Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Tražio sam repliku, pošto me je gospodin Čikiriz pomenuo, ako to dozvoljavate.
Pomenuo me je u vrlo negativnom kontekstu. Evo o čemu se radi, hajde da kažem, pošto nisam mislio to da vam pričam, ali očigledno moram. Očigledno je da je SRS jedina politička stranka koja vrlo dobro zna EU, NATO pakt, pa obaveštava građane kako to izgleda tamo.
Gospodine Čikiriz, bio sam u poziciji da pokrenem disciplinski postupak protiv advokata Van der Spula i zastupao sam Vojislava Šešelja pred disciplinskom komisijom Advokatske komore u Holandiji. Morao sam da proučim sve propise Advokatske komore i advokature Holandije.
S obzirom da je nasilno nametnut Vojislavu i drugi branilac, Dejvid Huper iz Velike Britanije, a tamo postoje dva advokata s tim imenom i prezimenom, jedan mnogo slavan za govor mržnje i drugi totalno anoniman, njemu su nametnuli ovog anonimnog, tako da sam i tamo morao da pokrećem postupak zajedno sa Borisom Aleksićem.
U Hagu sam učestvovao u pretresu gde smo ukazivali na disciplinske propuste Van der Spula. Kada nešto pričam, pored nekog teorijskog znanja, ima nečeg i praktičnog i molim vas, budite oprezni kada veličate EU, jer vam tvrdim da vi nikada u životu niste bili pred jednom takvom komisijom jedne organizacije kao što je Advokatska komora Holandije.
Koliko je to zatvoren sistem u kome stranka koja prigovara može da govori dva minuta, replika tri minuta, predmet se zatvara i svog advokata brane od svega i svačega. Moja iskustva u EU su poprilično bogata, a smatram da nema potrebe da svaki put pričam i da potenciram da se neke moje reči zasnivaju na iskustvu.
Hvala, gospođo Đukić Dejanović.
Vrlo kratko, gospođo Đukić Dejanović. Pa, evo, ja sam s jednim čovekom, nismo advokati, mi smo zastupali Vojislava Šešelja, a gospodin Čikiriz kao advokat morao je da ima advokata.
U pitanju je gotovo identičan amandman, samo što mi nismo tražili promenu stava 2. nego dodavanje novog stava 5. Ali, slažem se i sa ovim mišljenjem Vlade da vam kažem iskreno. Ipak mislim da je ovo materija Zakonika o krivičnom postupku, gde treba da se precizira kada se vrši pretres stana i kada se traže neki spisi i predmeti, pa ukoliko je u elektronskoj formi, da se propiše neka forma.
Skrenuli smo pažnju, ovo što Petković reče, to je stvarno činjenica, na običnom flešu možete da nosite tri advokatske kancelarije, a ne jednu. Sada, dobar je naslov iznad ovog člana, a to je lišavanje slobode advokata i pretres stana itd, bez namere da se izvuče neki zaključak koji bi generalno obuhvatio sve advokate.
To nije cilj, zato što postoje advokati koji jedva krpe kraj s krajem i to je poznato, ali postoje, gospođo Čomić, i oni garagani koji se reklamiraju. Možete da pišete koliko god hoćete u zakonu da se ne reklamiraju, ali kad se kaže Boško Ristić, odmah se zna, član dva pravosudna organa, advokatska kancelarija, predsednik Odbora za pravosuđe, svrbi vas dlan, gospođo Čomić, pa jeste, i ako hoćete da rešite predmet, znate gde treba da se obratite.
Ako predsednik Tadić ima sudski spor i zastupa ga advokatska kancelarija Homen, onda zna se ko vedri i oblači u Ministarstvu pravde, državna sekretarka Homen, ali mi taj problem ne možemo da rešimo zakonom. To je problem. To se ne rešava zakonom.
Ovaj zakon je stvarno prenormiran. Ovaj zakon kako ste ga napisali, on jeste uvreda za advokatsku profesiju i poprilično dovodi u pitanje međunarodne standarde i ovo što međunarodne organizacije advokata propisuju kao svoj standard i ono što se primenjuje.
Malopre ste čuli gospodina Mikovića. On sve ovo što čita, to je iz 99. godine, one mračne godine. Tada je profesionalni kodeks advokata ponovo donet, inoviran itd. Jednostavno, to je bio uslov da naši advokati budu članovi međunarodnih asocijacija advokata, i ono što je za kodeks, to je za kodeks. Nema ovde – baci ruku u pola šest, pa ćemo sada pola kodeksa da ubacimo u zakon. Ako se tako razmišlja, molim vas, onda se postavlja pitanje – zašto donosimo ovaj zakon ukoliko ne znate šta treba da bude sadržina ovog zakona.
Inače, da vam kažem lično, mislim da treba da se pojačaju odredbe o tzv. pretkrivičnom postupku i odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje omogućavaju snimanje, praćenje itd. i advokata, opet bez namere da generalno to stavim na teret svim advokatima, a molim vas, malo-malo pa imamo situaciju, advokati su pomogli, gospođo Malović, Šariću, sećate se, pa su bili predsednici upravnih odbora itd.
Znate da u Nišu postoji nekoliko advokatskih kancelarija koje su završile proces denacionalizacije, restitucija završena preko advokata, pravosnažno, sve završeno, norma ispoštovana, kako vi to kažete ispoštovana, glumac sa sestrom povratio imovinu, a Cvetković može da se besi što je izgubio imovinu.
Dobilo svoj pravni okvir i vidite i sami, mnoge nejasnoće ovde postoje. Sada želi da se monopoliše unutar advokature. Odabrani prolaze. Sudstvo i tužilaštvo je završeno sa odabranima. U Ministarstvu pravde takođe imamo odabrane, dva vrlo važna organa za postavljenje odabranih. Možete da protestujete, može ovaj Đurašković što je meni pisao, jadnik, kaže da je pisao i vama, gospođo Malović, Dušan Đurišić, daću vam da kompletirate dokumentaciju, da vam on kaže ovde šta piše o nekim advokatima šta su radili.
Imamo ovde još nekoliko predmeta. Hajde da napravimo jedan mali test, gospođo, koja ste potpisali da se isporuči Karadžić, da li ima neki advokat koji je u stanju da spasi 100 hiljada mladih Republike Srbije koji rade preko studentskih, omladinskih i drugih zadruga i primaju tri i po puta manju platu od svog kolege na radnom mestu.
Što to ne istražite, vi ste proevropska, prodemokratska vlast, kojoj je stalo da mladi ostanu u Srbiji, da ne beže širom sveta. Imate 100 hiljada mladih koji rade preko omladinskih i studentskih zadruga. Obezbedite im da se ne zloupotrebljava ta vrsta njihovog angažovanja. Neki rade pet-šest godina preko omladinske zadruge, pa dve godine rade na određeno, pa u međuvremenu odu na neodređeno, pa čak postanu i šefovi. Hajde, imate 100 hiljada ljudi.
Evo, gospodo advokati iz Srbije, pokažite koja ste vi intelektualna sila i rešite pitanje 100 hiljada mladih čiji se rad zloupotrebljava. Najviše njih radi u državnim javnim preduzećima. Ćutite i ćutaćete, znam.
Da nije obrazloženja, odnosno mišljenja Vlade, stvarno bih bio u velikoj nedoumici šta sve treba da se napiše u nekom propisu. Mi smo ovim amandmanom tražili da se stav 4. briše, a on glasi – advokatski pripravnik ne može samostalno da se bavi poslovima advokature. To je nešto najnormalnije, da je zabranjeno.
Međutim, nas Vlada obaveštava da to mora da se potencira. Tačno je što mi tražimo amandmanom, ali mora da se napiše, jer kada je napisano onda to obavezuje.
Mogao bih da vam pričam o mnogim stvarima koje su napisane, pa nikoga ne obavezuju, o tim zakletvama itd. Tadić se zakleo za KiM, pa je doveo Euleks i ne priča više o KiM. Da ne širimo sada tu temu.
Otvorile su se neke druge teme koje se dotiču koncepta ovog zakona. Verovatno gori koncept zakona nisu mogli advokati da naprave, ako su oni tvorci ovoga. Ovaj zakon je verovatno morao da ima 30 odredbi, nekoliko odredbi koje definišu status advokata i pripravnika, njihova statusna pitanja, svakako pitanje advokatske komore, upis, osnove za disciplinsku odgovornost i kraj.
Ali, ne. I na ovom pitanju se prelamaju interesi. Zato imamo situaciju da se izmišljaju neke nove kategorije, dopisuje se nešto, navodno želi Srbija da glumi šta se dešava u Evropi, pa hajde i mi da to prihvatimo, a svi znamo da verovatno 40% ovih odredbi ništa ne znače, a kada dohvate advokati i to parcijalno raščereče, znate i sami na šta će sve to da liči.
Na kraju, samo da vas podsetim, advokatura je s gledišta, ako mogu da kažem, državne uprave, samostalna delatnost, nije to javna služba, kao što neki to tumače. Ona je, pre svega, samostalna delatnost. Ako je samostalna delatnost, danas smo se onda naslušali toliko improvizacija na temu kako da se ta oblast uredi, pa se navodno štite klijenti, pa navodno advokati, pa navodno da se štiti država. Vidite i sami kakva nam je situacija s advokaturom. Ne daj bože da neki advokat brani nekoga u Hagu, taj bi dobio devet doživotnih robija.
Vidite koliko ima ljudi koji beže od advokata. Nažalost advokati su sada neizbežni, ako ni zbog čega drugog onda makar zbog revizije. To je neko još ranije naveo, da su nam advokati nužni. Izvinjavam se onim ljudima koji se bave ovom profesijom, koji su postigli izuzetne rezultate i u pogledu časti, u pogledu morala i u pogledu profesionalnog kodeksa, ali moram da vam kažem da je malo takvih u advokaturi.
Ova vlast s vremena na vreme ide toplo-hladno prema advokatima. U jednom trenutku advokati odgovaraju, u jednom trenutku ne odgovaraju. U jednom trenutku oni postaju predmet interesovanja posebnog zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma, pa onda ide akcija kako da se spreči da advokati preko svojih računa primaju ispunjenje od protivne strane, kako bi se izbeglo plaćanje poreza itd.
Pa onda imamo situaciju da nam se advokati nalaze u državnim službama, pa onda imamo situaciju da neki koji nisu bili 2000. godine uspešni kao advokati podelili su se, jedni će da drže kancelariju, a drugi će preko neke stranke da uđu u vlast, pa onda nabacuju predmete.
Džabe mi danas pravimo ovde hvalospeve o advokaturi kada građani vrlo dobro znaju kakva je advokatura u Srbiji. Svako je imao makar jedan susret sa advokatom povodom nekog pitanja koje je trebalo da se reši na sudu.
Mislim da je trebalo da se primeni druga logika, što manje odredbi, samo odredbe kojima se nešto zabranjuje, elementarne stvari gde su uslovi u pozitivnoj klasifikaciji, a sve druge stvari da se prepuste i advokatskim komorama, uz uvažavanje procesnih odredbi, znači, onih propisa koji regulišu zastupanje, predstavljanje i druge stvari.
Naravno, ovo je jedan koncept, slažem se, strategija reforme, ali u toj strategiji reforme nigde ne piše da Nataša Kandić može da zastupa žrtve na sudu, a ona zastupa pred Specijalnim sudom. To možda neko ne zna.
Nigde ne piše u nekom propisu da neko iz inostranstva iz kancelarije može da diktira presude, pa smo imali i priznanje da je prvi američki sekretar zadužen za pravna pitanja posmatrač svega ovoga što se dešava.
Imamo i situaciju da neki advokati rade za neke druge koji baš ne misle dobro ovoj državi. Svega toga ima, ali malo imamo disciplinskih postupaka i naravno da imamo staleško čuvanje, kao što to postoji kod lekara, kod stomatologa, tako postoji i kod advokata, samo kada se pojavi kao konkurencija koju treba uništiti. Onda se okomi advokatska komora, izbaci nekog čoveka i onda završavaju posao.
Da podsetim samo javnost, pošto je to dosta poznato, tačno se zna pri svakoj policijskoj upravi koji su odabrani advokati da budu branioci po službenoj dužnosti. Sada tu pričajte o advokatskoj tajni, da bih vam poverovao.
Koliko ima takvih advokata koji se podmetnu pritvorenom licu, da bi se eventualno saznalo što više, a onda BIA i ovi drugi da završe posao u mraku. To se posle prati sa odabranim sudijama, odabranim većima. To je naša stvarnost. Ona se ne sviđa onima koji su na vlasti, ali sve se menja, pa će valjda i ovo da se promeni, samo ukoliko žele građani Republike Srbije.
Gospođo Đukić Dejanović, vrlo kratko ću da objasnim, bez namere i svestan sam činjenice da ne mogu da utičem na ovo što je u predlogu zakona. Pitam se – dokle ovo može da ide?
U članu 65. ste zapisali – javna ovlašćenja. Ustav kaže – zakonom se poveravaju javna ovlašćenja drugim organima, organizacijama itd. To što se poverava, to je izvorno državno. Kod advokature, kod koje se garantuje samostalnost i nezavisnost, 70% ovih poslova koje ste ovde nabrojali od broja 1 do broja 15 ove tačke, to uopšte nisu poslovi koje vodi država, pa ih radi lakšeg obavljanja, prebacuje Komori.
Jednostavno, ne shvatam. Da li vi razumete šta znači samostalnost i nezavisnost? Dovoljno se država petlja u taj posao procesnim zakonima, gde u ime fizičkog ili pravnog lica nastupa pravni zastupnik. Ovde ste potpuno okrenuli logiku.
Kada se čita ovaj zakon, može da se dođe do zaključka da su na planeti Zemlji prvo nastale amebe, pa advokati, pa tek onda klijenti. Izvorno je da je čovek prvo nastao, pa su se pojavili njegovi interesi, pa se pojavi problem sa sukobom interesa, pa su ljudi to sami rešavali, pa se kasnije pojavila jedna grupa ljudi koja je uspešno znala da koristi neka pravila, pa su nastali advokati. Kod vas – amebe, pa advokati, pa tek onda klijenti.
Sada vi kažete – prenosimo javna ovlašćenja. Onda kažete – ona je samostalna i nezavisna. Prosto, zbrka. Ima ovde ubačenih prepisivanja odranije, to moram da kažem. Znate i sami, do osamdeset i neke godine je bila neka posebna relacija između naših advokata i advokatskih asocijacija u inostranstvu. Vi sada idete korak dalje, korak stvarno ispod ove crta.
Otvarate dilemu, o ovom stavu o kome su svi pričali, on je očigledno neustavan. Organ kome su povereni poslovi, sada može te poslove da poveri nekom drugom ispod sebe. Gde je to moguće? Nije Advokatska komora matična služba u nekoj opštini. Vi kod javnih ovlašćenja sve povezujete sa matičnom službom.
Pošto je vođenje matičnih knjiga rođenih, umrlih i venčanih državni posao, a lakše se obavlja u jedinicama lokalne samouprave, on je milion godina, maltene, povereni posao. Sada taj obrazac koristite za sve tipove poveravanja i vršenja javnih ovlašćenja. To je stvarno skandalozno.
Gospođo Čomić, verovatno niste obratili pažnju, neću Konstantinovićev amandman, pošto sam u teškom sukobu sa Otporom, nego o amandmanu gospodina Jojića.
Imam veliko zadovoljstvo i drago mi je što će javnost imati prilike da čuje šta znači mandat u Advokatskoj komori Srbije. Imam veliko zadovoljstvo, gospođo Malović, da vas obavestim da ovo pitanje rotacije i ovakvih stvari još nigde nisam video. A mogu da vam kažem kako će ovo u praksi da izgleda.
Pošto idete ka Evropi i dokazujete na svakom koraku da ste opredeljeni za vladavinu prava, podsetio bih vas da pogledate kakav je sastav Komisije za hartije od vrednosti. Oni su izabrani 2004. godine, sa mandatom od pet godina. Mandat im je istekao avgusta 2009. godine. Neki članovi te komisije su podnosili ostavke zbog one afere "Knjaz Miloš", i oni rade. Znači, 2009. godine je prestao mandat, evo je 2011. godina, Milko Štimac štrika, radi. To će vam isto biti i s ovim. Zašto?
Pitanje je koliko važi zakon u Republici Srbiji? Važi 250 grama, 750 grama se ne primenjuje. Kako da vam veruje neko, a velika mi je čast što vas vidim jer mogu da vam kažem. Znači, imamo nelegalni sastav i sve nelegitimno što se radi od septembra 2009. godine do danas u Komisiji za hartije od vrednosti. Pretpostavljam da znate šta znači ta komisija. Ne može nijedno preuzimanje akcija bez te komisije. Dajte, molim vas, junački izađite.
Samo da vas podsetim. Ova skupština je dva pisma poslala da se to pitanje razreši. Stranke vlasti ne žele to da reše. A ovo su htele da reše, pa pošto ne mogu da se pogode da li će mandat biti dve godine, kako da se naši promene, šta da se desi, hajde da napravimo rotaciju, pa kad je moglo u sastavu Vlade, a što ne bi moglo u Advokatskoj komori?
To je vaša mera za zakonitost. To je vaša mera za poštovanje zakona, vladavinu prava, za demokratiju, za EU, za NATO vam, to je vaša mera za život građana Republike Srbije.
Izuzetno mi je zadovoljstvo što sam mogao pred tako malim auditorijumom da kažem da se osvrnete malo oko sebe. Nije sve u lepim rečima. Pogledajte malo i dela vaših saradnika.
Povodom amandmana gospodina Munjića, to bih objasnio na jedan plastičan način, iz prakse. Promenila se vlast i u opštini Vračar došli su, Mikoviću, tvoji i pojavio se…
(Predsednik: Hoćete, molim vas, da se obraćate parlamentu, a ne poslaniku. Nemojte kršiti Poslovnik.)
Slikovito, lakše se shvata. Gledaću, sa velikim zadovoljstvom, gospođu Malović.
Šta se desilo? Javno preduzeće za poslovni prostor je imalo neko potraživanje zakupa, presaviju tabak, pošalju u to vreme Službi društvenog knjigovodstva i oni prinudno naplate bez bilo kakvog rešenja, bez bilo čega, na bazi nekog obračuna. Vodio se postupak i da vam ne pričam dalje.
Videli su da su pogrešili, ali niti je bilo verodostojne, niti je bilo izvršne isprave, nego su rekli – zakupnina je javni prihod, jer poslovni prostor je preduzeće koje pripada lokalnoj samoupravi, a objekat je navodno državna svojina. To je mimo zakona, ali tako je išlo godinama.
Da se vratim na ovaj član. Znači, za advokatsku komoru advokat nije treće lice nego je on sastojak, on je deo advokatske komore. Ukoliko on ima neka dugovanja, a advokatska komora dospela potraživanja po osnovu članarine ili, kako rekoste, drugih troškova, onda takav obračun koji daje advokatska komora svom članu može da ima status izvršne isprave i da se što pre sprovede izvršenje.
Jer u protivnom, ako bi imalo status verodostojne isprave, onda bi advokat u odnosu na advokatsku komoru bio kao onaj građanin Čačka u odnosu na javno komunalno preduzeće koje mu je isporučilo toplotu.
Marija, nemoj da braniš moj amandman na ovaj način, molim te, nema ništa od ovoga.
Čim se pojavila ideja da se donese zakon o javnom beležništvu, a pošto vas je pohvalio ovaj File, znači, u borbi protiv mita i korupcije, prvo treba da stoje ovi advokati, pošto su oni jedan deo posla obavljali, i oni koji vrše overu u sudu i u opštinama. To je vrhunac borbe protiv mita i korupcije, sve drugo je idealno dobro.
No, amandman glasi ovako, tražim da javno beležništvo ne bude služba od javnog poverenja, jer ne znam šta znači ovo "javno poverenje". Kažem vam da neću imati nikakvog poverenja u prvih sto koje budete vi imenovali. Javno kažem – neću imati nikakvog poverenja u njih.
Pošto mi zastupamo drugi koncept ove delatnosti, amandmanom smo tražili da član 2. stav 1. glasi – javno beležništvo je javna služba preko koje se obavlja vršenje javnih ovlašćenja koja se prenose ovim zakonom. Naravno, poslove beležništva smeštamo takođe da budu u sudu i u upravama jedinica lokalne samouprave.
U te pojedince koji su završili kurseve na pravnim fakultetima pre nego što je i krenula ideja od tog vašeg pozivanja na strategiju reforme, znamo, epohalni rezultati strategije reforme pravosuđa jesu – cvetanje kriminala, pogotovo organizovanog kriminala, mogućnost da se ispred zgrade specijalnog suda izvrši napad i ukrade 850.000 evra. Naravno, pogodio sam odmah tog dana da se radi o policajcu.
Koji su to epohalni rezultati? Malo ćete da udomite nekih 400 advokata da budu javni beležnici. Mislite da neće biti redova? Biće redova. Da li će biti gužvi? Biće gužvi. Možda i ne bude, zato što nemaju ljudi šta da zabeleže, nemaju pravni posao građani da obave. To je naš problem.
Gospođo Đukić, izvinite što sam malo preterao.
Ovo je po Poslovniku. Zamolio bih vas da nam samo kažete vreme koje imaju poslaničke grupe, pošto ste objedinili raspravu, da bismo mogli da planiramo vreme.
(Predsednik: Poslanička grupa - 28 minuta i 30 sekundi, a ovlašćeni predstavnik sedam minuta.
A druge poslaničke grupe?
(Predsednik: Vi pitate za sve?)
Za sve, naravno.
(Predsednik: Pa drugi znaju.)
Mislim da ne znaju.
(Predsednik: Ne, ne, neću vam dati taj odgovor.)
Zašto? To je tajna?
Mislim da je sada prilika da malo temeljnije uđemo u ovu oblast. Znate, pošto težite ka EU, ni tamo ne postoji jedinstven sistem koji reguliše materiju javnog beležništva.
U teoriji postoje četiri sistema, tzv. anglosaksonski, državni, latinski i advokatski. Ovaj koncept zakona potpada pod taj tzv. latinski tip javnog beležništva.
Međutim, moram da vam skrenem pažnju da u ovom i ovakvom nedorečenom zakonu mi amandmanima nismo mogli kvalitetnije da utičemo, osim da u prvih nekoliko desetina članova amandmanima izbacimo ili preformulišemo ono što smeta, a da otprilike javno beležništvo ostane u sudu i u upravi, jedinicama lokalne samouprave.
Nismo taj posao do kraja završili, samo smo hteli da skrenemo pažnju, pošto se koncepcijski ne slažemo. Jer, ima tu puno poslova koje beležnik treba da radi, a to su poslovi koje danas rade i advokati, i oni koji rade na overi u sudu, u opštinama, a ima, doduše, jedan mali deo poslova koji radi i opštinska uprava.
Nije to samo izjava. Ima tu puno pravnih poslova, a beležništvo treba da bude svojevrsna verifikacija, nešto što treba da potvrdi i da da mnogo veći značaj nego običnoj privatnoj ispravi.
U našim uslovima, izvlačiti ovo i dati neuspešnim advokatima koji žele da budu notari i izvršiti svojevrsno monopolisanje ovog posla, oteti deo poslova advokatima u pogledu sastavljanja nekih isprava je potpuno neracionalno, a nemamo nijedan tračak nade da će ovo da uspe.
Zašto neće da uspe? Ako mi nismo mogli da budemo sigurni u overu koja se dešava u sudu, pred sudskim službenikom, ukoliko nismo mogli da budemo sigurni u zapisnik, izjavu ili nešto što je sastavio sudija u vanparničnom postupku, ukoliko možemo da izrazimo sumnju ili da dokažemo da smo u pravu kada je u pitanju overa u opštini, koja nam je garancija da će fizičko lice, sa titulom javni beležnik i tablom, da bude pouzdano? Šta – pretnja krivičnim sankcijama? Te krivične sankcije postoje i prema sudskim i opštinskim službenicima.
O čemu se onda radi? Radi se o svojevrsnom monopolisanju. Kakva je ova država koja predlogom zakona priznaje da nije sposobna da sredi dve pisarnice? Kaže – mi nismo sposobni da sredimo upisnik. Koja vam je garancija da će kod nekog budućeg notara, advokata, koji će na vezu da bude izabran za javnog beležnika, da to bude regularno? Meni je to dokaz da će sve biti neregularno i da će biti uzrok mnogih sporova, gde će se osporavati istinitost nekih isprava, a to će sve dodatno da utiče i na neke druge poslove. Nema garancije. Apsolutno nikakve garancije nema.
Ali, ovde se ide u promenu. Ako je toliko značajan notar, zašto ga onda bira ministar? Zašto ga ne bira Vlada? Zašto ga ne bira neka komisija stručnjaka? Zašto neko drugi ne bira nego pojedinac? Po kom osnovu pojedinac može da bira nešto što treba da bude od javnog poverenja?
Šta je garancija javnog poverenja koju javnost treba da ima u beležniku? To što ga je ministar izabrao? Pa, nemojte tako molim vas, hapse se i ministri. Pogrešan koncept, kao što je pogrešan koncept kompletne transformacije i reforme pravosuđa. Ovo je prirodna posledica pogrešnog koncepta.
Slažem se da javno beležništvo odgovara drugim društveno-političkim sistemima. Ovaj društveno-politički sistem jedino može da se okarakteriše kao "drp" sistem. Dokaz za to vi dajete. Vi kažete – privatizacija nije uspela. Vi kažete ovo, vi kažete ono. Vi pobrojavate ove stvari koje su loše i ružne, ne izmišljam ih ja, samo citiram ono što ste rekli.
Šta može advokat s notarom da napravi u nekom mestu? Može čudo da napravi. Mogu da naprave takav monopol da je to strašno. I to monopol u onim oblastima koje se tiču stanja pojedinca, njegovih prava i njegovih interesa. Evo, unapred mogu da vam kažem, advokati ima da naprave izuzetno dobru reklamu – idemo kod mog prijatelja notara, to ćemo da završimo i to je već zakonska prezumpcija da je sve u redu, na sudu završićemo to kako hoćeš.
Možemo mi sada da se takmičimo ovde u osećanjima, neće tako biti, nema garancija, biće ovako, biće lepo. Svako ima pravo da misli da će biti lepo, ali surova stvarnost nam ukazuje da ne smemo da budemo lakomisleni i da ovo progutamo tek tako.
Evo, ovo vam je bila idealna prilika da ojačate Posebno odeljenje Osnovnog suda za dobar broj poslova koji se poveravaju beležniku, a koje može sudija da radi. U pitanju su, recimo, ostavine, statusi, lična stanja itd. I da dobije svoju pravu težinu, jer, ipak sud je državni organ.
Ovde ćemo imati ljude koji su se na brzinu nešto odškolovali, na nekom ubrzanom kursu. Pitanje da li je mogao da postoji uopšte program za takvu vrstu obrazovanja i edukacije. Pitanje da li je mogao da postoji do sada. Oni su stekli neke sertifikate, neke diplomice da bi se u to krenulo. U većim mestima sigurno će to morati pored notara da bude poprilično jača služba.
Evo, uzmite samo jedan primer. Pre nekoliko godina smo, prošle godine, čini mi se, promenili jedan zakon, da sudovi moraju da registruju sve ugovore o prometu nepokretnosti, stanova, pogotovo ono što je u izgradnji, da se ne bi desilo da se jedan stan šest puta proda. Je li tako?
Džabe smo donosili taj propis. Pa evo, to će preći kod njih. Sad će kod njega da se overavaju ti ugovori. Znači, epohalno se najavi, podgreju se velika očekivanja kod građana od nečega da će ovo da bude smrtonosni udarac za neke loše i ružne stvari koje se dešavaju, a onda vidimo da to nije bio taj udarac, nego svojevrsno kanalisanje, da to i dalje postoji, ali odabrani su zaštićeni, drugi nisu zaštićeni. I u to ima da se izmetne ova institucija notara.
Zato smo mi podneli ove amandmane. Unapred vam kažemo, nismo tim amandmanima mogli da završimo zato što je koncepcijska razlika, ali smo želeli da vam skrenemo pažnju da može biti mnogo veća šteta ako se ide na ovaj koncept, već da treba na drugi koncept da pređemo. Znači, da se razgraniče poslovi, šta se završava u opštini, šta se završava u pisarnici suda, šta se završava kod sudije, šta se završava kod advokata. Čist račun – duga ljubav.
Ovako sve je došlo na jedno mesto, biće jedna velika papazjanija, otprilike osamdesetak akata taj beležnik treba da radi na neki način, a to može i da se standardizuje, mogu da budu i neki obrasci, a opet nemate garanciju da će da omogući normalni pravni promet taj beležnik. To je taj problem.
Zato smo vam podneli ove amandmane. Sve su to činjenice, 126, vi sve možete da izglasate, ali ne rešavate problem. Kad Ministarstvo ovako nešto predloži i poziva se na strategiju reforme, a u suštini kaže da tamo postoje veliki problemi, onda je to veliki neuspeh za Ministarstvo pravde. Ministarstvo pravde priznaje da tu oblast nije moglo da reši u sudu, pa kako će da reši kod fizičkog lica, kao beležnik, molim vas. To logički ne može da se opravda.
Ovo što stoji u ovom članu 18, praktično javni beležnik treba da razume strani jezik, pa može i da radi neprekidno, mislim da je to đuture. Nova Srbija i mi smo podneli taj amandman. Naravno, vi to niste usvojili, zato što vas to uopšte ne interesuje, šta ste napisali tu. Ali, kada već pričamo o tome, da vas samo podsetim.
Šta su to poslovi koje obavlja javni beležnik? To je službena overa. Da li je tako? Pod jedan – privatno-pravnih isprava. To mogu biti građansko-pravni akti, poput ugovora, poklon, testament, podela imovine, usvojenje, izjava i potvrde. Javno pravnih isprava – pravne činjenice od značaja za građansko-pravne odnose, poput rođenja, smrti, venčanja, razvoda, nasleđivanja, identiteta, stručne spreme i radnog iskustva. Činjenica od značaja za građansko-pravni promet, kao što je overa, verodostojnosti potpisa i pečata, istovetnost kopije, izvoda, prevoda i sličnost sa originalom.
Dalje, izvršnih dokumenata iz poverilačko-dužničkih odnosa, kao što su ugovori o vraćanju i naplati dugovanja. Obavlja i druge prateće poslove, kao što je primanje na čuvanje isprava, novca i predmeta od vrednosti i dokumenata, testamenti, recimo, radi predaje drugim osobama ili nadležnim organima. Sastavljanje dokumenata za overu u ime i za račun klijenta, obavljanje drugih poslova po nalogu suda ili državnih organa u postupcima određenim zakonom itd.
Ko to sme danas u ovoj i ovakvoj Srbiji da poveri nekom advokatu koji nije izabran za sudiju ili za tužioca? Išao nekoliko meseci na kurs na pravnom fakultetu, želi da po svaku cenu uspe, izboriće se da uđe u jedan od sto, dobiće svoje područje, krenuće ove poslove da radi, i ko sme da veruje kada taj notar stavi svoj pečat preko takve neke isprave? Da li neko danas u Srbiji takvom čoveku može da veruje? Ako može, onda vi snosite odgovornost.
Već vas 11 godina, uvek unapred, upozoravam šta će da se desi. Pa i vama sam pre dve i po godine pričao šta će biti sa vašom transformacijom u pravosuđu, pa ne možete da se opravdate ni pred Bogom, ni pred narodom, ni pred Briselom. Gledajte koji je galimatijas po sudovima. Samo nastavite.
Gospođo Đukić Dejanović, koliko imamo vremena mi kao poslanička grupa? (Predsednik: Trideset devet minuta.) Hvala.
Samo bih podsetio na neku hronologiju. Sećate se 1999. godine, skakali su od sreće neki što je prihvaćen plan Ahtisari-Černomirdin, prijatelji dolaze na KiM, biće NATO, oni će da čuvaju Srbe. Podsetio bih i na činjenicu da je pre nekoliko godina ratifikovan jedan sporazum, o tom sporazumu Srbija omogućava SAD da svojim trupama krstari kroz Srbiju, a tada je neki drugi ministar objašnjavao to činjenicom da postoji velika opasnost da teroristi na KiM napadnu pripadnike UN, pa oni nemaju gde da se izvlače, najbolji im je put preko Srbije, jer je tu sigurno. Na drugim mestima ne bi moglo. Pa dobro, može ova rasprava da traje, navikli smo mi na ovu situaciju.
Uzmite onu otpremninu gospodine Šutanovac, po drugi put. Biće neke vajde za državu. Šta da radim. Uvek beži kad nešto pričam. Kamo sreće da se danas priča o ISO standardima, ili da se priča o ovim IEN standardima. Međutim, priča se o NATO standardima.
Šta kaže NATO povodom standardizacije i kodifikacije, a to se u slovo poklapa sa stavom Ministarstva odbrane i, gle čuda, SDPR-a. Prošli put sam rekao da se ne zna gde počinje, a gde završava SDPR, i gde počinje i gde završava Ministarstvo odbrane. Ali ono što sigurno znamo, vojsku nemamo, a ministarstvo imamo, po standardima. Šta kaže NATO?
NATO je 2000. godine doneo odluku po kojoj standardizacija postaje glavna poluga jačanja unutrašnje organizacije članica NATO-a. Gospođo Đukić Dejanović, znači, pričamo o vrlo važnom kohezionom faktoru koji zalazi u pitanje strukture NATO-a.
Šta kažu ovi iz NATO-a – Standardizacija u NATO-u je proces razvoja i uvođenja koncepta, doktrina i postupaka sa ciljem da se dostigne, održava i poboljšava zahtevni nivo kompatibilnosti, izmenjivosti i savezništva, na planu operacija, postupaka, tehnike, administracije i sredstava za ostvarivanje interoperabilnosti.
Znači, ne priča se o tome treba neki broj da se udari na zatvarač puške, pa sa tim brojem bolje će da se prodaje puška, nego se ulazi u samu suštinu NATO-a i postojanja NATO-a. Vi morate da znate, NATO se hvali. Zašto?
Godine 1990. oni nisu znali da se definišu, ni ko su ni šta su, nestao vojni Varšavski pakt, i šta da rade jadni oni. Onda se desila BiH, i oni na svakom mestu kažu – hvala BiH. Zahvaljujući BiH oni su se definisali, zahvaljujući tome što je poginulo 100 hiljada ljudi oni su pronašli modus vivendi za NATO.
Nama dođu ovako neki, pa nam veličaju NATO. Odite malo do Varvarina, do Grdelice, u Batajnicu, pa veličajte NATO kod porodica poginulih. Šta kaže dalje taj vaš NATO – Strateški koncept upotrebe NATO snaga promenjen je u leto 99. godine u skladu sa odlukama Vojnog komiteta Alijanse, usvojenom na sastanku u Vašingtonu.
Prema članu 5. Vašingtonskog sporazuma, NATO stavlja akcenat na interoperabilnost, razvoj i održavanje vojnih snaga.
Slušajte gospodo u uniformama – buduće operacije Saveza karakterisaće učešće više zemalja, akacije će trajati duže vreme, izvodiće se na rubnim područjima Saveza, biće mobilnije, a glavninu snaga činiće manji višenacionalni sastavi. Sve to se ostvaruje i putem standardizacije i kodifikacije.
Samo mogu to da okarakterišem stanjem mozga koje je u „alfi”, kada neko nalazi argumentaciju što Rusija ima tu standardizaciju i kodifikaciju. Ova Rusija ima 25 svetski poznatih firmi vojne i kosmičke industrije, i naravno da želi da se bori za svoje tržište, i naš je problem što mi nismo veliki kao Rusija. Rusija je pregazila NATO i sa standardima i sa kodifikacijom, a kako stvari stoje i Kina je daleko otišla, šezdeset posto čelika u svetu proizvodi sama Kina, za neku količinu čelika se zna gde je, za neku se pretpostavlja da je u razvoju vojne industrije.
Pre nekoliko godina vaši prijatelji Amerikanci popadali su u nesvest kada su čuli da postoji raketa koja, tamo negde iz Kine, pogađa njihov meteorološki satelit, koji je stradao i raznet je u paramparčad, jer danas niko ne raspolaže tom tehnologijom. Malo spustite tu loptu kada pričate, kada nešto veličate.
Šta se dalje tvrdi? Planeri NATO tvrde da standardizacija nije sama sebi cilj, već sredstvo kojim se ostvaruju određeni politički ciljevi saveza. Znači, kada 126 bude glasalo za ratifikaciju ovog ugovora, vi glasate za ostvarivanje političkih ciljeva NATO saveza. Jedan od političkih ciljeva NATO saveza jeste i da završi proces formiranja vojske nezavisne države Kosovo.
Znači, vi koji budete digli ruku, vi ste za okončanje procesa formiranja vojske Kosova. NATO kaže da Kosovo nema neprijatelje, osim što je Srbija veliki izazov. Znači, kada dignete ruku, vi ste digli ruku za Tačija, vi ste digli ruku da odavde oružje ode na Kosovo, i da se sutra sa teritorije Kosova gađa Kuršumlija, Leskovac, Medveđa, Bujanovac. Vi uživate da ostvarite NATO interese i da ostvarite sve briselske zahteve na teritoriji Republike Srbije.
Zato nije ni čudo što se sada smanjuje. Više nije 25% građana koji dele lepo mišljenje o NATO-u i EU, nego se to smanjuje. Zbog onih 75 koji su protivnici NATO-a i ovakvog strmoglavog puta u ambis, zvani Evropska unija, evo, gospodine Raduloviću, pozivam vas da pozovete gospodina Šutanovca u ponedeljak, u opštini Rakovica, prikazaću vam nemački film o NATO-u i NATO agresiji, i sve vas pozivam da vidite.
Vi koji imate stanje mozga „alfa”, to je ona meditacija, samo se čuje – Evropska unija, NATO, EU-NATO, i to u ritmu muzike za ples, kao u Africi, bum-ba-bum-ba tehno. To je ta politika danas. To je danas tehno politika – EU, EU, EU nema alternativu, NATO, NATO, NATO. Ima li nešto treće? Nema. Idemo dalje.
Koji su ti standardi kodifikacije obavezujući? Vidite, obavezujuća je standardizacija zajedničke doktrine, taktike i postupaka, kako za sadašnje tako i za buduće akcije saveznika. Znači, kada se neko u Srbiji hvali kako je naša vojska osvojila sve NATO standarde, onda se hvali da je u funkciji NATO-a.
Vi za koji dan možete da organizujete ovde i mobilizaciju. Imate maraton – Beograd je svet, možete da pozovete sve koji su zastupnici NATO-a, Šutanovac može odmah da ih regrutuje da se pridruže NATO trupama protiv Libije. Nema veze što je Tadić pre dva meseca dobio najveće odlikovanje libijskog naroda. Šta to vas briga. Vi poslujete po sistemu koristi. To pričam da bi građani shvatili o čemu se radi. E sada, hajde malo da preskočim, pošto ovo vreme prolazi.
Vidite, tu postoji čitav sistem koji se krije iza pojmova standardizacije i kodifikacije. Imamo – Konferencija nacionalnih direktora za naoružanje, pa Vojni komitet, pa Savetovanje komandanata i kontrolora, pa Konferencija logističara, Agenciju NATO za standardizaciju, četiri komiteta, svaki ima svoje pododbore itd.
Dalje, imamo i ovaj Saveznički odbor 135, koji nije tako bezazlena institucija. Evo šta je još u njihovoj funkciji – unapređenje upotrebe sistema kodifikacije u državama članicama i raznim agencijama, sprečavanje nepotrebnog dupliranja u procesu kodifikacija, povećanje efikasnosti snaga NATO, povećanje efikasnosti službe veze NATO.
Vi koji glasate, vi ste za povećanje efikasnosti službe NATO-a. Dalje – izrada i objavljivanje pravila i postupaka za obezbeđivanje maksimalne efikasnosti u upotrebi sistema kodifikacije, vođenje brige o njegovom širenju među državama nečlanicama NATO-a. Jedan od ciljeva još da se standardizuje i usavrši logistički proces, nabavka opreme, upravljanje zalihama, skladištenje, distribucija, stavljanje van upotrebe, uništavanje sredstava.
Kad uđete u ovaj sistem, neki dasa tamo će u Belgiji da otkuca na kompjuteru i sve će da se zna. Nema vojne tajne. Uostalom, NATO vam je i u svim strukturama postojećeg Ministarstva odbrane i vojske. Pa i Duća vam je otišao, napredovao, od državnog sekretara, sad je ambasador, sad je glavni za vezu tamo u Istanbulu. Da vam ne čitam ove druge stvari.
Evo kako su uradili Đetići, pošto su to oni već ratifikovali, oni su dobili nacionalni broj 77 i slovo „VH”, a njihovi proizvođači dobili su „A”, tri broja i „W”. Ako se to u Srbiji desi, onda će naša slova da budu „BT” – Boris Tadić, 77 neće biti, biće neki drugi broj, a što se tiče kodifikacije proizvođača, to će biti „D”, tri broja, „Š” – Dragan Šutanovac.
Biće poznati po tome za vjeki vjekova, da ih svi pamtimo po velikim doprinosima koje su dali rasturanju tkiva Republike Srbije i ugrožavanju nacionalnih interesa ovoga naroda. Naravno da je ovo pitanje gde treba da se kaže šta mislimo o NATO-u.
Meni je izuzetno drago kada gospodin Šutanovac obrazlaže NATO. Onda ćemo sa 75% da skočimo verovatno na 99%. On to tako uverljivo radi, i mene uopšte ne čudi što je NATO odavno doneo odluku da Srbija neće nikada biti član NATO-a, zapamtite, kao što je doneta odluka da Srbija neće nikada biti član Evropske unije. Nikada. Zapamtite. Smanjite sa tim iluzijama i sa tim pričicama. Počeo je da radi i taj „beta” deo mozga u Srbiji, ne samo „alfa”, ne samo zumba-zumba – EU –
NATO.
Što se pre, dragi građani, otrgnemo od ovakvog načina razmišljanja, pre ćemo da vidimo oko sebe kakav je pustoš ostavila ova jedanaestogodišnja vlast EU, u Srbiji. Mi živimo po NATO standardima i po standardima EU i zato nam je toliko surov ovaj život. Zato dobijamo packe iz inostranstva sa svih strana – o organizovanom kriminalu, o korupciji itd. Da ne ređam dalje. Svi to vrlo dobro znate. Bežite dalje od NATO-a i EU, ne verujte Zapadu. Ko god je verovao Zapadu, ili je u zatvoru ili je pokojnik. Hvala gospođo Čomić što me niste kaznili.
Gospođo Čomić, stekao sam utisak da niste dobro shvatili gospodina Markovića. Ne šesnaestog, nego sad u četvrtak, u Šapcu, biće skup povodom hapšenja Božidara Vučurovića. Pobrkao je gospodin Marković.
Samo da ispravim nepreciznost, pošto znate da patim od preciznosti. Ali, drago mi je kada sam čuo da ste zapamtili i onda nema potrebe da ponavljam, razumemo se mi. Dobro.
Gospođo Čomić, kada to kažem povodom ove tačke dnevnog reda, onda mislim na prof. dr Slavicu Đukić Dejanović, zato što je ona zvanično predlagač ovog predloga odluke i ona je najveći krivac što se desilo nešto što se nikada nigde nije desilo. Verovatno u Cezarovo doba, gde je bila neka, hajde da kažem, demokratija, imali su i senat, senatore, sudove, magistrate i sve i svašta, ali šta im je to vredelo – Cezar je obeležio taj period svojom samovoljom. Znači, od Cezara pa naovamo nije se desilo da se u Narodnoj skupštini napravi potpuno nova politička stranka.
Zahvaljujući propisima koji su doneti pre toga imamo sada situaciju da u jednoj poslaničkoj grupi se nalaze sve članovi SRS. To piše na sajtu Narodne skupštine. Ako se snaga računa prema članstvu u političkoj stranci, ako se poštuju rezultati izbora, onda je situacija potpuno jasna.
Ali, ovde je jedna specifična situacija, gospodin Delić je priznao da je u jednom periodu poverovao u nešto, na vreme je shvatio da se radi o jednoj odvratnoj laži, pa se jednostavno čovek vratio i odmah je usledila kazna od gospođe Slavice Đukić Dejanović.
Znači, ništa se nije promenilo u međuvremenu. Čovek je i dalje bio član SRS, ali ne može da bude više zamenik člana delegacije pri Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. Gle čuda, zamenik sam šefa te delegacije, gospođo Čomić, to vam je dobro poznato. Sada mogu da kažem šta je nama u delegaciji potrebno, kakva delegacija treba da bude.
Odmah da skinem neki veo, jednu veliku tajnu – Srbija je u programu Partnerstvo za mir. Nije čak ni pridruženi član. Što se tiče naše delegacije, možemo da budemo prisutni na tim tzv. „RR” seminarima, „Rouz Roud” seminarima, gde se pretežno razmatra situacija, kako oni to kažu, na zapadnom Balkanu.
Seminari se održavaju širom Evrope. Obično te seminare finansira švajcarska Vlada i njihovo Ministarstvo odbrane, traje to nekoliko dana. U početku je to bilo interesantno, ali kada smo videli da se tu mlati prazna slama, više niko ne želi ni da ide na te seminare.
Dva puta godišnje zaseda Parlamentarna skupština NATO-a, gde članovi delegacije mogu da budu prisutni sednicama nekih odbora, gde se sprovodi neka diskusija o nekim pitanjima po različitim odborima itd. Ima i korisnih informacija, ne mogu da grešim dušu.
Gospođo Čomić, samo da sad vi ne shvatite ovo pogrešno, znate vi, Narodna skupština, ovakva kakva je, a mi smo nezadovoljni, jeste pojam demokratske institucije za Parlamentarnu skupštinu NATO-a. Tamo se predsednik Parlamentarne skupštine bira aplauzom od četiri sekunde. Kauboj izašao iza zavese i vratio se posle četiri sekunde i kaže – nešto je kratko trajalo, šta je bilo? Čuo sam da sam ponovo izabran za predsednika Parlamentarne skupštine.
To je provizorijum jedan, gde se jednostavno ispipava puls, ima razloga zbog čega se to tako radi, jer u mnogim strateškim ciljevima NATO-a, posle 90. godine, ubačen je i taj ne samo politički nego i taj psihološki aspekt da se sazna da se putem nevojnih sredstava održava, navodno, bezbednosna sigurnost, a vojna sredstva služe kao stalna pretnja, to je ono štap, znate, šargarepa ili štap?
S obzirom na takvu dimenziju našeg učešća tamo, a palo je interesovanje, gospođo Čomić, to moram da vam kažem, sada teško da možete da nađete ljude iz ove naše delegacije, a koji bi išli na te seminare ili na Parlamentarnu skupštinu. Da ne otvaram karte do kraja, ali jednostavno svi smo videli kakva je to vrsta pevačkog društva. Pa dobro, Bečić voli ta pevačka društva, on bi vrlo rado išao, i nije bitno. Znači, nije to neko veliko interesovanje.
Gospođo Čomić, znači ovde Poslovnik kaže, znate, da osećaj za toleranciju, ponekad stvarno nisam siguran da li postoji kod većine taj osećaj za toleranciju, da li postoji taj osećaj za parlamentarizam.
Sećam se kada je 1993. godine Demokratska stranka pala sa vlasti, pa 2004, 2005, 2006, 2007, ih, da vam ne pričam kako je to bilo u Skupštini. Znate, kada ljuljnete sa vlasti, potpuno se drugačije promeni lično. Stičem utisak da ovde malo zatvarate vrata, jednostavno ne dozvoljavate da vam neko sutra vrati toleranciju. Vi ste ovde toliko promovisali demokratske principe, od kojih se prosto ježim, od kojih nema nikakve štete za parlamentarizam, ali ne - briselski interesi moraju da se ostvare.
Gospođo Čomić, kada sretnete gospođu Slavicu Đukić Dejanović, zamolio bih vas da joj prenesete ovu moju poruku, pošto je ona glavni krivac za ovo, ona je glavni krivac za ovo što izaziva nezadovoljstvo Srpske radikalne stranke i 75% građana Republike Srbije. To su najnovija istraživanja. Sedamdeset i pet odsto građana Republike Srbije ne želi da čuje za Evropsku uniju i NATO.
Zašto je gospodin Delić bolji kandidat? Zato što je gospodin Delić rekao kakav je njegov odnos prema NATO-u. Kada je iz novina saznao da je Montgomeri zaključio ugovor sa „Belom lađom”, da on zastupa interese „Bele lađe”, u Americi, jednostavno čovek povratio. Rekao je – Gospode Bože, ja sam se borio i tolike vojnike sam spasavao, tolike građane spasavao, vidi ovaj Šojić zaključio ugovor sa Montgomerijem.
Jednostavno, nije mogao da pređe preko toga. Ne bih se iznenadio da gospođa Slavica Đukić napravi jedan predlog odluke gde je Narodna skupština, koja zaključuje ugovor sa Montgomerijem da Narodnu skupštinu što bolje promoviše u SAD, jer očigledno ovaj Petrović od kad se oženio, slabo to radi, ambasador. Mene to ne bi iznenadilo. Ne bi me iznenadilo da dođe neko od predstavnika Vlade i da kaže – ne, sa Solanom mora da se zaključi ugovor, on će još bolje da zastupa interese RS, koliko koša da košta, ali da budemo prisutni svuda.
To gospodin Delić, vidite, nije mogao da prihvati, nije dozvolio i jednostavno je rekao – ma, bežite dalje, neću da čujem za vas. Slična je situacija sa NATO-om. Molim vas, ljudi, pa mi se sad nalazimo u mesecima kad je NATO bombardovao RS. Mi imamo predstavnike Vlasti koji obilaze spomenike i polažu cveće žrtvama NATO agresije, i kad se okrenu, novinaru odgovore na pitanje – Srbija ide prema NATO-u.
Vi zbunjujete ljude. Gde smo pravi, gde je zvanična politika prava? U čemu se ona manifestuje? Gospodin Delić je to primetio i on pripada onoj grupi od 75% građana RS, i u takvom provizorijumu, kao što je Parlamentarna skupština NATO-a, pojačan sa mnom, zastupaće interes da Srbiji nije mesto u NATO-u. Moram da vam kažem, mi tamo oštro kritikujemo NATO, i to baš rečima – gde njihova noga kroči, tu trava više ne raste.
U Avganistanu se povećala proizvodnja droge, na Kosovu i Metohiji je najveće skladište droge, a njihova zajednička komanda je u Napulju, a znate ko drži Napulj. Objasnite mi, da li je mesto Srbiji i Srbima tamo, u takvom društvu.
Mi jasno kažemo da mi protestujemo, zašto NATO pravi oružane snage nezavisne države Kosovo? Takvi ljudi su potrebni u delegaciji. Ne protivkandidat, ili ovaj drugi, koga baš briga, danas ova stranka, sutra ona stranka, pa zbog njega sam pisao žalbe, prigovore Haškom tribunalu, jer se predstavljao da je prijatelj. Molim vas, moramo. Čist račun, duga ljubav.
Dalje, gospodin Delić ima vrlo razuman stav prema EU. Politički ne želimo da sledimo EU, koja nam otima Kosovo i Metohiju. Druga je stvar putovanje, treća je stvar ekonomska saradnja, četvrta je stvar da im nešto prodamo, peta stvar su međunarodni standardi platnog promena, obrazovanje, nauka itd. To želimo sa svima u svetu da radimo. Da politički sledimo EU, da dolazimo u situaciju da se konfrontiramo sa Libijom i ko zna sutra sa kojom državom, ili ovo što je Putin nekima to preko pomorandže objašnjavao, ali nisu shvatili ni pomorandžu, ni ono što je hteo da im kaže.
Molim vas, mi u NATO, odmah ruske rakete prema nama. Zašto ljudi? Zašto? Zašto dovodite državu u neprijatnu situaciju? Inako smo neinteresantni NATO-u i EU. Zašto reprodukujete neprijatelje? Od prijatelja pravite neprijatelje. Naravno, i Amerika bi mogla da nam bude prijateljska, ali Vudro Vilsona, znate, nije se rodio još jedan Vudro Vilson. Kad bi se rodio još jedan Vudro Vilson, verovatno bi drugačiji i naš stav bio prema SAD.
Ne smemo da zaboravimo neke stvari. Ne smemo ni „Oluju” da zaboravimo, ne smemo da zaboravimo ni BiH, ne smemo da zaboravimo 1999. godinu, ne smemo da zaboravimo ni to što nas NATO svađa sa tradicionalnim prijateljima.
Mogu da prihvatim da gospodin Tadić zaboravi da je pre nekoliko meseci primio najveće odlikovanje Libije. Nije on to primio kao „BT”, nego kao predsednik RS. To je znak pažnje, poštovanja. Kako biste se vi osećali da neki odlikovani, sa naše strane, preko noći postane omražen? Valjda biste se potrudili da neku dobru reč kažete.
Zašto još podržavam gospodina Delića. Vidite, on je među prvima javno progovorio da ova politika, koja znači da se puzi, postepeno ide prema NATO-u, a da se javno mnjenje priprema da u se drugi plan potisne i KiM, i bombardovanje, i perspektiva i ova zaraza koja vlada zahvaljujući NATO bombama. On je to osujetio. Na vreme je progovorio čovek, skrenuo je pažnju.
Znate, jedna je situacija kad priča civil, a druga je stvar kad priča penzionisani general. Ipak to ima svoju mnogo, mnogo veću težinu. On je danas u delegaciji u inostranstvu, a da je ovde, on bi učestvovao u onoj prvoj tački koju smo danas imali, pa bi izneo još neke vrlo značajne podatke o tome zašto ne treba prihvatiti standardizaciju i kodifikaciju koju primenjuje NATO.
Znači, imamo jednog kvalifikovanog čoveka, vojnika od karijere, jeste u penziji, ali osposobljenog političara za ovu problematiku, a to je tema kojom se bavi ova naša stalna delegacija pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
Gospođo Čomić, kad vidite gospođu Dejanović, kažite joj – Delić neće biti ovde 16. aprila, na trgu. Da li znate koliko je to značajno? Tu će biti svi ovi koji obožavaju EU i NATO, i to rade u dogovoru sa Slavicom Đukić, da bi u svet otišla slika kako Srbi jedva čekaju da uđu u EU.
Nema tamo mesta za siromašne. Nema tamo mesta za ove. Đilas, odnosno ovaj Šutanovac, on će da dođe i odmah će da popisuje dobrovoljce za NATO snage za Libiju. Nema nikakvih problema. Mogu da se dosetim nekih stvari, da pozovem sve siromašne da dođu, da vam upropaste, kao ono sa onim trešnjama. Evo, ni trešnje niste znali da podelite. I trešnje kad ste delili, poubijaše se ljudi, ni krivi ni dužni.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas da se vi setite vaših obaveza da se govori o dnevnom redu.)
Imam lepo obavezu da reklamiram gospodina Delića, zašto on mora da bude u ovoj delegaciji.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, tema dnevnog reda je zamena gospodina Delića.)
Pa protivim se zameni, gospođo Čomić, to je dozvoljeno.
(Predsedavajuća: Razumem vas, tako da u okviru dnevnog reda govorite.)
Ne, protivim se. Gospođo Čomić, pogledajte, rimsko dva imate pod jedan, i imate rimsko jedan pod jedan. Samo o tome pričam. Ovo što je pod rimsko jedan dva i rimsko dva dva, to ne pričamo, to ste valjda shvatili, u tuđi atar ne ulazim. Svoje branimo, borimo se za svoje i, naravno, ne podnosimo krađu. To vam je poznato. Pamtimo ono što su nas majke učile – ne sme da laže, ne sme da se krade, onda se ide u zatvor i onda dolaze buve. Znate, gospođo Čomić? U zatvoru ima buva. Mi se plašimo od buva i nećemo to.
Dalje, Gospodin Delić neće biti 16. tu, jer smatra da to nije mesto. Što se tiče drugih aspekata, mogućnosti rada i uticaja ove naše delegacije, moram da vam skrenem pažnju da na nekim seminarima, naša delegacija, kada nastupi jedinstveno, a bilo je slučajeva kada smo jedinstveno nastupali, počevši od formalnih razloga, da ne ulazi u salu dok se ne pomeri tabla na kojoj piše – republika Kosovo.
To je prvo ova delegacije promovisala kao princip, da znate, možda čak i spontano, ali kasnije je to postao princip rada svih naših delegacija. Onda su, pod UNMIK, dolazili neki. A kad smo dešifrovali koji su to UNMIK neki sa Kforom, pa smo videli da je tamo Helimi, pa Dževad, pa ovaj, pa onaj, brže-bolje izvedemo njihovu terorističku prošlost, iz njihovih knjiga, pa onda svima iz NATO-a kažemo da ta grupa što sedi iza nas jesu teroristi. Pukim slučajem postali poslanici države koju pravi NATO. Naravno, pocrvene se ko bulke i zapale.
Tako se borimo za srpske nacionalne interese i za Republiku Srbiju, a ne tako što prevarimo birače. Glasaju za nas, pa onda kažemo da smo za NATO. Srpska radikalna stranka nije za to NATO. Protiv je ovakve EU, koja nam otima Kosovo, gospođo Đukić Dejanović, i Metohiju nam otimaju. Vi kao lekar znate šta je bilo 1999. godine. Sve NATO promotere pozivam da posete porodice žrtava NATO agresije. Ako njih uspete da ubedite, tek onda dođite ovde da razmišljate o tome, a ne ovo što se radi.
Moram da vam odam jednu, ne baš tako veliku tajnu. Jedan od velikih zvaničnika vaše vlasti, svestan činjenice da 75% građana ne želi NATO, i da je NATO rekao – to je gotova stvar, mi tu ne možemo ništa. Zašto ne mogu ništa? Pa imaju nešto u svojim pravilima o etničkim i drugim kriterijumima, ali da vam ne pričam o tome, pošto razgovaram sa 126. On je rekao – baš nas briga, nećemo to uraditi niti preko referenduma, niti preko Narodne skupštine, nego ćemo gledati da to uradimo preko Vlade. To je ta priča kako se puzi polako i ide prema NATO-u.
Vitalni interes srpskog naroda nije NATO. Šta bi to sutra bilo bolje građanima Republike Srbije, kada bismo postali članovi NATO-a? Šta bi to bilo sutra bolje građanima Srbije, kada bi postali članovi EU? Šta bi im to bilo bolje da dobijete taj potpis? Ništa im ne bi bilo bolje, bilo bi im još gore. Zašto?
Zato što u iščekivanju nečega spektakularnog i epohalnog, svaka vaška može da vršlja po Srbiji. To se danas dešava, i zato imamo ovu raštimovanu Vlast, gde se ne zna ni ko pije, ni ko plaća, gde se ne zna koji propis važi, koje pravilo važi, čemu čovek da posveti pažnju, u kom pravcu da se okrene, šta da uzme kao svoju privrednu delatnost, šta da uzme kao školu za svoju decu.
Koju sigurnost vi nudite? Evropska unija – NATO, Evropska unija – NATO. Pa promenite malo tu ploču, izgrebala se. Pređite na nešto modernije. Od te dve reči postoji i te kako mnogo modernijih i prosperitetnijih stvari. Ali ne, krene taj javni servis, kipuje, kipuje, kipuje, puni ljudima mozak pričom o tim epohalnim stvarima koje treba da se dese u oktobru, ako ne u oktobru, onda u novembru, ako ne u novembru, onda u decembru, ako ne u decembru... Dokle da ložite, kako kaže ona narodna pesma? Dokle da ložite više ovaj narod?
Nadam se, s obzirom na to da ste juče posetili Zabelu, da je prihvatljivo stanje, smeštaj dobar. Potrudiću se da bude i bolji smeštaj, nemojte da se sekirate za to. Sva ljudska prava moraju da se poštuju maksimalno. Biće okrečeno. Nadam se da je krajnje vreme da smanjite ove troškove države. Svi ovi što vas čuvaju po kućama i ovamo, ma po jednu ćeliju u CZ-u, idite tamo i smanjiće se troškovi ove naše države.
Gospođo Čomić, mnogo vam hvala. Nadam se da ćete i vi da glasate da ova odluka ne prođe, da general Delić, u ponovnom pokušaju ubeđivanja gospođe Slavice Đukić Dejanović, bude naš zamenik člana delegacije.
Da vam kažem nešto, prijatnije mi je da idem sa Delićem i sa Markom Đurišićem, Edipom i Konstantinom Samofalovim, jer mogu oko nekih stvari s njima da se dogovorim. Da ih pohvalim, dobri su, dobri su, dobro rade, pridržavaju se odluka Narodne skupštine i zajedničkim snagama izbacujemo teroriste koji predstavljaju nezavisnu državu Kosovo.
Takva nam delegacija treba. Sa ovim, da vam ne pričam, sa ovim malim iz Vrbasa, biće na kukuruzu već za koji dan, a možda ga i tast premlati. Hvala vam.