Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

To vi proverite, to je vaš  posao.
Gospođo Čomić, vi ste apsolutni krivac što se već pola sata bavimo Poslovnikom umesto da radimo na zakonu, jer po članu 28. predsednik, u ovom slučaju vi kao predsedavajuća i zamenik predsednika, treba da se starate o primeni Poslovnika Narodne skupštine.
Tomislav Nikolić je, koristeći službenu ispravu koju je vaša služba izdala, ovde pročitao ko nije prisutan u ovoj sali, a bio je identifikovan da je prisutan. Šta treba da uradite vi kao predsedavajući- ono na šta vas upućuje drugi stav člana 113, a to je da zbog zloupotrebe predložite meru udaljenja sa sednice onoga ko je zloupotrebio tuđu identifikacionu karticu. Vi ste prešli preko toga dajući objašnjenje da treba da vodimo računa i o stavu 1. ovog člana, koji obavezuje sve poslanike da se identifikuju prilikom ulaska u salu. To je tačno. Zbog toga vi možete nama da izreknete meru opomene. Ali, dozvolite da vas poučim. Mera opomene je kazna koja je daleko slabija od mere udaljenja sa sednice. Prema tome, udaljite sa sednice i utvrdite ko je od poslanika zloupotrebljavao tuđe identifikacione kartice, jer na ovakav način možemo da stavimo u sumnju sve odluke koje ste do sada donosili , jer i sada, kada smo glasali o tome da li je prekršen Poslovnik, pokazalo se da ima samo 88 poslanika DOS-a.
Nemojte očekivati od nas da dajemo kvorum DOS-u i većini. Od vas 176 da ne bude prisutno po 99 poslanika, a hoćete rad u Skupštini. Nas 23 ovde danima sedimo, ne izlazimo i radimo, dok se vi šetate po Knez Mihajlovoj, restoranima itd. i onda vi prozivate nas za nerad ili za to da li smo se identifikovali ili nismo. Kada smo jutros ušli, svi smo se uredno prijavili, svi smo se identifikovali, a dozvolite da u toku dana možemo da izađemo barem do toaleta, barem ako ništa drugo, a vi sedite i radite.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj otac rođen je u seljačkoj porodici, pored njega još četvoro dece. Drugi svetski rat,  dva starija brata odlaze u rat, a on kao sluga u susedno selo sa 11 godina i tamo ostaje do završetka Drugog svetskog rata. Sa 15 godina odlazi na prugu Šamac-Sarajevo, a kao 16-godišnjak dolazi u Beograd da izučava zanat i postaje vrsni majstor. Uvek radio po učinku, ako znate šta je to, koliko komada uradiš toliko i zaradiš. Otišao u penziju sa punim radnim vekom i stekao toliku penziju koja je dan danas veća nego što je moja plata.
Upravo zbog toga što postavljate pitanje - a kuća - hoću da vam kažem da je taj moj otac odnegovao dvoje dece u patriotskom duhu, obrazovao ih i stekao izvesni imetak. Ima tu malo očevine, ima malo dedovine. Bio pametan moj deda pa 60-tih godina rekao mom ocu - znaš sine, jeste da si otišao, ali čim Berlinski zid padne, znaj Švaba će opet udariti na nas, neka ostane ova trošna kuća u Sekuriču da možeš decu da sakriješ, ako bude trebalo. Danas mom poštenom ocu i meni imputirate laži kroz vašu DOS-ovsku štampu. Jedino što je tačno iz ovoga, što po novinama sprovodite kao hajku na srpske radikale, jeste da je moj otac pošteno kupio i platio, kao i svi drugi građani, ovu građevinsku parcelu. Ono što znate, a nećete da napišete, jeste da ovo nije njegova građevina i da je samo jedan mali deo unutar te građevine njegovo vlasništvo.
Imaju i moj svekar i svekrva takođe kuću na Banovom brdu, izgrađenu 60-tih godina. Zna gospodin Đelić, dolazio je da gleda stan neposredno pored te kuće, kako ona izgleda, ali mu nije odgovaralo, verovatno, društvo. Prenećete vi gospodinu Đeliću, više mu se svidela ona dole u Lješkoj, lepši pogled ima na jezero. Ima i moj brat, bogu hvala, isto neke nepokretnosti i šira familija, pa kada već pišete napišite šta sve ima porodica Pop-Lazić i porodica Milić, pa napišite i za vas sve koji nešto imaju ili nemaju. Nismo mi žito bez korena, bogu hvala, ima se. Jedino što suprug moj i ja nemamo nikakvu nepokretnost, pa sam eto ja odlučila da podnesem zahtev ovoj skupštini za dodelu stana, a pretpostavljam da za 20 godina staža i troje dece niko pre mene neće biti na toj listi za dodelu stana i ukoliko ne budem prva dobila stan od ove skupštine, jer sva svoja prava iz radnog odnosa ovde ostvarujem, teraćemo se preko Vrhovnog suda.
Obzirom da je gospodin Budimović onako memoarski govorio o svom dedi i o svom ocu, pretpostavljam da moj deda i moj otac nisu ništa gori od  Budimovićevih predaka. Niste njega opomenuli, pa dozvolite i meni da iznesem ono što imam.
Ovo što ste danas napisali, gospodo, da sam dobila 350.000 dinara od SO Zemun, ovo je krajnja hajka na nas srpske radikale. Posle ovog napisa mogu samo da očekujem neke kriminalce sa čarapama ispred svog stana, koji bi mi provalili i tražili ono što nemam. To je ono što vi u stvari posredno i neposredno hoćete. Pošto ne možete da pronađete nikakav kriminal vi izmišljate. To pokazuje u stvari čitavu suštinu vaše politike i vaše vlasti koja se zasniva na lažima.
Ostalo je dovoljno vremena, naravno, da dam osvrt na zakon o privatizaciji, agenciji i akcijskom fondu, iako je 10 minuta malo da se podrobnije priča. Moje kolege su dosta toga koncepcijski rekli i trudim se kao pravnik da skrenem pažnju na neke pravne nelogičnosti i mislim da to treba imati u vidu. Jedna od logičkih primedbi bila bi da je suvišno ovu materiju regulisati sa tri zakona da bi , obzirom na predmet svog regulisanja, bilo daleko celishodnije da to bude regulisano jednim zakonom, a bilo bi u duhu modernog pravnog poretka za koji se zalažemo, vi deklarativno, a mi zaista tako mislimo. Znači, celokupnu ovu materiju mogli smo da regulišemo jednim zakonom.
Uočavamo jednu nelogičnost koja je čisto pravno nasilje, u članu 15. Zakona, pročitaću ga "kada postupak privatizacije obuhvata imovinu oduzetu od fizičkih i pravnih lica primenom propisa o oduzimanju imovine na teritoriji Republike Srbije, a koja je određena posebnim propisom", to podvlačim, "kojim se uređuju pitanja vezana za vraćanje imovine itd.". Moramo da kažemo da takvog posebnog propisa nema i pitanje je da li će ga ikada biti i da li će ga ova ili neka druga skupština ikada doneti. Iako smo mi srpski radikali protiv denacionalizacije, pre svega zbog apsolutne zastarelosti i proteka vremena koje onemogućava da se ona izvrši tako da ne izazove brojne štetne posledice, na ovo ukazujemo samo u cilju upoznavanja javnosti sa činjenicom da takav zakon ne postoji, a da li će postojati - videćemo.
U članu 28, koji je u poglavlju - Javni tender, kao jedno od načela privatizacije kapitala svakako treba dopuniti socijalnim programom i ekološkim programom, jer ćemo samo tako zaštititi naše radnike da budu vrlo brzo ili odmah otpušteni kao tehnološki višak, a sve nas zaštititi od zastarelih i po zdravlje pogubnih tehnologija.
Šta nam ministar za rad kaže u vezi toga u "Politici" od 25. maja ove godine ? "Niko neće ostati na ulici", rekao je ministar za privatizaciju tokom razgovora sa predstavnicima sindikata metalaca i čelnih ljudi preduzeća autoindustrije i poljoprivrednih mehanizacija. Maksimum novca dobijen u procesu privatizacije biće investiran u proizvodnju. To je apsolutna laž, jer u ovom zakonu toga nema.
U članu 61. Predloga zakona o privatizaciji predviđeno je sledeće - 10% od privatizacije ide za penzije i invalidnine, 5% za isplaćivanje naknade licima čija je imovina nacionalizovana - iako nemamo osnova za to, malo pre sam rekla - za finansiranje troškova sprovođenja prodaje, za vraćanje dugova čiji je obveznik ili garant Republika Srbija, koliko, ovde se ne kaže, za podsticanje razvoja, ovo o čemu ministar govori, ne znamo koliko, za druge namene , ne znamo ni koje, ni koliko.
U članu 20, to što nam ministar za rad obećava socijalne karte i to da će o svakom radniku koji bude proglašen tehnološkim viškom brinuti država, ne daj ti bože takve zaštite kod ovako neodgovorne vlasti i ministra za rad, bivšeg sindikalca, čiju ostavku radnici već uveliko traže. Vlada predlaže dva načina prodaje, putem javnog tendera i putem javne licitacije, ali ne propisuje kriterijume koji bi obavezivali na jedan ili drugi način prodaje. To će već ministar za privatizaciju da odredi i odradi po sopstvenom nahođenju, imajući u vidu svoj interes ili interes svoje konsultanske kuće " Diloji i Tuš". Kao dokaz za to je afera oko prodaje cementare Beočin. Gospodine Vlahoviću, Lafarž, evo i u novinama piše, vas sada upozoravam da su sa vašom Vladom već sklopili ugovor i da ne raspisujete novi tender, jer ćete se izgleda naći pred međunarodnom arbitražom u Parizu. Izgleda da je neko svoj procenat već uzeo, pa ste se sada našli u neobranom grožđu, kako to naš narod kaže.
U članu 32. piše da učesnici javnog tendera imaju pravo prigovora na zakonitost sprovedenog postupka. Prigovor se podnosi ministru nadležnom za poslove privatizacije u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja o rezultatima javnog tendera. Po podnetom prigovoru odlučuje se u roku od osam dana od dana prijema prigovora. Akt organa donet po prijemu prigovora konačan je.
Ovo je, gospodo, suprotno članu 22. Ustava Republike Srbije, koji propisuje da svako ima pravo žalbe. Ovde praktično agencija i ministar, i u uprvom i u drugom stepenu, odlučuju i nema mogućnosti za sudsku zaštitu, što je neviđeni presedan ...
Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon neodoljivo podseća na nekadašnji zakon o ispitivanju porekla imovine, nepopularan zakon za koji znamo kako je u praksi prošao, koliko je bio selektivan. Podseća i na boljševičke zakone koji su doneti posle Oktobarske revolucije u Rusiji, sa elementima zakona o konfiskaciji i nacionalizaciji.
Ovaj zakon uvodi jednokratni porez na ekstra dohodak i ekstra imovinu stečene iskorišćavanjem posebnih pogodnosti. Radi se u stvari o jednokratnom porezu koji predstavlja vanredni prihod budžeta. Tu dolazimo do cilja donošenja ovog zakona.
Cilj zakona jeste pokrivanje budžetskog deficita, samo što predlagač, tj. Vlada neće da nam kaže kolika se sredstva od primene ovog zakona očekuju i na šta će ta sredstva biti utrošena. A, upravo je to ono što smo mi želeli od ministra Đelića da čujemo, koji je u svom ekspozeu, a pažljivo sam ga slušala, o ovom zakonu rekao sledeće: "Ovaj zakon ima ekonomsku i moralnu pozadinu. To je vanredni zakon i radi se o realnom porezu".
Samo je ta rečenica bila koja se odnosila na ovaj zakon, a sve ostalo je ličilo na jedan politički govor, doduše prilično nezgrapan.
Mi srpski radikali nismo protiv donošenja ovog zakona i protiv ideje koju on u osnovi nosi. Ali smo protiv koncepcije ovog zakona. On koncepcijski nije dobro sačinjen.
Smatramo da svaka zloupotreba treba d bude kažnjena. Međutim, u pravnom sistemu naše države postoji Krivični zakon i većina zloupotreba predviđena članom 3. su krivična dela i ne postoji nikakav razlog da se u krivičnom postupku ne ispituje da li je do određenih zloupotreba došlo ili nije, i da se onda, nakon utvrđivanja odgovornosti, naravno izriče i mera oduzimanja imovine ili plaćanja dodatnog poreza, već kako je to predviđeno ovim zakonom.
Postoji jedna stvar koja nas nagoni na to da sumnjamo da će ovaj zakon biti podjednako primenjen na sve. Sigurna sam da će doći do brojnih zloupotreba u samoj primeni zakona. Međutim, o tome treba da razmišljaju oni koji će zakon primenjivati, jer i oni mogu, jednog dana, da dođu pod udar određenih sankcija.
Samo ću napomenuti, zbog toga što je to vrlo važno zbog očuvanja pravnog poretka države, da je zakon suprotan i Ustavu SRJ i Ustavu Republike Srbije i Zakonu o obligacionim odnosima, kao i saveznom Zakonu o osnovama poreskog sistema. Nama predlagač ne krije sve to, i u članu 25. ovog zakona jasno kaže - odredbe o zastarelosti iz Zakona o obligacionim odnosima i poreskih zakona ne primenjuju se u postupku utvrđivanja i naplate jednokratnog poreza.
Ovo je nečuveno. Ako jedna vlast nešto treba da radi to je da se bori da očuva pravni sistem jedne zemlje.
Ono što bi bilo prirodno, prilikom rasprave o ovom predlogu zakona, jeste da se javnosti, a i nama poslanicima, stavi na uvid registar firmi koje su, recimo, dobile novac iz primarne emisije. Značajno bi bilo da se to zna.
Zatim, smatram da je pogrešno na isti način tretirati u tom slučaju proizvodne firme i firme koje se bave trgovačkim poslovima, jer imamo situaciju da, evo i sada, za vreme DOS-ovske vlasti, jedna trgovačka firma, koja je vlasništvo aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, dobije milion maraka kredita. Zašto? Gde je tu opravdanje za razbacivanje državnim parama - ne znamo.
Ono što je takođe neprihvatljivo u ovom zakonu jeste ko je sve obveznik jednokratnog poreza. Evo, citiraću član 6. koji kaže: "To su deca, odnosno usvojenici, i članovi njihovih porodica, roditelji, odnosno usvojioci, braća i sestre i članovi njihovih porodica, bračni drug, razvedeni supružnik, srodnici po tazbini do drugog stepena srodstva, uključujući i srodnike po tazbini preko razvedenog supružnika".
Dobro nisu rekli do sedmog kolena. A, zna se, molim vas, ko se smatra članom porodičnog domaćinstva po Zakonu o braku i porodici, pa i Zakonu o nasleđivanju, i mislim da će sve ovo dovesti do brojnih problema i razdora u pojedinim porodicama, pogotovu tamo gde je do razvoda već došlo.
Ali, ono što posebno potvrđuje našu sumnju da će država sprovodeći ovaj zakon nekom biti majka, a nekom maćeha, jeste činjenica predviđena članom 9, koja omogućava direktoru RUJP da zaključi sa poreskim obveznikom tzv. poravnanje.
Na čelu Republiče uprave javnih prihoda nalazi se Aleksandar Radović, koji je istovremeno i predsednik komisije za utvrđivanje zloupotreba u privredi i finansijskom poslovanju, a vrlo dobro se zna u kakvim je odnosima Aleksandar Radović sa aktuelnim ministrom Đelićem, pogotovu što bi bilo prirodno da država kontroliše Republičku upravu javnih prihoda, a posebno njenog direktora, šta i kako radi, sprovodeći ovaj zakon.
Znači, dolazimo do nespojivosti funkcija i ovlašćenja, što sve ukazuje bez sumnje da će ovde doći do selektivne primene zakona i do zloupotrebe zakona. Ono što takođe otkriva krajnju nameru Vlade jeste činjenica da je poreski dužnik dužan da jednokratni porez plati u roku od 15 dana, izuzetno u tri mesečne rate, i to u novcu, ali obavezno uz jedno sredstvo obezbeđenja plaćanja, hipoteku, ručnu zalogu, jemstvo i drugo, a kad se radi o preduzećima u društvenoj, odnosno mešovitoj svojini, sa pretežnim učešćem društvenog kapitala, naplata se može izvršiti predajom Republici, znači državi, odgovarajućeg udela u kapitalu takvih pravnih lica.
I šta je to, šta se iza toga krije - otimanje preduzeća od strane Vlade, a onda ide privatizacija, onako kako je nova DOS-ovska vlada osmislila. Tek ćemo videti kakve će to reperkusije imati. Sve u svemu, dužni smo da ukažemo da je donošenje jednog ovakvog ledž specialis-a veoma opasno, da predstavlja presedan koji izaziva pravnu nesigurnost samim tim što je u celini sa povratnim dejstvom. Dakle, ne samo pojedini članovi zakona, nego kompletan zakon, i da su svi ovi slučajevi predviđeni, ili bar većina, u članu 3. ovog predloga zakona, kažnjivi Krivičnim zakonom. Jedino je pravilno pojedine zloupotrebe utvrđivati u krivičnom postupku, pa ako se zloupotrebe utvrde, može se ići na oduzimanje imovine.
To bi bio ispravan način, ali bi to malo potrajalo, a DOS-ovskoj vlasti se žuri da popuni budžetski deficit, da dođe do para, jer od obećanih šest milijardi nema ništa (mislim na dolarski iznos). Samo, postoji nešto što treba da imate na umu - da će mnogi koji su zdušno finansirali kampanju DOS-a takođe doći pod udar ovog zakona, naravno, ako zakon ne bude selektivan, a sve su prilike da hoće.
Ostaje i nama, i javnosti, da vidimo hoće li ovaj zakon uopšte moći da se primenjuje, kako će se primenjivati, a pretpostavljam da će upravo kroz ovaj zakon i kroz primenu ovog zakona, DOS-ovska vlast pokazati svoje pravo lice. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podnela sam amandman na član 4. Predloga zakona o platama u državnim organima i javnim službama, iako ovom zakonu, ovaj naziv ne priliči. Prema onome što on sadrži, on bi mogao da bude Predlog zakona o zaradama zaposlenih u državnim organima.
Član 4. odnosi se na utvrđivanje koeficijenata i citiraću stav 1. i stav 2: "koeficijent izražava složenost poslova, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu". To nije sporno.
Stav 2. kaže da koeficijent sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjih odmora.
To je protivrečno članu 5. gde su nabrojani dodaci na platu. Ne može nešto što je promenljiva kategorija da bude sadržano u koeficijentu. Koeficijent je nešto utvrđeno i nepromenljivo. Kako će, recimo, u koeficijent da se uračuna regres za godišnji odmor ili, još gore, naknada za ishranu u toku rada, ako se ona prima po broju dana koliko je radnik bio na radnom mestu. Ako je bio na bolovanju, nema te naknade.
Pored toga što tehnički nije dobro urađeno, što ovo nikako ne može da bude u članu 4, a protivno je i članu 1. gde se kaže da se ovim zakonom određuje način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja, smatram da stav 2. ovog člana treba brisati.
Naravno, nisam zadovoljna ni obrazloženjem Vlade zašto ne prihvata ovo, i zbog toga ću pročitati šta Vlada kaže o predlogu mog amandmana, obrazlažući neprihvatanje amandmana prelaskom na bruto sistem plata. Ona kaže: "prelaskom na sistem bruto plata, sastavni deo plate postaju i dodaci za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjih odmora".
Predloženo je da navedeni dodaci budu sadržani u koeficijentu (znači, Vlada priznaje da su to dodaci), kako bi se obezbedilo da se prelaskom na bruto plate održe uspostavljeni rasponi u platama, u zavisnosti od vrste poslova. U protivnom, znači, ako tako ne bi bilo, rasponi u platama bili bi znatno poremećeni. Apsolutno je to netačno i tehnički je nemoguće da se izvede. Evo izađe ministar, mislila sam da ga pitam da to on razjasni, ako mu je uopšte išta jasno po pitanju ovog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko je interesovanje Vlade šta će reći Narodna skupština o ovako važnom predlogu zakona pokazuje to što u Skupštini nema ni jednog predstavnika Vlade. Pa, čak ni onog koji je određen za predlagača, ministra Vladana Batića.
Očigledno je da će DOS-ova većina u Skupštini izglasati ovaj zakon, ali naša dužnost je da kažemo šta tom zakonu zameramo.
Podsetićemo, a javnost zna, jer je za to životno zainteresovana, da je već jednom sličan zakon bio u proceduri pred Narodnom skupštinom, na prošlom zasedanju. Povučen je iz procedure zbog brojnih amandmana i nedostataka, tražili smo da bude sveobuhvatniji, tražili smo da se Vlada ne meša u rad zakonodavnog organa, odnosno Skupštine, da Skupština odlučuje o tome kolika će biti i osnovica i koeficijenti za sve zaposlene u državnim organima i javnim službama, odnosno svih onih koji su na budžetu Republike Srbije.
Međutim, prošli zakon je imao tri člana manje, novi zakon ima tri člana više. Sve u svemu ništa. Kada počnemo da čistimo društvo od raznih negativnosti krećemo od repa, a kada govorimo o platama i hoćemo da ih preciziramo, onda počnemo od glave i od predsednika Republike, pa nadalje.
Mislim da ne treba da se vezujemo za ličnosti koje se trenutno nalaze na pojedinim funkcijama i da moramo veoma ozbiljno da razgovaramo o tome kavi odnosi u koeficijentima treba da postoje između pojedinih funkcionera. Ali, građane Srbije to malo interesuje. Nas je ovde samo 250, pa i da imamo ne znam koliko visoke plate, to nije velika šteta za državu. Ali, 420.000 ljudi radi u javnim službama, u prosveti, zdravstvu i čeka šta ćemo mi ovde reći i kada budemo izašli na ulicu pitaće nas kolike će im plate biti.
Mi na osnovu ovog zakona ne možemo da im kažemo - biće vam plate tolike i tolike. Prvo, mi ne znamo kolika je osnovica. Tu osnovicu ne može niko drugi da odredi nego Vlada, pretpostavljam. Ali, mora da piše u zakonu - odrediće Vlada na osnovu toga i toga, na osnovu neke konstante, da ovde parlament dogovori koja će to konstanta da bude.
Ne može to da zavisi od toga hoće li Vlada dobiti tu neku obećanu donaciju ili neće, pa da od toga zavisi kolike će plate prosvetnih radnika biti. Od toga kolike su plate prosvetnih radnika, umnogome zavisi i to kako će naša deca biti obrazovana.
Dalje, zavisi i od toga kolike su plate zdravstvenih radnika, a zavisi mnogo od toga i to kako ćemo mi biti lečeni i kako ćemo dobijati zdravstvene usluge. Valjda smo svi životno zainteresovani da to uradimo na jedan adekvatan, celovit način i da se ne igramo ovde više zakonodavstva, da jedan ovako važan zakon o platama u državnim organima, a zovemo ih "platama", jer izgleda da se ministar Batić nije dogovorio sa ostalima iz Vlade ili nije pratio prošlu sednicu Skupštine, da su to sada zarade.
Kao što vidimo, nismo se dogovorili ni o tome da li se radi o dinarima ili novim dinarima, jer smo opet dobili jedan predlog zakona u kome piše - novi dinari, a na prošloj sednici rekosmo da nema više novih dinara, nego samo dinari. Znači, u Vladi niko ni sa kim izgleda ne razgovara.
Nemate valjda vi poverenja u Gašu Kneževića, da on uređuje koeficijente za zaposlene u prosveti. Nemate valjda poverenja u ministra Joksimovića, da zajedno Vladanom Batićem uređuje kolike će biti plate zaposlenih u zdravstvu. Mi zaista nemamo. Zato poručujem zaposlenima da im se ne piše dobro, da neće biti zadovoljni platama. Plate neće biti onolike kolike su oni očekivali i koliko im je bilo obećano. Disproporcije će biti velike, od grada do grada, od mesta do mesta, sa svim negativnim posledicama koje sa tim idu. Ali, u tom slučaju neka izvole pred Vladu i neka svoje štrajkove usmere ka njima. Mi smo, u Narodnoj skupštini, Vladi ukazali na sve propuste i naša je savest mirna. Kolika nam je snaga, toliko smo učinili.
Dame i gospodo narodni poslanici, to koliko Vlada i predsednik Vlade poštuju ovaj predsednički dom, pokazuje ponašanje predsednika Vlade dok je govorio narodni poslanik Tomislav Nikolić. Kako je predsedništvo ovog parlamenta i kako se ponaša danas u toku ove sednice prema poslanicima koji govore o temi koja je na dnevnom redu, pokazuje to da se na rukama obezbeđenje  iznelo narodnog poslanika SRS-a Stevu Dragišića. Navikli smo mi na to. Bilo je i boljih i gorih trenutaka. Mi očekujemo još gore trenutke od ove vlasti, jer sve se vidi i sve je narodu već jasno. Nas koji smo malo više upućeni od običnih građana, više ništa ne može da iznenadi. Da me ne bi opominjali, vraćam se na dnevni red.
Elementarni, ljudski, ali i politički moral obavezuje nas, narodne poslanike, ipak da se suprotstavimo prognoteljima Vuka Obradovića, koji se nalazi na funkciji potpredsednika Vlade. Iako mnogi smatraju da političarima i politici moral ili barem visoki moral nije baš neka osobina, evo mi srpski radikali ćemo danas uzimajući reč i diskutujući o smeni Vuka Obradovića, pokazati da to nije tako i da se držimo osnovnih moralnih principa. Čak i onda kada su u pitanju naši politički protivnici, zalažemo se, naravno, za istinu, pravdu i poštenje, a protiv kriminala, nameštenih afera i laži.To da je Vuk Obradović naš politički protivnik, to je valjda svima jasno. Javnost zna da smo pripremali i inicijativu za razrešenje potpredsednika Vlade Vuka Obradovića. Naravno, iz političkih razloga. Međutim, kada su hajku na Vuka Obradovića, krenuli oni koji su mnogo gori od njega, naša je obaveza da tu aferu raskrinkamo do kraja i dokažemo zašto je i šta se iza toga krije. Zašto Vlada, odnosno zašto Zoran Đinđić i nekolicina oko njega traže smenu potpredsednika Vuka Obradovića.
To je jedan od razloga, pretpostavljam zbog čega se traži smena, da bi se Zoran Đinđić i njegovi pajtaši zaštitili od onoga do čega je Vuk Obradović, radeći u Komisiji za koju je bio zadužen, došao. Drugi razlog, pretpostavljam, rezultat je američkog iskustva, jer ova vlada se dosta ugleda na američku administraciju. Mislim na iskustvo sa Monikom Levinski, a po principu neka se narod malo zabavlja i neka mu se malo misli skrenu na drugu stranu, na tračeve iz Vlade, ko je koga, kako, zašto, a kako je rekla jedna od oštećenih dama, što je naravno ispod svakog nivoa i Vlade, kao jedne visoke institucije, ali i ovog visokog doma. Bolje je da se bave tuđim intimnim životom uz sveće, naravno mislim na građane, jer struje nema u večernjim satima ili je nije bilo barem u vreme kada je to bilo naročito aktuelno, nego da razmišljaju o tome, kako će da prežive, kako će svoju decu da upišu na fakultete. Ministar za visoko obrazovanje, koji je, moram to da kažem, pao u alkoholnu komu na jednoj od sednica Vlade, eto takav čovek je na čelu Ministarstva obrazovanja.
Znači, dok se narod zabavlja ovom aferom oko Vuka Obradovića, građani moraju da razmišljaju kako da tu svoju decu upišu na fakultete, ako slučajno tog dana baš ne budu u najboljoj formi, pa ne pokažu najbolje rezultate i ostanu ispod crte. Kako da objasnimo svojoj deci da smo siromašni, da ne možemo da odvojimo dva, tri, četiri, pet hiljada maraka da bi smo im obezbedili školovanje. Kako da objasnimo svojim roditeljima da ne možemo da im kupimo baš sve lekove, pa licitiramo, koji su baš neophodni, a bez kojih se ipak može. Bolje, naravno, da nagađamo, da li se to, kako su ga nespretno nazvali, seksualno zlostavljanje zaista i dogodilo ili nije, da li su navodno oštećene dame iskreno plakale pred TV kamerama ili je to bila samo dobra gluma, da li postoje neki dokazi o svemu tome snimljeni na audio-traci i ko je to i zašto snimao, šta radi i šta govori Vuk Obradović u svom kabinetu.
Dame i gospodo, to su isti oni koji slušaju i vas kada podignete slušalice svojih telefonskih aparata, a veze baš nisu najčistije. Isti oni koji su rekli da u vaš policijski dosije možete da zavirite, pa sad baš i ne možete. Isti oni koji su rekli, više vas niko neće prsluškivati.
A ko su ti ljudi? Zoran Đinđić, Vladan Batić, Dušan Mihajlović i čitava klika oko njih. Srbija je gospodo postala država straha, terora i kriminala. Oni koji se kreću među običnim građanima, mogu da osete taj strah u ljudima. Za svakog od njih možemo bez sumnje reći da su ljudi koji nisu dorasli funkcijama koje obavljaju, da su sami skloni kriminalnim aferama i zloupotrebi službenog položaja. Pitam vas sve ovde, zašto je duvanska afera u koju je umešan Zoran Đinđić manje kompromitujuća od ove nedokazane afere Vuka Obradovića? Zašto afera o raznim zloupotrebama službenog položaja, državne funkcije Dušana Mihajlovića da se preko svoje privatne firme "Lutra" obogati...
Hvala vam predsedniče za opomenu, stvarno bih se osećala neprijatno da me niste opomenuli.
Vi biste očigledno da mi pričamo o seksu. Zaista to ne mogu sebi da dozvolim, imajući u vidu to da sam ja jedna porodična žena i da to nije predmet za raspravu...
Gospodine predsedniče, to ljudi rade u intimnim okolnostima, u svojim spavaćim sobama, o tome ne pričaju. Mišljenje nas srpskih radikala je da je ova vlada izgubila potpuno poverenje naroda, da ga praktično nikada nije ni stekla, da su očekivanja, zbog lažno datih obećanja koja su bila velika, izneverena.  Zbog toga volja naroda drastično je promenjena u odnosu na decembarske izbore. Vreme je da se na nekim novim, vanrednim izborima, koji će pretpostavljamo biti vrlo brzo, proveri volja naroda. Sigurna sam da građani Srbije više neće podleći vašim lažnim obećanjima i da jedva čekaju da vas uklone sa političke scene i ne dozvole dalje rastakanje države, rasprodaju nacionalnih interesa, kao i dalje ekonomsko propadanje naše privrede. Zato, dame i gospodo, građani Srbije sa nestrpljenjem očekuju raspravu o Predlogu zakona o privatizaciji.
A, Zoran Đinđić, hoće da i na ovoj sednici skrene pažnju javnosti na navodnu aferu ispletenu oko Vuka Obradovića. I najneupućenijima je jasno šta se iza brda valja. Ali, što jednom krene više se ne može zaustaviti. Izaći će na videlo sve afere ove vlade od kojih će mnoge glava zaboleti, a mnogi će bogami morati i pred sudom da dokazuju svoju nevinost. Hvala.
Nemojte mi - vreme - molim vas, nisam još ni stala za govornicu.
Nemojte ništa da mi dodajete, ali nemojte da mi unapred i uzimate.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki čovek najbolje govori sam o sebi, svojim izgledom, načinom ponašanja i svojim delima. Godine 1999. u vreme NATO agresije, april mesec, u "Dugi", jedan intervju sa Vladanom Batićem gde on kaže da je na temelju važećih normi međunarodnog prava optužio Havijera Solanu za četiri konkretna krivična dela. Krivičnu prijavu uputio je Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu, na ruke gospođi Luiz Arbur. Zašto protiv Havijera Solane, pita ovde novinar. On je izdao naredbu za otpočinjanje ratnih dejstava i bombardovanje ciljeva u Srbiji, čime je postupio protivno Povelji Organizacije UN i Statutu NATO pakta, kaže gospodin Batić. Pre svega, radi se o delu genocida, jer postoji Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina i genocida koji je usvojila Generalna skupština UN 1948. godine i optužujem ga i za agresiju i još jedno delo, optužuje ga za ratne zločine. Za ratne zločine, a to je treća vrsta krivičnih dela, kaže Batić, koje je Solana počinio, predviđenih Ženevskom konvencijom o zaštiti žrtava rata. Novinar dalje pita - očekujete li odgovor? Po Pravilniku Haškog tribunala, obavezni su da daju odgovor. Očekujem odgovor i biće interesantno šta će da kažu, kaže gospodin Batić.
Jeste li dobili odgovor, gospodine Batiću? Na pitanje da li oni shvataju da uništavaju naše demokratske potencijale, Vladan Batić o tom demokratskom Zapadu kaže ovo - mi pogrešno poimamo zapadnu demokratiju. To nema veze sa onim što mi mislimo o toj demokratiji. To su samo interesi, tu od demokratije nema ni "d".
Tako je govorio gospodin Batić 1999. godine. On postaje ministar u Vladi Srbije i 30. januara 2000. godine u "Glasu" pod naslovom - Samo nam dajte odrešene ruke, kaže ovo - presude čelnicima NATO-a predstavljaju pravne farse i lakrdije. One će biti revidirane. Jeste, radi se o farsi zato što niste uhapsili Solanu čim je nogom kročio na našu zemlju, gospodine Batiću, a u to da će presude biti revidirane i da ćete ih amnestirati, kao i onih nekoliko stotina lepo ugojenih terorista, mi srpski radikali i ne sumnjamo. Istog dana dajete još jednu izjavu - bivši predsednik Slobodan Milošević svakako će završiti u Hagu. Pitanje je samo da li će to biti odmah ili malo kasnije. Kako će otići, dobrovoljno ili će ga nova vlast isporučiti Tribunalu. Zaboravili ste, gospodine ministre, da je vaša prevashodna dužnost da branite i da primenjujete Ustav Republike Srbije. (Vladan Batić, sa mesta: Nisam bio ministar tada.) U njemu lepo piše da građanin Srbije ne može biti lišen državljanstva, prognan ili ekstradiran, član 47. stav 2. Ustava.
Hag traži Miloševića, i to svi znamo, da bi stvorio, da bi obezbedio alibi za agresiju NATO pakta i kolateralnu štetu kako oni nazivaju ratne zločine.
U "Telegrafu", 7. februara 2001. godine, pod naslovom - Nećemo mi odlučivati gde će se suditi Miloševiću, vi kažete: Plašim se da o tome gde će se suditi Miloševiću nećemo odlučiti mi. O tome će odlučiti Haški tribunal. Gospodine Batiću, vi dozvoljavate da o tako važnom pitanju odlučuje neko drugi, jer se u stvari slažete sa stavom Karle del Ponte, a inače biste rekli nešto sasvim drugo. Ono što bi jedan ministar, jedne suverene države, morao da kaže ako drži do integriteta svoje države, a to je da nijedan Srbin ne sme biti isporučen Haškom tribunalu.
Vladan Batić, ovo je moj zaključak, je znači slepi poslušnik Karle del Ponte i puki izvršilac njenih naloga. "Blic", 11. mart, ovo su sve vaše reči, gospodine Batiću: "Milošević mora u zatvor do kraja marta. SAD su saopštile demokratskim vlastima u Beogradu da ako očekuju nastavak američke finansijske pomoći nakon 31. marta do kraja meseca moraju uhapsiti Slobodana Miloševića i istovremeno sarađivati u izručenju najmanje još jedne osobe, optužene za ratne zločine, koja se nalazi na teritoriji SRJ, kao i oslobađanje svih albanskih zatvorenika".
Da li je Milošević uhapšen do tog roka? Jeste. Da li je još jedan Srbin isporučen Haškom tribunalu? Jeste. Gospodin Stakić je uhapšen i to u momentu i na način koji je svima poznat, kada je išao na roditeljski sastanak svom detetu. Da li su pušteni iz zatvora šiptarski teroristi? Jesu.
"Novosti", 21. mart 2001. godine, Srbija će izručiti strane državljane, podnaslov, ministru Batiću se ostvarila želja da ode u Hag i sretne se sa milom mu Karlom del Ponte, vidimo na fotografiji kako se zadovoljno smeška. Sve je utanačio. U Beogradu se, kaže, vodi intenzivna istraga o bivšem predsedniku. Veliki broj njegovih bliskih saradnika daje nam zanimljive informacije i vrlo je verovatno da će protiv njega uskoro biti pokrenut krivični postupak. I, dodaje da nije u njegovoj nadležnosti da govori o hapšenjima i istragama. To uvek kaže, ali tek pošto najavi neku istragu ili hapšenje.
U "Glasu" od 21. marta kaže Vladan Batić: "Očekujem da će Slobodan Milošević biti uhapšen zbog zločina koje je počinio". On zna da ih je počinio. Ako ne do 31. marta, to je taj dan "D", onda ubrzo posle toga. Već sutradan, u "Glasu", Vladan Batić izjavio je, nakon susreta sa Karlom del Ponte, da će optuženi za ratne zločine koji nisu jugoslovenski državljani biti predani Tribunalu i najavio da će se neki od njih sami predati.
Zna on ko su ti neki, oni nad kojima je on vršio pritisak. On već tada zna šta radi i kakav pritisak vrši na Simića, da se dobrovoljno preda Haškom tribunalu. Ko hoće da povezuje činjenice može jasno da vidi ko i kako plete mrežu oko onih koje Hag traži.
Drugog aprila, opet u "Glasu", to vam je omiljeni časopis izgleda, na konferenciji za štampu izrazio je zadovoljstvo što je akcija hapšenja Slobodana Miloševića protekla bez prolivanja krvi. Da li je protekla bez prolivanja krvi? A, na osnovu krivične prijave koju je MUP podneo 30. marta.
"Nije tačno da sam dao obećanje Haškom tribunalu da ću ga izručiti". Da li vam iko veruje? Veruje li vam iko u ovoj državi, gospodine Batiću, nakon svih ovih prethodnih izjava koje ste dali. Učinili ste sve što ste mogli da izvršite otmicu, pa kako ona nije uspela, stigla je krivična prijava, pa rešenje o sprovođenju istrage, koje je potpisao istražni sudija Goran Čavlina, onaj isti koji je razrešen funkcije od strane prethodnog režima, perjanica društva sudija, koje finansira Soroš fondacija.
U "Novostima" od 21. aprila, pod naslovom "Pravda za sve", traži gospodin Batić od Karle del Ponte da se preispita odgovornost lidera tzv. OVK i da se time demistifikuje rašireno uverenje da se u Hagu sudi isključivo Srbima. Za Vladana Batića nije sporno da su Srbi ratni zločinci i da im za to treba suditi u Hagu, ali bi mu bilo mnogo lakše pred javnošću ako bi u Hag išli šiptarski teroristi. Briga nas hoće li u Hag ići šiptarski teroristi.
Na red dolazi i izjava Vladana Batića o ustavnim okvirima. Podnaslov "Hakerup suviše bahat", kaže Batić, misleći na bahatost u nastupu i jednostrano odlučivanje. Pa, kaže - to sve dalje vodi stvaranju dva posebna entiteta na teritoriji Kosova i Metohije. Za nekoliko dana otići ću na Kosovo i nadam se sresti sa Hakerupom, pa ćemo videti kakve su tendencije u pogledu konačnog uređenja institucija na Kosovu.
Kao, on je baš taj, Batić, koji će Hakerupu reći - no, no, nemoj to tako. Istovremeno, Čović se oglašava sa istom idejom o stvaranju dva posebna entiteta na Kosovu i Metohiji, a potpredsednik Demohrišćanske stranke Rada Trajković potvrđuje da je to jedino ispravno rešenje, izražavajući valjda stav svoje Demohrišćanske stranke.
U Srbiji je, gospodine Batiću, zahvaljujući vama, vašim nedelima, zavladao strah među građanima, i za ličnu sigurnost i za imovinsku sigurnost. Tom strahu kumujete pre svega vi, svojim ponašanjem. Neka narodni poslanici i javnost sami procene ima li ovde mesta zloupotrebi službenog položaja i da li je to dovoljan razlog da Vladan Batić bude razrešen funkcije ministra. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o Zakonu o socijalnoj zaštiti i obezbeđenju socijalne sigurnosti građana, a u okviru toga i predloženim izmenama, treba da pođemo od toga šta se smatra stanjem socijalne potrebe. A, to je precizno definisano članom 2. osnovnog zakona.

Dakle, stanjem socijalne potrebe smatra se takvo stanje u kome je građaninu ili porodici neophodna društvena pomoć u cilju savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, ukoliko se te potrebe ne mogu na drugi način zadovoljiti, a na osnovu humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva.

Mi smo, gospodo, daleko od toga da to obezbedimo ovakvim rešenjima, kakva sada imamo u zakonu. Očekuje li se da broj tih porodica bude sve veći - očekuje se. Prošlu godinu smo završili sa 30.000 takvih korisnika i iz završnog računa vidimo da je pojedinac po tom osnovu mogao da ostvari od 125 do 853 dinara i, da ne čitam pojedinačno sve kategorije, porodice sa pet i više članova, od 251 do 1.706 dinara. Malopre je ministar Matković rekla da su to iznosi koji su bili aktuelni u decembru mesecu i iznela je da je to u aprilu negde oko 2.900 za ovu kategoriju porodica sa pet i više članova.

Ali, od decembra do aprila meseca znatno su poskupele osnovne životne namirnice, znatno je poskupela struja, znatno su uvećani porezi, i uopše je život sve teži i teži, i skuplji.

Član 3. predloženog zakona dovodi do neujednačenosti prava na socijalnu zaštitu i socijalnu sigurnost od jedne do druge opštine i izostavlja privredu kao kategoriju uopšte. To je povoljnije za korisnike, jer je prosek po zaposlenom na nivou Republike sigurno veći, nego u privredi Republike, ali to takođe upućuje na zaključak da se na privredu uopšte ne računa, iako Vlada stalno govori o tome da očekuje privredni rast od 5% za ovu godinu.

Po meni, privreda će sigurno polako zamreti, mnoga preduzeća će staviti ključ u bravu i tako će broj korisnika socijalnog davanja sigurno da se poveća. Stalno se pozivate, u obrazloženju ovih zakona iz radnog i socijalnog zakonodavstva, na finansijsku neutralnost. Ali, to je nešto što građani ne očekuju, i ono što mi, narodni poslanici, ne želimo da podržimo, jer se očekuje uvećanje po svim ovim osnovama, obzirom na povećana izdvajanja koja građani po osnovu poreza i doprinosa, radi punjenja budžeta, imaju.

Sav novac koji se sliva u budžet izdvojili su građani, i niko drugi, po osnovu poreza i doprinosa. I, kako oni izdvajaju veća sredstva, logično je da se očekuje i da država uvećava prava za kategorije stanovništva, prema kojima ima obavezu. Mi, srpski radikali, smatramo da se Vlada nije zainteresovala da suštinski reši probleme, vezane za savladavanje socijalnih i životnih teškoća građana, koji su se našli u stanju socijalne potrebe, i zbog toga nećemo glasati za Predlog ovog zakona, kao što nismo glasali ni za jedan predlog zakona iz paketa zakona koji se odnose na radno i socijalno zakonodavstvo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je još jedan zakon kojim se usaglašavaju pojedine odredbe ovog zakona sa izmenama i dopunama Zakona o radnim odnosima u pogledu redefinisanja kategorije zarade. Pošto je na taj način uvećana osnovica koja služi za utvrđivanje cenzusa i visine prava u oblasti društvene brige o deci, neophodno izvršiti umanjenje parametara koji služi za obračun cenzusa i visine prava, kako bi se postiglo neutralno dejstvo zakona u finansijskom pogledu.
To piše u obrazloženju ovog predloga zakona. Takođe se u obrazloženju kaže da se ovim zakonom ne povećavaju prava koja se finansiraju iz budžeta Republike, već samo vrši njihov proračun, s obzirom na promenu osnovice za utvrđivanje prava. Ne povećavaju se prava, slažemo se sa tim.
U nominalnom iznosu možda su ta prava čak približno i ista, ovako kako to ministar Matković tumači. Međutim, u realnom iznosu to je znatno manje prava, jer ako je materinski dodatak bio oko 1.300 dinara ranije i toliko ostao još uvek, može li se za tih 1.300 dinara kupiti ista količina robe danas, kao recimo pre dva ili tri meseca. Zaboravili smo da ste oporezovali sve i svašta, od igle do lokomotive. Izostavili ste igle i izostavili ste lokomotive. Dečiju garderobu, što je nedopustivo, knjige, školski pribor, lekove, hranu i to sve podjednako. Time ste pokazali koliku brigu imate prema deci.
Ako smo poreze povećali, ako smo doprinose povećali, ako je budžet tri puta veći nego prošle godine, onda je bilo za očekivati da se u tom budžetu nađe nešto malo više sredstava za decu i za majke. Čini mi se da je uopšte materija brige o deci toliko osetljiva, obzirom na natalitet kojim ne možemo da budemo zadovoljni, apeli stižu sa svih strana, da zaslužuje jedan suptilniji prilaz i mogli smo da očekujemo da je Vlada imala vremena za ova tri meseca da se malo podrobnije pozabavi tim problemom, iskoristi priliku i da u okviru ovog predloga zakona da još neke izmene koje bi išle u prilog tome da motivišemo natalitet.
Sigurna sam da materijalna davanja i materijalna potpora roditelja nisu jedini stimulans roditelja da se odluče za veći broj dece, ali je to upravo materija kojom se Vlada mora pozabaviti, znači pronaći neka od rešenja kako da se izborimo sa belom kugom, a to je u biti predmet ovog zakona. Tačno je da se kasnilo sa isplatom mnogih prava, ali prava ostaju, ona ne zastarevaju, ona se moraju kad-tad isplatiti. Ono što nije bilo isplaćeno i nije bilo iz objektivnih okolnosti. Sada su se te okolnosti znatno promenile, obećanja vaša su bila da će para biti dovoljno za rešavanje mnogih socijalnih problema, tako da smo s pravom očekivali da ne ostanete na istom nivou davanja, već da ta davanja prema korisnicima budu znatno veća.
Brinuti o deci znači brinuti o deci i porodici, od njihovog rođenja, pa do završetka redovnog školovanja dece. Znači, mnoga ministarstva bi morala da budu zainteresovana za ovu problematiku. Doduše, vaše sada najviše, jer u okviru vašeg ministarstva je bivše ministarstvo za brigu o porodici, ali i Ministarstvo prosvete. Međutim, kada znamo ko se nalazi na čelu Ministarstva prosvete, onda možemo da zamislimo koliko se to od njega uopšte može očekivati i koliko se njega taj problem uopšte tiče, sem da izvršava naloge svojih mentora, prekrajajući školske programe, onako kako to Zapadu odgovara.
Borba protiv sekti, koje su svojevrsno zlo, takođe bi trebalo da bude predmet interesovanja ove vlade i vašeg ministarstva uopšte. Ono što sam primetila to je da će se smanjiti broj korisnika dečijeg dodatka, imajući u vidu izmenjeni član 27. stav 1. tačka 2. i, ukoliko sam pogrešila, molim da me demantujete, ali mislim da nisam. A argument koji ste dali kolegi Zlatanu Jovanoviću, koji je vrlo dobro primetio da su obrazloženja različita kada je ovaj zakon u pitanju u odnosu na Zakon o braku i porodici, neodrživ je, jer je rzlika između prosečne plate u privredi Republike i prosečne zarade u Republici svega nekih stotinak dinara.