Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Gospođo predsedavajuća, zaista ne znam dokle ćete vi da sprovodite teror u ovoj skupštini prema poslanicima SRS i da prenebregavate činjenicu da se javljamo za reč po Poslovniku. Juče nam niste omogućili repliku. Ostavljate sebi za pravo da sprovodite teror u ovoj skupštini, a što je zaista nezamislivo.
Predlog poslanika SRS je da se o svakom amandmanu raspravlja po jedan minut. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, možda je amandman narodnog poslanika Živka Selakovića iz poslaničkog kluba SSJ i dobar, pogotovu kada se ima u vidu da ovako visoke takse neće umnogome pogoditi naslednike koji nasleđuju malu imovinu, sa malom vrednošću, ali razmislite, gospodine ministre, jednog dana, ne daj bože, ali to će se svima nama desiti, kada vi umrete, pa vaši naslednici treba da naslede imovinu od 20 miliona maraka, kolika će ta taksa da bude.
Razlog zbog koga sam izašla je, pre svega, da kažem da poslanici SRS neće glasati za amandman SSJ, niti ovaj, niti bilo koji drugi, jer je SSJ prišla DOS-u i Đinđiću, napravivši koaliciju na lokalnom nivou u Jagodini i time praktično manifestovala da je spremna da u koaliciju uđe i sa crnim đavolom, samo da bi svoje uskostranačke interese ostvarila, odnosno da bi došla do neke sitne vlasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, vi ste se izgleda već stavili u funkciju predsednika Republike. Ali, sačekajte, Milan Milutinović još nije izručen Hagu. A, kada se preselite u onu tamo zgradu preko puta, pa  onda kada dođete u Parlament, bićete gost, ali dok ste još uvek na ovoj funkciji, molim vas da vodite računa da poštujete ovaj naš Poslovnik.
Repliku, evo da vas malo poučim, izazvala sam ja svesno, nakon toga pošto se gospodin Marković iz SSJ direktno obraćao Nataši Jovanović i vređao nju i stranku. Ona je tražila repliku i trebalo je da joj pružite mogućnost da ona replicira.
Ja, naravno, mogu da preuzmem na sebe repliku, ali ne želim svojoj koleginici da uskratim to pravo, i neću ja da je branim, nego ona može sama da izađe za ovu govornicu, jer joj to pravo pripada po Poslovniku.
Zbog toga reklamiram povredu Poslovnika i tražim da gospođi Jovanović date reč da replicira gospodinu Markoviću.
Očekujem da mi date odgovor.
Ako mi odgovorite...
... a meni ne odgovara, ja ću onda preuzeti na sebe repliku. Nemate nameru da odgovorite na...
Ja neću polemisati sa vama, odgovorite mi!
Gospođo Mićić, ja sam izašla po Poslovniku.
Očigledno nam se ne žuri.
Čekam da mi odgovorite, a ako ne dozvolite Nataši Jovanović da govori ja ću preuzeti repliku na sebe, zašto biste me šetali.
Da ih vi poštujete ja ne bi imala uopšte potrebe da izlazim za govornicu.
Ja sam završila pre tog vremena i mogli ste već do sada da mi date odgovor.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanik SRS Aleksandar Vučić podneo je amandman vezan za tarifni broj 11, a koji se odnosi na predlog za uređenje međa, za odluku po predlogu, za žalbu protiv odluke po predlogu, kao i drugostepenu odluku, da se plaća po 1.000 dinara. Ranije je to bilo 300 dinara, a našim amandmanom mi tražimo da to bude najviše 400 dinara. Zašto? Zato što jednostavno uređenje međa ne može da se završi, a da se ne iskoriste, ne plati četiri puta taksa za tako nešto.
Prvo ide predlog za uređenje, pa morate da platite za odluku, a uglavnom bude žalba, jer da nema potrebe da se međe urede, ne bi se ni išlo preko suda.
Znači, ide posle žalba na odluku i uglavnom zbog žalbe drugostepenom organu morate da platite i drugostepenu odluku.
Znači, da biste odredili svoju među sa komšijom, a što je ponekada nužno, ako hoćete nešto da gradite ili ograđujete (imamo dosta sporova ove vrste) onda morate da izdvojite bar 4.000 dinara, pa plus još da prevezete, dovezete ljude iz suda, pa pošto su u depresiji, morate da ih odvedete i na ručak i još mnogo štošta. Dakle, to je onda 4.000 dinara umesto da to bude maksimum 1.600 dinara.
Obrazloženje Vlade koje je gotovo istovetno za odbijanje svih amandmana, zaista je neprincipijelno, jer Vlada kaže da želi da zadrži isti parametar i da to uvećanje bude proporcionalno (srazmerno) za sve takse. Evo, za prethodni amandman koji je obrazlagao gospodin Vujić, to uvećanje je bilo četiri puta, a ovde je uvećanje tri puta. Sve vreme rasprave o ovom predlogu zakona poslanici SRS su se zalagali da principijelno uvećanje taksi bude, ako imamo u vidu parametre koji su na to uticali, dva puta, tri ili pet puta, a da se Vlada na takav način odlučila za povećanje taksi na sasvim drugačiji način bi mogli o tome da razgovaramo.
Ovako mi držimo svoj princip da uvećanje taksi može da ide najviše duplo, a kod onih naplata taksi u sporovima koji su najčešći, ili kada su u pitanju prepisi ili overa potpisa, to je gotovo svakodnevna potreba i od čega se i najviše sredstava ubira, gledali smo da to bude i manje nego duplo.
I kada sam već tu, obzirom da mi predsednik Narodne skupštine nije dozvolila repliku, zarad javnosti, ovom gospodinu Markoviću koji se drznuo da spomene i moju familiju...
... i supruga, da mu kažem da je moj suprug čovek koji je radio 25 godina i koji je zaista dobio otkaz od nove vlasti, samo zato što je moj suprug, a ja imam 46 godina života i 22 godine staža, završen pravni fakultet. Da li sam radila ili nisam nešto radila u životu, evo možete na osnovu toga da procenite.
Da se ne bi stekao utisak da mi zaista demagoški prilazimo ovom zakonu i uopšte potrebi plaćanja sudskih taksi, da razjasnimo nekoliko stvari. Ono što je osnovno to je da mi smatramo da sudske takse treba da se povećaju, da treba da budu primerene i da treba celokupan iznos sudskih taksi da ide sudovima, jer su građani kroz ostala davanja prema državi već ispunili svoju obavezu i nepotrebno je da država dodatno zavlači ruku u džep građana.
Kada je ovaj amandman u pitanju, koji se odnosi na tarifni broj 13 postoji jedna nelogičnost i moglo je da se ide sa ovim predlogom zakona na jedan novi sistem plaćanja sudskih taksi, a ne samo na povećavanje ili usklađivanje iznosa. Zašto? Ako već platimo za molbu, bilo da je usmena ili pismena, kojom se traži overavanje potpisa, rukopisa ili prepisa, a nema razloga da se to ne dozvoli, zašto ponovo plaćamo taksu za tu istu overu? Znači, mogla je jedna taksa da se plati ili da se zauzme stav da jednom platimo taksu, ali na kraju postupka, dakle kada se iscrpe svi pravni lekovi pred nadležnim organima da onda građanin plati taksu onoliko koliko je zakonom predviđeno, a ne da prvo molimo, pa onda platimo da nam se to uradi, pa se onda žalimo, opet platimo i kada god imamo neku potrebu da pred sudom bilo šta tražimo moramo da plaćamo takse.
Dakle, trebalo je proceniti koja je to visina takse primerena određenoj radnji u sudi i da se ona jednokratno plati, najbolje bi bilo na kraju postupka kada stranke u postupku dobiju ili pravosnažno rešenje ili kada dobiju neki dokument, overen potpis, a ne da u više navrata moramo to da činimo, pa još ako treba sudski tumač, pa naravno moramo da overimo potpise punomoćnika i tome slično, onda se to i te kako nagomila i ako je svuda po 100 dinara ili 500 dinara, kako je ovim tarifnim brojem Vlada predložila, onda kada se sabere izađe pozamašna suma.
Zbog toga bi bilo dobro da na ovaj način razmišljate kada glasate o amandmanima, a ne da odbijate amandmane samo zbog toga što dolaze od strane poslanika opozicije, a Vladu bismo upozorili da ubuduće kada već radi predloge zakona o izmenama i dopunama postojećih zakona, da gleda da ih malo usavrši, a ne samo da vodi računa o kaznama ili o visini taksi, odnosno kako da napuni budžet. Na ovaj način svako bi znao da puni budžet, samo ne znam ko će u ovoj državi da ga puni, kada evo jutros u novinama piše miliončetristo hiljada građana živi u bedi.