Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Čedomir Jovanović

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija

Govori

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, vest iz sporta, pa makar se radilo i o Kik boksu, ostavimo za emisije o sportu. Što se tiče izbora u Crnoj Gori, Republički parlament nije mesto na kome se o izbornim rezultatima može razgovarati u ovom trenutku.
To je bilo pitanje građana Crne Gore i oni su ga rešili onako kako su sami smatrali za shodno.
Mi smo, eventualno, dužni da izrazimo svoje zadovoljstvo zbog toga što nije došlo ni do kakvog incidenta. Videćemo kakva će biti budućnost naše zajedničke države. Mi smo, svim onim što smo uradili, dali puni doprinos njenom očuvanju. I, ostavimo jeftinu političku demagogiju mimo onoga što u ovom trenutku radimo, jer sve ono što je rečeno, jeste upravo to. Socijalna politika se ne vodi kroz ono što mi pokušavamo u ovom trenutku da uradimo.
Dakle, problem seoskog stanovništva, problem poljoprivred-nika, rešava se Agrarnim budžetom, rešava se poreskim olakšicama, koje su date kroz porez na prihod, kad se radi o stočnoj hrani, kad se radi o poljoprivrednoj mehanizaciji i kad se radi o sadnom materijalu. Dakle, po prvi put su uvedene konkretne olakšice za poljoprivredne proizvođače u našem društvu.
Kad je reč o odnosu države prema njima, dužan sam da podsetim da mi izmirujemo svoje obaveze prema penzionim osiguranicima na selu, i to je ono što u ovom trenutku mi možemo realno da uradimo.
Pitanje poplava je ozbiljno pitanje. Podsećam vas da je Republička vlada započela projekat sanacije odvodnih kanala, kako bi se rešili ti problemi. Sve drugo je prosto neverovatno, i to nema nikakve direktne veze sa onim što se u ovom trenutku radi. Fond se uvodi na zaradu, bez obzira da li je reč o zaradi ostvarenoj na selu ili zaradi ostvarenoj u centru Beograda. U tom smislu mi ćemo biti pravični i nećemo praviti takvu vrstu razlike, i nije tačno da će književnik plaćati izgradnju stana u fondu solidarnosti za nekog drugog, niti će to raditi seljak, koji, navodno, nema potrebu za stanom.
Iz fonda koji se dobija kroz porez na zarade biće izmirene one obaveze koje se konkretno moraju izmirivati i za koje prethodnu saglasnost daju organi lokalne samouprave. Dakle, ako neko smatra da postoji potreba izdvajanja sredstava za poljoprivrednike ili stanovništvo na selu, to će uraditi najbolje sam. Nema potrebe da mi brinemo njihovu brigu, jer po pravilu, kad god smo brinuli brigu u nečije ime, radili smo to na pogrešan način.
Ovim dajemo punu slobodu svakoj opštini, svakoj lokalnoj samoupravi, svakoj mesnoj zajednici, dakle i seoskoj, da rešava adekvatno svoje probleme na jedan konkretan način, sredstvima kojima ovog puta može da raspolaže, i to jeste ekskluzivno pravo, dakle, prvi put.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, da smo se informisali o radu stranke koju predstavlja moj prethodnik putem državnih medija, zaista ne bismo mnogo toga o njima saznali. Ne zato što su oni bili dugačiji od svojih koalicionih partnera već zato što su bili  mali. Nisu oni bili toliko značajni za njih da bi im dopustili da se slikaju na RTS-u. Mogli su da budu u upravnom odboru RTS-a, mogli su da imaju ministra, ali nisu mogli da se slikaju. Ni kada se mostovi otvaraju, a bogami nisu bili spremni da se slikaju ni kada su jedni drugima delili stanove. To je prava istina (aplauz).
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, opet se radi o nerazumevanju. Negde sam propustio vaše poljoprivredno iskustvo, ali ničim vas nisam optužio, nisam ja dužan da vama polažem račun za ono što sam radio i za ono što radim sada, ali sam dužan zbog onih koji me u tome podržavaju, da vam kažem da ovo nije jedino mesto gde se mogu dobiti takve vrste informacije, da ako ste mislili na mene kao osobu koja nema nikakvu vrstu, kako se to šturo kaže - radnog iskustva, onda ste pogrešili. Imam 11 godina radnog staža. Praktično, otkada znam za sebe radim. Naravno, ne onako kako ste radili vi. Velika je razlika između skupštinskog  zalaganja za seljake i povlašćene monopolske trgovine sa državom kroz koju ste vi stekli imetak. Što se tiče prisećanja prošlosti, podsetite se korena stranke koju danas ovde predstavljate i ideologije koju ste tada sledili i onoga što danas govorite. (Aplauz.)
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ne oduzimamo mi predstavnicima današnje opozicije eto to pravo nastupa u kome sebe predstavljaju doslednim zaštitnicima ne samo nacionalnih interesa, već i u konkretnom smislu radničkih interesa.
Samo, dame i gospodo poslanici, nedostaju vam argumenti sa kojima možete parirati onome što je ministar malo pre izrekao za ovom govornicom. Kakav god on bio za vas, dužni ste da kažete ko je 11 miliona dinara iz budžeta Republike Srbije 1999. i 2000. godine uplatio na račun SPS-a, odnosno 300.000 na račun SRS.
Velika su prava postojala u našem društvu, u svakom njegovom segmentu, zagarantovana Ustavom, samo se ta prava nisu primenjivala, osim u situacijama u kojima su njih iskorišćavali oni koji su bili na vlasti. Nisu kasnile plate u Vladi Republike Srbije. Nisu manjkali stanovi za ministre, potpredsednike, odnosno predsednike Republičke vlade.
Niste se vi lečili na zdravstveno osiguranje kao građani ovog društva. Ja jesam. Gospodine Šešelj, u svakom trenutku mi svoje zdravstvene kartone možemo razmeniti, ali ne za skupštinskom govornicom. Ovde odgovorite ko je na račun SRS iz budžeta Republike Srbije uplatio 300.000 i kako niste našli ni jedan drugi račun da ga podmirite.
Nema kraja licemerju, ono je beskrajno, ali stav javnosti prema vama ne zavisi od vašeg odnosa prema činjenicama. Građani su svesni onoga što se dešava u ovom trenutku i onoga što je izrečeno u parlamentu. Vi niste ljudi koji imaju moralno pravo da kritikuju nas zbog onoga što pokušavamo da uradimo kako bi sanirali posledice desetogodišnje, užasne vladavine režima koji ste i vi činili.
Na to su uticale razne okolnosti, ali vi niste delili sudbinu ovog naroda. Baš naprotiv, vi ste se okoristili na njegovoj nesreći i demantujte to ako možete ili zaćutite i pustite nas da radimo svoj posao.
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uopšte ne želim da ulazim u polemiku sa gospodinom Ivkovićem. Priznaću da on ima formalni osnov da ponovo izađe za ovu govornicu, ali ja teško mogu govoriti a da ne pomenem njegovo ime. Kakve veze ima socijalna pravda sa situacijom u kojoj se u ovom trenutku nalazi gospodin Slobodan Milošević? Podsetiću vas, socijaliste, da ste tražili prošle nedelje formiranje anketnog odbora, koji bi preispitao okolnosti pod kojima je on uhapšen. Da li smo mi bili prepreka formiranja tog anketnog odbora? Samo zbog jeftine propagande koristite ovu govornicu da bi obmanjivali javnost. Slobodana Miloševića je pregledao lekarski konzilijum od 12 lekara.
Taj konzilijum je formiran zbog osobe koja je imala pritisak 170 sa 110, temperaturu 36 sa 5. Građani Beograda su u mnogo težoj zdravstvenoj situaciji, nego on, ne mogu da dođu ni do dispanzera, a kada dođu, nemaju ni za lek, ni za doktora. Obesmislili ste društvo u kome živite i sada insistirate na pojmu pravde, svodeći ga na gospodina Miloševića. Ajde da formiramo anketni odbor (glasovi iz sale: ajmo), da vidimo ko su ljudi koji su ga uhapsili, da vidimo da li je prekršen neki zakon. Nije prekršen ni jedan zakon, vi to dobro znate, zato izbegavate sastanak.
Možemo da razgovaramo o okolnostima u kojima se on u ovom trenutku nalazi, da vidimo da li drugi zatvorenici uživaju prava koja uživa on, da li i drugi zatvorenici imaju prava na svakodnevnu posetu, da li drugi zatvorenici imaju prava na lekara kada to požele, da li drugi zatvorenici imaju prava na sastanke sa advokatima i komunikaciju sa javnošću preko svojih partijskih kolega.
Što se tiče pravne sigurnosti o kojoj je govorio gospodin Šešelj, pa on najmanje ima prava na tako nešto. Nismo mi krivi što su njegovi potpredsednici za 900 hiljada maraka prodavali političke ideje Srpske radikalne stranke, to govori o stranci koja je dozvolila takvim ljudima da je vode.
Nije južna Srbija prodata. Ako su prodavane srpske zemlje po Hrvatskoj i Bosni, ako je prodato Kosovo, južna Srbija nije prodata, jer smo mi garant stabilnosti Srbije i očuvanja juga Srbije.
Petog oktobra smo dobili državu koja nije imala nikakvo međunarodno uvažavanje, državu koja je bila opustošena i u spoljnom i u unutrašnjem smislu. Dvadeset četiri dečija dodatka ste vi dugovali, niste imali sredstava za to, ali ste imali sredstva za svoje stanove, imali ste sredstva za svoje automobile, imali ste sredstva za korupciju kojom ste se služili. Nijedan dečiji dodatak više ova država ne duguje, ni jedan jedini. Izađite ovde i argumentovano recite za koji mesec mi nismo isplatili dečiji dodatak. Dvadeset četiri vaša dugovanja i sve ono što je u međuvremenu pristiglo je izmireno. Ono o čemu vi govorite nema nikakve veze sa poreskom politikom. Široki porezi su osnovica za stabilnu socijalnu politiku. Iz kojih sredstava popuniti fondove, iz kojih sredstava obezbediti davanja za dečije dodatke, to je nemoguće, jer ste nam vi ostavili uništeno društvo. Vi niste propali kao što je propala Srbija, vi ste danas mnogo bolji nego što ste bili pre deset godina kada ste počeli da se bavite politikom.
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovde je dopuštena svaka vrsta interpretacije i tumačenja, ali nismo dobili konkretan odgovor na pitanje koji dečiji dodatak Republička vlada DOS-a nije isplatila. Nismo dobili odgovor na pitanje koji dečiji dodatak Vlada u kojoj su predstavnici DOS-a participirali od 5. oktobra do kraja januara, nije isplatila. U ovom trenutku, kao što je rekao ministar finansija, Republička vlada planira izmirenje obaveza koje bi u proceduri, koju ste vi definisali, bila dužna da izmiri tek za godinu dana. Znači, unapred. Vrlo brzo će biti sanirana šteta koja je proistekla iz vaše vladavine i konačno, preračunajte sve one kvadrate stambenog fonda koje ste podelili, ne za keš, nego fondovi i prebijanje dugova, pa vidite koliko je to na tržištu vredelo dečijih dodataka.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Da li ste meni rekli, Čedo? Imam li pravo na repliku?)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, jedna od najozbiljnijih primedbi koju mi ističemo u obrazlaganju funkcije odbrane ovog predloga Ministarstva finansija jeste tendenciozno tumačenje predloga i izbegavanje ozbiljne analize onoga što su bili dosadašnji porezi, između ostalog, i porezi o kojima sad razgovaramo.
O postojećem rešenju bilo je reči o osnovici koja je definisana kao bruto plata. Današnja bruto plata je znatno veća od 6 hiljada dinara. Mi smo sa te strane učinili veliki iskorak u smislu olakšica u odnosu na predstojeći predlog. O tome možemo razgovarati kroz argumente i kroz analize zbirki poreskih propisa. Dakle, ono što je predlog vašeg amandmana, sasvim sigurno nije ono što ste vi ovde rekli u kritici, jer tako nešto ne stoji u činjenicama o kojima mi, pre svega, moramo povesti računa.
Što se tiče svega onoga što jeste deo politike kojom se vi služite, mislim da je cena poniženja kojem smo bili izloženi u redu za ulje, šećer, lekove, kojih, zapravo, nije bilo, mnogo veća od cene koju mi danas moramo platiti, a to je cena zbrinjavanja društva u kojem živimo. Lek će koštati onoliko koliko zaista mora da košta, jer u suprotnom naše društvo nema šanse za opstanak. Dakle, pomoći ćemo farmaceutima, ali nećemo dozvoliti da lekovi poskupe preko one granice tržišnih vrednosti, što je bio slučaj, povremeno, u periodu vaše vlasti.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, često se moj prethodnik otežano priseća perioda svoje vlasti, koja je kompromitujuća, između ostalog, i po njega.
Niste vi išli u Kinu zbog toga što su u Kini dobri lekovi nego što je Kina 10 hiljada kilometara od Beograda, pa ste tamo mogli da uradite sve ono što ste uradili, misleći da nikad niko neće ispostavljati račun za takvu vrstu odnosa prema građanima ovog društva. Gde je danas direktor fonda za zdravstvo i zbog čega? Gde je danas ministar zdravlja? U izbeglištvu, i očekuje da će izbeći ispostavljanje računa za politiku koju je vodio. Ova država vrlo ozbiljno nastupa, između ostalog, i prema "Galenici". Mi argumentovano branimo interes društva na međunarodnoj arbitraži u Parizu. Nije tačno sve ono što ste rekli, da u ovom trenutku "Galenika" radi sa 70% uposlenih kapaciteta i odgovara u potpunosti potrebama našeg tržišta.
To što mi nismo dozvolili povećanje cena lekova jeste njihovo opravdanje za isporučivanje, mada su ljudi veoma korektno izmirili obaveze koje su do sada imali. Pokušajte da se setite, ko je dozvolio fondu za zdravstvo i Tomislavu Jankoviću da angažuje sina Vlajka Stojiljkovića u pravnom zastupanju države Srbije pred Međunarodnim sudom u Parizu? Ko je dozvolio da on na ime troškova podigne dva miliona nemačkih maraka? I, koja je to cena, a da nije korupcija kojoj ste i vi, između ostalog, bili skloni, jer potpredsednik vaše stranke je prodao ideal SRS za 900 hiljada maraka, čoveku sa kojim ste vi bili koalicioni partner dve i po godine.
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, samo zbog potrebe da obrazložim jednu pogrešnu interpretaciju predloženog zakona citiraću član 37. Zakona koji mi želimo da promenimo i zbog koga smo između ostalog i izašli pred Skupštinu sa ovim predlogom zakona.
Član 37. Zakona koji je uređivao ovu oblast fiskalne politike, zakona na koji je pristala Vlada u kojoj je participirala i SRS, kaže: "Porez na nasleđe i poklon i porez na prenos apsolutnih prava, plaća se u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja".
Član 40. na koji su predstavnici SRS predložili amandman, kaže: "Porez na nasleđe i poklon i porez na prenos apsolutnih prava plaćaju se u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja". Znači, mi nismo menjali prirodu tog člana. Mi smo se saglasili sa takvom vrstom rešenja jer je smatramo logičnom i stoga nije korektna kritika predloga Vlade koja nije potkrepljena činjenicama, onim činjenicama na koje ste vi prethodno pristajali i koje vam nisu smetale, niti su bile sporne.
(Poslanik Vučurović traži repliku).
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o porezima na imovinu je usvojen 1994. godine i objavljen je tada u "Službenom glasniku".
Međutim, izmene i dopune toga zakona izvršene su 1998. godine kada ste vi bili potpredsednik republičke vlade, 1999. godine, kada ste bili potpredsednik republičke vlade i drugi put 1999. godine, kada ste bili potpredsednik republičke vlade, dakle, vi ste veoma odgovorni za zakonska rešenja definisana u zakonu koji se primenjivao do ovog predloga zakona o porezu na imovinu.
(Poslanik Šešelj traži repliku.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ustavni okvir za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 72. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, kojim Republika obezbeđuje i uređuje, pored ostalog, finansijski sistem, kao i druge ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa. Mnogo su šira neusklađenja republičkog zakonodavstva, između ostalog i Ustava sa saveznim, od onog do kojeg se delimično dolazi kroz Predlog ovog zakona, koji je, pre svega, posledica nemogućnosti Republike Srbije da u vremenu, za koje smatramo da je potrebno,  redefiniše fiskalni sistem, u društvu, u kome mi imamo pravo kreiranja politike. Zašto je država, koju čine Srbija i Crna Gora, onakva kakva je danas, mi možemo odgovoriti. Delimično smo svoj odgovor ponudili još 1992. godine, kada smo kao opozicija bojkotovali savezne izbore, uvereni da je Ustav, sačinjen na Žabljaku partijskom voljom SPS i Demokratske partije socijalista, koalicionih partnera Srpske radikalne stranke i uz podršku Srpske radikalne stranke, koja je izašla na te izbore, duboko pogrešan, loš i da će on sasvim sigurno imati tragične konsekvence.
Brojna pravna nasilja koja su počinjena u prethodnom vremenu, obesmislila su i pojam savezne države i njeno funkcionisanje. U ovom trenutku ne možemo biti taoci nefunkcionalnog Saveznog parlamenta, niti možemo biti taoci državne tvorevine, koja se sasvim sigurno i po našem mišljenju mora ozbiljno promeniti.
Zadatak Republičke skupštine jeste da u okviru postojećeg republičkog Ustava pronađe pravni osnov za donošenje ovog zakona i da uvaži potrebu Vlade za ovakvim obimom finansiranja, da odgovori onim potrebama društva, koje su veoma konkretne i jasno su iskazane u budžetskim rashodima.
Mislim da je konkretno gospodin Šešelj rekao jednu notornu neistinu navodeći 1994. godinu kao godinu, u kojoj je Demokratska stranka navodno podržala ovakav poreski zakon. Molim ga da ovde, pred parlamentom, pronađe zapisnik sa sednice iz 1994. godine na kojoj su poslanici Demokratske stranke glasali za zakon SPS. Unapred tvrdim da tako nešto nije tačno i tvrdim da je svih 28 poslanika Demokratske stranke glasalo protiv ovakvog poreskog zakona.
Ovim se čini bitan iskorak u odnosu na nešto što je samo po sebi činjenica i nešto što se samo po sebi primenjuje i u ovom trenutku. Dakle, takse i dažbine nisu samo bile posledica namere prethodnog režima da poštuje SR Jugoslaviju i Ustav, jer je u mnogo kritičnijim situacijama grubo prekršen Ustav savezne države, već pre svega posledica namere da se, kroz posebne račune i na zakonom neutvrđen način, vrši finansiranje onih državnih potreba, za koje oni smatraju da shodno potrebama društva tako nešto treba uraditi. Koliko je u tome bilo opravdanog, koliko neopravdanog, utvrdiće budžetske inspekcije koje već u ovom trenutku evidentiraju konkretne zloupotrebe, između ostalog i predmet jednog oduzimanja poslaničkog imuniteta je zloupotreba po stavu budžetskih inspektora.
Važno je reći da se ovim zakonom tako nešto sprečava. Ovo nije zakon o porezu na mobilne telefone, ovo je zakon o porezu na motorna vozila, o porezu na oružje. Kada se napravi analiza onoga što ste vi uradili kroz takse i dažbine 1998. godine, i onoga što mi sada činimo, vidi se da je u proseku za motorna vozila opterećenje društva za 48% niže nego što je bilo tada, da je opterećenje društva po porezu na oružje 38% niže nego što je bilo 1998. godine. Isti je slučaj i sa mobilnim telefonom.
Nemojte suditi o rezultatima vaših odluka. Istovremeno, vi procenjujete da će inflacija biti mnogo veća od tih 30%, koliko mi tvrdimo da će biti. 1998. godine, kada je prosečna plata u Srbiji bila od 60 do 70 maraka, vi ste imali 48% veće poresko opterećenje po pitanju motornih vozila, nego što mi to činimo u ovom trenutku, kada je prosečna plata 150 maraka. To je jasna slika vaših namera i to je jasna slika naših namera. Šira poreska osnovica je garant manjeg poreskog opterećenja i, istovremeno, većeg prihoda države, koji će biti potrošen za saniranje posledica u društvu, sa kojima se suočavamo u ovom trenutku i koje su, pre svega, socijalnog karaktera. (Vojislav Šešelj traži repliku, pošto mu je pomenuto ime.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanci, s obzirom da je gospođa Nataša Mićić protumačila povredu Poslovnika, želeo sam da se Skupštini izvinim ukoliko sam nečim povredio Poslovnik. Ali, koliko se sećam, a sećanje me do sad nije loše služilo, ja sam se javio kao šef poslaničke grupe komentarišući predlog amandmana gospodina Nikolića. Taj amandman, praktično, predlaže ukidanje ovog zakona. On je osporio ustavni osnov donošenja tog zakona i stoga je moje izlaganje bilo u vezi sa Ustavom SR Jugoslavije. Ja se nisam osvrnuo na način na koji je taj Ustav donet, iznoseći političke stavove, ali nikako ne remeteći tok ove rasprave. Mislim da je to bilo potpuno u funkciji amandmana o kojem se ovde raspravlja.
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u vezi sa nastupom gospodina Pavlovića koji je osporio ustavnost predloga sa kojim je Vlada izašla pred nas poslanike, želeo bih da vas podsetim ne samo na ona obrazloženja koja se nalaze u samom Predlogu zakona u kojem se precizno navodi član Ustava Republike Srbije na osnovu kojeg se predlaže ovakav zakon, već i na činjenicu da je savezni parlament, između ostalog, definisao i porez na imovinu. Sve ono što je predmet ovog predloženog zakona jeste zapravo detaljna razrada samog pojma imovine i time se ničim ne dovodi u pitanje ni savezni Ustav, ni korišćenje onog dela saveznog Ustava kojim se propisuje kreiranje fiskalne politike. Dakle, jedino što smo mi uradili jeste konkretizacija poreza na imovinu, u smislu oporezivanja imovine koja ima svoje ime, a reč je o mobilnim telefonima, oružju, čamcima i motornim vozilima.
Dakle, samo ukoliko neko dokaže da to nema nikakve veze sa porezom na imovinu i ukoliko neko može da ospori da je to konkretizacija fiskalne politike koja je utvrđena saveznim propisom, mi možemo razgovarati o eventualnoj neustavnosti, pri čemu je to uska pravna tematika koju onda naravno moramo prepustiti Saveznom ustavnom sudu, ali nikako se ne može sve ovo što mi danas radimo smatrati obesmišljavanjem savezne države ili kršenjem saveznih propisa i nepoštovanjem Ustava. Baš naprotiv, to jeste korak dalje u primeni saveznih propisa, pri čemu se taj korak dalje čini kroz konkretizaciju poreza na imovinu u smislu oporezivanja, kao što sam već rekao, mobilnih telefona, čamaca, motornih vozila i oružja.
Dame i gospodo narodni poslanici, u vezi sa primedbom predstavnika SPS-a koja se tiče navodnih nelogičnosti u oporezivanju motornih vozila i primera koji su pomenuti, ja bih vas, uz podsećanje na jučerašnji nastup poslanika Demokratske opozicije Srbije, gospodina Popovića, još jedanput uz izvinjenje onima koji ne pate od loše memorije, podsetio da je 1998. godine Vlada Republike Srbije, kojom je predsedavao gospodin Marjanović usvojila taksu na motorna vozila. U trenutku usvajanja te takse, vozila sa preko 3000 kubika oporezovana su u iznosu od 1666 maraka. U predlogu Vlade kojom predsedava gospodin Đinđić, a koju ovde predstavlja gospodin Đelić, vozila iznad 3000 kubika biće oporezovana sa 1000 maraka, u dinarskoj protivvrednosti, pri čemu se kao olakšica za svaku godinu starosti, do 40% vrši umanjenje. To je dakle, bitna razlika od 40% u odnosu na predlog SPS-a koja je kreirala, između ostalog, i fiskalnu politiku. Što se tiče odnosa prema Saveznoj Republici Jugoslaviji, čak i kada bismo želeli nešto više da uradimo, ne bismo mogli jer na žalost, ništa od nje nije preostalo za rušenje. Vi ste svoju ključnu reč dali kada ste formirali i kada ste joj presudili ustavnim izmenama polovinom prošle godine.
Vlada Republike Srbije ne krši Ustav. Ja sam vam obrazložio na osnovu kojih članova Ustava je Predlog ovog zakona i stigao pred Republički parlament, podsećam vas na porez na imovinu koji je definisan u Saveznom parlamentu i koji jeste pretpostavka za definisanje poreza na motorna vozila, mobilne telefone, čamce i oružje. Dakle, to je imovina i to predstavlja samo razradu saveznih propisa, nikako negaciju savezne države. Spreman sam, u svakom trenutku, da pročitamo zajedno stenogram i da još jedanput (naravno mimo parlamenta, jer mislim da drugima nije potrebno, svi pamte ono što sam rekao) izanaliziramo primedbe koje ste uputili na moj račun. Hvala.
Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovde se dovode u međusobnu vezu teme koje, same po sebi, nisu ni u kakvom direktnom odnosu. Potraživanja od države ne mogu biti osnov za neizmirenje obaveza prema državi. Kada bismo usvojili amandman koji ste vi predložili, bez unapred definisane regulative kojom bi se utvrđivao dug prema državi, odnosno dug države prema poreskom obvezniku, došli bismo u situaciju koja sama po sebi nije situacija koja se može smatrati primerenom uređenom društvu.
Dakle, mi polazimo od pretpostavke da ni građani ne treba da duguju državi, niti država treba da duguje građanima. U takvoj situaciji, logično je da se u procesu registracije vozila priloži potvrda o izmirenim obavezama prema državi. To nisu obaveze prema Vladi ili prema DOS-u, nego prema državi.
Od tako dobijenih sredstava država će izmiriti svoje obaveze prema onima prema kojima ih ima. Te dve teme nisu teme koje treba međusobno osporavati i dovoditi u vezu na način na koji ste vi uradili. One same po sebi nisu povezane.