Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Čedomir Jovanović

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija

Govori

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kada bi se neko suprotstavio ideji kontrole izvršne vlasti, sam bi, makar nemalo osnove za sumnju, podstakao sumnju u svoje namere. Ovaj parlament je u svakoj situaciji koristio priliku za kontrolu izvršne vlasti. Ova zemlja je zemlja u kojoj su inaugurisani sistemi vrednosti koji su po svemu bili pogrešni. Ovo je tragično i sumnjivo društvu bilo do 5. oktobra. Sada pokušavamo da ga menjamo.
Tačno je da Skupština može preko skupštinskih radnih tela kontrolisati Vladu. Tačno je da se razgovara o svakom potezu Vlade. Tačno je da u normalnim situacijama ne bi bilo potrebe za ovakvim amandmanom, jer se tako nešto već pretpostavlja iz funkcije Skupštine i funkcije izvršne vlasti. Ipak nema razloga bežati i od supervizije. Neka parlament napravi takav iskorak i neka potcrta, još jednom, prava nadležnog odbora da kontroliše rad ove komisije, jer se tog rada ne stidimo i mi se ponosimo ovim predlogom i svim onim što ćemo uraditi u ovom smislu.
 Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kada mi kao poslanička većina želimo zakonom da uredimo jednu oblast svog života, ne možemo odgovarati za kritiku koja takvo nastojanje definiše kao tiraniju, jer ako smo se do sada bavili zakonima, nikada nismo bili bliži zakonu koji, sa jedne strane,  uređuje na pravi način, a sa druge strane, teži pravdi.
Do sada smo donosili zakone koji su bili sa političke strane apsolutno opravdani, sa ekonomske strane opravdani, koji su imali i socijalne komponente koje su bile nesporne, ali smo teško mogli da odgovorimo onim primedbama koje su težile za pravdom.
Ovaj zakon je korak ka pravdi, i kada razgovaramo o amandmanu, koji predlaže njegovo ukidanje, onda mi, praktično, na takav način govorimo o ideji kojom se inauguriše nepravda i bezakonje. I svi ovi primeri o kojima govorimo u prethodnih nekoliko dana, jesu primeri koji su proistekli iz jednog vremena u kome su se zakonima ozakonjivala bezakonita delovanja.
Krivični zakon će biti zakon kojim će se sankcionisati svi oni koji su počinili neko krivično delo. Ali, šta ćemo sa ne tako brojnim, ali ne smemo ih zaobići, pojedincima koji su - u periodu vlasti osobe o kojoj ne možemo da govorimo, i ne treba da govorimo, jer je deo prošlosti - uradili stvari koje su same po sebi duboko nepoštene i koje sasvim sigurno ne smeju biti zapostavljene.
Nije tačno da će stradati društvena preduzeća, ali je tačno da moraju odgovarati oni direktori koji su gradili svoju ekonomsku moć u vremenu kada su propadala njihova preduzeća. Nije tačno da će stanove po ovom zakonu morati da plaćaju građani Srbije, ali je tačno da će porez na stanove morati da plate oni koji su prvo rešili svoj lični stambeni problem. Nije tačno da će ovim zakonom biti pošteđeni ljudi koji danas čine DOS, jer su upravo ovim zakonom oni pokazali da su sposobni i da su spremni da se suoče sami sa sobom.
Onaj ko danas donese ovaj zakon, neka misli o efektima njegove primene i u svom ličnom slučaju. Da ga nismo doneli, mi ne bismo imali hrabrosti da izađemo pred građane i kažemo da smo drugačiji od onih sa kojima smo se rastali na izborima u decembru i septembru mesecu.
Kritikovati predlagača ovog zakona i u toj kritici insistirati na činjenici da upravo oni pokušavaju da izbegnu taj zakon je nešto samo po sebi nonsens i nešto što je samo po sebi u funkciji stvaranja jednog haosa i atmosfere u kojoj se ništa razumno ne može uraditi.
Veoma precizno je rečeno da je ideja dobra. Ali, razgovaramo onda o primeni i realizaciji te ideje. Nismo čuli ni jednu drugu. Pomenuti su spiskovi. Koji je to zakon donet uz poštovanje spiska? Da smo pristali na to, onda bi mi bili onakvi kakvi su bili oni koji su ovom zemljom mahali spiskovima, plašeći sve koji ne pristaju na njih. Ovaj zakon je pravedan. On je pravičan i on teži da zavede red u jednoj oblasti našeg života. On je retroaktivan zato što se pravda ne može obesmisliti. Pravda je spora, ali dostižna, između ostalog i kroz ovaj zakon. Neka se niko u Srbiji ne plaši, ali neka svako u Srbiji razmišlja o svojim potezima, jer su činjenice o kojima mi danas govorimo ovde, činjenice koje obavezuju na to.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici ...
(Iz sale: Da se izjasnimo.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u članu 1. Ustava Republike Srbije kaže se da je  zemlja u kojoj živimo demokratska država svih građana zasnovana na slobodama i pravama čoveka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi. Tako piše u Ustavu. Nismo svi mogli da dobijamo funkcionerske stanove, nismo mogli svi da uzimamo kredite koje su uzimali neki među nama. Nismo svi mogli da vodimo preduzeća koja su propadala, a mi u njima da budemo uspešni direktori. To su mogli samo neki. Ovim zakonom se teži jedinstvu pravde  i prava.
Da njega nema onda bi se moglo govoriti o nečemu o čemu je govorio moj prethodnik. Međutim, veoma važan amandman je pred nama, amandman iz koga bi se mogli izvesti i dobri i loši zaključci. Dobro je što konačno državne institucije preuzimaju na sebe aktivnu ulogu u kreiranju zakonodavnog ambijenta u društvu i dobro je što je Parlament Vovjodine predložio ovaj amandman. Bilo bi veoma loše nepristajanje protumačiti kao sukob Republike i Pokrajine. To nije tako.
Prosto mi ovaj amandman ne možemo podržati iz jednog prostog razloga, jer bi se njime nanela bespotrebna šteta onim lokalnim samoupravama i onim opštinama koje u svojim sredinama nemaju poreske obveznike koji će biti tretirani ovim zakonom i zbog toga što sredstva ostvarena na ovaj način idu u republički budžet, a odatle će u skladu sa potrebama, koje će biti što se tiče recimo Vojvodine, utvrđene u direktnoj komunikaciji Izvršnog veća Vojvodine i Republičke vlade, u komunikaciji vojvođanskog Parlamenta i Republičkog parlamenta, biti izmirene i njima odgovoreno.
U svakom slučaju, pozdravljamo inicijativu vojvođanskog Parlamenta. Ona nikako nije posledica autonomaškog političkog koncepta. Ovo je amandman kojim se izašlo u susret jedinicama lokalne samouprave, ali se istovremeno, po našem mišljenju, nanosi šteta onim opštinama koje na svojoj teritoriji nemaju obveznike koji bi bili tretirani ovim zakonom. Dakle, samo se radi o raspodeli budžetskih sredstava i nivou te raspodele. Mi mislimo da je najbolje to činiti kroz republički budžet, uz kontrolu koja bi bila parlamentarna i koja ne bi isključila ulogu vovjođanskog parlamenta i Izvršnog veća.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, važno je odgovoriti samo na one primedbe koje se tiču raspodele sredstava ostvarenih primenom ovog zakona. Ta sredstva idu za pokrivanje deficita u republičkom budžetu, to veoma jasno piše. Oni koji su oštećeni mogu tražiti nadoknadu, ali po drugim postupcima, ne u skladu sa ovim zakonom. Mi smo spremni na tako nešto i to najbolje dokazuje jučerašnji primer Ministarstva finansija, koje je vratilo sva sredstva koja su primenom Zakona o informisanju kroz kazne oduzimana medijima u Srbiji. Dakle, svi koji su oštećeni nekorektnom primenom zakona ili zloupotrebom, mogu i treba da traže zaštitu svojih prava, ali ne kroz ovaj zakon.
Ovaj zakon se time ne bavi. On je u svojoj suštini bitno drugačiji i on se odnosi na onu vrstu problema koja ne isključuje krivičnu odgovornost niti je zaobilazi. Dakle, sredstva ostvarena primenom ovog zakona idu u pokrivanje budžetskog deficita. Ne idu u privatna preduzeća i ne mogu biti predmet nadoknade štete onima koji su pretrpeli štetu prethodnih deset godina i od 1989. godine od kada se ovaj zakon retroaktivno mora primeniti.
Ta šteta je mnogo veća i ona sasvim sigurno ne može biti nadoknađena primenom ovih sredstava. To svi znamo. Ali, vi imate svoja prava i ta prava moraju biti zagarantovana, a ukoliko su povređena, spremni smo da vas zaštitimo kao i sve druge građane.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici,  javio sam se u vezi sa amandmanom koji je predmet naše rasprave, kojim se praktično predlaže ukidanje zakonskog limita, kojim će se baviti nadležni državni organi, kroz primenu ovog zakona. On je, s jedne strane, politički dobro motivisan, i vi ste u pravu, da svaku vlast treba kontrolisati, ali,  morate razumeti istovremeno da je karakter društva u kome danas živimo, bitno drugačiji od društva sa čijim se posledicama mi danas suočavamo.
Jer, pomenuli ste pitanje stana, veoma ozbiljno, međutim, kod dodele stana nekom izabranom licu, ili drugom licu, čini se krivično delo, jer se krše propisi. I mi unapred upozoravamo svakoga da će ovoga puta biti poštovano zakonodavstvo i da se neće primeniti ona pravila koja su važila do sada. Dakle, kada govorimo o onim osobama koje će biti oporezovane u skladu sa ovim zakonom, one realno nisu počinile krivično delo. Da li su one počinile krivično delo, neka končano utvrde sudovi, ali su najčešće prekršaje činili oni koji su te stanove delili, i nije ovaj zakon, zakon koji se bavi isključivo stanovima. Ovaj zakon se bavi primarnom emisijom, kontingentima, kvotama, kreditima, dakle, svim onim eksternalijama vremena, sa kojima smo se mi rastali.
Dakle, danas nemamo primarne emisije, danas se devize ne kupuju kroz poznanstvo sa guvernerom Narodne banke. One se kupuju u menjačnicama Narodne banke, koje se nalaze na svakom uglu. Danas nemate razliku između zakonom utvrđenog kursa, odnosno propisom utvrđenog kursa, i realnog, od 500 ili 600%. To su činjenice, ali ste u jednom u pravu, a to je da vlast treba kontrolisati i niko ne oduzima pravo nekoj novoj poslaničkoj većini, da opet primeni jedan takav zakon i da kaže da se taj zakon primenjuje od 5.oktobra, pa do dana konstituisanja nove vlasti.
Ali, ne može se očekivati da jedan zakon, koji sam po sebi jeste jedan oblik posebnog specijalnog zakona , koji je retroaktivan, bude zakon koji će se unedogled primenjivati. Takve stvari se rešavaju primenom drugih zakona i mi nismo u mogućnosti da danas postojeće zakonodavstvo primenimo na prošlo vreme. Stoga radimo na ovakav način.
 Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ima puno logike u predlogu da se 31. maj 1992. godine ozvaniči kao dan koji jeste bio uvod u sve ono kroz šta smo prošli, ali mi ne možemo prihvatiti nešto tako, jer bi značilo da istovremeno ignorišemo sve one nepravilnosti koje su, istina, bile u manjoj meri, ali su postojale i bile prisutne od 1989. godine. Nije slučajno izabrana 1989. godina. Mi razmišljamo o zajmu za preporod Srbije i načinu na koji su se ta sredstva trošila i nepravilnosti koje su počinjene. Ne razumem opoziciju zašto ona beži od utvrđivanja onih loših pojedinaca, jer to ide svakome u prilog u ovom društvu. Neka se sankcioniše ko je svako počinio bilo kakvu zloupotrebu. Godina 1989. je godina u kojoj su se pribirala sredstva kroz Zajam za preporod Srbije. Godina 1990. je godina u kojoj su započete velike emisije novca bez pokrića i istovremeno je započeto sa problematikom o isplati stare devizne štednje.
Dakle, ako pređemo na 1992. godinu, mi zapostavljamo deviznu štedlju i Zajam za preporod Srbije. To ne želimo da uradimo i zato definišemo 1.januar 1989. godine kao dan od kog će početi retroaktivna primena ovog zakona. Ukoliko opozicija ima neki konkretan predlog, mi smo spremni da to uvažimo kao što smo uvažili i neke amandmane. Videćete u raspravi. Ali, mislim da svakome ide u prilog da se taj 1. januar 1989. godine shvati kao iskrena namera Vlade da bez anatemisanja čitavih partijskih organizacija i državnih struktura utvrdi pojedinačnu odgovornost. Ako toga ne bude, sve stranke će biti odgovorne, biće odgovorna njihova rukovodstva, a neki koji su u međuvremenu vas i napustili, izbeći će nešto što jeste svakako za tretman po ovom zakonu.
Dakle, 1. januar 1989. godine, zbog zajma za preporod Srbije, zbog devizne štednje, zbog nekontrolisane emisije novca koja je započeta 1990. godine, 31. maj 1992. godine jeste samo bio uvod u nešto što je samo po sebi već ranije postojalo u praksi.
Za nas je neprihvatljiv ovaj amandman, jer bi on praktično inaugurisao jedan princip koji je sam po sebi toliko nelogičan, da ga mi ne možemo podržati. Koja su to prava i slobode u međuvremenu Ustavom iz 1990. godine umanjena i sankcionisana u odnosu na Ustav iz vremena koji mu je prethodio, da bi mi morali sada da se vezujemo za taj septembar 1990. godine i da tako izbegnemo problem zajma za preporod Srbije. Zanimljivo je što predstavnici opozicije konstantno izbegavaju nešto što je toliko jasno i što stoji u obrazloženju ovog zakona. A tiče se krivične odgovornosti.
Ovaj zakon ne isključuje krivičnu odgovornost. Ovaj zakon se bavi prihodima, odnosno imovinom stečenom iskorišćavanjem posebnih pogodnosti, a da pri tom nije utvrđeno postojanje krivičnog dela. Zašto današnja opozicija, koja je deset godina bila na vlasti, nas koje optužuje tako kako optužuje, nije te probleme rešavala onako kako rešava svaka odgovorna vlast, onako kako rešavamo mi. Kako to uvek deo opozicije ne zna, nije čuo, nije mogao da spreči sve one konkretne primere kriminalnih aktivnosti, a danas ovde maše papirima i izvodi neke nove afere. Neka se podnesu krivične prijave, neka se utvrdi odgovornost bilo koga. Neka utvrdimo odgovornost između ostalog i uznemiravanje javnosti na način na koji se to često čini.
Da vidimo ko ima kuću, da vidimo ko ima stan, da vidimo kako je ko to stekao, da vidmo ko ima privatnu firmu, da vidimo ko sve ima i šta.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon ne isključuje krivičnu odgovornost i svaki put kada neko pomisli da će primenom ovog zakona biti isključena mogućnost krivične odgovornosti - prevariće se. Mi samo želimo ovim zakonom da sankcionišemo one situacije u kojima su iskorišćene pozicije vlasti za sticanje imovine na način koji sam po sebi nije krivično delo, jer šta ima loše u tome kada neko nekome da poklon. Da li je to kažnjivo zakonom? Ponekada jeste, a ponekada nije.
Da li su naše vlasti delile poklone? Uobičajeno je kada se dva državnika sretnu da razmene ceremonijalni poklon i radili su to u prošlosti. To su radile i lokalne vlasti. Ako ima krivičnog dela u tome neka to utvrdi sud, ali ako je neko dobio poklon koji sam po sebi to nije, onda će se primeniti ovaj zakon, oporezovati ono što treba da se oporezuje, a kada sud utvrdi da postoji krivična odgovornost primeniće se sankcije iz Zakona o krivičnom postupku. To jedno drugo neće isključiti, pa ako je neko stekao stan taj stan će odmah sada biti oporezovan, a potom će biti i oduzet, ako se utvrdi da su prekršeni neki drugi zakoni. Dakle, ne isključuje se krivična odgovornost, ali se sankcionišu privilegije. Privilegije koje imaju u konkretnim situacijama svoje ime i prezime, i jednu i drugu stranu, i koje se vezuju između ostalog i za današnju opoziciju.
 Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je najgori amandman koji je poslanicima ponuđen u ovom sazivu parlamenta. Ovo je amandman za koji se očekuje podrška poslaničke većine koja bi time priznala sve ono što se godinama upravo na njen račun upućivalo i što je bila posledica nespretnosti ljudi koji su upravljali ovim društvom, da razumeju ono što se u njemu dešava.
Koja je to politička organizacija u vremenu vlasti SPS mogla da ostvari ekstra profit? Koja je to nevladina organizacija mogla da ostvari ekstra profit? Mi ćemo platiti ekstra profit ako se budu oporezovali zatvorski dani, prebijanja po ulicama, maltretiranje članova naših porodica. Govorimo o zakonu koji je veoma precizan, veoma jasan, zakonu koji ide u prilog današnjoj opoziciji koja ne treba da odgovara za sve ono što su neki u njeno ime počinili, ali mora imati hrabrosti da kaže da je spremna da prihvati primenu tog zakona i da insistira da se jednog dana to i na nas primeni, ako bude postojala takva okolnost. Niko nije pošteđen ovoga. Nijedna krivična odgovornost neće biti zaobiđena. Ali, ovo je zakon koji se odnosi na veoma jasno definisan vremenski period u kojem je bilo moguće nešto. Danas nije moguće emitovati primarnu emisiju. Mi to ne radimo. Danas je moguće kupiti devize u menjačnicama na svakom ćošku. Naravno da su preduzeća uzimala po zvaničnom kursu. Ali, šta ćemo sa direktorima koji su onda tako dobijene devize prodavali na ulici po tržišnom, pa onda vraćali razliku, a nigde nisu to plasirali?
Ono što je kažnjivo po Zakonu o krivičnom postupku, biće kažnjivo. Vi se pridružite tome. Učestvujte u procesu definisanja odgovornosti. Podnesite krivične prijave, ako znate. Ali, nemojte da branite ono što je nebranjivo i nemojte da ponavljate one reči koje nikome u ovoj zemlji nisu dobro donele. Sami znate koliko je bilo teško živeti u zemlji koja je bila tako isključiva. Pričate o tome da je potrebno napraviti političku ravnotežu u kojoj će se uvažiti argumenti, bez obzira sa koje strane dolaze. Onda očekujte od nas da mi kažemo - jeste, ekstra profit je bio biti član Otpora, ekstra profit je bio biti student Beogradskog univerziteta i kroz neku nevladinu organizaciju delovati. To je ona politička logika koja je 24. septembra poražena.
Svaki glas je bio kupljen 24. septembra, a to su govorili oni koji su nas tada politički predstavljali. Ovo je najlošiji amandman koji je ikada u ovom parlamentu, u ovom sazivu podnet. Sve drugo jeste i za i protiv, ali ovo je amandman koji se suprotstavlja logici života. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ako je Ministarstvo finansija vratilo sredstva koja su primenom Zakona o informisanju na ime kazne oduzeta medijima, ne znači da je priča o Zakonu o informisanju završena. Da nismo nikada jednu reč o njemu rekli, da smo se trudili da ga zaboravimo, ne bismo mogli to da uradimo. Jedan od najlošijih zakona koji je donet  u istoriji parlamentarizma Srbije, a to je zakon koji je po svojoj štetnosti ostavio katastrofalne posledice po naše društvo i nije imao nikakvu korist. Ako ste mislili sa njim da nadoknadite sve druge nedostatke svoje politike, niste uspeli, jer se istina ne može savladati.
Što se tiče argumentacije koja je navodno opravdana, na ovaj amandman, pa da li to znači da su svi oni koji su delili letke po Srbiji u izbornim kampanjama bili dotirani od nekoga. Ja sam lepio plakate DOS-a preko plakata SRS-a, JUL-a i SPS-a. Da li vi očekujete od poslanika DOS-a da kažu, da su svi plakati finansirani na takav način, pa je nama davano sa istočne, a vama sa zapadne strane. Da li ste vi možda dobijali od Sadama Huseina, a mi od Klintona?
Nemojte, ako želimo da živimo u normalnom društvu, onda mi moramo poštovati određeni sistem vrednosti koji kaže da postoje zakoni kojima se precizno utvrđuju oblici finansiranja političkih organizacija. Zakoni koje ste vi veoma striktno primenjivali, kontrolisali račune, držali račune strankama u blokadi po nekoliko godina. Niste vi bili tako blagonakloni prema nama u periodu svoje vlasti. Svaki naš prekršaj ste vrlo pažljivo sankcionisali i primećivali. Ovaj zakon sa kojim mi danas ovde pokušavamo da promenimo nešto, sam po sebi je korak koji moramo zajednički da napravimo. Neće biti puno smisla, ukoliko mi odustanemo od ideje utvrđivanja pojedinačne odgovornosti koja nije krivična, ali jeste moralna, za sve ono što se u ovom društvu dešavalo. Zašto bismo mi, kao poslanici, danas upirali prstom na svoju političku konkurenciju govoreći, njih su finansirali oni koji su bombardovali Kuvajt, a vi nama odgovarali - a vas su finansirali oni koji su bombardovali Srbiju.
To su besmislice. To nije normalan politički život. Ovi amandmani nemaju veze sa zakonom. Ovi amandmani samo treba da idu u prilog tezi koja je poražena, od koje niko nije imao koristi. Tezi po kojoj su izborne volje građana definisane kao kupljene, gažene, pa se onda dešavalo ono što se dešavalo 5. oktobra. Nijednog glasača SRS-a ne optužujem. Ne mislim da su izmanipulisani, mislim da su vrlo dobro znali kada su za vas glasali. Ja njih poštujem. Ne pada mi na pamet da kažem da vam je Sadam Husein finansirao plakate. Dajte vi budite toliko logični, pa recite - nije ni vama to, jer nismo zbog plakata izgubili, izgubili smo zbog drugih stvari. Ovo naše odbijanje upravo je posledica i nastavlja se u normalni politički život u Srbiji. Da se izbaci nešto što je toliko neprihvatljivo i što je nonsens. Što niko normalan ne može razumeti i podržati. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, neće po ovom zakonu odgovarati direktori za korist koju su ostvarili u svom preduzeću, već za štetu koju su naneli društvu. Nijedan direktor nije dobio kredit, ako već govorimo o primerima od Dragoslava Avramovića, za isplatu plate, nego su dobili kredite za raznu  proizvodnju. Kao i za pokretanje proizvodnje. Onda su to delili u plate. Ni to nije tema ovog zakona. Tema ovog zakona su druge situacije.Tema ovog zakona su propala preduzeća i uspešni direktori koji su se preselili u neka paralelna, po pravilu u njihova lična. Ko će odgovarati za to? Radnici. Pa, nisu radnici uticali na poslovnu politiku. Poslovnu politiku su kreirali oni koji su vodili ta preduzeća. Ne govori se o privatnom preduzeću. Podrazumeva se da u privatnom preduzeću odgovara onaj ko je njegov vlasnik, ali ko odgovara u društvenom? U državnom? Država? Kako država može za to da odgovara? Tako što će preneti deo odgovornosti na one koji u njeno ime upravljaju tim preduzećima, na upravni odbor, na direktora tog preduzeća, pa neka direktor danas objasni šta je bilo sa kreditom koji je on dobio od Dragoslava Avramovića 1994. godine i gde su otišla ta sredstva. Da li je on tu možda ostvario neku korist, a po pravilu jeste.
Beskrajan je niz neuspešnih preduzeća i uspešnih menadžera koji su ih vodili. Sa tim posledicama se mi danas suočavamo. Propale firme imaju sportske klubove koji se takmiče - prva, druga liga, fudbal, košarka, odakle sredstva za to? Iz primarne emisije. Kako su se ta sredstva trošila? Kupovali su se igrači koji su se prodavali po tri puta većoj ceni od one koje za koju su plaćeni. Da li je to ušlo u budžet preduzeća ili je završilo u nekom privatnom džepu. Dakle, ovaj zakon nikako ne tretira one direktore koji su savesno radili svoj posao, nikako ne tretira one direktore koji su radili u korist preduzeća, već one koji su radili na štetu i preduzeća i društva. Država je dužna da na njih ukaže i dužna je da ih tretira u skladu sa ovim zakonom.
Ovaj zakon ne isključuje, ponavljam, po ko zna koji put danas, ni krivičnu odgovornost, niti se može zaobići veoma jasno iskazana spremnost i Vlade da poštuje odluke Vrhovnog suda Srbije. Dakle, Vrhovni sud Srbije konačna je adresa na kojoj će se dobiti odgovor na eventualnu nepravdu koja je počinjena prema nekome ko je bio predmet ovog zakona. Mi ne možemo preći preko svega onoga što je katastrofalna posledica nečinjenja u skladu sa propisima koji su postojali, ignorisanja tih propisa ili čak kreiranja propisa koji su bili direktno suprotstavljeni logici.
Gde ima logike u 4. oktobru i vrednosti marke od 6 dinara, kada je na ulici vredela 40 dinara? Mi možemo da kažemo - tačno, nema krivičnog dela kada neko po zvaničnom kursu dobije devize od NBJ. Tu nema krivičnog dela. Da vidimo, da li su svi mogli to da dobiju. Da li su sva preduzeća mogla to da dobiju ili su mogla samo neka. Vi ste kritikovali 1997. godine u svojoj izbornoj kampanji takvu vrstu politike. Čak ste kao potpredsednik Vlade govorili vrlo negativno o čitavom broju direktora koji zloupotrebljavaju političke strukture da bi sticali finansijsku moć. Pominjali ste ih po imenu i prezimenu, ja to neću da radim, jer za tako nešto nemam dokaze. Vi ste bili potpredsednik Vlade, pa to znate. Zašto bismo mi danas izbegli činjenicu koja je potpuno očigledna. Moraju odgovarati oni koji su vodili ta preduzeća. Oni su imali privilegije. Konačno, uspeh je biti poslovan čovek na čelu velikog preduzeća, ali je istovremeno to posao koji povlači za sobom i odgovornost za rezultat rada. Mi kažemo niko nije odgovoran za to što je radio, bile su takve okolnosti, bile su sankcije, pa je bilo logično plaćati šest puta veću cenu za jedan lek, nego što je to bila realna cena na tržištu, čak i ovde kod nas. Takvi moraju da odgovaraju, jer su upropastili ovo društvo.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, loš amandman i dobar član zakona. Ne bavi se ovaj zakon firmama koje su poslovale legalno i ostvarile neuspeh i propale, ali šta ćemo da radimo sa onim preduzećima koja su unapred imala nameru da iskoriste okolnosti u kojima se nalazi naše društvo, formirala preduzeća sa unapred jasnom namerom da ona propadnu, a da iskoriste status preduzeća da bi obezbedili samo neke privilegije, računajući da će posle propasti sve biti zaboravljeno.
Za četiri godine u Srbiji je plaćena akciza za 800 tona cigareta. Na stotine firmi postoji u Srbiji koje su osnovane da bi samo jedanput uvezle i da bi potom nestale. Imate primere, nije korektno da danas o tome mi govorimo, jer mi nismo ljudi koji su ušli u suštinu tog problema, ali šta ćemo recimo sa primerom NIS-a i sa načinom kako je poslovao. Navodno, kažu, rušeći i probijajući embargo. Šta ćemo sa brojnim kompanijama koje su osnivane po svetu i sa svim onim kapitalom koji je značajan za ovo društvo, na ime poslovanja tih preduzeća po svetu koja danas ne postoje, koja su ostala samo na gubicima i za to niko ne treba da odgovara?
Naravno da treba pravno lice koje je osnovalo drugo pravno lice da odgovara za efekte poslovanja tog pravnog lica, ukoliko su predmet ovog zakona. Oni koji su poslovali i propadali, ne treba da se plaše ovoga, ovaj zakon tretira samo one koji su unapred ulazili u kalkulaciju sa namerom da prevare državu. To je toliko očigledno. Vi naravno morate u svakom trenutku to izokrenuti, to je politički efektno.
Vi kritikujete ovaj zakon, ali nema razloga da mi ne kažemo kako može "Sartid" da bude toliki dužnik, da propada, a sa druge strane da gradi fudbalski stadion, da ima fudbalski tim, da plaća honorare, a da za radnike nema platu. I danas kada taj fudbalski klub propadne, ili sutra, niko ne treba da postavi pitanje - izvinite, šta se desilo sa vašim poslovanjem, odakle ste povlačili sredstva i ko danas za to odgovara? Niko. Mi smo propali, otišli smo u stečaj, kao i Rad. Građevinsko preduzeće Rad, šta je sa njegovim sestrinskim kompanijama koje posluju po svetu i koje su proizvele taj gubitak, ko za to treba da odgovara? Ovo je samo pokušaj da se sankcionišu oni koji su zloupotrebili poziciju u kojoj su se nalazili pod jednim tako efektnim računima, i to računajući da im se nikada neće postaviti to pitanje. Dobar član zakona i mi ćemo ga podržati.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, tek je 11,10 časova, a deo opozicije je postao veoma nervozan. Molim poslanike DOS-a da svoje vreme, u meri u kojoj je to moguće i ako je moguće posle svega onoga što trpimo, posvete Predlogu zakona.
Gospodinu Šešelju bi, kao odgovor na sve ono što je ovde izrekao, poručio da u njegovom slučaju kvadrati u Batajnici nisu koštali ni 700 maraka. Sami ste ih sebi besplatno dodeljivali, i to ne deset puta 12 metara, nego vrlo dobro znate koliko ste dali i vrlo dobro znate koliko ste pogrešili. Zato ste danas poprilično i nervozni i preterano energični.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Kaži šta?)
Gospodine Šešelj, neće se parlament baviti vama. Parlament se bavi budućnošću Srbije. Vi ste prošlost.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ako je do dolaska DOS-a na vlast Srbija bila društvo u kome su građani mogli biti različito tretirani na osnovu zakona, od 5. oktobra, a pogotovu od 26. januara pred zakonom smo svi isti. I gospodin Šešelj, Dušan Mihajlović, Slobodan Milošević, Čedomir Jovanović i Zoran Đinđić i ovaj predlog zakona o kome mi danas raspravljamo nešto tako potvrđuje.
Ali ćemo ipak jako teško, ne samo zbog toga što ne želimo nešto slično da imamo sa svojim prethodnicima nego zbog onoga što smo uradili, mi biti ljudi koji će taj zakon tretirati. Ali, neka o tome odluči Komisija. Neka odluči ovaj parlament. Neka se konačno i ta pitanja reše.
Ali, oni koji dezavuišu parlament, ponižavaju ga svojim neodgovornim ponašanjem, mnogo manje štete nanose nama kao pojedincima koji su predmet takvog odnosa, a mnogo više društvu. Jer, kakvo društvo treba da nam bude ako smo mi kao njegovi predstavnici ovakvi kakvi smo. Neka Komisija radi svoj posao, pa kad nađe kuću sa devet spavaćih soba, kao što je kuća gospodina Šešelja, koja je ozakonjena 4. oktobra 2000. godine, dan pre 5. oktobra, koja je izgrađena na parceli koja mu je dodeljena, a građani Batajnice plaćaju 700 maraka, on je dobio besplatno, zato što je vredniji od njih.
Konačno, juče se javnost uverila da u Batajnici žive oni koji sasvim sigurno ne zalužuju sramotu sa kojom ih je suočio gospodin Šešelj, svojim ponašanjem ovde, i jednim više nego nekorektnim odnosom prema nečemu što je nacionalna sramota. Ovaj parlament će se baviti, između ostalog, i organizovanim ratnim zločinima, i na takv način skinuti kolektivnu odgovornost sa našeg društva, kao što se u ovom trenutku bavi pitanjem oragnizovane pljačke, kako bi skinuli takvu vrstu ljage i oslobodili naše građane u onom smislu u kom su oni do sada bili predmet terora i predmet jedne represije, koja je sama po sebi bila logična kada se vidi ko su bili predstavnici koji su se navodno bavili zakonom i redom.