Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Dinkiću, dobro je što smo otklonili prvo ovaj tehnički problem. Sada samo da pojasnimo neke stvari. Ministarstvo finansija kada radi prednacrt, nacrt, tekst predloga budžeta ima u vidu zahteve budžetskih korisnika.
Ovde je jasno, što se tiče člana 5. stav 1. da se kao onaj koji podnosi zahtev i koji govori o potrebi prevashodno nalaze javna preduzeća i ministar zadužen za kapitalne investicije. Ne sporim da je sasvim očigledno da se ovde radi o nekim zahtevima koji se tiču ulaganja sredstava u nešto što najšire može da se kaže, infrastruktura od opšteg interesa, od opšteg značaja.
Vi niste bili prisutni, na početku sam ukazao na jedan problem što sve te investicije, ako ništa drugo, da odbacimo i 90% onoga što stoji u novinama, na neki način su problematične u pogledu korišćenja sredstava. Podsetio bih vas, da smo mi u toku ove godine doneli jednu odluku koja asocira na buduću koncesiju kada je u pitanju jedan ovakav aranžman. Podsetio bih vas samo na jedan vrlo važan detalj, zbog koga smo mi tu odluku osporavali. Tiče se autoputa od Niša prema Dimitrovgradu.
U onom zakonu je ušla čak i deonica koja je završena, gde se budućem koncesionaru daje pravo, odnosno obaveza, da i tu deonicu održava, jer navodno troškovi održavanja prevazilaze mogućnost i Direkcije za puteve. Sami znate o čemu se radi i šta može da se desi. Javno preduzeće PTT saobraćaja je u teškoj situaciji, iako je formalno–pravno zakupodavac gotovo svih nepokretnosti koje koristi ''Telekom''. Verovatno da većina to zna i da značajan deo prihoda PTT saobraćaj Srbije ostvaruje preko zakupa. Verovatno vam je poznato da je formalno–pravno to preduzeće akcionar u ime države i u ''Mobtelu'', u onom procentu koji je i dalje sporan.
Verovatno vam je poznato da je, jedna žena, sudija Trgovinskog suda u Beogradu posle ne znam koliko godina, verovatno sedam, osam ili devet godina promenila svoje rešenje o upisu prvog osnivača. Željko je tu. Mi ne znamo šta je sa tom gospođom, da li je ona razrešena – nije razrešena, da li je ona suspendovana, da li se nešto radi, verovatno nešto se radi oko toga.
Neprihvatljivo je da se naknadno konstatuje, 'ajde da budem onako milosrdan, gaf službenika. Kako to, uvek se desi gaf, a Karić oprihoduje?
Jeste, tako je. Javno preduzeće PTT saobraćaja Srbije kao akcionar u Mobtelu, pošto Mobtel mora da ima neku dobit. Ja u potpunosti shvatam da oni vrlo vešto duvaju troškove u sistem vezanih preduzeća oko ''Mobtela'', BK televizija, ''Astra Simit'', te astra ova, te astra ona što uvozi veš-mašine iz Kine, sve i svašta ima. Da, oni peru pare, izvlače, tako da ćerka dobije četiri miliona, zato što je ''velika'' pevačica, sve to mogu da shvatim. Ali ne mogu da shvatim da država mora da se zadužuje za neke stvari, a da poboljša kontrolu i spreči ovo curenje, odliv, tu smo gotovo nemoćni. Jednostavno ne možemo ništa da uradimo. Ja to ne mogu da uradim.
To nije problem samo ove vlade, da me pogrešno ne shvatite. Ta opstrukcija, ta kupovina sudija, ta kupovina činovnika, to je odavno prisutno kod nas, ali to mora da se zaustavi negde. Ako se to ne zaustavi, dobija nenormalne dimenzije i ugrožava državno tkivo. Mi ako upropastimo državno tkivo, mi ne postojimo ni kao narod, ni kao građani, nas nema, to da zapamtite.
Poenta ovog amandmana, mislim da je gospodin Dinkić shvatio o čemu se radi. Mi sada postavljamo pitanje koja su sredstva budžeta, da li su sredstva budžeta ono što je navedeno kao prihod i kao rashod u članu 1. ili ono što ste naveli na početku člana 6? Ako je ovo što je na početku člana 6, onda to znači da je naš okvir za javnu potrošnju koju tretira budžet Republike Srbije 502 milijarde.
To je u suprotnosti sa onim što je navedeno u članu 1. ili da budem još precizniji, ono što ste po strukturi dali u članu 2. gde ste rekli da će ukupna primanja biti 487 milijardi, da će troškovi biti 448 milijardi, da će suficit biti 39,5 milijardi. Onda stvarno iznenađujete kada član 6. počinjete cifrom od 502 milijarde. Vi učestvujete u raspodeli 502 milijarde u skoro svim pozicijama, ekonomskim klasifikacijama koje tretira član 6, pošto član 6. daje poseban deo budžeta gde se daje tačno po korisnicima, po namenama koliko je sredstava namenjeno za javnu potrošnju koja je obuhvaćena ovim predlogom budžeta.
Zbog toga je gospodin Marković i podneo amandman i tražio da se iznos od 502 milijarde zameni iznosom od 487, što odgovara članu 2. stav 1. tačka 1). Rešenje postoji. Znači, ukoliko ovo ne prihvatite, to bi značilo da morate vi amandmanom da intervenišete, pa da u članu 2. stav 1. tačku 1) promenite.
Znam o čemu se radi. Radi se o sopstvenim prihodima, ali oni moraju da se uključe. Sopstveni prihodi, kako ih vi analitički iskazujete, to je tehničko pitanje, ali to su prihodi i to ulazi u potrošnju. O tome sam vam pričao i pre godinu dana. Bila je slična situacija.
Šta je javna potrošnja kod nas koja se tretira budžetom? Znači, ograničava se samo na ono što postoji obaveza da se smesti u Zakonu o budžetu Republike Srbije. Znači, uzimaju se pripadajući prihodi, uzimaju se u obzir svi oni rashodi, za koje postoji obaveza Vlade Republike Srbije. Sada prihodi imaju različite izvore: porezi, carine, dažbine, kazne i sopstveni prihodi. U prihode dolazi i zaduživanje itd.
Šta ide u troškove? Sve ono što je obaveza Republike Srbije: plate, materijalni troškovi, posebni programi, investicije vezane za državnu upravu, ako ima onaj svoj razvojni deo budžeta, transfer sredstava prema investicionim fondovima, državnim investicionim fondovima, transfer sredstava prema opštinama, transfer sredstava prema obaveznom socijalnom osiguranju itd.
Ne možete vi u konsolidovanom bilansu javne potrošnje da iskazujete trošak budžeta Republike Srbije sa iznosom od 487, a da nominalno delite 502 milijarde. Znači, mora da se usaglasi. Ako se opredeljujete za koncept koji počinje članom 2. onda i član 6. mora da prepiše taj iznos iz člana 2. Ako delite ovo sa čime počinje član 6. – 502 milijarde, onda morate i član 2. da prepravite. Nas interesuje koliko košta država.
Ne može država da košta u jednoj varijanti ovoliko, u drugoj varijanti drugo. I to je sopstveni prihod koji se ostvaruje, koji je javni prihod i mora da se iskaže kao javni prihod i to ne samo u posebnom delu u okviru kolone 6 ili 7, nego i na strani prihoda koja je definisana članom 2. Predloga zakona.
To je poenta ovog amandmana, koji je gospodin Marković podneo, jer smo hteli to da definišemo. U obrazloženju amandmana smo otvorili i drugu temu. Ako na bazi sopstvenih prihoda vi dolazite do 502 milijarde, onda, da se ne bi pojavio ovaj suficit koji je virtualan, treba uticati na smanjenje nekih prihoda. Da li ćete promenom poreske stope, da li ćete smanjenjem stopa carina, da li ćete smanjenjem taksi, da li ćete smanjenjem nekih drugih prihoda, ali normalna posledica ovoga bi bilo smanjenje poreza.
Ukoliko smatrate da treba da se vrate dugovi, iskažite ih na strani troška u toku ove godine, jer ovo stanje koje sada postoji u Predlogu zakona, a ogleda se u očiglednoj razlici između člana 2. i člana 6. u iznosu sredstava koji ulazi u raspodelu, neprihvatljivo je.
Malo deluje stereotipno kad se pozivamo samo na ove članove, na stavove i na ekonomske klasifikacije. Ovo se odnosi na razdeo koji tretira predsednika Republike, znači, odnosi se na državni organ.
Mi tražimo (to je razdeo 2, funkcija 110, EK 422, tu se nalaze troškovi putovanja, predložen je iznos od 30,5 miliona dinara) da se taj iznos smanji na 10 miliona. Naravno, vidite i sami da smo povezali ovo sa razdelom 7 koji se tiče Koordinacionog centra. Vlada se izjasnila povodom ovoga što je gospodin Buha predložio.
Vlada stereotipno, na sve ove amandmane koji se tiču konkretnih iznosa sredstava, kaže da je odlučila da treba toliko da opredeli ta sredstva uzimajući u obzir zahtev korisnika budžetskih sredstava. Ako se to uzme u obzir, mene ne čudi, tu je mogao Tadić da traži 500 miliona.
Znate i sami zbog ove i ovakve kohabitacije, verovatno mora i Vlada da guta sve i svašta da bi očuvala tog predsednika da ga ne naljuti. A on njoj vraća tako što kad god se pojavi i da neku državničku izjavu ona je u suprotnosti sa Poveljom Ujedinjenih nacija, ona je u suprotnosti sa gotovo svim međunarodnim aktima koji regulišu mir, granice, ljudska prava u Evropi, a da vam ne pričam da je to u očiglednoj suprotnosti sa Ustavnom poveljom i Ustavom Republike Srbije.
Jedna od takvih izjava gospodina Tadića je bila da treba razmotriti mogućnost da se pripadnici jedne nacionalne manjine na referendumu izjasne da li žele da žive u našoj državi ili ne.
Ako ne žele, neka formiraju svoju državu i to da bude njihova druga država. Zbog takve izjave verovatno u nekoj državi sa normalnom parlamentarnom demokratijom već sutradan bi morao da podnese ostavku, jer odijum javnog mnjenja bi bio takav da bi tom čoveku rekli – izvini, molim te, ali ti više nisi naš predstavnik pošto si izgubio legitimitet.
Juče smo slušali ovde o legalitetu i legitimitetu. Šta je sledeće? Mi smo jedina država gde se predsednik finansira putem donacija. Mi smo jedina država gde predsednik ima svog ombudsmana, možda sam i pogrešio. Ima ovog njegovog žutog Đilasa, koji je napravio kapilarnu mrežu Demokratske stranke, gde se navodno bore za neka ljudska prava. Ne znam kako se bore za ljudska prava, samo znam da svi vrište kada dobiju pismo. Vrlo lepo i kulturno pismo po sistemu – saosećamo sa vašim bolom što vam nije rešeno neko pitanje, ali mi bismo to rešili da smo na vlasti, a nismo na vlasti, jer ste nas vi oterali pre godinu dana.
Stvarno, postavljam pitanje Vladi: ako ste doneli Zakon o Zaštitniku građana, šta će vam onda finansiranje Narodne kancelarije? U budžetu nema jasne naznake da se radi o Narodnoj kancelariji. Pogledajte sve ove pozicije koje tretiraju predsednika Republike, nećete naći te dve reči – Narodna kancelarija. Ako pogledate kakva je struktura Generalnog sekretarijata i onih što rade u zgradi Predsedništva, onda ćete da primetite sledeće: 2004. godine tu je bilo 25 zaposlenih, 2005. računajte da će biti 62 i oni će da popune kapacitet sa 62, jer, pobogu, ne bi smeo predsednik Republike da ima više zaposlenih nego generalni sekretarijat Vlade.
Znači, oni će 62 zaposlena da imaju i sad postavljam pitanje: kakva je 'vajda od tih zaposlenih? Ako Leon Kojen, Bataković, Đilas, pa pola ''Idola'', pa Aleksandra Drecun, što je donela Zakon o finansiranju političkih stranaka, ovaj što mu vodi Hag (sa ženskim naočarima), ako ga oni savetuju, gospodine Dinkiću, mi smo obrali bostan.
Optužujem Vladu što saučestvuje sa njima. Znate da nanosi štetu i odvajate pare građana Srbije da bi on što efikasnije napravio štetu državi. Juče, malo je falilo da prođe u tekstu Rezolucije jedna tačka gde se njemu zabranjuje da bilo šta pita oko Kosova i Metohije.
Ne znam odakle ideja Vladi, sa 25 zaposlenih na 62. Taj procenat povećanja broja zaposlenih nije prisutan ni u jednom državnom organu. Sećate se, dok je bio u Ministarstvu odbrane za savetnike je primao ljude koji nisu služili vojsku, da ga strateški savetuju; pa se onaj jadnik, kada je otišao Tadić, hvali – sada sam odslužio vojsku. Zapošljavao penzionere, onog Veljka Kadijevića, majora, pa je ubacio Amerikance, Engleze, sve i svašta je radio.
Ne znam odakle njemu tolika magija, da li vas je toliko omađijao, omamio vas je.
On drekne, vi brže dajete pare, samo neka ćuti da ne bude galame. Ne mogu to građani Srbije da podnesu više. Ne možemo da podnesemo da predsednik Republike tako jasno zastupa neke stavove koji su u suprotnosti sa vitalnim interesima ovog naroda. U suprotnosti su sa Poveljom Ujedinjenih nacija, sa Helsinškim dokumentima, sa Poveljom za novu Evropu, sa Rezolucijom 1244.
Juče, svi oni koji su osporavali predloženu rezoluciju išli su van pozicija 1244. Oni jadnici nisu znali da su juče glasali protiv mrtvog Đinđića. Ako oni imaju problema sa Čedom Jovanovićem, neka rešavaju na stranačkim skupovima, na ulicama, na trgovima, na nekim televizijama, ali ne možemo mi da finansiramo Borisu Tadiću njegovu stranačku kampanju.
Pogledajte koja bi šteta bila za državu ako bi on malo češće putovao. Verovatno je on jedan od retkih predsednika koga treba smestiti u karantin. Vama je smešno, ali žalosno je za ovu državu. U drugom krugu je izabran za predsednika, svi ste mu dali podršku, a on sutradan protiv vas i još kaže – šta hoćete, narod me je izabrao. Kaže – Vlada izgubila legitimitet zato što ima 15% popularnosti. Možda je to tačno, verovatno i jeste tačno, ali zašto ne kažu kolika je popularnost Borisa Tadića. Enormna! Neka bude enormna, ali neka kažu.
Jedanput im Ustav odgovara, drugi put im Ustav ne odgovara! Jedanput im 1244 odgovara, drugi put im 1244 ne odgovara! Jedanput im Povelja odgovara, drugi put ne odgovara! Verovatno je to pod uticajem onog Vuka Draškovića. On je 1999. godine skakao od sreće, kaže – mir zavladao, sada će Savet bezbednosti da vodi računa o nama. Šta se desilo? Desilo se baš ono što smo mu rekli ovde u ovoj skupštini.
Znači, mi tražimo da se svedu ovi troškovi, jer osnovano sumnjamo da sa povećanim troškovima službenog putovanja on stiče mogućnost da više pravi šteta, a ovako, ako mu ograničimo troškove službenih putovanja sigurni smo da će, koliko toliko, manju štetu da napravi. On ništa dobro ne može da napravi.
Cela Srbija kaže da nema izlaska na izbore, a on kaže – ne, mora da se ide na izbore. Dođe njegov Oliver Ivanović i onaj Slaviša Petković, i posle tri meseca zaključi da je pogrešio. Ako ne možemo da menjamo izbornu volju građana i ne treba da je menjamo, nisam za to, ali moramo nekako da sputamo, makar ovim troškovima, ima potrebe da se smanji.
On se vrlo lepo pravi galantnim preko Narodne kancelarije. Uhvatio je Bubala, uhvatio ovog za ekonomske odnose sa inostranstvom i uhvatio ministra zdravlja. Građani imaju probleme obzirom na ekonomsko stanje u državi, obrate se predsedniku, predsednik pozove njih, nešto smuljaju, neko dete dobije nešto, pruži se neka zaštita.
Nemam ništa protiv toga, ali on koristi vaše resurse, diže navodno svoju popularnost i sa tih pozicija upropašćava državu.
Ne želim da me pogrešno shvatite, da ja vas branim od predsednika Republike. Ne, meni je drago što to izlazi na videlo – pa svi građani vide da je ta vrsta snošaja, kohabitacije između vas nemoguća. Da je ona bila moguća vi biste svi bili kod Mićunovića u prvoj stranci, ali ste se podelili. Tu delimično snose odgovornost i građani kada izađu na izbore, pa smatraju da ste vi taj demokratski iako svađalački blok.
Kada se kaže socijaldemokratija na Zapadu, za to svi kažu svađalice, nikada ništa ne mogu da se dogovore, samo se svađaju. To košta poreske obveznike. Mi ovim amandmanom želimo da smanjimo troškove i da dovedemo faktički do te situacije da Boris Tadić ne bude toliko često u poziciji da pričini štetu građanima Srbije, jer on šta god uradi to je šteta.
On je obrvan problemom Čedomir Jovanovića, on je obrvan problemom ko uspostavlja odnose sa Milom Đukanovićem, čije pare Milo Đukanović donosi Čedomiru Jovanoviću i onoj Nataši Mićić i sistemu nevladinih organizacija. Za subverzivno delo protiv naroda, ne protiv države, nego protiv naroda. Vi to sve znate i morate da znate i vi galantno delite pare kapom i šakom. Neće građani Srbije, bar ovi koji podržavaju SRS, a znate i sami da je to svakim danom sve veći i veći procenat, ne želi da finansira takvog Borisa Tadića.
Pokušaću malo da objasnim na drugačiji način u odnosu na gospođicu Jovanović, ovaj amandman koji se tiče ove pozicije namenjene Komisiji za lustraciju. O čemu se radi?
(Velimir Simonović, sa mesta: Nije Komisija za lustraciju.)
...za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Izvinite, i Vi ste bili poslanik ovde kad je donet taj Zakon i znate da taj postupak u kome se preispituje odgovornost nekih ljudi koji su se bavili politikom ili bili na najodgovornijim državnim funkcijama, pa čak i ne samo na odgovornim državnim funkcijama, jeste nešto što se zove lustracija.
To je u Srbiji promovisano kao neka demokratska tekovina koja dolazi naročito do izražaja kada dolazi do tektonskih poremećaja pravno–političkog sistema, kada se iz jednog sistema prelazi na drugi koji se, po definiciji, naziva demokratskim.
Ovde smo imali prilike da budemo zatrpani elaboratima, počevši od knjige gospođe Vesne Rakić–Vodinelić, koja je stajala na čelu toga i bila savetnik Nataše Mićić i koja je progurala to. Proguran je jedan zakon.
Neću da ulazim u detalje tog zakona, pošto smo o tome takođe u ovoj sali, mislim da je to bilo 2003. godine, neki letnji mesec, za vreme vanrednog stanja, čini mi se da čak nije ni bio TV prenos, poprilično ispričali.
Mora da znate da se pred Ustavnim sudom Republike Srbije vodi i postupak kojim se traži ocena ustavnosti jednog takvog zakona. Ne sporim činjenicu da u nekim bivšim socijalističkim republikama postoji nešto slično, ali daleko od onih rešenja koja je gospođa Vodinelić ugradila. Neću da vas opterećujem sa brojnim odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i drugim konvencijama koje se odnose na ljudska prava.
Ovaj zakon o kome, nažalost, dve i po godine nakon njegovog donošenja, takođe, pričamo, pa makar i na taj način što ga samo pominjemo, on je stvarno u suprotnosti sa elementarnim slobodama i pravima koja su garantovana. Ne ulazim u to. Mi prozivamo Ustavni sud zašto se nije oglasio.
Takođe, mi smo pokrenuli jednu inicijativu u Skupštini, možda ću da napravim grešku, neka me predsednik ispravi, da li jedanput ili dva puta, taj naš Predlog zakona o prestanku važenja tog zakona, mislim da je bio predložen po hitnom postupku i da smo jedanput glasali i niste hteli da ga uvrstite u dnevni red. Sumnjam, mislim da je bilo još jedanput, ali ni to nije bitno za ovu priču.
Mogu da shvatim ovo obrazloženje koje je Vlada napisala u mišljenju povodom ovog amandmana. Vlada jednostavno kaže da postoji zakon, tim zakonom je propisano to i to i mi ga držimo da bude na nekoj poziciji budžeta. Sada skrećem vama pažnju da Vlada Republike Srbije i Ministarstvo finansija, ono koje operativno radi ovaj posao, nije dosledno. Uzeću vam jedan primer, najjednostavniji primer koji će biti svima jasan. Republička izborna komisija nije predviđena u Predlogu budžeta. Predsedniče, ne znam da li je to amandmanima ispravljeno.
(Predsednik: Jeste.)
Ako je ispravljeno, onda je to druga situacija. Kada je Vlada predlagala, ona uopšte nije predvidela RIK. Ne pričam o RIK zbog troškova izbora, da neko to sad ne shvati, mada mi želimo vanredne izbore, ali nije poenta moje priče u tome – ako ste planirali sredstva, biće izbora; ako niste planirali, znači, niste za izbore. Poenta je da postoji jedan državni organ i da moraju neka sredstva da se planiraju za tekuće poslovanje tog organa. Ako je ovim amandmanom to ispravljeno, onda je to u redu.
Nažalost, nije tu ministar, ali moram da skrenem pažnju da nije dobro za nešto što su fiksirane, zakonom propisane, obaveze, da za to ne postoji pozicija u budžetu. Ne ulazim u tehniku, da li je u pitanju razdeo, ekonomska klasifikacija, transferna sredstva ili drugo tehničko rešenje. Mi smo u ovom slučaju imali situaciju da Ministarstvo kaže – znamo mi da postoji zakonom propisana obaveza prema RIK, nismo je ubacili ovde, ali mi ćemo to sve da pokrivamo iz tekuće i stalne budžetske rezerve.
Ne može tako. Zna se čemu služe rezerve: za nešto neplanirano, za nešto što se naknadno uspostavi, naknadno donetim zakonom uspostavi nekakva obaveza. Ono što postoji kao zakonom propisana obaveza, ona mora da stoji u budžetu i ne sme da bude u tekućoj rezervi.
Mi smo potpuno svesni ove činjenice – vi imate neke zakone, nešto vas obavezuje. Moram da vam skrenem pažnju na još jednu stvar. Svi ovi naši amandmani u zbiru čine jednu celinu koja zadovoljava uslove koji su propisani Zakonom o budžetskom sistemu, o usaglašenosti prihodne i rashodne strane, po pozicijama, po razdelima, po ekonomskim klasifikacijama.
(Predsednik: Vreme.)
Takođe, i ova konkretna intervencija povodom ovog amandmana zadovoljava i pojedinačno posmatrano taj slučaj, ovaj uslov koji je zakonom propisan. U krajnjem slučaju, glasajući za ovaj amandman, ne remeti se ništa u budžetu, dobija se prostor da neka sredstva imaju drugu namenu, ali to je ujedno i poziv svima nama da pod hitno na dnevni red stavimo zakon o prestanku važenja zakona koji reguliše pitanje lustracije, jer je on nama
nepotreban.
To su ovi iz GSS izmislili kako bi anulirali na budućim izborima političku konkurenciju. Vodite računa o tome. Nije dobro da postoji ovo. Najbolji sudija u politici je narod i izbori. Prepustimo njemu, kao suverenom, da odlučuje o ovim stvarima, a ne ovako neustavno i zakonima koji su u suprotnosti sa Evropom, gde pričate da idemo.
Gospodine predsedniče, iskoristiću ovu priliku da pored ovog amandmana koji se odnosi konkretnu na ovu agenciju za reciklažu, a koja relativno davno postoji, odavno je postojala potreba i šta ona treba da radi, kako da se unapredi ovaj posao i da se potencira značaj sekundarnih sirovina kako bi se zaštitila i okolina, a i obezbedila neka efikasnost, pre svega mislim na ekonomiju.
Mi do sada nismo podnosili amandmane kada je u pitanju ova agencija. Sada smo podneli amandman, upravo da bismo skrenuli pažnju i Vladi i javnosti da je sa ovom modom formiranja paradržavnih organa, a to su ove agencije, jednostavno se izgubila osnovna nit i odgovornost ministarstava i Vlade kao organa državne uprave, koji su najodgovorniji za sprovođenje zakona i uopšte za organizaciju i način funkcionisanja u ovoj zemlji.
Vidite, Agencija za razvoj infrastrukture lokalne samouprave, a to je razdeo 30, neću mnogo da ponavljam neke stavove koje ste već imali prilike da čujete, prosto iz ovoga što je napisano sledi kao da je neko u Vladi rekao, dajte da formiramo nešto što bi moglo da bude transmisija za neka sredstva, jer ako se pogleda izvor sredstava koja će ta Agencija da koristi, videćete 276 miliona i 752 hiljade dinara kao donacija iz inostranstva.
Ako se pogleda ono što ide iz budžeta, to je preko šest miliona. Čemu služe ova sredstva? Pogledajte milion 790 hiljada su neki stalni troškovi, troškovi putovanja 810 hiljada dinara, usluge po ugovoru 7 miliona i 28 hiljada, materijal 640 hiljada i donacija i transfer ostalim nivoima vlasti 276 miliona. Pri tome, ovde nam se takođe kaže da je prisutan suficit u lokalnoj samoupravi, da lokalna samouprava više nema one stege centralne vlasti, počevši od cene stambeno–komunalnih usluga, od mogućnosti razvoja sopstvenog puta itd.
Podsetio bih vas da je nešto slično bilo 1988. i 1999. godine, nije bilo institucionalizovano, već su tada neki, ovi koji bojkotuju, imali gradonačelnike i predsednike opština u nekim mestima, pa su pravili aranžmane lokalne samouprave sa pokrajinama u Nemačkoj, Švajcarskoj itd. obezbeđivali sredstva i pokazivali se kao da su uspešni u odnosu na centralnu vlast.
Ovde se radi o transmisiji za neka sredstva iz inostranstva radi potreba ne mesta, nego više onoga iz inostranstva. Neću namerno da kažem o kom gradu se radi, ali predstavnici vlade jedne države su došli i rekli – znate, mi smo u obavezi da nešto investiramo kod vas kao pomoć. Nas ne interesuje čemu to služi, bitno nam je da date neke papire i ulazite u trogodišnji aranžman, a mi moramo to da damo zato što su nam Amerikanci rekli, uđite sa nečim, napravite neku komunikaciju, platite nešto, ipak smo mi njih porušili za vreme rata.
Za te stvari nam stvarno ne treba agencija, tim pre ako lokalna samouprava, pri ovako lošem Zakonu o lokalnoj samoupravi i lošem Zakonu o lokalnim izborima uživa naklonost Vlade i mogućnost da se samostalno razvijaju i čak da svojim samostalnim politikama na nivou grada i opštine dovode u pitanje i makroekonomsku stabilnost.
Setite se, pogledajte Beograd, pogledajte druga mesta, vidite kako se tu vodi politika i kakva se politika infrastrukture vodi.
Agencija za strana ulaganja, molim vas čemu služi ova Milosavljevićeva Privredna komora? Ovo je jedina privredna komora koja je formirana zakonom, koja nije na principu dobrovoljnosti. Svi privrednici moraju da budu članovi. Taj koji je na čelu Privredne komore je savetnik za ekonomiju predsednika Republike, vozaju se zajedno itd.
Da vas podsetim, nekada je pri našim ambasadama postojao savetnik za ekonomska pitanja. Nekada je naša Privredna komora pogotovo u većim mestima, od Kuala Lumpura pa sve do Njujorka imala svoja trgovačka predstavništva koja su obavljala saradnju. Nekada su postojale 3–4 spoljnotrgovinske kuće preko kojih je 90% spoljnotrgovinskog poslovanja išlo. Sada država ima potrebe, u uslovima slobodnog tržišta, da formira svoju agenciju. Naravno da smo protiv toga.
Dalje, Agencija za energetsku saglasnost, malo znam te papire od početka kad je to krenulo, od onih sijalica preko neke donacije iz Amerike, šta ta agencija treba kod nas da radi – da nas uči kako da manje trošimo struju, da vrši neke procene, da nam nešto predlaže? Molim vas, tu agenciju može da finansira Vuk Hamović sa kusurom. Zašto bi država sada nešto finansirala što bi išlo u prilog Hamoviću i Lazareviću i čak je inicijativu preuzeo neki paradržavni organ, sledeći ideju Vuka Hamovića da u onoj zgradi "crvenkapa" napravi berzu energenata. Ljudi šta to radimo?
Zar država mora da ima te troškove? Nije valjda zato što je suficit pa ima se, može se, presipa se i sada da izmislimo nešto da bi to što se presipa ne bi dotaklo do zemlje, nego da neko uhvati i da dođe do njegovih ruku. U tom smislu mi vas kritikujemo.
Ako kažete štednja, namensko korišćenje javnih prihoda, ako se pozivate na to da treba da nam dođu neke obaveze zbog ovih zaduživanja itd, ako smo svesni činjenice, a verovatno su svi svesni činjenice da nismo zadovoljni sa ovim stepenom proizvodnje, nismo zadovoljni sa ovim stepenom rasta industrijske proizovdnje, nismo zadovoljni sa ovom organizacijom, znate i sami koliko su skupa sredstva i ljudi koji se bave privredom, ponekad i razmišljaju da li uopšte da ulaze u privrednu aktivnost.
Zato smo vama podneli ove amandmane na veliki broj članova koji se tiču ovih agencija, da vam skrenemo pažnju.
Nemojte da razvlašćujete državne organe da biste napravili "jasla" za neke odabrane, jer sve i svašta se progurava kroz ove stavke.
Pošto se nadam da je ovaj ekonomsko-propagandni program onih koji žele da stave do znanja da se u nečemu razlikuju završen, ja samo mogu gledaoce i građane Srbije da obavestim da ova predložena rezolucija, bez obzira što ne može da se kritikuje, a o tome ću malo kasnije, predstavlja samo kontinuitet gde se od 1999. godine uvek Narodna skupština izjasnila da podržava teritorijalni integritet i suverenitet, i ovi koji su kritikovali, kritikovali su sami sebe dok su bili na vlasti, ali dobro, u pitanju je sujeta. Čović je ljut što ste ga isterali, dobro je što ste ga isterali, on je na početku pričao o psima rata, pa je onda preuzeo i govor i terminologiju tih koje je kritikovao.
Da izostavim ovu selektivnu primenu Ustava Republike Srbije kada kome odgovara, da se mi vratimo na nešto što svima odgovara, nametnuto je kao sila, ali videćete, ipak odgovara. To je Rezolucija 1244. Nedvosmisleno potvrđuje, garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Republike Srbije i SRJ, bez obzira na ovo što se u međuvremenu desilo i upućuje na olakšavanje političkog procesa oko definisanja konačnog statusa za Kosovo i Metohiju. Znači, Kosovo i Metohija se ne tretira niti kao institucija, niti kao organ, niti kao neka eksteritorijalna teritorija Republike Srbije. Pričamo o širokoj autonomiji, da bi me shvatili ovi "žućkasti", to znači o kapacitetu, pošto oni to shvataju, a kada se kaže o suštinskoj samoupravi, tu možemo da pričamo da li će lokalna samouprava biti dvostepena, šta će biti od nadležnosti u lokalnim samoupravama.
Da vas malo iskritikujem sada – u onoj prethodnoj rezoluciji ja sam stekao utisak da ste ovde izdejstvovali nešto što je ličilo na autonomiju za Srbe unutar Kosova i Metohije. Dobro je što ste se vratili. Dobro je što su čak i UN primetile da se radi o jednoj grešci. Jer, moramo da se vratimo na nešto što vi koji ne čitate knjige ne znate, a pametni ljudi su to sve zapisali.
Znači, da li nama treba autonomija? Ako smo primljeni u Savet Evrope, primljeni smo dok su ovi "sabljom vitlali". Ako je priznato da smo demokratsko društvo, a jesmo, oduvek smo i bili demokratsko društvo, pa bilo koji kriterijum da uzmete, postavlja se pitanje, jer to demokratsko društvo u suštini ima građansko uređenje, garantovana su prava – koja bi to onda autonomija za ljude bila potrebna, veća nego od one što se prizna? Dalje, šta bi to bilo van autonomije, a da se da teritorijalni suverenitet matici? To bi mogla da bude samo autonomija, nema više ono Vukovo - autonomija, manje od nezavisnosti.
Znači, nalazimo se na terenu suštinske autonomije i dobro je što vi ovde niste definisali dublje te okvire, kao što je dobro... Jeste da je pao sneg, ali izašli su ovi sa tragovima, kako oni to vide, pa smo imali prilike ovde da čujemo. Dakle, čuli smo predsednika Republike, za čiji ste izbor krivi vi koji ste na vlasti, jer vam je sada jasno da ste napravili katastrofalnu grešku, jer on ništa ne zna. On priznaje pravo nacionalnim manjinama na samoopredeljenje. Ja ne znam šta čita tamo onaj Leon Kojen, šta čitaju ovi njegovi savetnici; treba uzeti motku i proterati ih. Vidite šta jedna izjava može da načini.
Druga njegova izjava je – entitet, a tema kapacitet autonomije. Pobrkao teme čovek skroz i onda nije ni čudo, jer unutar DS-a se vodi borba frakcija. Imamo Žarkovu i Natašinu, oni su na daljinskom upravljaču Agima Čekua i ovih ovde, a pre nekoliko meseci, odnosno pre mesec dana formirana je čista narkomanska stranka, oni su finansirani. Imamo i onu grupu koja kaže – evropska regija, i oni su iz te kuhinje, da znate. Dakle, oni koji predlažu – Kosovo i Metohija evropska regija, oni koji predlažu – Kosovo i Metohija i Beograd zajedno u EU, i njih finansira narko-mafija sa teritorije Kosova i Metohije.
Šta meni smeta u ovom vašem predlogu rezolucije? Znate šta, vi ste na nekoliko mesta napisali ovde – interesi Albanaca. Skrećem vam pažnju, Rezolucija 1244 na dva mesta pominje kosovske Albance, i to u negativnom kontekstu, dakle, kao pripadnike OVK i kao stanovnike Kosova i Metohije koji treba da se razoružaju, oba puta u negativnom kontekstu. Nemojte vi njima da popravljate kontekst. Svet zna, jer zna šta su instalirali tamo, kao i kada je procurela informacija ovde da se nalaze petorica iz Al kaide, da su čuvani, digla se uzbuna; naravno, Amerikanci ih čuvaju, sve se zna i nemojte da dajete značaj Savetu bezbednosti koji realno njemu ne pripada, a vi ste u nekoliko tačaka dali taj značaj Savetu bezbednosti.
Nemojte da idete sa tim velikim poverenjem prema UN. Čuli ste od poslanika Srpske radikalne stranke, jer ovi drugi ne smeju da pričaju o tome, a ja bih vas podsetio: onog momenta kada je bivša SFRJ počela da sarađuje sa međunarodnom zajednicom po pitanju SFRJ asimetrična, nesimetrična itd., a počelo je kada su došli do Briona, sećate se, naša država je razorena. SAD su za samo četiri meseca promenile svoj stav, od početnog stava da nema cepanja, do stava da svaka republika može da bude nova država.
Podsećam vas na pijacu u Sarajevu, Tuzli i da ne ređam sve lokacije, jer krene se od velike laži da bi se ostvario neki svoj interes, a kasnije se sazna istina, ali nema pravde. Nema pravde.
Ima tu još problema sa ovom rezolucijom koja je ponuđena. Shvatam da ste teško uspeli i nju da sastavite, jer kakvi su to rogovi u vreći vidite i sami; vi sa predsednikom ne možete da se dogovorite oko kohabitacije, a kamoli oko ovih stvari.
Druga zamerka je: gde god ste upotrebili neke reči koje asociraju trebalo je da navedete - AP Kosovo i Metohija, a ovde ste na nekoliko mesta - Srbe iz Pokrajine, a Albance sa Kosova. Stvarate zabunu. Računam da ste vašim istupima kao članovi Vlade ovde otklonili te nedostatke.
Na kraju moram da vas upozorim šta sledi. Dakle, sledi ova međunarodna grupa, na čijem je čelu niko drugi do upravo ovaj koga je odredio generalni sekretar da vodi ove razgovore. Ne otvaram temu ko s kim treba da razgovara. Formalno-pravno Republika Srbija je ovlašćena da sama propiše autonomiju za Kosovo i Metohiju, autonomiju za Vojvodinu, ali posle svih ovih stvari verovatno je potreban neki razgovor. S kim? Sa onim ko nam je uzeo i ko nam je ograničio pravo na teritoriju Kosova i Metohije, ali nikako sa teroristima.
Dobra stvar u ovoj predloženoj rezoluciji je što vi ne priznajete privremene institucije, i ne treba ih priznati, ali videli ste, njih priznaje Boris Tadić, jer je on pozvao građane da glasaju i tih 800 građana je dalo neki kvazilegitimitet.
Dalje bih vam skrenuo pažnju na Međunarodnu kriznu grupu, vodite računa kada pregovarate, tamo je Marti Ahtisari, Luiz Arbur, Zbignjev Bžežinski, Vesli Klark, tamo je i Goran Svilanović, samo je sada odsutan, vodite računa, jer on je državni službenik ovde, ali pripadnik jedne organizacije, Torvald Stoltenberg, zatim Javlinski iz Rusije i ima i ovaj Rus koji drži JUKOS, a koji je uhapšen, i na kraju, zapamtite, Džordž Soroš.
Sada vam je jasno koji su njihovi principi – ne povratak na stanje pre 1999. godine. I mi kažemo – ne. Zašto? Zato što je tada na teritoriji Kosova i Metohije bio terorizam.
Dalje, da Kosovo i Metohija nema prava da se ujedini sa Albanijom. Ja ne znam koji je to idiot mogao da pomisli da oni imaju pravo da se ujedine sa Albanijom. Ako bi se to desilo, onda međunarodni poredak ne bi postojao, nema Povelje, nema UN, nema Povelje za novu Evropu, nema Helsinškog dokumenta, ne postoji ništa. Ako su toliko silni, oni su mogli Kosovo i Metohiju da nam otmu od 10. juna do danas. Ne, njima je potrebna saglasnost. Vodite računa ko će da da tu saglasnost.
Zato tražimo jednu rezoluciju, a mi smo zastupnici i jedne strože rezolucije, koja će da oktroiše ovlašćenja, prava i obaveze onoga koji pregovara i zato smo i ovde stavili neke tvrde stavove, sidra preko kojih se ne može ići: teritorijalni integritet, suverenitet, i mi tražimo suštinsku upravu i široku autonomiju za sve građane, nećemo da delimo građane. Ova rezolucija 1244 ne deli građane, nego kada govori o građanima Kosova i Metohije govori - stanovništvo i poneki put kaže - nacionalne zajednice.
Vodite računa, jer, moram da vam kažem, nažalost, u ovoj zemlji je potrebna hrabrost da bi neko bio patriota, da bi mogao otvoreno da kaže da želi da zaštiti svoju državu. Verujte, svaki ludak može da bude izdajica i njemu tako silno aplaudiraju ovi iz inostranstva, svesni toga da su ovi ludaci.
Ja bih vas podsetio samo na još jednu stvar pri kraju: onaj ko je spreman da prećuti, on je spreman i da ponovi. Prećutali su i ponoviće. Vodite računa, ako branite interese Srbije, svih građana Srbije, ako branite Kosovo i Metohiju, imate podršku Srpske radikalne stranke, a ako se oglušite o to, ne znam šta je s vama.
Gospodine predsedavajući, povreda Poslovnika. Ovo je uvredljivo za podnosioca amandmana, za celu Srpsku radikalnu stranku. Prvo, individua sa bedžom Srpske radikalne stranke, a svi znate da je otišao.
Druga stvar, on ovde igra prljavu igru. On je ovde igrač koji kvari naše amandmane. Japan tabako je prisutan u ovoj zemlji odavno, pogotovo onog momenta kada je Stanko Subotić Cane kupio Fabriku duvana u Vranju i sada ovaj dezavuiše naš amandman i sve ovo što smo pričali vezano za akcize i unosi zabunu.
Nije valjda moguće da Srpska radikalna stranka ne zna šta se dešava u ovoj državi. Tako dođe neka individua i ovde objašnjava naš amandman i neko može da stekne utisak da je i on za to. On da je za to skinuo bi bedž i napustio ovu prostoriju.
Uvek ćemo da se javimo kada neko dolazi da zagađuje amandman Srpske radikalne stranke, da bi stvorio zabunu kod nekih ljudi.
Mi napadamo Dinkića, iznosimo argumentaciju, optužujemo, uvek se trudimo da to bude argumentovano, ali ovo što je ova individua iznela ovde povodom našeg amandmana nema veze sa Srpskom radikalnom strankom i nema veze sa motivima zbog kojih smo podneli ovaj amandman. Molim vas, kada se budete opredeljivali povodom ovog našeg amandmana imajte u vidu samo ono što je gospodin Arsić povodom ovog amandman rekao. Ovo što je ova individua rekla nemojte da uzimate u obzir. Kada je mogao da se zakune u crkvi, onda vam je jasno znači, da je u pitanju patološka laž, patološka sposobnost da se opstane.
Kako te nije sramota da se javiš? Kako te nije sramota da držiš bedž Srpske radikalne stranke? Šta ti izigravaš, nekog gospodina ovde? Prevario Srpsku radikalnu stranku, prevario birače, prevario Srpsku pravoslavnu crkvu, prevario svoje najmilije i svoje ukućane i imaš nekog smisla da dolaziš ovde i zagađuješ atmosferu i ove amandmane, obrazloženje koje smo podneli.
 U pitanju je član 104. Gospodine predsedavajući, vi mene uopšte niste shvatili o čemu sam vam pričao. Nisam malopre izašao ovde da bih uskratio pravo nekom poslaniku da iznosi svoj stav niti imam nameru da tako nešto tražim, jer mislim sasvim drugačije da je u Skupštini potrebno da se što češće čuju stavovi svih poslanika povodom svih pitanja.
Vi znate i sami da se zalažem da se politički život u Srbiji pretežno vodi u ovoj prostoriji, a ne u hodnicima i na televiziji B29 i na drugim mestima. Znači, nikome ne zabranjujem ovde da priča, ali danas je smišljen scenario ovih koji vrše vlast, jer nemaju odgovarajuću argumentaciju da odgovore na naše amandmane i žele da skrenu raspravu, pošto su za protekla dva dana doživeli svojevrsni politički nokaut.
Onda se pribegava jednom maniru, ova individua je malopre izašla sa bedžom SRS, to je uvredljivo. Oni ljudi koji gledaju ovaj prenos vide bedž SRS i mogu da pomisle da taj čovek iznosi stavove SRS. To nisu stavovi SRS. On će povodom svakog amandmana SRS da izlazi, jer su mu takav zadatak dali danas.
Neću da ulazim u raspravu o nekim ličnim svojstvima itd, to je nebitno. Ima institucija, ima organa koji to rešavaju, ali ste videli koji je scenario za danas pripremljen. Scenario da se devalvira, omalovaži ono što mi kritikujemo u ovom budžetu i ovim tačkama koje slede, tako što će nekim sporednim aktivnostima, marginalnim pitanjima i izazivanjem konflikata da se skrene rasprava.
Već mesecima se vodi orkestrirani napad na Narodnu skupštinu Republike Srbije. Slušajte B92, gledajte B92 TV, gledajte Karićevu televiziju. Svuda su krivi poslanici, svuda je kriva Narodna skupština. Zbog toga želimo da se uvede red i da kažemo, pa zato sam malopre i rekao, onaj ko je izašao da priča o amandmanu Veroljuba Arsića, pričao je sa pogrešnih pozicija, da bi se stvorio utisak kod publike da je to stav SRS.
To što je ta ličnost sa bedžom SRS, a nema veze sa SRS, izašla i rekla ovde, to nema veze sa SRS.
To je uvredljivo za ovu grupu poslanika koji stalno dolaze na sednice Narodne skupštine. To je ta povreda o kojoj sam pričao. Upozoravam vas, videćete, povodom svakog amandmana, jer je takav scenario.
Nekako mora da se zaustavi SRS. Više ne sme vlast, jer dobija političke nokaute, više ne smeju neki novinari, pa se uzimaju neki profesori i sada idemo redom. Još ankete i svašta ima da bude. Mi unapred kažemo kakav je scenario. Taj scenario koji su pripremili jeste povreda Poslovnika, gospodine Mihajloviću.
Ovaj amandman koji sam podneo na član 3. stvarno čini jedno logično jedinstvo sa prethodnim amandmanima SRS, pa ukoliko, gospodine predsedavajući, tokom obrazlaganja ovog amandmana dohvatim i neki deo koji se odnosi na članove 1. i 2. nadam se da nećete da me prekidate, jer stvarno ovo čini neko jedinstvo.
Šta bih hteo na početku da saopštim. Znate, vrlo je teško sa ove govornice komentarisati nečije izlaganje. Po pravilu treba da suočavamo različita mišljenja i stavove povodom nekih pitanja. Kada se iznesu pogrešne činjenice, onda stvarno replika gubi svoj značaj. Malopre smo čuli da zbog ovog suficita epohalnog razvijaće se i druge oblasti, pa će suficit da se ulaže i za stipendije itd.
Samo kažem, pročitajte član 2. Tu je Vlada lepo napisala da se sredstva suficita, apsolutno sva, koriste za izmirivanje dugova. To je Vlada napisala. Nisam dobro pročitao. Evo da vam pročitam; budžet za 2006. godinu sastoji se od primanja u iznosu od 487 milijardi, izdataka u iznosu od 448 i budžetskog suficita u iznosu od 39,5 milijardi dinara.
Primanja po osnovu naplate odobrenih kredita itd, sledeći stav, otplata duga u iznosu od 47 milijardi vršiće se na sledeći način, pa prva alineja, sredstvima ostvarenim po osnovu zaduživanja u iznosu od 6,5 milijardi, pa sredstvima budžetskog suficita iz stava 1. ovog člana u iznosu od 39.569.212. To je ceo iznos. Kao nije? Tačno 39.569.212. Onda vi ne čitate isto. Član 2. pogledajte šta je napisano ovde. Ne znam gde vi čitate.
Nego, dobro. Na šta se odnosi član 3? Odnosi se na transfer sredstava iz budžeta Republike Srbije prema državnoj zajednici. Odnosi se na iznos sredstava namenjen vojsci, odnosno državnoj zajednici.
Znate i sami. Gro tih sredstava je namenjen Vojsci Srbije i Crne Gore. Mi amandmanom tražimo da se taj iznos poveća sa 55.300.000.000 i da to bude iznos 69 milijardi i 955 miliona.
Vlada sada u odgovoru zašto ne prihvata ovaj amandman kaže: tu nešto nije uredno, jer niste rekli gde da se skine, šta da se uradi, kako da se promeni. Naši amandmani na član 1. i 2. sa ovim amandmanom čine jednu celinu. Vidi se da se kroz preraspoređivanje sredstava stvara prostor za transfer ovih sredstava prema državnoj zajednici. Sada da ne ulazim u te detalje, pošto nije ni bitno, Vlada ima stav za sve - odbija, pa će da odbije.
Opet se nešto vrtimo oko ovog suficita. Sada bih vam pročitao jedan međunarodni standard, kako definiše deficit i suficit. To je međunarodni standard. Recimo ovako, kaže se, budžetski suficit se raspoređuje na bazi odluke Skupštine, odnosno skupštine opštine ili gradova, pošto postoje mogućnosti da lokalni nivoi imaju to. Budžetski deficit se finansira zaduživanjem u zemlji ili inostranstvu kako je regulisano i u članovima itd.
Znači, ova metodologija iskazivanja suficita, kako je to u predlogu ovog zakona zapisano, ne postoji na kugli zemaljskoj. Ne postoji. Ako ovaj virtuelni suficit treba da služi za vraćanje dugova, onda se to daje kao jedna pozicija i radi se o nekoj verovatno dospeloj obavezi i ona je planirana. Onda nema ni govora o nekom suficitu.
Suficit, kao pojam, ubačen je ovde da bi se medijski verifikovao uspeh. Čiji uspeh? MMF. Sada, zašto tražimo da se povećaju ova sredstva za državnu zajednicu. Zbog vojske. Svi se valjda slažemo da je vojska u jednom nezavidnom materijalnom položaju. Sada ću da iznesem opisno neke činjenice. Naravno, trudiću se da to ne budu konstatacije, već da su zasnovane na nečemu.
Šta je doživela ta naša vojska. Naša vojska je doživela da je kapetan prve klase, koji je radio u Zagrebu i stanovao u Zagrebu, bio agresor, pa je onda morao da se seli, da dođe do Beograda i do Srbije. Usput ne samo što je osiromašio i izgubio nekog člana porodice, nego neki kolektivni smeštaj, problemi sa zapošljavanjem bračnog druga, problemi sa decom. Imamo hiljade ljudi koji nemaju rešeno stambeno pitanje, a većina ih je, pored onog što se podrazumeva, opredeljenja da budu patriote i da vole svoju državu, da se osposobe i da brane državu, dobrim delom je računala na taj stan. Tamo su izgubili stan, ovde nisu obezbedili stan. Kada pričamo o tim stanovima, ne pričam o "Cvećari" i o nekim zloupotrebama, to se podrazumeva.
Imamo situaciju da je ta vojska izložena pritiscima sa svih strana. Možda najveći pritisak je bila izdaja unutar vojske, pozivi Vuka Draškovića da se ne ide na poziv vojske i države.
Imali smo situaciju da Hag u svim optužnicama protiv Srba tu našu vojsku tretira kao učesnika u zločinačkom poduhvatu.
Imamo spektar nevladinih organizacija, u režiji Soroša i međunarodne krizne grupe, koji takođe orkestrirano deluju protiv Vojske Srbije i Crne Gore.
Ko danas želi da napreduje u vojsci, mora da bude na neki način u bliskim odnosima sa Atlantskim saveznom. To je pokret, onaj Nikodijević, pa sada je neki drugi, a prvo je bio onaj penzioner, sada je neki drugi i mora da se kandiduje i da se kvalifikuje. Vojska se brojčano smanjuje u pogledu opreme oružja, oruđa takođe devalvira, u pogledu životnog standarda se uništava.
Na sve to dolazi Nataša Kandić, a čućete za nekoliko dana, baš u vreme kada se raspravlja o Kosovu i Metohiji i treba da krene politički proces traganja, ka nekom budućem statusu Kosova i Metohije, ona će ponovo da aktivira svoju maštu i da krene.
Gde? Na Vojsku SCG. Tu je onaj advokat sa onom čuvenom aferom i tu će da se podstiču sada i drugi. Neko je zaključio da nama vojska nije potrebna, da Srbi ne smeju da imaju vojsku, ona je opasna.
Istovremeno, ti drugi su zaključili da je dobro iskoristiti iskustva naše vojske, pa i u borbi protiv terorizma. To bi bilo dobro da se uzmu te skripte, pa naročito kako to da se neko brani od kompjuterski nadmoćnog agresora običnim ili daleko slabijim tehničkim sredstvima. Znači, vojska se razara, čim se vojska razara, država ne postoji.
NATO pakt želi da uniformiše vojske i učini zavisnim, pre svega Ameriku, a Amerika kao izvoznik ljudskih prava i demokratije na globalnom nivou svuda zagovara demilitarizaciju, ali se ona maksimalno militarizuje.
Njen vojni budžet prevazilazi budžete nekoliko najrazvijenijih država po rangu, ali ukupne budžete.
Da vidimo sada kako stoje stvari sa našom javnom potrošnjom. Ona je verovatno i sada oko 50%, možda i više bruto društvenog proizvoda.
Pošto je malopre bila priča o bruto društvenom proizvodu, pa su tu izneti loši podaci, nama je 1989. godine krenuo drastičan pad bruto društvenog proizvoda i tačno je da smo do 1993. godine izgubili dve trećine bruto društvenog proizvoda.
Znaju se uzroci, to su sankcije, oružana dejstva u neposrednom okruženju, povećani troškovi, izbeglice i kada se sve to doda na umornu, zastarelu i posustalu privredu od 1981. godine pa do 1989. godine, onda i nije čudo što je došlo do tako veliko gubitka bruto društvenog proizvoda, tako da ona priča 50% do 1993. godine, a od 1998. godine još 30% nije tačna, neka se uzme statistika, jer lako može da se proveri.
Od 1998. godine, kada su radikali bili u vlasti, došlo je do pada bruto društvenog proizvoda, radi vas iz G17 plus, pošto želite da baratate činjenicama pogrešnim, samo je u jednom mesecu došlo do pada bruto društvenog proizvoda, industrijskog rasta proizvodnje i to je bio maj 1999. godine, za vreme bombardovanja kada su poništeni kapaciteti itd.
Ako vam je to dokaz da je SRS uništila privredu, onda treba da znate, jer to je NATO pakt uništio, a ne SRS, jer ako to potencirate, to bi isto bilo kao da se sada desi neka poplava u vaše vreme, pa mi vas da prozivamo da je došlo do pada industrijske proizvodnje zbog poplave. Zašto? Desila se dok ste vi bili na vlasti. To su elementarne nepogode i ovo je viša sila.
O tome kakva je bila NATO agresija, zbog čega je bila NATO agresija takva, verovatno ćemo podeliti zajedničko mišljenje u ponedeljak na sednici, pa nema potrebe da iznosite neke podatke predstavljajući da su objektivne činjenice kada nisu objektivne činjenice, nego stvar konstrukcije do koje se dolazi, želja mi je da saopštim to i to, a da bi to potkrepio, hajde da izmislim činjenicu. Gospođica je izmislila činjenice o suficitu, o bruto društvenom proizvodu itd.
Znači, potrebno je da se izdvoje sredstva za našu vojsku, da sutra pojedini poslanici ne bi konstatovali, pre svega mislim na poslanike vlasti, kako je loša ishrana, loša zdravstvena zaštita, kako se dešavaju neke stvari u vojsci.
Vi ste u memorandumu za ove naredne tri godine planirali u pogledu učešća vojske u bruto društvenom proizvodu da će to učešće od 2006. godine do 2007. godine, odnosno do 2008. godine da se smanjuje tako da će odbrana da sa 2,4% dođe na 1,9%. U tu grupu mogu da ubacim unutrašnju bezbednost sa 2,2% na 1,3% i vi pokušavate da idete, kako bih rekao, daleko ispred standarda, jer tu ne postoji standard, nego daleko ispred zahteva onih koji vas uslovljavaju.
Struktura javne potrošnje u nekoj državi, odnosno u skoro svim državama ne može da se stavi u jednu uniformu, ne može da se kaže, za vojsku može da ide 3% bruto društvenog proizvoda i to je onda za ceo svet; ne može.
Tu postoji niz specifičnosti, ne samo istorijske, nego ekonomske, razvojne, ali ovo na koji ste način vi planirali ovu degradaciju sredstava namenjenih vojsci, ona je opasna. Uz to, moram da vas podsetim na činjenice, Mlađan Dinkić se uhvatio oko Vojno-istraživačkog instituta, zaustavio prodaju, pa kasnije je prodato i plus-minus izgubili smo 10 miliona evra. Bilo je za 16 prodato, a prodato je kasnije za šest. Znači, čim je počeo on da čačka, katastrofa.
Ova afera Mile Dragić, videćete na kraju šta će biti, ali to je bruka za državu.
Ako vi unutar vaše stranke niste mogli da se dogovorite, zašto opterećujete državu, zašto narod, građane, šta ste hteli time da postignete. Znate da vam smeta kao stranci, znači, radili ste samo da uništite vojsku, da smanjite ugled vojsci.
Smanjuje se ugled, kreću ovi na crkvu, znate i sami, i moram da vas obavestim, videćete da za nekoliko dana, već se to ispipava, ide, Čedomira Jovanovića, Sonju Biserko, Natašu Kandić, Mićićku, Čanka, Kasu, finansira Tači i jedino Tačiju odgovaraju nemiri u Vojvodini, navodni nemiri. I narkomafiji, koja gubi pozicije.
Nemojte da uništavate vojsku. Onaj ko degradira vojsku, nema državu. Prihvatite ovaj amandman. Tim amandmanom govorite mnogim ljudima da je ovoj državi stalo da mladi idu i završavaju škole za vojna lica i da se odazivaju vojnim pozivima, da budu vojnici, da budu u vojnoj službi, da služe svom narodu i svojoj državi. Nemojte da devalvirate, jer sve države koje su to devalvirale, nestale su.
Po definiciji države, monopol fizičke prinude koji treba da obezbedi sigurnost, tako i da spreči spolja je sastavni deo definicije jednog naroda i jedne države. Mi ako to nemamo, nismo ni narod, nećemo biti ni država.
Ovde ima mnogih elemenata da se ovo sistematski radi, smišljeno radi. Nisam hteo da ulazim u pitanje materijalnih položaja i imovinskih prava, pošto imam još jedan amandman koji se tiče vojske.
Gospodine predsedavajući, vi morate nekako da dovedete u red i da zabranite uvredljivo izlaganje ministra finansija.
Njegovo uvredljivo izlaganje se zasniva na nekoliko činjenica. Prvo, što i ono što zna okrene, a ne da odgovor na pitanje koje mu je ovde postavljeno, nego otvara drugu temu. I u tom galimatijasu imamo nekoliko ključnih momenata: prvi, ministar nam kaže da nije čitao izveštaje.
Samo ću da vam navedem nekoliko mesta i nekoliko adresa gde postoje izveštaji povodom nečega što je već opštepoznato činjenično stanje. To je pitanje kako je došlo do, u ono vreme velikih deviznih rezervi, 10,8 milijardi dolara, kada je ukupan spoljni dug one SFRJ bio 17 milijardi dolara, za vreme Ante Markovića, pa ga je MMF, čije interese vi zastupate ovde, naterao da raskrčmi te devizne rezerve.
Kako su se raskrčmile devizne rezerve? Postojala je prethodnica u vidu "Agrokomerca" i sistema menica bez pokrića. Dalje, banka Ambrozini i filijala Ljubljanske banke u Njujorku, na čijem čelu je bio Lorens Iglberger, nekadašnji ambasador SAD u SFRJ, rasturili su.
Sećate se afere povodom duga Ljubljanske banke štedišama? I vi priču sa početka devedesetih godina, odnosno 1989. godine i 1990. godine, o visini deviznih rezervi, prebacujete na januar 1994. godine, a izašli ste da odgovorite na pitanje gde su pare sa Kipra. Gledajte kakva je tu manipulacija u pitanju.
Dalje, kaže se modernizacija železnice. Samo da vas podsetim: Vi ste bili na vlasti kada je Đinđić potpisao ugovor za 1.000 vagona da se izvezu u Brazil. Što gazite po mrtvim ljudima? Godina 2005. je godina kada uvozimo radnu snagu, a vi nam sada pričate kako se smanjuje broj zaposlenih.
Odgovorite na pitanje, šta je sa onim lokomotivama vašeg prijatelja Koraća, koje su morale da se remontuju u Zagrebu, u fabrici "Rade Končar"? Eno ih, ne mogu da idu! To su vaše ekonomske reforme. Nemojte Vi da okrećete činjenice.
Ako ne znate za neku činjenicu, kažite – ne znam. Malopre ste izašli da pričate o Zakonu o javnim nabavkama. Pa Vi ste ga hvalili, Vi ste ga zajedno prepisivali sa Đelićem, pa ste čak pogrešili u prepisivanju dva člana. (Ne mogu da vam kažem tačno broj, imam tamo zapisan.) Tada ste se hvalili kako je to moderno, evropsko, a sada kaže – jao, to je najgori slovenački zakon. Puj pike ne važi se, bilo pa prošlo. Tad je važilo, a sada se ne važi?!
Molim vas, vodite računa, malo cenite dostojanstvo i pamćenje građana Srbije. Verovatno neko prati ovaj prenos, pa se hvata za glavu kada čuje neke stvari koje iznosite, koje potpuno odudaraju od onoga što ste pričali 2000 – 2001. godine itd. Nemojte, dajte skoncentrišite raspravu na ono što su stavke budžeta, da tu malo popričamo.
Držite neka predavanja o deviznim rezervama. Šta vi znate šta su devizne rezerve? Vi ne držite devizne rezerve zbog stabilnosti valute. Vi držite devizne rezerve zbog MMF. Još izađete ovde pa nam pričate – nema više zaduživanja. Kako smete to da kažete? Sa sistemom Svetske banke uvek sve države moraju pomalo da se zadužuju. Videli ste primer Čaušeskua, kada se razdužio, oni ga ubili i rasturili mu državu. Nemojte da vređate dostojanstvo ovih poslanika, valjda ima poslanika koji nešto znaju. Za razliku od vas oni čitaju i izveštaje, prate šta se dešava.
Vi izađete ovde i – puj pike ne važi se. Samo da vas podsetim: ugovor je zaključen, Brazilu treba da se izveze 1000 vagona, a vi sada izađete i kažete uvozimo vagone. Znači, uništili ste i taj deo naše industrije. Nema više, ne proizvode se vagoni kod nas. Hajde sada napravite spisak. Šta je još to što treba da se uništi? Vi ste eksponenti politike MMF. Gde god zaglibi MMF tu države više nema. Prvo MMF, pa onda američka čizma. To nam je put sa vama!
Iskoristiću ovo vreme i stvarno da se potrudim da ne ponavljam one stavove koje sam već više puta ponovio, kada je barem u ovom zasedanju Narodne skupštine na dnevnom redu bio budžet, rebalans ili bilo koja druga tačka koja se na neki način ticala javnih finansija.
Znači, preskočiću ovaj virtuelni suficit, koncepciju kako se dolazi do javnih prihoda, pa zašto ne reći i ovo što treba da odrazi stanje javnog duga i načina kako da se on reguliše.
Ono što može da se konstatuje povodom ove velike knjige, jeste da ovde imamo praktično izveštaj o radu Vlade i ministarstava za 2005. i 2004. godinu i imamo istovremeno jednu projekciju, jedan plan, može se reći, kratkoročni plan za sledeće, otprilike, tri godine. Doduše, on sada ima naziv memorandum, gde se vidi šta Vlada planira u narednom periodu da radi.
Ono što stvarno prolazi kroz sve ove akte jeste jedan kontinuitet politike da se ovde praktično ne vidi kojim merama Vlada u onom delu gde javne finansije mogu da utiču, gde se pitaju, može da deluje podsticajno na razvoj privrednih tokova u Republici Srbiji.
Podsećam vas da, od početka mandata ove vlade, pa i one prethodne, stalno se priča o otvaranju novih radnih mesta, novi investicioni ciklusi, investicije iz inostranstva, pa hvalospevi koliko je to para iz inostranstva, ali u praksi se dešava jedan obrnuti proces.
Od toliko velikih investicija verovatno treba da se očekuje da dođe do zapošljavanja. Međutim, kod nas je proces otpuštanja. Onda jedan od poslanika G17 plus izađe ovde i pročita kako ova vlada garantuje nešto penzionerima.
Naravno, morao sam da dobacim da ste kojim slučajem sinoć gledali na Televiziji "Politika" jednu emisiju u kojoj je nekadašnji ministar za rad, zdravstvo i socijalna pitanja, Marija Todorović, koja mrzi radikale, kao član Upravnog odbora iznela sve stavove SRS kada je bio Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, sa tabelama (ekspertski, onako kako vi volite), grafikonima.
Naravno, više volite da sve raste nego da pada, ali ukazala je na još teži položaj penzionera.
Da ne bude zabune i da neko kaže da Dinkića samo napadaju radikali, kad god se suprotstavite MMF i njihovoj politici, njihovim ultimativnim zahtevima, računajte na podršku SRS.
Kad god slepo sledite interese i zahteve MMF, računajte da će SRS da vas napada. Računajte da ćete žestoko biti napadnuti od strane SRS. Zašto? Zato što se sve to što smo vas kritikovali i ukazivali gde treba šta da se radi, pokazalo da je tačno.
Naravno, nikada ne mogu da se izbegnu u jednom budžetu i sredstva koja se vode kao investiciona sredstva koja ulaže država; verovatno uvek idu na neke objekte komunalne infrastrukture, saobraćaja itd. U tom smislu treba tumačiti one stavke koje treba da odslikaju investiciona ulaganja države, ali bi ona mogla da budu minimalna, strogo kontrolisana, namenska, a ne ovako kako ste naveli u ovom vašem aktu, ovde gde je predlog želja. Tamo ste zapisali ukupna masa sredstava toliko i toliko, pa će biti glasina da nema, ovamo nema. Znači, jedna lepa želja, jedno lepo opredeljenje.
Ona sredstva, normalno je da to budu privatni izvori i državni izvori. Ali dominantni oblik naših investicionih ulaganja za proteklih 20, 30 godina, pored tih stranih kredita, bila je i emisija kreiranje sredstava, nije bitna tehnika kako, sredstava koja su u startu bila društvena sredstva. Ta društvena sredstva ne postoje. I posle one ludačke privatizacije, Vlahovićeve, nijedno od očekivanja privatizacije se nije ostvarilo; niti je povećana produktivnost, niti zadovoljene potrebe za robom na našem tržištu, niti veća upošljenost. Sve negativni rezultati jedan do drugog.
Stvarno postaje opasno, ako strane banke i budžet ako nam zavisi od ministra budu jedina sredstva investicija u Republici Srbiji, jer mi se protivimo tome. Vi naprosto niste dali daha privredi da ona dobije svoju samostalnu investicionu sposobnost i da stimulišete nekim merama te investicije. Dalje, tu ima puno stavki, a kada bude o amandmanima, onda ćemo to, što se kaže, u detalje. Međutim, ne mogu da shvatim Vladu.
Vi ste pre mesec dana izglasali Zakon o zaštitniku građana. Sada ste ostavili Narodnu kancelariju, a samo što niste naveli ime, naziv. Sada predsednik Republike ima 62 zaposlena. Uzmite po ovim razdelima i po ovim stavkama da vidite gde i u kom organu koliko ima zaposlenih. A tu ste razudili kompletno; što agencija, što ove stvari, a neke niste ni ubacili u budžet. To moram da vam kažem, to ćemo u pojedinostima, to ćemo da uzmemo u obzir.
Niste ni znali da se u međuvremenu doneo zakon i stvorile su se obaveze prema budžetu, ne samo da postoji razlika u pogledu naziva, imena, nego i nadležnosti poslova koji, u krajnjem slučaju, definišu samu suštinu te pozicije koja se odvaja za neki državni organ. Nije sada stvar da se ide na rebalans. Ako se u startu naprave dobre procene, onda naravno, verovatno je uvek potreban taj rebalans pri kraju godine. To definiše pravilo ponašanja mnogima koji zavise od budžeta.
Naravno, neću da komentarišem odredbe Predloga zakona o budžetu, a naročito posle člana 7. gde imamo čak i pojedine odredbe koje su ne samo suprotne Ustavu, nego su u suprotnosti i sa zakonima koje je ova Narodna skupština donela pre dva meseca. O tome ćemo krasnije.
Kao predstavnik opozicione strane, izražavam stav SRS da mi ovakav budžet ne možemo da podržimo. U međuvremenu se samo umnožio broj razloga zbog kojih ne možemo da podržimo ovaj budžet, jer mi nemamo pravo da brzo zaboravljamo.
Opasno je kada rade neke stvari oni koji su u mogućnosti da brzo zaborave. Sećamo se i čarapa na glavi, otimanja Narodne banke i kriznih štabova.
Podsetiću vas na sve: i Kipra, i onog Volfa Minića i svih mogućih stvari koje su se desile; kako ste formirali cene električne energije, kako ste došli do švajcarske i druge formule za penzije, a o zdravstvu će gospodin Momčilov i ova ekipa lekara u toku treće tačke dnevnog reda, objedinjene rasprave, do tančina da vam objasne stavku po stavku, šta sve radite i kako radite.
Nemojte da sledite politiku MMF, jer ta politika neminovno dovlači vojničke čizme i razaranje Republike Srbije.
Kada bude u pojedinostima i kad god jauknete, objasniću vam sa konkretnim činjenicama i dokazima ispravnost svih stavova SRS kada su u pitanju javne finansije.
Ako nam ne verujete, izađite sa vašim stavovima i idite na tribinu u neko selo i objasnite seljacima ovo što ste nama pričali, kako im je sve najbolje i čujte kako će da bude. Nemoguće je da se vi toliko hvalite, a ankete samo kažu 0,9%.
Pošto je SRS podnela amandmane na Predlog zakona o bankama, biće tu dosta amandmana, pa je iluzorno trošiti vreme na tom Predlogu zakona. Krenuo bih prvo sa Predlogom zakona o sprečavanju pranja novca. Na početku bih morao da pohvalim magistra iz SRS koji je dobio zadatak da ovo obradi, pa, evo, gospodine Dinkiću, šta kaže vaš kolega.
Ministarstvo bi trebalo da objasni koji je tačan prevod naslova direktive 91 308, njihov ili onaj u beloj knjizi. Vaše kolege su 2001. godine objavile onu belu knjigu, a ticalo se pridruživanja Evropskoj uniji, Institut za ekonomske nauke, pošto se ti prevodi ne slažu.
Što se tiče međunarodne organizacije FATF, ona nije uopšte prihvaćena jer je njenih članova ukupno 31, a nema takvih zemalja kao što su Kina, Indija, Izrael i da ne ređam dalje. Bankarski i finansijski sistemi zemalja članica kao što su npr. Saudijska Arabija, gde važi šerijatsko pravo, gde je zabranjeno davati kamate, teško da imaju veze sa ovim našim pravom, a grupa EGMONT ima više članica među kojima su Kajmanska i Devičanska ostrva, gospodine Dinkiću, koja su opštepoznata po pranju novca.
Znači, to su ostrva veš mašine. Dođe prljavo, očisti se i izađe čisto. Onda je ova organizacija u najmanju ruku neuspešna što se tiče sprečavanja pranja novca ili se možda koristi za neke druge svrhe po kojima su poznata i ta ostrva i ta cela grupacija, a to je obaveštajni rad.
Kod objašnjenja za članove recimo 21. i 22. Ministarstvo finansija je dalo neko objašnjenje, komentarišem vaše obrazloženje Predloga zakona da je tu teško da se pronađe nešto za komentarisanje, to je tako konfuzno. Kod objašnjenja člana 24. vidi se koliko je opširno i osiono Ministarstvo finansija u određivanju obaveza drugim državnim organima i obveznicima, kako ih u zakonu nazivate. Isto toliko je kratko kod objašnjavanja obaveza stranih subjekata. To je veliki nedostatak ovog predloga zakona zato što su strani subjekti zaštićeni kao retke zverke koje treba da služe kao primer.
Članovi 26. i 27. u obrazloženju ukazuje se da ste vi gospodine Dinkiću u svađi sa ministrom pravde, jer ga optužujete da ne poštuje propise Evropske unije, članovi 28. i 29. Umesto da koristite neke engleske termine, bilo bi bolje da ste smanjili ono što želite da bude vaše ovlašćenje.
Kod objašnjenja analize efekata ovog zakona nije jasno kako će primena novog zakona izazvati manje troškove kod građana i privrede.
To stoji u obrazloženju efekata, kada se kaže da će se finansirati sprovođenje zakona pomoću sredstava iz budžeta Republike Srbije. To je nešto virtuelno kod vas.
Sada nešto da vam ukažem na nekoliko članova, pošto se mi tu nešto nismo pretrgli sa amandmanima, a bilo je potrebe uz uvažavanje i činjenice da smo potpisali odgovarajuće međunarodne akte, kojima smo preuzeli obavezu da putem propisa, putem organizacije i putem saradnje sa odgovarajućim institucijama iz inostranstva sprečimo pranje novca, jer ono nije unutrašnje, nego je sve više i pretežno kod nas faktor i problem koji dolazi iz inostranstva.
Tako, recimo u članu 1. stav 2, gospodine ministre, ne zna se na šta mislite ovo, nadležnost drugih organa. To je vrlo konfuzno. U članu 2. gde dajete neke elemente i kriterijume na osnovu kojih se definiše šta se sve podrazumeva pod pranjem novca, da ne bude zabune, nije ovo loš prevod nego je prosto usvojena, takva terminologija, gotovo da ste zaboravili termin polaganja sredstava. Može to da se protumači sa nekim od sinonima iz tačke 1) do 4). Ono što nije jasno u stavu 2. nije jasno na šta mislite kada ovde tvrdite druge isprave.
U članu 3. ne zna se na šta mislite kada kažete drugo postupanje sa imovinom. Imovina je skup imovinskih prava, to je preširoko. Onaj ko je ovo pisao nešto je pobrkao ovde.
U članu 4. morali ste na neki način da stavite do znanja da sve ovo što ste napisali, a to je manje više prihvatljivo uz jednu veliku primedbu, jer ono što stoji u stavu 1. i ono što stoji u stavu 3. na momente deluje kontradiktorno; jer u stavu 1 su pravna lica, a u stavu 3. se smatra da je obveznik i neko drugi koji nije samo pravno lice, nego je i preduzetnik i fizičko lice. Morali ste na neki način da potencirate da se ova odredba odnosi na strana i na domaća lica.
Verovatno mnoge kolege nisu primetile, član 5. ima veliki nedostatak. Mislim da je ovaj iznos od 15.000 evra prenizak. Zašto? To treba da se spusti na otprilike 5.000 evra, jer smo videli da se pojedini naši političari kompromituju za desetak hiljada evra, poput onog "Eriksona", sećate se, gospodine ministre. U vreme obnove onaj što drži nogu gore, zbog krvotoka, obezbedio je finansiranje stipendije za svoju ćerku i te sitne pare su pranje novca, samo što je on za te oprane pare nudio mnogo veću uslugu.
Mada, u istom stavu, u stavu 4. nam nije jasno zašto tu niste pomenuli neku cifru i tu je trebalo da se pomene neka cifra. Pri svakoj transakciji nezavisno od vrednosti transakcije, ako se sumnja da se radi o vezi u vezi sa transakcijom ili strankom. Evo, ovo je kontradiktorno sa onim prethodnim. Morali ste neko ograničenje da date, jer ovaj ceo zakon je praktično pravljen po sistemu bez ograničenja.
Gospodine ministre, ono što ste naveli u članu 6, poslednji stav, moram da obavestim javnost, on ili treba da se briše ili treba da se na neki način preformuliše. Možda je čak bolje da se briše. Zašto?
Upravo ogromna korupcija vlada u EU. Sada ću da vam pročitam koji su to primeri. Slučaj predsednika Evropske komisije Baroza, evropskog komesara za trgovinu, Pitera Mendelsona – pronevere najviših službenika UN, kod Programa nafta za hranu. Problemi finansiranja OEBS koje je postavila Ruska federacija itd.
U tu grupu bih mogao da vam smestim i ostala zvučna imena poznata po tome što pripadaju Komitetu 300, Bilderbeg grupi i da ne ređam dalje. A da ne pominjem Opus Dei, sa preko 3.000 svojih instituta i razgranatom mrežom koja obuhvata celu zemaljsku kuglu, i vašeg dragog Džordža Soroša, koji u životu nijedan dolar nije zaradio na pošten način, nijedan dolar, zapamtite, nijedan dolar.
Morali ste da obuhvatite i te ovim članom, a verovatno vam je poznat, gospodine ministre, slučaj velike afere koju ni predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini još ne mogu da razreše. U Sarajevu postoji nekoliko sudskih sporova, samo da pomenem ime, Hasan Čengić. Dakle, 1.000 dolara je davao svakome ko strelja Srbe, a 2,5 milijarde dolara je oprao iz Austrije. Verovatno vam je poznat slučaj aviona sa naoružanjem u Ljubljani, koji je takođe u sklopu pranja novca.
Još dve velike afere vezane za naš prostor, koje se tiču pranja novca. Jedna je"Astra" Zagreb, koja je imala dokumentaciju o pranju novca i uvozu naoružanja; bila je ta dokumentacija na Plitvičkim jezerima, pa je 2. marta 1991. godine ispao onaj konflikt. Moram da kažem, Vatikanska banka, ona ima spor u Americi oko pranja fašističkog blaga, pa čak ni Kondoliza Rajs Vojtili nije htela da pruži zaštitu, da se zaustavi taj sudski spor.
Slična je situacija i sa gigantima u proizvodnji i prometu cigareta. To vam je poznato. Pet grupa, pet puteva prolazi preko Balkana i veliki spor u Njujorku jer je jedan sudija Vrhovnog suda dozvolio da se vodi postupak protiv 10 najvećih svetskih proizvođača duvana zbog pranja novca. U toj grupi je i vaš prijatelj Milo Đukanović, njegova sestra dva puta godišnje sa milion do dva miliona evra skokne preko bare u Italiju da isplati tužioca, da makar šest meseci ne pominju njenog batu.
Nemojte da se sekirate, neće biti referenduma aprila meseca, odlaže se to za kasnije, pošto su neke grupe pripretile gospodinu Đukanoviću, jer će da se otvori tema i u toj temi je i Srećko Kestner, pokojni Vanja Bokan i da vam ne pričam, gospodine ministre. Vi ste morali da znate to, jer ste sarađivali ne sa tim ljudima, već referenca za onog Volfa Minića, bilo je da mora da zna ove stvari. Usput je ova balkanska inicijativa i ona grupa koja prati ove žene, BIRT, a to je isto velika perionica novca.
U te velike perionice novca može da se smesti i da ste ispunili zadatak, vi možete da se ponosite bankarskim sistemom, ali ne Srbija, nego inostranstva. Inostrani bankarski sistem je zaštićen u našoj zemlji.
Ove naše bančice, vidite i sami, moraju što pre da se rasprodaju i prodaju. Znači, mi smo jedno lepo bankarsko tržište za strance. Mlađan Dinkić je omogućio razvoj tog bankarskog sistema na koji je on ponosan, jer je uništio ne samo one četiri nego gotovo i sve naše banke.
Dalje, da ne zaboravim, pošto sam sada na ovoj temi pranja novca. Mi ćemo o tome da iznosimo dokumentacije i dokumentacije ne samo anketnih odbora, nego i završenih sudskih predmeta.
Dalje, šta kaže ovaj vaš kolega magistar. Kaže ovako, povodom člana 7. vi niste naveli, recimo, u stavu 4. koji bi to bili objektivni razlozi kada se prihvata pismena izjava punomoćnika. Sve ove firme rade po sistemu punomoćnika. Vama je to poznato.
Sećate se da je jedan od advokata, vlasnika neke advokatske kancelarije u Nikoziji, bio i predsednik, a mislim da je i sada predsednik. Verovatno ga znate. Njegova supruga je glavni akcionar "Coca Cole". Sve je to poznato. Znate i sami da se pravi vlasnik nalazi na papiru koji se nalazi u sefu.
Vi ste donosili one silne kutije koje ste uzeli iz ambasade i Cobi, kako beše, COBY, 60, 70 i nešto kutija ste dobacili ovde, a to je 80 dužnih metara kada se poređa kompletna dokumentacija. Čak se nalazi tu onaj čuveni nalog Narodne banke Srbije 1054, o iznošenju efektivnog novca.
Znate vi dobro, gospodine ministre, gde su one pare i na kom ostrvu i ko je morao da opciguje milijardu i nešto da Amerikanci i Englezi, pošto je osnivač te banke na Kipru najveća engleska banka, po tome je poznato ministre.
Koji su to objektivni razlozi da možete da prihvatite izjavu punomoćnika? Dali ste široka ovlašćenja da to sve nekako zavisi od vas. Kako će se utvrditi, ako ima više povezanih firmi, više vrsta akcija, a sve se odnosi na član 7. Možda ne stav 4, ali tu nekog.
Kaže se: "Poznate su malverzacije sa navodno nezavisnim ostrvima, gde se pere novac". Ovde zakon mora da bude najopširniji i najoštriji, a ne da uvodi objektivne razloge i da dopušta da stranka ne prisustvuje, već da poslove obavlja preko svog punomoćnika.
Da li vi ovim zakonom pravite of-šor Srbiju. Znamo da ste pravili of-šor banke, of-šor menjačnice, nije se sklopila matematika. U onoj vašoj knjizi ste rekli – dve milijarde evra, odnosno maraka, građani imaju u slamaricama. Kasnije, zaprepastili ste se, bilo je mnogo više.
Kasnije, kada je išla konverzija za evro, kada se oduzme i sabere, plus–minus, to je izašlo oko tri milijarde, verovatno mafijaškog novca je legalno proprano kroz Srbiju u sistemu nove demokratije, ne liberala, nego ovog talasa koji nas je zapljusnuo, kao Cunami nas udario.
Naravno, u članu 8. verovatno bi ovaj iznos trebalo sa 15.000 evra, zbog Labusa, da se skine na 5.000 evra.
U članu 10. preporučio bih da ovaj rok od 72 časa stavite na 48, predug je rok, tim pre što je prethodno već urađeno, da ne ulazim u detalje. Tu postoje četiri stava, gde se tačno propisuje procedura šta je sve potrebno prethodno da se uradi da se dođe do ove odredbe gde se primenjuje ovaj rok.
Član 12. ukazuje da Ministarstvo finansija ima tu sklonost da kontroliše samo sebe. Imamo ministarstvo, pa unutar ministarstva uprave i sada ministarstvo kontroliše svoje uprave. Konkretno, kontroliše ovu upravu koja je totalno u vezi sa ministarstvom. Kada se kaže – uprava, neću tu da vas prozivam, ali mislim da niste dobro pogledali Zakon o državnoj upravi i Zakon o državnim službenicima.
U tom smislu, ukoliko budete odgovarali na ono što je gospođa Radeta malopre rekla u pogledu sastava, a ono što je ona rekla više se odnosilo na neku nezavisnu komisiju koja bi radila ovaj posao, nije bitno kako će da se zove, ali kada je ovaj vaš koncept, onda je stvarno deplasirano, jer ovde treba da se primeni Zakon o državnim službenicima ili Zakon o državnoj upravi. Ali, to ćete vi unutar vaših krugova da razrešite.
Član 13, nije mi jasan poslednji stav. Sve se to derogira, prenosi nekom drugom, sve je neko drugi odgovoran, dužan da prati, itd. a uprava i ministarstvo su nešto, pa posmatraju sa neke visine, da li to ide nešto normalno. Tako, da ispada da vi niste uprava za sprečavanje, nego za kontrolu pranja novca, jer ste sebe izdigli na jednu nezavisnu poziciju. Uvek možete svakome da održite packu, pogotovo u odredbama o nadzoru –te ministarstvo, te Narodna banka, kako ko hoće, samo može da krene.
To što stoji u poslednjem stavu, proizilazi da uprava uopšte nije potrebna, jer sve određuje ministar. Kako može ministar da određuje obuku? Valjda postoje propisi koji to regulišu. Zadnja rečenica u ovom članu potire, obesmišljava sve prethodne članove zakona, jer će ministar imati pravo da oslobađa primene zakona sve transakcije, čak i one veće od 15.000 evra. Da li ste videli šta je napisano u poslednjem stavu? Od vaše volje zavisi, može i 20.000 evra, ne, ne postoji obaveza, može da prođe i ovako, da li to radite zbog BIA, vojne, CIA, ŠIK, to je ova šiptarska. Zbog koga to unosite? Valjda se na sve primenjuje.
Zakon se objektivno primenjuje. Sada ste vi rekli od Mlađana zavisi, ovu transakciju nećemo da kontrolišemo, ona je legalna. Zašto? Ona je legalna po vrsti, po subjektu, po iznosu i po mom izboru.
Tako ispada po ovome što ste napisali. "Kao i slučajeve u kojima određeni obveznici nisu dužni da Upravi prijave gotovinske transakcije u ukupnom iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti". Znači, Hamovići – slobodno kod Mlađe, u koferče nosite šta hoćete. Ne može tako, ministre.
U članu 14. tačke 3) 4) i 6) uz male nijanse gotovo da su identične. Ali, ova iz sedme ukazuje da ovo nije nadležnost uprave, nego to bi mogla da bude samo nadležnost MUP, verovatno ovoga što vi zovete UBPOK, BIA, da imate neki stepen saradnje sa tim institucijama. Ovako ste preokrenuli stvari. Vi ste tu kolovođe, a ovi dođu kao vaši izvršni organi, kao pomagači. Znam da vi to volite kratko – ubij, zakolji da ne postoji, ali ipak neki red mora da postoji. Nedavno je donet Zakon o policiji. Stičem utisak da ćete da se posvađate sa Jočićem oko ovih stvari.
U članu 15 – brisati prvi stav, jer je neuspela demagogija. "Direktor Uprave, u zavisnosti od potrebe posla, određuje rad i po isteku radnog vremena, subotom i nedeljom, kao i u dane praznika". Imamo Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima, Zakon o državnoj upravi, zašto posebno morate da regulišete neka pitanja koja se tiču radnih odnosa. To je što se tiče prvog stava.
Kod drugog stava navesti koje poslove (ovo što je nespojivo), a kaže se – "poslovi koji su nespojivi sa njegovim poslom u Upravi i sa radom Uprave". Koji su to poslovi nespojivi? Da li ćete da koristite aršin sukoba interesa koji je ovde prisutan? Tu ste pogrešili. Tu nema rad u stranoj banci, honorarni, poslovni, prijateljski, u nevladinim organizacijama – to je rak–rana Srbije, Biserko, BKV i ovi drugi; međunarodne finansijske institucije, svako se predstavlja – Đorđe Đorđević – on predstavlja svetske banke; Elena – predstavnik te i te institucije. Molim vas, nemojte tako. Vi biste i njih stavili, ove iz nevladinih, u ovu vašu upravu. To ne smemo da vam dozvolimo.
U članu 16. stav 2. i 3. međusobno su u nekoj kontradikciji. Tu bi trebalo neki rok od osam dana ili bez roka.
Da dalje ređamo, član 17 – dovoljno bi bilo da se samo navede da je uprava dužna da obavesti neke organe, da ne otvaram ovo pitanje do detalja, pošto ćemo povodom amandmana o tome da pričamo.
Član 20 – ponavlja se ono što je u članu 14. To je nepotrebno.
Član 21 – dokaz da uprava ne treba da bude pod Ministarstvom finansija, već vladino telo, gde će biti predstavnici Ministarstva pravde, MUP i ostalih. To je jedno viđenje koje ima uporište u uporednoj praksi, gospodine ministre. Ima uporište u uporednoj praksi. Nemojte to da izbacujete.
To što vi mislite da je sve zakonito, dobro organizovano, ako je pod čvrstom vašom kontrolom, to je vaš osećaj, ali država ne posluje na bazi osećaja predsednika Vlade, ministra ili onog Vladete Jankovića. Ne.
Država je jedan ozbiljan sistem, jedan organizam koji puno puta mora da radi neke stvari koje pojedincima na vlasti čak i ne odgovaraju. Ali, mora, jer država postoji i funkcioniše na bazi objektivnih normi.
Član 22. je, kao i član 21. primer osionog predlagača zakona tj. Ministarstva finansija. Po njemu su svi nadležni državni organi dužni da izvršavaju naloge ministra finansija, to jeste – ne samo u ovom predlogu zakona, svaki zakon u koji ste se umešali, sa nečim, zaveli ste red, sve pod svoju kontrolu.
Da završim, gospodine ministre, ovo je loš Predlog zakona, tendenciozno loš, tendenciozno napravljeno da bude loš, pun je demagogije, kao – vi se borite protiv nekog kriminala. Slaba 'vajda od te vaše borbe, pogađa male privrednike, opterećuje ih obavezama. Odvajam, ako mislite da štitim neke kriminalce, to mi nije namera, to svi znaju, verovatno i vi to znate, oslobađa upravu njenih obaveza, a daje velika ovlašćenja ministru.
Ne znam kako vi uspevate da izdržavate: te javne nabavke, te carina, te porezi, tu je i duvan – a nepušač. To stvarno ne može. Ne može, slabo pogađa one koji peru pare.
Ovaj zakon njih uopšte ne dotiče. Zašto njih ne dotiče? Setite se vi koji ste bili članovi Anketnog odbora povodom Hamovića i ovih za struju, videli ste kako su se firme formirale i videli ste kako je NBJ slala sredstva u onu banku u Rusiji, vraćala i kako se za dva dana zaokružio krug – da je neko bez dinara postao vlasnik.
To je klasičan primer pranja novca. Na bazi tog pranja novca i sličnih, većine tajkuna ili svih tajkuna, mi danas imamo situaciju da je ova vlada, vraćam se na ono što sam rekao pre godinu i po dana, rezultat kompromisa nekoliko tajkuna, pa se tačno zna: Vuk zastupa tajkuna Danicu Drašković, ovi jednu drugu grupaciju, oni Veljini treću grupaciju, ovi Koštunicini izgubili onoga pa sada došao drugi, jer Drakulić je otišao.
Znači, mašina za pranje novca je u Vladi Republike Srbije. Malo sada o odlivu para u inostranstvo itd. ali to ćemo drugom prilikom, pošto je ovo sasvim dovoljno za one verne gledaoce RTS, koji su bili dovoljno hrabri da prate kako izgleda kada se objedini ova rasprava.
Povodom ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije, ovaj zakon je u stvari donet još 1992. godine. Od 1992. godine niko nije našao za shodno da ga promeni, a od 1992. godine toliko stvari se promenilo i u zemlji i u okruženju, da je prosto ovaj zakon odavno postao istorijski propis.
Ako ne pre 5. oktobra 2000. godine, onda sam apsolutno siguran da je posle 25. januara 2001. godine ovaj zakon bio anahron, ali on nije smetao ni onoj vladi da nešto rade u skladu sa tim propisima.
Dakle, sa ovim fondom je, moram da kažem, oduvek bilo problema. Verujte, i vi ćete imati još više problema, bez obzira što predlažete neke promene. Zašto? Zato što je ovo materija koja treba da uredi jednu državnu banku koja bi bila verovatno neka razvojna banka ili alternativno, sudbinu, karakter i pravni položaj sredstava države koju ona plasira preko neke banke ili nekog investicionog fonda, a koja je u funkciji razvoja.
Da vidimo sada šta bi to mogao da bude razvoj. Kada se pogledaju ove vaše promene, vi ste taj razvoj sveli na mala i srednja preduzeća, možda sam ja to grubo pojednostavio.
Gospodine Dinkiću, ono što bi bilo u funkciji razvoja Republike Srbije u skladu sa promenjenim okolnostima, situacijom da se sada svi zalažu za tržišnu privredu, da postoji samo privatna i državna svojina, da državna izumre, vi se zalažete da izumre ovako lopovski, a mi se zalažemo nekako korektno bez ostajanja bez posla.
Znači, naš razvoj o kome mora da vodi brigu država kreće se nekim drugim putem. On mora biti u funkciji podsticanja nekih regiona, nekih oblasti, on verovatno mora biti u funkciji razvoja infrastrukture, uz sve rizike i činjenicu da postoje neke druge institucije koje nisu obrazovane kao fondovi, već kao Direkcija za puteve itd.
Pomenuo sam baš infrastrukturu, uz činjenicu da su neka javna preduzeća zadužena za razvoj. Elektroprivreda sa svojim novim investicijama takođe vuče neki razvoj, uz činjenicu da i lokalna samouprava odvaja deo sredstava za razvoj, da ne preteram, ali verovatno 40 do 50% sredstava lokalne samouprave koja se plasiraju preko Direkcije za urbanizam, izgradnju i to su razvojna sredstva. Asfaltira se neka nova ulica, obezbeđuje se 500 metara novog asfalta, ili vodovoda, ili kanalizacije.
Verovatno postoji jedan deo gde Republika ima poseban interes da ulaže sredstva po beneficiranim uslovima. Uzeću jedan primer, pošto sam nedavno bio do Vlasinskog jezera. Ministre, tamo je opština Surdulica, koliko sam čuo, donela urbanistički plan, ali oni imaju veliki problem sa kanalizacijom na Vlasinskom jezeru. Ukoliko to ne budu regulisali, džaba jezero, više neće biti ekološka sredina. Koliko sam čuo tamo postoje neka odmarališta. Ministre, i SPC tamo ima nameru da napravi jedan duhovni centar, Ruska pravoslavna, Grčka pravoslavna, Bugarska pravoslavna, da to bude u funkciji ekskurzija, odmora dece itd.
Recimo, to je projekat od šireg interesa gde ne možete po tržišnim uslovima da nađete investitora, zato što su potrebna velika ulaganja.
Nikada Kopaonik ne bi dobio asfalt, struju i ono, da nije bilo vojske i dugoročnih programa razvoja. Slično je i sa Zlatiborom, sa drugim lokalitetima. Da, u to vreme je bio Komitet. U jedno vreme se dešavalo da je Privredna komora davala saglasnost o tržišnoj usklađenosti, odnosno društveno–ekonomskoj opravdanosti nekih investicija itd. Zbog čega vam ovo pričam?
Ako ovo što vi menjate ovde treba da omogući da po beneficiranim uslovima onaj ko ima ili namerava da krene sa programom malog i srednjeg preduzeća, dobije sredstva, verujte 50% sredstava nenamenski ima da se iskoristi. Zbog čega?
Ovi mafijaši jure od banke do banke da vide gde je jeftin kapital, pa svakoga od vas poziva neki veliki biznismen – je li da li znaš u nekoj banci gde je jeftin kapital, ja ću njima tamo i hipoteku i bonitet imam, samo da uzmem kredit i da vratim neke dugove, a ovo drugo da pretvorim u dinare. Tako će da završe ova sredstva.
Gospodine Ćirkoviću, čitam pomalo, pomalo čitam, ne sedim za džabe. Pametni ljudi napisali sve.
Budite član biblioteke pa čitajte malo, pa videćete, nemojte engleski krompir da jedete, pročitajte malo.
To je ta opasnost od koje vi nemate zaštitu ovde ili vam je namera, ako si član ove stranke, konkuriši, dobićeš sredstva itd. Ali neću o tom delu.
Znači, šta je to prioritet, šta državni interes, šta je u funkciji razvoja? Gospodin Anđelković je malopre jednu veliku istinu rekao, nije Srbija izuzetak. Mnoge države u tom postupku tranzicije i prilagođavanja ispraznile su svoj prostor i po 50 ili 60% stanovništva i populacije smestili u metropole, tako je razgrnuo taj prostor, on čami, on je nedovoljno razvijen. A kod nas je još teža situacija zbog ovih ustaških,
šiptarskih i drugih nasrtaja. U potpunosti vas razumem. I ja sam pre šest godina vodio neku akciju da se asfaltiraju svi seoski putevi u Toplici, da bismo se zaštitili od Šiptara. Nisam nailazio na razumevanje.
Nije dobro da omogućavate, bez sagledavanja realnog stanja nekom Čekoviću ili nekom Kariću – srpski domaćini, pa oni organizuju, oni se zaklinju tamo pred patrijarhom, sad će oni sve ulice da asfaltiraju po selima. Nije dobro da oni to rade. Dobro bi bilo ako mogu da pomognu, ali dobro bi bilo da država vodi to. Bolje građanin da bude u odnosu sa državom, nego sa Karićem. Tu sam siguran da smo našli zajednički jezik, sto posto.
Gospodine ministre, oko zakona o javnim preduzećima i vršenju delatnosti od opšteg interesa, pisao sam taj zakon 2000. godine. U onim uslovima to je bio dobar zakon. Imali smo dva problema.
Kako da sprečimo lokalnu samoupravu da nekontrolisano diže cene i kako da sprečimo javna preduzeća od republičkog značaja da, preko sestrica i onog ostatka, sele kapital i izdižu se iznad države. Da nas niste prekratili sa 5. oktobrom mi bismo to završili, to vam garantujem.
Sada, šta menjate? Odmah da vam kažem, sve one promene koje se tiču usklađivanja i to elementarnog usklađivanja sa odredbama zakona koji su u međuvremenu doneti, a tiču se privrednih društava, privrednog registra, to i ne sme da bude problem. Međutim, koliko vidim ovde, a to su mi skrenuli pažnju neki, vi ste se naknadno setili da podnesete jedan amandman koji bitno utiče na status javnih preduzeća, ali moram da vam kažem da onaj ko vam je pisao ove izmene i dopune, on je samo zaboravio na još jednu veliku sitnicu. Velika razlika postoji između javnih preduzeća i preduzeća koja vrše delatnost od opšteg interesa.
Kada pričamo o preduzećima koja vrše delatnost od opšteg interesa, nije toliko primeran svojinski oblik. Uzeću jedan primer, lokalna samouprava može da poveri delatnost od opšteg interesa i privrednom društvu koje ne mora biti u državnoj svojini. Kada pričate o javnim preduzećima, onda je akcenat na svojinskom momentu, da ona pretežno rade sredstvima u državnoj svojini. To su dva različita pojma i ta dva tipa preduzeća ne mogu biti u istom pravnom položaju.
Ta distinkcija bila je prisutna 2000. godine, kada se donosio ovaj zakon, na njoj smo insistirali, pitajte profesore pravnog fakulteta koji su radili na tom zakonu. I smo bili tada suočeni sa problemom zakona o preduzećima koji uopšte nije ni regulisao javna preduzeća i nekim drugim problemima, sada to da ne otvaramo. Mislim da ste sa nekim izmenama pobrkali ove dve stvari.
Tu imamo i amandmane, pa ćemo nešto malo konkretnije o tome. Na kraju bih vam samo poručio, pošto sada nameravate da radite neki zakon o sredstvima u svojini lokalne samouprave, možda sam pogrešio naziv, ali odnosi se na svojinu lokalne samouprave. Nemojte da radite. Zato što u lokalnoj samoupravi, posle Čovićevog zakona o lokalnoj samoupravi i lokalnim izborima, imate sve i svašta; doći ćete u situaciju da državna sredstva, koja treba da budu po definiciji, koja se tim vašim predlogom zakona, ukoliko se usvoji, prebacuju na raspolaganje lokalnoj samoupravi, da neke lokalne samouprave neće raspolagati sredstvima, jer će braća to da rasprodaju.
Sve države imaju taj problem. Francuska ima neku dvostepenu samoupravu, pa ima onog perfekta koji sve isplate odobrava. Vodite računa. Pajtić je čovek loših namera, gospodine Dinkiću. Meni je krivo što ovde nije dobio batine kada je gurao one kartice za falsifikovanje izbora. Kasa je pokvaren čovek. Čanak nije normalan, rasturiće Vojvodinu. Zapamtite. Njima nije stalo do države.
Čović kada je gurao onaj zakon, gospodine Dinkiću, o lokalnoj samoupravi, on je ovako rekao – neće Šiptarke da idu na izbore da budu na izbornoj listi (ono 30 posto) i prevario se. One domaćice baš ih briga da li plele kod kuće, da li u opštini Bujanovac, njima je svejedno. Imaju većinu, nema demokratije, za pet minuta se sve izglasa, a kod nas nastala svađa.
Vodite računa kada menjate zakon. Vodite računa kada nešto dirate tamo. Država i narod su vam na prvom mestu. Ako rasturite državu, nema ni naroda. Država štiti svoj narod, narod se preko svoje države štiti. Olako idete u neke stvari, a mene je strah da za neke već i nije kasno.
Meni je teško da ovde rastumačim šta je iznošenje činjenica, a šta je lični doživljaj i korišćenje elementarnog prava da se iznese svoje mišljenje. Između Dragića i Dragice postoji velika razlika. Dragica je supruga, a Dragić, valjda, vi znate ko je. Drugo, pobrkali ste neke termine, neko iz državne bezbednosti vas je prevario, kao što vas stalno vara.
Treće, nisam siguran da ste vi prijatelj sa Tomislavom Nikolićem. Ja jesam, ali on mi nikada nije rekao da sam lopov. Vas i Vučić, i Tomislav Nikolić, a bogami i Vjerica Radeta ne oslovljavaju sa "dragi Mlađo", nego kažu "kad ćeš u zatvor, Mlađo?" Podnete su tolike krivične prijave, znate i sami da je SRS, odnosno ti vaši "prijatelji" su podneli krivične prijave protiv vas.
Gospodine Dinkiću, stvarno sam očekivao da ćete malo ozbiljniji da budete. Vi tumačite da je "Erikson", na dan kada je Labusovoj ćerki nešto isplaćeno, izvršio neko krivično delo, na nezakonit način je "Erikson" došao do para, pa ih je isparcelisao i podelio. Gospodine Dinkiću, onaj tužilac u Švedskoj upravo zbog toga vodi postupak protiv "Eriksona". Nisam rekao da je Labus prao novac, nego "Erikson" je prao novac. "Erikson" je mafijaške pare koje su dobili isparcelisao i kupio buduće pravo od opozicionara Labusa.
Nisam rekao da je Labus prao novac. On je bio kolateralna šteta pranja novca. On je primalac prljavog novca. Ko tvrdi da je prljav novac, taj što je primio Labus? Šveđani, ne ja. Gde mogu da pričam, ne znam te stvari. On se pravdao. Te boli ga noga, te digao, te nije digao. Šveđani pišu. Pogledajte na internetu koliko ima članaka, naše novine su objavile. Dobro, nikada Labus nije digao nogu, nikad ćerka nije uzela. Da li ste zadovoljni, "prijatelju" Dinkiću? Ako jeste, dobro je.
Gospodine Dinkiću, pošto smo uspeli ono što smo hteli, vi ste se probudili napokon i javili. Sada ću da vam objasnim. Član 28. pogledajte šta stoji u stavu 1. Kaže se ovako: "Podaci, informacije i dokumentacija prikupljeni u skladu sa ovim zakonom predstavljaju službenu tajnu i mogu se koristiti, u skladu sa ovim zakonom". Pogledajte poslednji stav: "Dostavljanje Upravi, nadležnim državnim organima i nadležnim organima drugih država i međunarodnih organizacija, podataka, informacija i dokumentacije iz stava 1. ovog člana, ne smatra se povredom službene tajne, u skladu sa ovim zakonom".
Gospodine Dinkiću, "magistre" Dinkiću, da biste očuvali značaj prvog stava, morali ste da napišete ko skida službenu tajnu, ko skida obavezu službene tajne. Ovako je to službena tajna, a svi mogu da koriste. Ne ide, gospodine Dinkiću. Makar u ovoj zemlji postoje propisi koji regulišu kako se postupa sa službenom tajnom.
(Mlađan Dinkić, sa mesta: Podzakonskim aktom.)
Ne verujem baš da ćete moći podzakonskim aktom. Gospodine Dinkiću, onaj ko vam je pisao član 26. kažite mu da ne zna ništa. Vidite šta ste ovde stavili – "ili kada klijent traži savet u vezi sa pranjem novca, dužan je da u pismenoj formi o tome obavesti Upravu" itd. Znači, svaka informacija klijenta, kada dođe kod obveznika i kaže – kako mogu da operem novac, ovaj obveznik je dužan da prijavi, a ovi su napisali u zakonu da se sumnja da je čovek već izvršio krivično delo u pokušaju.
Znate kako je došlo do ovog člana? Ne znam da li je ova gospođa ili neko drugi, ali pogrešno su preveli član zakona odakle su prepisivali, pa su uzeli sirovo da prevode englesku verziju bez smisla, pa je član postao trapav i besmislen. Pazite, vi ovde imate tehnički problem.
Lepo piše u tom zakonu, gospodine ministre, ali je loše prevedeno pa ispada ovako trapavo, da se ovde pri pomisli na pokušaj, neko prijavljuje sa tendencijom da to može da bude krivično delo. Taj član reguliše običnu saradnju i razmenu informacija.
Da li da sačekam ovu seobu ili da krenem sa diskusijom?
Srećan vam put, možete slobodno da idete, danas ste završili posao sa dnevnicom, nemate nikakve obaveze.
Gospodine Mihailoviću, pobeže Marković zato što zna šta je napravio sinoć.
(Dragan Šormaz, dobacuje: Nemoj da pominješ dnevnice, uzeli ste 15 miliona, a mi samo tri.)
Posle izađi, pa to objasni.
Znači, oslobođeni ste obaveze, ne morate da prisustvujete, vas to ne interesuje.
Dakle, gospodine Mihailoviću, Predrag Marković je juče demonstrirao da je ovaj poslovnik i Ustav nešto što njega ne obavezuje, pa čak ni kada je on autor.
Juče je na brzinu, dok niste mogli da se pogodite kako da obezbedite stalno prisustvo od 126 poslanika u ovoj sali, procedio kroz zube i preko one njegove brade, da se po hitnom postupku stavlja predlog SRS za pokretanje postupka za opoziv predsednika Republike. Na brzinu je završio glasanje.
Kada mu je predočeno da, ukoliko koristi nešto što stoji u Poslovniku, onda sve predloge za hitan postupak treba da stavi pred Skupštinu, da se Narodna skupština o tome izjasni. On nas je prevario, rekao je da je to bio jedini predlog za hitan postupak.
Podsećam vas, znam da to nemate kod sebe, da je 11. novembra, ove godine, Vlada uputila Predlog zakona o bankama, sa predlogom da se, saglasno članu 161. Poslovnika Narodne skupštine, donese po hitnom postupku. To juče nije stavljeno na izjašnjavanje Narodnoj skupštini. Zašto nije stavljeno?
Zato što Marković tumači jedno pismo Vlade, koje se završava jednim stavom koji glasi: "Saglasno odredbama člana 92. Poslovnika Narodne skupštine, Vlada Republike Srbije predlaže Narodnoj skupštini da se Predlog zakona o bankama uvrsti kao 5. tačka dnevnog reda Pete sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine, koja je sazvana za ponedeljak, 14. novembar 2005. godine".
Kada uzmete Poslovnik i pogledate šta je napisano u članu 92. videćete da ovo nema veze sa članom 92, što znači da oni u Vladi ne znaju za Markovićev Poslovnik. U članu 92. je napisano: "Narodna skupština odlučuje posebno o svakom predlogu za izmenu i dopunu predloženog dnevnog reda". Juče smo imali predloženi dnevni red Četvrte sednice.
Onda kaže: ''Nove tačke koje su unete u dnevni red na osnovu predloga za dopuni dnevnog reda'', pa onda ''predloga za spajanje'' nije tačno, nema potrebe da to ovde stoji, "ili predlog za hitan postupak –uvršćuje se u dnevni red." Znači, tek pošto Narodna skupština završi sa izjašnjavanjem po hitnom postupku, može da se aktivira član 92. Marković je grubo prekršio taj zakon. Zašto? Da bi se dodvorio Borisu Tadiću, jer računa da Boris Tadić ima više od 5% popularnosti, pošto G17 nema ni jedan posto. Nema!
U kakvom neregularnom statusu se nalazi Narodna skupština povodom tačke koja je na dnevnom redu – izbor sudija Ustavnog suda, vi što pričate da je tema, uzmite Ustav Republike Srbije, pa pročitajte član 126. Kaže se: "Ustavni sud ima devet sudija. Funkcija sudije Ustavnog suda je stalna. Predsednik Ustavnog suda bira se iz reda sudija na pet godina i ne može ponovo biti biran na istu funkciju".
U Markovićevom Poslovniku Narodne skupštine, koji naravno primenjuje ''bratski'' i Boris Tadić, napisano je, kada je u pitanju izbor za Ustavni sud, to je član 184, sledeće: "Predlog za kandidate za predsednika i sudije Ustavnog suda..." Predsednika Ustavnog suda ne bira Narodna skupština, nego Ustavni sud između sebe. Znači, Marković gazi i Ustav, u koaliciji sa Tadićem, gazi Poslovnik, koji je on doneo, da bi učinio Skupštinu efikasnom.
Pošto, gospodine Mihailoviću, vi niste učinili povredu nego Marković, smatram da niste kompetentni da date odgovor. Bez obzira na odgovor koji budete dali, predlažem da se Narodna skupština izjasni o ovoj povredi Poslovnika, ali pozivam poslanike da prilikom izjašnjavanja obavezno pročitaju Ustav i Poslovnik, jer nećemo dozvoliti da se Ustav i Poslovnik primenjuju na način kako većina odluči. Ova većina je pokazala da nije sposobna da tumači. Hvala.