naplaćuje po osnovu nasleđa i poklona, jer su ova dva pravna posla, ako mogu tako da kažem, a koja su predmet oporezivanja, suštinski vezana za lokalitet gde se nalazi nepokretnost, pa zašto ne reći i za sud gde se overavaju ugovori i za sud gde se vrši rasprava zaostavštine i gde neki drugi nadležni organ, dakle, daje ili dobija poklon.
Nismo hteli da ulazimo u detaljniju analizu po strukturi ovih prihoda kakvi su na celoj teritoriji Republike Srbije. Svesni smo toga da postoji razlika od opštine do opštine zbog prirodnih i drugih potencijala, zbog veličine teritorije i drugih faktora koji utiču, ali smatramo da se ovakvom preciznom odredbom gde nema deobe prihoda po ovom osnovu, garantuju stabilni prihodi jedinici lokalne samouprave, a one jedinice lokalne samouprave koje su po prirodnom toku stvari na neki način uskraćene za enormni rast ovih prihoda, dodatna sredstva mogu da obezbede putem transfera iz budžeta Republike Srbije i na drugi način.
Naravno, javna potrošnja na nivou lokalne samouprave treba da se uklapa u planiranu javnu potrošnju na teritoriji Republike Srbije, znači, to apsolutno ne sporimo, jer ne bi bilo prihvatljivo da Vlada i Narodna banka Srbije snose odgovornost za ekonomsku politiku u zemlji, a da lokalna samouprava bude toliko samostalna da svojim potezima može da dovede u pitanje ciljeve i postulate ekonomske politike koja je planirana za neku godinu.
Ta vrsta saradnje, ako mogu tako da kažem i međusobnih obaveza već je propisana Zakonom o budžetskom sistemu, dakle, ova moja diskusija ne dovodi u pitanje taj propis, ali smatram da je potrebno da se jasno u tački 1. propišu oni prihodi koji pripadaju ne na ovaj način, jer tu postoji jedan logični problem.
Ako neko u tački 1. ovog člana kaže da jedinici lokalne samouprave, pripadaju izvorni prihodi ostvareni na njenoj teritoriji i to porez na imovinu, šta će vam onda ovo – "osim poreza na prenos apsolutnih prava i poreza na nasleđe i poklon", nema potrebe da navodite ove dve vrste poreza.
Ako vam je bila ideja da bude samo porez na imovinu, trebalo je da samo to napišete i iza ovog zareza da obrišete. Čim ste stavili – "osim", ukazali ste nam na to u nekom od sledećih članova, ta vrsta prihoda se deli. Mi insistiramo da se ta vrsta prihoda ne deli, jer porez po osnovu ova dva poreza, dakle, prenos apsolutnih prava, nasleđe i poklone, predstavlja neposrednu vezu sa jedinicom lokalne samouprave u smislu nepokretnosti, u smislu teritorije na kojoj se vrše poslovi lokalne samouprave.
Dakle, kada biste odbili ovaj naš amandman, onda biste morali da otklonite ovaj pravno-logički nedostatak tačke 1, jer ako sve nabrajate u pozitivnoj definiciji, ne znam zašto vam ide i ova negativna u istoj rečenici. Ona samo može da zbuni, jer drugo ništa ne može da znači. Hvala.
Gospodine Mihailoviću, ima više amandmana na član 15, pa da vidimo šta sve poslanici predlažu da se promeni u članu 15.
Član 15. se odnosi na lokalne komunalne takse i u stavu 1. ima 16 tačaka kojima se propisuje za šta se sve može uvesti lokalna komunalna taksa. Sada bih želeo samo da ukažem na celinu svih amandmana koji su se podneli na ovaj član.
Gospodin Blažić je amandmanom tražio da se brišu tač. 3), 5), 6), 7) i 8). "Lokalne komunalne takse mogu se uvoditi za:
3) držanje motornih drumskih i priključnih vozila, osim poljoprivrednih vozila i mašina; 5) držanje i korišćenje plovnih postrojenja i plovnih naprava; 6) držanje i korišćenje čamaca; 7) držanje restorana i drugih ugostiteljskih i zabavnih objekata; 8) držanje kućnih i egzotičnih životinja" itd.
Sada imamo nešto što će biti predmet i oporezivanja i lokalne komunalne takse.
Mislim da to, siguran sam da to ne može, bez obzira što pravimo terminološku razliku između poreza i taksi, ali jedno isto dobro se dva puta oporezuje. Ako se uvodi lokalna komunalna taksa, onda ne treba da se plaća porez.
Nisam primetio u vašem konceptu da država odustaje od naplate poreza. Bilo bi dobro da je predlagač, odnosno predstavnik predlagača prisutan u sali, on je ušao pa je izašao, verovatno mu je teško ili neki drugi problem ima, ali morao bi Koštunica kao predsednik Vlade da odredi nekog drugog predstavnika koji bi mogao da objasni zašto se za jedno dobro plaća i porez i opštinama plaćaju lokalnu komunalnu taksu.
Pri tom, moram da vam skrenem pažnju kada je u pitanju porez, zakonom je propisana i stopa i sve drugo, a kada je u pitanju lokalna komunalna taksa onda lokalna samouprava ima tu slobodu da može samostalno da uredi, pa je moguće sve i svašta u praksi da se desi.
Ono što je predmet oporezivanja, predmet neke registracije, zašto sada opterećujete lokalnom komunalnom taksom. Zašto se država ne odrekne poreza, pa prepusti sve ove prihode lokalnoj samoupravi. To je centralni problem ovog člana.
Drugo što je problematično, to je stav 2. Kaže: "Vlada će utvrditi najviši iznos za lokalne komunalne takse iz stava 1. tač. 1), 2) i 3) ovog člana, na predlog Ministarstva finansija".
Vidite, najviši iznos lokalne komunalne takse praktično treba da utvrdi Vlada. Do sada se to uvek uređivalo zakonom.
Nije Vlada imala to ovlašćenje da propisuje ona, nego je postojao Zakon o lokalnim komunalnim taksama, gde je sve bilo propisano u kojim razmerama može da se kreće i dato je ovlašćenje skupštini jedinice lokalne samouprave da svojom odlukom to propiše.
Molim vas, samo da javnost zna, jesmo za reformu, ali nismo za vraćanje na retrogradna rešenja, na nešto staro, prevaziđeno koje je i narod odbacio. Nismo za to da se vraća na stanje 2001, 2002. godine. Molim vas, ova vlada u ovom predlogu zakona, u obrazloženju na strani 3. iznosi kritike svega što je urađeno od 2002. godine u konceptu lokalne samouprave.
Samo da vas podsetim, vi koji ste činili vlast u to vreme ste za to glasali, vi ste i danas na vlasti, izuzev SPS koji je kritikovao to, sada ste se pojačali za SPO, demokrate kobajagi izašle, međutim njima odgovara ta centralizacija u lokalnoj samoupravi, na način kako su definisane jedinice lokalne samouprave, od Nenada Bogdanovića ste napravili sultana.
Šta će njima vlast na republičkom nivou. Drže Beograd, zatočene za gradske opštine i ko to može da kontroliše tamo, može da radi šta god hoće. Čak i bandere za svetla ima da naruči iz inostranstva, tako da vodite računa kada nešto kritikujete, ne želim da se to vrati na nešto što je bilo loše, retrogradno, vreme ga pregazilo, dokazalo da je neuspelo.
Vidim da se u demokratskom bloku začas napravi neka zaboravnost, pa samo da vas podsetim, pre neki dan ovaj što se predstavlja kao predsednik Srbije, kaže: idemo u promenu Ustava na način kako je to Ustavom predviđeno.
On zaboravio da je njegova stranka ovde glasala za zakon o načinu i postupku promene Ustava, pa je morao čak Ustavni sud da konstatuje da je to neustavno, da poništi sve to.
Tadić je to zaboravio, nikakve veze sa Đinđićem nije imao, sa Živkovićem nikakve veze nije imao, vaterpolista je sada postao, Mišel Platini je najbolji golman na kugli zemaljskoj.
Takvog predsednika Republike imamo. Od njega je počela istorija, kao što je od dana njegovog izbora saksija dobila rupu. To nam poručuje Boris Tadić preko svojih žućkastih tajkuna.
U tom kontekstu treba tumačiti sve ove amandmane na član 15, da će se napraviti još veća zbrka i zabuna, pri tom moram da vas podsetim da član 15. ima neku svoju pravno-tehničku i logičku prethodnicu koja se nalazi u članu 7. gde je Vlada predložila da stope izvornih prihoda, kao i način i merila za određivanje visine lokalnih taksi, utvrđuje skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom, u skladu sa zakonom. Kojim zakonom? Kako bi mogla skupština jedinice lokalne samouprave da utvrdi stopu poreza na imovinu?
Vidim da je predstavnik predlagača čovek koji se predstavlja da se razume nešto u finansije i ako taj isti čovek radi Zakon o budžetu Republike Srbije, primenjuje Zakon o budžetskom sistemu, kako je mogao u Zakonu o finansiranju lokalne samouprave da napiše nešto, kako to jedinica lokalne samouprave može da odredi stopu poreza, a porez propisan zakonom i predstavlja prihod Republike. Kako?
Vi ne vraćate one poreze kao što su bili za vreme vašeg Tita – pokrajinski, opštinski porezi. Ovde nema koncepcije. Ovde je očigledno koncepcija sadržana na poslednjim stranicama obrazloženja ovog predloga zakona. Videćete tabelarni pregled opština, one opštine gde vlast vrše stranke koje su u opoziciji – efekti primene novog zakona, ako prođe, su nula, a opštine gde je na vlasti bilo ko šifrovan iza DOS-a, ima pozitivnih efekata.
Imate u jednoj od ovih tabela – efekti primene ovog zakona na jednoj od najnerazvijenijih opština koja se obično koristi u statističkim istraživanjima, kao što je Crna Trava – je nula, a isti efekat je i kod najrazvijenije opštine.
Teško da neko može da objasni kakva je intervencija, osim ukoliko ne pogleda kakva je struktura lokalne vlasti u ovim opštinama. Tamo gde je radikal predsednik opštine nema, gde je socijalista nema, a gde je demokrata mora da bude. Čak nema ni gde je DSS. Ali gde je demokrata – mora.
Vodite računa, za ovako nešto nemamo nameru da dižemo ruke, da glasamo. Mi ovo moramo da kritikujemo iz prostog razloga što za ovakvu promenu, da visinu stope poreza na imovinu određuje lokalna samouprava, to ne prihvatamo, kao što ne znamo šta vam znači u članu 7. stav 2. – odluka iz stava 1. ovog člana donosi se nakon održavanja javne rasprave.
Zašto bi neko bio obavezan da sprovede javnu raspravu, a da se pri tom ne zna na šta mislite, kakva je javna rasprava. Imate tendere na kojima se dešava kriminal. Vaša Uprava za javne nabavke konstatovala je kriminal u ministarstvu i onima ispod ministarstva kada su sprovodili neki tender, odnosno neku javnu nabavku.
Koliko vidim, ovde vlast može da drpa, može samu sebe da kritikuje, jer je sve to podeljeno na parcele. Ovde je ova interesna grupa, ovde druga, ovde treća interesna grupa. Taj kapacitet rasturi ovu Srbiju. Zbog koalicionog kapaciteta sve i svašta može da ide u zakon. Kada dođemo na vlast moramo 150 zakona koje ste na silu doneli ovde da menjamo. Bićemo vrlo efikasni u tome jer tačno znamo šta je narušilo pravni sistem. Ovde su namerno doneti zakoni koji se ne mogu primeniti. Namerno se donose zakoni za čiju promenu je potrebno tumačenje nekoliko institucija.
Čuli ste pre nedelju dana da i Vrhovni sud ne želi više da tumači propise, ne želi da tumači zakon tim pre što nisu nadležni da primene taj zakon.
Dobijate na svakom koraku ozbiljnu kritiku da jednostavno sve i svašta ubacujete u zakon i onda u tom opštem haosu vaša ideologija demokratskog bloka se svodi na to što gore to bolje. Ostaje da se žvalavi demokratija, put prema Evropi preko Atlantika i ko zna šta sve, da zavaravaju ljude, daju neku iluziju da narod pomisli da će nešto da bude, a nema ništa od toga. Ovi koji su na vlasti nemaju vozačku dozvolu i kraj priče. Opasno je kada im se da volan. Znaju da ne znaju da voze, ali ne puštaju dok se ne završi započeto.
Beogradski sporazum, SRJ, ovaj uništava vojsku i sada nekoliko hiljada ljudi iz Saveta ministara, službenika sa 20 i 30 godina radnog staža do 1. avgusta ostaje bez posla. Ako njih ostavljate bez posla, onda isterajte i vojna lica jer su u istom statusu kao i zaposleni. Prelaze poslovi sa državne zajednice na Republiku. Republika to do sada nije radila.
Neće G17 da čuje za te stare kadrove, mora da ubacuje, verovatno one što su se u Kragujevcu u carini potpisali. Sada ću da vam kažem koliko ih je bilo, 4.450 potpisa, Dom zdravlja – 80 potpisa, Uprava carine – 75 potpisa. Vidite, 75 potpisa u carini je skupljeno, to je kod republičkog javnog tužioca. Odem kod republičkog javnog tužioca kao zainteresovana strana da utvrdim autentičnost potpisa i vidim ko je sve potpisao na radnom mestu.
Onda mu poručujem – kad radikali dođu na vlast, vi gospodine ne možete da radite u državnoj službi jer ste svoju državnu službu podredili mafijaškim zahtevima nekih koji smatraju da treba da se zabrani neka stranka. Na radnom mestu vi ste se bavili strankama, a niste se bavili poslom, pošto se niste bavili poslom onda je bez plaćene carine ušla ta, ta i ta roba, pa ćemo od Caneta Žapca sve ove kriminalce da pročešljamo.
Da li ste vi gospođo potpisali ovo? Niste, pa naravno da niste. Kaže direktor Trezora – 70 potpisanih. Naravno da ću da imam uvid u sve ove potpise. I šta kada jednog od njih pitam – molim vas da li je ovo vaš potpis? On kaže – ne to nije moj potpis. Onda moram da gonim sve iz G17 zato što su falsifikovali. Moraću sve da vas gonim. Moraćemo da raspravimo šta je tačno, šta nije tačno.
Izgleda da je Tomislav Nikolić bio u pravu kada je rekao – to ne bi bio ni laki dezert da se pojede. Ono što je normalno, što je skupljeno, a ono što je falsifikovano, pa verovatno niko ne jede falsifikate, što bi neko i jeo. Eto, i sad verovatno ovaj nije tu zato što ne može da gleda radikale.
Pozovite vi, gospodine predsedavajući, ministra koji se muva ovde, vidim torba i stvari su mu ovde. On nije ovde radi privatnih stvari, nego državnih. Ni meni nije prijatno da ga gledam ovde, ali on je u obavezi da bude na radnom mestu kao što sam i ja u obavezi. Ako je njemu mučno da sluša nekog ovde, moramo i mi njemu da stavimo do znanja da je nama mučno i da slušamo i da čitamo sve gluposti koje su napisane u ovim propisima.
Nikada se u istoriji Srbije nije desilo da su ministri i Vlada toliko obezvređivali i omalovažavali službenike ministarstva. Ova vlada pošalje službenika koji mora da guta knedle ni kriv ni dužan. Zbog koga? Zbog nevaspitanog ministra koji dolazi u farmerkama, koji izigrava nekog klipana ovde u ovoj skupštini, a onda kako se njemu ćefne, da li da uđe, da li da ne uđe.
Ne, mora da bude ovde prisutan. Ako je sprečen neka donese opravdanje, lekarsko uverenje da leži u koritu u nekoj bolnici, pa ne može, to je opravdanje. Ili, da ima sednicu Vlade u tom trenutku kada mi pričamo ovde, pa da moli da se prekine. On treba nama da podnosi račune, jer preko tog podnošenja računa nama i svim građanima Srbije oni podnose račune. A ne da ovde svi treba da se pravdamo nekim nedoraslim koji su zamislili da su neko i nešto.
Gospodine Obradoviću, slučajno se opet radi o istom poslaniku koji je izmislio incident pre mesec dana. Molim vas da kada završim govor zamolite ovu službu za stenografiju da pod hitno dostavi jedan prototip primerka stenograma ili stavite neki video-bim da se ovde vidi, tj. da bi ljudi mogli da shvate značaj svake reči koju iskoristim sa ove govornice.
Gospodine Obradoviću, vi verovatno na početku sednice niste bili prisutni. Onaj ko je određen aktom Vlade da bude predstavnik po ovoj tački dnevnog reda ušao je u salu, došao je do svog mesta, možda je seo dve, tri sekunde, odmerio, video da Srbija ima narodne poslanike, okrenuo se i izašao napolje. Niko nije obavešten da li ga je nešto zgazilo pa je u koritu, da li mu je pripalo teško, doživeo infarkt, da ga nije zgazilo nešto ispred zgrade ili ga premlatio neki novinar ovde u hodniku, da nije Jočić možda došao da ga hapsi, ili neki patolog došao da razgovara s njim o finansiranju vojske. Sednica Vlade još nije, ona je tek oko 13,00 četvrtkom, to je uvek najavljeno.
Mi nemamo informaciju gde se nalazi onaj za koga smo apsolutno sigurni da ne želi da čuje kritike. Ministar mora da bude ovde ukoliko je predstavnik Vlade, da čuje kritike jer su ovo kritike građana Srbije preko svojih narodnih predstavnika. Ako mu to smeta može da stavi vatu u uši i da ovde glumi kao da sve lepo čuje, a da ne obraća pažnju.
Međutim, kada je u pitanju ova ličnost koja je predložena da bude predstavnik Vlade povodom ove tačke dnevnog reda, podsećam vas da se radi o istoj onoj osobi koja je sa farmerkama nekulturno ušla ovde, počela da se kliberi iako nije bilo ni brašna ni podignutog prsta, radi se o neozbiljnom članu Vlade koji na sve moguće načine zloupotrebljava svoju funkciju da bi zaštitio svoj opstanak, opstanak njegovih prijatelja tajkuna jer se približava vreme kada se otvaraju knjige.
Trenutno je u štampi jedna bela knjiga, ne znam koliko je to hiljada strana, o svim kriminalnim aferama na čijem čelu je bio gospodin koji se predstavlja da je predstavnik Vlade povodom ove tačke dnevnog reda. S obzirom da tom gospodinu ne odgovaraju neke političke grupe ovde, nisam zadužen da lečim to stanje.
Ako je sprečen, da se kaže, da vidimo da li je to opravdano ili nije, ako nije sprečen, nije obavestio Narodnu skupštinu da se prekine, a Jočić angažuje službu da ga privedu da bude prisutan ovde
Ili, još bolji način, da predsednik Vlade jednim pismom, kao što smo jutros dobili pismo za ovu prethodnu tačku dnevnog reda, da nas obavesti – po ovoj tački dnevnog reda ovlašćeni predstavnik je Bubalo.
Bubalo je rekao da više u životu nikada neće da uđe ovde i nama je jasno onda. A ovako stvara se zabuna. Dinkić ulazi-izlazi, da li hoće ili neće sad mi treba da sumnjamo. Nama je jedino jasno kod Bubala.
I šta sam tu pogrešio, što sam povredio dostojanstvo? Ja sam pravim nazivom nazvao ponašanje jedne osobe koja predstavlja Vladu. Ako se tako predstavlja Vlada, onda je to neozbiljno i to je uvreda za Vladu.
To što je uvreda možda na ličnost predsednika Vlade i članova Vlade, ja ne pričam, pričam o uvredi prema instituciji Vlade. Vređaju vladu kao pojam, kao naziv državnog organa. Čim se vređa naziv državnog organa, vređaju se svi građani te države.
E sad, ako neko stvarno ne može da shvati te stvari, ja tu stvarno ne mogu da pomognem.
Molim vas, izbegnite da me prozivate, jer kad izađem na repliku onda treba da vam otvorim bukvar od slova A pa da idemo dalje, da vas učim neke stvari.
Gospodine Obradoviću, vi ste trenutno zamenik predsednika Odbora za finansije i nadam se da ćete da obratite pažnju na ove primedbe koje budem izneo povodom amandmana na član 22, te vas upozoravam i obaveštavam da poslanike vaše stranke i ove druge upoznate sa mojim obrazloženjem amandmana na član 22. Predloga zakona. O čemu se radi?

Od člana 20. do člana 31. Predloga zakona nalaze se odredbe koje praktično definišu samodoprinos. Moram samo na početku da podsetim da to nije predmet ovog zakona. Ovaj zakon je Zakon o finansiranju lokalne samouprave i ovde se u članu 1. navodi da se uređuje obezbeđivanje sredstava opštinama, gradovima i Gradu Beogradu za obavljanje izvornih i poverenih poslova, a sve ovo što je napisano od člana 20. do 31. jeste postupak kako se donosi odluka povodom samodoprinosa i sve to je uređeno odgovarajućim odredbama zakona koji se smatra sistemskim zakonom za lokalnu samoupravu, to je Odeljak V – Finansiranje poslova jedinica lokalne samouprave. U okviru tog odeljka postoji deo koji se odnosi na mesni samodoprinos gde je predviđeno od inicijative preko odluke do načina ubiranja tih sredstava.

Pošto ovaj zakon treba da uredi finansiranje lokalne samouprave, a sredstva koja se obezbeđuju na osnovu samodoprinosa predstavljaju izvor sredstava, onda bi jedina moguća veza između ovog predloga zakona i postojećeg zakona o lokalnoj samoupravi bio jedan član ili jedan stav u nekom od članova ovog predloženog zakona i da se u tom stavu ili članu samo navede da su prihodi po osnovu mesnog samodoprinosa prihodi koji pripadaju odgovarajućoj jedinici lokalne samouprave, a da se odluka donosi pod uslovima i na način propisan Zakonom o lokalnoj samoupravi.

Znači, sve ovo što je od člana 20. do 31. nije materija ovog zakona, jer ovaj zakon ne reguliše kako se donose odluke. To je propisano Zakonom o lokalnoj samoupravi. Kako treba da izgleda budžet jedinice lokalne samouprave ne propisuje se ovim zakonom nego Zakonom o budžetskom sistemu i to je potpuno jasno.

Međutim, u ovom sukobu u demokratskom bloku je došlo i do svojevrsnog pametovanja između onih koji su se predstavljali 2001. da su po rođenju geniji, tako da je jedan mali genije pisao zakon, a drugi, koji smatra da je malo veći genije a neće da mu dođe na sahranu, pisao je neke izmene i dopune i menjao zakon prvog genija. Genijalci su se dosetili i evo, molim vas, pročitaću vam, molim vas da mi to vreme ne uzimate u obzir jer po Poslovniku imam pravo da citiram to što je navedeno. Strana 3. obrazloženja ovog predloga zakona, molim pažnju da ne bi pogrešili neki koji osporavaju moje stavove.

Ovako: "Samodoprinos kao namenski prihod koji se uvodi odlukom građana uređuje se u članovima 20. do 31. Novina je da su novčana sredstva koja se prikupljaju na osnovu odluke o mesnom samodoprinosu prihod budžeta jedinice lokalne samouprave". Znači, da stanem ovde – novina je da je to prihod budžeta jedinice lokalne samouprave".

Samo da vas podsetim da 2001, 2002. godine kada su rađeni propisi o budžetskom sistemu, poreski propisi, propisi o lokalnom samoupravljanju, tada se hvalila DOS-ovska vlast da su svi javni prihodi uključeni, da su transparentno iskazani u budžetu i da će kasnije naravno da se njihova realizacija i korišćenje kontroliše kroz završni račun. Srbija mora da zna da dan-danas ne postoji završni račun budžeta za 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, ne mogu da vas prozivam za 2005. godinu, možda je bilo nekih opravdanih razloga pa nije donet ni predlog, nije ni dat predlog zakona o završnom računu.

Znači, od kada je došla demokratija u Srbiju, a ona je došla preko zapaljene Savezne skupštine i kada su zaživeli evropski, svetski standardi, izgubili smo završni račun. Ajde, za 2000. godinu niste možda mogli da donesete zato što je pre vas bio nenarodni režim, crveno-crna koalicija, ali 2001. godina je obeležena kao najuspešnija godina demokratske vlasti. Tada ste isporučili i Slobodana Miloševića, tada ste postigli epohalne rezultate, hvalili se, najavljivali uvoz radne snage.

Zašto u 2002. godini nije donet završni račun? Znači, demokratski blok nije hteo da dozvoli da neko kontroliše pre svega javnost, da kontroliše šta su oni radili u 2001. godini. Slično je bilo i za poslovnu i budžetsku 2002. godinu, pa još gore za budžetsku 2003. godinu. Verovatno tada zbog akcije "Sablja" nije moglo ništa da se uradi. Pa 2004. godine je došla nova vlada, prošla je cela 2005. godina, a za 2004. godinu nije usvojen zakon o završnom računu, nije čak ni predložen.

Mislim da je pre mesec dana, otprilike tako, doneta u Narodnoj skupštini jedna odluka koja je trebalo da omogući ko će da budu revizori itd, ekstremni revizor. Naravno, ne kritikujem tu odluku zato što je ta revizija potrebna, ali samo pravim paralelu i iznosim politički stav povodom odsustva završnih računa od kada je zavladala demokratija u Srbiji. Znači, imamo ovde demokratiju koja nam se promoviše kao svojevrsna anarhija. Ovo sada pričam zato što postoji u demokratskom žućkastom bloku sklonost da se zamene teze, otprilike – drž'te vuka, pa lisica odnese. Pa ono – drž'te na lopova, a onaj nosi.

Hajde, sada neću ta imena, imam danas puno da radim pa ću da navedem neka imena baš kada bude najveća gledanost da znate.

Da čitam dalje obrazloženje, kaže se ovako – odluka o mesnom samodoprinosu, prihod budžeta jedinice lokalne samouprave, čime se prevazilaze problemi naplate mesnog samodoprinosa nastali počev od 2002. godine.

Što krijete da imate problema od 2002. godine sa naplatom mesnih samodoprinosa? Početkom 2002. godine kada je taj zakon stupio na snagu rekli ste da je to najbolje. Zar je moguće da ste za četiri godine referirali. Nemojte da nas sa izmenama i donošenjem novih zakona vraćate na to retardirano doba. Nemojte te recidive da vraćamo. Možete da zamislite kako se građani blago protresu, zamislite da se vraća Đelić ili Živković ili Čeda Jovanović ili Bojan Pajtić. Ljudi seku ruke od muke.

Dalje kaže – kada je izmenom zakona o lokalnoj samoupravi mesni samodoprinos izgubio karakter javnog prihoda. Ovo sad tumačim da jedan predstavnik ove vlade kritikuje bivšeg prijatelja koji je bio predstavnik one vlade, a obe vlade su demokratskog bloka unutar demonokratije, odnosno DOS-ovskog režima koji je očigledno zadužen da rasturi Srbiju, to tvrdim, svakodnevno pokazujem da demokratski blok rastura temeljno Srbiju.

Idemo dalje – od tada se mesni samodoprinos uplaćuje na račun mesne zajednice tako da Poreska uprava nema osnova da rešenjem utvrđuje naplatu mesnog samodoprinosa na prihode od poljoprivrede i šumarstva i na prihode od samostalnih delatnosti.

Da vas podsetim, kritikovali ste period kada smo mi bili na vlasti u Zemunu, a ticalo se mesnih zajednica. Koliko vidim, sada vi više kritikujete te mesne zajednice. Zašto ste nas tada kritikovali, koga ste hteli da prevarite?

Čitamo dalje – s obzirom da opštine nisu bile u mogućnosti da same izvrše razrez i naplatu mesnog samodoprinosa. Kako je neko mogao da donese takav zakon i da kaže: mesni samodoprinos, izvorni prihod opštine, a sada tvrdite da opština nije mogla ni da razrezuje ni da naplati.

Vidim ovde sistematski i u kontinuitetu da demokratski blok, demonokrate rasturaju, lažu, varaju, kradu i sve najcrnje stvari rade na račun građana Republike Srbije.

Dalje – sredstva nisu naplaćivali od zemljoradnika i zanatlija. Sada hoćete da uzimate od zemljoradnika i zanatlija po osnovu samodoprinosa.

Znači, registrovani-neregistrovani, evidentirani-neevidentirani poljoprivredni proizvođači, Mlađan Dinkić hoće ponovo da krene na vas.

Idemo dalje – čime su zaposleni koji plaćaju mesni samodoprinos bili dovedeni u neravnopravan položaj. Čudno. Posledica toga je da se po osnovu mesnog samodoprinosa ostvaruju mnogo manja sredstva od planiranih, tako da je rešenje komunalnih i drugih problema koji su od vitalnog značaja za mesne zajednice, pa samim tim i za opštine, a finansiraju se iz mesnog samodoprinosa, bitno otežano. Sada ćemo tu malo da stanemo.

Dragi građani Republike Srbije, samo da vas podsetim, nije bitno koja je godina, neka bude godina nenarodnih režima u Republici Srbiji.

Zahvaljujući tim samodoprinosima izgrađene su škole, vodovodi, kanalizacije, zdravstveni objekti, ako ne u potpunosti, onda na taj način je obezbeđeno delimično učešće lokalne samouprave, s obzirom da je u jednom periodu i Republika za te tzv. kapitalne investicije učestvovala.

Podsećam vas da ste na sličan način obezbeđivali sredstva da se obezbedi struja ili nešto što je možda danas najbolnije za sve građane Republike Srbije – telefoni.

Putem samodoprinosa se skupe sredstva, razvuče se linija, napravi se objekat, ubace se instalacije, građani skupe pare, nešto je pošta davala, u to vreme je bilo jedinstveno preduzeće i kada se izvrši tehnički prijem napravi se zapisnik, sve to ostane osnovno sredstvo Pošte, a sada je svojina Telekoma. To je postala državna svojina.

Vaše pare su prešle iz privatne u državnu svojinu, pa se sad plaćaju razne naknade, koliko, u ovom trenutku nije bitno, ali je bitno da Telekom i kada se privatizuje, vama se ne priznaje da ste suvlasnik u Telekomu u alikvotnom delu jedan kroz broj ukupnih telefonskih aparata ili veza u Srbiji.

Zato smo mi kao SRS protiv toga da se ovo nameće, ali nismo ni smetnja ukoliko građani žele. E sad, kako to kod nas građani žele. Nekada je bilo da se ta odluka donosi na referendumu, još pre desetak godina jedan pametni čovek koji je mnogo razmišljao o lokalnoj samoupravi pa pravio i neke balkanske centre podržao je ideju prikupljanja potpisa.

O ideji prikupljanja potpisa kao obliku izjašnjavanja građana o samodoprinosu, javiću se povodom nekog od narednih amandmana, da to lepo objasnim, kako to izgleda u Kragujevcu ili kada se crveni karton skuplja.

&nbsp;
Nastaviću ovo u kontinuitetu.
S obzirom da svi amandmani SRS od člana 20. do 31. glase, član 20. smo završili, drugačije glasi, upućuje na Zakon o lokalnoj samoupravi, ali od 21. do 31. naši amandmani glase da se traži brisanje tog člana, ne da to ne bi postojalo, nego zbog toga što već postoji u Zakonu o lokalnoj samoupravi.
Nije potrebno da se međusobne razmirice u demokratskom bloku razrešavaju tako što će jedna vlada da unakazi nešto što je uradila prethodna vlada, pa da se ona navodno hvali kako je nešto završila, a i jedno i drugo rešenje su u suštini loše. Za ovu našu debatu, vezano za odredbe ovog predloga zakona o samoupravljanju, ova numeracija članova gotovo da ništa ne znači.
Samo da vas podsetim, prema ovom propisu postoji mogućnost da se odluka o zavođenju mesnog samodoprinosa sa svim onim sastavnim delovima donese tako što bi se prikupljali potpisi građana. Kakvi su to potpisi? To su potpisi, moram da vam kažem, da me bolje shvatite, kada hoće nešto u Srbiji da se kaže da je isto, kaže se – pljunuto. Tako se kaže – pljunuto kao ono. To je otprilike pljunuto kao neki potpisi koji su se juče predali, izjava, matični broj, da li si za, prihvatam itd. Mi smo i tada, pre sedam-osam godina i više kada se ta varijanta donošenja odluke o samodoprinosu propisivala zakonom ukazali na nedostatak takve forme.
Zašto? Zato što su tu podaci o ličnosti, bukvalno rečeno, na tanjiru svakome, tu nema prostora za onoga koji bi izrazio negativan stav, jer se ide na ličnost, dobar dan, dobar dan, mi smo ti i ti i skupljamo potpise za to i to.
Komšija, da li biste vi da potpišete? Ako kaže neću, onda cela ulica i svi u mestu ima da znaju, taj NN nije hteo da potpiše i on je protiv toga da se sredi vodovod, kanalizacija itd. Na ovaj način prikupljanjem potpisa građana gde se oni izjašnjavaju o sudbini samodoprinosa, u suštini negira se osnovni princip prilikom donošenja odluka, a to je tajnost jedne odluke, to je slobodna volja, jer se tu dovodi u pitanje da li je slobodna volja građanina kada mu neko tutka nešto na potpis.
Koliko je to neslobodno i koliko to ne odgovara interesima, dokaz je i ovo prikupljanje potpisa u carinarnici, bolnici itd, tako da je jedna politička stranka zaplašena činjenicom da se bliži promilu popularnosti, a da je procenat isuviše veliki numerički izraz. Pribegla je jednom operaciji prisile, isto kao kada se zavodi samodoprinos putem skupljanja potpisa. To je prisila. Tu se negira nekoliko vrlo važnih demokratskih principa na kojima insistira svet, Evropa i svi međunarodni standardi.
Znači, na taj način se ništi princip jednake vrednosti svakog glasa. Na taj način se ništi princip da građanin slobodno odlučuje o nečemu što predstavlja pitanje, ili je formulisano kao neki njegov interes. Ovde se negira i pravo građanina da bira da li će da učestvuje ili neće. Ovde se forsira prisila. Ona može biti ona ulična varijanta sa crvenom bojom, računajući da na ulici mogu da se skupe ljudi i kada krenu po pijaci, i kaže: komšija ti imaš problema, preskačeš ovo ovde, dajte da napravimo samodoprinos i da se asfaltira ova uličica. Onda ide svojevrsna presija. Ako se u to uključe neki glumci, estradni umetnici, sportisti, onda to postaje smehotresna olimpijada.
Samo da vam skrenem pažnju da takav način prikupljanja potpisa radi donošenja odluke ima i drugi nedostatak. S pravom građanin može da postavi pitanje da li je falsifikovan njegov potpis. Apropo ovog uličnog oblika razvoja parlamentarizma od ove promilne stranke, navešću nekoliko primera, bez navođenja mesta. U dosadašnjoj praksi bilo je situacija kada su i te izjave falsifikovane od strane onih koji su u mesnoj zajednici organizovali prikupljanje potpisa radi donošenja odluke o samodoprinosu. Naročito kada se odlukom o raspisivanju, o zavođenju mesnog samodoprinosa predviđa materijalna obaveza za lice koje na teritoriji koja je obuhvaćena odlukom mesnog samodoprinosa, on ima samo imovinu, a živi na nekoj drugoj teritoriji. To je problem i nekih vikendaša itd.
Znači, ovakav oblik izjašnjavanja građana o tome da li je doneta odluka o zavođenju mesnog samodoprinosa je u suprotnosti sa demokratskim principima, mi radikali se borimo protiv onih koji uništavaju demokratske principe, uvek i na svakom mestu.
Naravno da smo strah i trepet za one koji forsiraju diktaturu, samovolju, koji pričaju o tome kako su oni od Boga dati da srede ovo ovde stanje.
Evo, pet godina nemamo ni završnog računa. Građani Republike Srbije moraju da se oslobode ovog straha i ovog nasilja, koje dolazi sa nekih teritorija, iz nekih institucija, koje im se gura i ovim predlozima zakona.
Kao što ste videli, ovde se kao glavna vrlina uvođenja mesnog samodoprinosa na način kako to sada predlaže Vlada, govori da će na ovaj način da budu obuhvaćene zanatlije, poljoprivredni proizvođači, i drugi, jer ono što je radila Vlada Zorana Đinđića nije mogla da obuhvati kompletnu populaciju, a sada su došli eksperti koji imaju formulu kako to mogu sve da završe na radost njihovu i pojedinaca u opštinama gde oni učestvuju u nekoj vlasti.
Naravno da SRS ovo mora da kritikuje. Naravno da moramo da pozovemo ljude koji se profesionalno bave ovim stvarima i Ustavni sud i ove naše profesore koji pričaju i predaju o lokalnoj samoupravi i da skrenemo pažnju javnosti šta sve može da se uradi da bi se okončalo onako kako je neko u Vladi zamislio. Mislim da cela Vlada ne deli mišljenje oko ovoga. Zbog očuvanja koalicionog kapaciteta, promakne po neki put da i ortodoksna nebuloza ide kao stav Vlade. Zamolio bih poslanike kada izlaze za ovu govornicu, a naročito poslanike vlasti koji su se zavetovali da će da glasaju za ovaj predlog zakona, jer drugačije ne bi moglo, vlast i predstavnici postoje da bi podržavali Vladu, a ne da bi kritikovali. Opozicija je dužna da kritikuje Vladu.
Nama su eksperti dostavili u okviru obrazloženja i tabelu pod rednim brojem tri, a to je na kraju ove male brošurice i kaže se – uporedni pregled efekata promene u visini sredstava na primeru 2006. godine na osnovu predloga reforme sistema finansiranja lokalne samouprave u odnosu važeći zakon za 2006. godinu.
Radi javnosti, moram da kažem da je ovde sada naveden spisak 145 opština i dati su građani i date su ukupne cifre, pa je polovina kolona rezervisana za važeći zakon, rubrika – izvorni prihodi, ustupljeni prihodi, transferi i sličan sistem za novi predlog zakona.
Postavlja se pitanje: u čemu se ogleda razlika. Ovde se iskazuje ta finansijska razlika. Ako to prevedemo na indekse i procente i uzmemo zadnju rubriku, proizilazi da će za 4,6% da se povećaju ukupni prihodi lokalne samouprave. Postavlja se pitanje, odakle će doći to povećanje. Gde se to uzima? Sada, to ima nekih odgovora.
Vidite, prema postojećem stanju i prema važećem zakonu, uzimam primer opštine, nisam uzeo gradove, znači, Beograd, Kragujevac, Niš i Novi Sad nisu u ovoj priči, jer ako se posmatraju samo gradovi, tu nema nikakvog povećanja i to je zadržano na istom nivou.
Znači, prema ovom modelu 9,9 su izvorni prihodi; 28,7 su ustupljeni; transferni su 7,9 ukupni su 46,61. Pričam u ovim decimalama i na ovaj način, zato što ovo sa nulama praktično ništa ne znači. Po novom zakonu, ako prođe, onda bi izvorni sa 9,9 otišli na 12,7. To znači, za toliko bi građanima lokalne samouprave, po ovom zakonu, a to je 2,8, a to je otprilike 30% više, lokalna samouprava zahvatila na bazi izvornih prihoda. Da vidimo kakvo je stanje sa ustupljenim prihodima. Oni bi sa 28,7 spali na 25,9. To je ono što Republika ustupa opštinama, manje daje opštinama.
Transferi sa 7,9 digli bi se na 10. Znači, javlja se neka razlika. Sada se nama ovde priča da je to epohalno, da je to jedan konzistentan sistem koji dugo godina treba da važi, koji otklanja sve one probleme koje smo imali prilikom donošenja Zakona o budžetu, gde su sastavni deo tog zakona neke odredbe, ali donose se posebni zakoni gde su ustupaju sredstva, utvrđuje procenat učešća opština itd. Ovo sam sve naveo kao primer da se vidi da u suštini ovde nama koncepcije. Da vas podsetim, prema Zakonu o budžetskom sistemu Ministarstvo finansija preko svog, a to je nadležna uprava, kontroliše sve lokalne samouprave. Nemam ništa protiv, dobro je.
Dok smo mi bili na vlasti, da smo pomislili na takvu vrstu kontrole svakog naloga, jer vi danas određujete kvote, odobravate svaku isplatu, da je to kojim slučajem urađeno pre 2000. godine, Srbija bi bila dodatno bombardovana. Dakle, da smo mi neke stvari uveli kao što ste vi od 2001. godine, Srbija bi bila i danas pod teškim sankcijama. Vi ste ovo uveli. Mi smo vas načelno kritikovali i 2001. i 2002. i sada vas načelno kritikujemo.
Moram da vas upozorim, neuporedivo bolje ćemo da uporedimo ovaj propis od vas iako je loš, pa vodite računa kada najbolja demokratska stručna rešenja menjate još boljim demokratskim stručnim rešenjima, jer iz ovoga ste mogli da zaključite da sve što je urađeno u ovoj oblasti bilo je presipanje iz šupljeg u prazno, a jedino što se nije promenilo, jeste da vlada, Ministarstvo finansija i političke stranke koje su na vlasti imaju apsolutnu kontrolu nad svim stvarima koje se dešavaju u lokalnoj samoupravi. Nisam stavio u ovu priču aspekt platnog prometa, nisam stavio aspekt javnih nabavki, neke druge značajnije aspekte koji su od uticaja na finansiranje lokalnih samouprava i finansijskog poslovanja lokalnih samouprava.
Sve će se otvoriti, knjige će se pogledati. Samo da vas podsetim, do 2004. godine u Nišu nije bilo ni javnih nabavki, pa kada je otišla inspekcija, utvrdila je katastrofu sa onim Živkovićem i Krstićem i Ćirićem i onda je morao Mlađan Dinkić da zaustavi budžetsku inspekciju da ne saopštava sve te katastrofalne podatke.
Naravno, zaustavljene su i krivične prijave. To se sve zna, ali to ćemo kada dođe vreme.
Gospodine Markoviću, ja već otprilike mesec dana imam problema sa ljudima koji me slabo razumeju, ali sam potpuno siguran da i slabo čitaju ono što je napisano.
Dakle, članom 6. Predloga zakona i to je jedan jedini stav koji ima 16 tačaka, određeno je šta su izvorni prihodi jedinica lokalnih samouprava.
Samo da vas podsetim, gospodine Uroševiću, niste bili prisutni, jedan gospodin iz SPS je podneo amandman i tražio je i 17. tačku koja se odnosila na prihode od korišćenja lekovitog faktora, to što postoji u našem propisu, a mi smo podneli amandman na taj član i onda smo u amandmanu objasnili da se zalažemo da ostane porez na imovinu, ali ne da u smislu člana 7. opština određuje stopu poreza na imovinu. To je regulisano zakonom.
Dalje, ovde su date brojne naknade, ali stopa po kojoj će da se odrede te naknade je u nadležnosti skupštine jedinice lokalne samouprave.
Ako se povećavaju prihodi, izvorni prihodi jedinica lokalne samouprave, pri tom sa 17 tačaka izvornih prihoda prelazi na 16 tačaka, ta 17, koliko smo razumeli, nikada nije ni bila aktivna, jer Zakon o banjama nije propisao tu visinu naknade i jedini način da se povećavaju izvorni prihodi jeste da jedinice lokalne samouprave preko svojih skupština utvrde drugačiju stopu i drugačiji način obračuna, jer nema druge matematike.
Pošto nema druge matematike, SRS je predložila, gospodine Uroševiću, da tačka 1. člana 6. glasi – porez na imovinu, porez na prenos apsolutnih prava, porez na nasleđe i poklone.
Pošto porez na imovinu, na prenos apsolutnih prava, na nasleđe i poklone, kompletno prelazi i postaje izvorni prihod lokalne samouprave, tu postoji neki prostor da dođe do izražaja autonomna volja jedinice lokalne samouprave u smislu slobode odlučivanja o tome kako će da se finansira.
Međutim, kod vas je jednostavno situacija potpuno drugačija. Vi smatrate da će izvorni prihodi da se povećaju tako što je Republika nešto prenela kao izvornu nadležnost, kao izvorni prihod jedinici lokalne samouprave. Nije, čak je navela – osim u članu 6. tačka 1, dakle, osim poreza na prenos apsolutnih prava i poreza na nasleđe i poklone.
Znači, to je Republika izbacila, ne želi da da opštinama, a mi amandmanom tražimo da se vrati opštinama, da se da opštinama taj prihod, iako je to republički prihod, ali da postane njihov prihod.
Hvala. To je ta razlika, treba malo da se pročita ovo.
Gospodine Markoviću, i 101 i 104, ali sada da ne bi bilo dezavuisanja javnosti, zamoliću vas samo da pročitam šta je napisano u obrazloženju. Mislim da kada budem pročitao ovo obrazloženje, shvatićete zašto sam bio matematički smer u gimnaziji.
Kaže – novina je da počev od 1. januara 2007. godine porez na imovinu osim poreza na prenos apsolutnih prava i poreza na nasleđe i poklone postoje izvorni prihodi jedinice lokalne samouprave. Da li vi shvatate šta znači reč "osim"?
Ova reč ukazuje da porez na prenos apsolutnih prava, porez na poklone i nasleđe koji se do sada na neki način delio između Republike i lokalne samouprave, više ne postaje izvorni prihod jedinice lokalne samouprave, nego ostaje samo porez na imovinu, a mi smo amandmanom tražili da kompletan porez na prenos apsolutnih prava i kompletan porez na poklone i nasleđe bude izvorni prihod jedinice lokalne samouprave. Zašto?
Država svojim zakonima propisuje stope, a na teritoriji jedinice lokalne samouprave šta se ostvari postaje prihod te jedinice lokalne samouprave. Kao što vidite, matematika tu nije potrebna, ali kada se pogleda šta je sve obuhvaćeno članom 6. kao izvorni prihod, pa se uzmu i ovi drugi, ne samo ono što je od poreza, nego i ove naknade itd. i pogleda zašto su oni povećani, po kom osnovu su povećani, sa 16 tačaka skinulo se na 17. Doduše, ona sedamnaesta nikada nije ni bila aktivna.
Ta matematika je vrlo prosta i jednostavna. Povećavaju se izvorni prihodi, oni mogu da se povećaju na taj način što opština propisuje neku novu. Stavili ste odredbu da opština propisuje stopu poreza na imovinu. Kako može porez na imovinu da se uređuje zakonom, poreskim propisom Republike? Kako sada možete da prenesete ovlašćenje da jedinica lokalne samouprave utvrđuje stope poreza? Pitajte Ustavni sud, pitajte vašeg Vučetića. Razlika je upravo u tome što poreze propisuje Republika. Ko ih propisuje? Zakonom. Ko propisuje? Narodna skupština donosi zakon, utvrđuje stope, utvrđuje šta je osnovica, utvrđuje način naplate. Ovaj zakon samo reguliše pitanje sredstava u smislu čiji je to izvor sredstava.
Vi ste sve zbrkali u ovom zakonu. U ovaj zakon ste ubacili postupak kako se donosi odluka o samodoprinosu. Sve ste pobrkali. Zašto? Kako je moguće da se za 4% povećava kod opština? Idila kreće. Zbog čega idila kreće? Jer ovaj zakon dozvoljava jedinicama lokalne samouprave da promene nešto u sistemu izvornih prihoda koje do sada nisu mogle da menjaju, već je bilo u nadležnosti Republike.
Gospodin Mirčić je podneo amandman u ime SRS na član 34. stav 2. i amandmanom se traži brisanje tog stava, a taj stav glasi: "AP može jedinici lokalne samouprave da dodeli namenski transfer". Da ne bi bilo loših tumačenja onoga što pričam, samo bih podsetio da je namenski transfer u užem smislu definisan pojmovno članom 2. Predloga zakona, a vrlo precizno članom 45. Predloga zakona.
U objašnjavanju toga šta je namenski transfer, kreće se od reči Republika. Republika može jedinici lokalne samouprave obezbediti namenski transfer za obavljanje određenih poslova u okviru njihovog izvornog ili poverenog delokruga. Znači, sastavni deo definicije i pojma namenski transfer u užem smislu, jeste reč Republika.
Da biste me bolje shvatili, a dokazujem da autonomna pokrajina ne može da obavi taj transfer kako je predloženo stavom 2. u članu 34, sada ću da iskoristim neku argumentaciju koja je sadržana u prethodnim članovima.
U Srbiji od kada je donet Ustav Republike Srbije septembra 1990. godine, promoviše se tzv. oblik jednostepene lokalne samouprave. To otprilike znači da jedinica lokalne samouprave iznad sebe ima samo Republiku. Ukoliko u izradi novog Ustava Republike Srbije, neko uspe da natera one koji bi hteli da produže boravak na nekoj funkciji koja znači uništavanje vojske kao jedne od mogućih varijanti novog koncepta lokalne samouprave, mogao bi da se javi tzv. koncept dvostepene lokalne samouprave.
Pošto je to još u teoretskim razmatranjima na fakultetu, a ovi koji se bave Ustavom pojma nemaju o čemu se radi, moramo da kažemo da smo praktično u konceptu jednostepene lokalne samouprave i kada je u pitanju finansiranje lokalne samouprave nemoguće je da autonomna pokrajina bude u situaciji da dodeli taj namenski transfer, jer princip koji važi još po ovom Ustavu jeste da je svaki organ nadležan u okviru zakonom i Ustavom propisanih nadležnosti, da neki put postoji neka ravnoteža, neki put postoji međusobna kontrola, što nije sporno, ali nije toliko bitno za ovaj član i ovu koncepcijsku pogrešku.
To je jedan nedostatak i prosto se čudim da vas Sekretarijat za zakonodavstvo nije upozorio da ovako nešto ne može da stoji u ovom zakonu. Međutim, to i nije tako veliki problem, može da bude razlog, s obzirom da se radi o ozbiljnom nedostatku ovog predloga zakona, da se hitno uz pratnju policije privede predstavnik Vlade jer ovo menja sadržinu zakona, ovaj amandman menja koncepciju, pa kada ga već privodite ili obaveštavate predstavnika Vlade pokazao bih vam na primeru člana 32. kako ste upropastili ustavnu normu, napisali nešto što bi moglo da liči na privatni zakon.
U članu 32. navedeno je da lokalni organ uprave nadležan za finansije vodi evidenciju o prihodima ostvarenim od zakupa po korisnicima. Neki poslanici koje vidim ovde u sali shvatiće o čemu pričam, znam da većina neće da shvati o čemu se radi.
Jedinica lokalne samouprave je prema Zakonu o lokalnoj samoupravi ovlašćena da koristi i upravlja nepokretnostima u državnoj svojini koja se nalaze na njenoj teritoriji, koje je Republika prenela na korišćenje lokalnoj samoupravi. Obično se radi o nepokretnostima koje su neophodne da bi lokalna samouprava mogla da vrši svoje funkcije, pa su to recimo nepokretnosti gde se nalaze opštinski organi uprave, mogu da budu čak i javne službe od opštinskog značaja, ali se javlja i poslovni prostor koji se daje u komercijalne svrhe, a pravo korišćenja i davanja na korišćenje ima jedinica lokalne samouprave.
U zavisnosti od razvijenosti, lokalne samouprave te poslove su poverile svojim javnim preduzećima kao što su Direkcija za poslovni prostor, Javno preduzeće "Poslovni prostor". Složićete se da opštinska javna preduzeća tipa "Poslovnog prostora" nisu lokalni organi uprave, već su to organizacije koje obavljaju ipak privrednu delatnost u korist i za interes lokalne samouprave.
Pošto u većini opština na teritoriji Republike Srbije poslove izdavanja u zakup državnog prostora rade takve organizacije, terate nas da glasamo za član 32. koji je apsolutno neprimenljiv, ili bi u prevodu značio da su sve jedinice lokalne samouprave dužne da ugase svoja javna preduzeća za gazdovanje poslovnim prostorom da bi mogao organ lokalne uprave da vodi evidenciju.
Ovo je mentalna greška zato što je ovo pisao čovek koji blage veze nema kako funkcioniše lokalna samouprava. Da ima iole razumevanja, znao bi da ovu oblast reguliše Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije, morao bi da zna. Samo izuzetno, kada vršenje poslova iz svoje nadležnosti, znači Republika, poverava svoj posao jedinici lokalne samouprave, definiše se koji bi to organ mogao da bude.
Ukoliko postoji naročiti interes onda se kaže, potencira da to mora da bude skupština jedinice lokalne samouprave, ali se nikada ne ide u definisanju tog navodno nadležnog organa kome se prenose poslovi ispod skupštine, nikada. Nikada se ne kaže – nadležni organ pri jedinici lokalne samouprave za finansije. Zašto? Zato što nemamo pravo da ulazimo u organizaciju jedinice lokalne samouprave, jer lokalna samouprava se štiti, ona je ustavom garantovana i možemo da se krećemo samo u okviru naših nadležnosti.
Možemo da propišemo zakonom neke organe ili neke organizacije u okviru nadležnog državnog organa, ali u okviru organizacione strukture lokalne samouprave, mi zakonom ne smemo da se mešamo u njihovu samostalnost, tim pre što se postojećim Zakonom o lokalnoj samoupravi, bivšim i svim budućim, dozvoljava ta autonomija lokalne samouprave da propiše svoju organizaciju i uredi organizaciju uprave unutar lokalne samouprave.
Znači, na tri mala pojma se vidi da ovde ništa blage veze nema. Ovo je čist privatni zakon nekoga ko bi hteo da vedri i oblači. Prihodi iz stava 1. ovog člana, pričam o članu 32. kao velikom razlogu da se privede predstavnik Vlade, jer amandmani koje je podnela SRS menjaju pogled na neke stvari koje su uređene postojećim zakonima.
Mi sada ne smemo da donesemo zakon koji je u suprotnosti sa ustavnim sistemom i sa nekim mnogo važnijim i značajnijim zakonima od ovog zakona, tim pre što je ova materija već regulisana Zakonom o lokalnoj samoupravi.
Nastaviću, nemojte da se sekirate.
 Znam da je prošao, nego samo pravim vezu sa članom 34. stav 2. da vam ukažem da je predlagač narušio ustavno-pravni položaj u Republici Srbiji, donošenjem ovako neozbiljnog i lošeg predloga zakona.
E sad, stav 2. u članu 32. je apsolutno neprimenjiv. Zašto? On bi mogao da se odnosi samo na onaj prostor koji organi jedinice lokalne samouprave koriste za svoju delatnost jer se ovde utvrđuje da prihod po osnovu zakupa mora da se troši za održavanje objekta. Međutim, vi u stavu 2. idete dalje, pa kažete da tim sredstvima može da se kupuje. Pazite, vama je pao koncept zakona o imovini lokalne samouprave. Ne možete ovim zakonom da ulazite u imovinska prava. Ovo je zakon kako će da se skupe sredstva za finansiranje poslova iz nadležnosti lokalne samouprave. Vodite računa šta radite.
Zaboravili ste samo još jednu stvar, Republika Srbija kada je prenela pravo korišćenja jedinicama lokalne samouprave na poslovne prostore i nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji jedinica lokalne samouprave, imamo dva ili tri statusa tih nepokretnosti. Imamo nepokretnost koja je najatraktivnija, ovo što se gradi u Beogradu da izdaju poslovni prostor, te po tom osnovu lokalna samouprava stiče sredstva. Imate situaciju da je taj poslovni prostor dat javnim službama gde u vašem zakonu o budžetu stoji da nisu dužni da plaćaju zakupnine. Imate lokalnu samoupravu koja koristi i ne može sama sebi da plaća zakupninu.
Znači, po definiciji ovo se odnosi na tzv. komercijalne stvari gde je lokalna samouprava ovlašćena da daje u zakup i da naplaćuje. Da li ste vi ovde obavezali da su oni dužni da te objekte održavaju? Samo da vas podsetim, postoji još jedna kategorija imovine. Nekada kada su se javljali dobri investitori pa je pronalažen društveno-ekonomski interes da se njemu ustupi lokacija, ne mora da plati lokaciju priključka itd, naplata će se izvršiti u veličini poslovnog prostora u tom objektu i to je u državnoj svojini.
Zašto vas tako šetam kroz ove kategorije? Da biste videli da ste totalno pogrešili, koncept je totalno promašen. On je u suprotnosti sa nekoliko zakona koji su na snazi.
Evo, ovaj o sredstvima o svojini Republike Srbije od 1995. godine, ni onaj moćni DOS sa 180 poslanika nije imao hrabrosti, znanja i smelosti da bitnije menja taj propis. Ali, vidite kako se ovde na mala vrata guraju neke vrlo opasne stvari.
Kao što ste denacionalizaciju gurnuli preko SPC, koja čak i nije tražila povraćaj imovine sa pravom raspolaganja, nego vraćanje imovine radi korišćenja i radi trajnog korišćenja tih nepokretnosti. To je ta opasna teorija koja se zavlači preko propisa koje u Skupštini brani kao predstavnik Vlade onaj koji je danas odsutan.
Znam, vi ćete to sve lepo da izglasate, ja ovo više pričam zbog građana Republike Srbije, ukoliko postoji prenos, da se jednostavno shvati da je ovde na delu koncepcija destrukcije.
Nema ovde ni lokalne samouprave, videćete kasnije kad dođemo do člana 60, 61. itd. Ovde je koncepcija – rasturiti. Zašto rasturiti?
Godine 2001. bila je koncepcija – koncentrisati, kako bi Đinđić imao kontrolu da se njegovi ne otmu, a sada osećate gubitak vlasti na republičkom nivou, pa da prividno to decentralizujete, kobajagi kako bi pravili samostalne centre moći da u određenom trenutku počne opet orkestrirana priča kako centralna vlast gasi lokalnu samoupravu.
Vi ovakvim predlozima zakona ne da gasite, nego uništavate temelj i korene lokalne samouprave.
Gospodin Arsić je podneo ovaj amandman u ime SRS i cilj zašto smo podneli ovo može se opisati da smo hteli da se precizira član 37.
Nismo mi dirali ni stav 1, ni 2. nego smo tražili da se dopiše stav 3, pa radi onih koji prate ovu raspravu, u članu 37. se definiše ukupan nenamenski transfer.
Stav 1. kaže da godišnji iznos ukupnog nenamenskog transfera koji se raspodeljuje jedinicama lokalne samouprave i odmah moram da vam kažem da ova formulacija znači za sve jedinice lokalne samouprave na teritoriji Republike Srbije, iznosi 1,7% ostvarenog bruto domaćeg proizvoda prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Naša intervencija ovim amandmanom upravo se odnosi na poslednji deo ove rečenice, a to je – podatak republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Međutim, pošto se ovde javlja problem sa shvatanjem šta je veće, šta je manje, moram da kažem da je ovakva formulacija praktično ne samo neprecizna, nego dozvoljava različita tumačenja.
Sada da vam objasnim kako se to kod nas dešavalo od 2001. naovamo. Kada je došao Đelić, on je imao potrebu da, kako je to tvrdio sa ove govornice, usaglasi metodologiju izračunavanja bruto društvenog proizvoda.
Kada je to usaglasio sa međunarodnim standardima, onda se ispostavilo da ti podaci o rastu bruto društvenog proizvoda 2001, 2002, 2003. itd. ne mogu ni da se upoređuju sa statističkim podacima iz prethodnih godina. Ta promena je bila potrebna da bi se od 25. januara 2001. godine pratio kontinuitet te vlasti i rasta bruto društvenog proizvoda.
Ovo pričam zato što je sasvim moguće da se neko seti da promeni opet metodologiju izračunavanja bruto društvenog proizvoda, što kod nas nije nikakva retkost, ako se sećate, nekoliko puta je menjana metodologija kako se dolazi do vrednosti potrošačke korpe, pa je bila optimalna, minimalna, garantovana i sve moguće formulacije su bile prisutne.
Sada, ako stav 1. govori o ukupnoj masi sredstava za tzv. nenamenske transfere, a to je u stvari zbir svih ovih transfera, možda baš nije precizna ova formulacija – ukupni nenamenski transferi, nego je možda trebalo nešto drugo upotrebiti. To je u vezi sa stavom 2. koji mi nismo obuhvatili amandmanom, pa je sad možda malo i iluzorno ovo što pričam o ovim terminima.
U stavu 2. nastupa veliki problem, jer u stavu 2. se definiše kako ta ukupna masa treba da se podeli na jedinice lokalne samouprave. Sada tu opet ide jedna neprecizna formulacija.
Moram da vam kažem da smo apsolutno sigurni i ako se usvoji naš amandman koji znači da se posle svega ovoga dodaje stav 3, da je republički organ nadležan za poslove statistike dužan da do 1. maja tekuće godine objavi podatke o ostvarenom bruto domaćem proizvodu za prethodnu godinu.
Ovo se pojavilo kao jedno tehničko pitanje da se ne bi različito tumačio ovaj deo rečenice iz stava 1. prema poslednjem objavljenom podatku. Ovde u obrazloženju amandmana je navedena jedna možda čisto aproksimativna situacija, ali je moguća situacija da se pojavi u praksi.
Problem stava 2. je što govori o učešću opština u tim ukupnim sredstvima za nenamenski transfer.
Kaže se: "Za utvrđivanje visine pojedinih vrsta nenamenskih transfera propisanih ovim zakonom, procena visine prihoda, ukupno i po strukturi, po pojedinim jedinicama lokalne samouprave, vrši se na bazi ostvarenja ovih prihoda u poslednjoj godini za koju postoje raspoloživi podaci, kao i na osnovu parametara iz memoranduma o budžetu" itd. Ovde je data osnovica.
Znači, kakva je bila raspodela u nekoj od prethodnih godina za koju postoje podaci. Ako je u toj godini koju koristite kao reper za sve drugo došlo do nečega što nije pravično, onda ta nepravda ide u kontinuitetu. Da vas podsetim kako ste došli do ove formulacije. Do ove formulacije ste došli na taj način što su za protekle dve godine kada god se donosio zakon o učešću opština i gradova u ovim sredstvima koja se iz budžeta prenose opštinama i gradovima korišćeni različiti kriterijumi.
Jedan od kriterijuma je bio broj škola, broj obrazovnih ustanova, dečijih obdaništa, broj stanovnika, dece itd. To su bili kriterijumi i kada su se predstavnici pojedinih opština ovde pobunili, kada su videli da opština sa približno istim brojem stanovnika po tim osnovama ima različito učešće, onda je došlo obećanje da će se jednim sistemskim propisom urediti ta pitanja.
Vidite i sami, opet je osnovica za sve to neka realizovana potrošnja, neki realizovani transfer u nekoj od markantnih godina iz prethodnih godina, tako da možete biti apsolutno sigurni da ona nepravda koja je obećana da će se ispraviti neće biti ispravljena, pričam samo o članu 37, ne pričam o varijantama koje idu kao tipovi još pet, šest vrsta ovog transfera.
Pričam o ovom članu koji u prvom stavu govori o ukupnim sredstvima koja se izdvajaju, a u drugom stavu govori o pojedinačnoj raspodeli, neka bude i po vrsti transfera, neka bude i po drugom kriterijumu, ali vidite i sami kako je to neprecizno napisano da može da se tumači i ovako i onako.
Naravno, mi smatramo da stavom 3. ne možemo da ispravimo ovo što je sistemski ugrađeno u prva dva, ali makar može da se odredi rok do kada treba da se saopšte podaci o kretanju bruto društvenog proizvoda za prethodnu godinu, uz uvažavanje i činjenice da u stavu 2. i taj dokument sadrži vrlo značajne podatke, jer tu se praktično nalaze podaci za najmanje tri godine budžetskog planiranja.
Smatramo da što se tiče statistike treba na neki način to oročiti kako se ne bi desilo da zbog činjenice što nisu objavljeni ili nekome ne odgovara da se objave podaci o kretanju bruto društvenog proizvoda, iz toga proizilazi da je poslednji objavljeni podatak taj i taj, pa još ako se uzme u obzir da i lokalne samouprave kada planiraju svoj deo javne potrošnje, takođe po odredbama ovog predloga zakona, ukoliko treba nešto da menjaju to mogu da učine samo jednom u toku godine.
Vrlo opasne norme se nalaze u ovom zakonu koje praktično omogućavaju da se različito tumači ista odredba, čak različito od opštine do opštine, od grada do grada, a gradske opštine neću ni da pominjem jer su to verovatno institucije koje su najviše diskriminisane u lokalnoj samoupravi, jer nisu ni građani statusno u istom položaju kao građani u nekoj opštini, te smatram da se usvajanjem amandmana ništa ne gubi, već donekle precizira ono što je sastojak prvog i drugog stava.
 Osim ovoga što je amandmanom predloženo i što zaslužuje svaku pažnju, to je član 42. koji govori o utvrđivanju visine opšteg transfera po pojedinim jedinicama lokalne samouprave i sada se izlažu po alinejama u okviru ovog člana kriterijumi, ali je interesantna stvar da je učešće jednog kriterijuma u ukupnom vučenju tog prava dato tako da prva alineja vuče 65%, druga 19%, treća četiri i nešto, četvrta jedan i nešto, peta 2%, šesta 0,5%, sedma 6%, osma 1,5% i ovo što se amandmanom predlaže moralo bi da se uklopi u ukupan zbir koji iznosi 100%, ali ne pričam zbog toga.
Želim samo da skrenem pažnju da ako se insistira na finansijskoj samostalnosti u lokalnoj samoupravi, ako se insistira na principu da se lokalnoj samoupravi prenosi i poveravaju neki poslovi za koje je nadležna Republika da obavlja preko svojih organa, pa zbog disperzije nije moguće da u svakom mestu postoji neki republički organ koji bi taj posao obavljao, a klasičan primer su matične knjige, to je posao u nadležnosti Republike, ali zbog opravdanih razloga prenosi se organima unutar jedinica lokalne samouprave i to ima neku svoju cenu.
I sad, postoje slične oblasti u kojima se deli odgovornost između Republike i jedinica lokalne samouprave pa se to odnosi i na obrazovanje i na zdravstvo i na neke druge delatnosti gde ne može jedinica lokalne samouprave da se ponaša nezavisno i da nju ne interesuje šta se dešava u tome, pošto postoji pretežna nadležnost nekog republičkog organa ili neke institucije, bez obzira da li je to Republički zavod za zdravstvenu zaštitu itd, itd.
Opet se vraćamo na centralno pitanje, Povelja o lokalnoj samoupravi, statusu i pravnom položaju lokalne samouprave u Srbiji, vraćamo se na pitanje teritorijalne organizacije Republike Srbije. Sad u ovom delu kada se odnosi na finansiranje sa pozicija materijalnih mogućnosti jedne teritorije sa svojim resursima i ljudskim potencijalima da putem delatnosti koje se tu obavljaju može sebi da obezbedi sredstva za finansiranje tih zajedničkih potreba koje su nadležnosti lokalne samouprave i otvaraju se pitanja, pitanja i pitanja i traži se praktično jedno sistemsko rešenje.
Nažalost, ovaj predlog zakona to ne nudi, ovaj predlog zakona verovatno ima tri grupe pitanja koja su interesantna. Prva grupa pitanja jeste izvući ovu materiju iz Zakona o lokalnoj samoupravi, pa neka bude i sa poslednjim Zakonom o finansiranju lokalne samouprave.
Druga grupa pitanja jeste, hteli to mi ili ne, ali moramo da priznamo, pokušaj izlaska iz zamršene priče koliko je kojoj opštini i po kom kriterijumu dodeljeno sredstava po osnovu ovog opšteg transfera.
I treće pitanje koje možda u jednom trenutku treba da bude i najvažnije pitanje ovog projekta, sadržano je u činjenici da će lokalne samouprave preuzeti određeni broj zaposlenih ljudi iz Ministarstva finansija koji rade na ovim poslovima. Mislim da je to predviđeno članom 61: "Jedinica lokalne samouprave preuzeće zaposlene od Ministarstva finansija – Poreske uprave koji obavljaju poslove iz člana 60. ovog zakona", a to je utvrđivanje, naplata i kontrola javnih prihoda iz člana 6, "počev od 1. decembra 2006. godine".
I sada mora da se prokomentariše zato što nam je to 2002. godine od istih ljudi promovisano kao nešto najbolje, u skladu sa svim standardima. Znate i sami da ovi koji su to kreirali ili se javno predstavljali da oni kreiraju su lideri, ekonomi, perspektivni, ovaj jedan se priprema da osvoji Evropu preko banke itd. Sad je ovo potpuno drugi koncept. Nekada su preuzimani neki drugi radnici, formirane uprave koje su vršile kontrolu, a sada lokalne samouprave preuzimaju od ministarstva te ljude.
Samo da vas podsetim, pre nekoliko meseci to isto ministarstvo je jedinicama lokalne samouprave naredilo da smanji broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi za 10% i ukoliko to ne urade biće uskraćeni za sredstva iz budžeta. Molim vas, pa čak su pljuštale i krivične prijave protiv predsednika opština koji su se drznuli da postupe po preporuci Vlade, urade nešto u skladu sa pojedinim odredbama budžeta Republike Srbije za 2006. godinu, koji nas obavezuje, dobili su krivične prijave.
Čak i po tom osnovu što je nekoliko zaposlenih došlo u situaciju da im prestane radni odnos, čak i po sporazumu, uzeli su i otpremninu, pa su onda krivičnu prijavu dobili predsednici opština. Nije tu gospodin Mita Avramov koji je žrtva jedne takve politike. On je kriv što je slušao Vladu, jer je tek kasnije zaključio da su ovi koji su uzeli otpremninu da odu s posla pripadnici neke stranke koja želi da uspostavi ovakvu diktaturu i to finansijsku.
Molim vas, nema gospodina koji treba da predstavlja Vladu, jer zna da ne može da odgovori na ova pitanja, kao što verovatno i ubuduće neće smeti niko da dođe da odgovara na ova pitanja. Postoji pres-kliping kod nas, vodimo ko je šta rekao, postoje stenogrami ove narodne skupštine gde tačno stoji zapisano povodom svakog zakona ko je šta najavio, šta je bilo epohalno. Pa prozivamo i one koji predstavljaju Vladu i one koji pomažu ministrima kada se pišu dopisi da kada dođu ovde ne klimaju glavom kao – ko to kaže, pa to nigde nije rečeno, to nigde nije napisano.
Imamo dokumentaciju, čekamo. Vidite i sami, nema replike, junaci pobegoše. Svi junaci nikom ponikoše i u bele knjige pogledaše. Ne dozvoljava se SRS da diskutuje, da polemiše o ovim pitanjima, proziva, da podseća malo, a sve ovo što sam naveo je vid kontrole rada Vlade Republike Srbije i to vid ozbiljne kontrole. Ovi u lokalnoj samoupravi prate ovo, jer ih verovatno interesuje što od 1. januara praktično padaju pod udar ovog zakona, ovog predloga sada, ali verovatno i zakona. Moraće da se poprilično dobro orijentišu, jer u svim varijantama ovo je privatni zakon.
Razume gospodin Marković, samo želim da se to potencira. Vi više puta kažete da se to žuto odnosi na Tadića i na ove njegove. U redu je, gospodine predsedniče, mi smo u komunikaciji.
Nema problema, može da se podvlači.
Član 47. ima svoj naslov – Predvidljivost transfera. Kaže: "Pregled nenamenskih transfera po svakoj jedinici lokalne samouprave", a bolje da se kaže: za svaku jedinicu lokalne samouprave, ali dobro, "priprema Ministarstvo u saradnji sa Komisijom za finansiranje lokalne samouprave".
Stav 2. – "Pregled iz stava 1. ovog člana sastavni je deo revidiranog memoranduma". Sada slede praktično posle ovog amandmana ostali naši amandmani kojima osporavamo postojanje ove komisije za finansiranje lokalne samouprave". Sad neću u tom nedostatku, vezano za član 47. da diskutujem, nego ću da pročitam ono što je SRS predložila da bi trebalo da bude tekst člana 47. Predloga zakona.
"Pregled nenamenskih transfera po svakoj jedinici lokalne samouprave pripremaju ministarstva nadležna za poslove finansija i lokalne samouprave.
Saglasnost na transfere iz stava 1. ovog člana daju nadležni odbori Narodne skupštine Republike Srbije za poslove finansija i lokalne samouprave.
Pregled iz stava 1. ovog člana sastavni je deo revidiranog memoranduma".
Kao što se vidi, centralna razlika je što mi smatramo da ne treba da postoji komisija za finansiranje lokalne samouprave. Moram da kažem da se na neki način malo potenciraju dva skupštinska odbora kao radna tela – Odbor za finansije i Odbor za lokalnu samoupravu, u različitoj formi, u zavisnosti od stadijuma postupka kako se dolazi do ovih iznosa, odnosno ukupnog iznosa sredstava planiranih za nenamenske transfere. To je ta centralna razlika predviđena u ovom članu.
Međutim, moram da se vratim i da prokomentarišem, podsećam sve poslanike i upozoravam javnost i ljude koji prate ovu oblast više nego običan čovek, u našim propisima ne postoji mogućnost da se nešto što se naziva porezom uređuje zakonom, bude u nadležnosti jedinice lokalne samouprave i da se uređuje odlukama jedinice lokalne samouprave. To je nemoguće. Međutim, sada kod nas ovde stičem utisak kao da se na mala vrata revidira poreska politika. Revidira se koncept poreske politike u Republici Srbiji.
Pored standardnih poreza koji su u nadležnosti republičkih organa, dobijamo i porez na imovinu koji postaje pitanje nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
U celoj svojoj punoći i sa svim aspektima postaje pitanje lokalne samouprave. Onda ga nazovite taksa za imovinu, naknada za imovinu, ne možete da upotrebite naziv – porez na imovinu.
Ne znam gde je Balinovac gledao kada je davao saglasnost na ovaj tekst, a verovatno bi ubuduće zbog ovako grubih grešaka bilo potrebno da sastavni deo Predloga zakona bude izveštaj Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, gde se on nedvosmisleno izjašnjava da li je ovo u skladu sa ustavnim sistemom u Republici Srbiji, da li je usaglašeno sa ostalim zakonima sa kojima mora biti usaglašeno, jer se vrtimo oko nekih elementarnih stvari.
Ako ne zna Balinovac, neka raspišu konkurs, neka nađu nekog drugog, Aleksandra Fatića, samo nemojte njega, jer kako dođe Koštunica on tako menja svoje mišljenje. Dakle, 2000. godine je napadao sve u Srbiji, vidim sinoć nešto brani, samo što se nije zaplakao. Moram stalno da skupljam te kasete, video-kasete i da ljude podsećam šta su radili prošle godine, pretprošle, 2000, 2001. godine, ali ne znam, kako se promeni vetar, kao onaj pevac što se na krovu okreće, tako i taj Fatić. Dakle, 2001. godine napadao je, aplaudirao što su Miloševića kidnapovali, a sinoć samo što se nije zaplakao.
Te njegove reči, sinoć smo pričali, pre sedam ili osam godina, i on nas je napadao zbog tih istih reči, isto kao Čović: psi rata, psi rata, a kada beše 17. mart 2004. godine, kaže – to su teroristi na Kosovu. Pa jadniče, mi pričamo godinama da su teroristi, a on je tek video kad je pandrknuo sa vlasti, takva vam je politika u Srbiji. Uvek smo krivi mi koji teramo konstantnu politiku, stavove ne menjamo, teramo našu politiku, mi uvek krivi, a ovi što vrdaju sa političkim stavovima, evo vam i primer ovog zakona, dakle, on vam je pravi primer. Ne znam kako je ovo moglo da uđe u skupštinsku proceduru, stvarno ne znam, i kako ste mogli da ubacimo ove silne odredbe o komisiji za finansiranje lokalnih samouprava.
Dakle, opet se stvara jedan sunđer, sunđer koji treba da pokupi gnev, pljuvanje lokalne samouprave prema vladi, ali neće biti isturena vlada, neki ministar, nego da napravimo neku komisijicu, pa vi to tamo rastrebite, a kada to završite, idemo sa stavovima, pa nije dobro, pa ne znam, vidite sa komisijom, komisija kriva, kao Radiodifuzni savet, videli ste. Čak i ministar za kulturu protestuje protiv Radiodifuznog saveta, jer je navodno nezavisno, regulatorno telo itd.
Ovo nije sa tim ovlašćenjima, ali je nešto slično. To je otprilike jedno sunđerče koje treba da pokupi gnev, nebuloze i da prilikom glasanja ovde o nekom zakonu, a naročito zakona o budžetu, svima iz vlasti, našom komisijom za finansiranje lokalne samouprave, jer tamo je to usaglašeno, to se profesionalno prati, vrši analitičko sagledavanje, neke analize.
Moram da vam dam jedan vrlo slikovit primer koliko od početka grešite, ne vi, nego vlada, samo zbog toga što želi da bude slepa na ono što je svakom razumnom čoveku jasno. Uzeću jednu oblast koja je svima jasna, ali nije fudbal, pošto fudbal svi znamo odlično.
Dakle, 2004. godine prva stvar koja je urađena u Narodnoj skupštini bila je izmena Zakona o izboru narodnih poslanika i tada su bili neki novi koncepti glasanja u inostranstvu, političke stranke nacionalnih manjina, prirodni prag, kakva će biti kontrola itd.
Pre nekoliko dana u organizaciji OEBS-a organizovano je savetovanje, pozvani su svi, čak i predsednik Narodne skupštine i neki poslanici koji idu da Evropi, oni njih nešto kao pitaju, Čomićku pitaju ili Ljilju Nestorović, hajte ljudi molim vas, i nevladine organizacije i dat je jedan sineopsis šta bi to trebalo da se pogleda da bi se naš zakon, da vas podsetim, kada je vršena promena, rečeno je da na kugli zemaljskoj ne postoji bolji zakon. On jeste doživeo debakl posle šest meseci, jer su se ispostavila turistička putovanja u inostranstvo radi organizacije izbora. Sada su oni napravili nekih 15 tačaka, šta je to problematično u postojećem tekstu Zakona o izboru narodnih poslanika.
Ja uzmem brže stenogram iz 2004. godine, ovi iz OEBS-a napisali primedbe koje je SRS sa ove govornice uputila Vladi da to nije evropski, da nije u skladu sa međunarodnim standardima. Evo, prošle su dve godine, možda dve i po, a OEBS vam je stavio primedbe kao što su stavili srpski radikali. Nas ste tada osporavali, a hajde da vidim da li sada smete da kažete OEBS-u: niste u pravu?
Ne smete, zato što se struka nalazi u engleskom jeziku i oni postavljaju pitanja, nije definisano šta su to političke stranke nacionalnih manjina, ali imate vi predsedniče taj materijal, znam da imate, i vi ste to pročitali tamo.
Samo to što ste pročitali, mi smo to pričali sa ove govornice, a vi ste se smeškali. Kažu, pa to je nemoguće, pa šta to, pa je dolazio Balinovac, pa se hvalio kako je sve najbolje, kako je evropsko, pa primeri ovamo, pa primeri onamo, i šta ćemo sada? Hoćete ponovo da menjate taj zakon?
E, gospodine predsedniče, ako se bude taj zakon ponovo menjao, menjaju se i te odredbe gde smo mi stavili primedbe da se naplati kazna svim poslanicima koji su glasali svesno za loš zakon. Taj primer koristim zato što je potpuno identična situacija sa ovim zakonom, potpuno identična.
Znači, sila od 126 glasova može sve, a dokle, do prve krivine i sudara sa stvarnošću, a onda ćete opet ono što smo vam prigovarali da uvijete u neku formu i da kažete – ovo je sada super, ovo je demokratsko, itd.
To je problem gospodo, zato ovako malo poslanika ima, zato je tako debela ladovina gde se odlazi, jer mi teoretski imamo fantastičan Poslovnik, a SRS se gorko kaje što je prigovarala i ne bismo imali ovakvu reklamu ni na jednoj televiziji, taman posla, ovo je lepa reklama, velika je vrućina, ljudi prate televizijski prenos, požurite vi iz Užica, jer miting samo što nije krenuo.
Zapamtite ovo što sam rekao, opet će da dođe maca na vratanca i kada se bude jelo ono što se povraćalo, onda će opet da kažu da je to evropsko. Građani Srbije, sa ovakvom vlašću ste suočeni. Nemojte da gledate onaj javni servis, jer nema tamo istine.
Zašto danas nema novinara u Skupštini? Da li ste to primetili? Nije ništa interesantno, novinarima nije interesantna ova rasprava ovde kada se dođe na nivo amandmana, člana, predloga, koncepcije itd, nego da li je poslanika ujelo kuče ili da li je neko nešto uradio i naravno, nema Mlađe, bolje da cugne nešto tamo na oktanskoj pumpi, nego da sedi ovde i da se znoji i sluša kritike povodom onoga što je obećavao, radio i sve što je učinio za nekoliko meseci. Kao što vidite, vrlo dobro pamtimo šta je ko rekao. Čekamo da skočite, da izvučete papire, pa da kažemo, stenogram od tada i tada, strana ta i ta, povodom te i te tačke, rekao Mlađa, pa citat i idemo dalje.
Sve ćemo u knjigama lepo da objasnimo, a mislim da sam jutros rekao da je već jedna u štampi, vrlo interesantna za Mlađana Dinkića, samo se plašim da ne prođe kao onaj direktor "Poslovnog prostora" u Zemunu. On je podnosio krivične prijave, a istovremeno su protiv njega podneli krivične prijave njegovi.
Dakle, zahvaljujući tim prijavama, Moma Marković je navodno morao da bude osumnjičen za zapošljavanja. Moma Marković je izašao, dokazao svoju nevinost iako je trebalo da dokažu njegovu krivicu, a ovaj što je proganjao, stavio tri i po miliona evra u džep i pobegao u inostranstvo i naravno, sada se od njega ograđuje i DS, svi se ograđuju od njega, a na vreme je svako bio upozoren da se nešto loše dešava tamo, ali su pričali: radikali nešto predlažu, pa je bilo smešno.
Evo, vidite, vama je bilo smešno, tri i po miliona evra nestalo. Šta mislite koliko ima porodica koje su prodale stanove da bi preko njega obezbedili bolji i veći, kako, pa gde sme čovek da sumnja u takvu osobu, u tu personu, razmislite malo. Kada radite državni posao, vodite više računa o državnim i narodnim interesima, nego o tome ko je gde.