Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8569">Milorad Mirčić</a>

Milorad Mirčić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ne razumete, gospođo Čomić, ovo. Mi smo iz istog mesta. Sećam se da ste vi možda nekada bili na tribinama dok sam se ja time bavio i znam kakav je suštinski problem i najozbiljnije govorim, upozoravam. Recimo, drugi primer: čovek koji je aktivan u košarci, a ranije poznat kao linijski radnik. Znate šta je to?
Jeste li završili, predsedavajući? Nešto ste poranili danas. Ranije vam je bilo uobičajeno pet minuta, a sada imate minut vaše tirade.
Zbog čega sam ovo naveo kao primer? To su ljudi koji su i te kako kao pojedinci, a pogotovo kao pripadnici parlamentarne većine, učestvovali u izradi ovog zakona. Gledajte šta će se sada dešavati, biće još većih haosa na stadionima. Zašto? Zato što će se pristupiti selektivnom zabranjivanju prodaje alkohola. Kakva mogućnost postoji? Postoji mogućnost da ljudi koji su bliski funkcionerima u Fudbalskom savezu Srbije na jedan ilegalan način vrše distribuciju i prodaju alkohola za vreme odigravanja utakmica, kako vi to kažete, visokog rizika.
Vi pojma nemate šta je utakmica visokog rizika; da ste pogledali, gospodo, bar jednu utakmicu italijanskog prvenstva, gde je najkvalitetnija liga, videli biste da su ti nemiri na stadionu na neki način kao folklor, nešto što prati fudbal i sportske priredbe.
Šta mislite da Berluskoni, koji poseduje klub, koji je i te kako znalac u toj oblasti i estrade i sporta, ne zna kako sprečiti to. Zna, tako što je zakonom uredio šta je najbolja preventiva, ne zabranjivanje alkohola. Ne samo to, najbolja preventiva su visoke kazne, a vi ste stavili raspon od šest meseci do pet godina. Kakav je to raspon? Znači, kako se kome svidi, kakvo mišljenje da neki sportski radnik. Ne, kazna je ista za sve, kazna može da bude od pet do deset godina za najteže oblike, pa će onaj što dođe na stadion, a podržava ga sportski klub, ili tačnije rečeno neka politička opcija, da razmisli da li će to da radi.
Ne možete vi, gospodo, ovako da donosite zakone, ne možete paušalno da donesete ocene da je na našim stadionima prisutan vandalizam. Nije tačno. Vandalizam je prvi put viđen na stadionima kada je DOS došao na vlast posle 5. oktobra. To je prvi put zabeležen vandalizam. Ali, kako možete da definišete šta je sportski vandalizam posle paljenja Skupštine, kako možete da definišete šta je to sportski vandalizam posle upadanja u Radio - televiziju...
Povod ove rasprave je izbor novog ministra za poljoprivredu, a razlog zbog koga se ovo radi je upravo ostavka prethodnog ministra. Kada opozicija analizira rad prethodnog ministra, ne zato što je on nama simpatičan ili antipatičan, nego samo iz jednog razloga - da bi videli gde su se to u proteklom periodu pravile greške, da bi na to ukazali, opozicija se sprečava u tome jer to po oceni i presuđivanju predsedavajućeg nije tačka dnevnog reda i mi se ne držimo teme.
Ali, evo, vidite, čak i predsedavajući je napravio previd. U predlogu koji smo čuli od premijera se kaže da je predloženi kandidat do sada bio savetnik predsednika Vlade upravo za resor poljoprivrede. I, sada, ako bismo hteli da izanaliziramo prvo ovaj predlog, koliko je on sada od strane Vlade, tj. premijera racionalan, morali bismo da se vratimo unazad da vidimo ne samo šta je to uradio prethodni ministar nego šta je to uradila konkretno Vlada kada je u pitanju poljoprivreda, kao i te kako bitan resor. Kakva je uloga prvenstveno predloženog kandidata u svemu ovome što se dešavalo?
Možete vi da pričate i da okrivljujete prethodnog ministra, ali ništa novo nećete reći Srbiji. Srbija je za njega odavno znala. Mi srpski radikali smo odavno upoznali kvalitete prethodnog ministra, to javno isticali, govorili gde smo god stigli. Uostalom, ne treba to Srbiji puno objašnjavati. Ali, mora se skrenuti pažnja da i te kako značajan uticaj na sprovođenje politike u poljoprivredi ima predsednik Vlade, ima Vlada, a predsednik Vlade i te kako uvažava savete čoveka koji je na tom radnom mestu koje se zove - savetnik predsednika Vlade za poljoprivredu.
Zar tu, ako ništa drugo, nema i neke objektivne odgovornosti. Gde se to pojavio predloženi gospodin da kaže - evo, ja sam napravio analizu, napravio sam koncept, upozorio sam premijera, ukazao sam na propuste prethodnog ministra. Nigde. Ili, mi to nemamo zabeleženo.
I, gledajte, na sve to izlazi sadašnji predsednik Vlade, navodeći sve atribute, da je bio savetnik prethodnog predsednika Vlade, i kaže - imenovanjem novog ministra počećemo da izvozimo hranu.
Gde vi, gospodo, živite? U kojoj to državi? U kom veku vi to živite? Pa, vi sad imate jednu žetvu i još jednu setvu i vaše je završeno, idu izbori, hteli ne hteli. Pa, nećete valjda da čekate i žetvu, pa nemoguće je. Nemojte, znate, meni to liči na onu priču komunista iz 1941. godine kada su dizali ustanak pa su narodu obećavali "kada pobedi naša revolucija, svi ćete jesti iz zlatnih kašika". Pa, posle, kada ih narod upita gde su te zlatne kašike, to Pavlović najbolje zna, on je na toj ideologiji, kažu čekajte, narode, to je ručni rad, niste došli na red.
A, kome vi, gospodo, objašnjavate? Šta vi pričate o izvozu hrane? Pa, ko u to još može da poveruje? To jedino mogu da poveruju predsednici opština čiji sugrađani štrajkuju zbog pljačke od strane Vlade, koja se ogleda u niskoj ceni malina, a sede ovde i dobacuju. Kao da su automat, pa ubacuješ žeton u njih. I malo morala da imaju otišli bi sa svojim sugrađanima tamo. Pa, da li su u pravu ili nisu u pravu.
A kome vi to, gospodo, objašnjavate o izvozu hrane? Pa, zar ne vidimo svako veče kako protestuju seljaci u Nemačkoj, Francuskoj, u Holandiji. A šta rade? Protestuju zbog viška hrane. Bacaju višak hrane. Kakva je onda to suluda priča o izvozu. Gde nas ta priča vodi? Vodi nas u propast, gospodo. Vi ste nas dogurali sa svojom sposobnošću, a indirektno i vi gospodine, koji ste predloženi za ministra, da smo već u programu preživljavanja. To je za ne verovati, ljudi!
Da li je neko mogao da pomisli pre četiri godine da će Srbija primati humanitarnu pomoć u vidu hrane od Svetske organizacije? Niko nije mogao da poveruje u to. Pa, vi ste dogurali do toga. Vi ste nas doveli do toga. Navodno sprovodeći politiku u oblasti poljoprivrede, politiku Vlade, za koju nije odgovoran jedino ministar, vi ste rekli - ne treba pšenicu sejati, treba šećernu repu. Sada ćemo ostati, što zbog toga što nije dovoljno posejano, što zbog suše, bez hleba, gospodo, a imaćemo višak šećera. Ali i sa šećerom ste isto zamutili gospodo iz Demokratske stranke, to su vaši članovi. Nemojte misliti da ćete biti oslobođeni odgovornosti. Pobeći će vam ovaj Građanski savez Srbije. Šta je njih - pet, oni će se razmontirati, ali vas će narod osuditi, vas, gospodo, jer je na vama i najveća odgovornost.
Nemojte se zanositi da će narod optužiti Veselinova. Veselinov više ne interesuje narod, apsolutno ne interesuje ni on, ni ova njegova koalicija. To više i nije koalicija. Marijan Rističević ga je prevario. Registrovao je svoju Seljačku stranku. Jedan drugog varali i to više nije koalicija. Vas će, gospodo iz Demokratske stranke, narod da prozove, zato što imate najodgovornije ljude na čelnim funkcijama i stranačke funkcionere, pa ćete vi da polažete račun. Ne možete, gospodo, da zamajavate više Srbiju, jer teško mogu da poverujem da ćete i setvu dočekati.
Realno je očekivati da nakon ovakve diskusije predlagač ne prihvati amandman Srpske radikalne stranke, već na kraju taj amandman obesmislio bi sve ovo što je Vlada, i predlagač Vlade, prihvatao. Čudne stvari su se dešavale kada su u pitanju predlozi amandmana. Malo je iznenađujuće, samo pravim malu digresiju, kako je ministar, kao predlagač, prihvatio amandmane gospodina Pal Šandora, a matični odbor, nakon rasprave o tim amandmanima, odbio amandmane.
Govorim čisto principijelno, da se pravi izuzetak od strane ministra, bez obzira kakva je odluka matičnog odbora. Uzimam kolegu Pal Šandora, ne kao povodom da mu dam razlog za repliku, nego kao jedan pozitivan primer u odnosu na njegove političke protivnike.
Naime, o čemu se radi. Mi smo predložili ovim amandmanom, imali smo želju da ovi saveti, koje predlaže Vlada, za koje smo u jednoj raspravi razjasnili šta je suština tih saveta. Suština je da se na neki način dislocira odgovornost ministarstva, odnosno da ministar ima neka pomoćna tela, što bi u pravom smislu značenja bilo, ali na neki način i da deo odgovornosti ministarstvo može da prebaci na savet, pa da kaže - znate gospodo, to je savet koji od šest godina ne govorim, za personalno sadašnje rešenje, nego za mogućnost manipulacija sa savetima; znate gospodo, to je savet koji je šest godina u stalnom savetu, odnosno, ovo je prvoizabrani tri godine određeni broj članova, to je 29 članova plus jedan predsednik.
Ja bih molio grupu građana samo da ne smeta govornicima, dok ne budete na drugim izborima izabrani leguralno, da se malo smirite.
Šta je suština? Suština je sledeće. Nemojte da zamerite ako je ovde i malo žučnija rasprava bila, i ako je malo lična. Ja sam jedan u nizu roditelja koji je ove godine upisao dete u prvi razred. Treba meni, ministre, prvo da objasnite, kako to tumačite da do dana današnjeg sa programom polaznika, učenika prvog razreda, nisu njihovi predavači upoznati. Znači, nema taj program. Zamislite kakva je to neizvesnost. Upisujete dete po ovom novom zakonu, koji ćete najverovatnije većinom usvojiti, a mi kada budemo imali većinu, prvo što ćemo doneti to je ukidanje ovog zakona, ali gledajte, sada imate takvu neizvesnost: prvo, kakvu ćete učiteljicu, odnosno učitelja naći, kakve će lične afinitete ti ljudi imati; drugo, kakav će im program biti, da li će im u tom programu biti zastupljeno individualnošću predavača, onaj alternativni program, ruke u testu ili šta ja znam, koji su već alternativni predmeti, ili će biti matematika izvorni predmet, ili će biti maternji jezik ili neki drugi, to su obavezni.
Zavisi od afiniteteta učitelja, odnosno učiteljice. Znate, ja sam ipak bio na tom prvom roditeljskom.
(Predsedavajući: Vreme.)
Rekli su mi ljudi koji rade u toj školi, još je neizvesnost. Šta je suština, da ne idemo na lično. Suština je, šta ako ovaj savet predloži ministru neki drugi program, šta ćemo onda? Bolje je da ministarstvo i dalje ima odgovornost ili bi bolje, u krajnjem slučaju, bilo da ste krenuli sa jednim oglednim odeljenjem, pa to odeljenje da je završilo osmogodišnje, odnosno devetogodišnje školovanje, pa sve nedostatke preko tog odeljenja da ste otklonili, nego ovako - jednu generaciju u kojoj se, sticajem okolnosti, nalazi i moje dete. Da bude veća tragedija, drugo dete mi polaže prijemni ispit, ministre...
(Predsedavajući: Molim vas da vodite računa o vremenu.)
... i te kako će vas zapamtiti, pogotovu po tome što ste vi prepoznatljivi kao reformator.
Gospođo predsedavajuća, samo svemir i vaša drskost nemaju granica. To je stvarno, a pitam vas kao narodni poslanik ...
Možete vi da radite šta god hoćete, ali vas pitam, kao poslanik, da li je prihvaćen amandman ili nije, dužni ste da mi saopštite dok sa na mestu. Ako je prihvaćen, ne bih izlazio. Vi terate svoju samovolju. Šta vi mislite, da će neki strah tu da zavlada?
Tema ste vi, vi ste večita tema.
Amandman SRS se odnosi na član 20. i to je nešto što, prosto čovek da ne poveruje da u zakonu o obrazovanju koriste se strani izrazi, a pogotovo ovakva vrsta stranih izraza, pa kaže, za vrednovanje kvaliteta to je evaluacija, a za odobrenje akreditacija.
Kako se ministre vaši saradnici nisu dalje dosetili, imate ovde direktora, za koga u zakonu kažete da će biti menadžer, pa recimo da se direktor zove po ovom vašem novokomponovanom jeziku - referent za plasman slobodnih finansijskih sredstava, bilo bi fantastično. Velika, ogromna ploča na vratima bi bila, vi bi zadovoljili formu, a u stvari to je suština vaše reforme. Koristite strane izraze, koristite strane recepte. Za odbranu vi nama navodite da su u ovom centru za vrednovanje kvaliteta ljudi koji će da obavljaju stručne poslove kada je u pitanju priprema programa završnog ispita, onda mature u srednjoj školi, ocenjivanje kvaliteta nastave i šta ste nam ministre rekli u jednom od uvodnih izlaganja, koristili ste delom iskustva iz Slovenije. Zamislite kakva su njihova iskustva, gospodine ministre, jer vi ste najmanje četiri decenije, kao ja, stariji od te države. Kakva oni iskustva imaju ako smo mi od njihove države stariji?
Najbolje bi na sve ovo što vi koristite ministre i što želite da primenite u ovom zakonu bilo da se dobro zamislite, jer ove eksperimente sa centrima vršite nad živim ljudima, nad decom. Kako se niste dosetili ministre ili da vam neko bar kaže, jer vam je Ministarstvo već unutar podeljeno na deo za osnovno, deo za srednje obrazovanje, odnosno fakultetsko i onaj deo koji je pridodat za sport. Valjda ima dovoljno zaposlenih da rade veći deo poslova od ovih centara.
Šta vam je bila ideja? Dislocirati prividno moć izvan Ministarstva, kako vas sutra ne bi prozivali zaposleni i roditelji, nego rekli da su centri pogrešili. Ne skida se tako odgovornost ministre, a za vokabular koji koristite najbolje vam priliči ona Ćopićevska "Velika je mačku teleća glava".
Hvala vam kolega. Vi ste ipak pokazali, kao potpredsednik, kako se poštuje procedura. Suština demokratije je ipak u poštovanju procedure, ali nije za čudo kad je predsednik Skupštine tu, ministar koji je ispred Vlade je član te stranke, organizacije ili kako se već zove, ta GSS. Naime, amandman se odnosi na član 62. tačka 8, koja kaže - u izvornom predlogu predlagača da direktor saziva i rukovodi sednicom vaspitno-obrazovnog nastavničkog, odnosno pedagoškog veća, bez prava odlučivanja.
U ovoj tački se ogleda suština ovog zakona, da je cilj ministarstva bio da se zadovolji forma, a suština, sadržaj, to nema veze. Forma se sadrži u devet godina osnovnog obrazovanja. Forma se sadrži u tome da direktor ima pravo da saziva, da rukovodi, a nema pravo da odlučuje. Hajde da je neki manji broj članova ovog veća.
Šta je suštinski problem, ministre, da i direktor ima pravo odlučivanja. Nema nikakvog problema. To ste uzeli negde kao primer, ne vi lično, najverovatnije služba, pa rekli nema pravo odlučivanja direktor, da ne bi bilo zloupotreba funkcije. Forma se nastavlja i u obrazloženju ministra koji nam je rekao da je jedan od razloga donošenja ovog zakona 25 plus 12, koliko sam ja razumeo, 25 godina studiranja, odnosno završetka i 12 čekanja. Rekli ste tačno koliki je zbir ta dva broja, 37, ali niste rekli da je to u funkciji, sa koje strane tog zbira se nalazi vaša stranka, GSS, ako je ona na vlasti, a nalazi se sa desne strane zbira. To može biti i 370 godina.
Sada da iskoristim pravo na repliku, pošto ste bili zaštićeni od ove što zaskače poslanicima iza leđa. Koristio sam, ministre, vaše izraze kada sam govorio. Strani izrazi ili reči stranog porekla nisu problem kada se koriste u govoru, u obraćanju Skupštini, u konverzaciji, ali su problem kada se stave u zakon. Vi ste te reči koristili - licenca, a krediti, evalvacija, to su sve reči koje su ugrađene u zakon. To nikom ne bi palo na pamet, da to sadrži zakon o osnovnom obrazovanju.
Znate, gospodine ministre, da je ta reč dobra - evaulacija, a krediti ili licenca, pa Vuk Karadžić bi je valjda u svom rečniku imao. Da li ima lepšeg jezika, jezika koji je bogatiji od srpskog jezika, jer retki su jezici koji imaju bogatstvo, pa uostalom, samo na zaprežnim kolima ministre imate bezbroja autentičnih naziva koji su izvorni srpski nazivi, ali očito da ćete i vi završiti kao što je sudbina zaprežnih kola.
U školstvu za protekle 2,5 godine nije urađeno ništa. Za taj period se nije menjao ministar. U školstvu nisu poboljšani materijalni uslovi. Drugo, iz školstva nije izbačeno ono na čemu insistiraju srpski radikali i većina roditelja u Srbiji, da se izbaci prijemni ispit. Treće, nisu poboljšani programi školski. Četvrto, nisu poboljšani materijalni uslovi i peto, ni jedna jedina ingerencija nije smanjena, koje je do sada imalo ministarstvo i ministar lično.
Po čemu će se zapamtiti ovaj ministar i ovo ministarstvo? Po tome što su zagovarali u školstvu univerzalne, potvrđene vrednosti koje nam dolaze sa one strane okeana. Morate ministre biti svesni, nije sve, niti je sadržina, niti suština vašeg ministrovanja što ćete izbacivati svoje kolege sa fakulteta, ni što ćete ovom narodu naturiti voljom vaših nalogodavaca da svi pijemo koka-kolu, da se svi hranimo u Mekdonaldsu. Ima nešto što je vrednije od materijalnog ministre, a to je nešto je tradicija ovog naroda. Ta tradicija, koja je i te kako očuvana kroz školstvo, vas obavezuje kao pripadnika ovog naroda da samo dopunite sa svim onim što je potvrđeno, a napredno je u Evropi i svetu, a ne da uzimate zdravo za gotovo sve ono što je po volji i ukusu gospođe Mongomeri. Znate ministre, na tom mestu mnogi su ušli u istoriju ovog naroda. Umesto da stanete na red na čijem čelu je Dositej Obradović vi idete u red na čijem čelu je Stipe Šuvar. Još postoji istinita anegdota, prilikom posete Dositeja Obradovića na kući u Krušedolu, posećujući manastir, je pisalo, domaćin napisao - ovuda je prolazio Dositej Obradović. Dositej Obradović je, ministre, ostavio svom narodu i deci, a od vas se očekuje najmanje da ostavite dva deci, pa da bi vas zapamtio po tome.
U ovom članu nisu sporne samo radnje i zadaci, kako to predlagač kaže, nego je sporno što jedan organ koji se zove komisija preuzima na sebe odgovornost, odnosno preuzima ingerencije sudskih organa, preuzima ingerencije drugih organa koji su po zakonu i po Ustavu ove države jasno definisane, jasno predodređene pojedinim organima, a pogotovo samom podelom vlasti.
Naime, komisija treba da preispituje ko se, vršeći zadatke i radnje, ogrešio o ljudska prava. Ovde ste, gospodine Andriću, naveli sve funkcije. Naveli ste da načelnik Generalštaba podleže ovome. Gde su vam, gospodine Andriću, iz porodičnih tradicija sekretari komiteta, kada vam je zakon retroaktivan? Gde vam je sekretar Saveza komunista koji nije bio ni poslanik, ni ministar, ni načelnik Generalštaba, ali je i te kako znao da skraćuje ljudska prava, šikanira ljude, određuje zatvore.
Mogli ste iz porodične tradicije to da čujete, kao što smo mi neki slušali iz svojih porodica priče kako su to vaši radili. Slušali smo upozorenje, ne brinite, deco, roditelji vaši i dedovi su bili nepismeni, ali kada dođu njihova deca pa se školuju onda se pazite. Mi to doživljavamo, to školovala se deca tih sekretara komiteta, tih aparatčika, pored komesara, pa sad nama hoće da vrate koji živimo u Srbiji sve ono što im nisu stigli dedovi i očevi.
U principu, mene ovaj zakon podseća na onu poučnu priču o tri koverte. Znate, kada novoimenovani direktor dolazi u svoj kabinet, nađe na stolu uputstvo za rad koje sadrži tri koverte. U prvoj koverti piše, okrivi za sve prošlost, kaži da je to crno, da je nikakvo, da je loše, a tvojim dolaskom sve će biti sjajno, sve blistavo, doći će do preporoda. Ako ti ne pomogne ovo, otvori drugi koverat. U drugom kovertu piše, okrivi bivšeg direktora za sve. Ako ti to ne pomogne, otvori treći koverat, a u trećem kovertu, piši nova tri koverta.
Ovo je vama gospodo drugi koverat. Vi ste otvorili drugi koverat i pokušavate ovakvim predlozima zakona koji su, po samoj svojoj suštini, po činu predloga, protiv prethodnih; pa vi ste kršili ljudska prava, kršite Ustav gospodo, kršite povelju, zašto ste je usvajali, vi ste je usvajali, vaša većina je usvajala. Ta povelja je ušla u novu zajednicu i ona je, hteli vi to ili ne, iznad svih akata. U njoj je definisano jasno.
Ne, gospodo, vama je stalo da širite strah po Srbiji. Vi živite na bazi straha. Nemojte da živite u zabludi, postoji jedna granica straha kod naroda. Kada se pređe ta granica straha, onda nema više tog zakona, nema više te sile, nema vaše većine koja će Srbiju da smiri. Umesto da nastavite da radite na reformskim zakonima, da izvučete privredu iz krize, ono što ste zatekli, a zatekli ste ideološko jedinstvo.
U Srbiji je dugo vremena bila rak rana ideološka razlika među nama. Delili smo se dugo na partizane i četnike. Sada se više ne delimo. Sada smo tu postigli jedinstvo. Sada su zajedno unuci i oni koji su bili u partizanima i oni što su u četnicima. Šta vi hoćete sada? Ponovo da delite Srbiju. Ako je ta podela prisutna u vašim glavama, nemojte nas da prisiljavate da razmišljamo kako vaša glava razmišlja. Vaša glava razmišlja po potrebi, kao da je neki kliker u vašoj glavi, pa kada je nagnete pod povoljnim uglom, legne vam taj kliker. Više je ovih trenutaka kada nikako ne može taj kliker da vam legne, kliler koji je u obliku neke sivkaste mase, Milka.
Da li ste čuli, gospodine Andriću, da li vam je jasno? Tako. Uvek im održite kratko predavanje, edukaciju, vi gospođo Čomić, zato i te kako imate predispozicije, ali ne može se on naučiti. Hajde da mu pomognete nešto, čujem da je zapelo oko fakulteta, pa da to malo poguramo, da ne bude sutra u istoriji srpskog parlamentarizma, zakon nam predložio onaj, šta je zapelo, tri ispita teška i dva laka. Vidi se da su tri ispita teška i dva laka.
Prvo, gospodine Andriću, malo elementarne matematike da ste naučili, videli biste kako bi sastav ove komisije koja broji devet članova rasporedili po većima komisije. Pošto ima devet članova ukupno, vi ste rekli da ta komisija ima tri veća. U ta tri veća vi ste računali u svako veće po tri, znači, tri puta tri devet. Ne znam kako sada stoji, od kada je DOS došao, posle 5. oktobra, ali je bilo devet. Možda ćete vi uvesti nešto drugo. Znači, predsednik komisije mora biti član veća, da bi bilo tri, tri, tri, znači, tri plus tri plus tri. Hajde da to malo objasnimo, kako bi bilo jasnije, evo vama edukativno to razloženo, znate...
(Poslanik Andrić, sa mesta: Ne morate.)
... moram, moram zato što imam i neku drugu obavezu osim one koja je profesionalna, a to je da sam završio ipak fakultet koji je devet semestara, tamo se sluša šest matematika, a vas obučavam isto kao što obučavam i ćerku koja polazi u prvi razred. Sada da ostavimo to na stranu.
Gledajte, kako da bude objektivna ta komisija? Ako je predsednik komisije član jednog veća, recimo veća za političku odgovornost, pošto niste naveli koja su veća. Ima veće za političku odgovornost, ima veće za moralnu odgovornost i pretpostavljam ovo treće veće, to bi trebalo, predlažem, da bude za unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja, da bi bilo bratstvo, još će nam doći jedinstvo i eto nam sreće. To su tri veća.
Kako da budu objektivna ta veća? Kako da bude objektivna ta komisija? Predsednik je istovremeno, ako idete na ovaj raspored, član veća i predsednik komisije. Vi ćete, najverovatnije, uzeti neke ljude neutralne, vi kažete, stranački neopredeljene. Gledajte, u procesu žalbe kada se neko žali na odluku veća, žali se komisiji. Ti ljudi koji su u veću, pa isti personalni sastav je komisija.
Hajde da isključimo i to i da kažemo, dobro, to su izuzetno objektivni ljudi, to su sudije Vrhovnog suda, Ustavnog suda, stručnjaci ili jedan zamenik javnog tužioca i stručnjaci iz pravne oblasti iz parlamenta koje ćemo da predložimo i da nađemo među svojim kolegama. Hajde da vidimo kolika je njihova objektivnost, kada se žalimo Vrhovnom sudu. Ta dvojica sudija koji su članovi ove komisije sede u Vrhovnom sudu. Kada se žalimo Ustavnom sudu, ta dvojica članova su članovi Ustavnog suda, a oni su još i predsednici ovih veća. To je ono, kadija te tuži, kadija ti sudi.
Ono što je najtragičnije, vi ste na ovaj način isključili mogućnost žalbe saveznom organu koji se zove savezni sud Srbije i Crne Gore. U Povelji ste videli to, a u Povelji fino stoji da za sva prava koja su ugrožena može da se žali sudu Srbije i Crne Gore, ako nije nekim aktom na nivou federalne jedinice drugačije regulisano. Vi ste sada regulisali. Nema žalbe dalje za oštećenog.
Kako vam nije palo na pamet da stavite toliko spominjani i toliko hvaljeni Savet Evrope? Šta ste zaboravili uslugu koju vam je napravio Savet Evrope? U vanrednom stanju primljeni smo u Savet Evrope. Zašto niste bar tu ostavili mogućnost, pored ovako izuzetno objektivne komisije. Gospodine Andriću, a da ste stavili još jednog, to bi bilo devet plus jedan, koliko, hajde, to je devet plus jedan. Taj jedan da bude predsednik komisije, a ovih devet da rasporedite tako kako ste planirali, tri plus tri plus tri. Međutim, kada vi to lično radite, vama sve što je trojka ili trojstvo je toliko odvratno, toliko se zgražavate nad tim trojstvom da to razumem...
(Predsedavajuća: Pet minuta.)
... morate shvatiti, gospodine Andriću, ipak koreni su vaši u ovom narodu. Nemojte misliti kao neki što razmišljaju, kada dođe do promene, mi ćemo nestati, naši sponzori, oni će nas dočekati i imaćemo azil.
Nećete, gospodine Andriću. Znate zbog čega? Ne zato što će biti revanšizma, nego ste se toliko para nagrabili da ljudi sabiraju cifru i trčaće za parama, a ne za vama.
Dame i gospodi narodni poslanici, krajem DžDž veka ili tačnije, poslednje decenije DžDž  veka, Evropu je zahvatio talas antikomunizma. Naime, smenjivan je režim koji je po svojim odlikama, karakteristikama, bio protiv čoveka, protiv svake humanitosti, protiv svih načela, nešto što je posle svih ovih godina daleka prošlost. Svi smo bili duboko ubeđeni da je najveće zlo koje se zove komunizam prošlo. Prošlo,skinuto u većini zemalja voljom naroda. Međutim, svedoci smo da se krajem tog prošlog DžDž  veka pojavilo približno zlo kao što je komunizam, a to je antikomunizam.
Ono sve što je podrazumevala borba protiv komunizma, tzv. antikomunizam, nanelo je štetu mnogim zemljama, mnogim narodima, mi smo, hteli to ili ne da priznamo, prolazili kroz sva ta iskušenja. U Srbiji je višestranačje počelo krajem 90-tih, odnosno početkom 90-tih. To višestranačje ima dobrih i loših strana. Taj višepartijski sistem je možda u nekim trenucima izgledao mnogo lošije rešenje, nego što je ranije Srbija imala. Svi smo svesni činjenice da nismo mi merodavni, nismo mi dovoljno dobre sudije da odlučujemo o karakteru i o dobrim i o lošim stranama tog sistema. Prepustili smo to istoriji. Istorija nas je naučila da posle svih tih zala dolazi nešto što je nadmašilo sve, a to je neokomunizam.
Neokomunizam je došao 5. oktobra u Srbiju. Po čemu se karakteristiše taj pokret ili taj sistem? Po prividnom višestranačju i po bezumlju. Dok je komunizam bio jednostranačje i jednouman, ovo je bukvalno bezuman režim. U čemu se ogleda bezumnost ovog režima? U više stvari. Prvo, preko Predloga ovog zakona, nepromišljenom odlukom ili predlogom jedne, može se slobodno reći, marginalne političke stranke, poslanička, odnosno parlamentarna većina u ovoj skupštini želi da vodi borbu koja do sada u istoriji srpskog naroda nije zabeležena.
Naime, sam pojam promene i smene vlasti je i ranije praktikovan u Srbiji, na taj način što smo imali u prošlim vremenima primere da dolaskom na vlast ili izborom nove vlasti kompletna administracija ili oni koji su bili na usluzi prethodne vlasti, premeštaju se, razmeštaju, razrešavaju svojih funkcija, ali to je išlo nekim ustaljenim tempom, nekom normalnom procedurom. Šta se desilo 5. oktobra 2000. godine? Dolaskom na vlast DOS je imao legalitet da to isto učini u Srbiji, da promeni kompletnu vlast i da ispuni obećanje narodu koje je dao. Taj legalitet, odnosno legitimitet nije dugo trajao. Došlo je do raspada DOS-a. DOS se raspao.
Gospodo, uvek vas podsećam sa ove govornice, vama je ime DOS, a prezime Vojislav Koštunica. Tako ste i pod tim imenom izlazili pred građane Srbije, a oni vam dali poverenje. Vi više nećete da se zovete tako, odnosno nećete to prezime. Nemate legalitet, nemate legitimitet, nemate odobrenje od građana. Vi sada hoćete da uvodite presedan, hoćete da vršite pročišćenje, lustraciju u vašem rečniku, kako vi to koristite u običnoj terminologiji.
Ovaj pojam postoji, gospodo, samo u dve oblasti. Ima lustracija kao pojam u medicini. Za nju se koriste neki preparati, koje bi dobro bilo da i vi, neki od vas, to koriste. Ima duševno pročišćenje. Ovakvo pročišćenje koje vi želite da sprovedete u Srbiji, to nigde nije primenjivano.
Pozivate se na zakonske i ustavne osnove, pozivate se na neka iskustva istočnih zemalja. Uzmite malo, gospodo, pročitajte, vidite kakvo je iskustvo Istočne Nemačke. Knjige su objavljivane o tome. Otvaranje dosijea, pokretanje ovakvih smena uz pomoć ovakvih zakona, izazvalo je velike probleme u Ističnoj Nemačkoj. Nakon toliko godina, objavili su knjige i knjige da je to sve bilo unapred planirano od CIA-e, američke obaveštajne službe, da su dosijei bukvalno frizirani, nameštani da bi se neki ljudi, ondašnjeg režima, skidali sa vlasti, blatili, osuđivali. Po čemu se ovo razlikuje od onoga što je rađeno u Istočnoj Nemačkoj? Samo po imenu i prezimenu predlagača.
Gospodo, imamo sudove, imamo sudske organe, nemojte sebi da uzimate pravo da formirate komisiju, da formirate politbiro, ta komisija nema uporište u postojećim zakonima, niti u Ustavu ove države, ni u Povelji koju ste vi doneli, a mi branimo, jer većina u ovoj skupštini, kao što vidite, nema uporište. Ali, vi hoćete to po svaku cenu.
Zašto to hoćete?
To hoćete zbog toga da biste na sva zvona objavili da je ono što je ranije bilo sve crno, a sada je došao preporod, vašim dolaskom na vlast Srbija se preporodila. Jeste, gospodo, tako je, ako se taj preporod sadrži u kontejnerima, svakodnevno možete da se uverite da sve više i više građana Srbije vi šaljete u te kontejnere.
(Aplauz poslanika SRS.)
Osnovna ideja Srpske radikalne stranke je da sa ovim amandmanom jasno precizira odredbe zakona. Ovde se radi konkretno o članu 16. gde se navodi treće lice, i ono što je za nas srpske radikale malo čudno, što se tom trećem licu ovakvom zakonskom odredbom praktično omogućava da se bavi poslom koji je i te kako značajan kada je u pitanju razvoj kriminala, a to je uterivanje duga.
Šta kaže predlagač? Poverioci mogu da odrede treće lice koje će zastupati njihove interese i to se reguliše ugovorom. Šta je tu suština? Ta lica, zalogodavac, poverilac se u registar upisuju, a treće lice upisom u registar faktički ozakonjeno može da se bavi uterivanjem duga.
Naravno, želja nam je ovim amandmanom da sprečimo posledice; predlagač je imao dobre namere, ali moramo da budemo svesni sredine u kojoj živimo, kakva nam je klima. Uostalom, evo vam najbolji primer. Većina ovih koji su sada pod optužnicom, 99% njih se bavilo uterivanjem duga. Kako i na koji način? Na način koji nije bio regulisan zakonom.
Tražili su rupe u zakonu, a mi im na ovaj način to omogućavamo. Zbog toga i apelujemo da se ovakav zakon ne usvoji, jer ćemo im mi omogućiti da iskoriste tu odredbu zakona da bi bili uterivači dugova. Ima i obrnutih slučajeva, ali je to na nivou države. Na primer, zalogodavci, u ovom slučaju i jedna i druga vlada, odredili su treće lice - Miroljuba Labusa. On, kao treće lice, ode i podigne kredit od pet milijardi dolara, sada pređe u tu ekspertsku grupu koja se naziva G-17+, pa bi tu bilo potrebno ovo treće lice - uterivač. Očito je da će to lice - uterivač - biti Demokratska stranka, jer su shvatili da im je dosta tih Miroljuba Labusa, ali i vas koji takve zakone predlažete, a njima se o glavu obijaju.
Zato, apelujem da prihvatite ovaj amandman, mada on suštinski ne menja zakon, ali sprečava mogućnost da se pojavljuje nešto što je vanzakonska institucija, odnosno nešto što je protivno ostalim zakonskim odredbama.
Vlada nas je obavestila da nije prihvatila ovaj amandman, ali interesantno je objašnjenje, odnosno obrazloženje zašto se ne prihvata. Kaže - prihvaćen je amandman koji je podneo Bojan Pajtić, a amandman Srpske radikalne stranke je da se briše član 2. Amandman Bojana Pajtića odnosi se na to da se definiše novi član 2, a postojeći član 2. da bude član 3. Mi smo rekli, pošto toga ima u Zakonu o parničnom postupku, zašto sud podsećati da radi po zakonu. Šta hoćete da dokažete, da je sadašnji ministar rekao da se ne moramo držati zakona kao pijan plota, hoćete i pismeno tu potvrdu. Ne možete vi njega opametiti tako što ćete nešto bezbroj puta ponavljati.
U ovom zakonu opominjemo sud da radi po zakonu. Ako je to već u Zakonu o parničnom postupku, koji je donesen 1997. godine, zašto ga onda ugrađivati u ovaj zakon. Ne, radi se ovde gospodo o drugoj stvari. Vi ste toliko tvrdoglavi i toliko srljate u toj svojoj tvrdoglavosti da vam administracija sve radi. Administracija jednostavno pogleda ko je predlagač - opozicioni poslanik, a paralelno predlaže poslanik vladajuće, prihvata se poslanika vladajuće.
To vam ministri i ne gledaju, ne pogledaju ili sekretari, koje ste vi imenovali. Ta vas administracija gospodo ne vodi ničemu dobrom, ta administracija vas vodi u provaliju. Malo, bar u ovim obrazloženjima, pogledajte, opomenite ih, ali i od toga nema efekta. Sve u svemu, na kraju rasprave u pojedinostima vi ste svesni činjenice da je kraj vaše vlasti. Možete vi donositi šta god hoćete, predlagati, ali je vama vreme već odavno isteklo. Sada ostaje da malo preko ovog zakona, preko ovog DOS Ustavnog suda iskoristite. Ni to vam zadugo neće biti, kao ni ovaj zakon.
Pre svega, mislim da će predstavnik predlagača, Vlada, a u ovom slučaju kolega ministar, da prihvati ovu sugestiju SRS, pa da se izvrši, ako ništa drugo, onda tehničko-pravna korekcija.
Ovo je zakon koji je predložen 2001. godine i stoji u njemu Jugoslavija. Ona ne postoji više, naravno, nećemo sada da budemo maliciozni čijom zaslugom i na čije zalaganje. Ona postoji samo u ovim starim, bajatim predlozima izmena i dopuna zakona i u izjavama predsednika Vlade Srbije, koji nam reče pre neki dan da će gospodin Šreder u junu mesecu posetiti našu zemlju, kako on to kaže, to znači za nekoliko meseci doći će u Jugoslaviju. Jun mesec je za par dana, ali dobro. Na stranu to.
Mnogo su ozbiljniji razlozi zbog čega je Vlada imala interes da predloži ovakvu izmenu i dopunu zakona. Ministar, očito nasleđujući ovo od kolege, nije baš u potpunosti izneo činjenice zbog čega je ovo bitno. Ne samo zbog izbeglog i prognanog stanovništva, nego je bitno, gospodine ministre, i zbog naše dijaspore, koja nije tako mala. Naime, ovo što se odnosi na upis u matične knjige, to je, uslovno rečeno, manji problem u odnosu na onaj problem sa kojim se suočavaju izbegla lica. Znači, njima je suštinski problem ne samo statusno pitanje, nego pitanje egzistencije i državljanstva. U ovo vreme više ne postoji jasno definisana institucija kod koje se podnosi zahtev za dobijanje državljanstva. Nekada je to bilo SMUP, a sada to ne radi nijedan organ. Uslovno rečeno nijedan, zato što nije jasno definisano ko je ispred zajednice Srbija i Crna Gora ili ispred Srbije, koji je to organ i koje je to ministarstvo, koje je to telo koje je zaduženo da prima i izdaje uverenja o državljanstvu? Nijedno. To se moglo rešiti.
Taj suštinski problem sa kojim se suočavaju ljudi koji su izbegli ili proterani iz Republike Srpske Krajine i iz Republike Srpske je mnogo veći nego ovo. Ovo je bilo regulisano Zakonom o državljanstvu i saveznim ustavom, za koji ste vi samom činjenicom ukidanja savezne države rekli da to ne važi. Bili su jasni osnovi po kojima takva lica mogu da dobiju državljanstvo, kao što mogu da bude upisana u matičnu knjigu.
Drugi deo ovog problema je upravo aktuelan ovih dana. Vi ste, gospodo, jasno saopštili, naravno, ne vi lično, nego novoizabrani ili nametnuti komesar za izbeglice, braneći hrvatskog komesara za izbeglice ili kako oni kažu povjerenika, ili vam ga tajnika, rekao je da izbeglice nemaju više pravo da žive u kolektivnom smeštaju. Ne postoji to pravo više. Suočeni smo sa razlogom zbog čega se izbegli i prognani ne odlučuju za uzimanje državljanstva, a to je od ranije problem, gde uzimanjem i upisom u knjigu državljana gube sva prava, pravo rešavanja svoje egzistencije, koje se svodi na činjenicu da im se uskraćuje humanitarna pomoć.
Znači, stavljamo nemali korupus srpskog naroda, a i drugih koji ne pripadaju, stavljamo u nezavidnu situaciju, u još goru situaciju. Šta je suština? Treba tim ljudima da se pomogne, donoseći logične zakonske akte, donoseći akt o državljanstvu, jasno definisano po kom osnovu mogu da budu upisani u knjigu državljana. Ako se dobije status državljanina, jasno je definisano, onda se po automatizmu upisuje u matične knjige.
Poseban deo se odnosi na ljude koji su proterani sa Kosova i Metohije. Tu bi bilo logično da se matične knjige i dalje vode u tim opštinama na Kosovu i Metohiji. Nismo se mi njih odrekli, niti vi imate to pravo. Možda ćete to da uradite. Možda imate nameru. Vama svašta pada na pamet.
Ne govorim, u svakom slučaju, za vas koji ste ovde prisutni, nego za onoga koga ste izabrali da vas predstavlja dole na Kosovu i Metohiji. Svakodnevno bombarduje javnost kako je on u zavadi sa Štajnerom, jer se bori za prava srpskog naroda i nealbanskog življa, kako on to voli da kaže. Iza toga se krije, dovoljno imamo političkog iskustva, namera da jednostavno u svim tragovima bude uništeno uopšte postojanje Srba na tim prostorima.
Sasvim je normalno da se modernizacijom matičnih ureda na ovaj način reši problem da li će čovek koji je trenutno raseljen u Beogradu, a raseljen je sa prostora Kosova i Metohije, moći u opštini Voždovac da digne svoj izvod iz matične knjige rođenih, to je sada tehničko pitanje, to je modernizacija, to su kompjuteri. Uvek mu stoji da je njegovo mesto rođenja, opština rođenja ili njegovog deteta opština rođenja, opština sa Kosova i Metohije. To je sve tehničko pitanje, samo je u pitanju brzina.
Treći segment, to je dijaspora. Ne možete nikako da rešite taj problem. Imate obavezu prema tim ljudima. Vi mnogo veću obavezu imate, jer ste obmanuli te ljude. Srbe u dijaspori ste vi obmanuli, vas su finansirali, njima ste obećavali kule i gradove, dovodili ste i onoga što se lažno predstavlja da je prestolonaslednik i da ih on dodatno u vaše ime obmane.
Sada ne možete da rešite njihov problem, ne problem prava glasa, to su vaša foliranja i vaši blefovi, to oni već odavno vide. Njima je problem statusno pitanje, koliki je broj naše dece koja su rođena u inostranstvu. Nikakva prava nemaju. Oni su apatridi. Ne znaju ni gde su, ni na nebu ni na zemlji, pa šta se dešava, šta je rezultat. Sve više je njih koji se odlučuju da uzimaju državljanstvo zemlje gde privremeno žive ili privremeno rade. Od ovako malog korpusa našeg naroda, gubimo značajan broj tih ljudi.
Njihovo pitanje morate da rešite davanjem automatski državljanstva, uvodom u matične knjige koje slede nakon toga, jeste to osnov, kada je pitanje rešavanja statusnog pitanja i mnogih pitanja i problema sa kojima se suočavamo, po nekom prioritetu, na nekom drugom mestu u odnosu na mesto dobijanja državljanstva.