Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine predsedniče, vi niste bili prisutni, a moram da vas obavestim i upozorim i da se formalno-pravno pozovem na Poslovnik Narodne skupštine. Formalno-pravno to je član 104. i član 28.
Sada da vam obrazložim. Dok ste vi bili odsutni, ministar Mlađan Dinkić, u uvodnom izlaganju, kao predstavnik predlagača povodom dva zakona koja se tiču javnog duga, na kraju sa nekoliko rečenica je izneo niz uvreda i uvredljivih reči, sa ciljem da omalovaži Narodnu skupštinu, da saučestvuje sa nekim novinarima, Đilasom, Tadićem i ostalima, kojima je stalo da se ponizi Narodna skupština.
Vas lično prozivam, vi ste dužni da čuvate integritet, dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije. Te u tom smislu vas obaveštavam da je ministar Mlađan Dinkić načinio haos u ovoj zgradi. Šta je uradio? Rekao je sasvim otvoreno da su poslanici barabe. Sada da vam kažem šta je sve na taj način on uradio.
Vi se sećate kada su fariseji Isusa Hrista isporučili, ne seća se on, valjda ste čitali nešto, nema na internetu, nažalost, moram da vam kažem.
Pozvao sam se na vaše znanje, za vas apsolutno znam da znate o čemu pričam.
Pilat da bi odlučio, on je Jevrejima ponudio barabu koja se tako zove, koja je ubica dece, i Isusa Hrista, i rekao je - opredelite se, jednog od njih ostaviću u životu, drugi će da strada.
Nažalost, opredelili su se za barabu i tada je ostao naziv baraba za nešto najgore što postoji na kugli zemaljskoj. Na taj način je Mlađan Dinkić stavio do znanja da on ne poštuje Narodnu skupštinu, te u tom smislu predlažem u skladu sa Poslovnikom, s obzirom da gospodin Anđelković, koji je u tom trenutku bio predsedavajući i verovatno nije ni mogao da pomisli da će u završnoj reči Mlađan Dinkić to da kaže, da konstatujemo da je izvršena povreda Poslovnika u danu za glasanje.
Drugi predlog, gospodine predsedniče, da vi napišete pismo Vladi Republike Srbije i da ukažete na nedolično ponašanje Mlađana Dinkića. On je to namerno rekao da bi stvorio ovakvu jednu situaciju i da onda nonšalantno izađe, jer njega Narodna skupština uopšte ne interesuje.
To je njegov oprobani manir koji već mesecima promoviše kada predstavlja Vladu u Narodnoj skupštini. Ili, gospodine predsedniče, da obavestite Administrativni odbor da usvojimo odluku da zabranimo Mlađanu Dinkiću ulazak u zgradu Narodne skupštine. On je poprilično zaslužio takav odnos predstavnika u ovoj skupštini.
Znači, nije to pitanje vaspitanja, to moram da vam kažem. Donekle bih mogao da razumem da je on u nekoj replici nekome odgovorio, ali nije bila replika, nego uvodno izlaganje gde se reklamira i promoviše Vlada. Ne verujem da je Vlada na sednici odlučila da Mlađan Dinkić, kada predstavlja Vladu povodom ova dva predloga zakona, da su ga ovlastili da kaže da su narodni poslanici - barabe.
To ga sigurno nisu ovlastili. Vi što sumnjate da to nije rekao, uzmite stenogram pa pročitajte. Gospodine predsedniče, ne želim nikakav odgovor, ne želim da potenciram ovo pitanje. Izneo sam tri-četiri predloga i od vas zavisi koji ćete predlog da primenite.
Samo vas još jednom podsećam, vi ste dužni da štitite dostojanstvo ove Narodne skupštine, ovog organa i ovih poslanika.
Gospodine Markoviću, povodom svake tačke dnevnog reda pravilo je da se vodi rasprava u Narodnoj skupštini, vodi se neka vrsta pretresa. Bez obzira što imate utisak da ništa nije sporno u ovoj predloženoj odluci o prestanku sudijske dužnosti, bez obzira što većini sudijska funkcija prestaje na lični zahtev ili zato što su ispunjeni uslovi za starosnu ili invalidsku penziju, pravo je da Narodna skupština omogući raspravu.

Mi iz SRS nećemo da iskoristimo ovu tačku dnevnog reda da bismo ukazali na nedostatke postojećeg sistema kojim je uređen izbor, razrešenje i prestanak sudijskih funkcija, jer smo o tome odavno, i to poprilično, ispričali.

Želim samo da ukažem...

(Predsednik: Molim vas, omogućite poslaniku da govori. Izvolite, gospodine Krasiću.)

... bez obzira na to što osnov za prestanak sudijske funkcije pojedinih sudija, naročito kandidata pod rednim brojem 3, jeste njegova slobodna volja, koja može da bude zasnovana i na tome što je taj kandidat ljut i na Društvo sudija, i na pravosudni sistem, i na Narodnu skupštinu i na one koji su mu obećali da bude izabran ponovo za predsednika suda.

Mi ipak moramo da podignemo glas i da kažemo da nije sasvim dovoljno to što neko napiše izjavu - ne želim više da budem sudija, već bi pravosudni organi ili oni u sistemu pravosudnih organa, a pre svega mislim na ono što je u Vrhovnom sudu i što gravitira ka Vrhovnom sudu, u vidu Odbora ili Saveta, moralo da ima i neki odgovor na pitanje kako su oni to radili dok su bili predsednici ili sudije. Tog odgovora nema. Nema kada je u pitanju bivši predsednik Drugog opštinskog suda, koja je vedrila i oblačila, koja se bavila više politikom neko pravosuđem. Naravno, sada će, kao budući advokat, ostvariti onaj svoj uticaj koji je nekada imala dok je bila predsednik suda.

Slična situacija je i sa bivšim predsednikom Prvog opštinskog suda i drugim eminentnim veličinama DOS-ovog režima, onog DOS-ovog režima od 5. oktobra, koji su se kandidovali i preporučili za ta visoka mesta u pravosuđu upravo na taj način što su služili nekoj politici.

Sada, gospodo poslanici i vi građani Republike Srbije koji pratite ovaj prenos, ako pratite, trebalo bi danas da podignemo glas i da tražimo od predsednika Republike, predsednika Vlade, predsednika Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom i svih ljubitelja Haškog tribunala da, ukoliko su na državnim funkcijama, ovog momenta podnesu ostavke.

Imali ste prilike da čujete jučerašnju vest iz Haškog tribunala. Ako vas je pre mesec dana zbunila vest da se Haradinaju dozvoljava bavljenje politikom iako je u procesu pred Haškim tribunalom, jučerašnja presuda je svima valjda jasno otvorila oči kakav je taj sud, i koga ste vi to sve prevarili da dobrovoljno ide u Haški tribunal, i koga ste kidnapovali i poslali dželatima. Da li tamo ima pravde, da li tamo ima istine, da li ima nekog zakona?

Tema je, gospodine Ištvane, sve je to tema. U ovoj zemlji su proganjane sudije koje su sudile Klintonu i onoj bandi koja nas je bombardovala, pa ste odmah Havijera Solanu primili kao velikog tatu, velikog oslobodioca i tvorca one države zbog koje se vi svi hvalite da ste državotvorne stranke.

Demokrate kažu da su državotvorna stranka, napravili državnu zajednicu koja ne funkcioniše i ne postoji.

Koju su drugu državu napravili? Sve druge države su rasturili koje su bile na ovom prostoru ovde.

Valjda vam je sada jasno šta je Haški tribunal i šta to slugeranstvo Haškom tribunalu znači. Razumem neke sudije koje ne žele da imaju veze sa našim pravosuđem, jer tu više nema ni zakona, nema ni principa, ni morala, ničega. Žele da pobegnu neki, ne žele da budu u takvom sudu.

Setimo se, gospodo narodni poslanici, kada je donet ovde Zakon o pomoći porodicama Haških optuženika. Šta ste uradili? Odmah ste preko Ustavnog suda blokirali nezakonito primenu celog zakona, a ne pojedinačnih akata donetih na bazi tog zakona, pa se još hvalite. Pa i sinoć jedna spodoba se hvali kako neko podržava haške optuženike. Ko podržava tog Limaja i Tačija? Ko ih podržava iz ove vlasti?

Sve je urađeno u korist onih koji su otvoreni neprijatelji ovog naroda i građana Republike Srbije. Danas puj pike ne važi se. Danas ćemo mi lepo da pričamo, eto, oni su sami podneli zahteve, hajde i mi njih da razrešimo, sledeća tačka hajde da delimo ordenje, pa posle toga idemo na glasanje o amandmanima, velika nauka u našoj zemlji.

A Hag nam rasturio državu. Jednoga kidnapovali, jednoga doveli u nemoguću situaciju da je morao da ide da ne bi izlagao neprijatnosti i državu, i sebe, i porodicu, i stranku, druge ste prevarili, pa ste im organizovali pratnju, ministri ih prate. Jednom ste poklonili kola kao veliki čin, on je veliki patriota što se dobrovoljno predao. I kakve su presude Haškog tribunala?

Da li vi sa vlasti, i ove i one prethodne, imate obraza da izađete pred lice javnosti? Poslali ste naše građane na giljotinu, svesno i namerno, da bi se dodvorili. Ovo je marionetska vlada. Sve čini što traži MMF, Havijer Solana i druge belosvetske protuve.

Hajde da se vratimo svi na svoje početne stavove. Mi naš nismo promenili. Da li ste vi promenili vaš? Niste i ne smete, nego samo da sagnete glavu, da sačekate da prođe ova oluja, radikali će dva dana da dižu galamu zbog ovoga, a onda puj pike ne važi se, teramo dalje.

Građani Srbije, zapamtite ko su ljubitelji Haškog tribunala, počev od onoga ko je rekao - neka idu tamo da dokazuju svoju nevinost, pa preko ovoga što se ogleda, ne Marković, nego ovaj preko puta ovde, što se ogleda na ogledalima. I njega ste stavili u tim za pregovore. Znate i sami kako će da idu pregovori sa ovom ekipom.

Znaju građani Srbije kakva su vaša obećanja. Pisali ste protiv Limaja, protiv Tačija, protiv ovih, protiv onih i gde je pravda? Dokazi su izašli, to nije bilo dovoljno za Hag. Haški optuženik može da se bavi politikom, organizuje demonstracije, radi šta hoće po Kosovu i Metohiji, pa čak ima i tih pretenzija i prema ovim opštinama dole.

Taj isti sarađuje ovde sa Biserkom, Kandićkom, Čedom Jovanovićem. Gde ste, što ne hapsite? Imate dokaze. Ako sam ja saznao, vi onda pet puta bolje znate. Šta čekate? Čekate da nestane država i da nas obavestite kako je u demokratskoj proceduri nestala država. Vodite računa šta radite, kako ćete pred sud istorije, kako ćete pred decu i unuke?

Prevarili ste sve i narod i one ljude koje ste isporučili tamo kao živo mesto. Prodali ste ih. Za šta? Za Pariski klub, za Londonski klub. Za šta? Za razvoj naše privrede, ništa ne radi. Vlada 10 mafijaša u ovoj zemlji, 10 velikih tajkuna. Ceo svet zna kako peru pare, počevši od onog generalnog direktora JAT-a, koji prima 25 hiljada evra, pa sedam hiljada za sebe, ostatak za tajkuna Danicu Drašković. I vi to podržavate.

Onda gledate kako da se uklopite, gde će koji predsednik suda, gde će koji sudija, pa ako ne prođe, brže bolje, neću više da budem sudija, idem u neku nevladinu organizaciju, da me neko finansira, najbolje Soroš.

Otvorite ljudi oči, pogledajte, vi ste stranke na vlasti, vi vodite državu, vi morate da štitite državu, a ne da uništavate državu. Vi ste pogrešno shvatili svoj posao. Na svakoj tački dnevnog reda se vidi kako loše vodite državu i kako je uništavate. Na svakoj tački dnevnog reda. Nećemo da vam pravimo društvo, jer vi niste nama društvo.
Na početku bih samo rekao da je ovaj predlog zakona došao na dnevni red ove sednice ne čak ni po hitnom, nego po turbo, turbo hitnom postupku.
Zahvaljujući, pre svega, tome što je predsednik Narodne skupštine predlagač ovog zakona. Da sam ja predlagač nekog zakona, većina to ne bi ni uzela u razmatranje i to bi čekalo poput nekih predloga zakona koji već godinu i po dana čekaju da dođu na red po nekoj proceduri.
Naravno da su poslanici većine glasali za ovo, da se uvrsti u dnevni red preko reda i to je sada taj vaš uticaj, gospodine predsedniče, autoritet koji uživate kod poslanika većine.
Znam da je vama bilo neprijatno što su oni podržali vaš predlog da se to stavi po tom hitnom postupku, ali eto oni su to stavili.
Dalje, da sam kojim slučajem ja obrazlagao zakon na način kako ste vi to počeli, mene bi predsedavajući upozorio na temu. Prvo bi me upozorio da nije na dnevnom redu kakvi su rezultati izbora bili pre godinu i po dana.
Ako ste hteli na bazi statistike da potvrdite neki legitimitet, onda ste totalno promašili temu.
U drugom delu vašeg izlaganja, prosto sam se začudio da li podnosite ostavku, jer pravite neku rekapitulaciju, šta mi treba da radimo, kako smo radili, pričate o nekoj svađi. Ni sa kim se nisam posvađao.
Uvek ovde izađem da iznesem stav SRS i neki put svoj lični stav, a on je možda u suprotnosti sa stavom nekog poslanika, ali ne sa poslanikom. Sve poslanike poštujem, kao što i sve ljude moram da poštujem, a njihovo mišljenje mogu da delim, a mogu i da imam suprotno mišljenje.
Ako je vaše izborno obećanje bio jedan ovakav zakon, onda u potpunosti razumem što vi insistirate da ispunite sva svoja predizborna obećanja, ali vaša predizborna obećanja ovu stranu Narodne skupštine ne obavezuju.
Dalje, kažete da se svađamo povodom nekih stvari koje tište građane i da ovde raspravljamo. Jeste, gospodine predsedniče, ali ovo što je vaša inicijativa verovatno je dvanaesta rupa na svirali Vojislava Koštunice.
Na prvom mestu se nalazi verovatno sudbina ove države, državno-pravni status, ekonomski položaj, i da ne ređam sva ona druga pitanja koja su daleko važnija.
Vi ste to predstavili na ovaj način da je i ovo jedno važno pitanje, ne sporim značaj ovog pitanja, ne sporim značaj celokupne državne politike, nagrađivanja znamenjima ljudi koji to svakako zaslužuju, kao znak počasti prema tom pojedincu, a i kao neki stimulans drugima, ali u svakom slučaju, i u jednoj i u drugoj situaciji, kao jedan sistem promovisanja društvenih vrednosti u Republici Srbiji.
Verovatno je svima jasno da mi ne želimo da sporimo to da je potrebno na neki način odati priznanje pojedincu, grupi, organizaciji, koja nesporno ima neke zasluge za razvoj ovog naroda, i na taj način davati primer mladim pokolenjima u kom pravcu kreće sistem društvenih vrednosti u Republici Srbiji.
Međutim, vi ste mene i nas iz SRS zbunili ovim predlogom zakona. Vi ste napokon to na kraju rekli, ono što je otpočetka kada smo dobili ovaj predlog zakona nama bilo jasno, da je ovo pisao Krunski savet. Jeste, gospodine Markoviću, to je vrlo korektno sa moje strane.
Zašto Krunski savet? Zato što je terminologija koja se ovde koristi poprilično arhaična i nemam ništa protiv te terminologije, samo o tome pričam kao znaku prepoznavanja, meni se ova terminologija sviđa. Delim mišljenje sa upotrebom ovih termina, osim onog kancelara, jer kancelar me podseća na dominaciju katoličke akcije preko demohrišćanskih stranaka u nama nekim neprijateljskim državama. Ko razume shvatiće.
Šta me drugo iznenađuje povodom ove brzine i ovog predloga? Rekli ste da na ovaj način sistemski se rešavaju neka pitanja, šire posmatrano, pitanja sistema društvenih vrednosti, a da najodgovorniji za to treba da bude, i najovlašćeniji za te stvari, treba da bude organ, ipak upotrebljavam taj termin, ne pojedinac, nego organ koji simboliše jedinstvo vlasti, jedinstvo države, jedinstvo svih građana. Znate i sami po Ustavu imamo jedan organ koji predstavlja i zastupa Republiku Srbiju.
Međutim, gospodine Markoviću, u vašem predlogu zakona nisam pronašao nijedan mehanizam kojim ćemo mi da zaštitimo društvene vrednosti koje vi želite da promovišete ordenima od samovolje ili zloupotrebe nekog pojedinca koji dođe u tu poziciju, da on reprezentuje organ.
Kada bi ovde postojali jasni, zašto ne reći, i oni tanani mehanizmi koji bi sprečavali zloupotrebe, a mi u ovoj sali ne smemo da budemo naivni, jer manje ili više svi imaju neko iskustvo u politici, neko 15 godina, neko 20 godina, neko dve godine, i onaj što ima dve godine nekog političkog iskustva ne može biti politički naivan. On, pored one dobre namere koja se promoviše nekim zakonom, mora da vodi računa i o tome da li ovakva rešenja omogućavaju nesmetanu zloupotrebu ovlašćenja.
Zašto to kažem? Malopre hteo sam da vam aplaudiram kada ste rekli - neprihvatljivo je da predstavnik vojne sile, neke strane države koja je neprijateljska nama, dobije najviše državno odličje naše Republike. Slažem se sa vama, ali vi nama niste dali garanciju.
Sada možemo da uzmemo onu knjigu Zorana Petrovića-Piroćanca, kako beše, mislim "Srpski virus", i da damo sve one izjave koje su mirotvorci, humanisti dali na račun srpskog naroda, ne vlasti, počev od onog velikog glumca Pitera Justinova, koji je ambasador UNICEF-a itd. On kaže da je srpski narod na nivou nedorasle životinje, parafraziram, ali se svodi na to.
Mene ne bi iznenadilo da Ćirilov pokrene akciju da se tom čoveku dodeli orden, neko odlikovanje. Uzeo sam bezveze Ćirilova, Borka Pavićević, ova Borka partizanka, ona bi to isto mogla da napravi. To prođe i onda mi sad kažemo koji je to sistem vrednosti. Ne vidim ovde branu za sistem vrednosti. Ne vidim branu.
Pošto sam otprilike uspeo da vam ukažem da ne sporim vašu ideju, ne sporim korisnost ovoga, ali sporim neka rešenja koja dovode u pitanje ceo ovaj koncept. Krenu ću redom.
U članu 4, drugi stav, napisali ste da ordeni, velika odlikovanja i spomenice Republike Srbije poseduju kvalitet moralnog lika. Kvalitet moralnog lika dajete odličju kao pretpostavka. Znači, onaj koji je dobio orden Cara Dušana, samim tim što je zakačio taj orden podrazumeva se da je pojedinac koji ima kvalitet moralnog lica, kao osoba, kao pojedinac, da je visokomoralna ličnost. Po ovom vašem zakonu, po službenoj dužnosti taj orden dobija predsednik Republike. Vi sada protumačite da li je on uvek moralan ili nemoralan.
Pokušaću još ovih desetak minuta da jednostavno pokušam da ubedim gospodina Markovića da, ako može, povuče ovaj Predlog zakona, jer mislim da je ovo preuranjeno.
Mislim da je ovo preuranjeno i molio bih sve koji učestvuju u raspravi da ipak očuvamo značaj ovih naziva odličja i da se tu ne prave neke improvizacije. Verovatno, manje ili više, usvojili ili danas ne usvojili ovaj zakon, verovatno u nekom periodu će morati da se usvoji sličan zakon, verovatno sa sličnim nazivima ordenja, pa tu treba sačuvati jer sve su to nazivi koji oslikavaju našu istoriju i treba da imamo poštovanja prema svojoj istoriji i prema ličnostima iz naše istorije, koje su jednostavno dale pečat ovom narodu i ovoj državi. O tome ne želim da pričam.
Sada samo pričam o preuranjenosti i nedostatku mehanizama koji treba da očuvaju da baš taj pojedinac koji dobije taj orden treba da dokaže i da stalno čuva kvalitet moralnog lika koji se pretpostavlja da se nalazi na tom, u fizičkom smislu, izraženom parčetu, ne znam, bronze, neke plakete itd. Tu ne vidim garancije.
Kod tih ordena vidim nadmetanje, preglasavanje, nadglasavanje, a sistemski ste ubacili da orden Cara Dušana nosi ono lice koje na izborima bude izabrano za predsednika Republike. Moram to da kažem, pošto vi ne prihvatate našu inicijativu da se priča o našem predsedniku Republike, njemu bi više odgovarao orden - ogledalce, ogledalce, ko je najlepši na svetu. Više bi mu odgovaralo to odličje.
Nije za amandman, eto, nismo napisali amandman, nije za amandman zbog Cara Dušana i zbog naše istorije itd. Vi ste u zakonu napisali da onaj koji je predsednik Republike odmah može da zakači taj orden. On ima pravo na doživotno to. A šta se dešava ako to lice bude opozvano na republičkom referendumu zbog očiglednog kršenja Ustava, zakona, zbog nepoštovanja ljudskih prava.
Uzeo sam ovaj primer pošto je on očigledan, mogu da krenem i sa drugim primerima, shodno redosledu ordenja, odličja i ovih medalja i spomenica. Ovo sam uzeo kao nešto najprepoznatljivije.
Pre nekoliko dana niste prihvatili naš predlog da se uvrsti u dnevni red, recimo, tačka pokretanje postupka opoziva predsednika Republike. On vam je odmah te večeri odgovorio na sebi svojstven način, stavio vam je do znanja šta on misli o vama kao većini, ne o nama kao manjini. Mi nemamo skrivalice sa njim. Kada god da neku izjavu koja je protiv naroda, protiv države, protiv vojske, protiv ovoga, onoga, mi ga ošamarimo sa ove govornice.
Bavimo se politikom i imamo pravo da kritikujemo svakoga za ono što je uradio loše za ovaj narod. Napravio je skandal u Moskvi, znate i svi, ne morate da čitate novine. E, on treba da nosi najveći orden Republike Srbije. Kako to može? Smatramo da je degutantno unositi neku odredbu, gde se nekom licu koje je dobilo najviši orden u Republici Srbiji, posle izvesnog vremena oduzima taj orden. To je uvreda za ovo što ste napisali, kvalitet moralnog lica. To je ta uvreda.
Zato vam kažem, gospodine predsedniče, cenim vaše dobre namere, ali ovo je preuranjeno za naš trenutni društveno-istorijski trenutak. Preuranjeno.
Sada pravim ovu veza arhaičnih izraza sa ljudima iz Krunskog saveta koji su prihvatili tu terminologiju. Ako smo mi Republika, onda ne možete član 9. da počinjete rečju - poglavar svih ordena. Ne ide. Da ste rekli, onaj ko dodeljuje, odlučuje itd, organ, ali poglavar, on asocira na Acu gicu. Znam da se u ovoj zemlji vodi akcija do 2008. godine da Srbija bude monarhija, manje ili više javno, ali se vodi ta akcija. To budite sigurni.
U prilog tome je bila neka promena simbola, ali neću da otvaram tu temu. Od toga nema ništa, zapamtite, kod nas se monarh menjao tako što sin ocu izvadi oči ili sin ubije oca ili otac ubije sina. Naša su loša iskustva sa monarhijama. Mi smo već toliko godina Republika, SRS je stranka koja zastupa republikanski oblik organizacije države. To je naš politički stav. Nemamo ništa protiv Karađorđevića, niti da ima živih Obrenovića, nemamo ništa i izražavam prosto politički stav.
Kaže u članu 10 - dodela svih ordenja, velikih odlikovanja, medalja i spomenica Republike u isključivoj je nadležnosti predsednika Republike. Pazite, to ni u snu ne bih smeo da pomislim. Ne samo zbog ovoga, nego svakog budućeg predsednika Republike, jer naša iskustva su vrlo opasna kada neki pojedinac dobije ta ovlašćenja. Gospodine predsedniče, samo da vas upozorim na neke nesporne činjenice.
Imali smo jednog predsednika Republike kome je kompletna opozicija i javnost osporavala što je istovremeno i predsednik stranke i predsednik Republike.
Danas imamo predsednika Republike koji je i predsednik jedne frakcije u svojoj stranci i niko mu ne osporava to što je predsednik jedne frakcije u svojoj stranci.
Imali smo situaciju kako predsednik Republike može da živi na Dedinju, pa su studenti išli da mu daju pismo, pa pogaču, pa tortu, pa da mu čestitaju rođendan itd. Sada imamo čoveka koji i pre nego što je postao predsednik odmah pobegao na Dedinje i niko ništa ne priča. Nema ko da finansira, javila bi se pobuna, ali treba da se pojavi finansijer, kao prošli put što se pojavio finansijer za studentski protest.
Kako mogu da verujem ovom predsedniku Republike kada njegovi glavni savetnici, taj Šaper i ovaj, mašinski inženjer, žuti Đilas, oni su sada proterani iz Telekoma, Grk ih je proterao. Grk je spasio Srbiju u Telekomu, jer su oni hteli neke programe tamo da muvaju. Oni samo muvaju.
Ako vi želite narodnu kancelariju da pretvorite u kancelariju za ordene, gospodine Markoviću, nemojte to da radite. Začas će oni to da preokrenu. Šta obavezuje DS? Oni samo vole sebe i nikoga više. Ni sa kim živim ne mogu. Oni nemaju koalicioni kapacitet, kako oni to kažu. Ko može sa njima? Svakog su oni prevarili. Šta rade sada? Samo obilaze po inostranstvu i laju protiv Srbije, protiv i vlasti i opozicije. To je DS. To svi znate, svi ste osetili na svojoj koži.
Imate odredbu koja kaže da narodni poslanik Narodne skupštine za vreme trajanja mandata ne može da dobije itd. U ovom trenutku stvarno moram da budem malo i maliciozan. Zašto niste propisali neko odlikovanje za ove poslanike preletače, koji dobijaju po službenoj dužnosti. To je postalo, vidite i sami, jeste gledali sinoć emisiju, postalo je "in". Išao sa jednom strankom, otišao u crkvu i zakleo se. Dajte makar da uvedemo kaznene ordene: Dika preletač, poslanik preletač. Mi imamo to ovde u Skupštini i sada smo mi legitimni da morališemo putem odlikovanja.
Stvarno se izvinjavam što možda nekome deluje da devalviram inicijativu. Gospodine Markoviću, uopšte ne želim da devalviram vašu inicijativu. Odlikovanja i ovo pitanje doživljavam kao sistem vrednosti Republike Srbije, opšteprihvaćeni sistem vrednosti Republike Srbije. Da bi on bio opšteprihvaćeni sistem vrednosti, gospodine Markoviću, morali ste da kontaktirate sa svim poslaničkim grupama.
Predsedavajući, izvinjavam se, iskoristiću samo još jednu rečenicu, nećete da mi zamerite. Pazite, predsednik Republike može raspustiti ordenski savet. Dalje, niko ne može sebe predložiti za odlikovanje bilo kojim ordenom, velikim odlikovanjem itd. Nemate nijedan zaštitni mehanizam, a imate zloupotrebu, kao, otprilike, izvolite.
Gospodine Markoviću, mi ovaj zakon ne možemo da podržimo, ali vam savetujemo - povucite ovaj predlog zakona, napravite konsultacije na heraldičkim osnovama. Ne sporim heraldičke osnove, ne sporim ni to što ste ubacili neke nove nazive koji asociraju na neke stare. To je divno, to je lepo, to je odraz naše državnosti.
Povucite ovaj predlog zakona, pozovite predsednike poslaničkih grupa, napravite dogovor i verujte, jedan sličan zakon, sa tananim mehanizmima koji su u funkciji zaštite ove inicijative od devalviranja od strane nekih pojedinaca, a ima takvih koji će sve to da zloupotrebe, onda možemo doneti takav zakon ovde sa ogromnom većinom.
Gospodine Markoviću, sve je tačno što ste rekli, ali mi koji smo na vrh brda bolje vidimo nego vi koji ste ispod brda.
Dobro ste me razumeli, ali ste pokušali da malo razvodnite ono što sam rekao. Odmah da vam kažem, ovakav predlog zakona nema jasan ustavni osnov i toga ste vi svesni i zato ste se u obrazloženju ovog zakona pozvali na jedan član Ustav i jednu tačku, da vidite kako se to definiše. "Republika Srbija obezbeđuje i druge odnose od interesa za Republiku Srbiju". To je stvarno najšire tumačenje Ustava Republike Srbije. Ne sporim, odmah da se razumemo.
Vaši razlozi za donošenje ovog zakona sadržani su u dva reda. "Donošenje zakona o odlikovanjima Republike Srbije neophodno je iz razloga nepostojanja republičkog propisa koji uređuje ovu materiju". Znači, zbog ovoga Republika Srbija ne može da diše.
Ono na šta nikada nećete dobiti saglasnost SRS povodom ovog predloga zakona sami ste napisali u obrazloženjima pojedinih odredbi ovog predloga zakona. Sada ću da vam pročitam šta ste napisali u obrazloženju za član 9. Predloga zakona i to samo jedan deo, gde se govori o ovom ordenu. "S obzirom na nepoklapanje termina stupanja na snagu ovog zakona i stupanja na funkciju aktuelnog predsednika Republike, prva investitura bi se izvršila danom stupanja ovog zakona na snagu".
Znači, vama je stalo da što pre ovaj zakon stupi na snagu kako biste zadovoljili Borisa Tadića sa ordenom Cara Dušana. Koji će radikal da vam glasa za to? Koji će socijalista da vam glasa za ovakav predlog zakona?
Malo se razlikuje vaše obrazloženje moralnog lica u članu 4, poslednji stav. Uvek sam pričao o licu, a ne o liku. Možda se nismo razumeli. Da vas samo podsetim na ono što je svima poznato.
Bili su izbori za predsednika Republike. U prvom krugu je pobedio, imao više glasova Tomislav Nikolić u odnosu na Borisa Tadića. Malopre ste lepo pročitali te statističke podatke. Onda je u drugom krugu sve protiv Tomislava i došao je gospodin Tadić, izabran za predsednika. Mesec dana se pripremao, tamo renovirao, menjao svašta da on kada uđe, njegovo veličanstvo, to bude sve cakum-pakum, pa je inauguracija bila kao da smo birali poglavara rimokatoličke crkve.
Nije prošlo ni deset dana, ona vaša kohabitacija, podnošljivost, pretvorila se u to da on i njegova stranka kažu - izabran sam za predsednika Republike voljom građana, šta vi sada mene ima tu da prozivate. On je pet minuta posle izbora zaboravio da ste svi vi koji ste na vlasti pozivali i članstvo i građane da glasaju za Borisa Tadića. ž
Vi sada hoćete da retroaktivno primenite zakon. Zakon će da stupi na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a orden će da se dodeli aktuelnom zatečenom predsedniku. I sve je to moralno. E pa, nije moralno. Sve to nije moralno, gospodine Markoviću. Ne može tako.
Kažete - komplikovana procedura, vi mislite da je komplikovana procedura garancija da se ne pogreši. Ne. Imamo Zakon o javnim nabavkama - legalizovan kriminal. Došlo je po sistemu - moraćemo, kao sav normalan svet, da prepišemo slovenački zakon o javnim nabavkama, a pre nekoliko dana Mlađa je rekao - najgori zakon koji smo prepisali je bio zakon o javnim nabavkama.
On je čovek priznao, pre nego što je otišao da promeni odelo, pošto se uneredio. Vi ste bili tu kada je on to rekao. Rekao je - najgori zakon koji smo preveli je zakon o javnim nabavkama. On je izvor svih mogućih zloupotreba. Može svako u Srbiji da vam crta šemu zloupotrebe kod javnih nabavki, od tendera, zahteva, izbora postupka, do odluke, do naknadnih radova, do isplate, do naplate provizije za isplatu, elaborati mogu da se pišu.
Ovde, ko će da zaštiti sistem vrednosti u ovoj državi od mogućnosti, ne mogućnosti, sasvim izvesnog stanja da će neki da dobiju neka odlikovanja i da sa tim odlikovanjima plaše građane Srbije. Možete da zamislite kada fukara dobije orden, on plaši građane Srbije.
Zato je mnogo bolje, gospodine Markoviću, da vi ovo lepo povučete, jer je sasvim očigledno da je ovo preuranjeno. Vi mene u tom delu baš niste dobro razumeli.
Ako ovaj zakon izgurate na mišiće, ne znam da li će tada predsednik da kaže da je sporno pet mandata. On začas menja mišljenje, jednom hoće da potpiše zakon, a drugi put neće da potpiše zakon; jednom kradete mandate, drugi put falsifikujete; jednom ovo, a drugi put ono.
Ne znam da li će kod ovog zakona da kaže - ne prihvatam ukazom da proglasim ovaj zakon, jer je sporno pet mandata.
Da li možete da zamislite kako će moralno lice Borisa Tadića da odgovori na ono gde on treba da dobije?
Da ne ispadne sad stvarno da neko ima nešto protiv samog predsednika Republike, ali on je najslikovitiji primer za ukazivanje na nedostatke ovog predloga zakona, a oni se ogledaju u tome što nema mehanizama kojima bismo zaštitili ove ordene od eventualno njihovih nosilaca. To je veći problem - kako da zaštitimo orden od nosioca koji može da dobije taj orden? To je problem.
Samo bih na početku rekao da je dobro što je i Odbor intervenisao amandmanom i što je ministar prihvatio taj amandman Odbora koji se tiče onog učešća u bruto društvenom proizvodu i pozivam poslanike da se to podrži. Ne znam zašto nije postao sastavni deo Predloga zakona, ali verovatno postoji nešto u Poslovniku. Onog dana kada se bude glasalo, to bi bilo dobro da se podrži.
Ovaj amandman koji sam podneo, on se odnosi na treći stav. Vi ste predložili da strategija, zapravo, koliko ona važi, za koji period se donosi, kako je to ovde navedeno i rekli ste, 10 godina, a ja sam predložio da bude pet godina.
Stvarno mogu da shvatim argumente koji su vas rukovodili da idete ka jednom malo dužem periodu, jer ipak naučna istraživanja dugo traju, u nekim oblastima predugo, u odnosu na druge oblasti društvenog života.
Ja sam insistirao na skraćenju ovog roka iz prostog razloga što je moderna nauka vrlo dinamična. Samo ću uzeti nešto kao primer, unapred se ograđujem, možda je i loš primer, možda nije dobar za upoređivanje, ali mi je poznato da oni ljudi koji su pre 25 godina završili elektroniku i ova saznanja danas koja se uče na tom fakultetu, to su dve različite stvari, jer neka procena je bila da je to otprilike na 10 godina, a sada već na pet godina, evo, dve godine kompletno znanje se menja u jednoj oblasti.
Ukoliko se stavi taj rok od 10 godina, onda postoji opasnost da smo mi zacementirali jedan vremenski period, odredili strateški u kom pravcu ćemo da razvijamo neku naučnu oblast, da odobravamo sredstva za naučne projekte koji idu tim putem, a u međuvremenu nas je svet preskočio, odnosno nauka nas je preskočila.
Opet možda pogrešim, ali nećete da mi zamerite. Mislim da smo 1953. godine bili treći ili peti u svetu u smislu elektronike, razvoja elektronike, dostignuća itd. Onda smo počeli da stagniramo. Ima svojih razloga, i opravdanih i neopravdanih, i objektivnih i subjektivnih itd. Moja ideja je bila da se ovim kraćim periodom važenja jedna strategije naprosto utiče na one koji su zaduženi za strategiju da gotovo na šest meseci preispituju strateška opredeljenja.
Naravno, vi ste ovde stavili da se na isti način može vršiti izmena i dopuna te strategije, ali jedna je stvar kada se kaže - ovo važi 10 godina, pa ćemo usput da ga menjamo ili dopunjujemo. Onda neko sazna za izmene i dopune, a neko ne zna. Neko sazna da su se desile izmene i dopune kada na konkursu bude odbijen, jer onda sazna da se u međuvremenu promenio program, odnosno strategija, pa više to za šta on ima neko interesovanje i ima neki projekat razvoja, nije od strateškog opredeljenja za državu u smislu razvoja nauke. U tom smislu sam išao na ovo smanjenje.
Inače, principijelno, slažem se da onaj okvirni ili grubi program, samo sa strateškim opredeljenjima u pogledu pravaca, bez neke detaljnije razrade, on treba da bude dokument sa relativno dužim vremenskim trajanjem.
Stičem utisak da niste shvatili ovu ideju. Ako vi smatrate da sa ovim nastavkom rečenice može menjati i dopunjavati u ovom periodu, onda bi to bilo prihvatljivo, ali se plašim da neće doći do informisanosti onih ljudi koji su zainteresovani za uklapanje u tu državnu strategiju.
Izvinite, molim vas, zašto bi neko ko je naučnik i ko se bavi naukom, ima program, ima ideju u kom pravcu treba nešto da se razvija, to je uklopljeno u ovu opštu strategiju, znate i sami koliko traje priprema za jedan projekat, i da on ne bude na vreme informisan da je u međuvremenu nešto promenjeno. Ta opasnost postoji kod ovoga što ste vi rekli, izmene i dopune.
Naravno da su potrebne izmene i dopune, ukoliko nauka ide jednim pravcem, a mi kaskamo, jer u međuvremenu ta oblast je već savladana, naročito kod ovih fundamentalnih istraživanja. Oblast je savladana, mi kasnije saznamo.
I mi sada neka saznanja što dobijamo o naučnim dostignućima kod nas kasne, jer onaj ko je došao do dostignuća nije imao nameru da odmah to objavi, jer čekalo se neko vreme. Zna se kako to rade Rusi, Amerikanci, kad maksimalno iskoriste taj svoj pronalazak, svoje dostignuće, onda tek posle izvesnog vremena oni objave to u nekom naučnom radu i učine dostupnim javnosti.
Samo sam to tražio da se izmeni, zbog toga da ne bismo normativnim odredbama napravili sistem obaveznog kašnjenja. To je bila moja ideja. Ovaj drugi deo oko izmena i dopuna, samo se plašim da će biti nejasan ljudima koji su zainteresovani za ovu oblast.
To je poenta ovog amandmana. Kao što vidite, nemam nameru da ulazim u ove konkretne stvari ovih šest oblasti koje su, svaka na svoj način, specifične, pa čak i sa različitim naučnim metodama.
Kada sam već ovde, nećete da mi zamerite, podneo sam amandman na član 44. stav 3. i mogu da kažem otprilike da i u ovom mom amandmanu je bila neka mala greškica, ali je dobro što je Odbor, i vi ste to prihvatili, otprilike napravio neko kompromisno rešenje, te ukoliko ne remeti redosled čitanja ovih amandmana, gospodine Zankov, kada dođete do 44, odustajem od tog amandmana, obzirom da je amandmanom Odbora rešeno na zadovoljavajući način, a koliko sam čuo i ministar je prihvatio taj novi amandman.
Gospodine Popoviću, vi ste čovek po profesiji naučnik, bavite se naukom i zamolio bih vas da pogrešno ne shvatite ovo što ću da pričam. Ovo što ću da kažem u vezi člana 10. stava 4. je čisto domen politike. Moram da vam skrenem pažnju da oprezno saslušate ovo što ću da vam saopštim.
U ovom stavu se rešava situacija kada program ne predloži nacionalni savet i onda je neko vama od ovih vaših iz službe rekao, taj posao završava ministar na neki način. Pojednostavio sam ga, ali svodi se na to, radi efikasnosti, ministar preuzima obavezu da on to završi. Šta mi amandmanom tražimo? Tražimo da se promeni nacionalni savet, vrlo prosto i jednostavno.
Zašto? Gospodine Popoviću, u ovoj našoj zemlji postoje ljudi koji imaju pare, imaju televiziju, imaju svoje poslanike, imaju svoje lobističke grupe, imaju svoje televizije, imaju svoje banke, imaju svoje rezervne banke, imaju svoje akademike, rezervne akademije, doktore nauka, imaju svoje studente i imaju žive roditelje koji još nisu sveci. Živ čovek, vodi akciju da živog čoveka proglasi za sveca. Računa da ima pare i može sve. Na našu sreću SPC nije rimokatolička, pa da za pare može sve.
Šta bi se desilo, gospodine Popoviću, ako ti mangupi ubace preko svojih lobija, pogotovo recimo Karić. Vi ne znate to, Karić ima trećinu sudija u Vrhovnom sudu.
On se hvali kako je trećina njegova. On je skoro hteo da kupi jednog novinara B92, pa su mu rekli neki iznos, a on kaže - za te pare ću da kupim i Verana Matića. On kaže: koliko to košta. On je političar. On je akademik.
Da me pogrešno ne shvate prisutni profesori i doktori nauka, ovo se samo odnosi na uzak broj ljudi sa akademskim titulama koji su u jednom trenutku, zbog loših plata na univerzitetu, prosto bili primorani zbog para da idu kod takvog akademika.
Sada vrši teror nad njima, gde oni svoje akademsko znanje moraju da podjarme interesima političara, saradnika Ekrema Luke. To treba da znate.
Kada vam oni ubace i kada vam blokiraju instituciju Nacionalni savet, mi želimo vas da spasimo, jer ima prvo da vam blokiraju savet, a onda ima da vas prozovu zašto ste, u smislu stava 4, kako ste vi predložili, vi preuzeli odgovornost za nešto.
Onda će da vas prozivaju i da kršite zakon, da uništavate demokratiju, da ste diktator, da ste samovoljnik. Nećete moći da se snađete kakve ćete sve epitete da dobijete.
Ovako je mnogo čistije da vi, kao ministar, zbog te blokade, predložite Vladi da se promeni Nacionalni savet, da bi se omogućilo da taj sastav radi onaj posao u skladu sa zakonom.
Znači, Karić može da podbaci, ali može i Tadić. On drži nevladine organizacije, podstiču ga mediji, ima svoje televizije. Na RTS se tačno zna kada uređuje dnevnik DS, a kada uređuje Vlada. Ako je prva vest "njegovo veličanstvo" Boris Tadić, onda je to veče ekipa iz DS.
Jutros sam pričao, niste bili tu, oni su čak napali i Telekom, ali Telekom nije od njih spasio Draško Petrović, ne može jadnik, nego nas je grčki partner spasio, rekao je - s tim fukarama neću da radim, da oni nama prebacuju neke servise i neke svoje programe, da nam prodaju nešto.
Ministre, vi morate da shvatite koja se opasnost nadvila nad Srbijom zbog te Demokratske stranke i rezervne Demokratske Snaga Srbije. Oni idu, između ostalog, na ovu oblast. Evo, da vam to ilustrujem još jednim primerom.
Gospodin Karić kaže da je političar i kaže da je biznismen. Nabrojte mi jedan njegov industrijski pogon. Ta njegova velika grupacija "Braća Karić" šta ima iz teške industrije? Ništa. Šta imaju u oblasti poljoprivrede? Ukrali jedan kombinat. Mislim da je to poništeno ili su pobegli.
Uhvatio se samo za mobilnu telefoniju. Tu pokazuje svoju humanost. Ako je toliko human, neka prepolovi cenu impulsa, pa da bude human prema svima. Onda svi plaćaju, a on daje, navodno, impuls životu. Ništa u ovoj zemlji ne može bez Karića.
Gospodine ministre, nemojte slučajno neku pogrešnu donaciju da primite od Karića. On nema obraza. On je za Koštunicu rekao da je patrijarh demokratije, a odmah sutradan je rekao sve najgore.
Sećam se kada je otišao kod Stjepana Mesića, njegovog prijatelja, pa kada se vratio u Beograd, otišao je kod predsednika SRJ, Vojislava Koštunice, a onda ga prozivala DS, a on je rekao: "Morao sam kod mog predsednika da mu dam poruku njegovog kolege predsednika iz Hrvatske". Poruka se odnosila na "Jelen Do".
Bežte dalje od Karića. On je sve prevario. Svakog prijatelja je oterao u zatvor. Ima li šta gore u ovoj zemlji nego biti prijatelj sa Bogoljubom Karićem i Dušanom Mihajlovićem. Ko je god bio prijatelj Dušanu Mihajloviću, u politici više ga nema, ne postoji. I, treći, Nebojša Čović. Zato što patološki mrzi Koštunicu, on ide i sa Karićem, sa kojim se pljuvao, ide i sa demokratama, sa kojima se pljuvao.
Dakle, da se vratim na ovaj amandman, da neko ne bi shvatio da sam zloupotrebio ovaj amandman, da bih malo potkrpio ovog političara. Moja namera nije bila to, dragi ministre, nego da vam samo skrenem pažnju - nemojte na sebe da preuzimate ovo što ste planirali u stavu 4. Prihvatite ovo što je gospodin Poskurica predložio, jer to je onda institucionalna blokada. To znači da neko ruši instituciju.
Moguće je da tu instituciju ruši iznutra neko od ovih podvala: Karić, Tadić itd, vi znate koji su to sve. Mogu da vam kažem da su to ovi koje finansira Ekrem Luka, Tači, Agim Čeku itd.
Postoje dokazi. Pitajte vaše kolege koje rade bezbednost, Radeta Bulatovića, Jočića i ove druge službe pitajte. Za sve postoji dokaz do dokaza ko finansira ove koji ruše Srbiju, ne ruše vas, Srbiju ruše, zapamtite.
Mene neki poslanici nisu shvatili, pa su u svakoj mojoj reči nalazili nešto maliciozno protiv vlasti. Kritikujem vlast, manje ili više uspešno, sa stilom koji se nekome sviđa ili ne sviđa, ali vas upozoravam - ovo je poslednji čin u nečijoj režiji razbijanja Srbije.
Karić i Tadić, sa svojim nevladinim organizacijama, sa svojim medijima su na čelu kolone. Oni su ispred onog nesrećnog Perišića, špijuna koji je u Hagu. To je gore zlo.
Zamislite, u TV dnevniku, u metereološkoj prognozi oni daju političke stavove PSS i DS. Oni mrze Srbiju. Ne dozvoljavam da u zakonu stoji i nešto što bi im dalo mogućnosti da uništavaju našu Srbiju.
Gospodin Mašić je povezao ova dva amandmana na čl. 35. i 36. Oni stvarno imaju tu zajedničku crtu, s tim što postoji i nešto što se zove velika razlika.
U članu 35. govori se o osnivaču. Znači, ide se na nešto što je pitanje statusa onoga koji je osnivač instituta, a u članu 36. reguliše se materija sredstava, vlasništva. Verovatno ste shvatili da amandmanom na član 35. gospodin Blažić nije želeo ništa da povredi, nego je hteo taj član da usaglasi sa Ustavom i zakonom i da potencira da osim privatnih, uslovno rečeno, instituta, kada su osnivači privatna lica, pa da li su fizička ili pravna nije u ovom trenutku bitno, postoji i druga grupa kada je osnivač Republika, na čiji predlog i zbog čijeg konkretno uskoparcijalnog interesa, to je već drugo pitanje.
Znači, gospodin Blažić se zalaže za koncepciju Republika je osnivač, može biti na predlog lokalne samouprave, može na predlog AP, uz sve uslove koje ste rekli, koje bih nazvao materijalno-tehničkim uslovima da bi moglo to da postoji, i u pogledu kadrova i prostorija itd. Mogu da shvatim to vaše nesnalaženje po pitanju statusa.
Status nije tako jednostavna stvar. On je vrlo ozbiljan, ali ja ću sada pitanje statusa da povežem sa pitanjem imovine. Mi u postojećem Ustavu Republike Srbije imamo odredbu koja kaže da sredstva mogu biti u privatnoj svojini, u društvenoj svojini i u državnoj svojini. U državnoj svojini, dobra u opštoj upotrebi, u rudnom bogatstvu, u prirodnom bogatstvu, da ne ređam sve ono.
Sada se, gospodine ministre, vodi akcija od ljudi koji apsolutno ne znaju ni ustavni zakon, a verovatno će da podmetnu čoveku koji je možda sigurno dobar čovek, ali jednostavno podmeću mu to ovi iz Stalne konferencije gradova, to je DS.
Sada podmeću, očekujem da ćemo do nove godine verovatno zbog političkog pritiska imati i taj predlog zakona koji treba da reši imovinu lokalne samouprave. Za sledeću sednicu.
Taj zakon uopšte nema ustavni osnov. Vlada vaša nije htela, skinula je to sa dnevnog reda, ali sada idemo sa jednim političkim nasiljem.
O čemu se radi kada pričamo o svojini? Ovo sve što kažem bukvalno stoji u Ustavu Republike Srbije. Možda neću da interpretiram na pravi način svaki član i svaki izraz, ali suštinu ću da pokušam da kažem.
Znači, instituti rade sredstvima koja mogu biti u privatnoj svojini i u državnoj svojini. Verovatno postoji mogućnost i odgovarajućeg mešanja u zavisnosti od privatizacije ili eventualno nekog drugačijeg oblika nastanka instituta, ali je bitno da postoje samo ta dva oblika svojine i bitno je da se zna ko je titular. To je onaj ko je nosilac prava, korišćenja, upravljanja i raspolaganja.
Ako je osnivač Republika, onda važi Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije. Mi imamo Direkciju za imovinu Republike Srbije koja daje saglasnosti na neke akte poput zakupa itd.
Nominalno, nosilac je Vlada Republike Srbije. Ako smo ovo završili, sada to da preslikamo na situaciju koju ste vi ovde predvideli, a mi tražimo da se promeni.
Vi ste predvideli i lokalnu samoupravu i AP Vojvodinu. Ja ću da vam prikažem sada jedno stanje kada je u pitanju AP Vojvodina.
U ovoj skupštini poslanik u ranijem sazivu je bio Bojan Pajtić, on je sada predsednik Izvršnog veća AP Vojvodine. On je u jednom periodu čak i bio predsednik poslaničke grupe DS.
U vreme kada nije bilo TV prenosa, a oni su imali velikih problema sa kvorumom, gospodin Pajtić je uzeo štos ovih kartica i išao od mesta do mesta, bockao tu da bi napravio na onom ekranu neki broj koji bi omogućio, u to vreme gospođi Nataši Mićić, da ona zažmuri i da kaže - ima sto i nešto, iako je tu bilo dvadesetak, tridesetak ljudi.
Radikali su izašli, ostao sam ja, išao sam za Pajtićem i vadio kartice i bacao. Meni je mnogo krivo što se nisam pobio tada sa njim. Možda bih upropastio svoju političku karijeru, ali sam siguran da bih spasio Srbiju.
On kao predsednik Izvršnog veća AP Vojvodine našao je za svog koalicionog partnera isto jednog žućkastog Tihomira Stanića ili Simića, ne znam kako beše, Karićevog. To je čovek koji može tri dana da vam priča i ništa da ne kaže. On je savladao neki menadžment, obilazi tamo, on sledi politiku Ota Habzburškog, koji je umro, a to je ta dunavska komponenta, to je onaj intermarum, to je onaj stari koncept povezivanja. To je ono što Čanak stalno priča - Vojvodina, dunavska regija, ne treba mi da idemo prema Beogradu, mi treba da idemo prema Budimpešti, prema Beču, to je ta koncepcija. Kada takvim ljudima vi date ovakvo ovlašćenje, nema ništa od države.
Ako se na to doda još i Tadić, koji je sklon da sve i svašta kaže, on nema nikakvu odgovornost, on danas može da kaže nešto, sutradan ko da ništa nije bilo. Vidite, on kada je ovako bolestan, znate ko vodi državu, Idoli, oni iz grupe Idoli, oni njegovi savetnici. On samo medijski, da li će to u medijima da bude ovako, ovakva slika, onakva.
Dođe neko iz inostranstva i kaže - mora ta dunavska tamo, molim vas vi na Izvršnom veću odlučite, u susret ide ovaj predlog zakona koji su podmetnuli nekome ovi iz Stalne konferencije gradova, a sekretar te Stalne konferencije je čovek iz DS, a niste hteli da ga promenite. Morali ste da ga uklonite. To je društvo loših namera, zapamtite. Onda od vašeg koncepta zakona, od vašeg koncepta razvoja nauke nema ništa.
Ako se na to doda još i Karić, koji vrlo dobro zna kolko šta košta, pa pokupuje te naučnike, pa ih tamo, pa ovamo, nema ništa od srpske nauke. Šta vam predlažem? Amandman gospodina Paje Momčilova je u potpunosti u skladu sa Ustavom Republike Srbije. On je usaglašen sa Zakonom o sredstvima u svojini Republike Srbije.
Ne mogu da vam kažem kako stvari stoje što se tiče Omnibus zakona koji važi za AP Vojvodinu, jer taj zakon ne želim ni da vidim, jer imam politički stav da to ne postoji, jer je to jednostavno bio rezultat nagodbe, kada Đinđić nije mogao da izađe na kraj sa Čankom. Čanak se našmrče, našmrče i onda gruva. Mi smo obećali građanima autonomiju, tačka na pljačku, a tačka na pljačku znači da nisu pare u Beogradu, nego su u Novom Sadu, nisu pod okriljem Vlade Republike Srbije, nego pod okriljem Čanka.
To je njihova borba za demokratiju i ljudska prava, borba za njihov džep. Sada pravi te njegove Panonske vukove, tamo ima ona G 064, to pravi teroristička organizacija, on i Kasa.
Sada im dodajte još ove naučnike, pa kada Karić potplati nekog naučnika, pojedine, ne sve, naučnici su ljudi od integriteta, nisu oni toliko sujetni, ali oni traže svoje, jer znaju u šta su investirani, to je težak posao, to je rudarski posao. To što ljudi neki ne znaju to je njihov problem. Sa velikim poštovanjem treba ići prema tim ljudima koji se bave naukom. Pokleknu neki. Dobar čovek u teškom ekonomskom stanju može da poklekne, da oni maksimalno zloupotrebe njegovo ime i prezime, njegovu titulu, njegova naučna dostignuća, njegova naučna znanja.
Da nesvesno čovek saučestvuje sa fukarama običnim, Tadićem, Karićem, DS, PSS, nevladine organizacije, "Žene u crnom", belom, zelenom, kako hoćete da okrenete, jer ima toga koliko god hoćete. Kada to dohvati Bogoljub Karić, sa svojom šiptarskom BK televizijom, B92 sa svojom ustaškom televizijom, zaludi se narod sa pravom.
Dakle, amandmane koje su podneli moje kolege poslanici na član 35. i član 36. je u skladu sa Ustavom. Što se tiče člana 35, možemo donekle da kažemo da je na granici, a zašto? Ipak, neka analogija postoji sa Zakonom o visokom obrazovanju, tu ćete da se složite, mislim na statusni deo. Kod člana 36. budite sigurni, usvajajući amandman gospodina Paje Momčilova, vi ste na pozicijama Ustava Republike Srbije, a danas je čast biti na pozicijama Ustava Republike Srbije.
Nemojte da se stidite. Ovi što ništa ne znaju napadaju Ustav. Oni svi koji znaju šta je Ustav, mogli bi da nabroje dve ili tri stvari koje možda treba promeniti u Ustavu, jer ipak je nastala razlika od 1990. godine.
Ovi što su najviše pričali da im smeta Ustav, poput DS, blokirali su. Ne znaju oni šta treba da se promeni u Ustavu, jer treba neko da im napiše sa strane, pa da ubedi Boška Ristića, što bi bilo teško, pa da onda on nas ovde ubeđuje.
Oni su državotvorni samo za državnu zajednicu, a državo rastrojeni za sve ono što je srpska tradicija. Oni su rak-rana srpske političke scene, zapamtite ove reči koje sam vam rekao. Opasnost u žutom se nadvila nad Srbijom. Hvala.
Ja bih na početku, pre ovog zaklinjanja da smo svi protiv korupcije, ukazao da ne postoji pravni i ustavni osnov za jednu ovakvu strategiju koju bi usvojila Narodna skupština Republike Srbije. A što se tiče ovog dokumenta, on bi bio u nadležnosti Vlade Republike Srbije.
Međutim, mi imamo čak i neke zakone u kojima je propisano da strategiju donosi Vlada, to je za neke oblasti, a u nekim drugim oblastima Narodna skupština. Kada je zakonom propisano da Narodna skupština usvaja strategiju, onda to ima neki pravni osnov, ali u ovoj oblasti stvarno ne postoji ustavni osnov. Zašto ne postoji? Verovatno vam je poznato da je strategija nauka o vođenju vojske, veština ratovanja, to je strategija, knjiga o veštini ratovanja, a ovo ne može da bude knjiga o veštini ratovanja.
Ono što bi bilo karakteristično i na šta liči, to bi bio neki program, a to bi bio raspored po kome će se nešto raditi. U politici taj program je skup načela i ciljeva. Međutim, kod nas sve može da prođe. Mi smo zapljusnuti demokratijom i sve ono što je moj prethodnik pričao samo je izostavio nekoliko puta da spomene reč da je to sve urađeno demokratski, proevropski, reformski, u cilju evroatlantskih integracija. Mi od 5. oktobra, za sve što smo doživeli, imali smo priliku da čujemo da je to šamar, ali demokratski, da je to krađa, ali demokratska, sve je demokratsko, sve je od Boga dato, od boga iz Zapadne Evrope.
Sada uopšte neću da pređem na tekst odluke, koji je loš. Krenuću na ono što ste napisali da je nacionalna strategija i odmah da kažem zašto se nama podmeće ovde, jer ovo je jedno obično kukavičje jaje. Podmeće se nama i onda nam se drži predavanje šta je mito i korupcija, da je to zloupotreba nekih ovlašćenja, kao da niko ne zna o čemu se radi.
Kada pogledate ovu strategiju, ovde svuda možete da napišete - sprovođenje zakona, sprovođenje zakona. Ako ustavnost i zakonitost i sprovođenje zakona ne može da nas zaštiti od korupcije, onda ova strategija nikako ne može da nas zaštiti od korupcije. Ovde imamo lepe želje, lepe komentare, šta su mogućnosti, šta su interesi, šta je korupcija.
Ali, reći ću konkretno šta se ovde kaže: pretpostavka strategije - politička volja. Kažem vam da ona ne postoji. Ta politička volja ne postoji. Zašto ne postoji? Svi oni koji su na vlasti rezultat su nekih interesnih dogovora nekih tajkuna, pa su ovakva vlada.
A da je ova vlada bila normalna kao rezultat građana i izborne volje građana, onda bi radikali bili na vlasti. Vi ste zaobišli volju, poslušali volju tajkuna i imate parcelaciju.
Molim vas, što se tiče javnosti, građani koji gledaju ovu skupštinu, verovatno gase televizor ili se nerviraju. Vodi se kampanja protiv Narodne skupštine, vodi se kampanja protiv narodnih poslanika, vodi se kampanja protiv političkih stranka i onda političke stranke donose zakletvu da će da se bore protiv korupcije. Ko će to da vam veruje? Niko živi neće da vam veruje. Svaki građanin koji kaže, evo, lupetaraju nešto tamo, bacaju maglu, prašinu u oči građanima.
Mi, Narodna skupština, treba još jedanput da potenciramo da Vlada i ministarstva, i sudovi i policija, treba da sprovode zakon. Zašto bi mi to radili? Mi vas pozivamo ako ne poštujete zakon, ako ne sprovodite zakon, to je zadatak Narodne skupštine, a ne da vas drugi ili treći put podseća na ono što piše u zakonu.
Sada mogu poslanici vlasti da izađu i da se ovde žale kako je velika korupcija. Vi ste krivi što je niste zaustavili, što je niste otkrili. Politička volja ne postoji, ovo su bajke. To vam je naredio neko iz Evrope, kako reče ministar, sastavni deo tog našeg operativnog plana pridruživanja jeste da donesemo nešto protiv korupcije, a ne Skupština. To vi sa njima, kada sednete, dogovarajte se.
Sve ove vaše pretpostavke strategije ću da preskočim. Krenuću na ciljeve. Pogledajte glupost do gluposti. Kaže, cilj strategije je smanjenje korupcije i postizanje antikorupcijske kulture na nivou razvijenih evropskih zemalja. Kako to možete da napišete? Cela Evropa je korumpirana, nema šta nije korumpirano kod njih.
Hoćete dokaze? Ovi eksperti koji dolaze vama da pomognu, to su sve korupcionaši. Juče je Dačić pričao o predstavnici vlade Švajcarske, koja se zalaže za nezavisnost Kosova i Metohije zato što 10% Šiptara živi u Švajcarskoj i ona vodi računa o njima, a oni diluju drogu, diluju oružje i preko banaka finansiraju Al kaidu. Pa zar to nije korupcija.
Kaže, trajno otklanjanje uslova. Mislite na uzroke. Dobro. Kaže, transparentno finansiranje političkih stranaka, izbora, kao i izbornih kampanja. Zašto ste to upisali? Pre nekoliko godina ovde je demokratski, reformski donet Zakon o finansiranju političkih stranaka, Savet Evrope je stavio pečat da je to najbolje. Pisac Aleksandra Drecun, ta žena ne zna ni šta su izbori. To je najbolji zakon, a vi hoćete da ga menjate. Kako to možete da menjate? To je najbolji zakon, demokratski zakon, donet je u vreme kada smo primljeni u Savet Evrope. Vi hoćete to da menjate. Ako ste u svađi sa Tadićem, to rešavajte na ulici, a nemojte nas da maltretirate. To je najbolji zakon koji ste doneli.
Dalje kažete, sprečavanje sukoba interesa u javnom sektoru. Koliko smo zakona doneli o sprečavanju sukoba interesa, a vi ministre sada kažete da zakoni koje je Narodna skupština donela nisu dobri, onda ste u svađi i sa Albijanićem, i Labusom, i Koštunicom, sa svima ste u svađi, sa Tadićem, jer ovo sve što menjate su vaši zajednički DOS-ovski zakoni. To su onih 80 zakona zbog kojih su žuti bili ovde da se to izglasa. Oni su rekli da, mi glasamo zato što su to naši predlozi. Vi to hoćete da menjate.
Kaže, reforma državne uprave u cilju veće profesionalizacije i transparentnosti. Promenili smo zakone, ovog Balinovca, znate, pre dva meseca, tako je bilo, o državnoj upravi, Vladi, o ministarstvima, državnim službenicima, sve je to promenjeno. Imamo kabinete čak, kako ne bi bilo korupcije.
Zatim, otvoreni i transparentni postupci planiranja i korišćenja budžetskih sredstava i javna kontrola korišćenja budžetskih sredstava. Evo, Rade Obradović je predložio, a Narodna skupština je izglasala jedan neprimenljiv Zakon o revizorskoj instituciji, a imamo budžetsku inspekciju, imamo poresku upravu, sve imamo, Mlađa sve to lepo kontroliše. Vi ovde kažete da to ništa ne valja i da to treba da se promeni. To ne shvatam.
Kaže, definisanje uloge medija u borbi protiv korupcije; pa 60% medija su sredstvo korupcije. Šta je BK televizija? To je sredstvo korupcije Bogoljuba Karića. Kažite mi nešto drugo. Šta je list "Danas"? Sredstvo korupcije Helsinškog komiteta za ljudska prava. Major CIA-e, Grujica Spasović, priprema se za ambasadora države u kojoj ste vi vlast. Zar to nije korupcija? Da li ima veće korupcije, objasnite mi molim vas.
Pogledajte njegove članke, pa zar to može da bude normalan novina u kojoj piše Petar Luković, objasnite mi, molim vas. Da li to može da bude. Koristim druge medije. Ovi novinarčići ovde što se hvataju i traže poneku izjavu da bi nekog ocrnili, bez dokaza da ocrne nekoga. To je sve u sistemu korupcije nečijih velikih interesa.
Stimulisati građane da se uključe u borbu protiv korupcije. Kako da ih stimulišete? Da uzmu motke i da počnu od šaltera, pošto ste vi korupciju pretvorili samo u ono što se dešava na šalteru, a to nije korupcija. Ovde nema Hamovića, Lazarevića, Karića, Bebe Popovića, "Krmivo produkta", nema Koleta, Vesića, Čede Jovanovića, Aleksandra Vlahovića, Božidara Đelića, kako njega nema, ovde nema mr Evra, Gorana Pitića, a vi ste na toj platformi došli na vlast.
Ovde nije razrešeno nijedno pitanje, nije uvršćen u dnevni red izveštaj anketnih odbora i gde se jasno vidi korupcija Radeta Naumovića, onog vašeg i onog strujnog lobija i naftnog lobija.
Vi sada nama pričate ovde i sada ćete opet da izađete i da podržite radikale i da smo mi u pravu. Vi treba da sprovedete zakon. Mi se borimo da bi mi došli u poziciju da sprovedemo zakon.
Kaže, razmere korupcije nije moguće utvrditi. Dobro, to je vaša konstatacija. Uzroci korupcije, ekonomski i politički. Pa kako da nisu ekonomski, Mlađan Dinkić i DOS su uništili privredu, a šta ostaje čoveku ako je ostao bez posla.
Sada da vam kažem nešto, ako neko zakasni sa plaćanjem doprinosa, jedan slučaj ću da iskoristim koji sam juče saznao, sa plaćanjem doprinosa 5.000 zato što na računu nije imao sredstava, čini dva poreska prekršaja, za oba je minimalna kazna 50.000 dinara, zbog 5.000 što čovek nije imao na računu, eto, nema, stao mu je posao. Čim je dobio nešto malo para na račun, platio je čovek, došli su i napravili su mu dve prijave i verovatno će 100.000 da plati. On je gotov, mali, sitan privatnik, gotov, šta će on više da radi? To je Mlađan Dinkić uradio, jer njemu je budžet svetinja, a drugo ništa ne postoji.
Da ne ulazim u ove institucionalne uzroke itd, ekonomske, pa onda u okviru političkog sistema, pa sada navodite šta bi sve trebalo da se donese. Kaže, povećanje efikasnosti nadzorne funkcije Narodne skupštine. Kako možete ovo da napišete, mi tražimo da se uvrsti predlog za izglasavanje nepoverenja Vladi, a vi kažete ne može. Mi tražimo da se pokrene postupak opoziva predsednika, vi kažete ne može. Mi tražimo da se raspravlja o poverenju nekom ministru, a vi kažete ne može. Kako da povećamo nadzornu funkciju Narodne skupštine kada vi ne date.
Dalje, uvođenje elemenata personalizacije izbora narodnih poslanika u izborni sistem. Personalizovano, evo ga, Dika pobegao, onaj pobegao, sve na ličnost, a vi hoćete da uvedete neki novi izborni sistem, pa vi nemate saglasnost za novi izborni sistem. Imate maksimalnu personalizaciju. Ko koliko da para, toliko ode taj i to je praksa ovde postala, od kada je zasijala demokratija samo preleti.
Verovatno na onaj Markovićev zakon o odlikovanjima da predložimo novo odlikovanje: "Zlatni dika - preletač". Deli se samo narodnim poslanicima koji menjaju poslaničke grupe. Šta ovde pišete, ljudi?
Kažete: "Upodobljavanje ustavnog statusa narodnih poslanika i način njihovog izbora; uspostavljanje jasnih i objektivnih merila za ocenjivanje uspešnosti rada Vlade u borbi protiv korupcije". Pogledajte šta sve može papir da trpi. Kaže: "Uvođenje zabrane stranačke aktivnosti za određene kategorije funkcionera". Uvođenje stranačke zabrane za određene kategorije? Dalje: "Izrada uputstva o postupku skidanja imuniteta nosilaca javnih funkcija", a nisu ni promenili Ustav. "Unapređivanje propisa o finansiranju političkih stranaka".
Onda nije ni čudo što nema građanin poverenja u političke stranke kada ste vi kazali da postoji veliki problem u finansiranju.
Podsećam vas, Republička izborna komisija, Ministarstvo finansija, svi ih kontrolišete, pa neke i proganjate, nastavili ste sa progonom koji su počele demokrate. Evo, proganjate SRS. Skidaju se pare sa računa, divljački zakupnina ide. Zakupnina ide kao porez, da znate. Proganjate, nastavili ste, vi ne znate, ne znate da je neki sudija u Četvrtom opštinskom sudu zloupotrebio sudijsku dužnost i on skida sa potpuno drugog žiro računa pare. Ne, to vas ne interesuje.
Kaže: "Usvajanje zakona o lobiranju i obezbeđivanje njegove transparentnosti". Tu ste zapržili čorbu. Legalno će da lobiraju za velike pare tajkuni, tada Karića nećete smeti ni da upozorite. On će da kaže - po zakonu o lobiranju, hoću da lobiram, da nešto moje prođe, pa ću odavde - tri-četiri, pa ću odavde tri-četiri, ovome kola, ovome račun, itd. Otvaraju i dan danas račune poslanici - i devizne i dinarske kod ogromnih banaka, a vi to ne znate. Samo vas upozoravam na vreme. Uvek, kada vas upozorim, posle dva-tri meseca, nešto skoči.
Kaže: "Uvođenje ograničenja pasivnog biračkog prava za lica osuđena za krivična dela sa elementom korupcije". Eto, to je lustracija. Ali, zato vi držite Zakon o lustraciji. To je napisano. Kaže: "Uvođenje odgovornosti pravnih lica za krivična dela". Kako ste, gospodine Stojkoviću, ovo mogli da prihvatite? Kako možete pravno lice da odgovara za krivično delo? Objasnite mi. Evo, pravno lice je Vlada Republike Srbije. Pravno lice je Železnica Srbije. Kako može celokupno pravno lice da odgovara za krivično delo zbog julske odluke onog Šarančića oko onih lokomotiva itd. Što to niste razrešili, to je kod vas? Javnost kaže da je to korupcija, a vi ćutite.
Ništa niste razrešili, a dolazite sa nekom strategijom na časna reč. Ne može.
Dalje, kaže: "Uspostavljanje stalnosti funkcija nosilaca javnotužilačkih funkcija". Koliko znam, javni tužioci su nepromenjivi. "Osposobljavanje nosilaca javnotužilačkih funkcija za vođenje prethodnog krivičnog postupka". Koliko znam, to je stalni posao. Kaže: "Prebacivanje tereta dokazivanja na okrivljenog kod oduzimanja imovinske koristi". Kako to možete? Objasnite mi, molim vas, kako može okrivljeni da dokazuje svoju nevinost? Ovo je jadni Đinđić lupio glupost, kaže - neka ide u Hag, pa neka dokaže svoju nevinost.
Opet neko ispitivanje porekla imovine. Kaže: "Usvajanje zakona o policiji i odgovarajućih podzakonskih akata". Usvojismo ga, videćemo. Kaže: "Početak rada Upravnog suda". Kada će da počne da radi upravni sud? Kaže: "Zaštita službenika organa uprave javnih službi koji odbiju izvršavanje protivzakonitih naloga pretpostavljenih".
Odmah ih smenite. Kako ih štitite, vi ih odmah skinete, odmah ga pomerite, odmah dobije otkaz. To je u praksi.
Došla je vlast i iz savezne administracije su svi isterani, vode se sudski postupci, četiri godine predmet je pred okružnim sudom, okružni sud to nije rešio, a neće ni da reši. Evo, Dinkić, 7.000 napolje, ko će da dobije postupak? Koliko ima policajaca koji su izbačeni? Da li ih vraća neko? Ni jedan. Samo nisu hteli da postupe po naređenju.
"Usvajanje plana integriteta u organima uprave i javni službama". Taj integritet će vam doći glave. Zatim, privredni sistem. Mediji kaže: "Unapređivanje propisa odgovornosti za javnu reč". Kakva odgovornost postoji za javnu reč? Može svaki novinar da napiše što hoće o vama. Koju vi zaštitu imate? Koju zaštitu pojedinac ima od medija? Meni izmislili rođenog brata, a ja jedinac, šta, da li treba da se sudim sa njima? Šta su izmislili Tomislavu Nikoliću, izmislili mu stan, sve i svašta. Albijanić mu smislio još i Kubu. On ne zna da Dragić i Dragica nemaju veze. Kod njega je to isto, šta on to čovek zna?
Kaže: "Sprečavanje diskriminacije u odnosu državnih organa prema medijima". Ovde ste napisali sijaset odredbi gde podržavate onog Šabića. Vi ovde priznajete da država ne daje informaciju.
Kaže: "Kontrola primene propisa o finansiranju političkih stranaka i izbornih kampanja". Ponovo se pojavljuje. A onda se kaže: "Kontrola potrošnja budžetskih sredstava datih udruženjima građana". Objasnite mi kako možete da finansirate udruženja građana? Pričate ovde da se uključi civilni sektor, a on je najkorumpiraniji. On je nastao parama iz inostranstva; 90% para za taj civilni sektor je obezbedio Soroš. Išli su na špijunske obuke, Segedin, Budimpešta, i neki vaši ministri u vašoj vladi, samo su oni bili isplaćivani u viskiju.
Vi sada nama bacate ovo, gospodine ministre, ne vi konkretno, nego vaša vlada, prašinu građanima Srbije. Ako se usvoji ova strategija u Narodnoj skupštini, od sutra onda nema korupcije - đavola! Sve što je napisano znači - sprovoditi zakon, izvršavati zakon. Da li opozicija sprečava vlast da izvršava zakon? Ne, štaviše opozicija stimuliše vlast da izvršava zakone, pa smo izneli aferu i u vezi "Eriksona", struje, goriva, u vezi plata i svega i svačega, u vezi onih zlatnih kašičica na Aerodromu i u vezi ovih ulica u Beogradu koje se svake godine renoviraju. Ovo što je rekao Žarko - po dva miliona evra, opet sledeće godine ide za istu deonicu za kilometar dva miliona evra.
Vi nas sada terate da mi glasamo za ovo, a sve iz ovoga vrvi od konstatacija da Vlada treba da sprovede. Vi se na Vladi dogovoriti kako ćete napraviti operativni plan u smislu disciplinovanja vaših područnih organa i svih onih koji su zaduženi da sprovode zakone. Mi tu nemamo ništa protiv. Čak tražimo da tako uradite.
Ali, nemojte od nas da tražite da vam po drugi put kažemo - sprovodite zakone. Uostalom, na bazi nekih afera, o kojima ste pričali, između ostalog, došli ste na vlast, a ni jednu aferu niste rešili. S pravom se kod građana stvara zabuna da li su te afere bile stvarno sa nekom težinom ili samo EPP, kako bi se još koji put građani prevarili da bi demokratija zacvetala, da bismo krenuli ka Evropi, evropskim integracijama i boljem sutra. Kao što vidite, to je malo sutra.
 Samo da razjasnimo neke stvari. Gospodin Marković, kao predsednik Narodne skupštine, ne mora da zna, ali oni koji mu pomažu treba da ga upozore. On je još u delegatskom sistemu, u onom koji ne postoji po ovom novom Ustavu. On vrlo često kaže da Narodna skupština utvrđuje politiku, a tu politiku sprovodi Vlada Republike Srbije. Tu je malo inovirao, nije rekao Republičko izvršno veće. Ali, on je još u tim vodama.
Šta radi Narodna skupština, propisano je Ustavom. Šta radi Vlada, takođe je propisano Ustavom. Tu nema preplitanja. Mi donosimo zakone i vršimo kontrolu izvršne vlasti. Ukoliko Narodna skupština donosi neku deklaraciju, rezoluciju itd, onda postoji posebna procedura gde se izlaže politički stav Narodne skupštine o određenom pitanju.
Ali, ova materija nije za politički stav. Ovo je vojna doktrina, po definiciji, strategija, neki program. Ne možemo mi vama da naložimo kako ćete vi da sprovodite zakone na ovaj način, možemo kroz odgovarajuće odredbe nekog zakona koji ovde usvojimo. To je prva stvar i to je velika razlika.
Drugo, pričate o odgovornosti pravnih lica. Postoji u anglosaksonskom sistemu, to je tzv. udruženi kriminalni poduhvat, koji se više tretira za građansku odgovornost nego za krivičnu odgovornost. Ali, nemojte da upisujete u strategiju nešto što ni vi sami ne znate šta to znači.
Vi ste lepo rekli da Francuzi 10 godina vuku jedan predmet i ne znaju kako da ga reše. Zašto na bazi tako negativnog iskustva nas gurate u nešto?
Ovde je postala manija da se kukurikne: "Ovo je evropski i hajde odmah da ga ubacimo kod nas". Da li to može? Kod nas ne može. Ovo je skup nekih stvari, ali meni nije jasno - zar vi ne vidite da je vaš Savet za borbu protiv korupcije najveće korupcionaško udruženje u ovoj zemlji. Oni sredstvima vlade naručuju studije, pa prave neke silne elaborate, državne pare daju za to, a na bazi tih studija ni jedan državni organ nije ni pokrenuo neki krivični postupak, niti je nešto završio.
Kako oni sagledavaju stanje u nekim oblastima? Zašto o tome niste malo razmislili? Ako treba da imate neko telo za organizaciju borbe protiv korupcije, onda to treba da bude u okviru nekog nadležnog ministarstva, a ako ga pravite da sagledava oblast, onda radno telo pri Vladi, ali ne sa ovlašćenjima koja je ova Verica Barać sama sebi dala. Oni su obična perionica novca.
Da li ste čuli šta su rekli pre mesec dana na TV - Mlađan Dinkić nama nije zacrtao sredstva, zacrtao je nešto, nije zacrtao više, a ta sredstva su nam potrebna da u inostranstvu naručimo jedan projekat, da oni provere da li je kod "Sartida", da li je kod ovoga, da li je kod onoga bilo nekog kršenja propisa. Nama takav Savet za borbu protiv korupcije ne treba.
Ako su to samo neki političari koji treba da usmeravaju studije, to može i predsednik Vlade da radi. Valjda imaju neko elementarno znanje da bi usmerili državne organe prilikom gonjenja na nešto, a sistemski usmerili Vladu šta treba sistemski promeniti u propisima.
Problem je što preko 90% propisa koje ste vi predložili i koje je Narodna skupština ovde usvojila u sebi sadrže korupcijske odredbe, monopolističke odredbe. Vi to niste izbegli, a ovde nam gurate, navodno, "časna reč, boriću se protiv korupcije".
Gospodine Markoviću, ništa nije teško. Drugo što želim da vam objasnim, ukoliko se reklamira povreda Poslovnika, član 101. stav 1. i 2. ili član 104, to ne znači obavezno kada se izađe na repliku da se uzvrati na neku uvredu itd. Moje javljanje jeste da se nešto razjasni.
O čemu se radi? Gospodin Ilić iz SRS je vrlo lepo izneo gole činjenice da je ministar Davinić član G17, da je njega optužio i napao za neke stvari ministar finansija Republike Srbije, Mlađan Dinkić, isto iz G17. Optužbe koje su bile na toj relaciji su bile teške, sve se zasniva u jednom krugu koji se zove G17 plus. Kako se to završilo? Ili je jedan morao da ode u zatvor ili su obojica morala da idu u zatvor.
Na tu konstrukciju i na to logičko zaključivanje, Željko izlazi i kaže da je G17 plus skupio snage da raščisti to u svojim redovima. Nije dovoljno to. Ovo što je gospodin Radiša Ilić rekao nije se zasnivalo na hrabrosti da se raščisti u svojim redovima. Ne treba hrabrost za primenu zakona.
Ali, da vas samo podsetim, nije ništa raščišćeno, a liči mi na ono što je Tadić uradio u izbornoj kampanji 2003. godine. On je svojim likom, stasom, glasom i izgledom, pa čak i ogledalom, garantovao da će na sudu da se završi afera Bodrum. Sećate se, vi ste ga napadali zbog afere Bodrum. Vi ste pokazivali televizijski snimak ko gde sedi, ko kako glasa, šta je moguće, šta je nemoguće, gde se nalazi Neda, gde se nalazi Radosavljević, gde se nalazi odsutni Pajtić itd.
Naravno da sam izašao da kažem, sve mi to liči na parolu, kao što je Tadić upotrebio jednu parolu, to će i vaše ispasti da je neka parola. Vi ste našli za shodno da ispravite navodno činjenicama, samo malo da okrenete te činjenice, da se to malo zarotira i da se dobije potpuno drugačija slika. Ne ulazim u to da li je tačno ili nije tačno.
Verovatno ono za Erikson ima poprilično tačnosti, jer se postupak vodi u Švedskoj, ne vodi se ovde. Niko odavde nije napravio aferu. To ovi pokvareni Šveđani napravili aferu. I treba neki odgovor. Šećer treba odgovor, privatizacije treba odgovor, Knjaz Miloš treba odgovor. Jelašić napokon treba da kaže da li je stvarno u onoj crvenoj jaknici, kada je došao u Srbiju, imao tolike devize u postavi, džemperčić itd.
Sve su to otvorena pitanja. Ona mogu da budu smešna, mogu da budu žalosna, mogu da budu laž, mogu da budu istina, ali na to treba da da odgovor država, vlast, organi, a ne strategija koja nam se gura kao kukavičija jaja. O tome se radi.
Ako ste stvarno da se raščisti sa korupcijama, sa mitom. Evo, podržavamo vas, ali dajte neki rezultat. Nemoguće je ovo, svakodnevno se otvara poneka afera, drma se deset dana i onda kraj priče. Samo da vas podsetim, pre godinu dana ovde sam vam sarkastično postavio pitanje kada ćete da uhapsite Karića. Neko je mogao da me optuži da plediram nešto nezakonito itd.
Naravno, svi su shvatili da sam to sarkastično rekao da bih vas izazvao, da napokon potražite dokumentaciju, protumačite dokumentaciju, pa čak malo i one koji zastupaju državu pred međunarodnom arbitražom podsetite koji je njihov posao i nađete neke odgovore na ključna pitanja. Drago mi je što potvrđujete naše stavove da u stvari tajkuni vode ovu zemlju, ne direktno nego preko svojih pajaca. Sećate se da sam pre mesec dana čak pričao o velikom tajkunu Danici Drašković.
Gospodine predsedniče, ne radi se samo o pogrešnom tumačenju i da sam pogrešno protumačen, nego i o narušavanju jednog dostojanstva. Objasniću vam o čemu se ogleda narušavanje tog dostojanstva.
Gospođa je ovde iznela - ministri G17 plus. Ne postoje ministri G17 plus, nego postoje ministri. Ako ste ih vezali samo za G17 plus, onda potvrđujete ono što pričam od postanka ove vlade da tamo postoje parcele. U ovoj parceli se nalazi G17 plus i kontroliše upravo ono što je malopre Branka lepo konstatovala da je problem – carina, poreska uprava, Narodna banka itd.
Morate malo da vodite računa kada izađete nešto da pričate. Ne može stranka koja je na vlasti da dođe da replicira opoziciji i da kritikuje stanje za koje je ona odgovorna. Kako vi iz G17 možete da kritikujete stanje na carini, a vi držite carinu i hvalite se da držite carinu.
Pre neki dan doktor kaže - vi u Aleksandrovcu da znate da se za koji dan otvara dom zdravlja, to je zahvaljujući G17 plus. Da sam sa vama u Vladi odmah bih to rasturio. Zašto? Vi ste koaliciona Vlada koja zajednički radi ili ste sektorska vlada. Na to može slobodno da se doda ovo što su froncle od SPO. Vama je smešno, ali jeste, froncle od SPO, koliko para toliko muzike.
Pogledajte molim vas, da ne upotrebim reč moral, nego politička doslednost. Kada treba SPO da uđe u Republičku vladu, onda gospodin Vuk Drašković kaže da ne može SPS da nas podrži. Kada on treba da bude izabran za ministra za inostrane poslove, SPS ga naravno izglasa, a on kaže - da, glasali su, ali ja od njih to nisam ni tražio. To su dva različita postupanja od jednog istog čoveka povodom iste ili slične stvari.
Sada bi bilo stvarno licemerno da izađe Vuk Drašković i da se žali nešto, a on se svakodnevno žali na stanje: ili napada policiju, napada pravosuđe, komentariše pretkrivični postupak, krivični postupak, nepravosnažne presude. Nagovara ga žena da daje komentare, ona je veliki stručnjak, kuka na državnu bezbednost u zavisnosti od toga da li njeni imaju uticaja ili nemaju uticaja. Ako ima manje uticaja njena grupa u državnoj bezbednosti ne valja, to treba rasturiti, to je banda, fukara. Ako njena grupa dobije malo veći uticaj, ona ćuti, fino. To građani moraju da znaju.
Vi iz G17 plus morate jedanput da se opredelite. Potpuno se slažem da ste vi efikasni, ali samo kada su u pitanju pare. Kada je ovo drugo ništa niste efikasno. Da vam kažem jednu stvar, razmislite malo da
li su možda uzrok korupcije i previsoke prekršajne i druge kazne za bezazlene poreske nepravilnosti.
Jutros sam napomenuo samo jedan primer, čovek je zakasnio sa plaćanjem doprinosa nekoliko dana zato što nije imao na računu sredstava. Trebalo je da plati 5.000, došla je inspekcija, napravili su zapisnik i on će odgovarati za dva prekršaja. Jedan je vezan za prijavu, a drugi za sredstva. Minimalna kazna za jedan je 50.000, a maksimalna je 1.000.000 dinara. Ako idemo sa minimalnim kaznama za ta dva prekršaja on treba da da 100.000 dinara. Šta njega košta da da 200 evra poreskom inspektoru koji će da zažmuri?
Vi ste sistemski napravili korupciju, vi ste stvorili uslove za korupciju? Zašto?
Privreda stagnira, ono što radi mora da bude disciplinovano, ko ostaje u tome, ostaju veliki, ostaju tajkuni, ostaju novi monopolisti. O tome mi pričamo. Zato nije dovoljno da kažemo, znate šta mi imamo strategiju. Kao što prošli put beše, izvinjavam se što ću malo da produžim, mi imamo novi Zakon o parničnom postupku i dobro, prošao je zakon, pa nije prošlo ni tri meseca, a ministar kaže, ljudi, sudije ne znaju da je donet nov zakon. Nemojte meni da se žalite, ja sam opozicija, prljava, prosta, koja želi da vas skine sa vlasti.
Što se meni žalite za to? Pazite malo. Malo logiku izoštrite, kada ste vlast, ne možete opozicioni da se ponašate. Vlast ne može opoziciono da se ponaša. Doduše, sada će za koji dan sneg, verujte mi, opozicija nema sa tim nikakve veze.