Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine predsedniče, član 104, to se podrazumeva posle onako burnog izlaganja.
Svako izlaganje nadležnog službenog lica, koje treba da brani neki zakonski projekat, koje se zasniva na parolama, floskulama i izmišljenim stvarima, slaba je odbrana predloga zakona. To je moj prethodnik tako uspešno demonstrirao za ovom govornicom da je meni stvarno malo stvari ostalo da u povredi Poslovnika kažem šta je uvredljivo.
Uvredljivo je da jedan ministar ne zna hronologiju događaja, uvredljivo je da jedan ministar nema taj pogled na istorijski aspekt događaja koji su zadesili bivšu SFRJ. Tako da ako je mislio o hiperinflaciji i okrenuo se prema Srpskoj radikalnoj stranci, a verovatno je mislio na nas, on je samo zaboravio jednu stvar da u vreme hiperinflacije, a to je početak maja 93. godine, SRS je bila u opoziciji, a neki članovi SRS u zatvoru, tako da, i pored najbolje volje da se učestvuje u vlasti, Srpska radikalna stranka tada nije mogla da bude na vlasti.
Ali, gospodin Dinkić očigledno ne zna datume, ne zna vreme, možda je tada pripremao ispite na fakultetu. Ne zna da sam ja napisao knjigu "Šta uze levica da ne zna desnica". Knjiga je rezultat rada anketnog odbora koji je utvrđivao sve činjenice okolnosti povodom stare devizne štednje i piramidalnih banaka. Taj izveštaj odbora nikada nije usvojen i nije bio na dnevnom redu.
Predsednik tog odbora je bio gospodin Jokanović, veliku smetnju je predstavljao gospodin Kastratović da se utvrdi istina. Učestvovali su i Ivan Vujačić, ambasador u Americi. Oni su imali najbleđi doprinos u utvrđivanju istine. Mi smo pokušali da utvrdimo istinu i nadam se da smo je utvrdili, pa vam toplo preporučujem da pročitate tu knjigu, kako ne biste sa ove govornice demonstrirali elementarno neznanje.
Dalje, gospodin Dinkić je ukazao na problem stare devizne štednje. Ne znam zašto je to vezao za Srpsku radikalnu stranku. Mi smo u Vladi bili od 24. marta 98. godine do 25. oktobra 2000. godine.
Samo da vas podsetim šta bi morao po sili zakona da odgovori ministar finansija. Kako je moguće da budžet za 2006. godinu bude deset puta veći od budžeta za 2000. godinu? Je li deset puta bolje građanima?
Uzmimo u obzir da je 2000. godine tako mali budžet bio zato što država možda i nije ispunila neke obaveze prema građanima, pa ni danas ih nije ispunila prema građanima. Danas je čak i smanjen nivo prava građana kada se javljaju za neku prezentaciju države. Nema odgovora na to pitanje. A iluzorno je komentarisati stvarno političke parole, gde ste bili, o hiljadama žrtava.
Ne znam, možda on ima nešto protiv SPS, ali ne sme SPS da napada preko Srpske radikalne stranke, nije korektno prema SPS-u. Mi smo sa SPS-om bili u Vladi, ali dok smo bili u Vladi nikada nismo imali nameru da svog koalicionog partnera napadamo, nego u datom trenutku činite vladu da činite najbolje poteze, najbolja rešenja za svoju državu i za svoj narod.
Ovde ne, ovde je u pitanju jedna neuspela gluma. Zašto? Zato što se približio kraj epopeji G17 plus. To će stvarno biti jedna neuspela epopeja jer vas niko neće sad. Nekad su vas hteli kad ste bili navodno eksperti i kada je iza vas stajao MMF, a sada vas niko neće, zato što vas svi doživljavaju kao JUL, JUL demokratskog prevrata u Srbiji.
Građani Srbije sve manje se opredeljuju za one koji nose sa sobom prevrat, sve manje se opredeljuju za one koji liče na onoga ko je sa čarapom ušao u Narodnu banku, ko se proglasio za guvernera Narodne banke. Ma koliko vi mrzili Srpsku radikalnu stranku, ma koliko vi osporavali, ne možete te nedemokratske metode da nam pripišete. Naše demokratsko sredstvo je hemijska olovka.
Raspišite izbore, i što reče Živojin Stefanović, dajte ako treba izglasajte taj budžet, samo da se obezbedi ovaj deo sredstava koji je potreban za referendum, dajte da se usvoji taj ustav i da se ide odmah na izbore, nemojte ovakvim predlozima zakona da sebe amnestirate neuspešno. Ovo je providno. Zna se zašto na ovakav način donosite ova dva zakona i šta želite da pokrijete. Da je gospodin Dinkić ovde, evo pitao bih ga šta bi sa onim parama sa Kipra?
Građanima koji su pratili prenos je dobro poznato da je SRS danas radila svoje puno radno vreme, ovaj broj poslanika SRS. Smatramo da je dovoljno da za nekoliko minuta obrazložim sve ove amandmane koji su ostali, kako bismo pomogli da se ubrza rad, s obzirom da nam predstoji rad i sutra, pa se nadam, gospodine predsedniče, da nemate ništa protiv što ću u ovoj diskusiji da obuhvatim više amandmana, jer je to sve u prilog efikasnijeg rada.
(Predsednik: Pretpostavljam da se svi poslanici slažu. Hvala vam. Izvolite.)
Moram da vam skrenem pažnju da, kada je prošli put menjan zakon o budžetskom sistemu i kada smo podnosili amandmane kojima smo izražavali nezadovoljstvo formiranjem Uprave za trezor, mi nismo izražavali nezadovoljstvo da ti poslovi ne postoje, nego smatramo da ti poslovi moraju da postoje unutar Ministarstva finansija, ali da to segmentiranje državnih organa na uprave, agencije, direkcije, zavode itd, jeste loše za samu organizaciju vlasti u Republici, te smo u tom smislu i ovim našim amandmanima obuhvatili taj deo.
To se odnosi delimično na ono što je obrazložio gospodin Četrović, to se odnosi i na amandman gospodina Mirčića na član 23. i sad smo kod amandmana na član 24, a tiče se rukovođenja, gde vi sada menjate ono što ste ranije ugradili u Predlog zakona.
Praktično, ovo su sada izmene izmena i dopuna prethodnog zakona. Kada neko u roku od nekoliko meseci dva puta menja svoj zakon, osnovni tekst, pa onda izmene i dopune, pa izmene i dopune izmena i dopuna, onda on nije orijentisan u vremenu i prostoru, onda nešto krije, onda nešto nije u redu, onda je planiranje, procena apsolutno pogrešna.
Vratio bih se sada na član 27, pošto smo neke članove preskočili, poput ovog na član 26, smatramo da je to obuhvaćeno na drugi način. Što se tiče člana 27, to je novo krivično delo. SRS dosledno zastupa stav da kazneno zakonodavstvo treba da bude u jednom opštem krivičnom zakonu. Takav zakonik je donet prošle godine, a stupio je na snagu 1. januara ove godine. Verovatno za tih sedam-osam meseci se nije ništa značajnije promenilo, što nije bilo poznato i prisutno kada se donosio Krivični zakonik. Zašto ovo nije tada ugrađeno u Krivični zakonik?
Vidite, sada se koristi jedna mogućnost koja je predviđena Krivičnim zakonikom, ali ona treba da se tumači restriktivno, kao jedan izuzetak koji može s vremena na vreme da se pojavi, ali ne može da bude izuzetak u svim poreskim propisima, u svim finansijskim propisima.
Pored toga što postoje krivična dela iz oblasti finansijskog poslovanja u Krivičnom zakonu, sada se u svakom finansijskom propisu pojavljuje po jedno ili dva nova krivična dela.
Naravno, nema ga gospodin Dinkić, a ovo moram da prokomentarišem zbog javnosti. Zašto? Zato što sam i sam obuhvaćen tom krivičnom prijavom koja nikako da počne i nikako da se završi, ali uredno se javlja svakih šest meseci u pojedinim novinama. Izmislili ste mi rođenog brata, mada sam jedinac, ali nema veze, to sam preboleo. Preboleo sam, ali tužio sam novinare, predmeti su zastareli u sudu. To je ta "demokratska primena zakona", "vladavina prava" maksimalna.
Vidite kakve su sve bile žrtve DOS-ovskog režima. Mislim da ćemo vrlo brzo morati da napravimo fond žrtava DOS-a i jednu ulicu žrtava DOS-a. Verujte da će mnogo više ljudi da se prijavi nego za one vaše asocijacije o žrtvama koje vezujete za neka druga imena i prezimena.
Gospodin Dragan Todorović je 99. godine izabran za potpredsednika Republičke vlade. Protiv njega su podnete krivične prijave, u kojima mu se stavljaju na teret krivična dela koja je, navodno, on uradio kao ministar saobraćaja i veza u 2000. godini. Znači, čovek nije ni bio ministar.
Ni po jada za to, nego mu se stavlja na teret nešto što je potpisao Aleksandar Milutinović novembra 2000. godine, kao ministar u prelaznoj vladi. To se talambasa po novinama, s vremena na vreme izađe neki ekspert, zahuče, revolucionar promena, grejao se na vatri dok je gorela Savezna skupština, ovde autoritativno iznosi šta - laži. Gde ih je našao? U novinama.
Ko je osmislio sistem krivičnih prijava? Labus, Đinđić, Dinkić, Đelić, Čović. Po čijem nalogu? Neke Evropske banke za razvoj. Zašto? Da bi se svi oni koji bi bili smetnja novom DOS-ovskom režimu okarakterisali kao kriminalci koji imaju patriotsku priču. To dokazujete na svakom koraku. Nema kod vas zaštite građana Republike Srbije, samo povinovanje svim interesima i zahtevima sa Zapada.
Kako sad to krivično delo treba da glasi? "Novčanom kaznom od 30.000 dinara do 300.000 dinara ili zatvorom do jedne godine kazniće se za krivično delo odgovorno lice korisnika budžetskih sredstava, odgovorno lice u organizaciji obaveznog socijalnog osiguranja ili drugo odgovorno lice kod korisnika budžetskih sredstava ili u organizaciji obaveznog socijalnog osiguranja, koje stvori obaveze ili na teret računa budžeta odobri plaćanje rashoda i izdataka preko iznosa od jedan milion dinara u odnosu na iznos utvrđen budžetom ili finansijskim planom, odnosno preko iznosa sredstava pozajmice datih aktom Vlade".
Nije problem što ste samo propisali ovo krivično delo vrlo neprecizno. Ovo sudija ne može da primeni, jer nema elemenata bića krivičnog dela i oni su tako rastegljivo postavljeni.
Postavlja se pitanje kako je moguće da dođe do krivičnog dela kada postoji interna kontrola, interna revizija, budžetska inspekcija i sve ovo drugo, što u vašim rukama, na republičkom nivou, što na lokalnom nivou.
Vi ste već to imali u praksi. Koliko je puta budžetska inspekcija, a znam, imam i te zapisnike budžetske inspekcije, pa se neki put pozivamo na neki zapisnik, neki pute ne, šta su sve utvrdile dok je bila na vlasti DOS-ova garnitura Đinđić-Živković? Da li je pokrenut neki krivični postupak? Ne po ovom članu, po ovom članu nije ni moglo.
Da li je razrešen problem? Kako su sredstva od privatizacije duvanske industrije, recimo socijalni program, kako je mogao da ode u košarkaški klub? To nije nezakonito zato što su uradile demokrate. Da je to uradio radikal, bio bi streljan na licu mesta, pa čak možda i više puta, nije za šalu, kao Milan Babić u Haškom tribunalu. Napokon su javili da je bio dva puta obešen: jedanput kanapom, a drugi put kaišem. Pobrkali su se ti kriterijumi, ti osećaji.
Prokomentarisao bih i član 28, gde utvrđujete novi objektivni rok za utvrđivanje zastarelosti kod prekršaja. Nije više godinu dana, nego tri godine. Zašto povećavate taj rok?
Zašto povećavate taj rok, ukoliko imate te harmonizovane mehanizme, harmonizovane u odnosu na EU i neku tamo državu, koji treba preventivno da deluju da se spreči pojava nenamenskog trošenja sredstava. Zašto onda povećavate rok? Možda nekima deluje da ne bi trebalo ovo da pričam, zato što kao stranka koja će uskoro doći na vlast nama odgovara ovakva jedna promena roka zastarelosti, jer možemo da napravimo retrospektivu, pa da imamo veći obuhvat lica koja bi možda mogla da odgovaraju.
Mi kao stranka se borimo za princip, a ne za revanšizam. Mi hoćemo samo da sačuvamo princip. Ako svugde zastupamo neki princip, zašto ga ne bismo zastupali i ovde. Mada bi bilo vrlo interesantno da se pogledaju evidencije, knjige i način na koji su uplaćena i kako su trošena neka sredstva.
Skrećem vam pažnju da u odnosu na budžet 2000. godine, budžet za 2006. godinu je deset puta veći. Skrećem vam pažnju da je povećan broj zaposlenih u državnoj upravi, da je povećan broj organa i mnoge druge stvari su povećane. Nivo zaštite, nivo prava je u međuvremenu smanjen, mnoge obaveze i dalje stoje neizmirene, na šta se onda troše budžetska sredstva?
Šta je svrha ove vrste centralizacije kontrole korišćenja budžetskih sredstava? Da se obezbedi namensko korišćenje sredstava. Podržavam, ako je to. Ali nije to. Nego da i nenamensko trošenje tih sredstava, zbog ovakve vrste kontrole, bude nejasno, netransparentno. Neće vas da napadne transparentna sredina.
Vidite onaj Savet za borbu protiv korupcije, čim ste im dali malo nešto para, pomenuli stan te gospođe tamo, ona je sada mirna.
Nevladin sektor se svladio. Zašto? Zato što je gazda isti, gazda je iz inostranstva, ne svađajte se deco, morate da budete zajedno, lakše je nama da vladamo preko vas, kako ćemo mi da kontrolišemo neposlušne radikale, oni još uvek misle o svome narodu. Eto, to je cela priča, to je ta razlika koja postoji. I naravno, ima još nekoliko amandmana koje smo podneli koji se tiču odredbi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, a koji su prelazne i završne odredbe, a mi smo i naredili njihovo brisanje, jer ne bi imalo smisla da to nismo uradili, s obzirom na sve ove prethodne amandmane.
Poslednjim amandmanom koji smo podneli, insistiramo da ovaj zakon stupi na snagu osmog dana od dana objavljivanja, jer ne vidimo nijedan opravdani razlog zašto bi ovaj zakon morao da stupi narednog dana od dana objavljivanja, kako je to predloženo poslednjim članom ovog zakona, a to je 31. član. Mislimo da ne postoje opravdani razlozi da ovaj zakon stupi ranije od dana kako je to propisano Ustavom Republike Srbije, tim pre što do kraja budžetske godine ima prilično vremena, sredstava kako se hvalite imate sasvim dovoljno.
Niste još istrošili ceo budžet, nema potrebe za nekom hitnošću, imate sredstava, aproprijacije možete da promenite i osmog i devetog dana. Ili je možda ovo ovako naprasno stupanje na snagu ovog zakona vezano za budući sastav te vlade od nedelje. Ako je to razlog, onda vas sve pozivam da prihvatite ovaj amandman, jer ako se, ne daj bože, ovaj zakon hitno izglasa, moguće je da projure rešenja Ministarstva finansija, da se izvrši raspored sredstava, da se usmere sredstva na druga mesta, u skladu sa izmenama i dopunama ovog zakona, odnosno pre svega zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu.
Tamo što se tiče onog referenduma, to je u redu, to podržavamo. Ovo drugo vam ništa ne podržavamo. Tumačićemo da svaka druga raspodela sredstava, pa makar i u skladu sa zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetu, predstavlja zloupotrebu, ukoliko bi bila učinjena u roku koji bi bio normalan za stupanje na snagu jednog zakona u Republici Srbiji
Što se tiče SRS mi smo završili raspravu o amandmanima povodom ovog zakona, pa očekujemo da ćemo sutra da nastavimo sa ovim budžetskim propisom.
Građani Republike Srbije treba da znaju da je ovo, praktično, sedma promena Zakona o budžetskom sistemu. Prvi je donet 2002. godine, tada je ministar finansija bio onaj što je trenutno u jednoj banci, pa je preko banke reklamirao sebe i želi da uđe ponovo u politički život, kao perspektivni lider Evrope, a i šire. Znači, šesti put menjamo najdemokratičniji propis koji reguliše budžetski sistem.
Šta se menja u ovom predlogu zakona? Menjaju se čak i polazne definicije, na kojima je sazdan ovaj zakon, ali se ne menja, recimo, definicija šta znači aproprijacija. Evo, sada da vas podsetim šta znači aproprijacija u režiji Božidara Đelića, koja je ostala netaknuta. Kaže da je aproprijacija kad Narodna skupština, odnosno lokalna skupština, Zakonom o budžetu Republike, odnosno odlukom o budžetu lokalne vlasti, da ovlašćenje Vladi Republike Srbije, odnosno nadležnom izvršnom organu lokalne vlasti, za trošenje javnih sredstava do određenog iznosa i za određene namene za budžetsku godinu. Znači, aproprijacija je vezana za ovlašćenje koje se tiče izvršne vlasti.
Ona je definisana kao Vlada ili izvršni organ lokalne vlade. U okviru druge tačke dnevnog reda, imaćete zakon o rebalansu budžeta gde se pod naslovom aproprijacije iznosi sve i svašta i za direktne i za indirektne korisnike budžetskih sredstava. Samo u načelnoj raspravi ukazujem na ovaj problem. Mi ćemo povodom amandmana detaljnije to da obrazlažemo.
Ubacuje se programski deo budžeta zbog epohalne stvari koja je izmišljena, jer se ide u susret predstojećim izborima. Ona se zove Nacionalni investicioni plan.
Ako neko priča o legalizmu, samo bih podsetio one koji su na talasu legalizma došli na vlast, osvojili glasove birača, legitimno, da je, sudeći po ovome što se danas predlaže u okviru prve i druge tačke dnevnog reda, taj nacionalni investicioni plan nešto za budućnost. Ta budućnost počinje od dana stupanja na snagu ova dva zakona.
Pročitajte novine, pa ćete da vidite da je Nacionalni investicioni plan već počeo da se realizuje. Sudeći po novinama, malo je falilo da padnu i batine u Nišu, u okviru Nacionalnog investicionog plana.
Šta je Nacionalni investicioni plan? Da nije to, možda, nešto što već postoji u našem budžetskom sistemu?
Samo da vas podsetim, kada se priprema nacrt budžeta Republike Srbije i nacrti budžeta jedinica lokalne samouprave, a to reguliše postojeći član 19. Zakona, onda tačka 3) u stavu 2. sadrži zahtev za osnovna sredstva za nabavku opreme, dodatna sredstva za kapitalne projekte započete u prethodnim fiskalnim godinama i za nove kapitalne projekte.
Šta je onda Nacionalni investicioni plan? Da li se Nacionalnim investicionim planom pokrivaju stavke nečega što se desilo proteklih godina u Republici Srbiji, a tiče se promene izborne volje građana na lokalu, na dopunskim izborima, kada krene jedna grupa iz Vlade, mada nije Nova godina, pa obećavaju, kao Deda Mraz, dele poklone, transferišu sredstva, pa je potrebno nešto da se promeni u Zakonu o budžetskom sistemu i u Zakonu o budžetu, kako bi se pokrilo ono što je isplaćeno, a tiče se onih noćnih asfaltiranja ulica u lokalu, kako bi se prevarili, i to jeste prava reč, prevarili birači, da na dopunskim izborima pobedi, kako beše, Saša, glasajte za Sašu itd.
Svi vi koji budete glasali za Zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, znajte, vršite naknadnu legalizaciju nečega što je već ranije učinjeno, jer zdrav razum ne bi mogao da nađe opravdanje za to da na dopunskim izborima dođe ekipa iz Vlade i kaže - ako glasate za Sašu, dobićete toliko i toliko.
To što je na raspolaganju na lokalnom nivou, već je definisano budžetom. Kako se to može učiniti sa strane? Čitav je niz odredaba koje se menjaju. Ne samo što se uvodi rigorozna kontrola namenskog korišćenja sredstava budžeta od strane Vlade Republike Srbije, izvršne vlasti, bez obzira na to da li je to ministarstvo ili neko od nadležnih državnih organa, nego se uvodi paralelna vlast, jer će Ministarstvo finansija biti u prilici da kontroliše i javna preduzeća od lokalnog značaja, paralelno s osnivačem tog javnog preduzeća, a onda će se podaci i izveštaji o poslovanju javnih preduzeća selektivno koristiti.
Još jedna odredba je interesantna, a to je odredba gde se uvodi novo krivično delo.
Postavlja se pitanje - zašto se uvodi novo krivično delo? Zar to krivično delo do sad nije postojalo? Izgleda da nije postojalo. Zašto se to krivično delo uvodi ovim zakonom o budžetskom sistemu, zašto to krivično delo nije propisano Krivičnim zakonikom? Nema ni godinu dana kako je usvojen Krivični zakon. I tada je mogla da se izvrši ta intervencija. Nije urađeno.
Da vas podsetim, predstavnici one vlasti od 2000. godine su preko novina optuživani, podizane su krivične prijave po nalogu Đinđića i ovih njegovih zbog nenamenskog korišćenja sredstava budžeta. Šest godina te krivične prijave tamo stoje. Sada se uvodi novo krivično delo, znači da nije do sada postojalo.
Kako ste mogli da proganjate nekoga za nepostojeće krivično delo? A vi ste, proganjajući za nepostojeće krivično delo, prevarili birače, pa dobili i neke glasove. Da li sada to priznajete ili šaljete neku drugu poruku?
Da se podsetimo, u ovoj skupštini već nekoliko godina nije usvojen nijedan završni račun budžeta Republike Srbije. Hajde, onaj završni račun od 2000. godine sa gnušanjem odbacujete i gledate, sve je bilo kriminalno. Šta je to bilo kriminalno u budžetu za 2001, 2002, 2003. i 2004. godinu, sad već mogu da pomenem i 2005. godinu? Zar se demokratija prepoznaje u tome što kada demokratski blok dođe na vlast nijedan propis ne važi?
U šestoj godini vlasti priznajete da nije postojalo krivično delo na kome ste zasnovali izbornu pobedu u prvoj godini. Verovatno nije moralno da se u jednoj budžetskoj godini menja osnovni propis o budžetskom sistemu, da bi se odmah po stupanju na snagu tog propisa on ugradio u rebalans budžeta za tekuću godinu. Obično se budžetski propisi materijalne prirode donose u jednoj godini, a primenjuju se tek u budžetu za sledeću godinu. Međutim, ovde ne važi to pravilo. Kaže se - višegodišnje budžetiranje, programski deo budžeta, harmonizacija i taj tzv. jedinstveni sistem, pa se čak u obrazloženju navodi da taj deo, čini mi se da se odnosi na član 15, to su zahtevi EU u oblasti finansijske kontrole u javnom sektoru. Zašto to nije urađeno 2001, 2004, 2005. godine?
Samo da vas podsetim da kada ste pre nekoliko meseci, takođe, menjali ovaj zakon, možda to nije bilo baš pre nekoliko meseci, možda je bliže da se kaže godinu dana, takođe je priča bila o epohalnim promenama koje imaju za cilj harmonizaciju sa propisima EU. Kako vam je to tad promaklo? Sad se to ponovo pojavilo.
Možete da zamislite odredbu u kojoj se definiše da ukoliko izvršni organ lokalne vlasti ne dostavi skupštini jedinice lokalne samouprave predlog budžeta jedinice lokalne samouprave, onda skupština jedinice lokalne samouprave može da usvoji budžet. Kako?
Kako da ga usvoji ako nema predlog? Kako možete da zaobiđete loš zakon o lokalnim izborima i loš zakon o lokalnoj samoupravi?
Da vas podsetim koliko su to loši propisi.
Sada su raspisani izbori za opštinu Barajevo. Da li vi znate da su izbori u gradskim opštinama definisani Statutom Grada Beograda? Kako je moguće da se tamo raspišu ti izbori? Šta je jedinica lokalne samouprave?
Ubili ste se dokazujući, pa kako ste raspisali izbore za gradsku opštinu, na osnovu kog propisa, koji zakon ste poštovali?
Mislim da ste poprilično preterali u ovim stvarima. Daju se velika ovlašćenja Ministarstvu finansija, bez obzira na to kako se ono pojavljuje. Ono se pojavljuje, verujte, u obliku oktopoda, jer toliko je razgranato, tako da oni koji misle da su vlast, da čine Vladu, oni su, u stvari, servis Ministarstva finansija.
Lokalna vlast je servis Ministarstva finansija. Sva ministarstva su servisi Ministarstva finansija. Zašto? Jer apsolutnu kontrolu svih sredstava namenjenih javnoj potrošnji vrši Ministarstvo finansija.
Sad pogledajte, Zakonom o prekršajima je propisan rok zastarelosti od godinu dana za ove propise. Ako se prekršaji tiču budžeta, a tiču se budžeta, predviđa se opšti rok zastarelosti od tri godine, a postoji interna revizija, interna kontrola, budžetska inspekcija, svi mogući instrumenti preventivne kontrole trošenja budžetskih sredstava. Zašto je to tako urađeno?
Obrali ste bostan vi iz opozicije koji držite vlast u lokalnoj samoupravi. Sad će budžetska kontrola i ovi drugi iz Ministarstva finansija u svemu da pronađu nenamensko trošenje, pa će opet kao 2001. krivične prijave zbog nenamenskog trošenja, a nije ni postojalo krivično delo. Znači, da se prevare građani.
Jedan ih vara, kao Jovanča Micić, na putovanjima po svetu, mirovnim misijama, ovaj bezemljaš, drugi ih nekom drugom pričom zamajava, a vi u lokalu, građani, koji za koji dan treba da izađete na izbore, vi ćete morati da gledate „Palmu“.
Što reče ona žena, „da nije „Palme“, ne bismo znali kako izgleda majmun u Jagodini“, zbog zoološkog vrta, naravno. To su te prevare koje se nude građanima.
Lako je prevariti građane. Dođe neko od predstavnika vlasti da podrži tamo nekog kandidata koalicije stranaka koje sačinjavaju Vladu Republike Srbije, obećaju se sredstva, krene preko noći asfaltiranje, neki pomak da se vidi, sa malim brojem birača koji izađu na izbore, neko od predstavnika stranaka na vlasti pobedi, ali tako se menja izborna volja.
Očigledno da dopunskim izborima stranke koje su na vlasti u Republici Srbiji stvaraju dobru startnu poziciju za buduće parlamentarne izbore, a ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu treba da ispegla sve ove propuste i nenamenska trošenja sredstava koja su se desila u toku izborne kampanje u lokalu. I to je cela priča.
Pogledajte kako se to radi. Priča se o budućem nacionalnom investicionom planu, a već se u nekim mestima obećava - toliko vam je odvojeno, toliko ćemo da završimo, biće ovako, biće onako.
Čuli ste, ovi iz kulture već vrište - sve je otišlo za Beograd, nije otišlo na stranu, ali javlja se jedna grupa ljudi, kao mađioničari, dele kapom i šakom, oni odlučuju o svemu i svačemu.
Samo da vas podsetim, u okviru druge tačke dnevnog reda, razmišljajte o tome.
Postoji razdeo za Ministarstvo spoljnih poslova, postoji razdeo za Ministarstvo odbrane i postoji, u skupštinskoj proceduri, zakon o izmenama Zakona o ministarstvima. Kako možete da planirate sredstva za Vuka Draškovića?
Kažem za Vuka Draškovića, jer ministarstvo ne postoji. Kako možete da planirate pare za Nacionalni savet za saradnju sa Haškim tribunalom, a pobegli ste u mišju rupu? Vojislavu Šešelju je oduzeto pravo da se sam brani. Vi pozivate građane da tamo dokazuju svoju nevinost.
Je li neko od vas digao glas zato što se krši elementarno ljudsko pravo?! Jeste li postavljali pitanje da li važi u Evropi evropska Konvencija o ljudskim pravima? Ne. Vi ste u priči o lokalnim izborima, vi ste u drugim pričama. Koga vi štitite? Čije interese zadovoljavate?
Samo da podsetim građane Republike Srbije, povećale su se godine starosti za odlazak u penziju, a ljudi su proterani s posla. Šta da rade oni sa 45 i 50 godina?
Niti mogu da ostvare penziju, niti ih zapošljavate na neka druga mesta, niti bilo ko hoće da ih zaposli. Ja ne znam o čemu vi razmišljate, ne znam koliko će ove nevladine organizacije da vam pomognu, ne znam koliko će da vam pomognu novi lideri nevladinih organizacija i ona druga grupa, oni što se u teoriji zovu "korisni idioti", kao što su ovi koji su jutros duvali ovde, ali građani Republike Srbije treba da znaju.
Imate problem sa DOS-om, sa izvornim DOS-om. Ovo njihovo amebiranje, deobe, te ove koalicije, te one koalicije, evo ga zakon koji treba da pokrije te gluposti, njihovo nenamensko trošenje sredstava. Zapamtite, uzimajte isečke iz novina, napravite pres-kliping, pa vidite. Oni su već potrošili Nacionalni investicioni plan, pa što to onda nama donosite na dnevni red?
Idite, kao Jovanča, ali on je dobio na lutriji putovanje oko sveta, a ko vama plaća putovanje oko sveta, čije to pare trošite, za šta ih trošite, za svoje pozicioniranje.
Što niste nešto usmerili za socijalnu zaštitu i nešto za ove puteve što radite? Evo ga ovaj Bogdanović, pet puta jednu istu ulicu buši u toku godine. Hoćemo li da otvorimo papire da vidimo kako se to radi, zašto se to radi?
Prošle godine, u vreme evropskog prvenstva, namerno je 120 ulica otvoreno. Sada se, takođe, u nevreme otvaraju. Zašto? Da bi se plašili građani?
Pozivam građane da hitno izađu iz ove depresije. Treba da veruju prvo sebi i onima kojima je stalo do istine i do pravde.
Da vi ne dignete glas zbog kršenja elementarnog ljudskog prava u Hagu, već da trljate ruke?! Sprečili ste zakon o saradnji i pomoći porodicama. Zašto?
Zato što ste vi tražili da Vojislav Šešelj bude u Hagu, da biste duže bili na vlasti. Preko svakog zakona želite da legalizujete ono što ste prljavo uradili. Nećete imati saglasnost Srpske radikalne stranke.
Po Poslovniku.
Vi znate, gospodine Markoviću, da se retko javljam po Poslovniku, jer imam veoma tolerantan stav prema načinu kako vodite sednicu Narodne skupštine. Međutim, skrenuo bih pažnju na član 28. našeg poslovnika. Tu je povreda Poslovnika i ja to uredno najavljujem - jedan od članova grupe G17 plus je izašao, a nije naveo član Poslovnika po kome govori.
Nisam zbog toga izašao, niti da kritikujem zloupotrebu Poslovnika, već zato što se prigovara na stil postavljanja poslaničkih pitanja. Smatram da ne treba da se raspravlja o ukusima. Takođe, ne prigovaram zato što je pitanje postavljeno ministru, a odgovara poslanik, niti zato što je pitanje upućeno muškarcu, a odgovara žena.
Samo bih skrenuo pažnju, gospodine predsedniče, iako ne možete unapred znati ko će šta da priča za ovom govornicom, na sledeće. Dotična gospođa je uvek u prilici da napravi skandal kada izađe za govornicu. To se vidi iz stenograma, ako ih pogledate za protekle dve godine.
Ne znam da li je u pitanju međusobno pozicioniranje u okviru G17 plus ili je u pitanju sujeta, konkurencija ili drugo, i neću to da razmatram, ali krivim interpretacijama gospođa dezavuiše Skupštinu i nameće neku drugu temu - uvek kada je neka važna tema na dnevnom redu naše skupštine. Tada je ona zadužena da usmeri raspravu i interesovanje na nešto periferno, nebitno, kako bi se spasio ministar koji je odsutan i koji, jednostavno, ne želi da bude u Narodnoj skupštini, jer smatra da u sledećoj fazi Narodna skupština treba da bude u sastavu Ministarstva za finansije. To je prva stvar na koju sam hteo da skrenem pažnju.
Drugo, povodom poslaničkih pitanja neću ulaziti u statistiku koju ste vi izneli, verovatno je ona tačna, ali ću vam pokazati na jednom primeru kako se postupa sa poslaničkim pitanjima koja se čuju sa ove govornice.
Pre godinu i po dana u Saveznoj skupštini jedan poslanik je postavio poslaničko pitanje koje se ticalo tadašnjeg predsednika Skupštine Državne zajednice i nekog njegovog rođaka koji je služio vojsku. Namerno izbegavam da pominjem imena. Dobio je odgovor da ne može da dobije odgovor na to pitanje.
Ja sam pre nekoliko meseci ovde postavio isto to pitanje, a dobio sam odgovor - Vlada nije nadležna, jer u svom sastavu nema ministarstvo odbrane, ono je na saveznom nivou. Posle 5. juna, ponovio sam to pitanje i dobio odgovor - ti si bezobrazan, mešaš se u privatne stvari nekog lica. Vidite kako legalisti menjaju pravni osnov, tako da je taj institut poslaničkog pitanja, u suštini, promašen, ne zbog Poslovnika, nego zbog odnosa Vlade prema Narodnoj skupštini i prema narodnim poslanicima.
Na početku bih se obratio građanima Republike Srpske i Republike Srbije, jer je identična situacija – i kod vas i kod nas. Vi imate onog Čavića i Dodika, a mi imamo Koštunicu i Tadića. Ova dvojica kod vas sad vas lažu malo, setili su se da su Srbi zato što su izbori, a i ovi ovde nas lažu, odnosno setili su se i oni da su Srbi pred izbore.
Taktika je tu potpuno ista – kako prevariti, a da opstane DOS – DOS u Srbiji, DOS u Republici Srpskoj. Prezimena su različita, a mogu da budu i potpuno ista. Napokon su počeli da se ljube i vole, gledaju zajedno i utakmice. Gde god se zajedno pojave, mi izgubimo.
E, sada bismo mogli da pređemo na budžet, odnosno na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2006. godinu.
Trebalo bi malo da se setimo kako je to izgledalo pre otprilike jedanaest meseci, kada je u ovoj zgradi usvojen budžet Republike Srbije za 2006. godinu i kada je izgovorena epohalna misao, čovek rekao, a ostao živ – u 2006. godini imaćemo suficit.
Mi smo tada, otprilike, ovde govorili – kakav, čoveče, crni suficit? Mi imamo toliko otvorenih rupa u javnim finansijama, a imamo i prioritet da se to popuni, pa se postavljalo pitanje kakav je to onda crni suficit, jer kada se sve to popuni nema suficita.
Tada je rečeno da moramo da se pohvalimo – da bismo prestigli druge.
Naravno, na početku jednočasovnog izlaganja ministra Dinkića, računao je da mu je to poslednje izlaganje u Vladi, on nam je sve i svašta izneo, objasnio. Malo je trljao i ruke zbog ovih događaja u Mađarskoj.
Meni je krivo što neko može da se veseli zbog takvih događaja kakvi su bili u Mađarskoj, jer je to njihov unutrašnji problem. Samo bih vas podsetio na ono na šta sam vas upozoravao pre godinu i po dana sa ove govornice, baš kad je reč o toj županiji 64. Nismo to shvatili ozbiljno, pa je posle šest meseci ta mečka zaigrala ovde u Vojvodini.
Sada vidite gde su oni otišli.
Bolje je da se ova vlada zamislila, pa da vidi da li je na onu vatru tamo, možda, otišla jedna grupa odavde da se ogreje, možda ovi iz CESID-a ili Otpora. Gde god se uništava parlamentarizam, oni idu kao sivi gavranovi.
Ovde reče Mlađan Dinkić: „Nemačka treba da pukne“.
Ne znam da li ovo sluša nemački ambasador. Dobićete, bogami, po labrnji zbog ovoga.
Lako je gospodinu Dinkiću da priča, jer je on prodao sve, ostali su samo još traktori. Traktore, takođe, mora da proda, jer nema šta da obrađuje. Sada vam ovo deluje kao vic, ali epohalni rezultati se ostvaruju – rasprodajom.
Ja ću vrlo oprezno kritikovati i suficit i Nacionalni investicioni plan, ma šta vi podrazumevali pod te tri reči, iz prostog razloga što sam dve godine ovde upozoravao Vladu Republike Srbije – da mora da ima razvojne investicije. Ali, nikako nisam mogao da pretpostavim da ćete razvojne investicije tretirati kao – farbanje učionica, izgradnju prostorija za carinu, izgradnju nekog drugog objekta. Jer, nije nacionalna investicija i nije Nacionalni investicioni plan ono što ima, pre svega, za cilj ili osnovnu funkciju da izgradi objekat radi oblasti koja je u nadležnosti Republike Srbije. To nije investicija, jer tu nema oplodnje i ne donosi takva investicija nova sredstva.
Ovo su samo ulaganja u osnovna sredstva, u nabavku opreme, a to je nešto što mora da bude sadržano u svakom budžetu ili, preciznije da kažem, u Zakonu o budžetskom sistemu kao opštem propisu, u kojem ćete navesti da u toku godine, od ukupnih prihoda, javnih prihoda u Republici Srbiji, 2, 3, 5%, odnosno izaberite koliko i napravite procenu, mora da ide u trajne investicije da bi država ostvarivala svoje funkcije i svoje nadležnosti.
Ovde to nije slučaj. Ovde se pripremaju izbori. Ovde nam se priča da smo mi prebogati, prebogata država.
Ako smo tako bogati i imamo takve suficite, bolji smo od Nemačke, bolji smo od Mađarske, onda šta tražimo u Evropskoj uniji – onda su oni tamo „sirotanovići“. Je li vam to jasno? Kako je moguće da jedna država bude bogata, a da građani budu siromašni? Tu nešto nije u redu sa logikom u vezi s uspešnosti takvog jednog slučaja.
Ako baš postoji taj suficit, onda smanjite poreze i izdvajanja za državu, jer onda nam je skupa država. Nije to socijalni program ako smanjite porez. U tom slučaju, vi nama odgovarate da ne možete da smanjite poreze, jer su oni ispod nivoa u Evropi.
Kada je takav slučaj, onda vas molim da nam date sve parametre kada se sa nekim merite, da ih pogledamo – visinu društvenog proizvoda, godišnji rast bruto društvenog proizvoda, kakva je struktura društvenog proizvoda, kakvo je ukupno učešće javne potrošnje u bruto društvenom proizvodu, kakvi su lični prihodi, kakvo je stanje zaposlenosti, kakva su lična primanja, kakav je realni standard. Tek tada stavite stope PDV-a i druga zahvatanja koja idu iz privrede i iz ličnih primanja. Vi to ne radite, već selektivno uzimate jedan kriterijum i kažete – tu smo ispunili uslove za Evropu.
Postavlja se pitanje da li smo ispunili uslove za lična primanja. To nismo uradili. Mi nismo ispunili uslove ni u pogledu zaposlenosti.
Vi kažete da Nacionalnim investicionim planom povećavate zaposlenost. O kojoj zaposlenosti govorite? Hoću da mi kažete da li je to broj zaposlenih u policiji, u kulturi, u kom ministarstvu.
Ne, već ćete da angažujete samo one koji rade na izgradnji osnovnih sredstava i nepokretnosti, odnosno one koji možda treba da naprave neku opremu koja treba da se nabavi po ovom programu. Pokažite mi čime ste povećali zaposlenost.
Kažete da po ovom planu možete da povećate zaposlenost za 50, 100 ili 200 hiljada ljudi. Ja vam kažem da ovo nisu javni radovi da tako govorite. Ovo je pozicioniranje. Ispriča čovek ovde, imamo veliku prednost, možemo da izvozimo struju... A koji to mi, Hamović, Lazarević, Abramovič? Dakle, tu vam je i Pedi Ešdaun, a zbog njega su ovde pohapšeni oni u vezi sa strujom, jer on je najveći trgovac strujom u Evropi.
Koji smo to mi koji ćemo da povećamo izvoz, Srbija? Moguće je, a gde će da ide taj prihod od izvoza, ko će to da stavi u svoj džep?
Pobeže ministar, nema ga, njega ovo ne interesuje. Građani, ako ga vidite negde, kažite mu, pitajte ga sve to.
Dalje, kako možemo da donosimo zakon o rebalansu budžeta i da dajemo nove razdele 29 i 30, Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo odbrane, kada mi to nemamo? Mi to nemamo ni po Ustavu ni po zakonu. Ako mislite da lažem, ne laže predsednik Vlade, on je 21. jula podneo Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, pa je rekao tamo, u onom prvom članu Predloga zakona, nova ministarstva – ministarstvo odbrane, pa i ministarstvo spoljnih poslova.
Kako ste mogli da planirate sredstva za ta dva ministarstva? Dakle, kako ste mogli to da planirate? Sada ćete, građani, da shvatite kako se sve to priprema za sledeće izbore.
Ja sam mnogo zahvalan ovim plaćenim analitičarima, jer oni kažu otprilike ovako: gubitnici u tranziciji glasaju za SRS, a dobitnici glasaju za demokratski blok. Dajte da vidimo ko su gubitnici - gubitnici su svi oni koji su nekada možda imali dobar posao i radili, a dobitnici u tranziciji, to su vam lopovi. Zašto tranzicija nije ravnomerno raspodeljena u pogledu tereta? Ne, malopre sam vam rekao, podigli ste godine starosti kao uslov za odlazak u penziju. Ljude ste izbacili koji nemaju ni 50, možda 45 godina, ne mogu da se zaposle, ne mogu da idu u penziju. Svetite se ljudima što nisu hteli da glasaju za vas 1992, 1993. i tako dalje.
Sa ove govornice ministar kaže da će ovi koji imaju pet godina radnog staža dobiti 60 posto povećanje plate!
A ovi što rade 20 ili 30 godina, šta će oni da dobiju – dugu devetku u glavu? Od njega mogu i to da očekuju. Znate, ako dođe jedan ministar, pa pobije 500 hiljada ljudi, on će imati fantastične statističke rezultate. Penzionere je već pobio.
Pogledajte podatke o prosečnoj penziji, 10 hiljada, 12 hiljada, 13 hiljada i tako dalje. Ovamo diže cene, a uveli ste i plaćanje ove vaše televizije. Što moraju da vas gledaju i gde onda to ide? Sada slušaju ministra Dinkića, koji kaže – ma hajde, pare imamo, ne znamo šta da radimo s parama, i ovaj čovek koji nema ništa kaže - dobro, dajte malo za penzije, dajte malo za ovo i za ono. Penzije ste skroz skinuli po nalogu MMF-a.
Dakle, mi da glasamo za rebalans, da glasamo za Vuka Draškovića i ovog bliskog saradnika Nataše Kandić, mi da amnestiramo vaše kršenje propisa, zakona i Ustava, vas koji se kunete u Ustav i zakon, koji ste građane prevarili da poštujete Ustav i zakon?! A ljudi su poverovali da se razlikujete od ovih „žutih“. Vi ste isti, nema razlike, pitanje je samo ko će da bude prvi u koaliciji, a ko će biti drugi.
SRS ima za protivnika ceo DOS, sve političke stranke.
Da vidite sada ko su dobitnici. Prvi dobitnik na osnovu ovakve raspodele je Razdeo – predsednik Republike. Predsednik Republike će u toku ove godine da potroši 171.478.000 dinara, a nigde u pozicijama nema Narodne kancelarije. Pogledajte tu stranu 8 i pola 9, nigde nema te dve reči – Narodna kancelarija. Samo mislim da ste planirali malo sredstava koje treba da dobije – naknadu u naturi, jer on treba mnogo više da dobije u naturi. Dakle, mislim na Tadića, u naturi treba da dobije, jer putuje o državnom trošku, voli čovek da putuje, voli da se slika, voli da putuje ko Jovanča, ali Jovanča je dobio na lutriji, a za ovoga kaže Koštunica - putuj, samo beži dalje, da te ne gledam, da mi ne praviš smetnje.
Dalje, pogledajte još jednog dobitnika tranzicije. Vlada, Kabinet predsednika Vlade – 70.954.000 dinara, i to je samo njegov kabinet. Sećate se prošle godine, ovde je bio Balinovac koji je objašnjavao, Kabinet predsednika, Kabinet potpredsednika, oni se menjaju, plate kolike hoćeš itd. Dakle, 70 miliona će potrošiti Vojislav Koštunica, ne Generalni sekretarijat, ne Vlada, nego Kabinet.
Dakle, Kabinet potpredsednika, izvinjavam se, mislim da je ovo 33.944.000 dinara, toliko košta Kabinet potpredsednika.
Dalje, Kancelarija za saradnju sa medijima, mislim da je 96, ne vidi se zbog svetla, to je onaj Srđan Đurić, onaj što rasturi Ahtisarija, ubi ga saopštenjima.
Zatim, Kancelarija za pridruživanje Evropskoj uniji, to je ona gospođa što stalno menja boje, gospođa Miščević, ona treba da potroši ove godine skoro 90 miliona. I to je dobitnik u tranziciji.
Znači, vi koji ste izgubili posao, vi ste gubitnici sa gledišta demokratskog bloka, vi ste primitivni, prosti, glasate za SRS, neobrazovani ste, a da ste malo obrazovani vi biste bili dobitnici, glasali biste za demokratski blok. Ova žena se pravilno prestrojila i ona će potrošiti ove godine 90 miliona, a šta priča - da li smo isporučili Mladića ili ćemo da hvatamo priključak, a pošto nismo, i ona se namrgodi, naljuti se, eto, zašto niste isporučili Karadžića, jer da ste isporučili, sve bismo rešili.
Idemo dalje, Savet za borbu protiv korupcije, to je ona što je Velja napada za stan, dakle, 15,5 miliona. Niti su nam potrebni, niti imamo koristi od njih, i to je izmislio G17 plus u jednom periodu kada je hteo da menja DS. Služba Vlade, mislim da je oko 5 milijardi i 300 i nešto miliona. Koliko bi to bilo penzija za građane Republike Srbije, koliko bi to bilo dečijih dodataka! Ako bi se ovaj iznos opcigovao, i još neki, za koliko biste mogli da smanjite stopu poreza na dodatu vrednost, za koliko biste mogli da smanjite stopu poreza na imovinu, na dohodak građana, za koliko biste mogli da utičete da se smanje komunalne naknade koje se naplaćuju građanima!
Ne, vi ste dobitnici tranzicije i delite plen. Dakle, plen nije razvojna investicija, kao stalna kategorija. Ako neko misli, i drži nam ovde predavanja, da naš budžet treba da bude programski i da u sebi sadrži neke stavke koje će da ukazuju na ponašanja za nekoliko godina, mada to treba da sadrži memorandum o budžetskoj politici, ali ne ulazim u teoretsku raspravu, onda mora da postoji stabilan izvor sredstava za te vrste investicija države Srbije - u objekte, opremu i delatnosti iz nadležnosti Republike Srbije, a ona ima sve to prema građanima.
Znači, mi ne sporimo da treba da se srede škole, da treba da se srede ulice, ne sporimo ništa što je u funkciji države, ali to ne može da bude svojevrsna manija na bazi toga – uzeli smo Kariću, hajde, braćo, da podelimo. Ne, nego napišite svake godine: ukupni prihod koji ostvari Republika Srbija, u odgovarajućem procentu ide za trajne investicije i razvoj državnih organa, kako bi Republika Srbija mogla da ispuni svoje zakonske obaveze prema građanima. Onda imate mogućnosti da unosite u sam zakon o budžetu još jednu kolonu, pa ćete da kažete, u ovoj godini, u sledećoj godini itd, a ne ovo što sada radite, pa kažete, pretežno, od privatizacije ćemo da finansiramo, pa 80 i nešto posto, pa 20 i nešto posto zaduženje, ali kakvo zaduženje. Jer, zašto se zadužujete ako imate suficit?
Zar vi, stvarno, mislite da postoji toliko ludih ljudi u ovoj zemlji? Koliko će da potroši gospodin Vuk Drašković? Jer ne mogu da kažem - gospodin ministar, ne mogu da kažem ni ministarstvo, ne mogu da kažem ni za ovog Kandićevog.
On se sam reklamirao, on je jutros u galeriji sam rekao: „Ja sam stručnjak za patologiju u celoj zemlji i moram ja da idem“. Bliski saradnik Karle del Ponte svuda se nalazi kao veštak. Da vam ne pričam o veštačenju koje je bilo u Zvorniku, napravio je incident ali dobro, to će nekada neko da izmeni. Naravno, postao je ministar zato što je ujka. On je ujka jednom iz DSS i to je bio glavni kriterijum da ga izaberu. To građani Srbije moraju da znaju.
Našao sam taj razdeo 30, Ministarstvo spoljnih poslova. Skoro 4 milijarde će dobiti Vuk Drašković, zbog onoga što neko tamo kaže da je važno, hitno itd. To može da se plati iz tekuće budžetske rezerve, to nikakav problem nije, ali glasajući za rebalans budžeta vi produžujete i dajete svežu krv Vladi i Vojislavu Koštunici da ne izlazi ovde sa ova dva ministra, kobajagi. To je cela poenta ove priče. Naravno, Vuk Drašković je 4 milijarde na sebi svojstven način potrošio, vodeći računa da ne uvredi suprugu da ga ne bi izmlatila.
Isto je i sa Ministarstvom odbrane, jeste, možete da se smejete do mile volje. Oni će da imaju 31 milijardu, to će da koristi neodgovoran čovek, koga nije izabrala Narodna skupština, koji ode u inostranstvo i obećava naše vojnike koji će da idu u inostranstvo, koji će služiti - za čije interese, ne za interes građana. Oni će te ljude, kao pojedince, koristiti, 1.000 evra mogu i ovde da zarade, kao topovsko meso nekome – kome? Onima koje ste vi jutros u 9 sati primili u Saveznoj skupštini.
Gubitnici i dobitnici, ali gubitnici ne moraju da budu ubeđivani preko ove skupštinske govornice. Sat vremena je pričao ovaj što se predstavljao kao ministar finansija. Naravno, ovi drugi koji su tamo u Vladi mudro ćute, love na rezultate rada, dobra statistika, dobri rezultati, samo je problem što to građani ne vide. Građani to ne vide.
Rasipnički koristite sredstva ovoga budžeta, dajete neovlašćenim ljudima neograničeno raspolaganje. Prosto se naježim kada Ivica Kralj krene na loptu i Vuk Drašković krene u inostranstvo. Onda Partizan dobije gol, a mi doživimo bruku u inostranstvu. To vam je to isto, pitajte bilo koga. Kada krene onaj golman – katastrofa, kada krene Vuk Drašković – katastrofa. Kad krene Tadić – dve katastrofe. Šta ko radi, on priča samo o tome kakva je politička scena u Srbiji, zašto oni treba da podrže dobitnički demokratski blok.
Ko je u dobitničkom demokratskom bloku? Ceo DOS, nevladine organizacije itd. Ako se građani pobune, onda dođe neko od ovih eksperata iz novih koalicionih grupa koje se prave na lokalnom nivou, pa kaže - glasaj samo da dobijemo pare i da asfaltiramo ulicu, da dobijemo obdanište, da ofarbamo školu.
Vi ste Investicioni program počeli da koristite i pre nego što je formalno-pravno izglasan ovde u Skupštini. Zašto?
Pa, vama ne treba glasanje u Skupštini, vi imate sve. Jer ćete, računate, i u novoj raspodeli mandata, pojačani „žućkastom“ braćom, opet da dođete do 126, i da krene još jedan krug apokalipse za narod Srbije.
U Republici Srpskoj je situacija ista, ako pobede Čavić i Dodik odmah sutradan imaju priču. Tako su se i ovi borili za legalizam, borili za javne finansije, za čiste ruke, pa su sve to zaboravili i, evo, sada hvataju priključak sa Demokratskom strankom za neku novu koaliciju.
Gde je Bodrum, gde je ono što su Dinkić i njegovi isterali, vi ste sve to zaboravili. To je vaš „veliki brat“, nije onaj sa televizije nego onaj iz Amerike, koji je udario po ušima i rekao – ponovo svi da budete na istom mestu, još jedan krug pakla mora da se prođe i da se prevare građani Republike Srbije.
To je cela priča našeg rebalansa budžeta Republike Srbije. Mi smo podneli poprilično amandmana, pa ćemo vrlo precizno da kažemo ko su dobitnici i ko su gubitnici tranzicije.
Verovatno će građani Republike Srbije bolje da shvate ovu današnju tačku dnevnog reda ako započnem jednom rečenicom koja je juče emitovana na svim medijima u Srbiji, a parafrazirana i primenjena na našu situaciju ona bi značila – Kosovo i Metohija je nulta tačka srpskog naroda, nulta tačka Republike Srbije. Ako njihovu nultu tačku, gde su bila dva solitera, niko živi ne može da pomeri, niko živi ne može da ugrozi, niko živi ne može na bilo koji način da dovede u pitanje kao temeljnu tačku jednog naroda, jedne države, zašto ne reći i jedne globalne imperije, onda i Kosovo i Metohiju niko ne može da dovede u pitanje kao temeljnu tačku srpskog naroda. Verujte, ako biste vi u Americi, a vi u Briselu to hiljadu puta ponovili, i ovi što su slepi i ovi što ne žele da čuju i što ne žele da čitaju morali bi da prihvate da i u Srbiji postoji neka nulta tačka.
Pošto smo kod nulte tačke, gospodo pregovarači, podsetiću vas na nešto o čemu smo pričali već nekoliko puta u ovoj Narodnoj skupštini. Vi ste tamo otišli po ovlašćenju Narodne skupštine da razgovarate, ali ne o budućem statusu Kosova i Metohije, zato što je to Rezolucijom 1244 već definisano. Kada se kaže budući status, onda se ne prejudicira ništa, već se, ako mogu tako da kažem, suflira da su moguće neke alternative. Prema Rezoluciji 1244, tema razgovora jeste suštinska autonomija na Kosovu i Metohiji. Čini mi se da ste po neki put izašli iz tog okvira. Doduše, to i priznajete, koristeći kao argumentaciju za to da je nešto nametnuto, nametnuto kao tema razgovora. Prihvatam objašnjenje, ali u taj razgovor ste morali mnogo hrabrije da uđete. Zašto? Zato što su svi međunarodno-pravni dokumenti na strani Republike Srbije.
Mi smo vama dali ovlašćenje da razgovarate o dimenzijama suštinske autonomije na Kosovu i Metohiji, ali stičem utisak da se neki put zaboravi u odnosu na šta treba da se definiše autonomija.
Ona treba da se definiše u odnosu na državnu vlast Republike Srbije na celokupnoj svojoj teritoriji. Onda, kada ste razgovarali o decentralizaciji, mislim da neke oblasti nisu za temu lokalna samouprava. Zašto?
Morate da znate da policijska ovlašćenja direktno izviru iz Ustava i predstavljaju atribut države, atribut neke vlasti. Nije svejedno gde će da se nalazi ta policija, jer ako prihvatite da ona može, u nekom sastavu, da se nalazi na nivou lokalne samouprave, onda bi vrlo brzo neko od ovih vaših sa suprotne strane, ne vaših, nemojte pogrešno da me shvatite, ne mislim da su vaši, mada i tu mogu da vam prigovorim što morate da idete tamo da razgovarate u ime svih građana Republike Srbije, bez obzira da li se to nekome sviđa u ovoj sali ili ne. Ova narodna skupština je dala vama ovlašćenja da u ime svih građana Republike Srbije razgovarate. S kim? Rezolucija je rekla – sa stanovništvom Kosova i Metohije. To su glavni argumenti, najjači argumenti.
Sada moram da vam kažem da u potpunosti razumem probleme na koje nailazite. Prvi problem, nekima vrlo drag Havijer Solana je već krajem 1990. godine objašnjavao "Milosrdnog anđela", pa je rekao – morali smo to da uradimo, a njegova malenkost je potpisala nalog da se ubijaju građani, zato što je toliko i toliko hiljada ljudi proterano, bili su izloženi torturi koja nije primerena demokratskoj vlasti. A to što su se oni naoružavali i hteli da otcepe poneki deo nije bio opravdani državni razlog, pa je čak i Holbruk, sa skinutim cipelama, snimljen sa svojim prijateljima. Ne leži vraže, posle godinu i po dana taj isti Solana je rekao – nije razlog bilo proterivanje, znamo mi da nisu proterani neki stanovnici Kosova i Metohije, nego smo hteli da promenimo režim u Republici Srbiji.
Vidite, 2002. na 2003. godinu, kada je to rečeno – dobro, promenjen je režim, pa zašto sada isto radite? Ništa se ne dešava u smislu ljudskih prava, dokumenata OEBS-a itd. Morate da znate da ste od 1990. godine izloženi pritisku, vi Srbi, da bismo vas naterali da prihvatite demokratske standarde. Vidite, tri razloga kao opravdanje, tri povoda, tri izgovora za permanentne pritiske na ceo jedan narod, bez obzira gde se nalazi.
Znam da vi razgovarate sa takvima i znam da vam nije lako, ali se pozivajte na međunarodno-pravne dokumente. U tim dokumentima se nalazi naš glavni adut u ovim pregovorima. Lako ste, mislim na DOS, prihvatili ustavne okvire, neke propise koje su doneli ti organi, olako ste pozivali građane da idu na izbore, verovali ste im. I Milošević je verovao Americi. Otpisali su ga. Svi koji veruju Americi, do određenog trenutka su otpisani; imaju neku blagonaklonost, a onda se to lepo izgužva i baci.
Evo vam dokaz za to. Pre nekoliko meseci, jedna delegacija, čini mi se da je iz Saveta Evrope, došla je ovde i vodila je neke razgovore sa poslaničkim grupama. Obrni, okreni, pojavila se tema - kako je to neko u nekoj Hrvatskoj napao teritoriju UN, a ona je teritorija Republike Srpske Krajine bila pod zaštitom UN, i šta se sve desilo, itd. Čovek iz Saveta Evrope je demonstrirao fantastično poznavanje činjenica i klimnuo glavom, Amerikanci su rekli - napadnite.
Dotakli smo i temu - Dejtonski sporazum. Kaže se - tu su se pojavile dve dobre stvari. Prva stvar, zaustavio se rat, i druga - bili su izbori u Americi. Klintonu je bilo potrebno da zaustavi rat kako bi osvojio drugi mandat. A ustav, Dejtonski sporazum, aneksi, je l′ to obavezuje? Ne, to nikoga ne obavezuje.
Znači, Rezolucija 1244 kod njih tako može da se desi, obavezuje, ne obavezuje, ali ima nešto što ih sve obavezuje, to je, verovatno, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda. To su, verovatno, stavovi Evropskog suda za ljudska prava. To je, verovatno, Okvirna konvencija o pravima nacionalnih manjina. Da budemo iskreni, vi treba da govorite o tome, o najvišem stepenu autonomije i zaštite ljudskih prava za jednu nacionalnu manjinu koja na određenoj teritoriji predstavlja većinu.
Postavlja se centralno pitanje, u svim vašim razgovorima, ko je garant za ovo o čemu se razgovara i dogovara. Okvirna konvencija je to rešila. Garant može da bude samo država. Znači, ako ste pričali o obrazovanju, o upotrebi jezika itd, o svim tim oblastima za koje se predviđa određena autonomija, ko je garant? Ne garant u smislu onoga ko treba to da poštuje, to moram i ja kao građanin da poštujem, to mora i lokalna, pokrajinska i državna vlast, ali ko je garant prema inostranstvu u odnosu na čiji akt se vodi postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava?
Gde su organi državne vlasti i za teritoriju Kosova i Metohije? U Beogradu. To morate da kažete. Zašto? Kada to tako ne bi bilo, ne bi važio nijedan međunarodno-pravni dokument.
Stičem određeni utisak zbog ovih pregovarača, bez namere da nekog uvredim, ovih ljudi koji rade tehnički deo posla, koji je stvarno mukotrpan. Verovatno je vama jasan slučaj čuvenog Kalaja koji je bio prvi administrator Austrougarske u BiH, koji je napravio fantastično delo pre nego što je postao administrator, o tome šta je Bosna i Hercegovina, koji je jezik u BiH itd.
Čim je izabran za administratora, on je zabranio svoju knjigu. Znate kako to izgleda kada naučnik zabrani svoju knjigu, kada političar zabrani svoju knjigu koju je napisao kao naučnik! Stičem utisak da se tako nešto dešava i kod nas, ali da se neko uhvatio u procep.
Uz sve simpatije prema konceptu asimetrične decentralizacije, koju tumačim strogo na lokalnom nivou, na nivou lokalne samouprave, ne idem dalje, one vam odgovaraju vrlo neuspešno s konceptom opšte decentralizacije. Svedoci opšte decentralizacije su bili u ovoj sali malopre. Gospodin Anđelković vam je pomenuo, čini mi se, da je 16 puta prof. Ratko Marković išao na noge u Prištinu da se upravo o tome razgovara, o opštoj decentralizaciji.
Da vas podsetim, na početku vašeg mandata, vi niste hteli da uvrstite u dnevni red Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi. Samo da vas podsetim.
Zar vam se ne čini da je bilo dobro rešenje sa dvodomnim i trodomnim skupštinama jedinica lokalne samouprave na teritoriji Kosova i Metohije? Zašto taj njihov koncept opšte decentralizacije niste izbili argumentom, nuđeno vam je - niste hteli da razgovarate. Mogli ste da učestvujete na izborima, niste hteli. Onaj ko krši demokratske postulate, ne uživa sudsku zaštitu. To Ahtisari vrlo dobro zna. Znam kako je zavrtao ruke i pretio da će da se sravni Beograd ukoliko se ne potpiše. Šta se potpisalo? Ono što su svi jedva dočekali, osim Srpske radikalne stranke koja je prigovarala. Ovde je to potpisano, pa čak i ovaj što ne sme da uđe, što je pobegao, on je vapio sa nekih govornica – zavladao je mir, sada će Ujedinjene nacije da nas čuvaju, pa ne sme ni da ide tamo.
Možemo mi štošta da vam zamerimo. Nadam se da ste shvatili da ovo što ovde pričamo ima, pre svega, za zadatak da vam ojača poziciju kao pregovarača.
Ima tu još puno stvari na koje sam hteo da vam skrenem pažnju. Ovde vi čak citirate neke stavove Haškog tribunala. Izbegnite to. Ako već ne znate šta se dešava u Hagu, nemojte da duvate u jedra Hagu. To je pogotovo ovaj deo gde neko pokušava da Kosovo i Metohiju predstavi delom bivše SFRJ koji svoj subjektivitet zasniva iz Jugoslavije, a ne iz Srbije. To pokušavaju u Hagu da dokažu. Vodite računa o ovom pitanju sukcesije.
Da vas podsetim, napravljena je greška još pre tri godine kada je napravljen princip sukcesije koji je primenjen kod nas, po kome nepokretnost toj državi pripada, a ne politika čistih računa. Vodite računa i o nekim načelima koja se promovišu na bazi načela Badenterove komisije. Vi koji se malo razumete, to treba da znate, to je princip koji je postojao samo pedesetih godina, kada su se kolonijalne imperije rasturale, pa se formirale nove države. Srbija nikada nije bila kolonijalna imperija da bi se načela Badenterove komisije primenila na situaciju na Kosovu i Metohiji.
Naravno, bez namere da komentarišem i da zalazim u onaj deo o kome su pričali poslanici SRS, izražavam saglasnost sa stavovima koje je sa ove govornice, u ime SRS, izrekao gospodin Tomislav Nikolić.
Gospodine Markoviću, ne znam šta je ovo, izgleda da negativno utiče pauza.
Lepo gospodin Marković najavio, na član 6. smo podneli amandman, a on se odnosi na član 34. stav 2. Zakona, da vam pročitam o čemu se radi. Odnosi se na odredbe o finansiranju Agencije i tu je predviđeno da saglasnost na finansijski plan daje Skupština, a predlagači izmena i dopuna traže da saglasnost daje Vlada.
Pokušaću da vam objasnim zašto je bolje da saglasnost na finansijski plan Agencije daje Skupština, a ne Vlada Republike Srbije. Pre nego što počnem sa razlozima, moram da vam kažem da se ovaj zakon o radiodifuziji dobrim delom tiče nečega što se naziva javno informisanje.
Moram da vas podsetim da u ovoj zemlji još uvek postoji Zakon o izboru narodnih poslanika i u opštim odredbama tog zakona jasno je potenciran značaj informisanja sa gledišta ostvarivanja izbornog prava. Jedan od stubova slobodnog razmišljanja i izjašnjavanja svakog građanina jeste da neometano dođe do informacija koje treba da budu objektivne, istinite, precizne i informisanje treba da bude pravovremeno.
Samo da vas podsetim da Zakon o izboru narodnih poslanika predviđa posebno telo, Nadzorni odbor, koje je nadležno da očuva slobodnu volju birača, između ostalog i na taj način što sprečava zloupotrebe u oblasti informisanja tokom predizborne kampanje.
Od kada je DOS došao na vlast taj nadzorni odbor više ne postoji, te odredbe se ne primenjuju, a primenjuje se Zakon o radiodifuziji u delu nadležnosti Saveta radiodifuzne agencije, pa smo na ovih nekoliko krugova izbora za proteklih nekoliko godina imali situaciju da se Savet radiodifuzne agencije obraća svojim saopštenjima, rekao bih i selektivno kritikuje neke medije koji ne samo što krše zabranu u vreme izborne ćutnje nego kritikuje način na koji pojedini mediji izveštavaju o predizbornim aktivnostima svih učesnika u izbornom postupku.
Ukoliko je ovo nezavisno regulatorno telo, a moram da kažem da je to bio koncept 2002. godine kada je donet Zakon o radiodifuziji, a finansijski plan te institucije zavisi od Vlade, onda se putem uticaja na finansijska sredstva jedne agencije prilično utiče na nezavisnost i samostalnost radiodifuzne agencije.
Ukoliko saglasnost na njihove finansijske planove daje Narodna skupština, onda je to potpuno drugačija situacija, jer i sami znate da se retko kada taj plan vrati na neku doradu, jer sam čin davanja saglasnosti ne isključuje mogućnost da se kritikuju pojedine pozicije predloženog finansijskog plana, ali u suštini deluju blagonaklono prema radiodifuznoj agenciji. Ona se oseća slobodno u okviru svojih nadležnosti, a ako bi tu saglasnost ubuduće trebalo da daje Vlada Republike Srbije, onda bi ta njihova pozicija da slobodno i nezavisno rade bila poprilično uzdrmana, a dokaz za to su i pojedine stvari koje se u kontinuitetu, kada je u pitanju ova vlada, dešavaju.
Tako da imamo situaciju da ova vlada čak i ne priznaje neke zakone koje je donela Narodna skupština, ona u liku i delu čoveka zaduženog za sredstva, za trošenje budžeta, vrlo često zna da reaguje i na taj način što garantovano pravo ne postoji već se ljudi upućuju da kose travu pored autoputa i na taj način obezbede svoju egzistenciju i jednostavno nivo uživanja garantovanih prava iz Ustava i zakona poprilično zavisi od stava onoga koji smatra da je budžet njegov džep, pa kada treba nešto iz budžeta da se isplati na osnovu priznatog prava, onda se seti da ima guju u džepu i da ne isplaćuje ta sredstva koja su zakonom propisana.
Znači, imamo iskustva kako to izgleda kada Vlada daje saglasnost na nešto. Ako je radiodifuzna agencija samostalna, nezavisna, ona tu svoju samostalnost treba da očuva i na ovaj način što bi na finansijske planove saglasnost davala Narodna skupština u proceduri koja je propisana Poslovnikom, a ne Vlada Republike Srbije.
Jer, preko čina davanja saglasnosti Vlada poprilično može da utiče na ostvarivanje nadležnosti Radiodifuzne agencije i zbog toga smo podneli amandman, praktično tražimo da ostane ono rešenje koje je i sadržano u postojećem zakonu, a da se ovim članom 6. praktično ne menja nešto što odavno postoji.
Iskoristiću priliku da u okviru ovog propisanog vremena objasnim još nekoliko stvari koje poprilično čine ovaj predlog zakona besmislenim, ali naveo bih da je on besmislen čak i u kontinuitetu.
U članu 3. Predloga zakona i dalje je ostalo da Agencija vrši nadzor nad radom emitera samostalno ili angažovanjem ovlašćene organizacije. Kako može da se prenese ovlašćenje, pravo i dužnost nekoj organizaciji da ona vrši nadzor? Ovo je nezabeleženo u praksi koja je u našoj normativi, tako da svašta je moguće da se desi.
Promenom člana 13. Predloga zakona, zamenom teksta dobijamo nov tekst, da je u vršenju tog nadzora Agencija dužna da se posebno stara o tome da emiteri u svemu poštuju uslove pod kojima im je dozvola izdata, naročito u pogledu opštih programskih standarda propisanih ovim zakonom.
Imali ste prilike da čujete da takvi standardi ne postoje, niti u ovom zakonu, niti u podzakonskom aktu. Ne znam ko bi onda mogao da natera neke koji su imali programske standarde, pa ih sad izgubili, recimo prenos suđenja iz Haga. Neko se zagrabio za to pravo dok mu je to bilo interesantno, sada više nema tog prenosa, kao da je Hag ugašen, a nije.
Zatim, u članu 5. oko suspenzije, pa čak i po osnovu pokrenutog krivičnog postupka, gde organ odlučuje o suspenziji člana svog organa, to je prosto nemoguća stvar. Interesantnih stvari ima.
Sada da razjasnim jednu stvar oko člana 10, on se ne tiče konkursnih uslova, već kada se daje rok za početak rada emitera koji je dobio dozvolu, član 56. se odnosi na dan posle i to nije sastavni deo konkursnih uslova. Mada su i tu nerealno i neprincipijelno postavljeni uslovi.
Poseban kuriozitet predstavlja postupak oduzimanja dozvole, naročito posle ove intervencije u smislu Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o radiodifuziji, gde se ubacuje taj novi stav, odnosno menja jedan od stavova. Na odluke Saveta radiodifuzne agencije ne podnosi se prigovor nego je moguće samo da se podnese zahtev za preispitivanje te odluke, jer isti organ razmatra i njegova odluka je konačni upravni akt.
To je prva stvar, nemoguće je da neko pravo na žalbu ostvaruje tako što podnosi žalbu onome koji je odlučivao u prvom stepenu. Da je zahtev za preispitivanje, to bi imalo nekog rezona, međutim, ovde kao prigovor nema. Ako se odluka Saveta o oduzimanju dozvole donosi dvotrećinskom većinom glasova, onda je stvarno pitanje – a kako se većinom glasova donosi odluka od strane Saveta kada razmatra prigovor, da li opet dvotrećinskom većinom i da li vam to možda ne liči na ono – kadija ti sudi, kadija te tuži, kadija te proganja, kadija ti sve radi. Verovatno su legalisti zaboravili na neke postulate legalizma.
Ne pravi se razlika između oduzimanja dozvole, prestanka dozvole i zabrane rada. To je prividno jedno te isto. Međutim, nije isto. Velika principijelna razlika postoji. Ali, vi ste sve to strpali u jedno, tako da, kada se napiše da je neko dužan da nešto uradi odmah, onda odmah nije rok.
Dalje, ovde govorite o ovlašćenom licu Agencije koje treba da sprovede postupak tzv. administrativnog izvršenja konačnog upravnog akta.
Moram da vam skrenem pažnju, to lice koje bi bilo ovlašćeno, pravo da to radi ne stiče na bazi običnog papira „ovlašćenje“ koji mu neko daje, nego na bazi sistematizacije i propisanih poslova inspekcijskog nadzora, sa ovlašćenjem da može da se na ovaj način izvrši blokada ovih predajnika itd.
Katastrofa od predloga zakona. Naravno, stoji jedna lepa formulacija. Uvek ću predlagača ovog zakona, pošto ću ovaj zakon da čuvam, da prozivam tokom izborne kampanje, ukoliko se ne bude poštovalo ovo što ste u članu 14. predložili, a evo da vam dam i primer zašto ću da vas prozivam.
B92, Studio B i sve ove stanice koje su pod direktnom kontrolom demokratskog bloka ili tri marketinške agencije DS, sa ovim mladim idolima, Krstić, Šaper i onaj, kako se zvaše, kaže – poštuju zabranu reklamiranja političkih organizacija van predizborne kampanje, a u toku predizborne kampanje da registrovanim političkim strankama, koalicijama i kandidatima obezbede jednaku zastupljenost bez diskriminacije.
Živi bili pa videli, koji će mediji ovo da sprovedu na nediskriminatorski, objektivan način. B92, Studio B i čitav sistem lokalnih radio-televizijskih stanica – koje naravno niste obuhvatili ovim predlogom zakona, a znate i sami da postoji obaveza da one moraju da se privatizuju, ali to nema veze, to vas ne interesuje, pošto se pripremate za izbornu kampanju – ukoliko se ovo ne bude poštovalo, postavljam vam pitanje: ko će da natera ove medije da poštuju ovu odluku? Predlagači ovog zakona? Neće.
Predlagači su iskoristili pravo da budu predlagači i da jednokratno zamrse još više ono što je poprilično zamršeno, sa očigledno političkim ambicijama, kao što je politička ambicija bila – nećemo neposredne izbore za Skupštinu Srbije i Crne Gore, jer će da pobede radikali, kao što je politička ambicija – prihvatite ovaj elaborat da ne moramo da hapsimo Mladića, a da teku dalje pregovori, jer ukoliko nas i dalje pritiskate, a mi to ne ispunjavamo, opet rastu radikali.
Sve ste pripremili za onaj dan kada planirate da raspišete izbore, a sve ovo što ste napisali, ako ima i trunke političkog značaja, biće zloupotrebljeno, to dobro znate i namerno to radite.
Nemam ništa protiv i da stojite.
Dame i gospodo, građani Republike Srbije, u ovih šezdesetak minuta pokušaću da vam objasnim scenario koji je formiran još februara 2000. godine i kako je on realizovan za proteklih nekoliko godina, poznatih u narodu kao period procvata demokratije u Republici Srbiji, poznatog kao period vlasti DOS u različitim varijantama.
U nastavku, kada budem pričao o DOS ili Demokratskoj opoziciji Srbije, to možete tumačiti i kao 17, 18, 19, 20 političkih stranaka, ali možete tumačiti i kao daleko veći broj subjekata, pri tome mislim na čitav kompleks nevladinih organizacija i medija koji su zaduženi da omoguće ispiranje mozga i prilagođavanje javnog mnjenja za nešto što se zove završni udarac.
Naravno, na početku bih morao i da podsetim javnost u Srbiji, ukoliko postoji TV prenos, jer verovatno njih treba podsetiti šta se sve desilo posle one paljevine 5. oktobra 2000. godine, posle činjenice da je jedan od eksperata sa crnom čarapom ušao u Narodnu banku Jugoslavije, preuzeo, druga grupa sa nekim drugim čarapama u carinu, treća grupa, na čelu sa Svilanovićem i Čovićem, osvojila je medije itd.
Demokratija nam je došla na talasu paljevine, ne kao plamen slobode, svetlosti, nego kao plamen koji sve pali na šta naiđe. Pojavila se revolucionarna pravda i ta hronologija ide otprilike ovako. Bili su izbori za Saveznu skupštinu i za predsednika SRJ, a pala je Republička vlada. Prvi potez novoizabranog navodno predsednika SRJ je bio nalog Vojislava Koštunice Miroljubu Labusu da se krene sa kriznim štabovima. Dokaz za to su njihove izjave.
Krenulo je osvajanje svih privrednih društava, tako da su portiri postali direktori, direktori su izbačeni napolje. Krenulo se sa uspostavljanjem samoupravljanja, ali ne pravog samoupravljanja, nego onog maglovitog, koje treba da zadovolji mržnju, ali i stvori prostor da se uradi prljav posao.
Prva etapa je bio zahtev, bez odluke Savezne vlade, tadašnjeg predsednika SRJ Vojislava Koštunice, pošto su njemu javili njegovi prijatelji iz Amerike da će u januaru biti velikih problema na izborima u Americi oko izbora predsednika Amerike, da će biti velika kriza koja će da potraje za SAD, da je mnogo bolje da se u novembru i decembru završi naš prijem u UN. Sećate se onog veselog Svilanovića, bio je prisutan kada se dizala jedna od naših zastava, pošto mi takve vesele političare imamo na pretek, pa čak se neki i hvale da su postali kolumnisti nekih trivijalnih novina. Postali smo novoprimljena država, a pri tome se zaboravilo da je 1. maja 1992. godine doneta odluka o suspenziji našeg članstva.
Naravno, druga vrlo važna stepenica u razgradnji državne strukture, a koja ima i te kako dodirnih tačaka sa ovim predlogom zakona, jeste bio rad na sukcesiji. Anuliran je rad akademika Koste Mihajlovića i tima koji je vodio računa da se u pregovorima dođe do istine, pravde i zaštite imovine i imovinskih prava.
Ta grupa je praktično udaljena, došla je nova grupa koja je napravila sporazum o sukcesiji i, naravno, tu su bili umešani prsti onoga koji je sa čarapom osvojio Narodnu banku Jugoslavije.
Kakav je taj sporazum o sukcesiji? Vrlo nepovoljan, imovinski, finansijski, ali još nepovoljniji u političkom smislu, jer se zasniva na nalazu Badenterove komisije.
Skrećem vam pažnju da je to ona komisija koja je donela odluku da je bivša SFRJ nestala tako što se sama razrušila od sebe, raspala, a ne da je neko spolja razvalio bivšu SFRJ, a naročito države koje su oružjem izvršile secesiju i na taj način bi morale da izgube bilo kakvu međunarodnu pravnu zaštitu, a ukoliko bi i uspostavili neki međunarodni subjektivitet, to bi išlo u potpuno drugačijoj proceduri, uz obavezivanje da se izmire obaveze.
Namerno pominjem termin sukcesija, jer ceo ovaj sporazum koji je ponuđen po sistemu odmah, oli šargarepa, oli štap, Oli Ren, oli Solana, oli Mlađa, oli Mliđa, oli van der Dinkić itd, ceo ovaj sporazum se zasniva na pomešanim stvarima dva vrlo važna pojma u ovoj oblasti, a to je secesija i sukcesija.
Podsećam vas da taj sporazum o sukcesiji, a to je prevedeno na naš jezik sporazum koji se definiše kako će se podeliti ono što je nasledstvo, kako da se uredi pitanje zaostavštine posle pokojnika, jer je SFRJ nestala, promenila agregatno stanje, postala mrtva, iza nje je ostala neka zaostavština, pa treba na tome da se naslednici dogovore šta će i kako će, da je taj sporazum bio vrlo nepovoljan.
Profesor Ranković, mnogi ugledni ekonomisti, pa čak i Oskar Kovač, da ne ređam sva imena, osporavali su jedan takav sporazum, naročito prilikom ratifikacije tog sporazuma u Skupštini SRJ. Na silu, uz koalicione dogovore sa svim stranama iz Crne Gore, to moram da vam kažem, taj sporazum je prihvaćen.
Novonastale republike iz bivše SFRJ naravno prihvatile su sve te sporazume, jer njima odgovara, a ono što bi se definisalo kao SRJ dobilo pravo na 38 i nešto procenata da učestvuje u postupku deobe te imovine, zajedničke imovine, nasledstva.
Zašto pominjem ovo? Zato što se u nekoliko članova ovog sporazuma baš pominje taj procenat i učešće Republike Crne Gore od 5,88%.
Znači, u pitanju je nešto što je u startu prejudicirano.
Moram da vas podsetim i lično sam svedok, tokom izborne kampanje 2000. godine u Republici Crnoj Gori gostovao je i Vojislav Koštunica na televiziji, njegova prva i osnovna izjava i poruka biračima u Crnoj Gori je bila - svi odnosi u SRJ rešiće se onog trenutka kada pobedim na izborima, neće biti nikakvog antagonizma, niti političke netrpeljivosti između vlasti Republike Crne Gore i nove demokratske vlasti koja se bude uspostavila u Srbiji. Ne leži vraže, i to je bila jedna od velikih obmana.
Sledeća, možda i najveća obmana srpskog naroda, ko je još verovao u demokratiju, demokratske tekovine i demokratske kapacitete onih koje podržava Zapad i koje je nametnuo u Srbiji, bio je Beogradski sporazum. Samo da vas podsetim, Solana je bio prisutan, a pre toga Solana je bio okrivljen, pa čak i osuđen zbog ratnih zločina koji su 1999. godine izvršeni na teritoriji SRJ.
Uz zdušnu pomoć Vladana Batića i DOS-a, kompletnog, optužnica protiv Solane i njegovih dragih prijatelja, šefova ili ministara država članica NATO pakta, sve optužbe su povučene i oni su postali uzorni predstavnici međunarodne zajednice, dočekivani na crvenim tepisima, sagovornici, pa čak i naredbodavci onoga što treba da se uradi ovde.
Jedna od tih naredbi kako da se urede odnosi između Crne Gore i Srbije bio je tzv. Beogradski sporazum, velika klapa se sastala da to potpiše. Samo da vas podsetim da dvojica koji su potpisali, povodom Beogradskog sporazuma su izjavili da nemaju pojma šta su potpisali. Jedan od njih je Zoran Đinđić, a drugi je Miroljub Labus. Ništa ne treba da vas iznenađuje jer demokratija zna za te vrste turbulencija, od malog izokretanja do totalne neobaveštenosti, pa čak i do tzv. salta mortale.
Tako se desilo da je krenulo sa razgovorima o donošenju Ustavne povelje državne zajednice i formiranja nečega na bazi Beogradskog sporazuma. Poznato vam je, to je formirano na neki način. Gotovo polovina članova Vlade Republike Srbije bili su članovi Komisije za izradu Ustavne povelje. Doneta je Ustavna povelja, doneta je Mala povelja, donet je Ustavni zakon za sprovođenje Ustavne povelje, regulisano je sve.
A sada bih skrenuo pažnju na neke stvari koje se tiču ovog predloga zakona. Prvo moram da kažem da su svi pričali da Ustavna povelja rešava sve naše probleme. Naravno, opet dokument kao dokaz da se rešavaju naši problemi. Mi iz SRS uvek smo upozoravali da to što se radi nije dobro, da to ne valja, nije pravi put, da će Srbija imati velike štete zbog toga i generalno građani Republike Srbije, bez obzira gde se nalaze.
Naravno, niko nam nije verovao, javljali su se uvek neki cirkuzanti koji izokreću teme, pa onda pobegnu kada treba da nastupi sudar sa stvarnošću. Ne ljutim se na njih, to je njihov stil. Građani Srbije, prepoznajte taj stil ovih paradera i protagonista nečega što se zove šovinistička farsa. Da, danas na dnevnom redu je šovinistička farsa, u režiji onih koji bi mogli da se nazovu čak i rodoljupci.
Zašto je to šovinistička farsa? Šovinistička farsa je što je na referendumu ostvarena nezavisnost i samostalnost Crne Gore od tih protagonista šovinističke farse, ovde predstavljena kao najviši patriotski čin ljudi iz Srbije.
Više su oni slavili nego oni jadnici u Crnoj Gori. Oni jadnici u Crnoj Gori kada su čuli rezultate tri dana su pili, veselili se, a četvrtog dana već stavili prst na čelo i zamislili se šta je to što su uradili, ko ih je to prevario, ko ih je suprotstavio same sebi.
Ovi naši veseljaci koji zasmejavaju političku scenu, ovi što kritikuju druge, a sami prave projekte kako da prave krematorijume, ovi koji kritikuju druge, a ne smeta im što njihov direktor ustanove za zbrinjavanje dece u Pančevu je po podacima opštine ukrala 10.000 obroka namenjenih deci, njima to ne smeta. Njima je bitno šta će mediji da izjave, to je ta demokratija, šta mediji kažu, koga ispljuju, koga isflekaju.
Naravno, uvek se žvalavi o govoru mržnje, govoru ljubavi, toleranciji, i to od najnetolerantnijih ljudi. Vidite, protagonisti te šovinističke farse pokušavaju da nas ubede kako smo mnogo sretni, ali ne znamo da se veselimo. I zato što ne znamo da se veselimo verovatno nepismen čovek je dobio mogućnost da piše kolumnu, a neko da se lažno predstavlja da je ekspert i da je stručnjak, toliki stručnjak da ljudima od 55 godina kaže - pa šta ako ste ostali bez posla, idite kod Velje pa možete da kosite pored autoputa i da radite neki društveno koristan posao.
Ljudi koji ne znaju šta su ljudska prava, šta su slobode, ljudi koji ne znaju šta je ljudsko dostojanstvo, ljudi koji umesto da odgovore kažu da je nepristojno pitanje, nebulozno pitanje.
Nijedno pitanje ne može da bude toliko loše koliko može da bude loš odgovor, a najgora je stvar kada onaj koji treba da govori ne zna čak ni da slaže, pa onda odbranu pretvara u napad, pa je kriva opozicija što je neko u saveznim organima sada višak, opozicija koja je osporavala Beogradski sporazum, sporazum o sukcesiji, Ustavnu povelju i tu Malu povelju.
Sve je osporavala kad se to donosilo, a kada se to donelo, onda tražila od vlasti da poštuje to što nas obavezuje. Samo da vas podsetim, mi smo odavno morali da imamo neposredne izbore za izbor poslanika u Skupštinu SCG.
Naravno, oni nisu održani, ne zbog toga što oligarhija u Crnoj Gori nije želela izbore, nego što je predsednik Vlade Republike Srbije rekao - dobro, neka se produži mandat ovim ljudima, šta će nam neposredni izbori, pobediće radikali.
Nije to moja lična opservacija, nije meni šapnulo neko vrapče, to je stav koji je iznet, i to zvanični stav predstavnika Crne Gore, kao što se nedavno nešto uradilo u Briselu, verovatno neka Đekna ili ko zna šta drugo, ali opet su problem radikali. Zbog radikala ćemo sve da prihvatimo, pa čak i to, Oli Ren, oli Solana, oli-oli.
Naravno, nisu radikali toliko opasni da zbog njih moraju ovi koji su na vlasti da prihvataju sve najgore stvari.
Nisu oni u obavezi da prihvate ružne stvari za svoj narod, ali oni imaju potrebu da se dodvore, da se predstave, kao što onaj jadni Dušan Petrović, kad god pređe preko granice da obavi neke državne razgovore, on kaže - morate da nas podržite, ovakve kakvi jesmo.
Što reče Velja, hajde da malo "kraduckate", nego vi zapeli mnogo, ali ne smete nikako da dozvolite da nam se uskrati podrška iz inostranstva, jer onda će na vlast da dođu radikali.
Pravi se neki bauk od radikala. Verovatno taj bauk prave oni koji imaju problem savesti i verovatno imaju neke druge probleme za koje im je stalo da se nikako ne otkriju.
Nažalost, danas ćemo morati da otkrijemo jedan veliki problem koji se zove veleizdaja.
Danas se nalazimo na tom terenu. Vidite šta sve može da se upotrebi da bi se ubedila javnost da, kad vam se stavi ruka u džep i izvadi 500 dinara, vi treba da budete srećni što je to urađeno, jer predstavnik Vlade je ovde nešto objasnio, otprilike, da vam Vlada nije uzela 500 dinara, verovatno bi vam Milo Đukanović uzeo hiljadarku. Stvar nije u tome.
Problem ovog sporazuma nije te prirode. Problem ovog sporazuma je što oni koji se zaklinju u Ustav, zakon i propise, pa čak to potenciraju kao svoju komparativnu prednost na političkoj sceni Republike Srbije, najbrutalnije gaze te propise.
Vidite, ako bi se primenila logika ili neka analogija, mada nju treba izbeći, jer uvek je pogrešna, ali ako bi se prihvatilo ono što je ova grupacija, sa nekim demokratskim nabojem i prepuna koalicionog kapaciteta da na svaki način bude na vlasti dok može da se drpa, njihov rezon u pogledu dva ministra na nivou državne zajednice, kada se donosila ovde ta odluka, sa ove govornice je rečeno - ne, oni ne mogu da budu ministri, već će u roku od 45 dana to da se definiše. Ko će onu dvojicu da zaustavi? Zagrabili se ljudi jadnici, odmah se predstavili kao ministri.
Ako se primeni ta logika i primeni načelo tzv, kako ste vi ovde definisali, "država-sledbenik i osamostaljena država", pa se primeni još neki princip međunarodnog pravnog subjektiviteta, pošto je Crna Gora otišla, ostale neke froncle od državne zajednice, u vidu nekih institucija, one, po Ustavnoj povelji, pripadaju Republici Srbiji, onda je nama trebalo da pripadne i Svetozar Marović, jer su on i Vuk Drašković bili u istom pravnom položaju.
Da nam je pripao Svetozar Marović, onda nam ne bi bio premijer Vojislav Koštunica ili bi imali dva premijera.
(Dobacivanje iz sale.)
Vama nije bilo jasno ovo? Zato sam rekao da sednete. Samo vi uživajte. Upravo sam tu zbog toga što sam dobro obavešten.
Vi ste samo zapamtili ono Veljino: "Hajde ljudi da malo kraduckate, nego vi mnogo". Ne pričam o tome na taj način.
Vidite kako logika, koju primenjuju Lončar, Koštunica i ovi sa prepunim koalicionim kapacitetom, deluje smešno. Stvarno ne znam zašto mi ne bismo imali Svetozara Marovića kao predsednika Vlade. Taj rezon je primenjen u odluci koju je Narodna skupština ovde usvojila. Samo polako vi fanovi Vojislava Koštunice.
Ovaj sporazum je u očiglednoj suprotnosti sa propisima koji nas obavezuju, mada je odlaskom Crne Gore iz državne zajednice i ovim preuređenjem ove teritorije, zašto ne reći i u ustavno-pravnom smislu i u pogledu statusa, praktično Ustavna povelja prestala da važi. Međutim, ostale su neke odredbe Ustavne povelje, koje su namerno u Ustavnu povelju ugrađene zbog toga što se znalo da će ta državna zajednica nekako da prestane, pa u samom aktu kojim se konstituisala državna zajednica je navedeno šta će da se radi kada državna zajednica crkne. To je član 60, a ima i još neki.
Pre nego što pređem na član 60, upoznao bih vas da je članom 65. bilo predviđeno da će „države članice izvršiti izmenu svojih ustava ili doneti nove ustave radi usklađivanja sa Ustavnom poveljom, u roku od šest meseci od dana usvajanja Ustavne povelje.“ To nije hteo da uradi ni Đinđić, nije hteo da uradi ni Živković, nije hteo da uradi ni Vojislav Koštunica, nego su svi radili da se državna zajednica rasturi, svesno, namerno. Ovamo jedna priča za građane, a na delu razgradnja. Ne znam, verovatno član 65, po onome što je napisano, nas je hronološki obavezivao da pre uradimo neke stvari, nego ono što je navedeno u članu 60.
Član 60. stav 5. doslovce glasi: "Država članica koja iskoristi pravo istupanja ne nasleđuje pravo na međunarodno-pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišu između države-sledbenika i osamostaljene države". Ovo je član koji može da se definiše i kao pitanje secesije, koja je zakonom ili Ustavnom poveljom na neki način propisana, jer u prethodnim članovima govori se o referendumu i verovatno može da se kaže da je to tzv. zakonita secesija, unapred propisana kako da se uradi.
Međutim, pravo na međunarodno-pravni subjektivitet je ovde dato kao automatizam. Znači, to je unapred dogovoreno i o tome nema pregovora.
Iz samog teksta Ustavne povelje to proizilazi. Pošto se to desilo, verovatno ova dva pisma koja su otišla, predsednika Republike i predsednika Narodne skupštine, kojima su obaveštene međunarodne institucije da je nastupio slučaj iz člana 60. stav 5, dovoljna su za tzv. međunarodno-pravni subjektivitet.
Taj međunarodno-pravni subjektivitet može da ima više aspekata, može da ima i sportski, finansijski, ekonomski, čisto politički itd, ali on je tim papirom regulisan. Ti papiri koji su otišli međunarodnim institucijama samo su konstatovali da je nastupilo nešto, i o tome su obaveštene međunarodne institucije i pitanje međunarodno-pravnog subjektiviteta je rešeno. Mi danas o tome ne treba da odlučujemo. Mi i ne možemo o tome da odlučujemo. To je završeno.
O čemu treba da odlučujemo? Sva sporna pitanja posebno se reguliše između države-sledbenika i osamostaljene države. U tom smislu, ovde bi na svakom mestu gde piše "Republika Srbija" trebalo da stoji "država-sledbenik". Na svakom mestu gde stoji Republika Crna Gora treba da stoji osamostaljena država. To se izbeglo.
Kako je tekst sporazuma urađen? Tekst sporazuma je urađen u skladu sa šestim stavom članom 60. Da vas podsetim, to je stav koji govori o sukcesiji. Mi se ne nalazimo na terenu sukcesije. Mi se nalazimo na terenu stava 5. koji govori o secesiji, zakonitoj secesiji. Sve što je navedeno u 6. stavu je sadržina ovog sporazuma i tu je greška. Ovo je moralo da se vrati, ovo je sa gledišta ustavnosti neustavno.
Evo dokaza za to. Kaže: „U slučaju da se obe države članice u referendumskom postupku izjasne za promenu državnog statusa, odnosno nezavisnost, u postupku sukcesije regulišu se sva sporna pitanja, kao u slučaju bivše SFRJ.“ Znači, sporazum o sukcesiji koji se primenjuje ovde moguće je da se primeni samo u slučaju da su istog dana i u Crnoj Gori i u Srbiji održani referendumi, i da se u Crnoj Gori donela odluka o nezavisnosti i da se u Srbiji donela odluka o nezavisnosti. Onda se ide na princip regulisanja međusobnih odnosa na načelima sukcesije koja je obuhvaćena sporazumom o pitanjima sukcesije.
To je objavljeno kod nas u "Službenom listu SRJ", međunarodni ugovori broj 6 iz 2002. godine, a to je onaj sporazum gde su republike, koje su u međuvremenu postale nezavisne države, sa teritorije bivše SFRJ, uredile međusobne odnose po pitanju imovine, imovinskih prava.
Kao što vidite, ovi koji su pregovarali 13. juna i 28. juna ove godine, prvo u Beogradu, pa onda u Podgorici, u tekstu ovog sporazuma, oni su čak promašili temu. Oni su razgovarali i pravili sporazum na principima Badenterove komisije. Oni su se dogovorili u skladu sa aktom međunarodnim o sukcesiji bivše SFRJ, a to su mogli da rade samo ako je bila situacija da su Crna Gora i Srbija istog dana sprovele referendum. Činjenica je da u Srbiji nije bilo referenduma. Niko normalan u Srbiji nije hteo ni da postavi pitanje da se Srbija i Crna Gora izdvajaju i razdvajaju.
Pošto je to pitanje samo postavljeno u Crnoj Gori, onda 5. stav kaže – država-sledbenik Srbija, osamostaljena država Crna Gora.
Na osnovu ovoga nije teško da se zaključi da su protagonisti šovinističke farse iz jedne i druge republike i ovi veseli rodoljupci napravili mentalnu grešku, pa nam ovde izlazi jedan i kaže - Srbija ima koristi, nama je potrebno da se brzo ovo pitanje reši. Ukoliko se ovo pitanje brzo ne reši, mi ne možemo da povlačimo sredstva.
Izašao je gospodin Arsić, koji to prati već godinama, koliko je zakona o kontragaranciji dato ovde koji su bili postavljeni kao uslov da bi Srbija mogla da vuče neka sredstva za vodovod, kanalizaciju, rudnike i ko zna gde su uzimali i zaduživali se. Nije valjda da sada to ponovo zavisi. Naš međunarodno-pravni subjektivitet i članstvo u pojedinim organizacijama, to je regulisano pismima koja su poslali Boris Tadić, Predrag Marković i Vojislav Koštunica. Ako su nekoga obaveštavali. Obavestili su da je nastupila situacija iz člana 60. stav 5. da je država-sledbenik Republika Srbija i da po tom osnovu preuzima sva prava i obaveze.
Ovde se javlja i drugi deo priče. Malopre ste imali prilike da čujete. Mislim da je taj drugi deo priče mnogo ozbiljniji i iskreniji, ako bi mogao da se definiše kao nastojanje Republike Srbije da po svaku cenu uzme taj jedan avion Saveta ministara Državne zajednice. Ništa više drugo. O kojim drugi pravima i obavezama i imovinskim pravima Srbije je vođeno računa. Ni danas se ne vodi računa.
Pre nekoliko dana sam vam rekao između 2.000 ili 3.000 postoji sporova sa međunarodnim elementom gde se tuži državna zajednica kao pravni sledbenik SRJ, a možda i SFRJ, nije ni bitno. Teški međunarodni sporazumi, sa nekoliko desetina miliona evra, na koliko su opredeljeni tužbeni zahtevi. Kako se ponaša Republički javni pravobranilac? Zadužiću dva radnika neka rade to.
Ko će da vodi računa o imovinskim pravima? Ova Direkcija za imovinu Republike Srbije, Republički javni pravobranilac, ovaj Milan Marković, kako ga zovu, koga niko ne može da kontroliše, te jedanput je DSS, jedanput DS, jedanput G17 plus, ko zna više koja stranka. On ima pravo da primi dva svoja službenika neka, ove druge iz savezne će sve da otera, a oni ljudi godinama štite imovinu i SFRJ, i SRJ, i državne zajednice i sada bi štitili imovinu Republike Srbije.
Njih ne interesuje to. Ovu vlast ne interesuje to. To dokazuju na svakom koraku. Njima je značajnije da kukuriknu nekim novinama, da budu kolumnisti, nego što njihovi članovi kradu po nekoliko hiljada obroka deci. Naravno, o tome niko ne sme da priča. Celo Pančevo bruji. Čak dovedu ženu demokratu iz Zrenjanina, kupuje kola da bude direktor nekog doma za bolesnu decu u Jabuci, jer nema takvog u Pančevu, ali je demokrata, demokratski blok, koalicioni kapaciteti.
Koalicioni kapaciteti osiromašiše ovu zemlju. Pokradoše građane, zadužismo se.
Ko zna koliko je toga što je zaduženo otišlo u privatni džep ili što reče Velja onom u Medveđi, kaže - aman ljudi, razumem da vi malo kraduckate, ali vi mnogo kradete. To je naša politička scena. Takvu imamo vlast. Nisu to moje izjave, to su vaše izjave. Ne vas prisutnih ljudi u sali, nego vaše u smislu vlasti.
Evo dođe čovek pa odrede ga za predstavnika Vlade i on kaže - to što vi prigovarate, radikali, član 24. ovog sporazuma, to stoji u sporazumu, ali to nije zakon. On jadnik nije ni pročitao zakon. Član 2. kaže - tekst Sporazuma glasi; sporazum je pretočen u jedan član zakona i ceo sporazum je tako postao zakon.
Gde jadnik ne zna šta će. Misli ako je izgorela dokumentacija da je postao normalan. Ne može tako. Neiscrpne su mogućnosti da demokratski blok zavuče, kako reče Vjerica, uđeš, izađeš i gotov si. Gotovi ste građani, uđete, izađete sa demokratskim blokom i gotovo.
Videli ste sami gde su oni uzeli da regulišu – zgarišta. Nema više. Divno, novine počnu da žvaću, i koketiraju i dalekosežno razmišljaju, završavaju, vode državnu brigu kobajagi, onako po faci samo proknjižava svoje lične konto račune itd. To je demokratski blok.
Naravno, moramo da pričamo o sporazumu, kaže - vozila, kako to sada neko kuka što ne može da registruje vozilo. Vjerica je rekla - ti ljudi su verovali u državnu zajednicu, vi ste rekli da verujemo u državnu zajednicu. Vi ste napravili Ustavnu povelju, vi ste napisali Ustavni zakon za sprovođenje Ustavne povelje, vi ste odredili rokove u kojima treba da se usaglase propisi, vi ste rekli da idemo ka zajedništvu, vi ste kritikovali Čedu Jovanovića što nije znao da pregovara o harmonizaciji carinskih stopa, što je bio uslov za neko pridruživanje, ko zna koje pridruživanje.
Kada je bio Kris Paten, prekrstio se čovek, kaže, aman, ovo predstavnik Srbije i Crne Gore, mislio je na Čedu Jovanovića. On kao da ne zna da se mi svaki dan krstimo kada ga vidimo, ali dobro, slobodni su mediji, pogotovo njegovi.
Vi ste naterali građane da veruju u državnu zajednicu, vi ste prihvatili evro kao sredstvo plaćanja u Crnoj Gori. Vi ste dali saglasnost na carinu kod Brodareva, vi ste sve uradili da se rasturi država, ali zašto niste odmah rekli građanima, znate šta, mi sada glumimo, inače ćemo da rasturimo državu, tu državnu zajednicu.
To niste mogli da kažete, jer vam nije odgovaralo, to je otprilike kao Bogdanović. Kada su bili izbori za gradonačelnika, neko ga je napao za neki stan, mislim da je bila Branka Bošnjak, a on kaže, ne, taman posla, to nemam, a pre mesec dana se čovek uselio u taj stan, a oni ga pitaju, čekajte, jeste li se uselili, pa jesam, pa kaže, kada je bila kampanja, da li ste imali taj stan? Jesam, ali sam osetio da nije dobro i da će biti loše za izbore ako priznam.
Koja je razlika između Bogdanovića i vas? Dakle, možda u veličini para, kvadrature, ali to je nebitno, jer principijelna razlika ne postoji. Kaže, nisu verovali u Srbiju, nego verovali u državnu zajednicu. A u šta su hteli da veruju? Samo da vas podsetim, Živkovićeva Vlada je donela ovde na silu zakon o uslovima i načinu promene Ustava Republike Srbije i to da se običnom većinom menja ustav, a Ustavni sud je to zgazio, vratio, a neki koji su bili u ovoj skupštini i tada su kritikovali sve to, iako su glasali, ali kritikovali su posle sve to.
Građani nisu imali razloga da veruju, a vaša svaka poruka je bila med i mleko, vaša svaka poruka je bila, gotovo je, samo da ga nema, crveno-crna koalicija nestala, sve će da bude dobro. Dakle, za Kosovo i Metohiju čim DS dođe, Kosovo i Metohija nije problem, sećate se kako je Vuk kukurikao ovde 10. juna - mi, Ujedinjene nacije brinu o Kosovu i Metohiji, Ujedinjene nacije će čuvati Srbiju, veliki dan, kako je on epski rekao, kao Mićko Albijanić, imaju istu tu intonaciju, kao da su rođena braća.
A sada, ne, ne dolazi u obzir, kao srpska garda, srpska vojska, to će ovo, to će ono, ali ne, to sam pesnički pričao, došla mu je optužnica, biće optužen, obavestite ga, neće moći da izbegne, zato ga je Karla stegla za ono malo stvari što je ostalo, dakle, da završi ovaj prljav posao.
Poštovani građani Republike Srbije, drage komšije, i vi koji podržavate, i vi koji ne podržavate, i vi koji kritikujete, neki put sa pravom, a neki put niste u pravu, ali svi vi građani Republike Srbije treba da budete upoznati sa ovom bolnom istinom.
Razmislite kada ste pogrešili, kada zaokružite redni broj ispred slova „d“ u nazivu nekih iz demokratskog bloka, tu grešku pravite, tešku i bolnu. I vi malo što radite, ostaćete bez posla, i vi malo što čekate penziju, nemojte ni da razmišljate kolika će ta penzija biti, jer biće mala.
A onda će neki ekspert da dođe i da kaže - kosite livade, šta će vam penzija, jer kod njega je to lako, on ne trepne kada to kaže. Začas on to okrene. Da li on obavezuje, da li postoje neka prava, ko treba da vodi računa o tim pravima, ko treba da ispunjava obaveze, ne, to ne postoji kao interes.
Znači, član je pogrešno dat, a onda naravno ide sve i svašta. Kaže se ovako u članu 2. ovog teksta sporazuma - ključ za podelu finansijskih prava i obaveza utvrđen je na osnovu učešća Republike Srbije i Republike Crne Gore u bruto društvenom proizvodu Savezne Republike Jugoslavije u periodu od 1994. godine do 1998. godine. To su tri godine i srazmera je 94,12% za Republiku Srbiju, a 5,88% za Republiku Crnu Goru.
Pri tom moram da vas podsetim da, nezavisno od ovoga što je napisano u članu 2. ovog sporazuma, malopre tokom svoje diskusije predstavnik Vlade je rekao da je taj procenat nešto što je korišćeno prilikom zaključivanja ovog multilateralnog sporazuma bivših republika, a to je sporazum iz 2002. godine, kojim je dogovoreno kako će da se posmrtni ostaci SFRJ, u skladu sa zaključcima Bandeterove komisije, raspodele na ravne časti.
Dalje, malopre je ministar pogrešio kada je pričao o članu 11, jer pričao je da postoje dva aerodroma, ali nisu Podgorica i Beograd, nego Podgorica i Tivat, ali bio je pod nekim gasom da što pre ode, pošto je njemu neprijatno da polaže račune ovde. Ako je taj ugovor zaključen 5. marta 2003. godine, to se otprilike poklapa sa nekim od datuma kada je Ustavna povelja stupila na snagu, približno tom datumu, i onda je 2,5 miliona dolara bila cena koja je postignuta u trgovini između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Crne Gore i Javnog preduzeća aerodromi Crne Gore.
Mene stvarno interesuje, zar je moguće da Vlada Crne Gore nije uplatila šest godina 2,5 miliona dolara. Zašto nije uplatila 2,5 miliona dolara i šta je naša Vlada uradila da tu prednost iskoristi tokom pregovora. Da li postoji neka obaveza u pogledu kamate, to ne znam, verovatno postoji, jer 2,5 miliona dolara marta 2003. godine i 2,5 miliona dolara danas nisu iste vrednosti. Zbog toga postoji kamata, da se ne bi izgubilo na vrednosti. Ti pre ako se uzme u obzir da je inflacija učinila nešto u međuvremenu.
Kako je moguće da demokratska vlast Crne Gore nije platila demokratskim dolarom demokratskoj vlasti Srbije, jer sam prosto iznenađen kako to, jer među demokratskim vlastima je sasvim normalno da jedni druge varaju ili se ugrađuju, kako neko reče, verovatno je ovo drugo, ugrađuju.
Znam vrlo dobro kakve su kombinacije bile i 1999. godine i 2000. godine vezane za Crnu Goru, ko je išao da vozi boksit, kako su se delile pare na ravne časti, malo Milu, malo direktoru DS, a malo onom pokojniku, kako se išlo u Miliće, a iz Milića posle do Rumunije, kako se trgovalo sa strujom, sve je to zabeleženo. Demokrate, uživajte, uredno je arhivirano, pa kada dođe trenutak, izvadiće se to iz ladica i daće se nadležnim državnim organima da i oni vide da li tu postoji neka osnovana sumnja ili ne.
Kao očevidac verovatno mogu da poslužim kao neka vrsta dokaza i da dam mali doprinos da istina i pravda izađu. Međutim, nisam bitan ni ja, postoje papiri, i to prilično, pa nisam ni potreban. Znači, demokratska vlast vara demokratsku vlast. To dođe otprilike kao nešto normalno.
Sada, na samom kraju, nema problema, mogu da nastavim i više, vidim da vam se sviđa ovo, nema problema, stalno vas podsećam, računam na to da je nešto od savesti ostalo i da će da se probudi, ali se ne ljutim i ne mora.
Gospodin Mihailović je nažalost zbog mene pretrpeo veliku kritiku potpuno nepotrebno, a vi ste glasanjem pokazali da smo Mihailović i ja bili ispravni.
Bez obzira ko je kako glasao, vi ste pokazali da smo i gospodin Mihailović i ja bili ispravni i da sve ovo što se drmalo mesec dana, da je bilo „trla baba lan“, samo zbog toga što sam tog dana dobio obaveštenje da idem u Hag da budem pravni zastupnik Vojislava Šešelja, u jednom potpuno drugom sporu koji nema veze sa Hagom. Ali, ovi koji su me napali, čuli su to i onda su digli galamu, napravili sve i svašta, predstavili mene kao velikog antifašistu, najvećeg antifašistu u Srbiji u negativnom svetlu, ali vidite kako se to vraća kao bumerang. Ali, to je vaš problem.
Savest je opasna stvar, vodite računa, ona kad-tad se probudi, pa se probudila čak i kod Miloša Minića, a vi koji sledite Ravnogorski pokret nadam se da ste shvatili moju poruku. Čak se i kod njega savest probudila, doduše kada je već bio poprilično mator, jer zna šta je uradio u toku svog života, koliko je nečasnih stvari uradio, a vi koji čuvate njegovu ćerku i šaljete svoje članove da vodi njene nevladine organizacije znajte o čemu se radi. Naravno, nemam nameru da diram ničiju familiju, ali ta familija je već postala istorijska.
Dakle, kao što sam vas već poprilično ubedio, ovaj sporazum je zasnovan na pogrešnom stavu člana 60. On je osnovu morao da ima u stavu 5, a nikako u stavu 6. Sama činjenica da se osnov za ovaj sporazum nalazi u stavu 6. govori da je neko vrlo vešto, još prilikom pravljenja Beogradskog sporazuma, osmislio ovu vrstu sukcesije, da su u međuvremenu mnoge pojedinosti imovinskih prava regulisane, da vas ne podsećam po pitanju vojne imovine, oko nekih drugih obaveza.
Mene prosto iznenađuje da se u jednom sveobuhvatnom sporazumu, ovo je parcijalni sporazum, jednim širim tumačenjem ovog člana je moguće zaključiti da je potrebna serija sporazuma između Srbije i Crne Gore kojim bi se uredila pitanja, i tu je donekle ministar u pravu, penzije, zdravstvene zaštite, imovine, imovinskih prava, državljanstva.
Ali, mislim da ste gospođu Vjericu Radetu pogrešno shvatili kada je govorila o zaposlenima, jer verovatno ste nekim sličnim sporazumom mogli da utičete i na Vladu Republike Crne Gore da preuzme jedan broj zaposlenih iz institucija državne zajednice. Ne samo one što su lokacijski tamo u Crnoj Gori.
Ne mogu da naprave dogovor jer ne mogu da se dele ljudi kao što mogu da se dele lepo pare, to je potpuno logično, ali moram da vam skrenem pažnju da mnoga pitanja mora da se urede.
Smatram da imovinska prava Republike Srbije nisu na pravi način verifikovana ovim sporazumom, jer stav 5. govori o međunarodnopravnom subjektivitetu države-sledbenika, to je Republika Srbije, i znate i sami kada su se hvalili oni koji su donosili Ustavnu povelju oni su baš potencirali da je ova odredba vrlo rigorozna brana koja onemogućava samovolju, izlazak, uništavanje državne zajednice, a ako se i desi akt secesije, u skladu sa ovim ograničenjima koja su ovde data, onda međunarodno-pravni subjektivitet, koji ne treba tumačiti samo članstvom u političkim organizacijama ili u smislu nastavka Srbije da preuzima obaveze iz Rezolucije 1244, nego i u drugim aspektima se odražava nepovoljno prema onome koji vrši secesiju.
To se naravno nije desilo ovim sporazumom, ovim sporazumom je obezbeđen i te kako blagonaklon stav Republike Srbije prema ovima koji su na vlasti u Crnoj Gori, a da je blagonaklon sam dokaz je zato što se i ovaj sporazum temelji na principima sporazuma o sukcesiji koji je napravljen sa drugim državama koje su nastale na teritoriji bivše SFRJ. Te oni koji se ovde hvale da su nešto epohalno postigli jednostavno to ne mogu da dokažu.
Da li su oni u pregovorima mogli nešto bolje da postignu, apsolutno sam siguran da su mogli.
Zašto nisu, ne bih mogao da vam dam precizan odgovor, mogu samo da nagađam, mogu osnovano da sumnjam jer sam bogatiji za neko iskustvo, pošto već dve i po godine znam šta ovi ovde rade i kako rade i kakva je njihova taktika - kupus gleda meso vadi, to je valjda svima jasno, prepoznatljivo.
Koristim ovu priliku da predložim predsedavajućem i predsedniku Narodne skupštine da se hitno uradi jedna izmena našeg Poslovnika o radu Narodne skupštine ili eventualno da se donese zakon kojim bi se propisao postupak i način zaključivanja međunarodnih sporazuma.
Ne sporim da je ovo standardna forma, da Vlada kao nominalni nosilac izvršne vlasti vodi spoljnu i unutrašnju politiku, pa u okviru spoljne politike zaključuje odgovarajuće sporazume, koji naravno stupaju na snagu tek aktom ratifikacije u Narodnoj skupštini.
Ali, u Evropi i u svetu se menja praksa u tom smislu što nije dovoljna samo platforma za pregovore koju radi izvršna vlast, već je potrebna i komunikacija između izvršne vlasti i Narodne skupštine koja vrši ratifikaciju, kako Narodna skupština ne bi došla pred svršeni čin da ne ratifikujući neki sporazum u suštini vređa svoju državu.
Da bi se to izbeglo, mnoge države su propisale jednu drugu proceduru, da je sam tok razgovora oko nekog međunarodnog sporazuma dostupan na uvid Narodnoj skupštini ili organu koji treba da ratifikuje, da i Narodna skupština svojim sugestijama utiče na pregovarače iz naše države na šta da obrate pažnju, pod kojim uslovima je Narodna skupština spremna da ratifikuje određeni sporazum i tek u toj dvosmernoj komunikaciji se niti poslanici ne dovode pred svršen čin da ne glasaju za nešto što je međunarodni ugovor, pa na taj način vređaju sopstvenu državu, ali se ujedno i izvršna vlast na neki način preventivno kontroliše kako ne bi svesno išlo u nešto što je loše za nacionalne interese, a onda na drugi način izvršila pritisak prema parlamentu da i to loše mora da ratifikuje da se ne bi omalovažila država, građani i narod na ovoj teritoriji.
Zato vas pozivam da sa rezervom prihvatite ove apele, brzo, hitno. Mnoga sporna pitanja nisu uređena, regulisana. Verovatno predstoje neki sporazumi.
Ali, znajući kakav je mentalitet ovog koalicionog kapaciteta, mnoga pitanja koja su sigurno otvorena i sporna biće bačena sa strane, neće doći pred Narodnu skupštinu.
Ovde je bitno otprilike da se taj međunarodno-pravni subjektivitet za te finansijske stvari na neki način reguliše. Moram da kažem da je on regulisan već sa pismima predsednika Republike i predsednika Narodne skupštine, koji su obavestili međunarodne institucije da je nastupio slučaj iz člana 60. stav 5, i sve ovo što ovde ide odnosi se na sledeći stav, što odudara od principa i duha ove povelje i svega onoga što ste obećali građanima Republike Srbije kada ste se kandidovali na izborima.
Građani Republike Srbije ne smeju da zaborave ne samo ono što ste vi pričali, nego svi akteri na političkoj sceni šta pričaju i šta obećavaju, u šta se zaklinju, naročito ova zakletva koja se tiče poštovanja Ustava i zakona.
Ako ta zakletva još uvek važi, onda obavestite predsednika Vlade da, po logici stvari, kako su prešla dva ministra, mogao i je predsednik ministarskog saveta da pređe i da mu kaže - gospodine Koštunica, pomerite se, ja došo, šta da radim.
Šami nije mogao zato što je Narodna skupština, mi ne bismo čak dali ni Markovića da znate. Branili bi ga tu na vratima da Šami ne uđe, to da vam kažemo. Branili bi, jer to se ne odnosi na to, to treba da znate.
Ali, to što vi imate nešto protiv gospodina Markovića, mislim da to njemu treba da se obratite, nemojte meni, nisam njegov zastupnik ovde. On je bio kod vas u poslaničkoj grupi, nije bio kod nas.
Da je kod nas imao bi 100% zaštitu, ali on je kod vas kaže još uvek u poslaničkoj grupi i prosto se čudim da ga vi tako napadate. Nešto se tu desilo.
Gospodine Markoviću, ako pratite prenos gore u kancelariji, da znate ovi vaši iz G17 prizivaju Šamija, pričinjava im se. Nešto je Marković zabrljao.
Znači, tri stvari su vrlo bitne. Mislim da i ovaj predlog za promenu Poslovnika, kako se država ne bi brukala sa neozbiljnim sporazumima koji, u ovoj fazi, oni koji podržavaju vlast nemaju namere da vraćaju na doradu ili da odbacuju, ali treba promeniti Poslovnik, jer u ovom sporazumu nisu na pravi način verifikovani ne samo naši interesi, nego ono što se zasniva na istini, pravdi, na dokumentaciji, dokazima i na mnogim drugim stvarima.
Namerno neću da otvaram neke teme. Upoznat sam sa nekim vrlo konkretnim odredbama i konkretnim ciframa. Ne želim da otvaram tu temu i zbog građana Republike Srbije i zbog onih ljudi u Crnoj Gori.
Mislim da sporazum nije dobar, mislim da sporazum nije u skladu sa Ustavnom poveljom i nikakva šteta neće biti za Republiku Srbiju ako se ovaj sporazum vrati na jednu vrstu dorade. U ova dva pregovarača koji predstavljaju Republiku Srbiju ne verujem i nemam obavezu da verujem u njih, jer na iks ipsilon primera su dokazali sve najgore.
Podsetimo se, to je onaj guverner što nije hteo da proda onu vilu koju je kupio na kredit. Podsetimo se, to je ovaj gospodin koji ne poštuje nijedan zakon, apsolutno nijedan, on je zakon.
Znam, kada se u politici jave tako preki ljudi, britke sablje koji prema javnosti idu sa jednom slikom, na pregovorima su manji od makovog zrna i oni prihvataju sve i svašta.
Oni međunarodne pregovore vode po sistemu - kažite gospodo šta treba da uradimo, a ne - gospodo, mi imamo papire, mi imamo dokaze, naš interes je to. Nije ovo van der Dinkić, nego je Mlađan Dinkić.
Da je van der Dinkić, onda bi razgovarao kao onaj Van der Liden, koji je pre neki dan držao predavanje, dok nije naišao na rutave grudi zvane Tomislav Nikolić.
Gospodine Mihailoviću, iznosim stavove SRS, ne izlažem, neko drugi je zadužen za to.
Sasvim je očekivano kada neko ne veruje nekome da on sumnja. Pošto smo sumnjali u Beogradski sporazum, sumnjali u iskrene namere da će da opstane ta državna zajednica, a dokaze za sumnju smo imali na pretek - i sam način potpisivanja Beogradskog sporazuma, činjenica da se ta tvorevina kasnije zvala "Solanija", činjenica je da je u tom sporazumu predviđen i trogodišnji rok kada će da se reši da li će državna zajednica kao čardak ni na nebu ni na zemlji da postoji - sve je ukazivalo da demokratske vlasti, i to one najdemokratičnije, u Srbiji i Crnoj Gori idu ka razgradnji SRJ, udaljavanju dveju država republika.
Oni koji su sumnjali i kritikovali, 6. juna su dobili i dokaz da su bili od početka u pravu. Zato kada se sa ove govornice u ime SRS izrazi sumnja u poteze onih koji sebe nazivaju demokratama i velikim poštovaocima slova zakona i ustava, onda podsećam građane, verujte uvek radikalima, nikada ne pričaju napamet, uvek iznose istinu.
U onoj euforiji kada su neki duvali balone, a neki ono drugo što asocira na balon, slavili što pada jedna zastava, što neki ljudi ostaju bez posla, nisu bili svesni jedne posledice, a to je da novonastala samostalna Republika Srbija je postala sledbenik ne samo međunarodno-pravnog subjektiviteta bivše ni države ni federacije, nego neke navodno državne zajednice, i ona je kao sukcesor i postala i republika država koja je dužna da vodi brigu o svojim građanima.
Kao što je u obavezi da vodi računa o onima koji su zaposleni u Vojsci SCG, pa su svi po sili zakona preuzeti, tako su morali da se preuzmu i svi ostali koji su bili zaposleni u tzv. institucijama državne zajednice.
Međutim, za razliku od vojske, ovde se javila poprilična selektivnost kod ovih koji imaju koalicioni kapacitet i tvore Vladu Republike Srbije.
Ta selektivnost se ogleda u tome što se nešto preuzima, nešto se stavlja "na led", a nešto se proteruje. Znači, zaposleni u vojsci su preuzeti, čak su preuzeta i dva ministra, dva građanina, Stanković i izvesnici suprug Danice Drašković.
Ovde je rečeno, prilikom donošenja te epohalne odluke, da oni nisu na osnovu te odluke ministri. Međutim, oni se već te večeri predstaviše kao ministri. Kao što vidite, ovaj "švrlja" po svetu i predstavlja se da je ministar inostranih poslova.
Postavio sam jedno poslaničko pitanje, ako bih njega tužio, da li ima imunitet? Sudeći po tome da se lažno predstavlja da je ministar, ne bi imao zaštitu koju pruža imunitet.
Ali, s obzirom da sedi tik uz koleno ovih koji imaju koalicioni kapacitet, da ga ti koalicioni partneri vrlo legalno priznaju za ministra inostranih poslova, stičem utisak da postoji neka zaštita, pa ako već ima neki imunitet, zašto bih ga tužio.
Doduše, i novinari imaju imunitet, ne tako izražen. Obično kad njih tužite, onda zastari krivični predmet u sudu, pa budu tako zaštićeni. Ali, to je druga priča.
Pošto nisu preuzeti po slovu zakona i po automatizmu, jako je došla do izražaja selektivnost. U toj selektivnosti svi oni koji su bliski strankama koje čine vlast, a tu moram da pomenem ne samo ove koji su u Vladi, nego i ove koji su preko puta u zgradi Predsedništva, svi koji su se predstavili da su njihovi kadrovi lepo su udomljeni.
Znači, nikakva odluka Narodne skupštine nije bila potrebna, niti Administrativnog odbora, već su neki preuzeti iz Skupštine Srbije i Crne Gore prema političkoj pripadnosti. To mora javno da se kaže, prema političkoj pripadnosti.
Kada je preuzimana vojska, nije donet nijedan poseban propis. Postoje dve uredbe koje to regulišu. Jedna uredba je toliko opasna da će jedan broj njih avgusta da dobije prestanak radnog odnosa, ali je problem šta raditi sa onima koji su se lepo snašli. Kako su se snašli?
Zavijorila se neka članska karta neke političke stranke. Naravno, sada ne pričam o Demokratskoj stranci, nego o strankama koje čine Vladu Republike Srbije. Znači, pričam o DSS, G17 plus, što je potpuno isto kao i JUL, Nova Srbija, SPO i verovatno ovi koji nešto podržavaju, mada sumnjam da je neko iz Mihailovićeve stranke preuzet. Oni imaju drugačije principe kada preuzimaju. Nisam baš siguran ni za SPS da su nešto preuzeli, jer su poprilično uslovljeni činjenicom da su se zavetovali na vernost Vojislavu Koštunici.
Kao rezultat toga došla je ova odluka. Da vas podsetim, ona se predlaže za ovu sednicu, a ova sednica je vanredno zasedanje. Dobili ste saziv, dnevni red, tačka dva i na strani tri videćete da postoji, u okviru poslaničke grupe G17 plus, zaokruženo Marković Predrag. Verovatno ovi iz G17 plus ga lažno predstavljaju. On se ovde deklarisao da nije član te stranke, ali ga oni i dalje ovde vode na spisku. Možda je član JUL-a, nema veze. Vidim da se i on lažno predstavlja ovde da je u G17 plus.
Došla je jedna odluka koja treba da uredi organizaciju i rad Službe Narodne skupštine. Samo da vam kažem da su radikali podneli tri amandmana na ovu odluku. Zašto samo tri amandmana? Tri najupečatljivija, jer znamo da imate 126 glasova i to ćete da izglasate i nema potrebe sada da detaljnije obrazlažemo o čemu se radi u ovoj odluci.
Ali, samo da vam kažem, morala je da se primeni neka poprilično zakonita analogija. Ako su pripadnici vojske i vojna lica po automatizmu preuzeti, onda su svi morali koji rade u državnim institucijama državne zajednice po istom kriterijumu da se preuzmu.
Ukoliko to nije urađeno na isti način, onda je to akt teške diskriminacije. To što vi imate protiv vašeg Šamija, to je vaš problem. Ne bi me iznenadilo da u nekoj varijanti i on dođe kao zamena za predsednika Narodne skupštine, ali to je vaš problem, o tome ne pričam. Ako to dođe na dnevni red, pričaćemo i o tome.
Izgovor da nema sredstava apsolutno ne stoji. Ako je bilo sredstava u budžetu Republike Srbije da se finansiraju institucije državne zajednice, znači da sredstva nisu problem. Šta je problem? Problem je selektivnost. Neki moraju da se zaposle, a neki, kako je neko rekao, neka se snalaze, neka beru višnje, neka obrađuju poljoprivredu.
To je njima nova demokratska vlast smislila. A ko je smislio? Onaj ko je razorio SRJ, zaključio Beogradski sporazum, navodno formirao državnu zajednicu radi čistih računa, a znate kakvi su ti računi bili za ove tri godine, ovi navodno otišli, ovi jedva dočekali i sada jedva dočekuju da smlate ovo malo ljudi što je bilo u institucijama državne zajednice. U tom smlaćivanju, naravno, Rasim Ljajić je dobro prošao.
Dakle, to treba reći, jer kako su prošli ovi koji rade na zastupanju državne zajednice u međunarodnim sporovima, jer republički javni pravobranilac kaže, neću vas, ja ću da primim ljude iz DSS-a da kompletiram službu i tih 4.000 predmeta koje vi budete dali ima da čuče kod nas, slično kao sa dokumentacijom o ratnim zločinima nad Srbima. Dakle, skrivena negde u nekom bunkeru, ne sme da se gleda, može Karla del Ponte da dobije kad god želi, ali koji treba da se brane, ne mogu da dobiju, a onda ti isti koji zabranjuju na televiziji kukaju zbog presude Naseru Oriću. Više pričam ovo zbog javnosti, ne zbog prisutnih poslanika, jer oni su pre ulaska u ovu salu dobili svoje autentično mišljenje.
U čemu se ogleda razlika između ove odluke koja se predlaže i postojeće odluke, jer velika je razlika. Razlika je u tome što postoje dva potpuno neprihvatljiva izgovora, a ona se nalaze u obrazloženju gde se navodi nešto šta su razlozi za donošenje odluke. Prvi razlog je što je Narodna skupština Republike Srbije preuzela nadležnosti bivše Skupštine Srbije i Crne Gore. Ako je preuzela nadležnosti, valjda preuzima i one koji su pomagali da se ta nadležnost ostvari.
Sada se ne preuzimaju oni koji su u funkciji nadležnosti kao državni službenici ili nameštenici. Ali zato će, pored jednog zamenika sekretara, da bude još jedan zamenik sekretara. Ne valja ovaj što zna 30 godina kako se radi taj posao, nego treba onaj drugi koji je zaposlen tamo od strane Šamija u Saveznoj skupštini i sada će neko da mi zajapuri odavde da je to stručno, da se mnogo povećao posao. Ako se mnogo povećao posao, primite ih sve.
Dakle, ovamo pričate kako se seli Narodna skupština u onu zgradu, pa neki mostovi, pa se nešto renovira, pa ovo, ono, a istovremeno vodite akciju protiv Narodne skupštine, napadajući poslanike u novinama da se omalovaži ova institucija. Ko će to da uhvati za rep i za glavu? Niko živi ne može da uhvati i onda nam je kriv đavo što je omalovažena Narodna skupština, što se omalovažava država.
A ko je omalovažava? Dakle, kome je to stalo da ona padne na tako niske grane? Verovatno onima koji napadaju Vučića što je rekao istinu na nekoj televiziji, pa ko koga tu brani, zaključite sami.
Sada malo da kažem nešto o ovim amandmanima, jer je ovo jedinstvena rasprava, tako da nema mogućnosti da se posebno diskutuje o ovim amandmanima. Podneta su tri amandmana i nadam se da će se još neko prijaviti iz SRS za diskusiju, a ako nije, neka se prijavi.
Podneli smo tri amandmana, samo da bi skrenuli pažnju i poslanicima i javnosti, pa i ovim ljudima koji su u neprijatnoj situaciji, jer ni krivi ni dužni ostaju bez posla, zato što je neko stavio prst na čelo da on sređuje državu. Onaj ko nije mogao ni svoju kuću da sređuje, on sređuje državu.
Obrazložiću amandman koji smo podneli na član 10. stav 6, gde tražimo da se promeni rok trajanja mandata za pomoćnike sekretara, jer Administrativni odbor je predložio da pomoćnik sekretara rukovodi sektorom, postavlja se na položaj na period od pet godina i svrstava se u treću grupu položaja, a mi tražimo da taj rok bude četiri godine i to je normalan rok.
Odmah da vam kažem, vežite vi mački o rep vaš Zakon o državnim službenicima i nameštenicima i Zakon o ministarstvima, gde ste propisali da je državni sekretar ne znam šta, a pomoćnici ministra su nešto, pa se pomoćnici biraju konkursom na pet godina, pa nijedna normalna vlast kada bude došla neće to da poštuje, nego će lepo da promeni zakon i da razreši sve te vaše pomoćnike, jer ste natrpali sve vaše vajne eksperte i to sektorske.
Ovo što drži G17, ovo ovamo što drži DSS, tu ima i neškolovanih po upravnim odborima, da ne pričam, a da ne pričam za SPO i ono malo pet-šest što je obezbedio, kuku-lele za državu kakvi su.
Četiri godine je normalan rok, a to što Balinovac izmišlja, to ako se promeni, pa kontinuitet posla, pa ako se nastavi, to vi mislite ako ćete vi biti na vlasti, to je vaš problem, razmišljajte, ali nemojte da dovodite u nezgodnu situaciju.
Ne znam zašto bi sekretar morao da ima dva zamenika. Evo i sa jednim, gospodin Periša taj posao izuzetno dobro radi, profesionalno, služba fantastično radi, služba koja prati amandmane, prati zakone, najbolja služba u državi, jeste da ih ima petoro, šestoro ili sedmoro, ne može da promakne ni zarez ni tačka da se ne primeti, oni ljudi što fotokopiraju, fantastično rade, materijali stižu na vreme, da ne pričam o ljudima koji rade u poslaničkim grupama i ostalim službama, tu su sekretari komisija, odbora itd.
Ako su se povećale nadležnosti Narodne skupštine, neka se poveća i broj zaposlenih. A kako? Preuzimanjem onih ljudi, jer ne može država da se ponaša kao firma u stečaju.
Vi nam ovde govorite da se država ponaša kao firma u stečaju, otvorio se stečajni postupak, svima prestao radni odnos.
Onda vi kažete da je državna zajednica otišla u stečaj, pa neka prestane svima radni odnos. A zašto birate?
Birate podobne, a za šta podobne, da li je kuma nekome od funkcionera bivših, sadašnjih, budućih, kako se ko kotira u kojoj stranci.
Podneli smo treći amandman koji se tiče člana 13, gde tražimo da se ove službe malo redukuju, ne treba vam ovaj sektor za finansijsko-materijalno poslovanje i ovaj sektor za investiciono-tehničko i tekuće održavanje.
I tog ste zaposlili kada je demokratija sinula, zaposlili eksperta za održavanje, a znate i sami kakvi su tenderi, neka drugi to govore, nije to moja nadležnost. Tražimo da se usvoje ta dva amandmana, samo ne znam ni sam kako zbog Markovićevog Poslovnika, i ta dva sektora nisu potrebna.
Ali, centralno pitanje niste rešili ovde. Vi ste sada rekli da sektor za međunarodne odnose treba da se napravi, ali džaba vam taj sektor za međunarodne odnose ako službenici tog sektora treba da dopunjuju Gordanu Čomić kada se ona umori u inostranstvu, napadajući SRS, pa službenik treba da dopuni ono što je šefica propustila. Takav službenik vam nije potreban. Vi ćete verovatno imati takav sektor.
Odavno se razmišlja o prevodiocima, o drugim stvarima, a imate, preuzmite radnike, i da znate, glasajući o ovoj odluci, a čudi me da nismo glasali o propisima u smislu zakona kada se tiče radnog statusa drugih koji su radili u institucijama, jer moram da vas podsetim, što se tiče drugih institucija, tu je breme odgovornosti palo na ministra Lončara.
On je potpisao rešenja za sve koji su opsluživali Marovića i navodno tih pet ministarstava, u ime Vlade Republike Srbije, sve je to legalistički.
I moram da vam skrenem pažnju, kao što je malopre bilo legalističko, pa ste predvideli mogućnost suspenzije člana Radiodifuznog saveta zbog toga što je možda neko pokrenuo krivični postupak protiv njega, pa još u suspenziji se odlučuje dvotrećinskom većinom članova.
Koje su nebuloze sadržane u tom propisu, tri dana bi nam trebalo samo da pobrojimo. Umesto da prinudno izvršenje sprovodi ovlašćeno službeno lice organa uprave, kod vas će to da sprovodi onaj ko dobije punomoćje.
Da vam ne pričam o pravno-tehničkim, pravno-logičkim i mentalnim nebulozama koje su ubačene u jedan propis.
Ovaj propis nema baš toliko mentalnih problema, ali odiše iskonskom pokvarenošću, da se neko sakrije iza narodnih poslanika i Narodne skupštine, zašto je nekima prestao radni odnos, a zašto su samo neki odabrani da ostanu u radnom odnosu i dalje.
Koji je njihov kvalitet?
Njihov kvalitet je politička naklonost, podobnost, pa zašto ne reći i članska karta.
Da ne bi ovo bilo baš toliko prazno, molim predsedavajućeg, u formi poslaničkog pitanja, postavljam pitanje, da se hitno napravi jedan odgovor: koliko je ljudi preuzeto iz Skupštine Srbije i Crne Gore pre nego što je ova odluka doneta, gde su raspoređeni, koliko je sa istom školskom spremom i približno istim radnim stažom u Skupštini Srbije i Crne Gore radilo ljudi iz oblasti lica koja ste preuzeli i zašto je to lice preuzeto, a nije neko drugo?
Zamolio bih vas za odgovor, s obzirom da se ovde velika pohvala od kapetana broda javlja kada je sam u medijima kako se efikasno dostavljaju poslanička pitanja, jer za mesec i po dana nijedan odgovor na poslaničko pitanje nisam dobio.
Postavljam poslaničko pitanje predsedniku Narodne skupštine, jer je verovatno on upoznat sa tim ko je promenio posao.
Kada ste me podsetili, gospodine Mihailoviću, moram da skrenem pažnju ljudima koji prate zakonitost akata koje usvaja Narodna skupština.
Pogledajte šta je napisano u članu 5. "Sekretar Narodne skupštine donosi pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u službi Narodne skupštine Republike Srbije, koji usvaja Administrativni odbor Narodne skupštine". Donošenje i usvajanje su sinonimi za isti akt koji se zove odlučivanje.
Član 1. Predloga zakona o dopunama Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju glasi da se u članu 31. posle stava 4. dodaje 5. stav koji glasi: "U vanlinijskom prevozu putnika, osim vanlinijskog prevoza iz člana 31a stav 1. ovog zakona, prevoznik mora da ima dokaz o uplati cene vanlinijskog prevoza - vožnje, utvrđene ugovorom iz stava 1. ovog člana, za sve vreme obavljanja prevoza".

Ako se sad pročita šta je to napisano u stavu 1. tog člana, tu je regulisan praktično sadržaj pismenog ugovora između prevoznika i korisnika prevoza, a taj ugovor mora naročito da sadrži podatke o relaciji, polazištu, odredištu, vremenu trajanja, ceni, mestu ukrcavanja – iskrcavanja, mestu utovara – istovara itd. Onda se taj član dopunjuje novim stavom i niko živ ne bi mogao da protumači, da objasni šta bi mogle da znače reči – dokaz o uplati cene vanlinijskog prevoza.

Šta je dokaz o uplati? Dokaz o uplati je neki nalog kojim je izvršen prenos sredstava gde je korisnik ugovorenu cenu preneo pre početka prevoza prevoziocu. Znači, on je unapred platio, avansirao.

Kad sad to stavimo u kontekst mogućih slučajeva primene ovog člana, onda je to situacija kada turistička agencija ugovara prevoz sa nekim prevoznikom, vozač autobusa mora uvek da ima ugovor, što podržavam, treba da bude sa svim ovim elementima, ali mora da ima i uplatnicu turističke agencije.

A turistička agencija nije u mogućnosti da sa tim prevoziocem ugovori, recimo, na mesec dana sve prevoze i da preuzme obavezu da će to da plati kada istekne mesec.

Da uzmemo drugu situaciju. Recimo, neka nova stranka organizuje miting, recimo u Čačku, a na mitingu treba da bude prisutna neka pevaljka, a na kraju mitinga treba da se održi vatromet, pa kaže – uzećemo svih 50 članova stranke iz Niša, to je dovoljno za jedan autobus, ko će da plati autobus – gradonačelnik.

Znači, taj šofer mora da ima nalog gde je grad Niš platio prevoziocu i na taj način predsednik te nove stranke ne može fiktivno da ugovori prevoz, ne može niko nikoga džabe da vozi, već mora da stoji dokaz da je izvršeno plaćanje neke usluge, iako se ne zna u trenutku plaćanja da li će ta usluga da bude obavljena u skladu sa ugovorom, da li će možda autobus da se pokvari, šta će da se desi.

Koliko vidim, ovde se sindrom čovekolikog pit-bul lika širi i iz jednog ministarstva zahvata kao zaraza i druga ministarstva. Da je ovo bio propis koji predlaže Ministarstvo finansija, znao bih odmah dijagnozu – hronični "dijabolis bunikus". Međutim, vidim, ovo se proširilo i na kapitalne. Tako da će tu morati da se uspostavi neka nova dijagnoza.

Ne znam kako mi možemo zakonom da utičemo na slobodu ugovaranja i slobodnu volju ugovornih strana. Ne znam kojim to propisom moramo da kažemo – ta usluga mora biti avansno plaćena.

Ne znam koji je taj genijalni um osmislio sistem da prvo mora da bude plati pa da klati.

To je u skladu sa terminologijom koju koristi predstavnik Vlade po ovoj tački dnevnog reda, između ostalog i kad pravi pauzu između tuče sa novinarima. Ne zameram mu, pošto sam poznat po tome što nemam neki blagonaklon stav prema novinarima, vrlo rado ih tužim.

Ovo ne može da stoji u zakonu. Vi koji smatrate da treba da se podrži ovakav predlog zakona i smatrate da je manja šteta ovako rigorozna odredba u odnosu na štetu koja bi mogla da nastane zloupotrebom nekih ovlašćenja od strane prevoznika, morate da imate u vidu da zakonodavno telo nije ovlašćeno da na ovaj način dovodi u pitanje odredbe mnogih zakona koje je takođe donela ova narodna skupština, da li u ovom sazivu, da li u nekom prethodnom, apsolutno nije bitno, jer nas obavezuju svi zakoni i Ustav.

Celina pravnog i političkog sistema mora da se očuva i o tome vode računa pre svega narodni poslanici i Narodna skupština. Ovako nešto ne može da stoji u zakonu, jer ovo je praktično nalog kojim se, ne samo utiče, nego ne poštuje volja ugovornih strana.

Ugovori između prevozioca i korisnika usluge, to mogu da prihvatim, obaveznu pisanu formu, to Zakon o obligacijama dozvoljava, mogu da prihvatim da postoji nesporna saglasnost njihovih volja u pogledu svih elemenata tog ugovora, ali mislim da niko ovde ne sme da prihvati da se zakonom nalaže da pre početka puta korisnik mora da isplati kompletnu cenu i da taj dokaz o plaćanju mora da bude u autobusu, dakle, da kada dođe inspekcija, on pokaže, ne samo ugovor, nego i da je plaćanje izvršeno.

Mogu da shvatim da postoje problemi u inspekcijskom nadzoru, sa tim se slažem. Mogu da prihvatim situaciju i da postoje fiktivni ugovori. Uzeo sam jedan primer koncerta u Čačku kada Nišlije treba da dođu ili kada treba iz nekog drugog mesta najvatreniji fanovi te pevačice da dođu, pa sam vam dao hipotetičku situaciju kada to plaća opština, stranka, pojedinci, ali to ne može da uđe u zakon.

Ako bi se ovo stavilo u zakon, budite sigurni da ćete samo da podstaknete još veće bezakonje, a odgovornost će da zavisi samo od samovolje inspektora i onoga ko je na čelu tog ministarstva koje treba sve to da kontroliše. Njegov aršin i njegova diskrecija će biti najveći zakon tada. On može da kaže, recimo, ova prevozna firma koja se bavi vanlinijskim prevozom, a čiji je suvlasnik Nenad Bogdanović, mada se priča, dve-tri firme, da ima nekoliko, ne znam da li je tačno, verovatno zna ovo ministarstvo koje kontroliše, uzeo sam taj primer, jer razne su tu mogućnosti kontrole, ali ovaj način uslovljavanja sprečava normalno obavljanje poslova.

Možete da kontrolišete te ugovore na drugi način, da se obavezno registruju, da se obavezno upišu, da se prijavi nadležnom organu za vanlinijski prevoz, mogli ste bilo koju drugu varijantu, ali dokaz o uplati je verovatno jedina nezakonita varijanta. Ova vlada se opredelila za nezakonitu varijantu, samo da vas podsetim da je to Vlada koja se hvali kako su veliki poštovaoci propisa, zakona, kako institucije države treba stvoriti da bi država bila dobra, kako oni to kažu, valjano sve, ali treba sve to da se propiše, reguliše, da bude precizno.

Vidite ovde klasičan primer gde se utiče na volju ugovornih strana, na način koji nije dozvoljen, a ne može da se opravda činjenicom što se u obrazloženju kaže da je neko zloupotrebljavao postojeće odredbe zakona, pravio fiktivne ugovore, a prevoza nije bilo.

Mogli ste putem načina evidentiranja, načina prijavljivanja i na drugi način da dobijete uvid u jednu celinu vanlinijskog prevoza. Vi ste izabrali nešto što treba da stoji u autobusu, mora da bude u autobusu, a da li će to inspektor da kontroliše ili ne, zavisi od toga da li zaustavljaju autobuse ili ne. Ako nije zaustavio autobus, oni lepo to pocepaju, bace i završe posao.

Sama definicija ovih reči – dokaz o uplati, kako ste rekli, dakle, cene vanlinijskog prevoza, znači da je uplata već izvršena.

Mogli ste ovo da nadogradite i rečima – dokaz da je osam dana pre početka prevoza izvršena uplata i onda bi to bila kompletna odredba. Mislim da se ovde prekoračuju neka ovlašćenja.

Upozoravam poslanike da ovakav član i ovakav stav koji se dograđuje ne možemo da usvojimo i prosto se čudim da oni koji rade u zakonodavstvu nisu predlagače upozorili da ovako nešto ne može da bude u ovom zakonu. Hvala.
Ipak smo u okviru iste teme – šarlatanstvo, ovaj član je stvarno šarlatanski. Da vam objasnim o čemu se radi.

To je član 2. Zakona o dopunama ovog zakona, kojim se u članu 44a. posle tačke 5. dodaje tačka 6, koja glasi: "Privremeno ...", član se odnosi, kako je to u zakonu navedeno, na dužnosti i ovlašćenja inspektora. Mogli ste da kažete samo ovlašćenja, ali nema veze.

Znači, republički inspektor za drumski saobraćaj je ovlašćen, pa je sada tu navedena prva tačka, druga tačka sa velikim brojem, sa šest alineja, pa treća, četvrta, peta i dograđuje se 6. tačka.

Šesta tačka glasi: "Privremeno oduzme vozilo koje je upotrebljeno za izvršenje prekršaja ili privrednog prestupa, do pravosnažnog okončanja prekršajnog, odnosno postupka za privredne prestupe i izda potvrdu o oduzimanju vozila".

Sledeći put kada pišete neke izmene i dopune zakona u delu odredbi koje se tiču inspekcijskog nadzora, zamolio bih vas da stavite ime i prezime. Možete slobodno da stavite ime i prezime nekog pojedinca i da nastavite – on "nn", kao svečana obaveza ide: ja, ime i prezime, svečano se zaklinjem, onda prepravite: on, ime i prezime, ovlašćen je da privremeno uzme i izda potvrdu.

Slobodno možete da napišete to, uzmete u obzir preduzeće koje ima nekoliko autobusa ili kamiona, nije bitno, i sada jedan inspektor stane na nekom putu tamo, zaustavi, oni imaju i one tablice, pokažu, mada su u civilu, mada koriste po neki put i policiju, izvrši kontrolu, on – njegovo veličanstvo inspektor, došao je do zaključka da je vozač tog vozila izvršio prekršaj, sumnja da je izvršio prekršaj, pokrenuće prekršajni postupak, oduzima vozilo, izdaje čoveku potvrdu, doviđenja, završili smo posao.

Sada, ako se neko zameri predstavniku Vlade po ovoj tački dnevnog reda, on može da iskoristi ovo ovlašćenje i da zatvori preduzeće. Ako preduzeće ima 40 autobusa na 40 mesta pošalje inspektore, oni posumnjaju da je neko izvršio privredni prestup ili prekršaj, oduzmu vozilo, moguće da pokrenu postupak pred Trgovinskim sudom za privredne prestupe ili pred sudijom za prekršaje, moguće je čak i da ne pokrenu. Dovoljno je da 15 dana razmišljaju o tome, vozilo je oduzeto, preduzeće ne može da funkcioniše.

To je ta mogućnost koja se ovom odredbom otvara i ovde u suštini postoji odredba koja može lako da se zloupotrebi, a posledice mogu da budu vrlo teške po preduzeće ili prevoznika itd. Kakve su garancije da ovo neće biti zloupotrebljeno.

Ako mislite da je garancija za ovo sudija za prekršaje koji možda i ne kazni za prekršaj prevoznika, onda moram da vam kažem da se tu grdno varate, jer sudija za prekršaje po nekoj statistici njihovog rada 95 do 99% svih zahteva za vođenje prekršajnog postupka završava kažnjavanjem.

Mali je procenat onih koji mogu, ako mogu da upotrebim ove nove demokratske termine, da kod sudije za prekršaje dokaže svoju nevinost. Krivica mu se pretpostavlja.

Sve je izokrenuto od 5. oktobra. Oduzme se vozilo, vozač dobije potvrdu, sa njom može da se slika. Onda se ovde otvara pitanje ko sve može da oduzima vozilo u ovoj zemlji. U ovoj zemlji vozilo može da vam oduzme "Parking servis", pa da čak i ne znate da je vozilo oduzeto. U ovoj zemlji može policija da vam oduzme vozilo. Ako mislite da nisam u pravu, reći ću vam, još uvek je pred Vrhovnim sudom četvrti put isti spor povodom onog spektakularnog otimanja džipa za koji je sud tri puta rekao da je nezakonit.

Znate, ko je tada mogao sa Đinđićem, Mihajlovićem, Batićem, Čedom, Čeda se našmrče pa kaže – oduzimajte odmah. Oduzeto vozilo, iskorišćeni su svi mogući i nemogući razlozi, nijedan nije prihvatio Vrhovni sud, a Jočić ne sme da vrati vozilo. Ne sme da vrati vozilo zbog nevladinih organizacija i zbog one pretnje lustracija – kastracija.

Kada se ovde donosio zakon, onda Batić, Vodinelić i ovi iz Građanskog saveza nisu znali da li je to kastracija, da li lustracija. Kada su videli da to više liči na kastraciju, onda su stali sa tim zakonom. Obećali ste da će taj zakon da se stavi van snage. Odgovara vam kao pretnja i kao neka legitimacija.

Znači, ovom odredbom se otvaraju široka vrata za zloupotrebe. Apsolutno sam siguran da će zloupotreba biti. Kako? Selektivno. Ko plati – odredba ne važi, ko ne plati – odredba važi. To je princip koji je promovisan u ovom ministarstvu koje zastupa ovaj zakon.

Samo da vas podsetim, imate nekog tamo pomoćnika iz Pančeva, Jocić, ne znam kako se zove, valjda je taj, za puteve, on vodi Ministarstvo. Tamo u Pančevu se falsifikuje i mornarski pasoš i svašta drugo. To Petar Jojić mnogo dobro zna, totalni haos, katastrofa. To se dešava. Zašto?

Sva ovlašćenja su došla na nivo jednog ministarstva, ono vedri i oblači. Ono može da preseli asfaltnu bazu u dvorište bilo kog člana te stranke, ukoliko su lokalni izbori i da asfaltna baza bude sve do dana dok se ne prebroje glasovi. Kada se prebroje glasovi, asfaltna baza ide u sledeće mesto gde su dodatni izbori. Tako je to kod nas.

Sada prevoznici, vodite računa, vi koji imate taj vanlinijski prevoz, ako želite da izbegnete vrlo nezgodne odredbe ovog zakona, svi u zgradu gde su ministarstva, na onaj sprat koji je kapitalan, prijavite se, sačekajte red, kažite ko ste, šta ste, podnesite ličnu kartu, iznesite sve podatke o svom preduzeću, unapred pripremite da inspektori zaobilaze vaša vozila.

Kao znak raspoznavanja može da bude plava zastava sa žutim zvezdicama, to uvek prolazi.

Ako stavite zastavu EU teško da će inspektor morati da primenjuje ovaj zakon na rigorozan način, jer postoji opasnost da ste vi u vezi sa Evropskim sudom za ljudska prava, da može da se prozove taj inspektor.

Znači, budite oprezni. Ovo je tekovina demokratije, oduzima se vozilo. Možete sa potvrdom uredno da se slikate. Ako računate da ćete u prekršajnom postupku ili u postupku za privredne prestupe da uspete, nećete, to vam garantujem odmah u startu.

Tu obavezno dolazi kazna i u tim postupcima uspeva samo onaj protiv koga nije pokrenut postupak. Da se postupak ne bi pokrenuo ovo je javni poziv da se javite nadležnom ministarstvu, da preventivno delujete da ove dopune za vas ne važe.

Ali, da znate, kada krene izborna kampanja onda neće na vas da se odnosi ni onaj prvi član, dokaz o uplati, ukoliko vozite nove i naravno novu koaliciju koja treba da završi posao, preuzimate rizik da vozite orkestre, pevačice, članstvo, sendviče, koka-kole, pivo, Guča vam je zagarantovana i tu morate svi besplatno da vozite, to da znate. Ako se kojim slučajem drznete da nešto kažete, ne možete više da izdržite, onda ćete proći kao naplatna rampa.

Znači, u ovoj zemlji jedna jedina naplatna rampa je Ministarstvo za kapitalne investicije i država može velike pare da uštedi ukoliko ukloni Bubanj Potok, nema potrebe za tim naplatnim rampama.

Nemanjina 22-26, odgovarajući sprat, uredno se prijavite kod sekretarice, sačekaćete na red, imate tri minuta vremena, čovek je prezauzet i poslaće vas kod pomoćnika iz Pančeva što vedri i oblači, fioka postoji, izvadi se ugovor, evidencija i sve je završeno.

Dobićete i obavezu da u vašim kamionima i autobusima samo određene CD-e slušate, ne može svaka muzika. Mora samo tačno zakonom propisana muzika koja odgovara hepeningu na trgu u Čačku sa vatrometom.

U sledećoj etapi, računajte da na svakom sedištu mora da postoji televizor da bi se pratio prenos. To je vrhunski domet kapitalne Vlade Vojislava Koštunice.
Ovim članom predlagač traži da se zakon dopuni članom 53b koji u suštini govori o ovlašćenjima ovog inspektora i kako on to treba da se stara o sprovođenju zaštitne mere oduzimanja vozila. To je bilo predmet prekršaja ili predmet privrednog prestupa.

Međutim, ne bih sada da ponavljam argumentaciju od jutros u čemu se sve ogleda ta nezakonitost, ali malo da prokomentarišem neke stavove sa ove govornice. Rečeno je u osporavanju amandmana SRS da se zloupotrebljava ova govornica.

Verovatno ovu govornicu mogu da zloupotrebe, ali članovi Vlade nikako ne mogu da je zloupotrebe jer nikada nisu ovde. Sada je problem u sledećem, za narod i državu je mnogo bolje kada ministri zloupotrebljavaju ovu govornicu, a ne ono što im ostane u zgradi Vlade, na ulici itd.

I sledeći amandman je vrlo značajan, ali je u vezi sa članom 7. i ovim amandmanom. Vidite kako je to lepo osmišljeno. Smatrao sam da samo Ministarstvo finansija grabi ovim rigoroznim nadležnostima po sistemu "Milo – sablja", to je poznati način razmišljanja u Crnoj Gori. Stavi se na koleno ili na trupac, kokne i pravda je završena, kao ni onaj čvor koji nisu mogli da reše, uzmu mač i završe posao.

E sad, nije problem u tome da li je oštar mač, da li je mač adekvatno sredstvo, nego u čijim je rukama. Pogledajte u članu 3. stav 3. – način oduzimanja, čuvanja i postupanja sa vozilom iz stava 2. ovog člana propisuje ministar.

Znači, kada se donese ovaj zakon u roku od 30 dana doneće uputstvo, pravilnik i tu će biti propisano – inspektor je dužan kada zaustavi vozilo da kaže vozaču: dobar dan, dajte mi sada ugovor, dokaz da je uplaćeno, hvala, hajde da vidimo ovo drugo, dobro, u redu, sada na kraju gospodine, moram da vam kažem, izričem vam privremenu meru, oduzimam vam to, evo vam potvrda, i onda ministar koristeći svoja ovlašćenja, kaže – onda je inspektor dužan u zavisnosti od toga ako je prekoračena brzina za 20 km da skine prednje dve gume, ako je vozilo preopterećeno krompirom komšije koga je povezao, dužan je da blindira prtljažnik da se ne bi u budućnosti desilo da neko nelegalno stavi džak krompira.

Sve je moguće u takvim uputstvima ovog ministra, s obzirom da on istrajava na političkoj sceni zahvaljujući jednoj rečenici i mentalnom stanju. Rečenica počinje rečju: "Problem", a mentalno stanje se definiše: "Dragi moji Čačani, morate da me izaberete za nešto jer treba onim mangupima u Beogradu da dođe neko vaš, predsednik i da on njima nanu naninu jer oni sve odvukoše tamo za Beograd", a on je u koaliciji sa ovima iz Beograda. Naravno, kada se istroši taj argument onda brže-bolje uzme se nešto što može da liči na tog ministra i stavi se da bude predsednik opštine Čačak. Ali, to je već prepoznatljivo, o tome ne treba mnogo ni pričati niti gubiti vreme.

Šta je važno za ovaj trenutak? Za ovaj trenutak je važno da postoji jedan stil razmišljanja. Moguće da hipotetički to bude, o tome ću povodom sledećeg amandmana pošto vidim da se predsednik uznemirio.
To je član 8, pretposlednji član ovog predloga zakona i ovim članom se kaže – propis iz člana 3. ovog zakona doneće se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, a član 3. u stavu 2. ovlašćuje ministra za kapitalne investicije da on propiše način oduzimanja, čuvanja i postupanja sa vozilom iz stava 2. ovog člana.
Znači, moguće je da gospodin ministar propiše tako, pa kaže: "Inspektor za drumski saobraćaj, koji je član te šifrovane stranke, kada privremeno oduzme vozilo ovlašćen je da ga stavi na korišćenje", to se može tretirati kao čuvanje, kao postupanje, znate mi imamo kategoriju i čuvara službenih stanova. To je Živković izmislio, sećate se kada je bio ministar policije pa nije znao kako, a on kaže – vama se dodeljuje ovaj stan, ali vi ste dužni da ga čuvate.
Kako je moguće da ministar propiše oblik čuvanja privremeno oduzetog vozila tako što se da Nenadu Bogdanoviću da dopuni svoj vozni park, pa ako je u pitanju kombi-saobraćaj onda ide predsedniku poslaničke grupe koja je šifrovana, jer trenutno radi na kamionskim poslovima i formiranju preduzeća za kamionski transport.
Sve ovo, predsedniče, pričam hipotetički, bez namere da pomenem ime, jer znate i sami da neka imena za živu glavu ne želim da uzmem u usta, a pogotovo u ruke te stvari, nego hipotetički pričam kako može da se protumači ovo ovlašćenje, a imajući u vidu mentalni sklop lica koje bi trebalo da se potpiše na kraju pravilnika ili uputstva, ova situacija je osnovano izvesna.
Tako da, ako se oduzimaju kombići, ide predsedniku šifrovane poslaničke grupe, ako se uzimaju autobusi možemo tu da napravimo razliku do jednog sprata i preko jednog sprata. Ako je na dva sprata, može "Džoli turs", da bi se to kompletiralo, a ovo do jednog sprata za gradski saobraćaj kod Neše Bogdanovića, pa ćemo da vidimo da li će ona firma koja je bila sa SPO-om, "Lasta" itd, nije bitno, tu može da bude uzet u obzir i ovaj veliki menadžer Stanojević. Nešto se tu dešava sa šifrovanima na gradskom nivou, vidim da su te kadrovske promene vrlo značajne.
Međutim, samo želim da skrenem pažnju da je nemoguće sakriti šta se dešava. Zašto? Jer, ja sam toliko primitivno prost kao čovek da mi uopšte u spašavanju Srbije i srpskih nacionalnih interesa i interesa građana Srbije ne smeta da preko noći stavim čarapu preko glave, preskočim se, uđem u poslaničke prostorije ili sedište neke stranke, pokupim dokumentaciju kako bi znao šta mi priprema ova koalicija koja radi za strance. Znači, ja sam vrlo opasan tip, dajte obezbeđenje vaše stranke.
(Predsednik: I to je hipotetički je l' tako?)
Gospodine Markoviću, nemate potrebe da se sekirate, samo obrazlažem da unapred znam kakav će biti podzakonski akt i da ne bi oni proganjali neke ljude unutar svojih stranaka, da prozivaju neke moje prijatelje iz tih stranaka, ljude sa kojima se družim. To u hodniku je jedna dimenzija političkog života koja održava naše lično stanje i kulturu ili nekulturu. Ja ovde izlažem politički stav i spašavam te ljude u svim strankama.
Niko meni nije doušnik nego sam ja nasilnik, takva je slika. Ne želim da pokvarim tu sliku. Lepu ste sliku o meni stavili, znači da je sasvim moguće da preskočim i da se preko prozora na petom spratu ušunjam u prostorije neke političke stranke i skupim kompletnu dokumentaciju tako da im preventivno izbijem taj argument. Tako sam došao u posed ogromne količine dokumenata gde vidim kako moji politički oponenti razmišljaju.
Da se vratim na ovo, nisam optužio gospodina ministra da je u koaliciji sa predsednikom šifrovane poslaničke grupe oko kamionskih poslova i oko ovih stvari. Rekao sam da hipotetički izvlačim neke zaključke, jer je to moguće, ako se vidi mentalna bliskost dva blistava uma koja na isti način razmišljaju. Ako čvor ne može da se razreši, onda može i sablja, može i nožić.
Dalje, hipotetička situacija može da bude i ovakva, ukoliko se koriste vrlo dobri kamioni i imaju ono zeleno "L" za prevoz robe do mesta gde se na teritoriji opštine Pančevo priprema izgradnja, gospodine Jojiću, je l' beše krematorijum, tako piše u krivičnoj prijavi.
Upozoravam gospodina koji donosi podzakonski akt da tako nešto posebno sankcioniše, takve stvari se nikada nisu dešavale u Srbiji, ta šifrovana stranka mora da vodi računa šta radi, jedanput su tog čoveka izbacili iz stranke, drugi put nisu, treći put ga brane, četvrti put on je njihov odbornik.
Samo skrećem pažnju, s obzirom da pretežni uticaj na politiku Ministarstva za kapitalne investicije ima znameniti kadar u tom ministarstvu koje dolazi iz Pančeva i preventivno delujem da se taj vaš kadar ne uortači sa onim što pravi krematorijume, jer onda ćete biti kolateralna šteta, a znam pouzdano da Jočić to neće da dozvoli. On to neće dozvoliti, izgradnju krematorijuma i korišćenje kamiona za te svrhe, u to sam apsolutno siguran.
Tražimo da se briše i ovaj član, jer niko razuman u ovoj sali, a i šire, a naročito oni koji pomno prate prenos, ne može da se ubedi u to da bi taj podzakonski akt bio normalan pravni akt. Jer, ako se oduzme vozilo u skladu sa diskrecionim ovlašćenjima koja su data ovim izmenama, ovom dopunom Zakona, nekom inspektoru, pa još ako se to zasoli nalogom – moraš to da isključiš, moraš da mu oduzmeš to vozilo, a naročito ako to počne rigorozno da se primenjuje prilikom organizacije i izbora, sledećih mitinga itd, stičem utisak da, ukoliko ne postoji dokaz da je opština Čačak, Niš ili neka druga opština platila unapred prevoz, njihovi simpatizeri radosni sa pljeskavicama, koka-kolama i pivom u autobusu ima da budu lepo prebačeni na mesto gde se organizuje koncert sa vatrometom.
Ali, ovo je poruka ostalim prevoznicima – ne smete da vozite na mitinge i druge manifestacije pripadnike ostalih stranaka, jer se to ne uklapa u koncept Vlade koja je prepuna demokratskog kapaciteta, da putem dopunskih i naknadnih izbora promeni izbornu volju građana u lokalu.
Toga smo svedoci svakodnevno. Znate i sami, verovatno ćemo doći u situaciju da kontrolišemo i da postavimo pitanje – da li te asfaltne baze kada se sele, odnosno da li ti kamioni kada prebacuju, imaju zaključene ugovore o prevozu i da li je unapred neko platio troškove prevoza.
Hajde da vidimo kako bi izgledalo ovo što ste vi zamislili da može da uđe u ovaj zakon, kada bi to neko nezavisan primenio,. Samo bih vam skrenuo pažnju. Posle vas, neka dođe i neka nenarodna vlast, šta smatrate, da li oni imaju legitimitet da menjaju vaše propise koje hvalite, pa i ovaj i ovih 250 i više, što bi rekao gospodin Marković, najdemokratičnijih propisa koje je ljudski um mogao da zamisli.
Šta mislite, kako bi taj propis primenjivala DS čije sprečavanje dolaska na vlast zdušno brani podrškom Vlade Vojislava Koštunice Socijalistička partija.
Šta mislite, hipotetički, pu, pu, ne pomerio se, da se ne povrati nikada, dođe DS ponovo na vlast i kaže –nećemo da menjamo vaše propise koje ste doneli dok smo bili opravdano odsutni iz sale, mi ćemo te propise da primenjujemo.
Šta mislite, kako će da prođu prevoznici? To je, gospodo, već viđeno. Nukleus takvog ponašanja je u Beogradu bio Vuk Drašković kada se dogovorio da pomeri Đinđića, da ukloni DS, preuzeo je kompletnu vlast i onda ste imali one igranke sa prevoznicima i one dogovore i primenu propisa. Uvek se onaj koji krši propis poziva na propis. Nikada onaj koji krši propise, koji pravi neku zloupotrebu, ne kaže – to sam ja tako uradio zato što sam hteo, nego uvek kaže – što vi mene napadate, to je u skladu sa zakonom. Pogledajte, član taj i taj, stav taj i taj dozvoljava to i to.
Samo da vas upozorim, ako budete krenuli sa primenom ovog vašeg propisa kada ga budete izglasali, pozivam gospođu Vesnu Rakić-Vodinelić i ove velike dušebrižnike za ljudska prava, da ovo tumače kao sveti primer zbog koga bi mogao da se primeni njihov propis i da znate, ako ova slobodna zona, žuta zona preko puta, sa ovim što je u performansu da je Mišel Platini najbolji golman na kugli zemaljskoj, ako oni dođu, onda će Vesna Rakić, ne da vas lustrira, nego će sve da vas kastrira. U to budite apsolutno sigurni. Ovo su izrazi srpskog jezika, pri tom nijedan izraz nije bezobrazan. I izraz štrojenje je domaći, narodski, on se koristi u selima, veterinari kada idu nešto da rade, kažu – molim veterinara da dođe da mi uštroji vepra i to nije bezobrazan izraz. Čitajte malo rečnike, proverite to.
Znači, ova vaša priča oko velikog demokratskog bloka je neodrživa. Sami nikako, a zajedno ne možete. Ako pravite ove propise, pa onda dođete u situaciju da uvek u drugom krugu morate da podržite nekoga, a radije bi ruku isekli nego da zaokružite broj ispred njegovog imena, znajte da će lustracija i ove kritike da budu prema vama, neće prema nama. Ne, nego će na bazi naših pozicija vas da osporavaju. Naše rečenice i naše sklopove ima da koriste kad budu na vlasti u borbi protiv vas koji ste doneli ovakav propis, jer, znate i sami, ima ona stara izreka – ničija nije gorela do zore i ima i ona, da parafraziram, Hegelova misao – sve što je propalo, ne treba da se žali za njim, jer je istorija i pokazala da je ono moralo da propadne i da nikako nije moglo da se zaštiti. Naravno, to sam malo parafrazirao.
Pozivam poslanike i vlasti i opozicije, poslanike koji zastupaju građane Republike Srbije, preko kojih građani ostvaruju svoju suverenost koji mu Ustav garantuje, da se ovi amandmani usvoje, da se ovaj zakon ne usvoji, jer ovo je zakon kojim se normativno stvaraju mogućnosti da se zloupotrebe vrše što masovnije bez bilo kakvih posledica i primene ovog zakona, kako ste ga vi napisali.
Plaše se ljudi koji se bave ovom delatnošću, ne zbog toga da li su nešto loše uradili ili da li su nešto uradili suprotno zakonu, nego zbog toga što ovo stoji kao velika opasnost da lice koje treba da primeni zakon, lice koje treba da postupi po uputstvu, pravilniku koji se donosi na bazi ovog člana o kome danas govorimo, na koji smo podneli ovaj amandman, da se stvara osnova za legalizovanu zloupotrebu, što znači da se širi strah. Verovatno ćemo posle promene vlasti u Republici Srbiji morati da donosimo zakon o oslobađanju građanina od straha koji je indukovan nastao dosmanlijskom vlašću od 5. oktobra.
Na kraju, samo da vas podsetim na jednu stvar, čovek je stalno u evoluciji, u razvoju, ne valja kada su na vlasti oni kojima se mozak zakrči sa datumom – 5. oktobar. Samo da vas podsetim, Milošević je mrtav čovek, odavno ste vi na vlasti, već 6 godina, skoro 60%, ako se to uporedi u procentima, 1:0,6 – u takvom je odnosu ona vlast u odnosu na ovu demokratsku najbolju.
Znači, vi ste već pola tog vremena istrošili, a bilo kakvo poređenje ove i neke prethodne vlasti, sada je već neumesno, a krunski dokaz je nesposobnost ove vlasti.