Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Svi ovi zakoni o kojima ste danas, pre svega poštovani građani, ali, nažalost, moje kolege poslanici ne obraćaju pažnju na ono što pokušavamo da stavimo na dnevni red, treba da donesu boljitak građanima Srbije. I narodni poslanici opozicije vrše svoju Ustavom i zakonom definisanu funkciju – usvajanja i predlaganja zakona i kontrole Vlade, ali samo u onoj meri koliko im je to dozvoljeno od strane rukovodstva parlamenta. Nažalost, mi nemamo te mogućnosti.

Reći ću nekoliko rečenica i o ovom zakonu, mada, i samom sebi često postavljam pitanje – koliko sve ovo ima smisla i koliko su u pravu oni ljudi koji ovde više od dve nedelje ispred parlamenta protestuju i traže da se stvari u Srbiji promene? Zakon o akcizama, onako kako smo predložili, predlaže uvođenje posebnog nameta na zaslađena pića. Zaslađena pića su od Svetske zdravstvene organizacije identifikovani kao jedni od uzroka epidemije gojaznosti koja danas postoji u svetu, a postoji, nažalost, i u Srbiji. Naime, 25% dece danas u Srbiji je gojazno. Gojaznost kod mladih ljudi, pre svega, kasnije u njihovom životu stvara razne bolesti, skraćuje život. I Svetska zdravstvena organizacija je u preporukama državama predložila da se uvede jedna ovakva mera. Ta mera je uvedena u brojnim državama u Evropi, svetu, okruženju i daje rezultate.

Namera da se oporezuju ova pića nije da se samo dodatno popuni budžet, nego da se pronađu sredstva za edukaciju, pre svega, mladih, o potrebi zdrave ishrane, kao i da se omogući, po našem predlogu, da mladi u školama imaju jedan zdravi obrok dnevno.

Ovaj iznos nije veliki i verujem da ne bi bili smanjeni prihodi koji proizvođači zaslađenih pića ostvaruju. Žao mi je i jasno mi je zašto ovaj predlog, iako je ministar finansija kada smo prvi put ovde o njemu govorili rekao da podržava ovu ideju, jasno mi je zašto je Vlada nije na kraju podržala i zašto se ovaj predlog nije našao u izmenama i dopunama zakona koje je Vlada predložila krajem godine, a razlog u tome sam video na proslavi „Koka-kole“, gde je glavni i počasni gost bio ministar finansija i sasvim sigurno se on stavio u zaštitu velikog kapitala, a na štetu građana Republike Srbije.
Hvala, predsedavajuća.

Ovo je jedan od retkih zakona koji smo u ovom mandatu raspravljali na predlog Vlade. Kažem – retkih, zato što je Skupština u godinu dana od poslednjih parlamentarnih izbora radila svega tri meseca. Ove godine – ni jedan jedini dan. Danas, 2017. godine je 109. dan i naravno da s pravom neki građani pitaju zbog čega svi mi ovde primamo svoje prinadležnosti i da li zarađujemo i opravdavamo poverenje građana koji su nas izabrali pre godinu dana na izborima?

Zakon o finansiranju lokalne samouprave koji je Vlada predložila i koji smo razmatrali i usvojili u oktobru mesecu prošle godine je išao ka smanjenju fiskalne slobode lokalnih samouprava, naime, išao je u pravcu dalje centralizacije. Stopa poreza na zarade koja je bila 80% smanjena je za 4, odnosno 6%. Vlada je to obrazlagala potrebom da se dodatno ojača centralni budžet, rekla je da će opštinama biti nadoknađen taj iznos novca kroz projekte za koje oni treba da konkurišu kod Vlade. I upravo to je politika Vlade – da centralizuje u sebi sav život u Srbiji, da onemogući bilo kakvu lokalnu inicijativu, da od opština napravi bogalje koji ne umeju da upravljaju svojim novcem, ne umeju da brinu o razvoju svojih sredina.

Ovo što mi predlažemo to je da se ova izmena praktično poništi, da se ovaj stepen vrati na nivo koji je bio pre usvajanja izmena i dopuna zakona, znači na 80%, a sa izmenom jednog drugog zakona, to je Zakon o porezu na dohodak građana, konačno krenemo u rasterećenje privrede, onoga što ova Vlada priča već punih pet godina, a nije uradila apsolutno ništa. Stopa opterećenja na plate zaposlenih, za porez, socijalna davanja i penziono osiguranje je isti kao što je bio pre pet godina, iako su puna usta Vlade reformi.

Mi smatramo da kada je već tako dobro stanje u budžetu kako slušamo iz meseca u mesec, odnosno iz dana u dan, da je onda vreme da se rastereti privreda i da se ono što je ovim zakonom oduzeto od lokalnih samouprava i smešteno u centralni budžet, vrati privredi, tako što će porez na dohodak građana, poreska stopa biti smanjena sa 10 na 9%.
Hvala.

Evo incident ili kako god da ga nazovemo, rušenje državnog poretka države Republike Srbije, zbog koje već od početka praktično rada ovog parlamenta tražimo formiranje anketnog odbora, desio se pre gotovo tačno godinu dana. Verujem, da će šačica bezumnika, nezadovoljnika, mrzitelja, za nekoliko dana protestom obeležiti ono što se kao rušenje države možemo nazvati, desilo u noći između 24. i 25. aprila 2016. godine.

Mislim, da smo za ovih godinu dana mogli da čujemo gotovo sve u javnosti, od toga da li su odgovorni za rušenje kompletni idioti iz vrha gradske vlasti, do toga da se danas gotovo zna i ko su bili naručioci i ko su bili izvršioci rušenja tri barake koje bi premijer da je samo znao lično porušio, ali eto, bio je verovatno zauzet tih dana, pa, nije mogao.

Međutim, jedino što ne znamo je koji je odgovor države, državnih organa. Šta je tužilaštvo preduzelo i koje su mere preduzete. Da li je policija reagovala na zahteve tužilaštva da se saslušaju određena lica? Da li je u krajnjoj liniji tužilac saslušao predsednika Vlade, novo izabranog predsednika države, predsednika strane, ne znam ni ja više kako da ga nazovem, Aleksandra Vučića, koji je rekao da on zna ko je odgovoran. To je izjavio još 8. juna 2016. godine. Da li je tužilac smogao hrabrosti da ga sasluša i da od njega čuje ko je odgovoran. Da li je tužilac saslušao one koji su bili direktni izvršioci? Neki od njih, bojim se danas nisu među živima. Pitanje je kako vreme prolazi, koliko će ih i biti da odgovaraju za ono što je tog dana učinjeno.

Učinjeno je to, ne samo rušenje tri barake, nego rušenje države, zato što je neko naredio iz vrha policije, lokalnoj, gradskoj policiji da ne postupa po pozivu građana i to je utvrđeno istragom nezavisnih državnih organa koji još uvek postoje na nesreću vladajuće većine, koji su tvrdili da je bilo propusta, koji su tvrdili da policija nije reagovala iako su stizali pozivi, ali jedino mesto gde o tome se još danas govori je ovaj parlament, a i samo ova tri minuta koliko s vremena na vreme ja i kolege koji su podneli sličnu inicijativu, imamo da obrazložimo i da stavimo na dnevni red.
Poštovana predsednice, iskoristiću tri minuta po svakom od ovih predloga zakona. Mislim, da građani imaju pravo da čuju da postoje i drugačiji predlozi za drugačiju politiku od politike Vlade Republike Srbije i da ta politika niti je dobra, niti je jedina moguća.

Ovaj je predlog izmena i dopuna Zakona o porezu na dohodak građana koji predlaže da se stopa poreza sa 10% smanji na 9%. Vezana je za onaj prethodni zakon o kome sam govorio, Zakon o finansiranju lokalne samouprave i činjenicu da nekih pet milijardi, pet do šest milijardi dinara više predviđeno budžetom za 2017. godinu od poreza koji ostaje, odnosno manje poreza koji ostaje opštinama i gradovima.

Mi smatramo da ako je Vlada već procenila da je taj iznos opštinama i gradovima manji dovoljan, smatramo da je ovo početak rasterećenja privrede i smanjenje ukupnih davanja na bruto zarade zaposlenih u Srbiji ovo mesto i da se stvorio prostor da ta stopa minimalno, ponavljam, sa 10% na 9%, bude smanjena, ali kao jedan pokazatelj Vlade da razume koliko je teško danas privrednicima u Srbiji koji rade, pokušavaju da razviju svoj posao bez subvencija ili nekih burazerskih ili ne znam kakvih dilova sa pojedincima iz vrha vlasti, da razviju svoj posao zato što su davanja koja idu prema budžetu i prema drugim finansijskim institucijama države Srbije najveća u regionu.

Država time što ne menja ništa ne samo pet nego i duže godina, šalje poruku da nije spremna da se upusti u prave reforme i prave promene u Republici Srbiji. Mislim da je prostor napravljen, da ovaj porez može da se smanji, da treba razmisliti o smanjenju drugih stopa vezanih za davanja i u budžet za socijalna i u budžet za zdravstveno osiguranje i da se vidi kako efikasnijim upravljanjem, smanjenjem krađe i korupcije, mogu da se uštede dodatna sredstva, a da se rastereti privreda.

Mi imamo priču Vlade Republike Srbije o borbi protiv sive ekonomije. Glavni uzročnik sive ekonomije po našem mišljenju su upravo ova prevelika zahvatanja i dok se to promeni, stvar od iskoraka i ma koliko nagradnih igara Vlada Republike Srbije bude organizovala, iskoraka i promena neće biti.
Ova Skupština je usvojila Zakon o javnim medijskim servisima i uprkos najavi da će biti ukinuta taksa na električno brojilo, dobili smo drugu taksu pod imenom TV pretplate, koja sada mora da se plaća tako što plaćanjem računa za isporučenu električnu energiju, prvo se svakom građaninu koji ima registrovano brojilo skine iznos od 150 dinara, a onda se ostatak novca prebaci Elektroprivredi Srbije. Danas gotovo smešno deluju izjave čelnika Vlade kako je naplata TV pretplate 90 i više posto. TV pretplata ne može da se ne plati, tako je zakonsko rešenje.

Možete da je ne platite jedino ako uopšte ne platite račun za isporučenu električnu energiju i to je duboko nepravedno pre svega prema onim građanima, i to je suština ove naše izmene, koji imaju više električnih brojila registrovanih na svoje ime, koji imaju električno brojilo za svoju garažu ili za neki pomoćni objekat ukoliko žive u domaćinstvu sa više objekata. Na svako to električno brojilo oni moraju da plate TV pretplatu.

Mi smatramo da je to nepravedno, da to nije suština zakona i predlažemo vam da ovom izmenom i dopunom vrlo jednostavno izmenimo zakon tako da građanin plaća tu TV pretplatu samo na jedno brojilo, samo jedan jedini put.

Naravno, kada bi ova tačka došla na dnevni red sigurno bi se povela rasprava a šta građani dobijaju za tu taksu, odnosno pretplatu od 150 dinara, koliko plaćaju svakog meseca, neki, nažalost, i više, da li dobijaju kvaliteta televizijski program, da li oni finansiraju javni servis svih građana Srbije, i onih dva miliona, koliko su glasali na ovim izborima za Aleksandra Vučića, ali i za ona 4.700.000 koji nisu glasali? Da li i ti građani imaju pravo da čuju neku drugu ideju, neku drugu politiku, neko drugo mišljenje na programima javnog servisa koji oni finansiraju? Danas oni to pravo nemaju. Vaše pravo da znate sve, o kojima govori Javni servis, je samo pravo da znate sve o tome šta misli i planira Aleksandar Vučić, a ne šta planiraju i šta misle oni predstavnici građana, njih 4.700.000 koji ne glasaju za Aleksandra Vučića. Nadam se da će ovaj predlog zakona… (Isključen mikrofon.)
Ovaj zakon, ako ništa drugo, vladajuća većina bi trebala da predloži da se promeni njegov naziv. Naime, Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija je postao zakon o trajnom načinu isplate penzija, po izjavama svih članova Vlade, od predsednika Vlade i svih njihovih članova.

Ono što je bilo u Predlogu zakona kada je došao u ovu Skupštinu, a to je da će zakon trajati tri godine i da će onima sa penzijama većim 25.000 dinara, kojima su penzije umanjene za 20 i više posto, to umanjenje trajati samo tri godine, to je kada je zakon usvajan izbrisano, a izbrisano je, po rečima predsednika Vlade, tada zato što ćemo imati tako dobre rezultate da će se steći uslovi da primena ovog zakona prestane i ranije. Nažalost, dve i po godine od usvajanja ovog zakona i njegovog važenja mi vidimo da se od tog privremenog karaktera odustalo i da će ovaj zakon važiti dok postoji ova vladajuća većina i mislim da je to u redu i jasno i glasno je potrebno reći svim građanima Srbije.

Znam da milion građana Srbije, koji nisu obuhvaćeni ovim zakonom, smatraju da ovo sa njima nema nikakve veze, ali i te kako ima i ta priča o tome da su za tih milion građana koji nisu obuhvaćeni ovim smanjenjem danas penzije veće nego što su bile pre dve i godine je lažna slika. One nisu uvećane ni toliko koliko je bio rast troškova života u poslednje dve i po godine, što bi bilo urađeno da nije izmenjen Zakon o PIO i nije ukinuta obaveza o dva puta godišnje usklađivanju penzija sa rastom troškova života.

I ti penzioneri su takođe osiromašeni, a najviše smo osiromašeni svi mi, jer je ovaj zakon jedan od glavnih generatora sive ekonomije, jer danas mnoge firme u Srbiji i mnogi zaposleni se odlučuju za to da zvanično rade za minimalac, da zvanično se u budžet i u Fond za penziono o zdravstveno osiguranje uplaćuju minimalne sume, a da se ostatak novca zaposlenima isplaćuje na ruke, jer je logika kojom se vode zaposleni – zašto ja da više dajem državi ako mi ta država kada dođe vreme neće vratiti ono što sam ja celog života odvajao?
Ovaj zakon trebalo bi da dovede do kraja dve loše prakse koje imamo danas u Srbiji. Prva je da parlament gotovo po pravilu u 80 i više posto slučajeva raspravlja o zakonima koji dolaze od Vlade po hitnom postupku, u skraćenoj proceduri za upoznavanje poslanika sa njihovom sadržinom, u skraćenoj proceduri za razmatranje i pripremanje amandmana, u skraćenoj proceduri za stupanje na snagu tih zakona, jer je gotovo više od polovine zakona u prelaznim i završnim odredbama određeno da stupe na snagu ne osmog dana po objavljivanju, nego dan od objavljivanja u „Službenom glasniku“, ali isto tako sa ovom praksom koju smo svedoci danas, odnosno na početku svakog zasedanja, svake sednice u redovnom zasedanju, a to j da poslanici opozicije isključivo predlažu desetine i desetine zakona koje vladajuća većina odbija da stavi na dnevni red.

I ovaj Predlog zakona o predlaganju zakona, bez obzira koliko to možda nekome zvuči neobično, je neophodan da bi vratio parlamentarizam i demokratiju u ovaj dom.

Danas se zloupotrebljavaju poslaničke odredbe. Jedna od tih zloupotreba je bila i određivanje pauze od 50 dana kako ova skupština ne bi radila navodno u vreme kampanje, jer je tako uvek bilo, što je još jedna laž, jer svaki put kada su održavani predsednički izbori, a nisu održavani u isto vreme i parlamentarni, parlament je normalno radio. I do kraja 2007. godine, kada je bila počela kampanja za predsedničke izbore i 2004. godine, kada su održavani samo predsednički izbori, parlament je normalno radio. Jedna velika laž je bila pre 50 dana ovde izgovorena, a zatim ponavljana bezbroj puta kako je to bilo svaki put, a građani nisu imali prilike ni na javnom servisu, ni na bilo kom drugom mediju da čuju da to jednostavno nije istinu, da pogledaju statistiku i da vide šta je istina. Da bi se sa svim tim lažima i lošom praksom prekinulo, mi smo predložili ovaj zakon i nadam se da će u nekom trenutku, ali očigledno ne danas, on naći poverenje većine poslanika i da će se naći na dnevnom redu Skupštine.
Ovaj zakon prvi put smo predložili u skupštinsku proceduru još u prošlom sazivu 15. septembra 2015. godine. Znači, više od godinu i po dana. To je jedna od mera koja treba da olakša finansijsko stanje porodicama sa decom.

Predlog ovog zakona, njegova suština je da se umanjenom poreskom stopom od 10%, umesto 20% koliko je danas, oporezuje hrana za bebu.

Iako, kada smo kroz neke druge izmene i dopune Zakona o PDV-u, koje je predlagala Vlada, predlagali i ovu izmenu, nadležni ministar, ni neke kolege poslanici iz većine nisu imali ništa protiv ove mere, ona nikada nije došla na dnevni red i nikada nismo usvojili ovo ili neko slično rešenje koje bi trebalo da omogući porodicama koje imaju bebe i umanji im makar simbolično trošak koji imaju za hranu.

Obrazloženje je bilo, poslednje koje smo mogli ovde da čujemo od strane ministra zaduženog za finansije, da je potrebno mnogo administriranja od strane poreske uprave i da su moguće zloupotrebe. Onda smo dobili izmene koje je predložila Vlada, gde se smanjivalo poresko opterećenje za neke druge proizvode i gde se nije postavljalo pitanje da li su moguće zloupotrebe i da li bi takva eventualna izmena dovela do stvarnog smanjenja maloprodajnih cena hrane za bebe.

Mislim da ova Vlada ne pokušava da uradi ništa po jednom velikom, demografskom problemu koji postoji danas u Srbiji. Imamo najave nečega, imali smo zakon koji je usvojen krajem prošle godine, koji je trebao da ukine povraćaj PDV-a za bebi opremu, koja je, nažalost, u Srbiji skuplja nego bilo gde u zemljama regiona, a čija je primena odložena do donošenja drugog zakona koji treba da da finansijsku podršku porodicama sa decom, ali tog zakona nema.

Govorio sam pre nekoliko minuta o tome da tog zakona i dalje nema i da mere koje imamo danas nisu dovoljne da pomognu porodicama, četvrtini porodica u Srbiji koje žive ugrožene od siromaštva, jednoj trećini dece, a to je broj od 800.000, koje žive ugrožena od siromaštva. Neodgovorno je da vladajuća većina, krijući se iza formalnih razloga, odustaje od rasprave o ovako važnim temama.
Još jedan od loših zakona koje je Skupština usvojila krajem mandata prethodnog saziva, to je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru. Taj zakon je najavljivan na velika zvona, kako će rešiti probleme plata, pre svega različitih plata za ista ili slična zanimanja u javnom sektoru. On je u sebi sadržao jednu suštinsku falinku, a to je definicija javnog sektora, to je da u javni sektor nisu obuhvaćeni ni javni medijski servis, ni Narodna banka, ni javna preduzeća, upravo ona mesta gde je najveća razlika u platama zaposlenih koji obavljaju isti ili sličan posao u odnosu na plate u javnom sektoru, onako kako ga je definisao ovaj zakon.

Umesto da Vlada, za ovih godinu i po dana skoro, uradi neke izmene koje bi ispravile one loše stvari koje su urađene uvođenjem ovakvog zakona, Vlada čak nije bila ni u mogućnosti da uradi ono na šta se obavezala ovim zakonom. Vlada se bila obavezala da će do početka ove godine usvojiti zakon o platnim razredima, koji je trebao da dođe kao posledica ovog zakona.

Ono što je Vlada uradila, to je da je krajem prošle godine taj rok, po običaju i po maniru rada ove Vlade, pomeren na još godinu dana.

Ja iskreno sumnjam da će i taj rok biti ispoštovan, s obzirom da nemamo nikakvu zakonodavnu inicijativu Vlade u prvih 110 dana ove godine, ni jedan jedini zakona Vlada nije usvojila i poslala Skupštini. Očigledno to ne možemo očekivati do početka juna meseca, kada ćemo dobiti, verovatno, novu Vladu. Nadam se da u međuvremenu neki neće doći do rešenja da ista osoba može da bude i predsednik države i predsednik Vlade, da ćemo dobiti novog predsednika Vlade, novu Vladu, ali onda se bojim koliko će vremena trebati toj Vladi i nekim novim ministrima ili starim, ne daj Bože, koji se u njoj nađu, da pripreme i predlog ovog zakona, Predlog zakona o platnim razredima.

Ovaj parlament bi do tada trebalo nešto da radi. Ja sam danas predložio više od deset predloga zakona koje bi ovaj parlament mogao da razmatra, neke da usvoji, neke možda neke, neke izmene na predložena rešenja promeni i poboljša. Ali, ono što je nedopustivo, to je…
Odnos ove Vlade prema kulturi se najbolje video kada je donošen ovaj zakon, kada smo dobili u ovom sazivu i novog ministra, za koga verujem velika većina ne može ni da se seti kako se zove, niti da nabroji jednu njegovu aktivnost od kada je izabran na mesto ministra.

Ono što je meni jedino dalo podstreka da istrajavam na izmenama ovog Zakona o kulturu su upravo transparenti nekih mladih ljudi koji ovih dana ispred parlamenta i po ulicama velikih gradova Srbije protestuju, koji govore o potrebi da se kultura vrati, da se kultura izbavi iz izgnanstva u koji je proterana i politikom Vlade i politikom medija koji kreiraju javno mnenje u Srbiji i da se otvore i kulturne institucije koje su godinama zatvorene i pored raznih obećanja postavljanja rokova, nekih brojčanika koji su trebali da odbroje dane do otvaranja tih muzeja i drugih institucija, a ništa od toga nije urađeno.

Ovaj konkretan predlog govori o tome da se nagrade za postignuta ostvarenja u kulturi ne dodeljuju na osnovu uredbe Vlade, odlukama Vlade, nego da kao i u slučaju zaslužnih sportista, zaslužni kulturni radnici koji dobiju međunarodnu nagradu na evropskom i svetskom nivou automatski steknu pravo za penziju i dodatak ako bi mogli da nastave da rade i da se bave svojom kulturnom delatnošću.

Vlada pravda da je zakonsko rešenje, gde je to uređeno uredbom, dovoljno. Mi smatramo da nije dovoljno, jer uredba Vlade je nešto što se može kud i kamo lakše promeniti nego što je to zakon i pruža mnogo manje sigurnosti zaposlenima u kulturi i kulturnim radnicima. Oni, nažalost, u slučaju nepostupanja Vlade po uredbi, ne mogu ni da ostvare pravnu zaštitu pred sudovima jer te uredbe nemaju snagu zakona i nemoguće je pred sudom da ostvare svoja prava. Zato imamo proteste u raznim gradovima zbog neispunjavanja obaveza prema kulturnim radnicima.

Ovaj loš odnos prema kulturi mora da se promeni, ali nažalost, ova vladajuća većina očigledno to ne razume.
Ne možemo sada da pređemo, zato što ste vi zakazali juče za 10.00 sati glasanje, a za 14.00 sati nastavak sednice. I kada počne sednica u 14.00 sati, onda možete da primenite član 287. i da postavimo pitanja.
Imali smo ovde problem i tumačenje da kada je zakazan Dan za glasanje, nema postavljanja pitanja, nema veze da li je utorak ili četvrtak. Vi sada pravite presedan za jedno pitanje za koje smo se složili, uz proteste određenih poslaničkih grupa, da ne može. I ako ste vi već zakazali nastavak sednice za 14.00 sati, ne možete sada da ga zakažete za 10.00 sati.
Ali, ne možete da nastavite ako ste nastavak rada već zakazali za 14.00 sati. Možete da odložite za neki trenutak. Ima član Poslovnika koji govori o odlaganju početka sednice.
Ali ne možete da odložite za ranije.
Poslanici su obavešteni da je u 14.00 nastavak, da nastavljamo sa radom i da će tada biti pitanja. To ste vi rekli. Stoji u stenogramu.
Hvala.
Poštovani predsedavajući, iskoristiću ovu priliku da postavim pitanje prvo ministru Stefanoviću, vezano za progon ljudi u Topoli, odborničke grupe „Novi ljudi-Bolja Topola“ . Naime, juče je jedan od članova i odbornik u SO Topola napadnut, pretučen i to, nažalost, nije prvi put. U opštini Topola se već duže vreme sprovodi teror nad svakim opozicionim delovanjem i to je juče dobilo novi oblik fizičkog nasilja napadom na jednog odbornika. Očekujem u roku od 15 dana odgovor od ministra Stefanovića koje je mere preduzela policija i dokle se stiglo u istrazi i da li je ovo što se dešava u Topoli samo jedan od primera koji nas čeka u budućnosti ili će ova država uraditi nešto da se zaustavi progon nad političkim protivnicima?
Sledeće pitanje je vezano za stanje u pravosuđu i tzv. borbu protiv kriminala i korupcije. Tu postavljam pitanje predsedniku Vlade i ministarki Kuburović, šta će država da preduzme kako se ne bi ponovo desilo, kao što smo mogli iz medija da saznamo pre neki dan, da osoba koja ima egzotični naziv Mali Ugar, optužen za ubistvo, u stvari za nekoliko ubistava, posle dve godine bekstva konačno priveden pravdi pre godinu dana, a onda pušten da se brani sa slobode, jer kako kaže u objašnjenju portparol suda, da sud uvek teži da zameni težu meru onom lakšom zakonskom merom, pa je eto našla za shodno da optuženog za najteža krivična dela, za ubistvo, sa debelim dosijeom, jer su već neka ubistva toj osobi i dokazana, pusti na slobodu.
Da li građani Srbije treba da budu zabrinuti što takve osobe šetaju slobodno među nama i da li država će nešto preduzeti kako bi zaustavila to, kako bi se sredilo stanje u pravosuđu, a ne da nam se ponavlja iz slučaja u slučaj da imamo protiv svih, da tako kažem, omiljenih kriminalaca Aleksandra Vučića, zastarevanje slučajeva, oslobađajuće presude i da Srbija ponovo postaje sigurna kuća za brojne kriminalce koji ovde danas dolaze i slobodno mogu da šetaju, ali, nažalost, i da nastave da se bave kriminalom, pa imamo sve veći broj najtežih krivičnih dela i sve veću ugroženost građana?
Ove stvari mislim da zahtevaju odgovor države. Odgovor države svakako ne mogu da budu akcije kao što je recimo, akcija „Rezač“. Ona je zanimljiva, jer pre godinu dana u velikoj akciji, kako je tada ministar policije objašnjavao, na televiziji se pojavljivao gotovo neprekidno 48 sati na svim mogućim medijima, i radio ono što danas kaže da nije posao ministra policije, da vodi istrage, a on je tada izlazio i objašnjavao građanima Srbije kako je uhapšeno 80 ljudi koji su krivi za ne znam koliko raznih krivičnih dela i za ne znam koliku materijalnu štetu da su naneli državi. Danas, godinu dana tačno posle, ni jedna jedina optužnica protiv 80 ljudi nije podignuta, ni jedna jedina.
Postavljam pitanje da li je to borba protiv kriminala i korupcije? Šta građani mogu da očekuju ako tako s jedne strane imamo spektakularna tzv. hapšenja i borbu protiv kriminala i korupcije koje nemaju nikakav epilog na sudu, a sa druge strane da se optuženi protiv kojih se vodi krivični postupak pred sudovima za najteža krivična dela puštaju da se brane sa slobode? Šta građani treba da očekuju?
Iskoristio bih ovu priliku na kraju da postavim ministru policije pitanje da li je, pošto je rekao da policija još uvek vodi predkrivični postupak, da li je policija saslušala u svojstvu građanina gospodina Aleksandra Vučića, predsednika Vlade, koji je 8. juna rekao da su za rušenje u Savamali, odgovorni pojedinci iz vrha gradske vlasti? Znači, prošlo je više od sedam meseci od tog trenutka i da li je on saslušan da kaže koji su to pojedinci iz vrha gradske vlasti koji su organizovali rušenje u Savamali? Hvala.