Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Pošto je predlagačima bilo gusto da ovo što pre proguraju, sada ću da vam kažem samo na neke formalno-pravne nedostatke koji se nikada ne bi desili u jednoj normalnoj službi. Dakle, nikada.
Član 17. treba da reguliše situaciju posle dobijanja preliminarnog odobrenja za osnivanje banke, odnosno tu sada navodite u stavu prvom, ako se posle davanja preliminarnog odobrenja promene podaci ili dokumenta, to je u redu; posle prijema obaveštenja, NBS ukinuće rešenje o davanju preliminarnog odobrenja ako više nisu ispunjeni uslovi za davanje tog odobrenja, znači, opet još jedna mogućnost.
I sada tu ide poseban stav koji je vrlo interesantan: "Osnivači banke kojima je zahtev za preliminarno odobrenje odbačen (a vi meni kažite gde napred stoji u bilo kom članu mogućnost da se odbaci zahtev za izdavanje preliminarnog odobrenja, nemate ga, znači, vi ste sada ušli u regulisanje jedne situacije koja ne postoji) ili odbijen (to ste rešili) ili je dato preliminarno odobrenje prestalo da važi (pošto je tamo rok od 60 dana) ne mogu ponovo podneti ovaj zahtev u roku od jedne godine od dana odbacivanja ili odbijanja tog zahteva, odnosno prestanka važenja preliminarnog odobrenja."
To bi u praksi moglo ovako da izgleda, osnivači su predložili da u kadrovskoj strukturi banke bude nn lice. Pošto se to ne sviđa guverneru Narodne banke, on nije dao rešenje odnosno nije izdao preliminarno odobrenje za osnivanje banke. Posle 20 dana otkloni se taj nedostatak, ne može praktično ništa da se radi, mora da se čeka najmanje godinu dana, eto to je ta situacija.
Dalje, kaže: "Nakon dobijanja preliminarnog odobrenja, a pre upisa banke u registar privrednih subjekata, osnivači banke mogu"; opet greška. U članu 13, gde ste pričali o aktu o osnivanju banke, morali ste da kao jednu od tačaka navedete ime lica ovlašćenog da zastupa osnivače u fazi osnivanja banke. Vi to niste ni naveli. Zašto? Zato što je bilo gusto, velika je brzina.
Mora da se donese ovaj zakon dok postoji ova većina, dok još neko podržava u trgovini i uslovljavanju, dajte da legalizujemo ovaj zakon koji treba da omogući nepovredivost i dugotrajnost stečenih pozicija, jer se procenjuje, kada padne ova vlada, verovatno tri ili četiri meseca mora minimum da prođe dok se ta nova vlada ne konstituiše, orijentiše u vremenu i prostoru, promeni guvernera, promeni Savet, sa onim matematičarom Kovačevićem, promeni zakon, pa krene sa ispravljanjem onoga što je upropašteno u ovom periodu. To je ta taktika koja je primenjena u ovom predlogu zakona.
Ove stvari i ovi propusti se nikada ne bi desili da se predlozi zakona rade na način kako je to uobičajeno, kako je to bilo u ovoj zemlji, na način da Republički sekretarijat za zakonodavstvo od početka do kraja je uključen u proces stvaranja nacrta jednog akta, pa zašto ne reći, počevši od saveta za neko idejno rešenje šta bi sve trebalo da sadrži taj zakon, pa do teksta koji se na Vladi pojavi kao predlog. Da imamo Sekretarijat za zakonodavstvo u redu, on bi primetio ove nedostatke, ukazao, definisao način kako da se otklone ovi nedostaci. Ovo su krupni nedostaci.
Ovi nedostaci posebno dobijaju na težini ako se ima u vidu ovaj rok od godinu dana, u kome se ne dozvoljava nečemu da bude pravno lice. Nije stvar u tome što se ne dozvoljava obavljanje delatnosti, nego se ne dozvoljava formiranje pravnog lica.
Posle ovog zakona, mnogi koji se profesionalno bave ovom oblašću, već nagoveštavam ovim ljudima sa Pravnog i Ekonomskog fakulteta, imaju tu neiscrpnu temu, a verovatno da tu ima i teme za dobre naučne radove, na temu šta se sve to namerno propustilo ovde da bi se ispunila volja nekih pojedinaca, nekih grupa.
Što reče gospođa Pop-Lazić, sada možemo da tražimo za nove još rigoroznije uslove jer su miljenici prošli. Nikada nije bilo transparentno za Nacionalnu štedionicu. Imali ste prilike više puta da čujete kako se kretao taj osnivački kapital i šta se dešavalo sa deviznim rezervama koje su držane u toj ruskoj banci. Mislim da je sve to ljudima jasno i da ovde ne treba ići u detalje što se tiče člana 17.
Važno je samo potencirati zbog ovih ljudi koji treba po ovome da se izjašnjavaju, da i u ovom dvofaznom konceptu pre osnivanja i pre registracije i upisa banke ima nedoslednosti i promašaja koji su nedopustivi, a oni se prevazilaze njegovim veličanstvom guvernerom Narodne banke Srbije, koji je ovlašćen za sve i za svašta.
Na bazi ovog zakona guverner može da se ponaša kao da zakon ne postoji.
Bogami, gospodine Dinkiću, juče ste nas iznenadili sa Al kaidom, da je ona kriva što nema podataka o našim parama. Sad ovi poslovni partneri iz inostranstva mogu da shvate da vi krijete da je ova država finansirala Al kaidu i Bin Ladena, i da smo mi krivi što su srušeni oni tornjevi. To biste vi morali nekako da objasnite, jer je zbog te vaše izjave juče određena pauza ovde.
Ako niste mogli da nađete neki bolji razlog, trebalo je da kažete - pogledajte izveštaj veštaka Haškog tribunala, koji je tražio te pare sa Kipra, pronašao nešto, pa prevalite krivicu na tog pojedinca. Mnogo bi bilo bolje i za vas i za nas. Ovako ste nas stavili u vrlo neprijatnu situaciju. Hajde što je Amerikancima, nego je i nama sad kriva Al kaida.
No da se vratim na ovu vašu dozvolu za rad. Opet loš prevod koji, praktično, ništa ne znači. Iako u prvoj fazi postupka osnivanja banke nekako, posle izvesnog vremena provedenog na kukuruzu ispred kancelarije guvernera, dobijete preliminarno odobrenje za osnivanje banke, sledi drugi deo. Ovaj drugi deo je poprilično reketaški, zato što imate rok u kome morate da podnesete zahtev za dobijanje dozvole za rad, a to nije samo dozvola za rad, nego dozvola za postojanje novog pravnog lica, jer bez te dozvole nema ni registracije pravnog lica, ne delatnosti.
Sada se tu traži dokaz o uplati novčanog dela osnivačkog kapitala. Da bude stvar ironična, traži se to od osnivača.
Kada se u članu 15. navodi nešto slično, onda su tu osnivači dužni da na privremeni račun kod te Narodne banke uplate novčani deo osnovnog kapitala. Sad protumačite ko je kako pisao ovo. Verovatno je pisano nogama, a ne rukama.
Vrhunac svega ovoga jeste što u poslednjem stavu kaže: "NBS može bliže urediti sadržinu dokaza". Ni u jednom od procesnih zakona u ovoj zemlji i na kugli zemaljskoj niko nije išao toliko daleko u inovaciji da kaže kakva mora da bude sadržina dokaza. Pošto vi to ne znate, tu postoji razlika između dokaza i dokaznog sredstva, ali i ako zanemarimo to, niko ne može da propiše sadržinu dokaznog sredstva. Vi idete i u to.
Kaže, "i podatke iz stava 2. ovog člana", opet nova tura klečanja na kukuruzu, da bi neko ko ispunjava zakonom propisane uslove morao da strepi da li će da ispuni i one koji zakonom nisu propisani, a nalaze se u samovolji nekog guvernera NBS.
Neću da pričam o stilu kako je ovo napisano, neću da iznosim druge pojedinosti, zato što postoji mogućnost vođenja upravnog spora i povodom preliminarnog odobrenja za osnivanje i povodom dozvole za rad, ali samo hoću da potvrdim, potenciram, pojačam ono što već satima pričamo. Ovo je zakon koji bi mnogo efikasniji bio kada bi imao dva do tri člana u kojima jasno, kako vi to kažete, transparentno stoji da sve zavisi od Jelašića.
To je vrhunac te demokratije koju ste nam doneli, to je vrhunac poštovanja ljudskih prava, to je vrhunac shvatanja tržišne ekonomije, to je vrhunac shvatanja međunarodnih bankarskih i drugih standarda, to je vrhunac vaše politike. Jasno vam je da ta politika vodi u sunovrat, ne samo što vam je jasno, nego vi to svesno radite, tražite ovakvim predlogom zakona praktično ovlašćenje od skupštinske većine da ovako vladate na bankarskom tržištu, da sve zavisi od vaše volje.
Ovde svaki član i svaki stav može da se komentariše i da se utvrdi gde se nalaze propusti. Napominjem da se nalazimo na članu 18, a to je kraj druge faze osnivanja banke. To je faza kada nemamo još ni pravno lice, nego ide sledeći član, pa ćete da vidite kako G17 maršira kroz bankarski sistem.
Član 20. ima naslov - Registracija, i u stavu 3. upravo je napisano ono što je bila zamisao predlagača: "Banka stiče svojstvo pravnog lica momentom upisa u registar privrednih subjekata."
Od ideje osnivača do ovog dana kada steknu uslove da podnesu registracionu prijavu, ako se prate rokovi od člana 15. do člana 20. videćete, prvo je rok 60 dana, odnosno 90, pa 60, pa 30, pa 60, pa 30, pa 5, pa 60 dana, i to je 200 i nešto dana potrebno da se sprovede, a izvinjavam se, moram da uporedim tu paralelu, na kukuruzu, dok se dođe do izvoda iz registra da je banka upisana i da banka može da počne da se bavi bankarskim poslovima.
Svi koji smatraju daje to tako komplikovano i da treba da se preispita, utvrdi, da se obezbede pouzdani dokazi, da postoji poslovni prostor, da je tehnički banka opremljena za evidentiranje platnog prometa, za sve druge stvari koje prate, moram da kažem da takvi uslovi nisu postojali ni za jedni od ovih banaka koje su danas prisutne na tržištu. Oni su jednostavno došli i uzeli sa nešto malo para kupili tržište i ovde lepo peru pare iz inostranstva. Radi vašeg saznanja, pošto ovi iz Narodne banke ne znaju.
Vi tu sada imate savetnike iz Engleske, Nemačke, Francuske, Švajcarske, koji za platu od 10.000 evra mesečno i poslovni ručak dnevno od 100 evra, ako mu neko drugi plati, naravno, pošto oni ne troše pare ovde, pa ti se isto ponašaju kao pripadnici KFOR-a na Kosovu i Metohiji. Velika plate imaju, baš njih briga šta će da se desi, samo da oni uzmu svoja velika primanja i da pobegnu u inostranstvo. Tu se nalaze ljudi koji apsolutno pojma nemaju o bankama.
Svaki naš šalterski službenik u banci može da bude doktor nauka za ove eksperte koji su došli, a pogotovo ove iz Švajcarske, to su obične drvoseče, pojma nemaju ljudi, jer je u pitanju velika perionica, u kojoj saučestvuju naši eksperti, mladi, fini, nalickani, sve se uklapa, moderni japiji. U Srbiji niko ne voli japije, samo to da znate, kao i ovi koji su u početku nešto gledali i kaže, ma pusti ga, on nema ni kuću, nema ništa, samo gleda da se lepo provodi i da se kobajagi za nešto pita.
Registracija znači, sa činom registracije postaje pravno lice neko ko se 220 dana muči da dođe do tog cilja. Verovatno 200 i nešto muka treba da prođe dok ga eksperti izdrndaju, istresu, razore, skroz unište. Nije to smešno, znate, ima nekoliko postupaka pred našim sudovima zbog takvog ponašanja guvernera NB.
Međutim, tu se neki put oni prevare, pa udare u neku jaku investicionu grupu iz inostranstva koja je osnivač neke banke, udare u neke nacionalne lobije, pa onda mogu da se jave vrlo štetne posledice po celokupnu državu. Neću sada da ispadne reklama za neku banku, mi smo ranije ukazivali o kojim bankama je reč i kako je neprincipijelno ponašanje bilo guvernera Narodne banke, jer je taj ko drži i pogaču i noć i sve završava. To nije demokratija. To nije poštovanje ljudskih prava, to nije pravna sigurnost.
Nama se ovde to promoviše da je to jedini ispravan put ka evroatlantskim integracijama. Molim vas, takvo ponašanje u nekoj od zemalja EU bilo bi sankcionisano. Kod njih je to odavno zabranjeno, neprihvatljivo, pa nijedan državni službenik čak i ne sme da pomisli tako da se ponaša. Malo me zbunjuje, ako ovi iz Evrope smatraju da su ovo njihovi reprezenti, onda nemojte da se vi iz Evrope čudite što 99% građana Srbije ne želi da ide u takvu Evropu. Ne želi, jer ove vrednosti i ove tekovine Evrope, kada ovi promovišu ovde kod nas, znate i sami da je to obična karikatura.
Vidite šta se ovde kaže. Kaže, uz prijavu se podnosi rešenje Narodne banke Srbije o davanju dozvole za rad banke i saglasnost iz tog stava. Sada, kog stava. Nije jasno. Ne zna se uopšte na šta se odnosi.
Sada da napravim malo vezu sa ovim prethodnim članom, a to je član 19. Vidite, tu NBS daje saglasnost na akte koji su usvojeni na osnivačkoj skupštini, a na osnivačkoj skupštini, praktično, nastaje pravno lice.
Iako je Narodna banka imala sve nacrte i prednacrte tih akata pre nego što je i razmatrala o preliminarnom odobrenju za osnivanje banke.
Ne bi smeo ovaj postupak da bude tako komplikovan. Želim da vas podsetim, pre nekoliko meseci kada ste usvajali zakon o registrima privrednih društava ili kako se zove, pa kada je posao registracije otet trgovinskim sudovima i prebačen posebnoj Agenciji za privredne registre, rečeno je da se trpi velika kritika zato što neko iz tog razvijenog Zapada smatra da je ovde i suviše dug rok registracije i da bi to trebalo da se ubrza. Samo sam vam pobrojao ove rokove: 230 dana je potrebno da bi se osnovala banka.
Kod banaka taj princip koji važi za privredna društva ne važi i oni će opet da izađu i da kažu da stoje na evropskom tragu, to prihvata Evropa, to je tako u Evropi. Nije tako. Kada bi to tako bilo i kada bi se to toliko monopolisalo, kao što se ovde monopoliše, bila bi katastrofa i ta zapadna Evropa bi se razorila za dva dana.
Kod nas u vreme tranzicione pravde, koja nema veze sa istinom i pravdom kao univerzalnom kategorijom, to tranziciono tumačite kao revolucionarna pravda, dozvoljavaju i ove stvari da se poslanici maltretiraju sa nekim tekstom za koji je svima jasno da ništa ne valja. Apsolutno je svima jasno da se ovde prave novi monopoli odnosno štite postojeći monopoli.
Svi glume demokratiju. Svi to sada ima da svedu na glasanje i da li je 126 ili nije 126. Predsednik Skupštine ima da napravi spisak i da kaže, ove godine smo radili i doneli smo toliko i toliko zakona, a onda odete u Vrhovni sud i pitate: dobro, kako to stoji; kaže, kako stoji, nijedan zakon se ne primenjuje. Nema.
Ovi koji rade u sudovima oni i ne znaju da je izašao nov parnični zakon, Zakon o parničnom postupku, ne znaju, još uvek primenjuju stari propis. Ovi što registruju i upisuju, isti problemi kao što je bilo kod nekih trgovinskih sudova, naročito kod beogradskog i još tamo nekih u unutrašnjosti, gde dođu Pera i Đoka i kažu - mi smo ovlašćeni za zastupanje firme, podnesu prijavu, završe sa sudijom i on ih upiše i radnici na ulici štrajkuju i demonstriraju i jure predsednika trgovinskog suda.
Tako isto imate i kod ove agencije. Došla grupa ljudi i registrovala se da su na čelu zadruge, iako nema organa, i ušli su tamo i to ne može da se promeni, i svi znaju da to nije tako. Koji je efekat što smo doneli nov, evropski, reformski zakon, pa i da upotrebim još nešto za opisivanje, u praksi nula, minus. Evo, isto i ovo.
Radi se o nečemu da nove banke ako treba da se formiraju treba da se učini tako nedostupnim, a ukoliko se ne sarađuje sa guvernerom, sa ministrom finansija, sa onim potpredsednikom koji nogu odmara i sa grupacijom G17 plus, naravno ne ovim ljudima koji su ovde u Skupštini, jer ni njih ministar i Labus ne pitaju šta treba i kako treba. Oni samo udare pečat - Evropska zajednica i MMF su rekli da ovo može, ili ovo je njihov zahtev, ili ovo je njihov tekst. Nema alternative, znate ono čuveno.
Naravno da ćemo mi povodom svakog člana da vas upozoravamo, da ukazujemo da i oni bankari kojima trenutno odgovara što su u dobrim odnosima sa guvernerom, pa ne smeju da vrisnu poneki put zbog toga što im se remete zakonom dozvoljeni interesi, i njih upozoravamo da je opasno biti blizak sa ovim ljudima i da je izuzetno opasno i veliki rizik ako se ovi ljudi pozivaju na prijeme.
Ljudi pamte, i kada neka banka slavi godišnjicu svog postojanja, pa pozove ministra, guvernera, pamte ljudi, jer znaju da čim ministar ode kod nekoga, taj je u dobroj vezi sa ministrom. Ovaj nikada ne ide za džabe. Danas je zaboravio kesu. Dva dana je donosio kesu ovde, drugog dana nam je pokazao da se u toj kesi nalaze predlozi zakona, navodno. Pazite, sada je postala manir - kesa.
U ponedeljak ćete da raspravljate o antikorupcijskoj odluci, strategiji borbe protiv korupcije, pa vodite računa da budete dosledni i u ponedeljak i danas. Nemojte da se cepate kao ličnosti. Danas vam ovo odgovara, simpatično je, a u ponedeljak ćete upravo to da napadate, pa ćete zaboraviti da ste u sredu i četvrtak bili u sali Narodne skupštine.
Dakle, kada se obezbedi registracija onda je završen strašno veliki posao komplikovanog postupka osnivanja banke u Srbiji i odmah svima onima koji razmišljaju da krenu sa nekim bankarskim poslovima da preporučim, tražite odmah stranca ako hoćete da osnujete, jer ovi se plaše stranaca.
Dovoljno je da se zove Majk i da ima takođe neko nerazumljivo prezime, ovi se utresu kada ih vide, jer se plaše da ih neko ne prijavi kod Majkla Polta, ili kod predstavnika MMF-a ili kod OEBA-a, Ujedinjenih nacija, da ne bi taj urgirao, a ako taj urgira, onda zakon za njih ne važi. Znači, vi koji želite malo normalnije da dišete, tražite stranog partnera ili veći broj njih da obezbedite 98% kapitala iz inostranstva osnivačkog, pa makar i 1% - 2% ovog našeg srpskog, nećete 230 dana da se mučite, mnogo ćete manje da se mučite, ali čim krenete u proces osnivanja banke i razmišljanja o tome, budite sigurni da će Labus, Dinkić i Jelašić da vam prvo ponude - burazeru, ako imaš pare, ako si voljan da kupiš banku, imamo i banku za prodaju. Dakle, da rasprodaju i ovo malo banaka što imamo.
To je politika ovog trijumvirata, koji se lažno prikriva iza navodno standarda neke Evrope koja samo kod njih postoji.
Da pošaljemo na studijski put Mlađana Dinkića i Jelašića, da svoje novotarije koje na nama rade, neka sprovedu u Nemačkoj, i šta mislite koliko bi dana trajao njihov boravak u Nemačkoj - 15 minuta.
Nalazimo se na delu zakona koji reguliše poslovanje banke, odnosno onaj prvi deo, a to je kapital banke. Pre nego što bih nešto rekao o članu 23. na koji se odnosi ovaj amandman, gde se koriste neki novi termini "pokazatelj adekvatnosti kapitala" itd, oni su "in" znate, moram da se vratim na član 22, koji je možda malo stvorio zabunu.
Postoji jedan problem još iz vremena kada je 1993. godine donet Zakon o bankama i Zakon o preduzećima. U to vreme Narodna banka Jugoslavije je imala obavezu da propiše neku revalorizaciju kapitala, ali to je bilo ono vreme kada su te banke pretežno bile u društvenoj svojini, pa se to na neki način radilo sve dok nije došao Mlađan Dinkić, a kada je Dinkić došao, to se nije radilo i omogućilo se da banke odu što pre pod led.
Ovih 10 miliona evra kao osnovni kapital, moram da kažem da se tu pravi razlika u kapitalu prilikom osnivanja na novčani i nenovčani deo, ali kada se osnuje banka, to je sve kapital, nema potrebe da se on deli. Međutim, ako se ostavi samo ova obaveza od 10 miliona evra, onda ćemo doći u situaciju, kao što je formirana jedna od velikih "Boškovih" banaka koja dere po osnovu kamata, a to je ova Rajfajzen banka.
Ona je formirana vrlo sumnjivim kapitalom, koji je došao iz Austrije i iz Republike Srpske, odnosno MH federacije. Taj kapital je bio prisutan samo u trenutku osnivanja. Odmah se vratio odakle je i došao. To su ovi "eksperti" omogućili. O tome postoji izveštaj. To je vaš izveštaj, izveštaj NBS.
Mnoge banke u zemlji, ove domaće, odmah su primetile o čemu se radi. Jedan deo tog osnivačkog kapitala je bio kredit jedne evropske banke, čini mi se da se zove Evropska banka za obnovu i razvoj. Mislim da je u ukupnoj strukturi kapitala 15 miliona evra bilo preko te evropske linije, a 10 preko ove MH federacije. Opet neidentifikovani do kraja kapital. Da li je naš, da li je stran, ne znam, samo znam da je nekoliko dana posle dobijanja dozvole za rad dobar deo tog osnivačkog kapitala vraćen.
Sada da idemo na ovu odredbu koja treba da znači održavanje supstance, održavanje kapitala banke, da banka može uvek da interveniše i da ispuni svoje obaveze.
Zbog toga se uvek pravi odnos između kapitala banke i rizičnih plasmana. Nekada su ti rizični plasmani, odnosno metodologija kako se dolazi do saznanja da li je neki plasman rizičan, zavisili prevashodno od sredstava, više u smislu načina na koji je obezbeđeno bankarsko potraživanje prema nekom zajmoprimcu.
Da vas samo podsetim, ona čuvena Karićeva, ovog Dinkićevog prijatelja, banka, upravo je stradala zato što se napravila jedna slika da ima mnogo rizičnih plasmana i da banka ne može da ispuni neke svoje obaveze koje dolaze, pa je dat nalog da se smanje ti rizični plasmani, da se oni nekako konsoliduju. Tu su korišćeni nenamenski krediti, jedna vila, druga vila itd. Kada se kasnije napravio neki presek, videlo se da banka ima i kapitala. Ne uzimam to kao pozitivan primer ni za jednu ni za drugu stranu. Obe strane su identične, gledaju ko koga da prevari. To je loš primer za ovo što želim da kažem.
Želim da kažem da su danas gotovo sve banke izvukle pouku iz onog perioda kada su naše banke bili motori nekog razvoja, pa su plasirale kredite u sve i svašta, u neke, navodno, razvojne projekte. Nikada nisu imali adekvatna sredstva obezbeđenja plaćanja, pa su se pojavljivale neke štedionice, neke bančice. Klasičan primer je AIK banka Niš, koja je opstala upravo zbog toga što je prva krenula sa kvalitetnim načinom obezbeđivanja svojih potraživanja. Danas gotovo sve banke vode vrlo dobru politiku kako da obezbede svoje potraživanje. Traže hipoteku, ako se ide na lizing, onda se upisuje založno pravo itd.
Poboljšao se način obezbeđenja potraživanja po osnovu kredita, tako da ovi rizični plasmani koji treba da naprave odnos sa kapitalom i da se vidi, to je taj bonitet, kakvo je stanje banke, da li ona može da ispunjava obaveze, ništa ne znači. Odmah da vam kažem, neka bude najbolje ovo što je napisano ovde. Verovatno ima dobrih stvari ovde, uz ovu novu "in" terminologiju koja se koristi. Postoji samo jedan mali problem - što guverner Narodne banke svojim odlukama, kojima reguliše način poslovanja i plasmane banaka, može da bitno utiče na adekvatnost ovog, kako vi zovete, pokazatelja adekvatnosti kapitala, da utiče na adekvatnost kapitala neke banke.
Dovoljno je da samo 30 dana unapred kaže šta će da bude "in" nekim bankama, zbog toga što će on za 30 dana da donese neku odluku, pa da spasi svoj kapital i da se pravilno usmere na neke plasmane gde će biti mnogo manji rizik vraćanja plasiranih sredstava. Naprosto, ceo ovaj predlog zakona vrvi od proizvoljnosti i samovolje pojedinca koji smatra da je car u republici. Carevići u republici.
Da vam kažem nešto iskreno, da su i ove naše društvene banke nekadašnje poslovale po tržišnim principima, nikada nijedna od njih ne bi imala dubiozu u svom poslovanju.
Da ste hteli da ih izvučete iz krize, s obzirom da je i od 1986. godine potraživanje banaka prema privredi prevazilazilo vrednost privrede, ovi koji se malo duže bave politikom znaju za taj problem, pa da ste tada izvršili konverziju potraživanja banaka u akcijski kapital tih društvenih preduzeća, pa onda u drugoj fazi da ste privatizovali 124 banke koje su postojale u tom periodu, danas bi imali kud i kamo legalniju privatizaciju, i bržu i efikasniju, bez otpuštanja.
To ako se izvrši konverzija potraživanja banke prema društvenom preduzeću u kapital banke, pa bez obzira što postoji manjkavost, jer se ne zna ko su osnivači banke, da dva puta neko može biti sebi svoj vlasnik, to i danas imamo. Danas je država dva puta vlasnik na NIS-u: jedanput po osnovu toga što NIS radi državnim sredstvima, a drugi put što su sva potraživanja države prema NIS prerasla opet u neka imovinska prava države na istoj imovini. Vidite, to je politika MMF. Ovde se nalaze eksponenti te i takve politike.
Znači, član 23, koji sa novim terminima opisuje nešto što odavno postoji u bankarstvu, oduvek je postojalo u bankarstvu, odnos između kapitala i rizičnih plasmana. Danas postoje plasmani koji su obezbeđeni višestruko. Odite do bilo koje banke, pa kao obično fizičko lice tražite neki potrošački kredit, videćete šta sve traže.
Manite vi reklame, laki keš i one stvari, to je za navlačenje ljudi da odu tamo nešto da se jave, da se prijave, jer banke imaju para. Jedna od njih ima svakog dana preko 100 miliona slobodnih sredstava na računima. Njoj se dozvoljava da ima tolika slobodna sredstva. Forsiraju se neke banke, a neke se sputavaju. Mangupluk zavladao Srbijom. Političari iz kafića, in, sa minđušicama i duvači.
Ovo je član koji reguliše raspodelu dobiti. Molim vas da se setite da je kod člana 13, kod osnivačkog akta, tada je bila u vidu druga situacija, bilo obavezno da se propiše način pokrivanja gubitaka, a ništa nije bilo govora o dobiti.
Pošto nisu mogli da se dogovore i nije im dato pravo da se osnivači banke i vlasnici akcija banke dogovore o raspodeli dobiti, onda se naravno primenjuje zakon. Šta su oni propisali u članu 25? Normalno je da, kada se na kraju poslovne godine utvrdi rezultat poslovanja, utvrdi dobit, pošto se izmire sve one zakonske obaveze, svojevrsna rezervisanja, pojačaju rezerve, ono što preostane predstavlja dobit. Akcionari imaju pravo na dividendu srazmerno svom kapitalu u toj banci, a zaposleni imaju pravo na učešće u raspodeli dobiti, jer očigledno je dobit rezultat njihovog angažovanja kao zaposlenih u banci, kao i u svakom privrednom društvu.
Ovde se daju ograničenja u raspodeli dobiti, ali sva ta ograničenja gotovo da ne važe, već važi ono što je napisano u poslednjem stavu. Poslednji stav je stvarno interesantan, on je u kontradiktornosti sa svim onim što je ispred napisano. Vidite, evo jednog ograničenja da evidentiranu dobit, postojeću dobit banka ne može da deli.
Prva situacija; ako svoju likvidnost ne održava u skladu sa propisima NBS. Banka ako ne održava svoju likvidnost u skladu sa propisima NBS podleže sankcijama. Kako može da ostvari dobit kršenjem zakona? Vi priznajete nekome što je kršio propise da je ostvario dobit, a pre toga ste morali da preduzmete niz akcija protiv toga ko ne održava svoju likvidnost.
Druga situacija; ako zbog te raspodele ne bi mogla banka da održi svoju likvidnost u skladu sa propisima NBS. To je situacija ako bi raspodela dividende i učešća zaposlenih u dobiti ugrozilo buduću likvidnost posle raspodele. To znači da oni ne mogu da raspodeljuju više nego što je zakonom propisano. Vi njima ovde ograničavate uopšte učešće, raspodelu, ograničavate i dividende.
Treća situacija; ako banka nije otklonila slabosti i nedostatke koje je naložila NBS u vezi sa nepravilnim iskazivanjem poslovnih promena i drugih događaja, a koji mogu uticati na bilans uspeha banke. Izvinite, molim vas, ovo je situacija kada se preduzimaju sankcije prema banci. Vi ovako priznajete da umesto da dobije sankcije, da je banka ostvarila uspeh u poslovanju. Ne znam, ovo kao da je pravio neko ko ima neki interes.
Četvrto, nije postupila u skladu sa nalozima za otklanjanje nepravilnosti. Ako banka nije postupila u skladu sa nalozima za otklanjanje nepravilnosti, slede rigoroznije mere, a u završnoj fazi oduzima se dozvola za rad.
Vi sada prelazite preko svega toga i kažete, ali banka je napravila dobit. Ne možete vi da podelite dobit. Ako se ne deli dobit, onda se ona investira u kapital banke.
Vi omogućavate da iz nelegalnog prometa banka poveća svoj kapital, ne znam ko je mogao ovo da piše. Juče smo pričali o zakonu o sprečavanju pranja novca, a imate pranje novca ovde u zakon ubačeno. Sada se razlikuje pranje novca čega nema u zakonu, svi treba da gone i pranje novca koje je legalno. Evo, ovo je legalno pranje novca. Za ovo se ne ide u zatvor, samo zato što je Carević napisao. Ne znam šta vi radite, ko vam piše ove zakone, gde gledate ovo, vi kao da čitate neka mafijaška pravila pa ubacujete u naše zakone.
Peta situacija; NBS to odredi svojom korektivnom merom. Znači, moguće je da je banka legalno poslovala, ostvarila dobit. Nijedan od ova četiri razloga ne postoje, nego je neko u Narodnoj banci, opet ovaj Jelasiti, zaključio da nije vreme da se raspodeli dobit, nego neka dobit ostane.
Navodno, on je zaključio, oni su mnogo u tekućem poslovanju pokrali, pa sada i ovo kao dobit neka ide na povećanje kapitala banke. Stvarno, kao da su mafijaši pisali ovo za sebe.
Onda licima iz stava 1. ovog člana banka ne može isplaćivati, ovo je ono što se odnosi preko godine, od toga nema ništa, jer ovo ste džabe napisali ovde, to je neprimenljivo. I treći stav - ako ukupan iznos isplata iz stava 1, to su dividende i isplate po osnovu učešća zaposlenih u stvaranju dobiti tokom godine, prelazi 10% kapitala ili bilans uspeha banka iskazuje gubitak. Stvarno ovo ne shvatam.
Ako banka iskazuje gubitak, onda nema dobiti. Ovo što je u poslednjem stavu i ovo što je u prvom stavu, to su vatra i voda, ali ni to nije dovoljno njima. Ovde treba neki lekar, pogledajte šta kaže - ili bilans uspeha iskazuje gubitak u tekućem ili prethodnom tromesečju, odnosno poslovnoj godini do tog datuma, banka raspodelu ovih isplata može vršiti samo uz prethodno odobrenje NBS, znači, opet guverner.
Banka sa gubitkom, banka u haosu, banka je prevazišla sve ovo, legalizovala sve ove kapitale i može da deli dobit. Teoretski nema dobiti, ne znam šta su radili ovi ljudi. Juče se hvalio neko da vi idete na neke testove tamo, a ko vas to testira tamo, ovaj ne bi prošao na onom testu za zabavište. Ovo su toliko kontradiktorne stvari, ovo je neprimenljivo, čak ni poslednji stav. Ovde je samo primenljiva jedna kovanica - guverner NBS, samo to važi ovde i on se javlja kao alfa i omega za sve ovo.
Ovde su logički problemi, nisu problemi prevoda. Ne znam, moramo ubuduće u Poslovniku da ugradimo neku odredbu o obaveznom pregledu predlagača zakona, jer šta nam predlaže ovo, pogledajte. Da li neko normalan može da shvati šta su napisali? Pa i Vuk Drašković, doduše on u tri rečenice se demantuje, prva i poslednja.
Ovde prvi stav i poslednji stav nemaju blage veze. Razlozi koji su navedeni kao tačke u prvom stavu nemaju blage veze.
Ne znam, verovatno ćemo morati da menjamo Poslovnik i da tražimo dokaz medicinske struke da li je ovo logično, da li ovo ne vređa mentalno zdravlje, pa ukoliko ne vređa mentalno zdravlje da dođe u Skupštinu. U koliko je u suprotnosti sa mentalnim zdravljem, molim vas da neko da recept, odnosno lekarski nalaz, jer ovo ne sme da ulazi u Skupštinu.
Replika, ali malo je pobrkan redosled, trebalo je mnogo ranije da dobijem mogućnost da repliciram. Gospodin Dinkiću, u prvom izlaganju napravili ste nekoliko grešaka, a dve su stvarno eklatantne.
Prva je što ste rekli - dok ste vi srpski radikali bili na vlasti nisu se vraćale devize, nije se isplaćivala stara devizna štednja.
A odmah u sledećoj rečenici rekli ste da je stara devizna štednja nastala 1991. godine. Ta zamena i taj miks, koji vešto pokušavate da radite, stvarno je neprimeren.
U vreme kada je došlo do pojave tzv. stare devizne štednje, uz sve ograde da je to neadekvatan i pogrešan izraz, moram da vam kažem da je na delu bilo rasturanje SFRJ delovanjem iz inostranstva i iznutra, u vreme onoga Ante Markovića. Znate kako su odnete devize i kako je nastao dug.
Ne bi bilo korektno da i to ne kažete, kao što vrlo često vi i vaši iz G17, kada pričate o dugovima, zaboravljate samo na jednu činjenicu, da dugovi koji su ostali Srbiji i Srbiji i Crnoj Gori su nastali još pre 1986. godine. Jedanput treba sebi da utuvite u glavu, SRS je bila deo vlasti od 24. marta 1998. godine do 25. oktobra 2000. godine. Na godinu dana od kada smo mi ušli u vlast krenulo je bombardovanje koje su sproveli vaši prijatelji i vaši finansijeri, odnosno vi ste njihovi eksponenti ovde.
Gospodin Dinkić je u drugom izlasku zapržio čorbu i pokazao u stvari kakav je čovek. Pre nekoliko dana smo čuli da mu je prijatelj Tomislav Nikolić, a sada smo čuli da u replici gospodinu Markoviću meša čak i familiju Jorgovanke Tabaković. Ako je uspeo da kaže da mu je čak i prijateljica Vjerica Radeta, i ona sa ove govornice ga je šutnula maltene, onda procenite koja je težina svih onih reči koje Mlađan Dinkić izgovara sa ove govornice.
A mi i dalje nemamo odgovor na epohalni eureka poklič Mlađana Dinkića sa Kipra - u redu je, našao sam 4,5 milijardi dolara, koji pripadaju ovom narodu, pronašao sam sve pare koje je pokrala porodica Milošević. Doneo je 82 kutije dokumentacije iz ambasade ili konzularnog predstavništva naše države na Kipru vezano za COBY banku i one naloge 1054, najavio i ništa nije uradio.
Samo da se podsetimo jedne stvari, od 5. oktobra 2000. godine Srbija je lider na Balkanu, ona je u usponu, ona dobija pomoć, ne sankcije. U onom kratkom periodu od 30 meseci, dok je SRS učestvovala u vlasti, ne samo da su bile sankcije nego su bile i tegobne posledice ranije uvedenih sankcija i ratnog dejstva onih koji su vas doveli na vlast protiv Srbije. Nemojte da se brinete, građani Srbije to još nisu zaboravili i ništa neće da zaborave, i ne treba ništa da zaborave. Ako se zaboravi može da se povrati.
Vodite računa kada kritikujete SRS da makar to radite na principijelan način, a ne služeći se lažima, kao pre nekoliko dana da vam je Vučić kućni prijatelj, da vam je Tomislav prijatelj, da ste čak sa njim ušli u banku, da vam je Vjerica Radeta prijatelj.
A svi se sećate, juče je glavni krivac što Mlađan Dinkić nije doneo pare sa Kipra u Srbiju Bin Laden, koji je srušio Njujork. Još nam niste objasnili u kakvim ste odnosima sa Bin Ladenom.
Amandman koji smo podneli na član 32. praktično predstavlja samo jedan u nizu amandmana kojima utičemo na ovo što se naziva upravljanje rizicima, te su neki međunarodni standardi pretočeni u zakonske odredbe.
To je oduvek postojalo. Svaka banka je u svom poslovanju odavno koristila, manje ili više pod ovim terminima ili drugim, vodila računa o svojim rizicima. Nekada je to bilo ozbiljnije, nekada je to bilo neozbiljno, a nekada nije bilo ni potrebno. U ono vreme kada su u ovoj zemlji cirkulisale avalirane menice i kada su se finansijski direktori cenili prema sposobnosti koga imaju u banci da im se avalira menica i tako kreira neki novac za firmu, onda su ovi rizici bili isključeni, jer je uvek iznad toga stajala Narodna banka Jugoslavije, u onom sistemu socijalističkog samoupravnog sistema.
Znači, upravljanje rizicima ili identifikacija i smanjenje rizika, možda je to čak i bolji izraz, oduvek je postojalo u nekom normalnom bankarskom poslovanju, jer banka je papir. Banka je navodno institucija koja, na bazi malo para za koje postoji neko pokriće, svojim poslovanjem emituje veliku količinu papirnatog novca da bi se građani i privreda zaduživali kako bi plaćali kamate i u razlici između aktivne i pozitivne kamatne stope banka ostvarivala neku svoju dobit, a ona poprilično zavisila od toga u kakvom je odnosu banka prema guverneru Narodne banke, sa pozicije kreditnog potencijala svake banke.
Upravljanje ovim rizicima i poslovi da se smanje ti rizici na najmanju moguću meru su standardni posao. Ovde se nešto iz međunarodnih bankarskih standarda ubacuje kao norma, ali sve pod budnim patronatom Narodne banke Srbije, koja u smislu člana 28, poslednji stav, bliže propisuje uslove, način, identifikaciju, merenje i procenu rizika.
Član 32. se odnosi na rizike kamatne i devizne. Kamatni rizik može da nastupi kada dođe do promene kamatne stope, a devizni kada dođe do promene kursa. Sada tu u ovoj zemlji postoji neko iskustvo.
Kakve su posledice? Moj prethodnik je lepo skrenuo pažnju da u ovom novom poslovanju, koje su nametnule strane banke i banke koje nemaju dubioza iz nekog ranijeg perioda, čiji su bilansi očišćeni, onaj može da vodi jednu normalnu bankarsku politiku, koja bi se svela i na ono koliko para toliko muzike, ako hoćeš moraš i da platiš, uz rigorozna sredstva obezbeđenja plaćanja. Stvarno su po definiciji svedeni ti rizici na minimum.
Oni se mogu javiti, ali ukoliko se javljaju, to su rezultat svojevrsne protekcije koja je prisutna kada se neko od osnivača ili njemu zavisnih preduzeća javlja za neki kredit, a nije dao sva sredstva koja se obično traže od drugih, te i ovaj deo je nemoguće da se završi bez Narodne banke Srbije. To mora da znate, jer Narodna banka Srbije vrši kontrolu.
Mi imamo 47 banaka, možda nešto malo više. Većina tih banaka, verovatno njih 40, nema dubioza iz nekog ranijeg perioda, zato što su očišćene i nove su i po kapitalu i po drugim parametrima. Znači, postoji obaveza svake banke da ima svoj organizacioni deo, koji će da prati i da identifikuje te rizike i predlaže mere kako da se smanje ti rizici. Ovo je jedan od razloga zbog čega se ide sa novim zakonom, pošto se ugrađuje nešto iz direktive, kao da je nešto epohalno novo.
Samo bih skrenuo vašu pažnju na član 30, tu je rizik likvidnosti, ali on je dat i kao rizik likvidnosti i rizik solventnosti, jer se ovde na svojevrstan način pravi zamena teze odgovornosti po osnovu imanja imovine ili nemanja imovine i odgovornosti po osnovu toga da li na računu postoje novčana sredstva ili ne postoje novčana sredstva.
Znači, ako je neko smatrao da su odredbe člana 28. do 40. nešto epohalno, moram da vam kažem da to ništa nije epohalno i da je to postojalo i sada, delimično u Zakonu o bankama koji je i dan-danas na snazi, mnogo više u odlukama guvernera NBS i najviše u međunarodnim standardima koji su definisani kao pravila dobrog bankarskog poslovanja, koja su gotovo sve banke primenjivale, jednostavno nisu htele da imaju problema, želele su da se izbore za što bolji bonitet, jer je ovo sastavni deo, odnosno najznačajniji deo boniteta, a svakoj banci je stalo da ima taj bonitet.
Naravno, mi smo podneli ovaj amandman da bi dobili priliku da o ovome kažemo, da predočimo šta se to radi, gde je izlaz iz ove situacije. Bankari su čudo, trgovci duša, da znate, oni kreiraju sve. Mi imamo ovde ove bankare bez duše, do poslednjeg evra ima da izvuku iz ove zemlje i da nas čine zavisnim zahvaljujući ovim ljudima koji se smeškaju, smatraju da su veliki stručnjaci za ovo, a budite sigurni bićete odbačeni od ovih koje protežirate kao izgužvani papir.
Tako su prošli svi koji su mnogo sarađivali sa njima.
Pročitajte malo knjige kako su prošle neke banke u Latinskoj Americi, pročitajte kako su prošli diktatori iz Latinske Amerike koji su bezrezervno imali poverenja u MMF i vidite kako je prošao Čaušesku koji se razdužio sa MMF-om. Samo vi uživajte, radite, nama je stalo da vas izazovemo da što češće izlazite za govornicu, da veličate vaše rezultate, da posle svake vaše diskusije građani poprilično popljuju svoje televizore u znak revolta zato što se ne slažu sa onim što vi pričate, jer to odudara od stvarnosti.
Malo ćemo da vas čačkamo za replike da što očiglednije to bude. Gledaćemo da po svakom članu iskoristimo priliku, a imaćemo još dokumentacije o poslovanju nekih banaka, ovim vezama koje postoje, grupacijama koje su se formirale, koje su zatvorile finansijsko tržište, kako se protežiraju neke banke nezavisno od zakona, koja banka u Ministarstvu finansija ima svoju lobi grupu, koja banka ima svoju lobi grupu u NBS pa je u prilici da pre nekih dobije prave informacije, kojoj banci se sugeriše da se što pre proda, zato što u nekom budućem periodu menjaće se ta politika guvernera NBS prema bankama, pa postoji opasnost da se aktiviraju neke obaveze i kako da se čiste ove banke, kako da se vrati kapital koji je odavde iznet preko firmi registrovanih na aerodromima, na nekim ostrvima, od strane i te kako dobrih i uspešnih ljudi.
Malopre smo čuli za onog Lazarevića, slično vam je i sa Čedom Jovanovićem, sa Vesićem. Vesića niko ne pominje, a da ne pričam koliko bogatstvo ima, naravno, sve legalno stečeno, Kolesar, Janjušević. Doći ćemo i do Agencije za sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka, doći ćemo i do podataka o tome zašto se ne završavaju likvidacije i stečajevi, ko upravlja tim dugom, odnosno tim sredstvima, i to ste menjali prošle godine.
Mi ne smemo ništa od toga da zaboravimo zato što moramo da kažemo građanima da u vreme blagostanja koje je nastupilo od 5. oktobra ti građani nisu u pravu ako imaju utisak da lošije žive. To im poručuju Mlađan Dinkić, Radovan Jelašić, Miroljub Labus, podsticani iz inostranstva.
Vidite i sami, što gore građanima Srbije, to veće pohvale za ovu vladu. Ova vlada se stalno hvali. Nas hvale iz MMF-a. Naravno da je MMF-u dobro, obezbedili su svoja potraživanja, obezbedili su način kako da izvlače sredstva odavde i njima je dobro. Ova vlada i guverner NBS treba pre svega da dobiju pohvale od građana Republike Srbije. Neka dobiju pohvale od građana RS, pa onda budite zadovoljni. Vi se hvalite time što vas podržava neko iz inostranstva, pogotovo MMF koji je prethodnica uništavanja svih država na kugli zemaljskoj. Izaći ćemo na izbore pa ćemo dobiti svi odgovor da li je tako ili nije tako.
Pozivam se na odredbu člana 101. i poslednji stav u okviru člana 104. Gospodine Markoviću, moram da vam kažem, da biste vi pravilno primenili odredbe člana 104, poslednji stav, nije neophodno da vi znate lice o kome je gospodin Dinkić izneo neke podatke. Znači, ovde nema potrebe da se vi pravdate da vi ne znate ko je, šta je.
Ovde se kaže "privatni život drugih lica", ne kaže se "privatni život drugih lica poznatih predsedniku Narodne skupštine". Ovde se ne traži vaše saznanje, nego se traži da samo razumete činjenicu da je gospodin o kome mi ovde pričamo pomenuo neko lice van konteksta o čemu se ovde diskutuje.
Sada mi dozvolite da objasnim o čemu se radi. Mi imamo problem sa Mlađanom Dinkićem, Narodna skupština, zgrada, institucija, ova ulica i broj. Gospodine predsedniče, vi ste možda juče bili i niste bili, ali da čujete neke činjenice. Ako sumnjate u to, imate stenogram pa proverite.
U nedostatku odgovarajuće argumentacije za stavove SRS kojim kritikujemo neka rešenja Predloga zakona, Mlađan Dinkić je juče kao glavni argument za svoju odbranu naveo da je to uradio sa svojim prijateljem Tomislavom Nikolićem, da mu je Tomislav Nikolić verovatno i dao čarapu, da je dobar prijatelj sa Aleksandrom Vučićem, da je izuzetno dobar prijatelj sa Vjericom Radetom, pa je posle dva minuta doživeo nokaut sa ove govornice, verbalni.
Na kraju je napravio incident zbog koga ste i vi dali pauzu, gospodine Markoviću, napominjući da odgovore na pitanja gde su pare sa Kipra ne možemo da dobijemo, jer su Bin Laden i Al kaida učinili svoje, bombardovala, srušila Ameriku.
Vrhunac svega toga jeste kontinuitet delovanja ustaške B92, koja je sinoć rekla da je Tomislav Nikolić dobio stan od "Partizana", jer je neki idiot uzeo telefonski imenik, pa tražio Nikoliće i Tomislave, i izvlačio neke svoje zaključke, jedna špijunčina, Cijin agent, školovan u inostranstvu, taj Jugoslav Ćosić, a njegov prijatelj koristi ista sredstva, ovaj Mlađan Dinkić, kada povodom diskusije gospodina Jojića i gospodina Škrbića, povodom konkretnih stvari, gde su se ljudi žalili da su oštećeni na ime poslovanja sa Poštanskom štedionicom, što je dobro poznato ministru Dinkiću, za šta je imao odgovore, ubacuje u tu priču Jorgovanku Tabaković i njenu ćerku, svesno da se izazove ovakav sukob, kako bi SRS napustila, jer mi nemamo šta sa vama da pričamo kad se koristite takvim lažima. Već godinama se samo lažima napada SRS.
Gospodine predsedniče, vi ste bili dužni da, u skladu sa ovim poslovnikom, upozorite, opomenete ili tražite našu pomoć da izbacimo Mlađana Dinkića.
I ovu individuu koja dobacuje narodnim poslanicima, gospođama iz SRS kad izađu za ovu govornicu i obrazlažu. Nemanji Šaroviću je takođe dobacivao.
Šta je svrha tog dobacivanja? Da se dezavuiše Narodna skupština, ova rasprava. U potpunosti shvatam vašu poziciju da ne možete da nađete adekvatnu argumentaciju da odgovorite na ove naše napade povodom ovakvog predloga zakona. Alim, molim vas, poštujte dostojanstvo ove narodne skupštine. Ako ne možete da odgovorite, ne morate da izađete, ućutite.
Ako već imate potrebu da iznesete neki podatak povodom neke činjenice za koju smatrate da treba da odgovorite, odgovorite, ali nemojte bezobrazno da širite temu lažima, računajući da ćete na taj način da se pridružite ustaškoj B92 i onom Jugoslavu Ćosiću, koji je naočigled celokupnog srbijanskog auditorijuma uhvaćen kako laže.
Prekinite već jednom sa tim stvarima. Ne vi ovde, neki slični novinari. Meni su pronašli rođenog brata, a ja sam jedinac. Ko zna šta ćete još da nalazite SRS, kako se bliži vreme za ove izbore.
(Predsednik: Vreme.)
Ako vam je to stil, radite, ali nemojte ovde to da radite. Radite preko vaših medija. Znači, vama nije bilo neophodno da znate ime i prezime, jer se ovde kaže "drugo lice", već je bilo potrebno da upozorite da to što ministar priča nema nikakve veze sa pitanjem koje je ovde postavljeno ministru, već je hteo da skrene diskusiju. Neki put mu je tu Bin Laden, drugi put je Al kaida, treći put njegovi ovi, četvrti put oni, pa onda mu je Toma prijatelj, pa mu je Vjerica prijatelj, pa mu je Vučić prijatelj.
Ako hoćete, nađite tu argumentaciju. Ako smatrate da na taj način branite vaš predlog zakona, na taj način pokušavate da očuvate većinu do glasanja o zakonu o budžetu, jer vas to interesuje, posle toga vas ništa ne interesuje, sve drugo može da padne i računate, ako se izglasa zakon o budžetu, imate još godinu dana da plivate.
Ako vam je to taktika, otvoreno kažite, neće SRS da vam smeta u tome. Mi ceo dan pričamo o propustima ovog zakona. Možemo da se povučemo odmah i da izađemo, ali nadamo se da je korektno da obrazložimo sve amandmane. Kao što vidite, u onome "briše se" nalazi se poprilično velika filozofija, koja objašnjava ko ste i šta ste.
Pošto znam da ćete taj odgovor da date kako date, molim vas da u danu za glasanje Narodna skupština odluči da li je došlo do povrede Poslovnika na taj način što je gospodin Dinkić zloupotrebio ovu govornicu da argumentaciju za svoju kvaziodbranu zakona proširi i na neke osobe koje nemaju veze ni sa ovim zakonom, ni sa podnosiocem amandmana, ni sa Vladom, ni sa bilo čim.
Ovo je oduvek postojalo u našem bankarskom sistemu, samo što je sada primenjena nova terminologija, "nije šija nego vrat". Ovo sada što je vrat, to je u Bazelu, navodno, izmišljeno i kodifikovano kao neki međunarodni standard koji se primenjuje u bankarskom poslovanju. Da nije ovog termina, onda bi moralo da postoji u drugim odgovarajućim odredbama koje regulišu plasmane banaka, a tu se propisuju limiti koliko jedno lice može da se zaduži kod banke.
Ovde je sad rečeno obrnutim redom reči, da banka može da ima potraživanje prema jednom licu ili grupi povezanih lica i dat je osnov po kome to potraživanje nastaje, a to je kredit, ulaganje u dužničke hartije od vrednosti, vlasnički ulozi itd. To je do sada bilo, samo je drugačije to formulisano.
Ovde je rečeno da je velika izloženost banke prema jednom licu ili grupi povezanih lica izloženost koja iznosi najmanje 10% kapitala banke. Ako je onaj minimalni, osnovni kapital banke nakon osnivanja 10 miliona evra, 10% može prema jednom licu da se ima potraživanje iz bankarskog poslovanja, milion evra. To je prosto da se izračuna.
Onda je data druga kategorija, gde to može biti 25%, pa onda pojedinačnom licu povezanim sa bankom ne sme preći 5% kapitala, pa onda licima povezanim s bankom do 20% kapitala i poslednji stav ovog člana kaže da NBS propisuje zbir svih velikih izloženosti banke koji ne može biti manji od 400%, niti veći od 800% kapitala banke. Ako krenemo od onog minimalnog kapitala, to je 40 miliona evra, do 80 miliona evra.
Tu dolazimo do prave definicije banke, koja je multiplikator novca, koja formira novac, sa malim potencijalom emituje hartije od vrednosti, odobrava kredite i na taj način, bez pokrića, ulazi u posao, a iz tog posla izvlači kamatu, odnosno izvlači svoju dobit.
Zbog čega SRS prigovara kada je u pitanju ovaj član? Mislim da sada, u postojećem Zakonu o bankama i finansijskim organizacijama, postoji bolje rešenje. Zašto? Ono je u postojećem zakonu dato kao ograničenje koje obavezuje banku i koje kontroliše NBS kada je u pitanju banka, kontroliše ulaganja, plasmane banke prema jednom licu, grupi lica i licima koja su povezana sa bankom na neki način, a ovde ste ga dali kao neki rizik, a ne kao nešto što je zabrana.
Kad se na to doda i diskreciono pravo guvernera, koji piše govore ovde ministru da brani ovaj zakon, onda samo potvrđujete onu našu osnovnu tezu da je ovaj zakon koji ste naumili mogao mnogo bolje da izgleda ukoliko ima samo dva ili tri člana, u kojima se "carevići" dogovaraju, zatvaraju finansijsko tržište, kontrolišu bankarski sistem, odlučuju ko će da živi, ko će da ode u stečaj, ko će da se likvidira.
Vidite, ono što stoji u obrazloženju - direktiva EU, Bazelski komitet, ovde se kaže, a to je loš prevod, za kontrolu banaka, a on u izvornom tekstu znači za kapital banaka, kao minimalni standard. Vi ste to ovde sve preveli, prema nekoj terminologiji susednih država, kao rizici poslovanja. Promenili ste nešto da bi omogućili guverneru NBS da sprovodi svoju samovolju.
Nema prenosa, pa ako nema prenosa, onda nema ni Skupštine, gospodine predsedniče. To je jedan od osnovnih principa koji važi u radu Narodne skupštine.
Gospodine Markoviću, mi sada imamo dva velika problema: prvi problem što štuče Mlađan Dinkić; drugi problem - što nemamo fanove iz G17 plus, sve same eksperte. Cela G17 se svela na tri slova. Cenim sve prisutne, ali cenim da gospodin Albijanić nije stvarno stručan za ove stvari. Teško će on mene da shvati i da prenese gospodinu Dinkiću o čemu se radi, gde je pogrešio Jelašić. Vidite kako to prenosno ide - da Albijanić objasni Dinkiću, da ovaj prenese Jelašiću, gde je on pogrešio kod ovog člana Predloga zakona.
Ovaj član ima naslov: "Rizici ulaganja banke" i ima nameru da u formi rizika da neko ograničenje za ulaganja, da se banka ne bi poprilično opustila i nekim ulaganjima uništila svoju osnovnu supstancu koja se definiše kao osnovni kapital i da ne bi uništila ono što se zove - mogući kreditni potencijal za plasiranje i za pravljenje para. Gospodin Albijanić će da objasni gospodinu Dinkiću, a ovaj Jelašiću, da je i pre 1993. godine ovaj problem postojao i svi guverneri Narodne banke Jugoslavije, Narodne banke Srbije kasnije...
Ne ljutim se što ste me prekinuli, ali ovaj gospodin koji kažete da je zadužen za bankarstvo, on se nije ni rodio od kada postoji ovaj problem o kome pričam. Ipak malo duže pratim ovu oblast i mogu da vam kažem kako je bilo nekada, da je oduvek bilo nastojanje da se poslovne banke, u ono vreme kada je to bilo tako, kada su se tako zvale te banke, bilo je nastojanje kako da se ograniči investiciona aktivnost tih banaka, da kapital i ona sredstva koja mogu da ulažu ne ulažu u osnovna sredstva i da fiktivno ne duvaju te svoje pozicije da kasnije prilikom revalorizacije u toj revalorizaciji se izgubi osnovna supstanca kapitala banke.
Ozbiljno pričam o problemu koji je nekada bio, taj problem je i danas prisutan. On nije toliko izražen, zato što još uvek ne postoji takav i tako izražen interes ovih banaka iz inostranstva koje su došle da i ovo malo jada pokupe i da nestanu tragom bez repa. Upravo o tome pričam.
Stav 1. kaže da se ulaganja banke u neko lice koje ne pripada tzv. finansijskom sektoru – ako ste već išli na formulaciju finansijski sektor, onda ste morali u članu 2, gde ste dali definicije osnovnih pojmova, da navedete šta podrazumevate pod finansijskim sektorom. Mogu da dam svoje viđenje šta je to finansijski sektor. U tom sektoru se nalaze brokerske kuće, berza, osiguravajuća društva itd, ali ovo ste morali na neki način da definišete, da se tačno i precizno vidi na koje to lice mislite unutar ove grupacije.
Ovde je dato kao ograničenje da ulaganje banke ne sme preći 10% kapitala banke. Ako je minimalni kapital 10 miliona evra, to ulaganje po jednom licu van ovog finansijskog sektora može biti do milion evra. Ulaganje, ovako kako ste ga dali na početku rečenice, može da asocira na sve oblike ulaganja.
U stavu 2. vi kažete da ukupna ulaganja jedne banke prema svim licima koja ne pripadaju finansijskom sektoru, i ovde potencirate ono što je problem, i u osnovna sredstva banke ne sme preći 60% kapitala banke; 60% osnovnog iznosa kapitala banke je šest miliona evra.
Treći stav - ulaganjem iz stava ovog člana nije obuhvaćeno sticanje akcija radi njihove dalje prodaje u roku od šest meseci. To su već aktivnosti na tržištu, gde je moguće da se kupi hartija od vrednosti i u nekom roku proda, izvuče supstanca sa prinosom i to je već poslovanje.
Tome mesto nije u ovom članu. To je prva i osnovna primedba na izgled ovog člana.
Drugo, ako idete sa ograničenjem u stavu 2. da ulaganja u osnovna sredstva i ukupna ulaganja u sva lica koja ne pripadaju tom finansijskom sektoru može maksimalno da iznosi, odnosno ne sme preći 60%, onda vas upozoravam da to nije osnovna intencija modernog bankarstva. Moderno bankarstvo se zasniva na sigurnosti ulaganja i na velikom obrtu.
Ako vi na ovaj način planirate ovo i imate banku koja ima slab kreditni potencijal, a doći ćemo u tu situaciju zbog ove konkurencije koja se javlja kod banaka, vi ovo možete da izbegnete samo ukoliko dolazi novac iz inostranstva da se opere u ovim bankama, očisti i vrati na neko drugo mesto. Zato imate različite bilanse, različito stanje i različite mogućnosti ovih formalno-pravno istih banaka koje su došle iz inostranstva. To je prava istina i to je problem ovog člana.
Vi ste sve okrenuli upravo polazeći od vaše polazne inicijative koja otprilike glasi - na silu ćemo da izglasamo ovaj zakon, ovlastićemo Jelašića da radi šta god hoće, znamo da za nekoliko meseci više nećemo biti vlast, odnosno verovatno malo duže ukoliko u ponedeljak prođe ovaj zakon o budžetu, posle vas više ne interesuje nijedan zakon.
A kada dođe neka nova vlast da bi sve to ispravila, verovatno minimum od šest do devet meseci je potreban period posle konstituisanja neke nove normalne vlade. U tom periodu ćete još neke prljavije stvari da uradite i ne bi me iznenadilo, u slučaju promene vlasti, da se značajan broj ovih proforme stranih banaka povuče sa našeg tržišta.
Koliko ćete biti u mogućnosti da obezbedite sigurnost građana koji su tamo bili ulagači, štediše, platne kartice i druge stvari. Izražavam sumnju da će postojati politička spremnost kod odlazeće vlasti da zaštiti interese građana. Na ovaj način ne želim da kažem građanima - nemojte da štedite, nemojte da ulažete, nego samo upozoravam, ni manje ni više nego na isti način kao što je Jelašić upozorio javnost povodom kamatne politike pojedinih banaka na našem tržištu, kada je otvoreno građanima rekao da sami preuzimaju rizik, jer NBS ne stoji iza inicijativa i akcija nekih banaka na tržištu u Srbiji.
Znam da je ovo vampirsko vreme, pošto ove sednice volite da održavate kada hoćete da promuvate nešto, ali valjda postoji dovoljno čiste svesti i savesti da shvatite ozbiljnost ovog problema koji može da nastane, a na bazi nekog iskustva, ne smem da budem naivan, nisam nikakav prorok i ranije sam najavljivao šta će se desiti i nikada me niste demantovali. Razlika je u onome što sam najavio 15 do mesec dana. Znači, budite sigurni da će ovo biti baš ovako kako sam vam predočio.
Ovaj ko je pisao Predlog zakona, u članu 36. je zamislio da NBS propisuje kriterijume i verovatno merila, ne ovako trapavo kako je ovde napisano - kriterijume za identifikaciju, merenje i procenu rizika. Verovatno se misli na kriterijume i merila za izračunavanje pojedinačnih pokazatelja poslovanja banke u vezi sa upravljanjem rizicima i ograničenja koja se odnose na te rizike, način, formu i rokove izveštavanja banke o pokazateljima iz tačke 1. ovog stava.
Koga da izveštavaju? NBS, upravni odbor, skupštinu, nadzorni odbor, svoje osnivače, javnost, iz ovoga se ne vidi na šta se to misli. Ali, pošto je ovo kraj odeljka dva, što je moderno nazvano upravljanje rizicima – samo da vas podsetim da svaka banka mora da ima svoj organizacioni deo koji će da se bavi upravljanjem rizika, počev od identifikacije do preduzimanja mera kojima može da se smanje negativni efekti ovih rizika – sve ovo banka treba da propiše i svojim internim aktima da bi zaštitila kapital, ali ovde sada ide u onom pravcu kako je onaj osmislio koncept ovog zakona, da guverner NB maltene pušta vodu, jer se pita za sve i za svašta.
Posle ovog člana ide novo poglavlje, a to je - poslovanje sa povezanim licima. I to poslovanje sa povezanim licima je možda najveći rizik. Definicija povezanih lica je data u članu 2, lica povezana s bankom, povezana lica. Tu se ide čak i od zaposlenih, pa sve do pravnih lica koja su u nekom pravnom odnosu sa bankom.
Koliko je ova tema ozbiljna, a predstavnici Vlade neozbiljni, to ću vam na jednom primeru pokazati. Juče smo imali priliku da čujemo guvernera da tvrdi da pare građana Srbije koje se nalaze na Kipru nikada neće biti vraćene, jer se više ne može doći ni do podataka i da je za to kriv Bin Laden i Al Kaida. Hajde, možda se on i šalio, mada sumnjam da se šalio i napao Bin Ladena, napravio je insinuaciju da je DOS-manlijska vlast bila u vezi sa Bin Ladenom jer mu je predala pare da bombarduje Ameriku.
Gospodin Dinkić otišao je korak dalje jer je zaboravio samo jednu poznatu činjenicu i u bankarskom svetu, pa bogami i u Americi.
Porodice Buš i Bin Laden su u prijateljskim odnosima i one su povezana lica, gospodine Dinkiću, jer su i akcionari velikih multinacionalnih grupa, a i povezani u nekim organizacijama koje vladaju ovom planetom po osnovu kapitala i političkog uticaja, te ste se neoprezno zamerili ne samo teroristima, nego i celoj porodici Buš.
Oni su povezana lica. Toliko je knjiga objavljeno o njihovoj povezanosti, o povezanosti Dika Čenija, grupacija u Americi koje se bave proizvodnjom hemijskog oružja, naoružanja, nuklearne opreme i njihove saradnje sa Bliskim Istokom. Vidite, gospodine predsedniče Narodne skupštine, koliko je opasno kada predstavnik Vlade bude tako neodgovorna osoba. U vreme kada se svi bore protiv terorizma, Mlađan Dinkić nas gura tamo gde nam nije mesto. Srbija se prva borila protiv terorizma.
To što je pokušao neko da bude duhovit, mada nisam siguran u taj stepen duhovitosti i sposobnost za duhovitost, može da nanese teške posledice građanima Republike Srbije. Pa ako se na to doda da se i po oblačenju vidi neodgovornost i vidi koliko neko poštuje ili ne poštuje državu, onda vam je jasno kakav je ovaj zakon, zašto je predložen i zašto u ovim noćnim satima, na silu mora da se završi ovo, kako bi u danu za glasanje ovo bio paket aranžman uz zakon o budžetu Republike Srbije.
Pa ako to prođe proći će, biće zagarantovani neki interesi i stvorena mogućnost da se prikriju neki tragovi. Ima puno tragova koji treba da se prikriju, jer u ovoj zemlji jedina stvar koja je transparentna, to je da ova vlada ne valja, da onaj ko ne zna gde treba čarapa da se stavi, ne može da vodi državu. Ako umesto na nogu da stavi čarapu, stavi je na glavu, onda vam je jasno gde ova država može da ide i uopšte me ne čudi posle te čarape na glavi, ovo mu dođe kao organska veza sa Bin Ladenom i teroristima.
Gospodine Markoviću, mislim da koji minut gore-dole ništa ne znači za ovu raspravu.
Ali, skrenuo bih vam pažnju na nešto opasno što se priprema da se na brzinu progura kroz ovakav predlog zakona.
Poslanike vlasti, ukoliko ih ima ovde, samo bih upozorio da je termin "povezana lica" definisan članom 2. na strani 2. Predloga zakona, pa ću samo za primer da pročitam jednu od ovih tačaka, ima ih ukupno šest - smatra se da postoje povezana lica ako je nastupio slučaj makar iz jedne od ovih šest situacija.
To je situacija da su dva ili više pravnih ili fizičkih lica povezana tako da jedno od njih ima učešće u drugom pravnom licu. Drugi slučaj koji može da se desi, da su pravna i fizička lica povezani tako da je fizičko lice punomoćnik pravnog lica. Znači, to je situacija kad nastaju povezana lica.
Odredbama člana 37. do 39. propisano je šta bi bila zabrana za banku u odnosu na ova povezana lica. Član 37. kaže da ta lica ne mogu imati povoljnije uslove pred bankom, a član 38. govori sveobuhvatno o pravnim poslovima, tako da se kao pravni posao ne shvata samo bankarski posao, uzimanje i davanje kredita, garancija itd, već se kao pravni posao smatra i onaj posao gde banka kupuje nešto što je neophodno za njeno poslovanje i ulazi u dužničko-poverilački odnos povodom nečega što je fizički ili tehnički aspekt troškova poslovanja banke (nabavka papira, nabavka sapuna). To su sve pravni poslovi i oni su pod nekim sektorom ograničenja.
Kada su u pitanju povezana lica, banka može sa povezanim licem da i takav posao uradi, pod uslovom da je prethodno taj posao odobrio pismeno upravni odbor banke. Ako ne postoji pismeno odobrenje upravnog odbora banke, takav pravni posao je ništav.
Sada pređimo sa sapuna na mnogo značajnije iznose sredstava, koji se vrlo vešto mogu predstaviti kao trošak poslovanja. To može biti najam autobusa, popravka zgrade, montaža informacionog sistema, to mogu biti marketing usluge, može biti reklama, propaganda, sponzorstvo, donacija. Sve to može biti trošak preko koga se peru pare, gospodine predsedniče. Mi smo pre ovog zakona imali zakon o sprečavanju pranja novca, a ovde imamo legalizovani oblik pranja novca.
U članu 39. se ukazuje na to da povezano lice ne bi moglo da uzima kredit od banke u roku od jedne godine od dana kada je počelo da posluje. Mi u zakonu nemamo propisano koji je to dan kada banka počinje da posluje, zato što imamo dve preliminarne faze do dozvole za rad, pa onda imamo registraciju, pa verovatno je početak poslovanja neki datum posle registracije kod nadležnog državnog organa.
Ovo sam sve ispričao jer osnivači banke ulaze u osnivanje banke svojim kapitalom, jer računaju da će putem poslovanja da obezbede na kraju godine dobit i po osnovu dividende da više zarade nego da su te pare, koje su uložili u osnivanje banke, uložili u neku svoju proizvodnju.
To znači da taj prinos po osnovu dobiti u poslovanju banke za njih predstavlja veći iznos nego neka dobit iz ostalih privrednih delatnosti, recimo, neka bude trgovina ili neka proizvodnja.
Međutim, imamo i osnivače banaka koji očekuju da, ukoliko osnuju neku banku, po tom osnovu stiču pravo da preko povezanih, i sa bankom povezanim licima, pošto je taj drugi termin posle ovoga, ili preko svojih kćerki-firmi, na neki način se legitimišu i kod banke pod beneficiranim uslovima obezbede jeftina sredstva, koja bi kao obrtna uložili u svoju proizvodnju, pa onda dva puta zaradili: jedanput kao akcionari, a drugi put kao korisnici jeftinih sredstava svoje banke, s tim što se to ne vidi, a to ovaj zakon omogućava da se ne vidi. To ništa nije novo.
Znači, ova matematika i ova tehnika je poznata. Gospodin Marković je interesantno opisao kakvo je to sve povezivanje bez lisica na rukama. Druga faza je sa lisicama na rukama. Ovi ljudi, koje je gospodin Marković pomenuo, znaju da bi verovatno svaka normalna vlast računala na italijanski proizvod lisica za ruke, pošto su one najkvalitetnije. To na stranu.
Gospodine predsedniče, vi biste morali svoj autoritet maksimalno da iskoristite, naravno, ne da ga potrošite, nego da ga iskoristite, jer sve što smo napred kritikovali, ukazivali i pokušali sa nekim argumentima da to dokažemo, nalazi se na kraju ovog zakona.
Sada bih ovu manjinu od parlamentarne većine zamolio da pročitaju član 135. i član 136. ovog predloga zakona i zamolio bih one iz Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, pa i gospodin Stojković, ministar pravde, bi morao na neki način da se uključi, da traži pomoć i profesora Zorana Stojanovića, koji je radio na Krivičnom zakonu - kako je moguće da se propiše krivično delo za pravno lice? To stoji u ovom zakonu.
U članu 135. reguliše se krivično delo, pa kaže: "Ko se bez dozvole za rad NBS bavi primanjem depozita, kazniće se za krivično delo kaznom zatvora od tri meseca do pet godina". Ko se tim poslom bavi - pravno lice koje se predstavlja da je banka, a nije banka.
U poslednjem stavu se kaže: "Za delo iz st. 1. i 2. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu". Ovo odgovara formulaciji koja obično prati privredne prestupe i prekršaje, a ne krivična dela. Za krivična dela se govori o fizičkom licu. Vi nas zamajavate ceo dan i pola noći da pričamo o nečemu što ne može da postoji u pravnom poretku Republike Srbije. To je bezobrazluk, gospodine Markoviću. Ovo ne može da prođe u zakonu.
Slična stvar je sa članom 136, samo što ne tretira primanje depozita, nego tretira davanje kredita i izdavanje platnih kartica, pa se opet priča o pravnom licu kao izvršiocu krivičnog dela. Povezana lica, kako ste ih vi dali, to je organizovana grupa za vršenje zločina.
Dalje, gospodine predsedniče, član 137. u jednoj od ovih tačaka koje se pozivaju na član 38. stav 2. do 5. propisana je kazna za privredni prestup za pravno lice od 300.000 do 3.000.000 dinara i za odgovorno lice u tom pravnom licu od 50.000 do 200.000 dinara. Ako neko koristi onaj limit od 10% od osnovnog kapitala, to vam je milion evra. Šta je za onoga ko je uzeo milion evra da plati kaznu od 500.000 dinara? Vi nama kažete da je ovo ekspertsko, da je ovo stručno, da je ovo usaglašeno sa Evropom, sa svetom, sa Bin Ladenom, sa Džordžom Bušom, sa Putinom, sa svima.
Kako vas nije sramota da nas maltretirate cele noći ovde, da bi vam dokazali da niste svesni šta ste napisali. Gospodine predsedniče, molim vas da prekinete ovu sednicu, da o ovom incidentu obavestite predsednika Vlade i da kažete da je guverner Narodne banke podmetnuo ministra ovde i da je on verovatno od muke, kad je video, obukao farmerke.
 Samo da nastavim gde je gospodin Kragović stao. Vidite, mi na nivou lokalne samouprave u zavisnosti od sposobnosti organa lokalne samouprave, pa naravno i sredstava, takođe imamo, ako mogu tako da kažem, neke lokalne institucije koje se bave razvojem.
Onda, na nivou Republike pored ovog fonda imamo i druge institucije koje na neki način utiču na razvoj. Jedna od tih je Direkcija za puteve, koja usmerava sredstva za taj deo infrastrukture, koja mora da vodi računa ne samo o nekim trenutnim interesima i prioritetima, nego i o dugoročnoj politici razvoja putne infrastrukture na teritoriji Republike Srbije. Da ne ređam, ali budite sigurni da postoji verovatno još 10 institucija koje na neki način utiču na razvoj.
Zašto smo mi podneli amandman na ovaj član 2. Predloga zakona i hteli da zadržimo postojeći tekst člana 3? Upravo zbog ovoga o čemu je pričao gospodin Kragović.
Vidite, mi danas imamo dva procesa. Prvi proces bi mogao, na neki način, da se definiše jednom rečenicom koju je Vlada navela u razlozima za donošenje ovog zakona (to je pretposlednji pasus u okviru rimskog dva – razlozi za donošenje) gde se na jedan objektivan način priča o ovom fondu kao instrumentu koji treba da podstiče mala i srednja preduzeća.
Verovatno je zamisao da podsticanje razvoja malih i srednjih preduzeća sa nekom disperzijom neminovno utiče i na ukupni razvoj tog područja. To jeste tačno, ali verujte, u ovom trenutku to nije prioritetno.
Džabe vi da podstičete malo preduzeće na Goliji, ukoliko nema infrastrukture, ukoliko nema drugih uslova da to malo i srednje preduzeće tamo može da radi. Nama su pre svega potrebne ove investicije. Mi ćemo kasnije doći kod ovih odredbi oko korišćenja tih sredstava i načina na koji se koriste.
Sada bih hteo, u nastavku vremena koje imam, da pojačam upravo ono što je gospodin Kragović pričao o teritoriji Kosova i Metohije. Kao mali uvod daću vam nešto što je nedavno bilo na televiziji, gde je jedan dopisnik šiptarskog medija očitao u centru Beograda lekciju svima nama. Pa, između ostalog i na pitanje novinara da li je tačno to što Mlađan Dinkić kaže da se iz našeg budžeta otplaćuju međunarodni krediti koji se tiču Kosova i Metohije, pošto ste vi dali neku takvu izjavu, on je onako, što bi se reklo, po naški, mrtav ladan rekao – a što to plaća Srbija?
Vidite koju poruku on šalje u centru Beograda – što to Srbija plaća. Kada je novinar rekao: pa, Srbija je u Kosovo i Metohiju uložila verovatno značajan deo sredstava od onih 20 milijardi za koje postoje papiri da je izvršeno ulaganje, on je rekao – pa da, ali to je bio savezni fond, pa su svi ulagali. Na pitanje čija su to preduzeća tamo na teritoriji Kosova i Metohije, on kaže: to su preduzeća Kosova i Metohije. Tu je Srbija napravila nasilje devedeset i neke godine ili krajem 1988, 1986, jer je navodno papirološki nešto pripojeno, nekim sistemima, što sedište imaju u Beogradu.
Zašto sve ovo pričam? Neću sada da vadim iz naftalina onu temu o lošem rešenju sukcesije. To je jedna etapa koja je prošla negativno po nas. Neću da kritikujem ni ovo rešenje gde Srbija i dalje otplaćuje te kredite, ispunjava svoje međunarodne obaveze. Ne zaslužuje kritiku to rešenje i dobro je što Srbija izmirujući svoje obaveze priznaje da je Kosovo i Metohija deo teritorije Republike Srbije.
Hoću da upitam, da razmislite još jedanput, pre nego što odlučite o ovom amandmanu, da se mi danas ili ovih dana i ovih meseci nalazimo na jednoj prekretnici da li ću da pobedim međunarodno pravo, istina, pravda i pravičnost ili ćemo dobiti najgrublje nasilje. Odmah da znate da SAD i Engleska guraju da se pitanje Kosova reši do 1. juna sledeće godine. Francuska i Nemačka nisu za neko brzo rešenje, već za nešto što bi bilo pravedno, principijelno, u skladu sa međunarodnim pravom, da ne bi oni doživeli neprincipijelnost na svojoj teritoriji.
Upozoravam vas na ove priče o entitetima i ove nebuloze koje imamo prilike da čujemo svakodnevno od jednog čoveka, koji je predsednik Republike Srbije i jedne poslaničke grupe, uz podršku nevladinih organizacija, jer one i čine tu Demokratsku stranku.
Mi imamo ovde legalno zalaganje, na sreću našu ipak samo pojedinaca, za neki budući definitivni status za Kosovo i Metohiju, koji će biti što dalje od Srbije. Toga moramo biti svesni.
Zato, gospodine ministre, u ovom trenutku bi bilo mnogo bolje da ostane postojeći tekst člana 3. ovog zakona, jer na taj način manifestujemo ne samo političku volju, nego je uobličavamo u pravnu normu da, u svim našim razvojnim aktima, svim našim propisima, zakonima, Kosovo i Metohija egzistira unutar pravno-političkog sistema Republike Srbije.
Šteta je što ovih godina nije došlo do nekih značajnijih ulaganja. U jednom periodu smo imali neka ulaganja, jednoga koji je sada pobegao kod Karića. Naravno, njegova ulaganja, nažalost moram da kažem njegova, on je ulagao državna sredstva da bi obezbeđivao sebi neke glasove i formirao svoju stranku na teritoriji Kosova i Metohije. Kada je to osujećeno onda je promenio priču i krenuo sa nečim drugim.
Prihvatite ovaj amandman. Na taj način manifestujemo jasno, glasno, da sve teritorije koje se po nekim kriterijumima mogu svrstati u nedovoljno razvijene, a naročito jedinstvena teritorija Kosova i Metohije, nema tu podele istok, zapad, sever, jug, nego cela teritorija Kosova i Metohije je obuhvaćena našim propisom koji reguliše razvoj.
Na Kosovu i Metohiji su potrebne investicije. Na Kosovu i Metohiji je potrebno da se ljudima koji žele da ostanu tamo da žive pod beneficiranim uslovima omogući korišćenje sredstava. Nećete ništa da pogrešite. Ja vas upozoravam da jedan od principa EU jeste da je privatna svojina svetinja. Tako da onaj naš čovek koji bude koristio ova sredstva preko ovog fonda moraće da uživa zaštitu svih institucija koje se zalažu, ne samo deklarativno, nego i na delu moraće da dokažu da je privatna svojina svetinja.
Zato molim sve poslanike, nezavisno od političkih grupa, da prilikom odlučivanja o ovom amandmanu nema navijanja o isključivosti. Usvajanjem ovog amandmana, gospodine Dinkiću, ne remeti se koncept vašeg Predloga zakona.