Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Mada je ovde praksa da predsednik Narodne skupštine svoj Poslovnik krši počevši od ove krune do ove tri zvezdice na kraju, našao sam da je predsednik Narodne skupštine prilikom otvaranja ove sednice i do onog momenta kada je nastupio ovaj konflikt povredio član 27. Poslovnika, koji ga obavezuje da se stara o primeni Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.       
Sada ću da vam pokažem kako se on to ne stara.
Predsednik Narodne skupštine ima običaj da kontaktira predsednike poslaničkih grupa kada se utvrđuje dnevni red, ali takođe i predlagače nekih akata, pa i ove podmetnute poslanike, naravno, oni koriste svoje poslovničko pravo da predlažu sve i svašta, pa je mogao predlagača, dakle predlagača spajanja dnevnog reda, da upozori na jedan mentalni problem da recimo ne postoji apsolutno nikakva dodirna tačka između Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa i recimo Predloga zakona o sprečavanju pranja novca, a još manje ima dodirnih tačaka sa predlogom koji se tiče nečega o čemu još nismo odlučivali, to je ovo u zagradi - ukoliko Narodna skupština nešto odluči.
Razumem, gospodine Markoviću, da vi imate probleme, pa ste dobili i nadzorni odbor G17 plus da vas kontroliše šta radite ovde u Skupštini. Ovde je sve i svašta prolazilo.
Malopre ste, prilikom glasanja o povredi Poslovnika, glasajući crvenom bojom, dokazali da ne znate da čitate Poslovnik, a ovde sam vam pročitao konkretno šta piše u Poslovniku.
Znači, hteli ste da kažete da ne znate da čitate Poslovnik, da ne znate šta je napisano u Poslovniku. Vi želite na silu, uz neku nenormalnu brzinu, da progurate ovo, a kada bismo ušli malo dublje u ovu raspravu o opravdanosti spajanja nekih tačaka dnevnog reda, moram samo da vas upozorim, vas legaliste, razmišljajte, pripremate neku rezoluciju koja se tiče Kosova i Metohije, a imamo sistemske propise koji su na dnevnom redu u kojima vi nećete da vidite ni Beograd, ni Niš, ni Vojvodinu, već samo ministra i njegove interese.
To je ta vaša državotvorna politika i zato služe neki poslanici koji naravno koriste svoje pravo, njima uopšte ne osporavam to pravo što koriste, ali prozivam predsednika Narodne skupštine, zato što se ne stara kako treba i kako je zapisano u Poslovniku da u ovoj skupštini rasprava ide nekim logičnim redom.
Mi se ne protivimo tome što u okviru prve tačke dnevnog reda praktično ima šest podtački, jer su spojeni finansijski planovi nekih javnih preduzeća i organizacija od posebnog društvenog interesa, zato što je to već praksa 10 godina da to ide u paketu. Ovo što ide za spajanje od druge do pete i od pete do devete tačke dnevnog reda, molim vas, najprostije rečeno, to je skandal.
Još jednu stvar da vam kažem, ako mislite da spajanjem načelne rasprave činite da je Narodna skupština efikasnija, varate se. Ukoliko se u načelu dobro izdiskutuje o svakom propisu, onda je mnogo brža i jednostavnija rasprava o amandmanima, a vi ne, vi idete na konflikt.
Sada ste se skupili da izglasate, pa kud koji mili moji, što na ručak što kući, a oni koji žele da rade ostaju da rade. Mi ćemo da radimo, a vi izračunajte, jer se nadam da sledeći put posle izbora iskoristite ovo što ste ubacili u Poslovnik, a to je ta otvorena subota, gde imate otvorena vrata da se setite kada ste bili ovde.
Na vreme sam se javio, pre nego što ste najavili pauzu, da predložim, u skladu sa Poslovnikom, način rada povodom ovoga što ste odlučili.

Koristim priliku da, u skladu sa članom 94. Poslovnika, prilikom određivanja vremena trajanja načelne rasprave odredite da načelna rasprava ne traje pet sati po ovim tačkama gde je objedinjeno, nego duplo više – 10 časova, zato što postoji veliki broj međusobno različitih materija iz zakona koje ste vi objedinili u toku jedne rasprave.

Predsedniče, zato je potrebno, dok sada imate mogućnost da održite ovu većinu, da donesete tu odluku, ili, u krajnjem slučaju kako ste krenuli, možda smanjite raspravu na 15 minuta po svakom predlogu zakona.
Gospodine Markoviću, vi ste zloupotrebili činjenicu da je gospodin Zankov pre vas vodio ovu sednicu i vi niste bili u mogućnosti da čujete šta je gospodin Slavoljub Matić rekao sa ove govornice.
Naravno, pozivam se na član 104. našeg Poslovnika. On se vrlo uvredljivo izrazio, a pošto je uvredljivo, ne vredi pričati o nekim činjenicama, klevetama itd. Napravio je nekoliko velikih gafova.
Prvo, prisutne poslanike je oslovio sa - poslanička javnost. Ne znam šta to znači. To su neki novi termini ovde u našoj Skupštini. Doduše, od DSS-a svašta može da se očekuje, poput onog Pravdića, on je proaktivan. Ako neko zna da objasni na šta oni misle, svaka mu čast.
Dalje, pričao je o nekoj vezi između Karića i SRS dok smo mi bili u Vladi. Još je rekao da on to dobro zna. Nijednom rečenicom nije pokušao da ukaže na neku činjenicu, ali je zato neprimereno uvredio ministra finansija, uvredio je svog koalicionog partnera, jer umesto da, kao poslanik većine, preko predsednika svoje poslaničke grupe, preko Albijanića, kao predstavnika jedne druge poslaničke grupe, zatraži da se dobije neka informacija interno o tome što čekaju ovi, što ne hapse Karića, on je sa ove govornice javnost obavestio da Vlada ne funkcioniše.
Kaže - pitam ministra šta je to bilo sa Karićem, kako mu niko nije zaskočio, a svi znamo da on zarađuje 7.000 evra dnevno. Verujte, te prihode verovatno nema niko na zemaljskoj kugli. Podelite ono što prijavljuje mesečno i hvali se - oko 200.000 evra, na broj dana, pa ćete videti koliko on prima.
Predsedniče, pošto se vi starate o Poslovniku, da ne bismo dolazili u vrlo neprijatnu situaciju, da sada mi ministra Dinkića branimo od DSS-a, oni jeste da su neobavešteni, ali su valjda elementarno obavešteni, to što je gospodin Matić ovde pričao, to mi treba da kažemo, mi treba da pitamo ministra.
Vidite kako je on u neprijatnu situaciju doveo ministra da se pravda da se u Japanu nisu ni videli.
Javnost je mogla da zaključi, na bazi ovog pitanja gospodina Matića, da je to neka nova koalicija. Da li je "Tojota" ili nešto drugo, nije bitno. Sve činjenice je pobrkao, kompletno, a nas tretira kao poslaničku javnost. Mi nismo poslanička javnost, ovde su poslanici na radnom mestu. Doduše, ima onih što su javnost - samo dođu, uzmu dnevnicu i pobegnu; vidite, nema ih nigde.
Ali, sada nemam nameru da posredujem između stranaka koje su na vlasti, već upozoravam vas da primenite Poslovnik, da upozorite poslanike na vlasti da se zna ko je ovde vlast, a ko je opozicija. Gospodin Matić je poslanik vlasti, on sve ovo zna, jer podržava Vladu. Mi iz opozicije ne podržavamo Vladu, gledamo da je što pre srušimo, mi ćemo da iznesemo neke druge argumente ovde, ali nam ne pada na pamet da odajemo priznanje gospodinu Dinkiću što nije završio nikakav posao sa Karićem. Uostalom, znate i sami, Karić krade poslanike. Nešto je malo nama, a kako sam načuo, izgleda da je i vama nešto pokrao od tih poslanika. Razmislite malo, dogovorite se.
Prvo i osnovno, definišite ko je ovde od vas, od poslanika vlasti, stvarno za vlast, a ko je za opoziciju, jer ovako unosite stvarno zabunu. Posle onakvih hvalospeva gospodina Matića na kraju, oštro obraćanje ministru da nije zadovoljio, jer nije razrešen problem Karića, onda vi nas zbunjujete. Nemojte da trošite našu argumentaciju i to na pogrešan način.
Da je uzeo dobre argumente, mi bismo to podržali, ali on je falširao argumentaciju, da kod javnosti stvori utisak kako se DSS bori protiv Karića i onda sve to ublaže. To je isto kao svojevremeno kada je Mlađan Dinkić napadao Karića. Dok Mlađan Dinkić nije počeo da napada Karića, on se nije bavio politikom. Kako ga on uspešno napada, evo ga, dođe na 12-13%, a G17 na 0,9, pa izračunajte.
(Nataša Jovanović, sa mesta: Po Poslovniku hoću reč.)
Gospodine Markoviću, nadam se da ste u skladu sa Poslovnikom i hronološki, prilikom utvrđivanja dnevnog reda, sve predloge za hitan postupak na isti način tretirali i da ste, verovatno, iscrpli listu predloga za hitan postupak.

Ako je jedini predlog bio onaj naš koji se tiče opoziva Borisa Tadića, onda je to jedna situacija, ali ukoliko postoji još neki predlog za hitan postupak, a niste ga dostavili, onda je to potpuno druga situacija koja ukazuje da se ponovo DOS okuplja, da je ovo što se, navodno, svađate samo providna maska za građane, da u stvari tu nema nikakve razlike, da je to sve jednojajčano, DNK isti.

Nadam se da ćete proveriti vašu evidenciju, pa da ćete obavestiti Narodnu skupštinu da li je taj predlog bio jedini za hitan postupak.

Ali da se vratimo na ovu temu koja je na dnevnom redu.

Postavljam pitanje predsedniku Narodne skupštine: da li je u međuvremenu, s obzirom na to da je ovaj predlog uručen Narodnoj skupštini 27. juna 2005. godine i da je u međuvremenu prestala sudijska funkcija još jednom sudiji Ustavnog suda, predsednik Republike iskoristio to svoje pravo i obećanje iz ovog predloga da će do 1. oktobra da dostavi još jedan predlog za izbor sudije Ustavnog suda Republike Srbije?

Ako je to dostavio, dajte, onda, da o svim tim predlozima istovremeno raspravljamo. Ukoliko nije, nađite neko rešenje. (Dobro.) Predsednik će to da odgovori.
Gospodine predsedniče, oni meni ne smetaju, ovi što napuštaju, nema nikakvih problema. Vi ste završili za sledeća dva dana svoj posao. Utvrdili ste dnevni red, minimalni kvorum je postojao u datom trenutku, a sad – kud koji mili moji. Vraćate se svojim biračima u svoje životne sredine. Njima ćete lepo da objasnite sve ovo što radite. To je vaš problem. Ja radim svoj posao. E, ovako.

Predsednik Republike je predložio dva kandidata za sudije Ustavnog suda Srbije. Prvi kandidat Svetislava Bulajić i drugi kandidat Dragica Marjanović. Naravno, od predsednika Republike moglo je sve da se očekuje i da sebi bliske osobe u svakom pogledu, kad kažem to u svakom pogledu, pre svega, mislim na neki ideološki i na neki pogled da dele isti sistem vrednosti, tako da je prvi kandidat trenutno na doktorskim studijama, priprema doktorsku disertaciju, čitam ono iz biografije.

Pored onih silnih akademskih nagrada i stipendija: Letnji program, stipendija univerziteta, to je nešto u Budimpešti, znate u Budimpešti je bilo u jednom periodu, avgusta 1999. godine, tamo je bio centar CIA za razaranje Srbije, (to je poznato vama iz DSS), zatim, Čikago – Letnji program, saradnja Beogradskog i Čikaškog univerziteta, to je jul 2000. godine, pa Vrhovni sud SAD, Istorijsko društvo, seminar o federalizmu, stipendija Istorijskog društva – Vašington, jun 2002. godine, čitam dalje ono što je predsednik Republike napisao kao prednost kandidata koga predlaže, na ovaj način on lobira da ga podržite i da izaberete ovu gospođu za sudiju Ustavnog suda.

Kaže – veštine i ostale sposobnosti. Zamolio bih prisutne da se uzdrže od smeha, jer u poslednjoj alineji, predsedniče, ne bi bilo loše da pogledate, delovaće vam kao da slušate Radio B92 i neku reklamu. Kaže, ovako – veštine i ostale sposobnosti: "Obučena za medijaciju i nenasilnu komunikaciju".

Znači, da biste bili sudija Ustavnog suda morate da imate tu veštinu da nenasilno komunicirate.

Na ovaj način je Boris Tadić rekao – ako izaberete tog kandidata, onda taj kandidat neće da bije sudije zbog različitog mišljenja kada budu glasali u Ustavnom sudu Republike Srbije. Verovatno ste čuli – "nenasilna komunikacija", to svakog jutra na Radiju B92 ide kao reklama, kao krajnji domet demokratije i otvorenog društva, u režiji ovih, počev od Budimpešte, pa da ne ređam dalje.

Onda kaže – ostalo angažovanje. Vi iz SPS pogledajte koga ćete da birate. Nećete ni vi da glasate za nju? Videćemo. Malopre ste pokazali da...sve možete. Pod 6. tačka 4. kaže, ona je bila ''pravni savetnik potpredsednika Ustavne komisije Narodne skupštine Republike Srbije u 2003. godini".

Samo bih vas podsetio, verovatno ima dodirnih tačaka i sa onim ''neustavnim'' Zakonom o uslovima i načinu promene Ustava Republike Srbije. Ustavni sud Republike Srbije je, napokon, kada se nekako skupio da bude u nekakvom sastavu, na početku mandata ove Narodne skupštine odlučio da je taj zakon neustavan. Ona, kao potpredsednik ove komisije, jeste i te kako bila uključena, ako se to ne vidi iz ove podtačke 6. 4. onda će se videti da to ima svoj kontinuitet i evo ga u podtački 6. tačka 5.

Ona je, ''Član ekspertske grupe Predsednika Republike Srbije za izradu modela Ustava Srbije 2004-2005. godine". Ono što ste vi, gospodine Markoviću, sa gnušanjem prihvatili kao neku varijantu, neku varijaciju na temu kako bi novi ustav Srbije izgledao, znajte da je na čelu te ekspertske grupe bila ova gospođa. Ne želim više da pominjem imena, zato što, kada se pomenu imena, to se pogrešno protumači u našoj javnosti. Mi iz SRS i ne znamo ovu gospođu, ali, čitamo kako nju reklamira predlagač. Nju reklamira predlagač tako da niko ne bi želeo da ga neko ovako podržava i reklamira.

Podtačka 6. tačka 6. – "Član više strukovnih udruženja", sad u zagradi ono što je gospodin Tadić stavio: ''(član Nadzornog odbora Udruženja za ustavno pravo Srbije, član Nadzornog odbora Udruženja Pravnici za demokratiju. Pravnici za demokratiju? Član Udruženja Fulbrajtovih stipendista Srbije i Crne Gore)''.

Mislim da je toliko knjiga objavljeno o tim stipendistima, šta oni sve treba da ispune, kako se vrbuju. Imamo čak i svedočenja pojedinih koji su koristili tu mogućnost da kao stipendisti odu u inostranstvo, pa kada se vrate, onda pričaju pod kakvim su uticajem bili nekih obaveštajnih službi iz inostranstva, zašto moraju da rade, kako moraju da rade itd. Retki su izuzeci od pravila kada je u pitanju ovo što sam sve ovde naveo.

I, naravno, postoji i izjava dotične gospođe da ona to prihvata. Znači, svi oni koji smatraju da je nešto što rukovodi prilikom izbora struka, profesija itd. grdno se varaju.

Ovde, pre svega, rukovodi interes – stranački interes, lični interes predsednika, stranački interes ove preostale frakcije DS da se njihov čovek ubaci u Ustavni sud Srbije. Ovo nije prvi put da DS pitanje struke, profesije, tumači ovako uskogrudo.

Podsećam vas i iz DSS i vas malo iz G17 plus, a i vas iz SPS, da mi takvo iskustvo imamo sa onim Čiplićem. I on je kao veliki stručnjak došao, pa kad se malo pročeprkalo videlo se da je bio visoki funkcioner DS. Mislim da je tamo bila još neka afera vezana, pošto ne znam pojedinosti, neću da ističem konkretno o čemu se radi.

Znači, ovo je klasičan primer kako će DS da se ojača u Ustavnom sudu Republike Srbije, da napravi balans (pa, ne bi me iznenadilo da i ova dva sporna mandata, vi znate, ovo...i ova apstinencija ulaska je zbog, navodno, dva sporna mandata, jer je jedino još to ostalo da može DS medijski da talasa) prilikom rešavanja u Ustavnom sudu i DS, dobije jedan glas, upravo, zahvaljujući jednom ovakvom predlogu, jer ovo je, bukvalno rečeno, "žuti" predlog, "žut" kandidat, sve je "žuto". A vi razmislite gde je tu struka.

Prvi kandidat koji je ovde predložen, radi se o relativno mladoj osobi, ima još puno radnog staža. Znate i sami kako se biraju sudije Ustavnog suda, koliko traje mandat. Nadam se, ako dođemo do novog ustava, da ćemo i to promeniti, jer u Ustavnom sudu ne bi smela da postoji stalnost te funkcije, jer to i nije klasična sudijska funkcija. To je jedna specifična ustavno-pravna kategorija. Da sada ne otvaram ovu temu, već ovima koji su članovi Odbora za izradu novog ustava preporučujem da preispitaju ta rešenja, jer ova funkcija ne zaslužuje stalnost.

Pored jednog relativno mladog i perspektivnog kandidata, DS, drugi kandidat je Dragica Marjanović. Moram opet da čitam ono što je gospodin Tadić napisao, a tiče se biografije ove gospođe. To je gospođa koja ima 62 godine života i 37 godina radnog staža.

Da napravim neku paralelu. Visoki savet pravosuđa je povukao predlog za jednog predsednika suda, takođe se radi o jednoj gospođi, mislim da je neko mesto u Vojvodini, samo zbog toga što ima još godinu i po dana do penzije. Oni su procenili da je bolje da ponove konkurs, da se prijavi neki drugi kandidat, jer ta žena koja stvarno besprekorno ispunjava uslove za kandidata za predsednika jednog od opštinskih sudova u Vojvodini, ima još godinu i po dana do penzije i nije celishodno birati sad čoveka za koga se unapred zna da mu mandat traje godinu i po dana.

Oni su pribegli tome da povuku predlog, verovatno hoće da ponište konkurs i da raspišu nov, da traže nekog kandidata koji može tamo verovatno da izdrži ceo mandat.

Znači, sudeći po onome što je predsednik Republike napisao u poslednjem pasusu ovog propratnog pisma, danas smo morali da raspravljamo o tri predloga.

(Predsednik: O dva.)

Dobro, onda je ovo trapavo formulisano. Ovo sve asocira na trećeg. Ali, ako se biraju dva do punog sastava, onda ovaj drugi kandidat sa 63 godine života i 37 godina radnog staža, verovatno ste shvatili, pre nekoliko meseci ovde su usvojene izmene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, i ispunjava uslove za odlazak u penziju. Nema razloga da sada čoveka koji može da ostvari pravo na penziju neko predlaže za sudiju Ustavnog suda Republike Srbije.

U biografiji se kaže: "Pripravnik u Okružnom privrednom sudu u Beogradu postala sam 3. januara 1968. godine". To stoji u biografiji. Mislim da je to jedan od krupnih razloga zbog kojih SRS ne može da podrži ovaj predlog, niti će da glasa za ovakav predlog odluke.

Mi smatramo da ništa ne može Boris Tadić, značajno, dobro da predloži Narodnoj skupštini, ta vrsta kohabitacije između Vlade i predsednika Republike, između stranaka koje predstavljaju predsednika Republike i Vladu itd. to je drugo pitanje. Ako računate na uzajamno poštovanje, pa ćete vi da poštujete predsednika, pa ćete njegov predlog da prihvatite, nek se skarabudži bilo kakav Ustavni sud – nije bitno, onda mislim da vrlo površno gledate na pitanje rada funkcionisanja i značaja Ustavnog suda Republike Srbije.

Ovo mi više liči na jednu izmenjenu varijantu, odnosno onu koja je bila prisutna 2001. godine, kada godinu i po dana nismo imali Ustavni sud. Pored toga što su ovde nezakonito stavljene van snage odluke o razrešenju pojedinih sudija, između ostalog i nekih iz Ustavnog suda, pa

su vraćeni, 'ajde što su vraćeni, nego im je povezan staž i, naravno, oni su svoju plemenitu misiju završili onog momenta kada su doneli odluku da je narodni poslanik vlasnik svog mandata, pa može da se ponaša kao ovi što se ponašaju ovde, što predstavljaju neke koji nisu čak učestvovali na izborima. O tome treba otvoreno reći.

Tome je doprineo Ustavni sud sa Slobodanom Vučetićem na čelu, uz pomoć, čije ime ne mogu da pogodim, iz Novog Sada, koji je došao kao veliki stručnjak, nestranačka ličnost, a ispostavilo se da je demokrata. Slično će biti i sa ovim kandidatima.

Predlaže se kandidat koji, praktično, može da ide u penziju. Predlaže se kandidat, koji je, iz celokupnog ovog obrazloženja vidi se da je, slobodno se može reći, visoki funkcioner DS, možda ne iz prvog ešalona, ali verovatno iz onog drugog koji osmišljava. Sudeći po ovoj radnoj biografiji, ovim seminarima, napredovanju, itd. poprilično je osposobljen za destruktivan rad.

Tačno znamo, nepogrešivo, ko je bio 1999. godine u Budimpešti. Znamo novinare, Miljkovićka je imala 100 maraka dnevno za obuku; jedan ministar je imao 150 maraka za obuku. To ljudi pričaju. To su mediji objavili. To je opštepoznato.

Skoro je objavljen intervju sa jednim čovekom koji je bio prisutan, mislim da je dopisnik neke strane novinske agencije, koji ih je vodio, koji precizno zna gde i koliko dana je trajalo, šta je urađeno itd.

Predlažem, naravno, izražavam stav SRS, da nećemo glasati za ovaj predlog, ali i sve ove principijelne, koje rukovodi neko načelo u politici, pozivam da prihvate ovu našu argumentaciju. Ukoliko mislite da nešto od ovoga što sam rekao nije tačno, a podsećam vas da sam čitao ono što je napisao Boris Tadić, onda ćete imati problema sa Borisom Tadićem, a ne sa mnom. Ja sam citirao ono što je on napisao.

Znači, pozivam vas da ne prihvatite ove kandidate. Nemojte da se plašite kako će to predsednik Republike da shvati. On voli taj oblik demokratije, nenasilna komunikacija između Skupštine i predsednika Republike. On u svom timu ima sve te koji su navikli na nenasilni oblik komunikacije, poput onih muzičara, pa stručnjaka za medije, pa ovi što glume i kada se češu za nos, itd.

Neće ništa loše da se desi, možemo samo da kažemo da ovo nisu kandidati koji mogu kod nas da prođu.

Treba potražiti druge, verovatno, s obzirom na odredbe Ustava i zakona koje se odnose na Ustavni sud, a koje regulišu organizaciju i postupak pred Ustavnim sudom. Tamo su dati neki kriterijumi da se radi o poznatom vrhunskom pravniku koji poseduje autoritet, ugled itd.

Verovatno, dobar broj kandidata za ova mesta treba tražiti među profesorima sa pravnog fakulteta, ali koji imaju svoju specifičnu težinu. Nemoguće je da asistent ima prednost u odnosu na docenta, vanrednog profesora ili redovnog profesora. Naravno, nemojte Tadiću slučajno Stevana Lilića, on je dokazani plagijator.

Verovatno treba tražiti i među nekim ljudima iz Vrhovnog suda Republike Srbije koji su poznati po svojim stručnim komentarima, knjigama, koji su se dokazali u naučnoj oblasti. Mislim da tu treba tražiti.

Ova kombinacija mlađeg i starijeg kandidata je, verujte, najobičnija podvala koja treba da zavara Narodnu skupštinu i narodne poslanike kako bi to izglasali.

Ako pokušavate da se dodvoravate predsedniku Republike, vi pravite tu veliku grešku. Prosto sam zaprepašćen povodom nekih njegovih izjava, a njegova svaka druga izjava je gotovo u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. On je nedavno dao pravo predstavnicima nacionalnih manjina da odlučuju o svom pravu i na samoopredeljenje itd. Na taj način on je pokazao da ne zna da postoji Povelja UN.

On nije obavešten da postoji Povelja i kakva su rešenja data u Povelji, šta pripada narodima, a šta pripada pripadnicima nacionalnih manjina.

Jednostavno, on to kaže, ima tamo nekog Radujka, nekog Kojena, sve što može da prođe, narod nije u obavezi da zna teoriju prava. Zašto bi običan građanin morao da zna šta piše u Povelji UN? Oni moraju da veruju predstavnicima svoje vlasti. Oni se nadaju da oni koji vode njegovu državu ne rade ništa protiv svoje države.

Tadić, evo, radi direktno protiv svoje države. Naravno, on je uvek zbunjen. Narodna skupština kaže: nema izbora, pozivamo, preporučujemo, a on kaže – ne, mora da se ide na izbore.

Mislim da ste vi iz DSS i vi koji podržavate ovu vladu, poprilično neobavešteni. Treba da znate da svaku informaciju, sedam dana pre vašeg Koštunice i Labusa, dobija Boris Tadić – o svemu i o svačemu. Nema ove informacije za Drnovšeka što je na Kosovu i Metohiji.

(Nataša Jovanović, sa mesta: Vlada je demantovala.)

Samo vi demantujte. Samo vi glumite demokratiju. Glumite vi kohabitaciju. Glumite vi.

Ovo, što ovih "žutih" nema ovde, mislite da ćete da ih naterate, njih to ne interesuje. Znaju oni gde su pozicionirani, na kom procentu. Njima Čeda Jovanović popi dušu, pa se vraćaju u život sa po nekom od tih vidovitih ideja Borisa Tadića.

Pozivam vas, nikakav problem nije, nikakva uvreda za predsednika Republike nije, nije nikakva uvreda za vas da se ne usvoji predlog, da se predlog odbije, jer postoji argumentacija. Ona se nalazi u Predlogu koji je potpisao Boris Tadić.

Ovi kandidati koje je on predložio ne bi mogli da uđu u Ustavni sud Republike Srbije. Verovatno da oni koji prate ovaj prenos ne bi rekli – pa, sada ovi radikali samo nešto osporavaju. Zašto nešto i ne predlože?

Verovatno za ustavno pravo mi nemamo veći autoritet u zemlji od Ratka Markovića. Čini mi se da baš i nije toliko sporan, verovatno, u stručnom pogledu nikome nije sporan i Kosta Čavoški, ni drugi neki ljudi koji se profesionalno bave ovim poslom, koji znaju ovaj posao i koji su stručni.

Sada mi kažete kako ova dva kandidata da uporedite sa Ratkom Markovićem? Izostavljam pitanje koliko godina do penzije itd, ali želim da kažem koji kalibar kandidata treba da bude za Ustavni sud.

Moram da vas podsetim da tamo u Ustavnom sudu sede još neki ljudi koji su bili rezultat apsolutne nagodbe 2001. i 2002. godine, ne samo Vučetić, nego većina sudija. Tačno se znalo: Batić kaže – mora moj da prođe; demokrate kažu – mora moj da prođe; i neke druge stranke koje su tada navodno bile velike stranke.

U tom sastavu sada treba da se pojača DS, verovatno sa još dva, a onda će praktično ustavnost i zakonitost u Srbiji da zavisi samo od DS.

Neće zavisiti od Ustava Republike Srbije, a moram da vam kažem da ni vi ne poštujete Ustav Republike Srbije.

Vi ga otvoreno gazite, čak i uvršćivanjem nekih tačaka u dnevni red i pojedinim rešenjima koja kao predlozi dolaze, kao i pojedinih članova kako da izgledaju i da se otvoreno krši Ustav Republike Srbije. Vodite računa, jer što gore to bolje, još postoji kao deviza. Ona više odgovara onima koji su nekom greškom bili na vlasti tokom 2001, 2002. i 2003. godine. Vi se navodno branite od te DS, a gotovo sve njihovo prihvatate. Nije ni vreme ni mesto da vas bliže informišem.

Neki koji su bili na Odboru za pravosuđe imali su prilike da čuju, popriličan broj kandidata DS je sada u strukturama za rukovodeće strukture naših sudova i tužilaštava. Možda ste bili neobavešteni, možda je ovo neka vezana trgovina. Vodite računa, poprilično ste učinili, pa čak ste toliko išli daleko da ni svoja osporavanja niste hteli da podržite, ovde.

Zamislite se malo šta radite. Posle ima da vrištite kada vas nešto, neka očigledna nepravda ujede iz Ustavnog suda Republike Srbije, i da se uhvatite za glavu – pa, kako su mogli ovo da napišu. Mi tada nećemo da komentarišemo. Mi vas samo na vreme upozoravamo.

Ta vrsta kohabitacije koju vi imate sa predsednikom Republike, najblaže rečeno, može da se opiše jednom rečju, da nije zdrava. Vlada se ponaša u okviru Ustavom propisanih ovlašćenja, predsednik Republike treba da se ponaša u okviru Ustavom propisanih ovlašćenja. Pogledajte kako vi sprovodite vaša ovlašćenja, pogledajte kako predsednik sprovodi svoja ovlašćenja.

Ako vi sprovodite u skladu sa Ustavom i ako on sprovodi u skladu sa Ustavom, onda je nemoguć sukob. Vi imate svakodnevni sukob. Razmislite ko onda krši Ustav, ko zloupotrebljava ustavna ovlašćenja.

Dali ste mu Narodnu kancelariju, dali ste mu onoliki budžet, dozvolili ste mu presedan u našoj praksi, to se nikada nije desilo, da predsednik Republike dobija donacije. Gutali ste i tu pilulu. To ste izglasali.

Znači, ovo je stvarno pravo Borisa Tadića da predloži. On je dao neko obrazloženje, ako imate prilike da ga pročitate, pročitajte ga. On je ovde otvoreno priznao, po ovim stavkama ovde koje sam vam pročitao, koje su njegove namere. Razmislite. Ovde je tema poznata, odluka jasna, uzmi ili ostavi, ali ukoliko presudnu ulogu u opredeljivanju uzmi ili ostavi kod vas bude imala činjenica kakvi će odnosi da budu na relaciji dva državna organa, onda vam kažem da ste u startu pogrešili.

Dajte neka vas rukovodi ono što stoji u Ustavu i zakonu koji propisuje organizaciju, nadležnosti i pravno dejstvo odluka Ustavnog suda Republike Srbije. Ako se na tome zadržite, onda ćete da se pridružite SRS i da glasate protiv ovakvog predloga.
Povodom ovog amandmana na član 8. malo ću da idem sa širim uvodom. Mislim da, gospodine Jočiću, nikakav problem nije da prihvatite amandman gospodina Šarovića na član 6, jer on sublimira sve ovo što je vama potrebno. Meni je drago što u ovim diskusijama povodom člana 6, gde se govori o policijskoj taktici i tehnici, sredstvima, treba da na neki način ima neke komunikacije sa tim podzemljem.
Meni je drago što je moj prethodnik u tom kontekstu pričao o nevladinim organizacijama kao delu organizovanog podzemlja. One to i jesu. To su strani plaćenici, destruktivni elementi, sa nadimkom BKV, Biljana Kovačević-Vučo, Dereta itd.
Ali, ovo ministarstvo nije nadležno da štiti dušu ovog naroda od metalnog nasrtaja koji svakodnevno ide preko ovih ustaških medija. Te ono što je gospodin Šarović predložio, gospodine ministre, apsolutno sublimira sve ovo što je vama potrebno i daje drugu sliku o saradnji.
Saradnja na najširi mogući način, koja je u funkciji očuvanja policijskih nadležnosti i policijske metodike.
Da pređem na ovaj amandman, gospodine Jočiću, koji se odnosi na član 8. Vidite, mi iz SRS smatramo da ćete imati problema kao ministarstvo ukoliko vam ostanu stavovi 2. i 3. Zašto?
Odmah će da skoče ovi što mrze ovaj narod i ovu državu, pa će da protumače iz stava 2. smernice i obavezna uputstva za rad. Oni će da to protumače u negativnom smislu, počevši od onog Daninog Božovića pa nadalje.
Kako vama ovaj stav člana 8. daje legalno, legitimno pravo da vi utičite na policijsku istragu itd? Zato predlažem da vi prihvatite ovaj amandman, a sve ovo što stoji u stavu 2. i 3, vi već imate u Zakonu o državnoj upravi.
Gospodine Jočiću, ovo imate u Zakonu o državnoj upravi. Ovo imate u Zakonu o ministarstvima, ovo imate u Zakonu o Vladi, ovo imate u Zakonu o državnim službenicima, mislim da se tako zvaše onaj zakon koji je skoro donet. Znači, vi ovo sve imate, a ovo kako je ovde napisano biće pogrešno shvaćeno.
Da vam sada objasnim ovo što stoji u stavu 3. Vi na bazi ovog zakona imate pravo da donosite podzakonske akte. Naravno, niko iz SRS ni jednim amandmanom nije želeo da utiče na ono što se zove operativna nezavisnost pripadnika policije, metode rada, načina rada, osim u onom delu gde se tako očigledno normativno ne utiče na narušavanje ljudskih prava, gde smo morali da intervenišemo.
Ali, policijske metode, način kako se to radi, ovlašćeni ste da propišete pravila ponašanja. Sve to možete da uradite.
U stavu 3. vi kažete, a mislim da se stav 3. pre svega odnosi na nešto što je u vezi sa članom 10. stavom 1. tačka 3), sprečavanje, otkrivanje učinilaca krivičnih dela itd.
Naravno, dok policija to radi, Ministarstvo ima neki svoj uticaj. Kakav je taj uticaj? Na taj način što policija mora da primenjuje uputstva koja na jedan opšti način regulišu i upotrebu palica, i upotrebu lisica, kako se vrši pozornička služba, kako se vrši dojava, komunikacija, kako ovo, kako ono.
To moraju da primenjuju.
Naravno da je policija nadležna u rasvetljavanju, dok javni tužilac ne pokaže interesovanje. Pre tri godine je promenjen Zakonik o krivičnom postupku i sada je glavna ličnost pretkrivičnog postupka napokon opštinski ili okružni javni tužilac, a ne policija.
Vi ovo sve imate, ali ovako kako ste ga vi koncipirali i stavili u stavovima 2. i 3. izazivate pozornost, što bi rekli ovi preko puta. Koga?
Ovih BKV i ovih drugih, koji će vas da prozivaju i preko vas policajce koji rade odgovoran posao. Stav 3. se odnosi na otkrivanje učinilaca krivičnih dela.
Naravno da Ministarstvo ima neku nadležnost. U kom smislu? Što je propisalo kako će da postupaju pripadnici policije, kojim metodama da dolaze do otkrivanja krivičnih dela.
Čim se podnese krivična prijava, čim se koliko-toliko ide ka rasvetljavanju i predmet dobije javni tužilac, Ministarstvo nema tu više odlučujuću nadležnost, pojedina istražna radnja na zahtev tužioca itd. Onda dolazimo na teren Zakonika o krivičnom postupku.
Znači, ovo što stoji u stavovima 2. i 3. vi već imate u Zakonu o državnoj upravi, Zakonu o državnim službenicima, Zakonu o ministarstvima, Zakonu o Vladi. Ovako trapavo formulisano može da bude povod za neke vrlo loše komentare i stalne insinuacije.
Moram da se vratim na član 6. zato što je vrlo inspirativan. Sramota je za policiju da, ukoliko obezbeđuje neku paradu nekih nastranih tipova, i dođe Nataša Kandić i ljuljne šamarčinu pripadniku policije da policija ćuti.
Ona se opire, ona sprečava službeno lice u vršenju službene dužnosti. To je napad na službeno lice. Mislim da ste vi blagom reakcijom omogućili da se sad svako iživljava nad policajcem. Zašto ona ima tu prednost?
Molim vas, pročitajte kako je Burma rešila problem nevladinih organizacija. Ona je prva država koja je uspešno završila problem nevladinih organizacija. Ne bi bilo loše da pogledate malo i Rusi šta rade, jer su napokon i oni shvatili, posle Jeljcina i onih drugih, šta su nevladine organizacije.
Tu se ne remeti sloboda izražavanja, sloboda mišljenja, sloboda udruživanja, sloboda delovanja, ništa se ne remeti. Ako jedan Buš može Helsinškom odboru za ljudska prava da kaže, povodom Gvantanama i onih stvari što se tamo dešavaju, "vi ste dužni da ćutite, jer radite protiv nacionalnih interesa Amerike", očekujem da iste rečenice i vi upotrebite, jer ste ovlašćeni da upotrebite te rečenice. Zašto da ima više demokratije u Americi nego kod nas?
Na isti način primenite demokratiju koju i oni primenjuju.
Nemojte da budete blagi, jer ta blagost znači da ne ispunjavate zakonsku obavezu, a čim ne ispunjavate zakonsku obavezu, znači, kršite zakon, znači da ste u sukobu sa propisima i sa onim što je narod ove države propisao preko narodnih predstavnika u ovoj sali, preko onoga što se zove zakon, kao opšte pravilo koje svi moraju da poštuju.
Bez stabilne, sigurne policije, naravno, uz poštovanje zakona, garanciju ljudskih prava itd, nema stabilne države.
Ona država koja ima slabu policiju, nije država. To se neće sviđati onima, videćete već sutra napise ovih ustaških medija, počevši od B92 preko nevladinih organizacija, "radikali su za pendrek" itd.
Ukoliko je stabilna i sigurna policija, ispunjava svoje obaveze u skladu sa zakonom, na objektivan način primenjuje zakon, mi imamo državu. Zašto? Zato što je ona jedna varijanta monopola fizičke prinude, a on je u definiciji države.
Čućete već, zalagaće se neki za demokratsku policiju. Svašta može da se čuje kod nas. Kao što ovaj Tadić kaže "nacionalna manjina na referendum za samoopredeljenje!" Da je nešto naučio u životu ne bi mogao toliko da pogreši.
Vraćam se na član 8. Neću da pričam o ovim terminološkim i pojmovnim greškama na relaciji ministarstvo nadležno za poslove, ministar i druge stvari.
To ću da preskočim, pošto tu nisam bio uspešan, jer nisam ubedio od Balinovca naovamo, to vi stalno gurate u te zakone, pa neću više tu argumentaciju da trošim.
Znači, usvajanjem ovog amandmana, vi se ne odričete onoga što ste propisali u stavu 2. i 3. Vi to kao izvorno pravo imate garantovano drugim zakonima.
Moram da vas podsetim, nisam diskutovao kada je bila rasprava u načelu, mnogo ste pogrešili prilikom koncipiranja ovog zakona.
Ovaj zakon ste dali nekome da osmisli, da radi, neću da ulazim ni ko je, ni šta je, ni kako je, ali taj ko je radio, on je samo zaboravio jednu stvar koja je verovatno najvažnija: MUP, prema važećem Ustavu, jeste organ državne uprave, sa nekim profesionalnim specifičnostima.
U kom smislu? Neke policijske poslove može samo to ministarstvo da radi, ne može drugo ministarstvo.
Jedino je to ministarstvo u ovoj zemlji u situaciji da se do tančina sve propiše: upotreba palice, način privođenja, komunikacija, zavođenje, evidentiranje, statistika, pored klasičnih policijskih poslova. Tu ima sijaset upravnih poslova.
To je jedno glomazno ministarstvo, neophodno da bi sačuvalo, pre svega, ustavni poredak, bezbednost i sigurnost građana.
Onaj ko vam je radio ovaj koncept zakona, on je zaboravio da je MUP u sistemu organa državne uprave. To je glavni nedostatak ovde.
U pojedinim odredbama mi primećujemo da je policija devalvirana, da su policijski poslovi devalvirani, da su mnoge aktivnosti nepotrebno uslovljene.
O humanosti naše policije, na jednom primeru ću da vam pokažem. U bilo kojoj zapadnoj državi, pogotovo u SAD, ako policija zaustavlja građanina radi neke obične kontrole, pa im je nešto sumnjivo i treba neka provera, oni mu odmah stavljaju lisice, strpaju u kola i teraju u policijsku stanicu dok se ne završi provera.
U našoj zemlji i kad se čovek poziva, pa makar greškom i ovaj Batić, radi nekog zadržavanja, on se pozove "dobar dan gospodine, bilo bi dobro da se javite" i stavljeno mu je na izbor da dođe, da se porazgovara sa čovekom i završi posao.
Znači, amandman prihvatite, kao i onaj prethodni amandman Nemanje Šarovića, ništa policija nije izgubila od ovlašćenja, ničim ona nije sputana.
Kad imamo potrebu da sputamo policiju, to je u onom trenutku kad smatramo da tražite nešto što može da naruši ljudska prava. U članovima 6. i 8, u onome što ste vi napisali, mi nismo pronašli da vi narušavate ljudska prava, ali smatramo da su formulacije toliko trapave da, ako ostanu, može biti mnogo veća šteta za državu i za policiju nego korist što ste to napisali.
Naravno, mi smo i ovim amandmanom pokušali da skrenemo pažnju predlagaču na neke stvari koje se dešavaju na našem tržištu, a od kojih bi morali da se branimo zakonom kao skupom objektivnih normi kojima se štiti naše tržište i privredne aktivnosti u našoj zemlji.
Za početak moram da vam kažem, čitajući ovo stičem utisak da ste zaboravili na jedan deo dampinga koji se javlja kod nas, sa tragičnim posledicama, a država je nemi posmatrač nečega što se dešava. Podsetiću vas o čemu se radi. Uzećemo ovu čuvenu šećernu aferu.
Mi možemo da proizvedemo 380.000 tona šećera svake godine, a u nekom periodu to su bile daleko veće količine. Naše potrebe su, zbog sigurnosti prehrambene industrije, negde oko 320.000 tona. Imajući u vidu činjenicu da je Zapadna Evropa prebogata tim šećerom, da oni rade po sistemu kvota, oni su zainteresovani da izvezu svoj šećer. Naravno, uvek ga izvoze po nekoj ceni, jer samom činjenicom izvoza oni se kandiduju da iz evropskih struktura budžeta ostvare neku razliku u ceni, gde ne gube ništa, već zarađuju.
Onda taj šećer dolazi kod nas po ceni koja konkuriše našem šećeru. Jeftiniji je nego šećer iz naše proizvodnje. To je bio slučaj godinama, tako da tona može da bude i 250 dolara, iako je realna cena 400 i nešto u Zapadnoj Evropi. Ovde dolazi sa neuporedivo nižom cenom i direktno konkuriše našim proizvođačima šećera. Država to nemo posmatra. Formalno-pravno to nije damping. Zašto nije damping? To se sve radi u skladu sa pravilima EU.
Vama skoro svaki član počinje sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i pravilima EU. Mi težimo, kako vi to kažete, tim integracijama i tim strukturama. Ne možemo mi naše tržište da branimo antidamping merama u odnosu na naš cilj. Nema logike. Srbija juri da što pre uđe u Evropu i sada se štiti uvođenjem ove zaštitne mere. Možda sam i pogrešio, ne znam da li je 250 dolara ili je neka druga cena; javlja se velika razlika u ceni. Uzmite bilo koji drugi proizvod, ova mera je karakteristična, pre svega kod one robe gde je jako zastupljeno to rinfuzno stanje, velika količina robe, mada ima i kod drugih proizvoda.
Pošto se ovde ide sa nekim terminima šta je normalna cena, vi praktično treba da uđete u strukturu cene koja se pojavljuje u carinskoj deklaraciji.
Treba da uđete u kompletnu strukturu pa da vidite koja je nabavna, koji su franko troškovi, koje su sve dažbine, prevoz, koliko to kod nas košta, pa da ga uporedite sa sličnom robom naše proizvodnje, pa da vidite da li se nešto pojavljuje itd.
Hoću da kažem da je antidamping zaštita posao koji traje 365 dana u toku godine. Ako želite da propišete odgovarajuću dažbinu radi nekog izravnavanja, da se ne bi stvarao neki novi monopol, onda morate kontinuirano da pratite cenu te robe u okruženju na svetskom tržištu. Doduše, ovde se javlja, u nekim slučajevima, i berzanska roba, zašto to ne reći, gde važe potpuno druga pravila.
Ova oblast antidamping dobiće i dobija svakim danom sve više i više na značaju, kada je u pitanju naše tržište. Ranije nije bila toliko izražena, što zbog sankcija, što zbog strukturnih promena u našoj ekonomiji, privredi, ali svakodnevno dobija sve više i više na značaju.
Skrenuo bih vam pažnju na drugi vid dampinga koji je donekle obuhvaćen Zakonom o antimonopolu, to su ugovori o trajnoj dugoročnoj proizvodnoj, trgovinskoj i drugim oblicima saradnje, gde takođe postoje instrumenti da se damping cenama, pod navodnicima, gura nešto što je navodno tržišna cena, da ćemo još najmanje pet godina biti u situaciji da za većinu roba kao kriterijum prilikom uvoza uzimamo cenu, te da nam, naravno, odgovara da to bude što jeftinije. Zbog te potrebe da bude što jeftinije, nama će da prolazi klasičan damping koji država može da primeti, da zažmuri, da pusti, čak može i da veliča. Zato sam rekao, 365 dana treba da bude zadatak da se prati tržište u okruženju.
Iskoristio sam priliku da skrenem pažnju na ozbiljnost ovih nekoliko članova. Amandmanom gospodina Plužarevića, koji niste prihvatili, gde se traži intervencija u stavu 4. da se doda nova tačka, gde se daju alternativne definicije za ovaj pojam – ako se roba iz stava 2. ovog člana ne prodaje na tržištu države iz koje se izvozi... To znači da je neko pravno lice iz Bugarske formalno-pravno prodavac, a da je roba poreklom iz Ukrajine i da bi se došlo do toga da li postoji damping, šta je normalna cena, kako se do nje dolazi, dali ste tačku 1) i 2).
Predlažemo još jednu tačku: "cenom domaće robe koja se na istom stepenu proizvodnje proizvodi i prodaje na teritoriji Republike u približno istom vremenskom periodu, ili". To je ta tačka koju mi donosimo, samo pojašnjavamo ono što je, pretpostavljam, bila i vaša intencija u stavu 4. Vi kažete: "cenom takve robe koja se na istom stepenu proizvodnje ili prodaje, u približno istom vremenskom periodu, izvozi u treću državu, čiji tržišni uslovi...". To je sve isto.
Ovde smo samo dali jedan modalitet koji pomaže da utvrdite da li je došlo do dampinga, s obzirom da zemlja odakle dolazi roba nije zemlja porekla. Bugarska firma je došla u posed neke robe ukrajinskog porekla i prodala je firmi u Srbiji.
Mi pokušavamo da vam pomognemo u definisanju oko te situacije - da li postoji damping ili ne postoji. Vi kažete - nije to; jeste, to je ta situacija.
Imate ono što se stalno dešava u praksi sa partnerima iz Grčke. Valjda ste oko toga informisani. Kada se javi određena količina robe za koju je Grčka zainteresovana, ona prvo pošalje prethodnicu koja ovde diže, diže cenu, navodno veliko je interesovanje, ovi naši zapnu odavde, obezbeđuju robu, pa na tržištu dignu robu, pa se posle nekoliko meseci jave Grci i kažu – mi imamo tu robu mnogo jeftinije, pa nam prodaju ponovo tu robu.
Ministre, to morate da znate. Haos je to što se dešava u spoljnoj trgovini. To je jedan haos, gde je pravilo poslovanja u spoljnoj trgovini - ko koga, što jeftinije da kupim, što skuplje da prodam. To je izraženo u svakoj trgovini, naročito je izraženo u spoljnoj.
Sa ovim merama koje ste ovde propisali, opet vas upozoravam na situaciju, imate nekoliko velikih firmi u ovoj zemlji koje će da vam naprave tako lepe papire, iz kojih neće da se vidi damping, jer imaju svoje sestrice firme u zemlji porekla, pa ćete papirološki da dobijete fakturu sa nekom cenom itd. i on je tu dobit koju je planirao da ostvari u Srbiji ostvario u Austriji, a Srbija je platila. Samo sam hteo da vam pojasnim. To su one firme koje se formiraju u skladištima nekih aerodroma; biznismen: tašna, mašna i mobilni telefon, poput Bebe Popovića i drugih.
(Predsedavajući: Vreme.)
Lepo formiraju firmu, ta firma dođe u posed neke robe, pokrije se, nema dampinga, proda ovde tu robu, javlja se neka potražnja itd. Formalno-pravno on ne iskazuje razliku u ceni u fakturama, ali onu razliku u ceni koju je primarno ostvario, ostvario je u Austriji i sklonio na neko drugo mesto.
(Predsedavajući: Vreme.)
Zato sam vam rekao – zaštita od dampinga je posao koji traje 365 dana. Ove dažbine koje budete propisivali verovatno će biti nešto što će biti najpromenljivije u pravnom poretku. Vrlo često ćete morati da menjate, bez obzira kako budete određivali dažbine.
Gospodine Parivodiću, na pravnom fakultetu držite predavanje iz obligacija, ali tamo vas nisu primili, pa ste, ako se dobro sećam, pobegli u advokate, svaka čast.
Gospodine ministre, zaboravili ste jednu stvar. Svojevrsni damping jeste i kada se proizvođači i izvoznici iz nekih država stimulišu od vlada tih država da što više izvoze, pa čak i po cenama koje su možda neki put ispod cene njihovog koštanja.
Ovde ima nekoliko privrednika, ljudi koji vode velika preduzeća, koji su suočeni svakodnevno sa tim problemima. Moram da vam kažem, Nemačka ima u svojoj ekonomskoj politici stimulanse za izvoznike, pa smo mi u našoj nekadašnjoj ekonomskoj politici, u bivšoj SFRJ, pogotovu za ova područja gde je važio kliring imali takođe stimulanse za izvoz, pa su se privredni subjekti trkali ko će više da izvozi da bi ostvario što bolju subvenciju od države, od budžeta.
Evo da vam pomenem jedan primer: "jugo amerika", da li tako beše, "jugo amerika" je 3.999 dolara, ne znam da li se tako zove to vozilo, a direktor "Jugo Amerike" je bio Lorens Iglberger. Još jedan primer: elektronska industrija, dakle, fabrika veš-mašina izvozila je za Francusku veš-mašine u jednom periodu i prodavala francuskom partneru ispod cene koštanja.
Vi sada nama pričate da je neko svesnim dampingom želeo da osvoji tržište, da postane monopolista, pa kada postane monopolista da onda digne cene i da kompenzira sav onaj gubitak koji je ostvario dok je držao damping cene, a ja vam upravo pričam o situaciju da sa damping cenama taj nema nikakve štete, nego i po damping ceni ima koristi.
Vi ste tu varijantu potpuno zaboravili, a ona je sve više prisutna na tržištima, pa država svojim merama ekonomske politike stimuliše svoje proizvođače da po svaku cenu izvoze i da im pokriva sve gubitke tog izvoza. I vi imate u budžetu stavku - mere podsticaja izvoza. To je tzv. državni stimulans kvazidampinga, to je ta situacija.
Zato sam vam i malopre rekao, 365 dana se vodi borba protiv dampinga. To postaje mnogo komplikovanije nego što je nekada bilo, ali odmah sam rekao – nećete biti u mogućnosti da zaštite tržište od damping cena, jer vi ste u svakom članu započeli rečenicu sa preporukama, pravilima, direktivama Evropske unije. Oni se grabe za tržište, da osvoje tržište, a naše tržište su osvojili, preplavili.
Ali, nema veze to što ste ga dali Nemcima, Francuzima i Englezima, dali ste ga Slovencima. Gospodine ministre, to su oni što su 55 vojnika bez puške i oružja streljali. "Merkator" potiče iz one države čiji je predsednik pre nekoliko dana rekao – Kosovo treba da bude nezavisno. Molim vas, trgovina je valjda sastavni deo neke politike. To što je Goran Svilanović zaposlio svoju ženu, to nije nacionalni interes Republike Srbije. Ja vam o tome pričam. Dolaze sa damping cenama sa svih područja i ja sam na početku rekao – mi smo u takvoj ekonomskoj poziciji da nešto moramo od toga i da prećutimo. Zbog čega? Zbog činjenice kolika su primanja građana pojedinaca.
Gospodine Parivodiću, pošto kažete da se bavite diplomatijom napravili ste gaf; Severna Koreja je nama prijateljska država, Kuba je izuzetno prijateljska država, Rusija je prijateljska država. Da vas podsetim, samo da znate. I Nikaragva je nama prijateljska država. Mi želimo sa svim državama da sarađujemo. Ne znam odakle vama ta ideja da mi pravimo razliku.
(Milan Parivodić, sa mesta: Ja kažem o inspiraciji.)
Zašto? Ako je Severna Koreja interesantno tržište za Ameriku da prodaje radioaktivne materije i da razvija njihov nuklearni program, zašto ne bi bila interesantna i nama? Zašto nama Kina ne bi bila interesantna? Ukrajina, Belorusija, Rusija?
Ako mene lično pitate, ja najviše preferiram ekonomsku saradnju sa Rusijom. Zašto? Svi naši industrijski kapaciteti su izgrađeni maltene na potrebama Sovjetskog Saveza. Dok je Sovjetski Savez bio jak "Prva petoletka" je radila, ljudi primali po 15-16. platu; dok je Sovjetski Savez bio jak mašinska industrija je gradila nove pogone, razvijala se, elektronska se razvijala, sve je bilo u kudikamo boljem stanju. Nemojte da napadate naše prijatelje. Nemojte da nam kvarite prijateljske odnose niti sa Kubom, niti sa Severnom Korejom.
(Milan Parivodić, sa mesta: Ja ih ne napadam.)
Vi na vašem stranačkom skupu možete da kritikujete pojedine države koje su nama prijateljske, ali nemate pravo kao državni službenik da sa ovog mesta kritikujete i sa omalovažavanjem pričate o našim prijateljima u inostranstvu. To nemate pravo, tim pre što se taj politički val koji je vas sve izbacio u orbitu zasnivao na tome da je prethodna vlast održavala prijateljske odnose sa Rusijom, pa sa nipodaštavanjem Rusija, pa sa Libijom, a od Libije ste prvo dobili, doduše još nema onog čeka, neko ga je ukrao, milion i po dolara. Taj Gadafi koga ste vi napadali, pa je Tadić otišao pre godinu dana da mu prodaje avione.
Nemojte da napadate. Vi ste ministar za jednu vrlo suptilnu delatnost, vama su svi prijatelji. Zašto? Da bi se što veća korist ostvarila za građane Republike Srbije. To što mi koristimo primere EU, diskriminatorske primere (i vi ne možete da odgovorite, da kažete - e nije to tako), to je drugi problem.
Imamo kompletnu analizu kako je prošla Mađarska u procesu tranzicije: od jedne poljoprivredno-prehrambene države koja je bila gigant došla je u prehrambenu zavisnost; pa smo analizirali situaciju u Poljskoj – vi verovatno znate kakve su posledice u Poljskoj, a kakve su te posledice najbolje vam pokazuje da su se vratili na vlast neki koji su bili otpisani. Vodite računa o tome.
Da se vratim ja na ovaj amandman. Taj damping o kome ste vi pričali može da sprovede verovatno 50 koncerna u Evropi. Vi ste pričali o dampingu koji proizvođač neke robe sebi može da priušti u osvajanju drugih tržišta. Zaboravili ste samo jednu stvar: ovde se javlja neko ko je uvoznik, a on nije proizvođač tog proizvoda. On dolazi sa dokumentacijom u kojoj vi tvrdite da se ta roba koja ulazi u našu zemlju prodaje po damping ceni. Tu ste malo pobrkali, ali nije to bitno.
Zašto vi ovaj naš amandman ne prihvatate, ministre? Šta je ovde loše? Član ima naslov - stopa antidampinške dažbine; stav 1. i 2, mi vam to ne diramo. Mi smo rekli sada, da bi se znalo kada se prikupe ta sredstva od te dažbine koja je njihova namena. Ja se mogu složiti sa vama da to možda treba da bude poseban član. Potpuno se slažem sa vama, ako zbog toga odbijate.
Šta mi predlažemo? "Sredstva naplaćena u skladu sa odredbama ovog člana prihod su budžeta Republike i mogu se upotrebiti isključivo za otklanjanje posledica nastalih dampingom". Znači, kaže se - to što dobijete je prihod budžeta. Vi delite to mišljenje da je to prihod budžeta, to sam apsolutno siguran. Mi još dajemo bližu namenu, to je prihod budžeta, namenski se ta sredstva usmeravaju za saniranje posledica dampinga.
Da budem onako iskren, malo liči na prelevman. Ako ste odbili ovaj amandman zato što smatrate da to treba da bude poseban član sa nekim brojem, ja mogu to da prihvatim, ali ne mogu da prihvatim da vi to odbijate i jednostavno ne vidite da je ovo dobra ideja da se uvede red. Ja vam kažem da ovo malo liči na neke vrste prelevmana koje EU uvodi, doduše restriktivno, to mora da se kaže, jer pravila Svetske trgovinske organizacije govore da je moguće uvoditi prelevmane, ali treba ići ka tome da se izbegne taj vid zaštite domaćeg tržišta. Ali, i kada se uvode mere zaštite onda se štiti dobro.
Šta je ovde što se štiti ovom dažbinom koja se uvodi? Štiti se tržište i naši proizvođači. Cela carinska zaštita postoji da bi se zaštitilo tržište i domaći proizvođači. Nema nijedne zemlje na kugli zemaljskoj koja ne štiti svoju proizvodnju. Jedino je u Srbiji za vreme Miroljuba Labusa, kada je bio ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, i potpredsednik i sve i svašta je bio, naše tržište bilo kao otvorena konzerva za sardine; izvolite, otvoreno sve, đuture, teraj ko šta stigne, sve prolazi.
Svaka država štiti svoju ekonomiju. Jedino Srbija kaže – ne, mi da bismo ušli u Evropu, što gore to bolje, pa uvodimo krizne štabove, skidamo proizvodnju, pa otpuštamo, pa onda nam dolaze spasioci iz inostranstva, neke fukare, obične fukaretine nam dolaze sa nekim nazivima firmi na engleskom, a kada se pročeprka u ugovoru vidi se tamo neki naš sa nekim sakrivenim parama i postaju nominalni vlasnici privrede Republike Srbije.
To može da prođe samo ako se baci sumnja, seta i očekivanje kod građana – znate, mi moramo ovo da izdržimo, jer sutra će da nam bude bolje pošto ćemo biti u EU. Šta je bolje u EU? Nikome u EU ne može da bude dobro ukoliko nema svoju proizvodnju. Ako imaš svoju proizvodnju tebi će uvek da bude dobro, da li si u EU ili nisi, da li si ovamo ili onamo. Nema nikakvih problema, idemo prema EU. Intenzitet, dimenzija tog našeg ulaska - tamo gde su naši interesi, a gde nisu naši interesi, gde je naša šteta, šta ćemo tamo.
Nađite mi jednog čoveka, jednog gazdu u Srbiji koji bi nešto uradio da bi mu se zapalila kuća. Ko bi nešto uradio da bi napravio sebi štetu? Sad nas Vlada ubeđuje – mi radimo i znamo da je šteta, ali sutra će da nam bude bolje. Malo sutra će da bude bolje.
Po Đinđiću, 2005. mi uvozimo radnike. Doduše, Lalović reče da neke Kineze treba da uveze. Kako uvozimo radnike kad svi gube posao? Rekoste 2000. godine – na granici čeka 6,5 milijardi. Gde je tih 6,5 milijardi? Da ne pričam šta su sve obećavali, kažu – Kosovo više nije problem, samo mi da dođemo na vlast. Sad kažu – ostavili nam neki nešto.
Znači, mi ovim amandmanom tražimo da ova sredstva koja se obezbede po osnovu ove dažbine budu prihod budžeta, ona moraju da budu prihod budžeta, da budu namenska sredstva za otklanjanje štetnih posledica koje mogu da nastupe zato što prođe neki damping, a država ga ne oseti ili zažmuri.
(Milan Parivodić, sa mesta: Ne može.)
Može. Mogu tačno da vam kažem i na primerima gde zažmuri, pa prođe, jer postavi mnogo veći interes stabilnost cena, pa zbog te stabilnosti cena nam dolazi i po damping cenama roba iz inostranstva, pa čak i sumnjivog kvaliteta. Zašto ste primorani to da uradite? Primorani ste zato što znate kakvo je stanje sa prosečnim prihodima domaćinstva. Kad uzmete prosečne prihode domaćinstva, kad uzmete fiksne troškove domaćinstva, poput stambeno-komunalnih usluga, struje, vode itd, pa kad vidite šta ostaje za onu potrošnju, onda kažete – pustićemo. Ne vi, nego ova vlada, ova vlast je već imala nekoliko traumatičnih situacija kada je uvoz smrznutih polutki u pitanju, da bi se oborile cene žive stoke, da bi se zadržale cene, da ne bi rasle itd, pa ste uvozili. Mislite li da je taj uvoz bio po nekim normalnim cenama? Bio je po damping cenama.
Hoću samo da vas upozorim, te ideale dampinga, o kojima ste malopre pričali, malo spustite, jer ima nešto što se zove ekonomska politika, ima nešto što se zove prihodi stanovništva, ima nešto što se zove tržišno kretanje, ima nešto što se zove stanje na tržištu, potreba i potražnja. Puno puta država mora i da zažmuri kada je u pitanju damping. Vi sada možete da izađete i da kažete da to nije tačno, da ćete da se borite protiv dampinga.
Samo vas upozoravam da budete vrlo oprezni kad nešto proglašavate za damping ili koristite neke druge pojmove za nešto što ima iste posledice. Državna stimulacija izvoza je - društvo je reklo, ti idi dampingom. Možete vi drugačije da ga zovete, nije to problem, ali narušava se naše tržište.
Sve ovo što budemo danas pričali ili što smo vam juče pričali povodom ovog zakona samo je u funkciji očuvanja našeg tržišta, da ono bude stabilno i da bude, ako je moguće, i prosperitetno, a ne da bude na izvol′te. Ne treba na našem tržištu da zadovoljavaju potrebe samo neki iz inostranstva. Namerno ne koristim primere američkih firmi koje su preko druge, treće ruke prisutne na našem tržištu po damping cenama. Svojevrsni damping je, gospodine ministre, kad američka firma investira svoj kapital na Tajvanu i sa Tajvana dolazi neka roba ovde nekim kanalima.
(Milan Parivodić, sa mesta: Nije tačno.)
Nije damping, ali narušava naše tržište. Naravno da su konkurentni kada štampane ploče proizvodi jedan. Naravno da je u pitanju monopol. Zna se da se 70% te robe iz elektronike radi na pet mesta.
Samo upozoravam da je opasno ukoliko u ministarstvo, carinu i u Privrednu komoru instališete vaše shvatanje funkcionisanja našeg tržišta. To može biti vrlo opasno. Primer vam je šta je Labus uradio 2001. godine. To je bilo sve u funkciji gašenja domaće proizvodnje, da to bude badava, pa je onda došao čuveni Vlahović sa svojim Zakonom o privatizaciji, pa čak možda još više sa praksom primene tog zakona, pa sada imate situaciju: kupio preduzeće i sad slobodno može da otpusti.
Strah me je da naši proizvodni kapaciteti ne postanu skladišta i stovarišta za presipanje robe koja dolazi iz inostranstva, a ovde ćemo i dalje da pričamo o lepoj priči - Svetska trgovinska organizacija, EU. Možete da delite čežnju ovde građanima, ali stvarnost je surova. Zapamtite, svakim danom sve veći broj ljudi se probudi, ustane i kaže – ja danas više ne idem na posao, šta da radim? Ministre, idite kod njega pa mu kažite da je EU med i mleko, sve teče. Sa tom pričom su došli i oni u Francuskoj, pa sada pale. Zaigrao meca i tamo. Negde su pogrešili. Vodite računa.
Nije lepo da pričate nešto što nisam rekao. Čak nisam ni tvrdio da mi sve treba da proizvodimo i da budemo zatvoreno tržište.
Samo sam vas upozorio, kada je reč o dampingu, da vodite računa o tome da se na globalnom nivou desila ta i takva vrsta podele rada, ali shvatili ste.
Međutim, da se vratim na ovaj amandman. Ne znam šta je loše u ovom amandmanu: "Sredstva naplaćena u skladu sa odredbama ovog člana prihod su budžeta Republike...", šta je tu nespojivo, je l′ nisu prihod Republike, o tome pričamo, "...i mogu se upotrebiti isključivo za otklanjanje posledica nastalih dampingom."
Da li je moguće da se desi, recimo, u septembru mesecu ove godine da utvrdite analizom da je, primera radi, ne mora da bude tačno, ali da bi publici bilo jasno uzeću neku robu kao primer, da je recimo uvoz mesa u februaru mesecu ove godine bio po damping cenama. Teoretski je moguće da se to desi.
Onda kažete – pošto smo naplaćivali neke dažbine, da se ne bi desio poremećaj na tržištu, ovde pričamo o tim sredstvima, ona konkretno nisu bila vezana za tu robu, tada niste znali i naknadno ste došli do saznanja da vam je promakao damping. Zar nije moguće da onda u septembru kažete – jeste, u februaru se desilo na bazi tržišnih kretanja da je taj uvoz bio po damping cenama; mi smo ostvarili na ovoj poziciji toliko i toliko sredstava, dajte našim proizvođačima da na neki način pomognemo.
(Milan Parivodić, sa mesta: Po kom kriterijumu?)
Kriterijum može da bude, naravno, da su naše klanice u februaru pretrpele štetu.
Ovde je dato na objektivan način koja je namena tih sredstava. Vi ne shvatate o čemu se radi. Poenta ovoga što smo predložili amandmanom jeste da ste vi radi zaštite od dampinga uveli dažbinu, ostvarili neka sredstva koja se nalaze u budžetu. Tu se slažemo.
Poenta je u tome da ste naknadnim sagledavanjem stanja na tržištu, proveravanjem utvrdili da je u februaru nešto proletelo, država nije reagovala i jedna grupa proizvođača određene robe je pretrpela štetu na tržištu. Zašto? Nije mogla da digne cenu da pokrije troškove proizvodnje zato što je bio prisutan damping i da bi bili prisutni na tržištu morali su da imaju, maltene, gubitak na supstanci.
Ta grupacija ima pravo da po osnovu prihoda od ove dažbine ostvari neku vrstu naknade. Ko određuje? Vlada određuje tu naknadu. Neka propiše kriterijume. Najverovatnije najjača klanica treba da dobije najviše. Propišite neke kriterijume.
Naša ideja, ministre, jeste da to budu namenska sredstva, u smislu da država kada naplati ovu antidamping dažbinu ta sredstva ne uloži u nevladine organizacije, u RTS, nego vrati proizvodnji i vrati onima koji su oštećeni zbog dampinga do koga ste naknadno došli.
Vi uopšte ne shvatate naše amandmane. Mi ovde nismo rekli da treba tužba, treba parnica, treba sud da presudi. Ne, nego smo dali političko opredeljenje, usmerenje Vladi da Vlada taj deo što skupi koristi za saniranje posledica. Ministre, 37. član, njega ste verovatno gledali, oni su isti jer su u funkciji zaštite domaćeg tržišta i domaće proizvodnje. Nadam se da ste me sada shvatili.
Znači, nisu u pitanju štampane ploče, nije u pitanju Tajvan. U pitanju je naše srpsko tržište, naši proizvođači. Želimo da ograničimo Vladu da sredstva po osnovu antidampinga koje je obezbedila ne daje Dereti, ne daje onoj BKV - Biljani Kovačević-Vučo, da ne daje onim drugima, da ne usmerava za neke stvari. Kada dođemo do budžeta videćete da nema 30% stavki više u budžetu, sve Mlađa prebacio u tekuće rezerve, pa će onda kao Deda Mraz da deli. Čak nije planirao ni izbore.
Šta da radim kada sam kažnjen pa moram da čitam. Dobro što moram da čitam naše knjige, ali moram da čitam i knjige vaših autora. Naljutiće se vaši autori za ovo što ste rekli, autori "Bele knjige" koja je izdata, koja se tiče našeg ulaska u Evropsku uniju, ali to ćete vi sa vašima tamo da rešite.
Gospodine Jakšiću, ništa ovde nije sporno. Ovde je pre svega ideja da sredstva koja se po ovom osnovu obezbede budu usmerena našoj proizvodnji, i to pre svega onima gde se naknadno utvrdilo da je proleteo damping. Kako, kome i koliko nadoknaditi, u kojoj formi, to su neka tehnička pitanja.
Kriterijum - uticaj na tržištu određenog proizvođača, koliko je u datom trenutku bio prisutan sa robom, sve to, mada sam uzeo pogrešan primer oko mesa i klanica, možda je to čak i loš primer, ali sam uzeo samo jednu vrstu robe da to bude slikovito. Imate situacija da čim se pojavi roba po damping cenama na našem tržištu, gasi tu proizvodnju, ako je manjeg kapaciteta, ili se preorijentiše na neki drugi proizvod itd. Suštinski, on se zaštitio i ne trpi neku štetu. Međutim, šta da radi onaj veliki? Veliki je koncipiran da proizvodi tu robu koja se ovde na našem tržištu prodaje po damping cenama. To možete da nađete kod svakog proizvoda, jer se to pojavljuje na tržištu, kod tržišnih kretanja.
Naša je ideja, pošto je ta dažbina prihod budžeta, ona namenski treba da se troši. Kako? Treba da se vrati onima koji su realno pretrpeli štetu. Kada kažem realno – prema stanju na tržištu, prema tržišnom kretanju koje je bilo u datom trenutku.
Kasnije imate ove odredbe kako se dolazi do dampinga, do te zaštite, prethodno ispitivanje itd, da ne ulazim u te odredbe. Ali, moguće je da danas svi imate neke papire, razmatrate i utvrdite damping, pošto roba ne prati papire dan za dan, ugovori se posao, pa dok dođe roba.
U vreme kad dođe roba, nema dampinga, promenila se situacija na našem tržištu ili se kod njih promenila na tržištu. Zato sam rekao da je to tema koja 365 dana mora da se prati. Ako država uspe da zaustavi ulazak robe po damping cenama kod nas, obaveže ih na plaćanje naknade, pa ostvari neki prihod, onda taj prihod treba da se vrati našoj privredi.
Kriterijumi nisu problematični, oni mogu da se pronađu. I ranije su se pronalazili kriterijumi, mlad ste vi čovek pa ne znate. Svojevremeno, kada su se penzijski fondovi na drugačiji način finansirali, svake godine se višak prihoda nad rashodima vraćao privredi, za razvoj telekomunikacija, razvoj mikroelektronike itd. To je potpuno normalna situacija.
Država je na početku godine nekom svojom rezolucijom planirala neke prihode, ostvarila ili prebacila te prihode, rashodi su bili niži od ukupnih prihoda i višak se uvek vraćao privredi. Naravno, ne plediram da se vrati to vreme i taj način razmišljanja, jer je sve promenjeno u tržišnim uslovima, ali nije problematična matematika. Ovde je važno opredeljenje da zna naš privrednik da ga štiti država, o tome se radi.
Ministre, mislim da ćete da prihvatite i ovaj amandman na član 35. i na 37.
Ministre, to što vi kažete nije tačno. To ću da manifestujem na dva primera. Vaš kolega Bojan Dimitrijević vodi akciju, kao što je vodio Franjo Tuđman – kupujmo naše. Franjo Tuđman, dok je bio živ, vodio je akciju – kupujmo naše, kupujmo hrvatsko. Ta je akcija kod njih dala rezultate. Nije ništa smešno.
Bojan Dimitrijević vodi akciju – kupujmo naše, pa ide sa onim jeftinim spotovima; znate kako se peru pare, gde god se dohvate. Kada smo ga nagazili ovde kod antimonopolskog zakona, kada smo rekli – dajte neku prednost prema domaćem, u skladu sa vašom intencijom, rekao je – to ne možemo, možemo ovako da pričamo, ali ne smemo da stavimo ovako u zakon.
Drugi primer: u vreme "Sablje" primaju nas u Savet Evrope. Nema većeg kršenja ljudskih prava nego dok je bila "Sablja", a prima nas Savet Evrope; znači, dvostruki aršin.
Dalje, Zakon o javnim nabavkama. Prošle godine je, na zahtev vaše stranke, promenjeno da prilikom javnih nabavki domaće preduzeće ima prednost, pa čak i ako je do 20 posto skuplje u odnosu na stranog ponuđača. Da li to stoji u zakonu? Nisam video da padaju bombe zbog tog člana. Zbog tog člana Zakona o javnim nabavkama ne padaju bombe nad Srbijom već godinu dana. Znači, postoji mogućnost, ministre, ali treba da se izborite za stav i za interes Srbije, privrednika i građana Republike Srbije.
Budite umešni da se izborite, a ne da prihvatite novu realnost, kao onaj klempavi savetnik. On kaže – nisam ni pesimista, ni optimista, ja sam realista. A, šta je realnost? Kaže – oni traže to i to, a mi to moramo da prihvatimo. Takav nam ne treba. Pokažite veštinu, ubedite, kažite – ako hoćete ovo ovako, posledice su te i te, iz takvih i takvih posledica može da se izrodi to i to, tako se bori za nacionalni interes. Želimo da napravimo od vas patriote, one koji čuvaju naše tržište, našu privredu i naše građane.
Znači, ovo može, ovo nije u suprotnosti, moram da vam kažem, jer je ovo svojevrsni vid objektivne naknade štete koja se javlja na tržištu zbog toga što je promakao damping. Ne plediram na retroaktivnost. Ne uništava se nijedan pravni princip, već se kaže - sredstva se prikupljaju, prihod su budžeta, a namenski se troše - gde? Za vraćanje privredi. Šta tu ima loše?
I ovom skromnom politikom prelevmana EU gde usmerava prelevman? U svoje fondove koji su podsticajni za njihovu proizvodnju. Da li je tako, ministre? Tako je. Situacija je da su svi koji izvoze u EU u obavezi da plate neku dažbinu ili neki prelevman, u stvari finansiraju proizvođače EU. Zašto njihovo pravilo ne primenite kod nas?
(Predsedavajući: Vreme.)
Šta je tu loše? Nema tu ničeg lošeg. Pogledajte kakva je namena prelevmana i mera zaštite EU. Videćete - ide u proizvodnju. Zbog toga što se obezbedi prehrambena stabilnost na dugi rok, oni više nemaju problema i onda mogu da razvijaju industriju.
Velike viškove svojih prehrambenih proizvoda izvoze širom sveta i uništavaju proizvodnju Mađarske, Poljske, Češke i naše države. Zaštitimo se i mi. Vi ste ovde da štitite naše interese, a ne njihove.
Gospodin Zlatan Jovanović je podneo amandman na član 45. Predloga zakona, a ovaj član se odnosi na jednu situaciju svojevrsnog dogovora: je l′ ti obećavaš; časna reč, obećavam, ja ću da podignem cenu, samo da vi meni dozvolite uvoz itd.
Ovaj član je nepotreban i pokušaću da vam objasnim zašto nije potreban. Ovim zakonom vi pratite robu, a ne pratite novac. U politici i trgovini mnogo je važniji put novca nego put robe. Verovatno se svi slažete sa ovom konstatacijom.
Samo da vas podsetim, juče smo vam rekli da ne bi bilo loše, čak bi bilo poželjno da istovremeno sa ovim zakonom, da li kao prvu ili kao sledeću tačku dnevnog reda, imamo zakon o deviznom poslovanju. Nisam siguran da će zakon o deviznom poslovanju, ovakav kakav je predložen, da ostane do početka sednice na kojoj će da se razmatra taj zakon. Znači, to su dve tačke koje su morale da budu vezane.
Sada ćemo da analiziramo šta ste napisali u članu 45. Prvo, ima tu nepravilnih reči: "Lice koje na teritoriju Republike izvozi...". Koje lice na teritoriju Republike izvozi? Valjda je to naš uvoznik. Na našu teritoriju izvozi? Izvoznik iz inostranstva? On dolazi preko nekog našeg uvoznika? "...može u toku postupka ispitivanja da ponudi, odnosno prihvati obavezu da poveća cenu robe koja je predmet postupka ispitivanja u iznosu koji je potreban da se šteta otkloni".
To znači otprilike ovako: ovi organi su utvrdili da ta roba koja dolazi dolazi po damping cenama i da bi bio prisutan sa tom robom ovde on kaže – ja ću da povećam cenu te robe, samo da bih bio prisutan na tržištu. Vi naravno u nastavku možete da se dogovarate, on poveća to.
Sada vi meni objasnite, pošto tu postoji put novca i put robe, kako ćete da garantujete da će ta roba da bude po tim višim cenama. Ili je za vas interesantno samo da osnovica za carinu bude mnogo viša? Onda dolazimo do suštine. Vi biste prihvatili da se sa njim dogovorite da se poveća vrednost, da se poveća osnovica, ako se plaća carina za tu robu, da se primeni stopa i da država uzme po osnovu carine i po osnovu drugih dažbina svoj deo.
Šta će biti u nastavku? U nastavku on može tu robu da prodaje po drugim cenama i vi nemate kontrolu. Ako je rešio da osvoji tržište, on će da plati i porez na neku izmišljenu osnovicu, carinu i sve, da bi bio ponovo prisutan.
Vi ovde pričate o putu robe, a ne o putu novca. Ovde razmatrate samo papire kojima se dokazuje vlasništvo robe, poreklo, ugovor o kupoprodaji itd, ali nemate put novca. Put novca je na drugom mestu. Kada ta roba dođe kod nas, vi ste konstatovali da je bila u ponudi damping, to ste izravnali i završili ste svoj deo posla. Završen je posao po ovom zakonu, ali onda kreće put novca.
U tom putu novca idu druge cene i to je problem. Zato nije potreban ovaj član. Znači, krenuli ste sa tom robom, ide sa tom cenom, nadležni organ je konstatovao da je to damping cena, nema posla, ili, da bi se izravnalo, ide dažbina o kojoj smo malopre pričali i završen posao. Tu nema mogućnosti pregovaranja i dogovaranja. On kaže – jeste ta damping cena, ali da ne platim damping podići ću cenu robe. Ne može, jer ovde komisija nije učesnik u pravnom poslu.
Onaj ko nastupa u postupku ispitivanja, Ministarstvo i Vlada, nastupa sa atributima vlasti. Ne može vlast da se dogovara na ovaj način. Vi ste ispitivali, utvrdili ste da je damping cena i podleže obavezi plaćanja ove dažbine. I jedna i druga varijanta podležu obavezi dažbine ako njegova roba treba da uđe ovde kod nas. Ukidaju se negativne posledice damping cene i subvencije koje prate tu robu, to je taj put.
Vi ovde omogućavate čoveku i kažete – da ne bi platio damping dažbinu, povećaj tvoju cenu gde nema dampinga, pa će onda roba da ide. Ne može to. Ušao je u postupak, u postupku je utvrđeno, ako ta roba treba da bude prisutna platićeš damping dažbinu, odnosno antidamping dažbinu. Ukoliko nećeš da platiš dažbinu, neće biti tvoje robe ovde, nema ništa od tog posla. Tako je država zaustavila taj posao i kraj priče.
Ovde državni organ utvrđuje. Ne može državni organ da se pogađa. Državni organ ne učestvuje u prometu. Ovde državni organ na objektivan način ispunjava da li su nastupili slučajevi za primenu prethodnih odredbi, da li su nastupili uslovi za primenu odredbi od člana 33. do 38. Znači, ono što je propisano članom 33. do 38. proverava se u postupku koji kreće sa članom 39, to je uloga države. Ne može država da se pogađa.
Pogledajte šta ste napisali: "Ministarstvo ne može da zahteva povećanje cene u iznosu većem od iznosa dampinške marže, odnosno subvencije", evo, vi podučavate nekoga kako da ne plati. Dalje – ako Ministarstvo utvrdi da su povećanjem cena otklonjene buduće posledice dampinga ili subvencije, može da prekine ili obustavi postupak ispitivanja, po službenoj dužnosti.
Kažete da protiv odluke iz stava 3. može da se izjavi žalba Vladi. To vam ne treba. Ovo je jedna vrsta upravnog postupka. Ne postoji u Zakonu o opštem upravnom postupku mogućnost da se neko ovako dogovara – e baci ruku, pa ćemo u pola šest. Nema, tu ne postoji.
Sve ovo što je ovde napisano je interna stvar onih koji se bave spoljnotrgovinskim poslovanjem. Neka dogovaraju pre nego što se jave nadležnom državnom organu koji je zadužen da ovo proveri. Nadležni državni organ koji proverava da li su nastupili uslovi, razlozi iz člana 33. do 38, to je već svršena stvar – ili se uvodi ili se ne uvodi, ili se posao završava ili ne, to zavisi od njihovog interesa. Ne može država u vidu ovog organa da ulazi u svojevrsne pregovore.
Slažem se da se brisanjem člana 45. možda obesmišljava ceo postupak koji je propisan prethodnim članom. To odudara od vaše koncepcije, gde Ministarstvo treba da se pita, značajnije da utiče itd, pod plaštom antidamping i drugih vidova zaštite vaše države, ali ovaj član vam je nepotreban. Ovaj vaš organ istupa sa atributima vlasti. Kada istupa sa atributima vlasti, na objektivan način treba da primeni odredbe zakona, a ne da formira autonomno svoju volju, pa da kaže – vi hoćete ovaj posao, to je moguće, ali pod ovim uslovima; vi ste se definisali na ovaj način, pa ako izmenite, mi ćemo da vam omogućimo, nećete platiti maržu itd.
Na sve to dodajte put novca, koji se bitno razlikuje u spoljnoj trgovini od puta robe. Pre sat vremena bila je ovde jedna neuspela odbrana Miroljuba Labusa o nekim putevima – ako želimo da izvozimo moramo i da uvozimo. Manite to, to ni u zabavištima više ne važi. Odgovorite na pitanje, zašto je ovakav spoljnotrgovinski deficit? Kakav je to naš platni promet sa inostranstvom? Kako to sve neko posluje sa nama iz inostranstva, a mi dugujemo u spoljnotrgovinskoj razmeni 5 milijardi evra? Šta se krije iza toga – valjda znate šta se krije, jer ne može neko samo da daje više robe, a manje da dobija.
Put novca je vrlo značajan, a put novca nije pod kontrolom Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom. Ako ministar i želi da bude aktivan i da dobije elementarna saznanja o putu novca radi utvrđivanja zakonitosti puta robe, naići će odmah na blokadu poslovnih banaka, Narodne banke i Ministarstva finansija, to vam garantujem. On sigurno nailazi na blokadu, jer nailazi na zabranjenu zonu koja ne sme da se vidi. Vodite računa o tim stvarima.
Znači, ovaj član je nepotreban, jer daje čak i pogrešna ovlašćenja organu da pregovara. Državni organi nisu ovlašćeni u pravnim poslovima između pravnih subjekata da budu posrednici ili pregovarači, nego da na objektivan način primene odgovarajuću odredbu zakona koji reguliše ovu oblast. To je cela poenta ove priče.
Samo sam hteo da skrenem pažnju predstavniku Vlade da amandmani koje je Srpska radikalna stranka podnela na članove 44. i 45, koji se tiču nekih rokova, čine celinu, pa ako Skupština usvoji amandman na član 44, gde se rok sa 30 dana pomera na osam dana, onda ima logike da se u članu 45. sa 60 dana taj rok pomeri na 30 dana. Ukoliko se ne usvoji onda mora da ostane, ali ta dva amandmana čine jednu vezu.
Član 48. ima naslov – privremene mere. Moram da kažem da su mere zaštite koje su taksativno navedene u članu 33. po svom karakteru takođe privremene mere.
Bilo koja mera koja je navedena u članu 33: antidampinška dažbina, kompenzatorna dažbina, mera zaštite od prekomernog uvoza, mera zaštite ravnoteže platnog bilansa, sve su to privremene mere, nisu trajne. Vlada ih ne uvodi pa da važe za 20 godina. Uvodi ih zato što je stanje na tržištu takvo i da bi vodila svoju ekonomsku politiku primenjuje jednu od tih zaštitnih mera.
Vi ste u okviru zaštitne mere koja je po definiciji ograničenog trajanja sada uveli novu kategoriju privremene mere. U članu 48. u stavu 3. vi navodite u čemu se ogleda ta privremena mera. Rekli ste: "Privremene mere iz stava 1. i 2. ovog člana su: 1) polaganje jemstva u iznosu jednakom privremeno utvrđenoj antidampinškoj ili kompenzatornoj dažbini obračunatoj za period u skladu sa stavom 5. ovog člana, ili 2) privremena antidampinška, odnosno kompenzatorna dažbina, ako Ministarstvo utvrdi da polaganje jemstva ne obezbeđuje dovoljnu garanciju."
Znači, vi ste u nečemu što je po prirodi stvari ograničeno uveli privremenu meru i to ograničeno još više ograničili na neki način.
Zašto sam se osvrnuo na stav 3. ovog člana? Zato što tek u stavu 5. govorite o vremenu trajanja privremene mere. Mislim da ste koncepcijski otišli u jednu stranu koja je pogrešna. Sve ove zaštitne mere iz člana 33. su privremene po svom trajanju. Na njih je država ovlašćena na bazi ovog zakona, da ih primeni kada nastupe zakonom propisani uslovi da treba da se tim merama štiti naše tržište.
Vi ste ovde to uveli i moram da vam kažem da su to loša rešenja. Vi ste rekli da neka privremena mera ovde može da traje šest meseci, odnosno četiri meseca.
Ako to stoji ovako, onda znači da u tom periodu ne možete ništa da radite, a na tržištu se promenilo nešto. To što je u početku delovalo na damping sada više nije damping. Kako ćete da radite? To vam je nepotrebno.
Verovatno je dobro da nešto stoji kao pretnja, ali šta ako se promene uslovi?
Promene se uslovi i vi ste u okviru nečega što po definiciji deluje privremeno, ima privremeno dejstvo, uveli još nešto što treba da ubrza na neki način taj vaš postupak kao privremena mera, ako idemo sa analogijom nekih drugih postupaka u kojima se koriste privremene mere.
Tamo se uvode privremene mere zato što se očekuje konačno rešenje, ali ovde ono što imate u članu 33. kao navodno konačno rešenje je vremenski opet ograničeno. Nemoguće je da uvedete antidamping dažbinu na neki proizvod iz inostranstva i da tek posle pet godina dođete u situaciju da preispitate to. Biće haos na tržištu.
Opet se vraćam na ono – 365 dana se ovo primenjuje i 365 dana se prati ova oblast i po definiciji sve zaštitne mere su privremenog karaktera, zato što je stanje na tržištu manje ili više trenutno.
U ovom trenutku su ovim uslovi, dođe sutra do promene kursa ili do promene kreditiranja, menjaju se uslovi i automatski se menja prisutnost i odnos prema robi na našem tržištu. To je, bukvalno rečeno, živa materija sklona svakodnevnim promenama.
Znači, u okviru nečega privremenog uvoditi nešto još privremenije je nelogično. Ako je cilj privremene mere da se pre konačnog rešenja nešto uvede da se zaustavi, onda vam ne treba rok od šest meseci ili četiri meseca.
Zašto sami sebi vezujete ruke? Zašto vezujete sa tim rokom iz stava 5? Da li treba da stane život dok traje ta privremena mera? Vi ste tako napisali, dok je privremena mera ne možete da dajete konačno rešenje. Zato vam tu ne treba tako postavljen rok.
Opet dolazimo do zaključka da u stvari niste čitali naše amandmane. Da ste čitali naše amandmane videli biste da je potrebno da se zna ova materija, da se malo konsultuje praksa, da se pogleda kako druge države to rade.
Retko države to rade, priznajem, u izuzetnim slučajevima rade, ali morate da uvek imate u vidu stanje na tržištu, jer vrlo lako iza zaštitnih i privremenih mera radi zaštitnih mera možete doći u situaciju da napravite haos na tržištu, iako je sve ovo u funkciji da se stabilizuje tržište. Ne sporim da je namera dobra, ali praksa može biti vrlo bolna i teška.
Naravno, gospodine predsedniče, vi nećete da zamerite što ću ja malo da upotpunim ono što je gospodin Mika Vlaović malopre rekao. Ima puno tačnih stvari, samo ste zaboravili Mićuna da je jahao popa. To je ta 1945.
Pričamo o tendencijama i tokovima propadanja srpske poljoprivrede. O tome ste vi pričali. U to vreme Mićunović je jahao popove. To je opštepoznata činjenica. Neki čupali brkove, neki jahali popove, bitno da su bili svi na istom putu da se uništi srpsko selo, počevši od onog momenta kada su uništavali i porodične zadruge i od seljaka bogataša pravili industrijskog radnika, zavisnika od vlasti itd. To nije tema ovoga.