Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Pre nego što krenem sa ovim članom 59, ja bih samo zamolio da obratite pažnju na član 53. stav 5. Zašto da obratite pažnju? Ako postoji mogućnost da intervenišete nekim amandmanom, bilo bi dobro, iz prostog razloga što ovde uvodite princip retroaktivnosti, a složićete se da je to zabranjeno.
(Milan Parivodić, sa mesta: Osim u izuzetnim slučajevima, pojedine odredbe zakona... ustavna odredba.)
Slažem se oko ustavne odredbe, ali samo da vam skrenem pažnju da to ne može da se primeni na situaciju koja je propisana stavom 5. člana 53. Vi ovde već na jedno konačno stanje, roba je ušla, uvezena je, posle 90 dana stvarate neku obavezu za koju čovek da je znao ne bi uvezao robu. Pretpostavljam da me shvatate o čemu se radi.
Što se mene tiče, ne morate ništa da radite sa ovim članom, ali ovo je klasičan primer retroaktivnosti. Primer nedozvoljene retroaktivnosti. Ako insistirate na ovome, nemate pravnu sigurnost, nemate sigurnost u prometu robe i usluga. To je ono blagonaklono, ako ste voljni da obratite pažnju.
Član 59. odnosi se na količinska ograničenja i prema ovome ovde odnosi se pre svega na uvoz. Vi ste ovde kao parametar na osnovu koga zaključujete da je došlo vreme da se uvede to količinsko ograničenje uzeli trogodišnji promet te robe, pre početka vremena kada ste konstatovali prekomerni uvoz određene robe. Deluje malo komplikovano, ali svodi se na to.
Mi amandmanom tražimo da se ovo trogodišnji zameni sa petogodišnji. Neko će da kaže – to je beznačajna razlika, šta to sada znači. Mi kažemo da ipak petogodišnji period daje objektivniju sliku o tržišnim kretanjima i o stanju prometa određene robe na našem tržištu. Složićete se, recimo, ako uzmemo ovih pet godina od 2000. godine, vi imate jednu kompletniju sliku o stanju na tržištu prometa određenom robom, nego da se vratite samo tri godine unazad. Ako se vratite tri godine unazad videćete... A moram da vas podsetim, verovatno vam je poznato, kada je donet u ovoj Narodnoj skupštini Zakon o Narodnoj banci Srbije, ja mislim da u prvom članu stav 2. tog zakona stoji da je Narodna banka odgovorna za stabilnost cena.
Hoću da kažem da je monetarna politika i te kako uticala na tržišna kretanja, definiše tržišna kretanja, definiše u krajnjem slučaju i ponudu i potražnju na tržištu, definiše i uvoz i izvoz.
Ako gledate samo taj trogodišnji period, vi ćete dobiti potpuno drugačiju sliku o stanju, odnosno o ponudi i potražnji nekih vrsta robe na našem tržištu.
Ako uzmete petogodišnji period, verovatno ćete videti drugačije podatke. Radi objektivnijeg sagledavanja stanja na tržištu, pošto vas ono rukovodi da li ćete uvoditi ova količinska ograničenja kada je u pitanju uvoz određene robe, mnogo bolja slika se dobija ako uzmete petogodišnji period, jer u roku od pet godina dešavaju se mnoge stvari ne samo sa gledišta monetarne politike, finansijskog tržišta, nego i onog uticaja koji budžet i javna potrošnja imaju na kretanje na našem tržištu. U jednom periodu, znate i sami, budžet može biti, kako oni kažu, stabilizacioni, u jednom trenutku razvojni, a sve to utiče na kretanje na našem tržištu.
Mislimo da ako u petogodišnjem periodu dođete do podataka o godišnjem prometu robe, imate daleko kvalitetniju i daleko bolju sliku o onome što se dešava na našem tržištu. Znači, ništa neće biti strašno ako ne usvojite amandman, ali budite sigurni da će biti objektivnija slika ako uzmete ovaj duži period za sagledavanje.
Amandmanom tražimo da se član 63.  briše. On se takođe odnosi ne neke privremene mere. Verovatno, s obzirom na dosadašnju praksu, da i ovaj amandman Vlada ne prihvata. Ja sam izašao, predsedniče, da malo ubrzam ovaj postupak, a gospodin Milajić neće da se naljuti što ću da prokomentarišem i ovaj njegov amandman na član 74.
Dobro je, jer ovo što je stajalo u članu 74. je nelogično, da Vlada svoje ovlašćenje crpi iz zakona a ima ga na osnovu Ustava.
Pošto verovatno i ovaj naš amandman na član 63. neće da se prihvati, predstavnicima Vlade bih skrenuo pažnju na stranu 12 obrazloženja, gde piše – Povratno dejstvo. Tu ste počeli rečima: "Kako Nacrt sadrži...". Ovo je, ministre, predlog, a nije nacrt. Ovaj materijal je pripreman za nešto drugo, verovatno za Vladu, pa su promakle ove greške.
Ali, nije u pitanju samo retroaktivna primena odredbi koje se odnose na prekršaje, jer sam malopre rekao da postoji još jedna gde je instalirana retroaktivnost.
Na kraju, pošto smo sasvim dovoljno ispričali povodom ovog zakona ne treba sada trošiti ni vreme, jer je sasvim očigledno da su stavovi različiti i da se svako drži svojih stavova.
Ovaj zakon može da ima izuzetan značaj, a može biti i bez značaja. Sedamdeset posto zakona koje je Narodna skupština donela za protekle četiri godine su gotovo neprimenjivi.
U krajnjem slučaju, pitajte ljude sa ekonomskog, pravnog i drugih fakulteta, koji se profesionalno bave ovim oblastima, videćete da samo mogu da iskažu neslaganje da li je 70%, 80% ili je u pitanju neki drugi procenat.
Kao što je važno za primenu svakog zakona, tako je važno i za ovaj zakon ko ga primenjuje, kako ga primenjuje, odnosno da li se uopšte primenjuje. Ovaj zakon, ili zakon sličan ovom, u svim državama ima zadatak da uvede red na tržištu i zaštiti domaću proizvodnju. To je nesporno.
Kako to izgleda od države do države, iskoristiću nekoliko primera da to objasnim. U periodu kada je trebalo ekonomski razoriti prostor bivše SFRJ oni iz inostranstva koji su imali zadatak ili sebi postavili cilj da rasture SFRJ, da prave neku podunavsku regiju, da parčaju, razore našu vojsku, da učine privredni, ekonomski i nacionalni prostor bezvrednim itd. omogućili su šverc cigareta, droge, derivata nafte.
To niko nije mogao da zaustavi. Da li je to išlo preko Kipra, avionima za Podgoricu ili je išlo preko Velikog Trnovca, to niko nije mogao da zaštiti.
Uzeću jedan primer koji postoji, javnost u Americi je upoznata sa tim. Zavladala je demokratija u Avganistanu, koja je došla sa NATO čizmama. Trenutno se čovek koji je vojni ministar bavi proizvodnjom i prodajom opijuma.
Amerika blagonaklono gleda na to, jer je pet godina suša u Avganistanu i na drugi način ne mogu da se obezbede sredstva, pa blagonaklono gledaju na to. Blagonaklono gledaju i na šverc narkotika sa teritorije Kosova i Metohije, koji ide širom Evrope. Znači, interesi. Interesi su ono što rukovodi.
Naravno, ne plediram da naša država na sličan način ostvaruje te interese, preko nedozvoljenih sredstava i nedozvoljenih ciljeva. Verovatno niko nije mogao da zaključi da plediram da se ovde organizuje to.
Verovatno znate da u Njujorku postoji, i još uvek je u toku, jedan veliki sudski spor, pošto sve velike firme koje se bave proizvodnjom i prometom cigareta imaju sedište u Njujorku zbog neke druge poreske politike, gde su države EU tužile 10 najvećih proizvođača i traže odštetu, mislim da je u pitanju oko 10 milijardi dolara, na ime izgubljenih prihoda po osnovu šverca koji je išao preko Crne Gore, Kipra itd. Verovatno vam je to poznato.
Verovatno vam je poznato da postoji veliki spor sa vatikanskom bankom u San Francisku zbog nacističkog novca i zlata, preko koga je finansirana ustaška emigracija i rasturanje bivše SFRJ. Opet interesi.
Verovatno vam je poznato da mafija koja vlada hemijskom industrijom, tu šire može da se stavi i farmaceutska, bazne sirovine obezbeđuje u državama trećeg sveta, nerazvijenim državama, nekada je to bila Indija, sada je poprilično zastupljena Kina, gde su prisutne prljave tehnologije, gde na razne načine dolazi ta bazna sirovina, ovde se nadograđuje i publika čini zavisnom, pa čak i od leka i od nekog proizvoda. Opet interesi i uvek interesi.
U svemu ovome, samo želim da potvrdim, tražimo od Vlade, ove i buduće i svih vlada da vode računa o interesima građana Republike Srbije, o interesima naše privrede, zakonu i redu. Samo zbog toga smo podnosili amandmane na ovaj predlog zakona, duboko svesni činjenice da se sa mnogim odredbama koje se tiču dampinga prvi put u normativnoj sferi kod nas malo dublje ulazi u taj problem. To je prvi put. Verovatno postoje i normativne greške koje će vreme pokazati, da li su velike, male, otklonjive ili neotklonjive, tu donekle budite sigurni da imamo neko razumevanje.
Zbog toga smo možda i mi neki put pogrešili kada smo predložili amandmanom - da li je to 60 ili 30 dana, iz prostog razloga da to što je uporedna praksa u okolini, što su pravila EU, po pravilu, kada se prepiše i implementira kod nas ne daje uvek očekivane rezultate. Naprosto, ovde postoji neka specifičnost, koje smo verovatno svi mi svesni. U tom smislu tumačite ove naše amandmane.
Pozivam poslanike da dobar deo amandmana prihvate, jer su pre svega u funkciji da se ovaj zakon malo poboljša, kako bismo odredili pravu meru šta je to objektivno, pravu meru dokle Vlada, država, državni organi mogu da se mešaju i meru kako i koliko treba da štitimo interese naše privrede.
Gospodine predsedniče, mislim da morate da obratite pažnju povodom ovog amandmana i sledećih nekoliko amandmana koji se tiču ovog idejnog rešenja iz člana 9. Predloga zakona. Molim vas da uložite sve napore i vaše mogućnosti da utičete na predlagača zakona da uzme u obzir, prilikom razmatranja ovih amandmana, i sledeću argumentaciju.
Poljoprivredno zemljište izuzetno može biti u nekom specijalnom režimu. Taj specijalni režim se propisuje zakonom o iskorišćavanju poljoprivrednog zemljišta. Ovakvim predlogom vi ste uskratili pravo da vlasnik poljoprivrednog zemljišta slobodno odlučuje o korišćenju svog poljoprivrednog zemljišta. To je prva stvar koja je zabranjena.
Moram da kažem da u članu 9. ta zabrana nije izričito napisana, već posredno, preko dodatnih uslova. U suštini, iz onoga što je napisano u članu 9. proizilazi da vlasnik poljoprivrednog zemljišta na svom poljoprivrednom zemljištu ne može da se bavi uzgojem duvana, eksploatacijom i obradom zemljišta radi proizvodnje duvana. Znači, ne direktno, nego je indirektno to propisano, zato što su stavljeni neki nenormalni uslovi, poput pet hektara, registracija itd. Na taj način je vlasnik poljoprivrednog zemljišta uskraćen u korišćenju jednog prava koje je Ustavom zaštićeno, koje proizilazi iz prava svojine.
Da vas podsetim, analogno ovom što je ovaj visoki um zamislio kada je pisao član 9, to bi značilo: vi imate TV, on je vaše vlasništvo, ali ne možete da ga gledate, jer vam prostorija u kojoj se nalazi TV nema 45 kvadrata. To je ta analogija.
Dalje, ako neko smatra da je proizvodnja duvana štetna, onda zabranite proizvodnju duvana, kao što je zabranjen uzgoj marihuane i drugih takođe poljoprivrednih biljaka ili kultura. Donesite zakon – zabranjena je proizvodnja duvana. Međutim, vi to ne činite.
Moram da vas podsetim, u celokupnoj istoriji na ovom prostoru, na teritoriji Republike Srbije, nikada nije donet zakon koji na ovakav način zabranjuje korišćenje nepokretnosti u svojini građana. Ovo je prvi put. Zašto? Zato što je blistavi um došao do zaključka kako može da podstakne i pojača monopol. Čiji monopol? Stanka Subotića zvanog Cane Žabac. On se ne ljuti, cela familija je poznata kao Žapci, na Ubu.
To je taj čovek što je po nalogu Jovice Stanišića, uz blagonaklon stav njegovog poslovnog partnera Mila Đukanovića, 500 hiljada dolara dao onome što je jahao popove, da bi se decembra 1996. godine održali protesti i ono što se hvali Albijanić kako je duvao u pištaljke i lupao u šerpe.
Kada je došlo vreme za vraćanje, niste vi prvi, prvi je bio Žarko Korać, kada su se dogovarali da krene sa izgradnjom fabrike u Kragujevcu itd.
Uostalom, to je sve lepo opisano u knjigama. Idite do Zemuna, Trg pobede broj 3, u portirnici SRS-a možete naći nekoliko izdanja, između ostalog i to, sa vrlo autentičnim dokumentima i sudski dokazanim stvarima koje se tiču ovoga. To samo ovako da poduprem da je taj interes toliko jak kod Mlađana Dinkića da je on u stanju da pregazi i Ustav.
Znači, ako ne želite da se proizvodi, zabranjujete da se proizvodi duvan, zašto se onda uopšte cigarete nalaze u prometu? Od kada je ova nova garnitura došla na vlast, od 25. januara 2001. godine, kod nas se promenio sistem vrednosti. Slažem se da je duvan štetan po zdravlje, kako za onoga koji koristi te cigarete, tako i za okolinu. Tu nema nikakvog spora.
Siguran sam da je i droga opasna za onoga koji je koristi i za njegovu okolinu, ne samo u zdravstvenom smislu, već i u sociološkom, psihološkom i svim drugim pogledima. Verovatno ćete se složiti sa mnom da i ono što je teorija, medicinska nauka napisala da je bolest seksualna nastranost, takođe opasna u jednom društvu, ali mi sada imamo tendenciju, ona je krenula od one godine kada je Bil Klinton uskratio pomoć onoj agenciji koja se bavi borbom protiv nelegalnog prometa droge, ima neku svoju skraćenicu DEA, kada je naglo procvetao promet tih opojnih sredstava, tako da se pod pokroviteljstvom Amerike u Avganistanu opijum proizvodi i distribuira. Znači, imamo novi sistem vrednosti.
Taj novi sistem vrednosti se zasniva na tome da nešto što je registrovana bolest, homoseksualizam, dobija ovde u smislu zaštite manjinskih prava i zabrane zloupotrebe, diskriminacije, dobijamo parade, zaštitu, na televiziji se to promoviše. Jedan od prvaka petooktobarskog puča, zamislite, za divno čudo čovek koji je dosta dugo u rokenrolu, ima sasvim zavidne rezultate, na pitanje gde ima svirku za Novu godinu rekao je – nemam nigde, ne pripadam tom klanu koji koristi drogu, pa zato nisam dobio tezgu da mogu da radim.
Nama se promoviše da droga dođe kao nešto normalno, da ovi filmovi koji se uveče gledaju dođu kao normalni, da je sasvim normalno da se na televiziji i u životu vide pripadnici istog pola u nekim pozama, to je sve normalno, ali je izuzetno zabranjeno ako se puši na javnom mestu i ako neko koristi cigarete. Da bi se ta vrednost nametnula, Mlađan Dinkić se dosetio da krene u pravo privatne svojine. To više nije pitanje ukusa i opredeljenja.
U sklopu toga treba pogledati nebuloze koje su napisane. Samo bih zamolio da okrenete član 9. i da pogledate, recimo, pretposlednji stav: "fizičko lice - proizvođač duvana". On je ovde proizvođač duvana.
Kako u prvom stavu to fizičko lice nije proizvođač duvana? Da li je neko kod vas napravio razliku ko je to proizvođač cigareta, ko je taj koji prerađuje duvan, ko je taj koji proizvodi duvan? Po kom to evropskom i svetskom standardu postoji neko ograničenje da baš proizvodnja duvana mora da se organizuje na pet hektara? Pozovite Mlađana Dinkića, neka dođe i neka pokaže taj propis. Nema ga.
Zašto ovo i ovako nije urađeno pre 20 ili 30 godina, pre dve godine kada je donet Zakon o duvanu? Da vas podsetim, 2003. godine usvojene su neke izmene Zakona o akcizama i zaštićeni svi oni koji su učestvovali u privatizaciji naših fabrika za proizvodnju cigareta da ne bi imali konkurenciju. O čemu se ovde radi? Zašto poljoprivredni proizvođač ili naš srpski seljak na svom imanju ne sme da gaji duvan, već ga definišete kao kooperanta. Zar kooperant nije proizvođač? Čemu ta ograničenja?
Vi ste uradili nešto slično kao da sutra donesete zakon i kažete – ko želi da se bavi proizvodnjom kukuruza može da radi samo ako ima 10 hektara, a proizvodnjom kukuruza može da se bavi samo ukoliko ima zaključen kooperantski ugovor sa zemljoradničkom zadrugom ili nekim kombinatom. Zašto niste zabranili proizvodnju maka? Zašto niste zabranili proizvodnju grožđa, od njega se pravi vino? Sada će da zabrane proizvodnju šljiva. Mora da bude na 10 hektara. Nećeš moći više da praviš rakiju. Pogledajte sa kojim mentalnim problemima dolazi predlagač zakona pred nas ovde.
Što se tiče opozicije, ova koja je otišla neće da glasa, ovi koji su ovde neće glasati, ali vi koji ste na vlasti, koji podržavate vlast, kako možete da podržite ovo? Postavljam pitanje legalistima. Ovima iz G17 ne postavljam, jer Mlađa njih i ne pita za ovo. On ima svoje lične kombinacije. Izgoreo onaj sprat, dokumentacija otišla i on sada može da radi šta god hoće. Ali, podsećam vas iz SPS-a, iz DSS-a, objasnite seljacima – moraš da imaš pet hektara zemlje, moraš da budeš kooperant kod nekoga ko je monopolista.
Zašto ste donosili Zakon o borbi protiv monopola? Proizvodnja cigareta jeste monopol, zato što se država finansira iz toga. Proizvodnja alkoholnih pića jeste monopol, jer se država odatle prilično finansira. Vi razbijate te monopole i pravite monopole u interesu Mlađana Dinkića, Caneta Žapca i ko zna kojih retkih zveri još, sa kojim nadimcima. Nećemo da diskutujemo o tome.
Ko je taj ko može da zabrani korišćenje poljoprivrednog zemljišta? Znači, sledeća etapa, po toj logici – zabranjena proizvodnja grožđa, odnosno moguća je ako imaš prethodno zaključen ugovor sa nekom firmom koja ima status proizvođača grožđa. Pogledajte koliko tu nelogičnih pojmova ima.
Znam da vi ne cenite ovaj Ustav, znam da vam taj Ustav smeta, znam da vas taj Ustav navodno podseća na nešto loše, ali i sve da ste u pravu, kako smete da gazite, pa još da se pozivate da ste legalisti, pa još da se kunete u neke stvari itd. Verujte, kako ste krenuli, u ovoj zemlji će biti legalista... Već imate akciju da se legalizuje korišćenje tih lakih droga. Imate ove muzičare, Bajaga i ovi drugi. Čeda sada ima i stranku. Sećate se šta je rekao Kris Paten – Srbija mi poslala ovog da ja sa njim pregovaram o harmonizaciji. Smeje nam se svet zbog predstavnika koji nas zastupaju. Vratite se na nešto normalno, nemojte da potcenjujete naše seljake.
Dragi seljaci, Mlađan Dinkić ne dozvoljava da proizvodite duvan, a ako ga proizvodite morate prvo da idete kod nekoga ko je registrovan, a registrovani su Cane Žabac i njemu slični. Da je ova država toliko vodila računa o proizvodnji duvana ne bi se te količine duvana uvozile iz Nigerije. Sve vlasti su imale problema sa proizvođačima cigareta i otkupljivačima duvana. Vi taj problem rešavate. Kako? Da ne postoji.
Hoćete da proterate pušače. Slažem se, ali sa istim naporom proterajte i ove koji rasturaju drogu, sa istim naporom izbacite nemoral sa televizije, sa trgova. Gledali ste kod Karića na televiziji, ona što vodi emisiju htela da padne u nesvest kako onaj rok pevač nije koristio drogu. To se nameće našoj deci. Ona je iznenađena kako nije koristio drogu.
Vlast ćuti, ne bori se protiv toga. Vlast je zauzela stav da treba sa cigaretama završiti posao, a pušači cigareta najviše finansiraju ove koji ne puše. Slažem se da ih treba ograničiti, da dim ne smeta onim ljudima koji ne puše, svako će to podržati, ali na ovaj način vi uništavate naše proizvođače. Znači, očekujte, seljaci, Mlađan Dinkić će na neki drugi način da okrene pa će da uslovi proizvodnju kukuruza, pšenice, šljiva, grožđa i svega što zalazi u njegov interes.
Nema uvredljivog, ali Jova nije shvatio ono o čemu sam ja pričao, pa je okrenuo. Pročitajte šta piše u članu 9. Iznad piše – proizvođači duvana, pa uslovi, a član 9. kaže: "Proizvodnjom duvana može da se bavi privredno društvo, preduzeće, zemljoradnička zadruga i preduzetnik (u daljem tekstu: privredni subjekt), koji ispunjava sledeće uslove: da je registrovan, da ima najmanje pet hektara obradive površine u vlasništvu, pod zakupom, odnosno u kooperaciji sa fizičkim licem - proizvođačem duvana." To su sve uslovi za privrednog subjekta.
Sve ono što je gospođa Radeta pričala, a i ono što je Branče Stojanović pričao, pa ono što sam ja nekim argumentima pokušao da vas ubedim, odnosilo se na fizičko lice vlasnika poljoprivrednog zemljišta na kome se može gajiti ta kultura koja se zove duvan.
Molim vas, taj ko ima svoje parče poljoprivrednog zemljišta, ne ulazim u to kolike je veličine i površine, ukoliko bi hteo da se bavi proizvodnjom duvana... Podsetio sam vas na pretposlednji stav člana 9. koji kaže: "Fizičko lice - proizvođač duvana", znači, ono je proizvođač duvana - privredni subjekat, a ovaj naš seljak je fizičko lice - proizvođač duvana, znači, opet proizvođač duvana, "može da se bavi proizvodnjom duvana ako ima zaključen kooperativni ugovor sa proizvođačem duvana, odnosno sa obrađivačem duvana."
Ovde je na posredan način data zabrana, što znači da ukoliko ja na mojih deset ari gajim duvan i uberem taj duvan itd. nisam ravnopravan sa onim koji takođe ima deset ari pod pšenicom, kukuruzom itd, jer se njemu priznaje status proizvođača kukuruza, a meni se ne priznaje. Da bih imao neke koristi, moram da budem kooperant. Sa kim? Sa onim koga je Mlađa odredio - Cica, Mica, Bidža, Madža itd.
Upozoravam vas poslanike, vi ste glasali za onaj antimonopolski zakon, evo vam odredbe kojom se formira monopol, ne državni monopol, nego interesni monopol po principu - s kim je Mlađa dobar prijatelj. Ja ne plašim seljake, samo čitam šta ovde piše. Ako hoćeš da proizvodiš duvan, moraš da budeš kooperant.
Do sada je njegovo pravo izbora bilo da li će da bude kooperant - i onih u Podrinju, i onih dole u Toplici, i onih pored Zrenjanina, pa su nalazili ekonomski interes da budu u nekom ugovornom odnosu, jer su dobijali seme, hemikaliju, naftu itd.
Njih je njihov lični interes gonio da uđu u neki kooperantski odnos, ali im zakon nije zabranjivao da proizvode.
Vi sada ovde kažete – nije zabranjena proizvodnja, ali ako hoćeš da proizvodiš, moraš da ispuniš sve i svašta. Šta još – ideš "mečki na rupu", Canetu na rupu da ti on bude organizator posla. Kada se on javi, kao organizator posla, on diktira cenu, uslove, način plaćanja itd. Ovde seljak ne može da bira – neću ovom otkupljivaču da predam, hoću ovome, ovaj je povoljniji. Ne, ovde ste to izbacili.
Na ovaj način ograničili ste pravo svojine, na ovaj način ne činite tržište slobodnim, nego monopolističkim i zavisnim. U tome se ogleda naša primedba. Nemojte da okrećete ono što sam rekao.
Kao paralelu za ovo koristio sam da neki "blistavi" um sutra može da smisli sličan način i za proizvodnju kukuruza, pšenice, pa sam vam onda pomenuo vaše šljive itd. Znači, ovde se principijelno radi. Ne može neko na ovaj način da utiče na vlasnika zemljišta šta će da radi sa svojim zemljištem. Kako ja, koji sam proizveo duvan, nisam proizvođač duvana? Šta sam onda ja? Da bih bio proizvođač duvana, posebno bih morao da budem kooperant ili da imam pet hektara.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Ili da budeš samo berač.)
Teški su ti uslovi EU. Lepo ste rekli, tamo je 300 hektara, tamo je 30 hektara, a kod nas tri i nešto. Ako krenemo na parcele, pa koliko iznosi prosečna parcela, dobićete još poraznije podatke. O tome se radi.
Gospodine predsedniče, da nastavimo sa istinom, neću da pominjem sada imena pošto nisu u sali.
Malopre je rečeno da nema nikakve sankcije ako se neko na nekoj svojoj parceli bavi proizvodnjom duvana. Tako je rečeno. Sada ću da vam pročitam nešto što stoji u članu 9. stav 9: "Fizičko lice - proizvođač duvana može da se bavi proizvodnjom duvana ako ima zaključen kooperativni ugovor sa proizvođačem duvana, odnosno obrađivačem duvana."
Sada iz jedne takve odredbe gde se kaže - može, koja nije po svojoj prirodi imperativna... Molim one koji ne veruju Zoranu Krasiću neka okrenu stranu 37. predloga ovog papira koji smo dobili, član 86. naziv je – prekršaji proizvođača duvana, pa neka pogledaju stav 4: "Novčanom kaznom od 500 dinara do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice - proizvođač duvana", to je onaj iz člana 9. stav 9, "ako vrši proizvodnju duvana suprotno članu 9. stav 8. ovog zakona."
Znači, seljaci, ako se na svojoj parceli bavite proizvodnjom duvana, a niste kooperanti, Mlađan Dinkić, uz pomoć onih koji će da glasaju za njegov zakon, ima da podnese prekršajnu prijavu i vi ima da budete kažnjeni do 50.000 dinara. Znači, Krasić vas nije lagao kada je dva puta izlazio i ovde pričao da se na ovaj način zabranjuje seljaku da odlučuje o načinu kako će da koristi svoju privatnu svojinu, poljoprivredno zemljište.
Zašto sam vam ovo pročitao? Upravo zbog amandmana koji je gospodin Krstin podneo. On amandmanom traži da se u članu 9. posle stava 1. doda novi stav 2. koji glasi: "Poljoprivrednik ne mora da ispunjava uslove iz stava 1. tačke 4) i 5) ovog člana", da bi se omogućilo seljaku da ima status proizvođača duvana, a ne da ima status kooperanta proizvođača.
Nije teško da se shvati. Nije teško biti fin, nije teško da se shvati, sve je jasno. Mlađan Dinkić uništava poljoprivrednu proizvodnju. Mlađan Dinkić uništava seljake koji proizvode duvan, tera ih da budu kooperanti sa kriminalcima. Valjda je sada posle ovoga jasno. Ko ne želi da bude kooperant sa kriminalcima dolazi pod udar člana 86. da će onda ovi Stojkovićevi sudovi za prekršaje da ga kazne do 50.000 dinara, a on neće imati zaradu na tom zemljištu od 50.000 dinara.
Znači, uništili ste banke, sada uništavate i proizvodnju. Zašto?
Zato što ćete verovatno u sledećoj varijanti da gajite narkotike i da stimulišete ove perverzne televizije i perverzno ponašanje po ulicama. To je ideologija i politika Mlađana Dinkića. Dokaz ovoga – napisano, crno na belo. Nema Ustava, nema propisa, nema privatne svojine, nema slobode privredne delatnosti. Sve mora da bude po zamisli i željama Mlađana Dinkića i njegovih sponzora. Sada neka izađe neko i neka brani Mlađana Dinkića posle ovoga.
Da bi se ovo shvatilo ne treba 50 tomova da se čita. Vrlo je jednostavno da se shvati ono što sam napisao u ovom amandmanu. Sa seljacima smo završili, njima je jasno. Mlađan Dinkić je štetočina za srpsku poljoprivredu. Vi koji podržavate razmislite, nemojte da bežite, vodite računa. Ni Ištvan ga baš nije mnogo branio. On je branio Evropsku uniju, a nije branio Mlađana Dinkića.
Član 13. ima naslov – Oduzimanje dozvole za proizvodnju duvana. Srpska radikalna stranka je podnela jedan amandman na stav 4, a Mlađan Dinkić kaže: "Rešenje iz stava 3. ovog člana je konačno u upravnom postupku." To je rešenje, da ne tumačim ove prethodne stavove, pod kojim uslovima i kako, ali je bitno da uprava može da donese rešenje o oduzimanju dozvole za proizvodnju duvana.
Sada Mlađan Dinkić u stavu 4. kaže: "Rešenje iz stava 3. ovog člana je konačno u upravnom postupku." Znači, jedina pravna zaštita posle takvog konačnog upravnog akta jeste pokretanje upravnog spora. Čak i on u obrazloženju kaže – sada je za to nadležan Vrhovni sud Srbije.
Kada zaživi, ako zaživi, Batićev upravni sud, onda će verovatno on biti nadležan. Mi smo podneli amandman gde kažemo da protiv rešenja uprave stranka može da izjavi žalbu, o žalbi odlučuje Ministarstvo finansija kao drugostepeni organ.
Sada neko ko je njemu pisao ovo obrazloženje sada iznosi nešto i umesto vrlo jednostavno da kaže - Ustav i Zakon o državnoj upravi predviđaju ovakvu situaciju da rešenje jednog organa može biti odmah konačno, a zaštita je obezbeđena u upravnom sporu, ovde se sada nama priča nešto vrlo nespretno.
Zašto mi insistiramo na dvostepenom postupku u upravi i sudskoj zaštiti pred Vrhovnim sudom u upravnom sporu? Upravo zbog toga da se sve činjenice rasprave. Možda je uprava pogrešila, možda je bila tendenciozna, neka razmatra žalbu drugostepeni organ, Ministarstvo finansija, neka ispravi, neka usvoji žalbu. Veća je mogućnost da se ne pogreši sa činjenicama i postoje veće šanse da se pravilno primeni materijalno pravo, ali izbegavajući ovo, odnosno stvarajući situaciju da uprava donosi konačni upravni akt, a da ga Ministarstvo nema kao drugostepeni organ, otvaraju se karte.
Ovde Mlađa kaže – ne treba dvostepeni postupak pred upravom, jer je sasvim svejedno, a ti ja doneo rešenje, a ti uprava donela rešenje, bilo koji moj čovek da ti donese rešenje. Kada odeš na Vrhovni sud isto ti je i tamo, podneo ti tužbu za pokretanje upravnog spora ili ne.
Može da se usvoji ovaj amandman, ovaj amandman pledira za jedan redovniji upravni postupak, prvostepeni, drugostepeni, pa tek sudska zaštita u upravnom sporu, međutim, ovde se žuri Mlađi, što znači da je ovaj posao poprilično dogovoren, završen. Ne postoji mogućnost dvostepenosti postupka pred upravom, ideš ti odmah na sud.
Sada da vam kažem kako će da se desi na sudu. Ako kojim slučajem Vrhovni sud uvaži tužbu i poništi rešenje uprave, onda će opet 11 puta uprava, kao što to radi guverner Narodne banke Srbije, kao što to radi ministar finansija, da istrajava na svom prvobitnom rešenju. Tu sada na bazi iskustva možemo da zaključimo da ni pro forme ne postoji mogućnost zaštite prava. Ona je vrlo sužena normativnim rešenjima iz zakona, a sudeći po praksi ona je zabranjena. Ko sme njegovom veličanstvu da se suprotstavi?
Malopre je izašao neko pa brani ovaj koncept zakona. Ja vidim da vi doživljavate EU kao neki staljinistički režim. Sve mora da bude po redu: pet hektara tolika proizvodnja, ovoliko, toliko, prva petoletka, druga petoletka, sve mora da bude regulisano. Ljudi, mi smo '48. napuštali intenzivno taj sistem dirigovane proizvodnje – sve da bude pod konac, sve u evidencijama, sve ovo, sve ono. Valjda se zalažete za što slobodnije tržište, a ne samo tržište za Caneta Žapca. Vi nas vraćate nekoliko koraka unazad.
Moram da vam skrenem pažnju, zaboravili ste na još jednu vrlo važnu instancu, koja će se verovatno sve više koristiti od strane građana kada je u pitanju zaštita njihovih prava. Ulaskom u Savet Evrope, građani Srbije, po iscrpljivanju svih sredstava pravne zaštite u ovoj zemlji, imaju mogućnosti da predstavkom pokrenu postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Pogledajte bogatu praksu Evropskog suda za ljudska prava. Ne treba vam 80 tomova. Meni je drago da postoji 80 tomova, ali bilo bi mi mnogo draže da neko izađe i kaže mi – prvi tom, strana 15, treći pasus, ono što ja pričam stoji tamo, a ne 50 tomova, 80 tomova. Mogu da vam kažem – uđite u Narodnu biblioteku Srbije i pročitajte, tamo piše.
Znači, usvajanjem ovog amandmana potencira se zakonitost. Ne usvajajući ovaj amandman preuzimate rizik što se tiče Evropskog suda za ljudska prava.
Ovih deset poslanika vlasti trebalo bi da onih 120 odsutnih (naravno, opravdano odsutnih) obaveste da postoji amandman na član 77. Nadam se, gospodine predsedavajući, da nećete da zamerite što neću da čitam sve detalje i sve pojedinosti ovog amandmana, jer ovaj član u stavu 3. sadrži 11 upozoravajućih poruka koje treba da budu odštampane na grupnim i pojedinačnim pakovanjima duvanskih proizvoda. Čak je u jednom od stavova rečeno da to treba da zahvati 40% površine na poleđini. Ne ulazim u te tehničke detalje kako ćete da pišete te zabrane.
Gospodin Mileta Poskurica je podneo amandman iz profesionalnih razloga, kao lekar, da vam ispravi jednu nepreciznost koja je sadržana u tački 2). Bilo bi suviše degutantno da čitam ova stravična upozorenja koja ste ovako formulisali. Naravno, niste vi spremni da prihvatite ovo, iako ima puno osnova u struci kojom se bavi profesor Poskurica.
Ono što je bitno za ovaj amandman i ovaj član – vidite, vi se uopšte niste potrudili da kažete da državni neprijatelj broj jedan u zemlji jeste duvan i cigarete. Vi nemate ovakve zabrane za drogu. Imamo dve poruke vezane za borbu protiv droge; ima nešto oko sporta – sport je život, droga je nešto itd. Ali, suštinski vi reklamirate drogu, poput Bajage, Igora Perovića, lečeni, nelečeni itd. Vi držite temu droga. Holandija je dozvolila, tamo se udaju i žene ljudi istog pola, tamo bračni parovi istog pola usvajaju decu itd. Vama to ne smeta. Vi mislite da je priključak za evropske integracije, da biste bili Evropejci po svaku cenu, sve ono što predstavlja vidni porok Zapada.
Ako se pođe ovom logikom kako se propagandnim parolama i upozorenjima država i društvo brani od nekih poroka... Ja ništa ne sporim, da se pogrešno ne protumači ovo što pričam. Ovo ste zaključili da treba u članu 77, uz ovu dopunu gospodina Poskurice; neka ide tako, takva je tendencija. Samo želim da vam ukažem da sa istom količinom niste usmereni prema ostalim porocima.
Ako se prihvati ova logika, onda bi trebalo na ulazu u svaku banku da stoji upozorenje – ko obije banku ide u zatvor. Ko živi u nekoj vanbračnoj zajednici ljudi istog pola treba da ide u zatvor. Vi nećete da stavite to. Vi to reklamirate.
Malopre smo pokušali da vas ismejemo. Vi ste planirali kade za dostavne kombije. Trafika mora da ima mokri čvor. Verovatno u sledećoj etapi ima jonizator za vazduh. Možda ispadne i slika ministra. Njegovo veličanstvo mora da bude zastupljeno slikom; on budno, u vidu slike, prati kakav je promet.
To što imate više od 126 glasova u ovom sazivu Narodne skupštine ne znači da svaka glupost može da predstavlja zakonsku normu. Ne znam kako vas nije sramota da ovakve propise predlažete. Ovo su propisi koji vređaju dostojanstvo građana prema kojima će da se primenjuju ovi propisi.
Na početku ove rasprave vi ste rekli da seljak neće biti kažnjen. Pročitao sam vam odredbu gde ste vi predvideli kaznu za seljaka ukoliko nije u vašoj šemi, a vaša šema, pored ovoga što smo mi objavili u toj knjizi, u toj knjizi se nalazi Jovica Stanišić, pošto ne može da se zaobiđe nigde. Ta knjiga verovatno bi trebalo da se dopuni još jednim delom. Sestra Mila Đukanovića je advokat i ona na svakih šest meseci, sa po dva-tri miliona evra, trkne do Italije da plati onog državnog tužioca da makar za šest meseci ne pominje njenog brata. Zna se sve.
Tu našu knjigu prepričava opozicija u Crnoj Gori. Nekada im je bilo teško da pomenu SRS, ali kada su krenuli ovi postupci, kada se otvorila priča o pet velikih švercerskih kanala, o prapreteči i učitelju Caneta Žapca, čuvenom Vanji Bokanu itd... Bilo je i svađe; tu je sad u Skupštini Srbije i Crne Gore, mislim da beše Grujić, taj koji je zastupao porodicu Bokan ovde. Izbacili ga, videli da je i on prevarant. On je kupio jedno preduzeće.
Ovo je zakon koji je pre svega u funkciji ne državnog monopola, ne državne kontrole, nego u funkciji ostvarivanja nekih interesa nekih pojedinaca. Samo da vas podsetim, prošle godine kada se menjao Zakon o akcizama Dinkić je izašao za govornicu i kritikovao svoje prethodne koalicione partnere iz DS-a šta su oni uradili u Zakonu o akcizama i dali petogodišnju zaštitu onim licima, pojedincima koji su otkupili naše fabrike za proizvodnju cigareta. Tada je rekao, pa je upozoren ili mu je plaćeno i više ne pominje.
Samo da vas podsetim, vas iz G17 plus, vi niste postojali u to vreme kao stranka, pa ne mogu to vama da spočitavam, ali da li se vi sećate nekoga Vuka ili Volfa Minića. On je bio angažovan da raspravi ko to švercuje cigarete i da pronađe Miloševićeve pare na Kipru. Beše uhapšen ovde. Vukašin - Volf Minić.
Njemu je ostao i toj njegovoj agenciji dužan Mlađan Dinkić i Narodna banka Srbije koja je po nekom ugovoru njega angažovala. Ne valja da se brzo zaboravlja.
Budite sigurni, mi vam nećemo dozvoliti da zaboravite, stalno ćemo da vas podsećamo. Kao što ćemo da podsećamo Radojka Obradovića za njegov čuveni Predlog zakona koji u obrazloženju ima 67 članova, a u tekstu zakona 65. Vidite, sada imate vrlo pristojan Poslovnik da i jedan čovek može da sedi u skupštinskoj sali sa predsednikom i da ćaska. Izdejstvovali ste to. Narod vrišti kada vidi polupraznu salu. Nemojte da se čudite što vas prozivaju svakog jutra od 06,00 do 09,00 ove ustaše na B92 u emisiji "Dizanje". Probudite se malo ranije pa čujte kako se podstiče građanstvo protiv vas, povodom vaših plata, dolaska, nedolaska itd.
Slažemo se, borimo se protiv pušenja i štetnog dejstva cigareta. Pedeset posto od tih aktivnosti koje ste usmerili prema ovom zakonu usmerite prema narkomaniji, prema ovim bolesnim ljudima koje reklamirate, ali na vrlo specifičan način – borba protiv diskriminacije nekih, navodno, manjina. Nije to diskriminacija. Ovi homoseksualci su bolesni ljudi. Medicina rekla da su bolesni ljudi. Vi njih reklamirate.
Zapamtite, uništavate državu, i ovim zakonom uništavate državu. Sve je sada jasno. 126 brzo ima da se rasprši. Videli ste i sami kako to izgleda kada predsednik ili predsednica Skupštine ode u poslednji red sale. Niko je ne primeti više. Moralnu i javnu osudu je dobila za ono što je radila. Naravno, Marković daleko bolje to radi nego, i greota je za upoređivanje.
Vodite računa, narod nikome ne oprašta omalovažavanje. Mlađan Dinkić je svim propisima koje je predložio omalovažio građane Republike Srbije. Upozoravam vas, vi saučestvujete sa jednim čovekom, nemate veze sa njegovim ličnim interesima. On vas zloupotrebljava, ali vi pristajete na to.
Kao što možete da primetite, puno puta se mi ne razlikujemo suštinski u nekim mišljenjima, ali imamo hrabrosti da to osudimo, žigošemo, kažemo sa ove govornice. Pozivam vas da u danu za glasanje budete malo hrabriji.
Po nekoj logici stvari, ako predlagač zakona prihvati amandman, Zakonodavni odbor se izjasni da je pravno moguć, i nadležni, u ovom slučaju Odbor za finansije, takođe prihvati amandman, onda taj amandman postaje sastavni deo Predloga zakona. Ali, pošto je ovde predlagač zakona narodni poslanik, potrebno je i mišljenje Vlade.
Hteo bih da ukažem na neke stvari povodom ovog zakona. Ovaj zakon nema ustavni osnov. Dokaz za to da ne postoji ustavni osnov za donošenje ovakvog zakona nalazi se u samom tekstu Ustava Republike Srbije, u samom tekstu Ustavne povelje, u činjenici da Vlada Republike Srbije u nekom svom prednacrtu budućeg Ustava predviđa mogućnost da se kao ustavna kategorija predvidi i osnuje tzv. računski sud. Ova institucija nije nova u Republici Srbiji. I u predratnoj Jugoslaviji postojala je Komisija koja je bila van Skupštine, mnogo bliža Skupštini nego izvršnoj vlasti, koja je vršila otprilike ovu kontrolu.
Međutim, ono o čemu morate da vodite računa prilikom glasanja, pozivam vas da ovaj zakon u načelu odbacite, jer ne mogu da prihvatim da na ovakav način poslanici vladajućih stranaka gaze Ustav Republike Srbije, a on se gazi.
Zašto ovaj zakon nije predložila Vlada ili Ministarstvo finansija, zašto ovaj zakon nije neko drugi predložio, već jedan poslanik koji je odabran da predloži ovakav zakon, a onda će poslanici većine da ga usvoje i ispašće, eto, cveta demokratija u Narodnoj skupštini.
Čak prolaze i predlozi zakona koje predloži narodni poslanik kao pojedinac. To je obična providna igra. Zašto poslanička grupa to nije predložila? Zašto svi poslanici vladajućih stranaka nisu predložili ovaj zakon? Ne. Izabrali su Radojka Obradovića. Čovek nije danas prisutan ovde. On verovatno i nema pojma o čemu se radi u ovom zakonu. Ovo je neuspeli prevod jednog zakona iz neposrednog okruženja.
Znači, ustavni osnov za donošenje ovog zakona ne postoji. Ide se u susret, molim vas, da taj koji predlaže ovaj zakon malo barata ovom materijom. On nikada u obrazloženju ovog zakona ne bi zapisao sledeću rečenicu. Vidite kako se kaže, kako predlagač obrazlaže razloge za donošenje ovog zakona.
Razlozi za donošenje ovog zakona sadržani su u činjenici da uspostavljanje Vrhovne revizorske institucije predstavlja jedan od ključnih segmenata u procesu reformi ustavnog, zakonskog i institucionalnog okvira. Kako zakonom može da se menja ustavni okvir? Valjda iz Ustava izvire ovlašćenje i nalog za sve druge zakone.
Ovde je Radojko okrenuo, ovde je kod njega stariji zakon nego Ustav. Postoji razlog da menjamo ustavni sistem, kako ćemo da ga menjamo, hajde idemo sa zakonima.
Kada donesemo sve zakone, onda ćemo na kraju da uzmemo Ustav i da sve pokupimo iz zakona i ubacimo kao neko načelo u Ustav budući Republike Srbije.
Ne znam kako Sekretarijat za zakonodavstvo, kako ovi organi puštaju da ovo dođe do poslanika? Ovde Radojko Obradović kaže – ne priznajem Ustav, ne želim da znam za Ustav, guram zakon koji postoji u Sloveniji, Hrvatskoj i okolini.
Oni su tamo dobili neku saglasnost da idu u EU i ovde dve-tri godine donose zakone po sistemu – možete sve da napišete, šta god hoćete, na papiru, dovoljno je samo da imate neki paraf nekog ćate, nekog drvenog advokata ili ove što ih ovde ovi iz Brisela, poput CESID-a, doduše njihov OEBS više aktivira nego Brisel, neka advokatska kancelarija ili tri-četiri profesora pravnog fakulteta, ekonomskog fakulteta koji sednu, naprave dve-tri rečenice, neko tamo stavi pečat i imate pokriće da je to na tragu harmonizacije EU, a unutra gluposti.
Ako je neko mislio da ide u susret budućem rešenju kako treba da izgleda ta revizorska institucija, odnosno neki nezavisni organ koji bi vršio kontrolu javnih finansija i tako dalje, onda ne bi smeo da napiše ovo na strani 2. obrazloženja.
Kaže – ''Status institucije'', skoro smo doneli Zakon o državnoj upravi, o državnim službenicima. Ovaj zakon ne priznaje i ne zna da su u međuvremenu doneti neki zakoni. Evo šta dalje stoji. Kaže – ''Status institucije. Poslovi eksterne revizije predstavljaju nove poslove u sistemu državne uprave''.
Ova institucija ne može da bude u sistemu državne uprave. Ako je u sistemu državne uprave, to je ministarstvo na postojećem Ustavu. Sve je izbrkano. Znajte, vi koji budete glasali za ovaj zakon, otvoreno kršite Ustav Republike Srbije. Prikazao sam vam ovu medijsku podvalu. Neće Vlada, neće ministarstvo, nego našli poslanika sa nekim neuspelim prevodom i ovde neki ekspert koji je diplomu dobio, verovatno čekajući na nekom oluku pored nekog pozorišta da mu padne diploma, napisao sve i svašta.
Ovo ovako ne može da ide. Vrhunac nebuloza je član 17. Predloga zakona, koji kaže – Uslovi za izbor članova Saveta, pa kaže: ''Za člana Saveta može biti izabran državljanin Republike Srbije koji, pored opštih uslova utvrđenih zakonom za rad u državnim organima, ispunjava i sledeće uslove: ima visoku školsku spremu'', a sada ide jedan deo koji amandmanom tražim da se briše, kaže – ''priznati je stručnjak u oblasti javne ekonomije i finansijskog poslovanja u javnom sektoru ili drugim oblastima od značaja za vršenje nadležnosti Institucije, vlada barem jednim svetskim jezikom''.
Kako može svetski jezik da bude uslov? Ne traže se prevodioci ovde.
A kako je to u vašoj praksi kada je priznat javni stručnjak, ekonomski i tako dalje. Evo vam ga dokaz – izbor Saveta Narodne banke Srbije. Izabrali ste nekog matematičara i predstavili ste ga ovde kao velikog stručnjaka za ekonomiju. On nema čovek pojma sa ekonomijom, on prati statistiku, neki Kovačević tamo. Bio je i zamenik direktora Zavoda za statistiku. On je jedino, zato što je član SPO, po nekom paritetu upao tamo, ni kriv ni dužan. Da vam ne pričam o drugim stručnjacima koje vi birate.
Ekonomski stručnjaci, veliki su, a ko to utvrđuje ko su stručnjaci? Mlađan Dinkić? Kakav je on stručnjak? On sa ekonomijom nema veze. Koji su to stručnjaci? Mene ovde ne bi iznenadilo da ste rekli da za ministra inostranih poslova može da bude izabran čovek koji duva lake droge. To je onaj koji je 1993. godine, kada su ga priveli, rekao – dajte jedan običan beli papir i olovku da napišem da se više ne bavim politikom i onda ga puste i on napravi lom po Beogradu. To je taj Vuk Drašković.
Sada smo dobili drugu narkomansku stranku, ovu Čedinu. Šta vi propisujete kao kriterijume? Ko je vas ovlastio da menjate kriterijume za izbor u neko zvanje, za neko mesto u sistemu državne uprave? Ovde se ne traži prevodilac. Šta će nam prevodilac? Kakve mi imamo sreće sa tim ljudima što znaju strani jezik, pa odu tamo u inostranstvo, dobiju nalog, pa ga primene ovde. Tako i ovaj Tadić.
Čuo je nešto iz inostranstva i sada nacionalnoj manjini daje pravo na samoopredeljenje. Čovek ne zna da postoji Povelja UN, ne zna da postoje međunarodni dokumenti kojim je to regulisano, ali doduše njega onaj klempa savetuje tamo, onaj kudravi Đilas koji pojma čovek nema. Šta zna mašinac o pravu? Šta zna on o politici?
On i Stajkovac bili pripravnici, učenici kod Dobrice Ćosića. Koliko je Ćosić napravio tih kadrova po Srbiji? O tome ćemo u nedelju kada dođe vreme. Vodite računa. Obavestite gospodina Obradovića da ovaj zakon povuče, on nema ustavnog osnova. Ovaj zakon tretira ovu, kako je vi nazivate, instituciju, organom, odnosno delom sistema državne uprave.
Ako je sistem državne uprave, onda to može biti samo Ministarstvo, a može biti i neka uprava unutar Ministarstva, nešto čiji legitimitet izvire iz Narodne skupštine i nalazi se na pristojnoj razdaljini od Skupštine, da kontroliše i Skupštinu i izvršnu vlast i sve druge koji troše javne finansije. To ne može ovim zakonom.
U okviru sistema državne uprave imamo organ koji vrši kontrolu javnih finansija. Meni se to rešenje ne sviđa, ali moram da poštujem zakon, takav zakon postoji, Zakon o budžetskom sistemu. Postoji budžetska inspekcija koja u svakoj opštini to kontroliše. Da li je to interno, da li eksterno, to je drugo pitanje.
Za ovu instituciju ne postoji ustavni osnov i Vlada je duboko svesna toga da ne postoji ustavni osnov i zato su podmetnuli jednog poslanika, nema ga ovde, neće ni da dođe, njega ovo ne interesuje, on je samo dao ime i prezime.
Naravno, prihvatili su ovaj amandman, jer ništa ne znači, jer ovo što ste napisali – ''priznati stručnjak'', ko će da utvrđuje tu njegovu stručnost­? Vuk Drašković da utvrđuje stručnost, pa da kaže – pet članova ima, onda hajde većina odlučuje, jedan će biti iz SPO-a. Vidite kakav rizik se preuzima.
Vi znate da u Skupštini državne zajednice SPO ima jednog poslanika, ali on je neki državni funkcioner u Švedskoj. Za svaku sednicu njemu se plaća put da dođe ovde. On nema više nikoga na listi. Iz Švedske, Danske, odakle znam. Njegovi putni troškovi su 300% veći nego ovih što dolaze na sednice. On će da vam uvali tako nekog nezavisnog, velikog stručnjaka.
Kako može Drašković da odredi ko je stručnjak? On čovek nema blage veze sa mozgom, on je serijska mašina za lupanje gluposti. Uzmite izjavu, na 15 minuta on menja izjave. To je vaš partner. Vodite računa. Nema tu neke simpatije, antipatije, ja vas upozoravam da to uništava državu, strukturu jedne države. Vodite računa. Neustavni zakon na silu ćete progurati, da ugurate sve i svašta u ovo ovde, a onda ćete da vidite kakva će igranka da bude.
Imate Savet za korupciju, pa imate muku sa njima. Ovi "žuti" napravili Specijalni sud. Tamo sve pijanice sede i čude se što dve godine nije završen postupak. Kako da se završi postupak? Ko je sudija? Ko je hteo da ima veliku platu.
To su kriterijumi koji vas rukovode. To su suštinski kriterijumi koji postoje. Protiv toga sam i zato sam i podneo ovaj amandman. Naravno, jedva su dočekali da kažu – samo da prihvatimo, a onda ćemo radikalima da kažemo da smo prihvatili sve njihove amandmane i morate da glasate i vi za ovaj zakon. Ako ne glasamo, onda – šta hoće ovi. Nema ovog stručnjaka što prigovara: "briše se amandman". Velika je filozofija u tome što se briše, samo što vi ne želite da shvatite to. Mislite da ćete završiti nešto. Ništa nećete da završite.
Porazgovarajte malo sa ljudima koji primenjuju ove propise koje donosi Narodna skupština. Ne može da se primeni 70% propisa. Ima vas ovde sigurno 20-30 koji ste bili u prethodnom sazivu i sećate se onog Šumarca, sa farbanim brkovima, koji je rekao – "donosimo zakon o planiranju i izgradnji i za mesec dana svi koji ispune uslove dobijaju građevinske dozvole". Godinu dana čekaju ljudi na građevinske dozvole, oni koji ispunjavaju uslove. Raportirao je Đinđiću, sada raportira Tadiću.
Vodite računa šta radite. Država se brzo rastura, ali se teško pravi. Prihvatite ovo što tražimo i povucite ovaj predlog zakona, jer unosite još veći haos, kao što ste uneli sa mnogim zakonima koje ste na silu ovde doneli.
Javio sam se zato što se ova tema ne tiče niti nervoze, niti preterane snage koja se nepotrebno koristi za nešto. Vi ne želite da shvatite i to je problem. Ne postoji ustavni osnov i kad nema ustavnog osnova, onda nema priče. To je centralno pitanje.
Pokušao sam da vam nabacam nekoliko razloga zašto mislim da nema ustavnog osnova. Krunski dokaz je predlog DS – prednacrta novog Ustava Republike Srbije, gde posebno, u okviru glave koja se tiče Narodne skupštine, dajete poglavlje koje se zove Računski sud. To što je računski sud, to je ovaj predlog zakona. Znači, priznajete da nema u postojećem Ustavu osnova i pravite osnov u nekom novom nacrtu Ustava. To je prvi veliki ključni razlog.
Drugo, vi niste ni ovim predlogom zakona dali dušu toj instituciji, niti ste joj odredili mesto u sistemu vlasti. Ako nemate ideološki pogled, koncepciju, već bacate zbrda-zdola sve i svašta, kako kome padne na pamet, onda imate anarhiju, nemate državu, nemate razrađen sistem.
Da ne bi sad neko tumačio da se zalažem da ne postoji nikakva kontrola, podsećam vas, u okviru postojećih organa postoje uprave i inspektorati koji su ovlašćeni i nadležni da vrše kontrolu koju mislite da date ovoj novoj instituciji. Pozovite Mlađana Dinkića, neka iznese iz svih fioka budžetskih inspekcija dokumentaciju, neka pokrene postupke, neka napravi nešto. Stalno se zalažete za borbu protiv korupcije, a imate instrumente i ne dajete nikakve rezultate.
Ako u Vladi sedi čovek, kupi lokomotive bez tendera, pa se vi međusobno svađate oko toga, nemojte da tražite od nas iz opozicije da vas branimo. Zašto bih se ja svrstavao na nečiju stranu. Pola Vlade kaže da je prekršen zakon, pola Vlade kaže da nije prekršen zakon. Onda dođe onaj maniti da zasoli i on kaže da je sve u redu, nije ovako, nije onako, puj-pike ne važi se, prošlo tri dana. Naravno da iritirate javnost.
Sada mislite da iz tog galimatijasa izađete sa ovim zakonom. "Imamo zakon". Pa šta ako imamo zakon. Malopre sam vam rekao, popričajte sa bilo kojim sudijom i reći će vam da se 70% novih zakona koje je usvojila Narodna skupština ne primenjuje. Od toga 50% nije moguće da se primeni. Uzmite relaciju Trgovinski sud – Agencija za privredne registre. Mora Vrhovni sud da daje tumačenje i jednima i drugima šta je zakonodavac mislio. O tome pričam.
Ovaj zakon može da prođe tek kad se donese novi Ustav Republike Srbije, pošto u postojećem nema ustavnog osnova. Kako ćete da se borite protiv kriminala? Imate sve instrumente, poluge vlasti.
Imate budžetsku inspekciju, imate poresku, imate policiju, imate UBPOK. Nemojte da vodite borbu protiv korupcije preko medija.
(Predsedavajući: Prekoračili ste vreme.)
Ne volim borbu protiv korupcije preko medija. Ne morate ništa u medijima da pišete, obavestite nas da je pokrenut postupak protiv tog i tog, završava se u nekom roku, ali obezbedite dokaze za normalan postupak, a ne kao Batić. Nije lep Batić, hajde da vodimo postupak protiv njega. Digoste mu cenu 5%. Sa 00 nešto, sada je na 00,5. Ne ide.
(Predsedavajući: Prekoračili ste vreme.)
Ovako ste Obradovića podmetnuli, gurnuo je zakon, Vlada mirna, svi mirni. Vi ste na Odboru za finansije kao nešto radili, nešto ste završili. Šta ste završili?
Čim ste počeli da radite imali ste Aligrudića. Da li postoji neki ustavni osnov? Sada mnogo više vodite računa o finansijama nego bilo ko drugi. Svi moramo da vodimo računa o finansijama, ali mora zakonit put da bude, mora put da bude u skladu sa Ustavom, jer ćete da donesete zakon i on neće da se primeni. Zakon o radiodifuziji donet je pre tri godine i ne primenjuje se. Kazaćete – doneli smo zakon i rešili smo oblast. Niste rešili. Tako će biti i sa ovim zakonom.
Nezavisno od sudbine amandmana, a pre svega kad pominjem sudbinu ovog amandmana mislim na stav predlagača, da li će on to da prihvati ili ne.
Amandmanom se traži ono što je zapisano u Ustavu Republike Srbije. Sada, pošto ima tu i novih poslanika, samo da vas upozorim da ovo nije prvi put da se greši. Podsetiću vas da je prvi put onaj malo veći DOS od 18, 19 koliko je bilo, napravio grešku kada je sličnu odredbu ugradio u Zakon o radiodifuziji.
Ona se ticala izbora članova Saveta Radiodifuzne agencije gde je tražena neka vrsta kvalifikovane većine. Svela se na 126, što izvorno i sada stoji u predlogu kako treba da izgleda ovaj član 20. Predloga zakona, u stavu 1.
Da bi izašli iz te situacije, da bi se kasnije pristupilo čitavom lancu izmena i dopuna Zakona o radiodifuziji, DS je čak smislila varijantu da oni podnesu predlog da se razreše neki članovi, pa kada se završila diskusija i verovatno onaj koji je podneo predlog za razrešenje, valjda će da glasa za svoj predlog.
DS nije glasala za svoj predlog, pa se stvorila kontra teža, gde je navodno ozakonjen njihov prethodni izbor, koji je bio i te kako sporan. Vi iz DSS i G17 plus znate, jer ste tada u medijima naročito prigovarali, a setićete se da se taj izbor odnosi i na ono čuveno glasanje iz Bodruma.
Sve to je omogućio jedan član Zakona o radiodifuziji, potpuno identičan članu 20. stav 1. Gospođa Radeta je podnela amandman tražeći da se stav 1. u smislu izbora usaglasi sa odgovarajućom odredbom, meni se čini da je član 80. Ustava Republike Srbije. Međutim, nije samo to problem u ovom članu. U ovom članu postoji nešto što je bezobrazluk, a to je poslednji stav tog člana.
Kaže se: ''Nakon izbora, predsednik, potpredsednik i članovi Saveta polažu zakletvu pred Skupštinom, čime preuzimaju dužnost''. Sada narode, slušajte kako glasi ta zakletva ovih eksperata. "Zaklinjem se na odanost Republici Srbiji". Šta to znači, ne znam. "Obećavam da ću poštovati Ustav i zakone". To su valjda i Velja i Vuk i svi koji su se kleli ovde.
Vidite i sami kako poštuju Ustav i zakone. "Zaklinjem se čašću". Imamo ova dva beščasna, koja su u crkvi potpisala zakletvu, pa pobegli iz stranke. Otišli. Ovaj je otišao kod Tadića, pošto su komšije u Lazarevcu, a ovaj ko zna gde je, kod pobratima Karića. U crkvi se zakleli. Zašto unosite tekst zakletve za ove koji nisu ni funkcioneri? Oni su u sistemu državne uprave, kako ste napisali u obrazloženju.
Ako se ide tom logikom, svi oni koji su u sistemu državne uprave treba da polažu zakletvu. Onda će i, kako ga vi sada zovete, onaj državni sekretar, pomoćnik ministra, sekretar ministarstva, načelnik odeljenja, sekretar nekog odeljenja, svaki poslovođa trebati da polaže zakletvu, jer je on u sistemu državne uprave, a i ovi ljudi su u sistemu državne uprave.
Molim vas, zakletva je kategorija koja se propisuje Ustavom i samo oni funkcioneri koji predstavljaju organ, poput predsednika Republike ili članovi Vlade, podležu obavezi polaganja zakletve, svečane izjave.
Ako vi sa zakletvom idete toliko daleko i toliko široko, onda ćete tražiti zakletvu i od onoga koji radi u prijemnici.
Verovatno će tražiti odanost i od onoga koji radi u kuhinji, da ne prođe kao Maršićanin pre tri godine, tri meseca nije mogao da se oporavi. Budite oprezni šta unosite u zakon. Budite uvereni da će ovaj zakon da ima neuporedivo goru sudbinu od Zakona o radiodifuziji.
Zakon o radiodifuziji je usvojen 2002. godine, čini mi se, nekoliko puta je menjan. Savet je nekoliko puta, na neki način, došao kao tema Narodne skupštine, uvek se otvara, neki put zbog onog 9, neki put zbog neke polovine ili trećine, neki put zbog dužine mandata, neki put zbog onog žrebanja kada je izbor, kada se stave one ceduljice, pa Marković vrti po onom akvarijumu i vadi.
Zašto to radite? Valjda ste jači za jedno iskustvo, pa imate negativno iskustvo sa Nacionalnim prosvetnim savetom, kako mi se čini.
Godinu i po dana nismo mogli da izaberemo taj savet, po vašem zakonu, ne mi iz opozicije, nego vi iz vlasti niste mogli da izaberete članove.
Uporno idete sa lošim rešenjima. Imate svest o lošim rešenjima. Znači da to namerno radite. Zašto?
Da li ste se vi iz DSS posvađali sa Mlađom, pošto on sada koristi finansije, pa biste hteli da malo kontrolišete ovako-onako. Sedite, pa se dogovorite. Ukoliko ta vaša Vlada ima neki program, neku ideologiju, neko vezivno tkivo, ima tri tačke oko kojih ste se vezali, ali vi nemate nijednu tačku osim tačke – sedi u fotelju, budi neko na vlasti, trpi sve ovo sa strane.
Znam da se vi iz DSS u suštini jedete kada čujete Vuka Draškovića. Šta onaj sve može da izlupa nemate pojma, ali vama se pripisuje, vi preuzimate rizik. Vi ste kolateralna šteta njegovih gluposti.
Možete da zamislite, ubacite nekog iz SPO u ovo, to ima da bude smehotresna olimpijada. Oni čak uzimaju rekete na pljeskavicama na Sajmištu, gde je onaj Trpković. Nemaju koga da kandiduju. Moraju ljude iz ambasade koji su neki poslanici stalno da transportuju ovde, dok ne uvedu ovo video glasanje.
Ovim amandmanom tražimo da se u članu 21. stav 1. reči "šest godina" zamene rečima "četiri godine". Radi se o članu koji propisuje dužinu trajanja mandata članova Saveta. On glasi: "Član Saveta bira se na period od šest godina", a mi predlažemo "četiri godine".
Zašto predlažemo četiri? U Ustavu Republike Srbije samo je na dva mesta vremenski ograničen mandat: kada su u pitanju poslanici, kada je u pitanju Vlada – tu je rok četiri godine, i kada je u pitanju predsednik Republike – njegov mandat traje pet godina.
Znači, ako ova, kako vi kažete "institucija", mada to ništa ne znači, ali od donošenja Ustavne povelje reč "institucija", ne mogu da kažem nešto drugo osim generički pojam za sve što liči na organ sa dva ili više članova, sve je kod vas postala institucija, tako da je i Savet ministara postao institucija, a verovatno će i Vlada Republike Srbije na kraju da bude samo institucija, više ništa drugo.
Ako je Obradović planirao da to izmesti malo dalje od Skupštine, a prilično dalje od izvršne vlasti, onda ne vidimo nijedan opravdani razlog zašto bi nekome mandat bio šest godina. Ako neko smatra da putem dužine mandata može da spreči, eventualno, nedozvoljene uticaje na članove Saveta, onda je napravio veliku grešku. Zašto je napravio grešku? Onaj ko bira, on i razrešava. To vam je jasno.
Ako sve ovo progurate ovako, zašto bi sledeće godine vlada SRS trpela članove Saveta koje ste vi izabrali, pogotovo Vukove ili Karićeve. Doduše, predsedavajući, niste odgovorili na nekoliko pitanja koja su došla sa ove govornice – šta da radimo ako je Karić podneo amandman na čl. 66. i 67. Predloga zakona, na ova dva člana koja ne postoje?
Predlagač zakona ne zna koliko ima članova zakona, a od nas tražite neku preciznost. Šta ako je Karić zapeo da podnese amandman na član 67. ili ovaj Tadićev komšija na član 66, kako ćete? Reći ćete "amandman nije dozvoljen". Zašto? "Zato što ne postoji član", a predlagač se u obrazloženju poziva na taj član. Morate malo da cenite Narodnu skupštinu kao "instituciju".
Znači, sa ovim različitim propisivanjem dužine trajanja mandata ne postižete ono što ste hteli. Taj uticaj je nemoguće da se izbegne. Takav uticaj postoji u Savetu NBS. Savet NBS je nadzorni organ koji, radi dnevnice, dobre plate i one naknade, ima da prihvati sve što Jelašić bude uradio. Da biste razrešili nekoga tamo, to je komplikovana procedura, to je nemoguće.
Vi ste kao zvaničnog predlagača izbora na neke funkcije upisali nadležni odbor, a to je Odbor za finansije. To je za dve i po godine prvi put. Znači, pre dve i po godine se počelo sa idejom da pomoćno telo, radno telo Narodne skupštine bude predlagač. Onda je to već krenulo kao zaraza i kod radiodifuznog i kod drugih organa koji se formiraju na bazi pojedinačnih zakona. Vi idete, Odbor za finansije – predlagač i sve se u Odboru za finansije završava.
Sećate se kako je na brzinu Kori Udovički ubačena. Vi iz G17 se verovatno sećate. Mlađa je zbog novog zakona skinut, donet je novi zakon, seo Bogdanović, tuc-muc, pa Kori Udovički.
Bila je dva-tri meseca, pola godine, a posle toga su se konstatovale silne nepravilnosti prilikom njenog izbora itd.
Niste izvukli pouku iz negativnog iskustva, već to ponavljate. Znači, vama nije cilj da rešite ovo, vama je cilj da komplikujete stvari, da se ove stvari ne razreše. Kako onaj aforizam u "Velikoj Srbiji" kaže: "Kako da suzimo korupciju na uske krugove?" Jeste, na vladine krugove smo je suzili. Tu je legalizovana.
Samo vas podsećam, kada ste formirali ovu vladu rekao sam vam da je ona interesno podeljena na šest grupa, šest zatvorenih grupa. Niste uspeli da me demantujete, već potvrđujete ono što sam tada rekao, a tada ste osporavali. Sada vam ponovo kažem, povucite ovaj zakon. Ako mislite da sa mandatom od šest godina možete da sprečite nedozvoljene uticaje na savet ove institucije, to možete verovatno da ubedite nekoga ko je naivan, ko prati ovaj prenos i kaže – "vidi onog jadnog Koštunicu, on bi stvarno hteo da šest godina niko ne utiče".
Ljudi, nije tako, utiče se preko članova tog saveta. I taj savet će da izabere vaše ljude, ne da bi se rešilo pitanje javnih finansija nego da bi se stišalo. Uvek imate neku instituciju koja stišava. Nijedna vaša novoformirana institucija nije rešila problem, nego imamo Vladu koja ne želi da vlada, imamo ministre koji ne žele da budu odgovorni. Ovo ćemo Agenciji, ovo ćemo Direkciji, ovo ćemo Zavodu, a ima pečat EU, dali su saglasnost. Nataša Kandić zadovoljna, ćuti dobro je, zadovoljna je.
Tako vi vladate. Vi ne želite suštinski da vladate. Saučestvujete i aktivno doprinosite razaranju države i institucije, jedne, druge, treće, jer kada biste hteli da osnažite državu, društvo, ekonomiju, nikada ne biste ove stvari ovako radili.
Pozovite vašeg Mlađu Dinkića, neka uzme od budžetske inspekcije, a siguran sam da budžetska inspekcija u Nišu zbog vašeg lokalnog rivaliteta tamo, Demokratska stranka, jedna, druga struja, DSS, G17, Nova Srbija, zbog toga što znam kakva vam je struktura – tražite izveštaj i dobićete verovatno pet kilograma materijala sa strahovitim kriminalom za proteklih osam godina, za vreme demokratske vlasti u gradu Nišu. Imate to, zašto ne prikažete, ako baš želite da se borite protiv kriminala i želite da se državna sredstva koriste namenski itd.
Sada je svima jasno da Zakon o javnim nabavkama nije donet da bi se uveo red u javnim nabavkama, nego da bi forma zadovoljila nečiju suštinu, pa će biti prekopan Beograd, pa osnovni ugovor na dva miliona, a sa aneksima na 200, sve legalno, restriktivni postupak, tražili ste tamo tri godine za neke da ne bi mogli da konkurišu.
Znači, ne želite da rešite. U tu priču ubacujete šestogodišnji mandat članova Saveta. Sledeće godine kada dođemo na vlast, ako ih u međuvremenu izaberete, odmah ćemo da ih razrešimo.
Kada ste već toliki pobornici struke i ekspertskog znanja zašto niste raspisali konkurs i neka se prijave, na konkursu da se izaberu stručnjaci. Nećete to, jer može da proleti neki koji nije podoban, pa će napraviti dar-mar.
Ovi su imali Čovića kad je teško, a ovi imaju Trpkovića kada treba da se trpi. Znači, pokvarena ideja, nije iskrena, ne želite ovo da regulišete nego da se pohvalite kako imate organe, kako je neko drugi nadležan, svi su nadležni i niko nije nadležan. U tom stanju fukare plivaju, one Andrićeve fukare. Kod nas te fukare dugo plivaju, o tome se radi. Za čas promene boju, za čas promene stranku, posao. To su oni ljudi koji su podobni za sve režime, oni će da vam nabace članove ovog saveta.
U Vladi imate ljude koji nisu sposobni da budu profesori i docenti na fakultetu, a ovde su uspešni ministri. Šta sve mogu da proguraju u ovom savetu? Vama je mandat od šest godina jedina garancija. Nije tačno. Nađite mi na osnovu kog propisa, na osnovu koje uporedne prakse, na osnovu koje odredbe Ustava planirate da nekome date mandat od šest godina, uz mogućnost da se dva puta izabere. To bi bila katastrofa, 12 godina čovek da bude član Saveta. Prve godine malo će da glumi, kao nešto ozbiljno rade, a onda kada se utale videćete kakve su javne finansije i šta će da bude.
Ideja nije sazrela, nema ustavni osnov. Na bazi vašeg iskustva od kada ste na vlasti, one prethodne, pa i onih ranijih, ovakva rešenja ne mogu da prođu. Ovo je neostvarivo kod nas. Setite se kakav je bio izbor članova Radiodifuznog saveta, najmanje četiri puta smo ih birali i razrešavali. Vi ste dali nešto identično, samo što niste rekli da se prvi put bira na tri, četiri, nego ste dali neki mandat.
Vi ste se kleli u onaj savet Narodne banke Srbije. Da li nešto radi sada? Da li se sećate koje su nadležnosti tog saveta? Nema nadležnosti. Usvaja godišnji izveštaj, finansijski plan, završni račun, guverner ima sa viceguvernerima kolegijum, završava posao. Ode kod činovnika MMF, onaj mu kaže to i to, on izađe ovde, izdeklamuje to i kraj priče.
Mi ne želimo takvu vlast. Možda vam se srpski radikali ne sviđaju zbog toga, možda su ovakvi, primitivni i prosti, ništa ne znaju, kako reče onaj da nisu završili škole, neka to bude glavna vaša argumentacija, ali dajte malo sa činjenicama, pomerite prašinu da vidite šta je suština. Nemate šta da nam osporite.
Svesni ste potpuno pogrešnog puta, svesni ste toga, ali to želite namerno, jer vama nije zadatak da se unapredi ova država, da se poboljša stanje, vaš cilj jeste da se pliva malo na ovom talasu dokle ste podobni i, evo, u vreme kada mnogo važnije teme zaokupljaju našu javnost, okruženje i inostranstvo, dobijamo predloge zakona koji nemaju ustavni osnov.
Politički život Srbije nažalost nije u Skupštini i to je dugoročni problem ovog naroda i ove države. Politički život ove države nalazi se po nekim kuloarima, hodnicima, budžacima, na nekim televizijama, ustaškim glasilima u centru Beograda, a ne u Narodnoj skupštini gde treba javno da se popriča o svemu.
Mali je broj onih koji su izašli ovde da pričaju nešto u prilog ovom zakonu. Nisu mogli da kažu gde je ustavni osnov za ovaj zakon, nisu mogli da ga pronađu, nema ga. Pozovite predlagača i neka u predlogu zakona nađe članove 66. i 67.
Gospodine predsedavajući, samo da ukažem na jednu stvar, ovde nešto sa logikom nije u redu.
Ištvane, nigde u Ustavu ne piše – zabranjeno je ubiti čoveka. Pročitajte ceo Ustav i videćete da nema takve odredbe. Ali, ako se ubije čovek, ubica se kažnjava. Svi znaju da ta zabrana postoji i da se ta zabrana nalazi u nekom krivičnom zakonu.
Znači, ako idete sa tom logikom da nešto nije moguće samo ukoliko je zabranjeno Ustavom, onda smo pogrešili temu o kojoj pričamo. Zna se, član 70, 72. i 73. Ustava Republike Srbije daju okvire nadležnosti za šta je nadležna Republika.
Lepo ste primetili i potvrdili ono što sam rekao, u ustavno-pravnim sistemima nekih država, počev od Francuske, itd, postoje, ali u Ustavu, odredbe o računskom sudu i na bazi te odredbe Ustava donosi se zakon o računskom sudu, a ustavnim odredbama je propisan sastav računskog suda, mandat itd. Sve to stoji u ustavima okolnih država.
Uzeću primer Francuske. To je sve lepo DSS napisao u svom prednacrtu novog ustava Republike Srbije. U obrazloženju je to rekao. Ali, nemamo ustavnog osnova za Računski sud itd, nemamo mogućnosti za kontrolu.
Šta se desilo da neko bocne Radojka Obradovića da podnese predlog zakona i sada svi glume, to je neki poslanik itd, a ovamo ćete da progurate da se donese.
Sami znate da za to nema ustavnog osnova. Sada izlazite ovde i ubeđujete nas, pa to svi znaju – ono što nije zabranjeno, dozvoljeno je. Evo, u Ustavu nema odredbe o ubistvu čoveka, a zabranjeno je. To su neke stvari o kojima mora da se vodi računa.
Pozivate nas da glasamo, pokušali smo amandmanima da vam skrenemo pažnju da ovaj zakon nema ustavnog osnova. U potpunosti se slažem sa vama – nezavisan, stručni organ, koji kontroliše. Pogotovo mi se sviđa ono što ste rekli da Skupština ima svoj budžet, da pravosuđe ima svoj budžet, a mi to pričamo tri godine.
Da li ste videli novi Predlog budžeta za 2006. godinu, da li postoji poseban pravosudni budžet? Ne. Zašto nam onda pričate to. Zar je moguće da poslanici na vlasti, Vlada, ministarstva, menjaju pravni sistem Republike Srbije, donose i predlažu nove propise, a međusobno ne komuniciraju, kako bi ti propisi bili usklađeni.
Podržavam sve što ste rekli, ali samo mi odgovorite na pitanje zašto vaš Mlađa nije stavio poseban pravosudni budžet? Zašto Skupština nema svoj poseban budžet?
Nemojte vi sada pričati nama iz opozicije. Mi ne shvatamo da to treba da bude nezavisan stručni organ, pa neće valjda poreski ili neki budžetski da kontroliše sud. Slažem se sa vama, ali zašto vaš Mlađa nije predvideo pravosudni budžet.
(Predsedavajući: Vreme.)
Da je Mlađa predvideo pravosudni budžet, da vidimo da postoji neki kontinuitet, ideja kako da se uredi, možda bi promenili mišljenje u pogledu nekih tehničkih rešenja. Ali, vi nama spočitavate nešto što niste hteli da uradite. Vi ste nekoegzistentni.
Ovde se tačno vidi: Obradović, Odbor za finansije i Ministarstvo finansija, uopšte se nisu dogovarali oko ovog zakona. Pravosuđe, Ministarstvo finansija, nisu se dogovarali oko zakona. Ministarstvo za državnu i lokalnu samoupravu i Radojko Obradović uopšte nisu razgovarali, sudeći po ovim rešenjima.
Predsedavajući jutros nije bio u sali, pa da se malo vratimo na ono o čemu smo pričali. Nema Radojka Obradovića, verovatno piše tekst kojim povlači ovaj predlog zakona iz procedure. Ako kojim slučajem on to ne sme da uradi, prisutnog predstavnika Vlade, doduše ne po ovoj tački dnevnog reda, upozoravam da ovaj zakon nema ustavni osnov.
Jutros su neki pokušali da brane Radojkov Predlog zakona.
Svi vi koji branite ovaj predlog zakona, povodom ovog amandmana na član 51. stav 5, zamolio bih vas da pročitate da član 51, koji ima svoj naslov – "Sredstva za rad", pa kada se okrene nekoliko stranica i dođe na stranu 17 obrazloženja, tamo stoji – "Članom 51." to je podvučeno, u nastavku piše – "propisano je da je rad Institucije javan, u skladu sa zakonom i Poslovnikom, kojim će se bliže urediti način obaveštavanja javnosti o radu Institucije".
Na bazi ovog obrazloženja za član 51. stiče se utisak da je naziv tog člana – ''Javnost rada'', ali naziv i materija koju taj član tretira je "Sredstva za rad".
Vi nas terate da glasamo za nešto, a predlagač ne zna ni šta je napisao.
Zamolio bih vas da okrenete još jednu stranicu obrazloženja, gde se kaže, "Procena iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona", pa ako preskočimo prvi i drugi pasus gde daju neke podatke o upravnoj praksi, doći ćemo do ovih pasusa, koji otprilike ovako glase: "Početna sredstva koja bi se izdvojila, koristila bi se za tekuće troškove poslovanja Institucije, obuku državnih revizora i informatičko opremanje radi otpočinjanja rada Institucije (početni broj zaposlenih bi bio oko 40 do 50 zaposlenih).
Postoji realna mogućnost da se deo finansijskih sredstava potrebnih za otpočinjanje rada Institucije obezbedi preko međunarodne tehničke pomoći i iz drugih donatorskih izvora".
Dolazimo do suštine amandmana gospodina Krstina, kojim traži da se briše stav 5. koji omogućava finansiranje rada ove, kako vi kažete Institucije, sredstvima iz inostranstva. Naravno, dosledno zastupamo naš stav i prilikom usvajanja budžeta Republike Srbije za 2005. godinu.
Sećate se, u razdelu koji se odnosi na predsednika Republike, takođe su planirana donatorska sredstva za predsednika Republike. Ako trajni izvor sredstava za sve vaše izmišljene institucije treba da budu donatorska sredstva, onda je to otprilike, po sistemu da se u mišolovci nalazi besplatni sir, ali onda znate kakva je posledica takvog besplatnog sira.
Ovde imam i dokument američke ambasade, to je memorandum, gde su izvesna gospoda još 1997. godine dobila 6.780 dolara, naravno na ruke, pošto Amerikanci moraju precizno da vode evidencije kada iz ambasade isplaćuju na ruke neke poslušnike i doušnike, pa ima i za koga, preko koga i za šta.
To je za studentski pokret, za nameštaj i druga sredstva neophodna za destruktivno delovanje protiv Republike Srbije i građana Republike Srbije.
Iskoristio bih priliku, neće to biti velika zloupotreba, s obzirom da ću malo da promovišem knjigu prof. dr Smilje Avramov.
U knjizi koja je nedavno izdata, objasnila je kompletan sistem delovanja nevladinih organizacija.
Nisu nevladine organizacije tu da bi uzimale pare iz inostranstva, da bi se njihovi čelnici udebljavali poput onog Derete u Građanskoj inicijativi. To je smišljen, destruktivni rad na razaranju državnog tkiva Republike Srbije.
Poučeni tim saznanjem, predlagač nam predlaže da nam neko iz inostranstva finansira nezavisnu instituciju u sistemu državne uprave. Molim vas, nebuloza do nebuloze. Prosto ne verujem da u Vladi nema ko da pročita ovakav predlog zakona.
Pozivam Vladu da da negativno mišljenje, da izvrši uticaj na svoje poslanike u Narodnoj skupštini i da se ovaj predlog zakona odbaci, kako bismo zaboravili današnji dan sa ovim mučnim raspravama povodom jednog nebuloznog predloga.
Molim vas, eksperti, vi koji nas kritikujete zato što smo digli glas povodom ovog zakona, nađite mi član 66. i 67. Predloga zakona. Ima ga u obrazloženju, ali ga nema u tekstu Predloga zakona.
Za šta ste vi eksperti? Za prepisivanje, za šta? Kako ste došli na ideju da ovo umetnete u državno tkivo Republike Srbije, nešto za šta ne postoji ustavni osnov, pa čak i izmišljate članove kojih nema?
Sada nas terate da glasamo. Nećemo da glasamo, ali ćemo da vas omalovažimo na svakom mestu, da građani Srbije vide koja je destruktivna politika Vlade Vojislava Koštunice.
Ovim amandmanom SRS je htela, pre svega, da skrene pažnju da kada se donosi Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju,  verovatno je bilo poželjno da se na istoj sednici razmatra i Zakon o deviznom poslovanju, jer oni ipak čine organsku celinu.
U stavu 1. ovog člana rekli ste da se ovim zakonom uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje. Na ovaj način želite da stavite do znanja punoću ove odredbe da se ovim zakonom, kao jedinim, uređuje spoljnotrgovinsko poslovanje, svesni toga da sigurno postoje i drugi propisi koji uređuju spoljnotrgovinsko poslovanje.
Samo neke ću da nabrojim. Recimo, propis koji uređuje promet naoružanja, propis koji uređuje promet zlata, on se nalazi u Zakonu o deviznom poslovanju i da ne ređam dalje. Postoje još neki propisi.
Ako ste želeli tu specifičnost da izrazite, onda ste to mogli na drugi način. Vi ste izabrali način koji je zbunjujući. Kažete, u stavu 2, gde pravimo praktičnu intervenciju da se zakonom može, u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i propisima EU, urediti spoljna trgovina pojedinom vrstom robe ili usluga. Ovim zakonom, u članu 1. stav 2. kažete da će nekim drugim zakonom da se uređuje i odmah ste dali definiciju okvira za taj zakon.
Uzeli ste EU i Svetsku trgovinsku organizaciju. To je neprimereno na taj način urediti, bez obzira što u Ustavnoj povelji Boška Ristića stoji primat međunarodnih propisa koje smo ratifikovali u odnosu na domaće propise. Nemate zemlju u kojoj se daje primat međunarodnim propisima u odnosu na domaće zakonodavstvo.
Nema potrebe da mi objašnjavate, vrlo dobro znam te stvari. U suprotnosti je sa definicijom suvereniteta. Vodite računa kad objašnjavate. Suverenitet je sveto pravo svakoj državi.
Svesni ste toga da propisi EU koji to regulišu, tako ne može da se kaže, ali uslovno da kažem, spoljnotrgovinsko poslovanje, odnosno trgovina, zasnivaju se na preporukama, direktivama, autonomnim pravima pojedinih država, u pogledu rezervi koje su izrazile za pojedina strateška opredeljenja EU.
Imaju države pravo i na odgovarajuće rezerve, u skladu sa svojom ekonomskom politikom. Toga ste svesni. Imamo situaciju da obavezujući značaj dobija preporuka Saveta ministara EU, obavezujući značaj dobija preporuka ministra, što je situacija sa Holandijom i Belgijom.
Zakon je opšti okvir, a posle ministar svojim naredbama, direktivama propisuje te stvari. Zaboravili ste da vama vodilja za ovaj zakon mora da bude Ustav Republike Srbije.
Pričate o Svetskoj trgovinskoj organizaciji. Znate i sami koji problemi postoje kod Svetske trgovinske organizacije. Džinovi, giganti države, imaju problema sa pravilima Svetske trgovinske organizacije. Znate i sami da tu spoljnu trgovinu u celom svetu drži ''Rotari klub''. Oni se time hvale.
Oni u svojoj brošuri kažu: mi rotarijanci vladamo svetskom trgovinom. To njihov interes određuje. Slabo ste čitali, niste dovoljno čitali ovu oblast, a u bilo kom ministarstvu u Vladi Republike Srbije mogli ste da naiđete na ogromnu knjigu o Svetskoj trgovinskoj organizaciji, u svim ministarstvima postoji knjiga. Pa urugvajski pregovori, ovi, oni, pa neka pravila itd. Znate i sami. Nemate pravo da nama instališete nešto što ni vi niste svesni šta je taj princip.
Znači, podržavamo koncept – jedan zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, koji na opšti način reguliše spoljnu trgovinu. Slažemo se.
Mogućnost pojedinačnih zakona, u zavisnosti od nekih specifičnosti, koje su tehničke prirode itd. i to možemo da prihvatimo, ali da nam u startu ubacujete nešto kao načelo, nedefinisano načelo, to ne možemo da prihvatimo, kao što ne možemo da prihvatimo da jedan zakon kaže da ćemo drugim zakonom da regulišemo to, na principima toga i toga.
Da je normalnog Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, dobili biste veliku pridiku na stav 2. člana 1. ovog predloga zakona i Republički sekretar za zakonodavstvo bi vam to vratio i rekao da ovo nije norma.
Ovo je jedna politička deklaracija, želja, opredeljenje – sviđalo se babi, pa zamislila da može da bude tako i tako. Normu nemojte da opterećujete parolama. Ovde je u pitanju čista parola i ona se pojavljuje na još nekim mestima.
S obzirom da vi sada razmišljate, odmah ću da vas razuverim, nemojte baš mnogo da pametujete. Tvrdim vam, ukoliko usvojite amandman gospodina Markovića, ništa vaš koncept zakona ne gubi, mnogo više dobija. Zašto mnogo više dobija?
Dobija zato što vi, kao ministar, stičete pravo da kažete – "molim vas, kada je u pitanju ova roba, videćemo koji su interesi Republike Srbije, privrednih subjekata u Republici Srbiji i da li treba da prihvatimo sve i svašta što nam se gura".
Evropska unija je postala jaka onog momenta kada je stabilizovala svoje unutrašnje tržište poljoprivrednih proizvoda. Da li je tako, ministre? Jeste tako.
Kada je naterala poljoprivrednike da se bore za kvote i obezbedila stabilnu proizvodnju, prehrambenu sigurnost, sada svi koji nešto od poljoprivrede izvoze u Evropsku uniju, finansiraju poljoprivredu u Evropi. Već godinama nemate one proteste u Francuskoj, Italiji, Španiji, da sa baca roba itd.
Obezbeđenje prehrambene sigurnosti obezbedilo je stabilnost Evropske unije. Da vam sad ne ređam statističke podatke. Zna se koliko u njihovim stogovima ima rezerve šećera. Verovatno za tri, četiri godine imaju svoje rezerve šećera.
Celokupna politika agrara Evropske unije se zasniva na borbi za kvote, da bi se obezbedila stabilna proizvodnja. To je zatvoreno tržište. Ne može niko nama da kaže da je otvoreno tržište. Da je otvoreno, i kranjska kobasica iz Slovenije bi išla u Evropsku uniju, ali ne može da ide, ima neki procenat vlage više nego što treba, pa oni brže-bolje pojurili ovde.
Oni koji su 55 vojnika streljali, zahvaljujući onom Svilanoviću, koji je otvorio ovde "Merkator" i zaludeo ovaj narod, da bi zaposlio svoju ženu, oni preko Srbije žele da se instaliraju na rusko tržište. To vi znate. To je njihov interes. Njima je zatvoreno tržište tamo. Vodite računa.
Znači, u svim odredbama ovog zakona gde postoje pravila, kodifikovana, verifikovana, međunarodnih ekonomskih odnosa u funkciji slobodne trgovine između privrednih subjekata iz različitih država, imate podršku SRS.
U onim odredbama, gde otvarate naše tržište kao konzervu, kao što je to uradio Labus, početkom 2001. godine, pa pustio sve, mogao je da uveze ko šta hoće. Šta su uvozili 2001. godine? Prevashodno robu koja se proizvodi u Srbiji, da bi konkurisali našim proizvođačima. Ima ovde privrednika, nijedan neće da ospori ovo što sam rekao, jer je na svojoj koži to osetio.
Ovaj zakon treba da bude i u funkciji očuvanja i razvoja naše proizvodnje i zadovoljavanja, pre svega, naših interesa. Svaka država štiti svoje interese. Nemojte vi mene da ubeđujete da ja treba da štitim interese "Filipsa" ili neke druge firme iz inostranstva. Ne. Zašto bih ja štitio njihove interese, ako naši građani ne mogu da se zaposle, ne mogu svojim radom da obezbede egzistenciju?
Vi ste podobni za inostranstvo zato što ste otvorili sve za njihove proizvode. Nisam vam poneo ovde onu studiju. Znate za "Belu knjigu" koja je objavljena 2001. godine, o uslovima za priključenje EU i koje su štetne posledice pravila EU po poljoprivredu. Imate primer Poljske, Češke, Mađarske. Od velikog izvoznika postala je agrarno i prehrambeno zavisna država u jednom periodu. Vodite računa šta radite.
To otvaranje mora da bude sa merom, pre svega, interesa naših privrednih subjekata i građana Republike Srbije.