Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Hvala.
Pa, i ovaj član 17. i ova dva stava koja smo mi predložili da se obrišu, su očigledno tu da bi, kažemo upotpunili ovaj zakon da izgleda bogato i da sad se tu svašta nešto navodi i tako se u ovom stavu 2. govori da operativne poslove u postupku sprovođenja, ovog čuvenog nacionalnog programa, obavlja privredno društvo „Aerodromi Srbije“ d.o.o. Beograd.
To onako deluje, dalje se razrađuje šta i koje to mere treba da preuzme, mogućnost promene i akta o osnivanju preduzeća „Aerodromi Srbije“ d.o.o, ali fakat je da je to preduzeće, čini mi se, osnovano tek prošle godine, ili ove godine, vrlo skoro je osnovano i čini mi se ima dva zaposlenog. Znači, u ovom zakonu se za jedan veliki posao, sprovođenja nečega, što zovemo nacionalni program prebacujemo da operativno sprovodi preduzeće koji ima dva zaposlena. Mislim da to govori o tome da se unapred zna šta će se i kako će se raditi, da se ovde pravi maska, da sada treba da postoji ovo preduzeće. Možda će ono onda dobiti neke dodatne zaposlene, sasvim sigurno svi će biti iz SNS, pa će neki možda raditi na sprovođenju nacionalnog plana, a najveći deo neće, nego će primati plate i raditi ove botovske poslove.
Zato smatramo da je potrebno obrisati ova dva stava, zato što smatramo da se zakonom ne mogu dodeljivati nadležnosti privrednom društvu koje je osnovano za druge namene i da ne može primena zakona da zavisi od procene osnivača da li će se menjati osnivački akt, ili ne. Znači, mnogo otvorenih pitanja se ostavlja ovako definisani stavovima 2. i 3. člana 17.
Hvala.
Da budem otvoren, mi smo predlažući ovaj amandman obrnuli logiku. Hteli smo da vidimo kako Vlada reaguje kada mi radimo ono što je ona uradila sa ovim predlogom zakona.
Predložili smo da se proširi zakon i da se u njega praktično u ovom stavu prepišu određene odredbe koje se nalaze u članu 112. Zakona o vazdušnom saobraćaju.
Kao što smo kritikovali to što su u brojnim članovima ili prepisivani neki stavovi iz drugih zakona, ili su dodavani određeni stavovi, celi članovi koji su tu samo da bi ovaj zakon upotpunili, hteli smo malo da testiramo predlagača, da vidimo kako reaguje kada krenemo mi sa njihovom namerom da ovaj zakon izgleda što ozbiljnije.
Predložili smo da se doda jedan stav, jedna rečenica koja se već nalazi u Zakonu o vazdušnom saobraćaju i Vlada je to odbila.
Mislim da se jedino postavlja pitanje doslednosti Vlade u načinu pisanja ovakvih zakona. Znači, Vladi je ceo ovaj zakon trebao da sakrije da se radi o „leks specijalistu“. Dodavali su, prepisivali i iz Zakona o vazdušnom saobraćaju razne stavove. E ovde, kada smo mi predložili da se prepiše nešto što, eto, na osnovu Vladine logike da ovaj zakon treba da bude mesto gde se nalaza razne stvari koje se nalazi i u drugim zakonima, Vlada to nije prihvatila. Očigledno zato što dolazi sa ove strane, od strane predlagača amandmana iz opozicije i sa porukom da mi nismo dovoljno sposobni, ne možemo u roku manjem od šest dana, dok traje rasprava o budžetu, da se pripremamo i da pišemo amandmane na ove zakone. Mislimo da je to jedna loša politika generalno.
Evo, i sada dok mi ovde raspravljamo, najveći deo kolega sedi i analizira zakone koji će verovatno za neki dan ovde u Skupštini doći na raspravu, a koji su juče ušli u parlamentarnu proceduru, koje mi sada treba da pogledamo šta se o njima radi, da napišemo neke amandmane i za sve to imamo rok od jedan, dva, tri dana, a ovde donosimo zakone kojima treba da uradimo posao koji treba Srbiji da donese nekoliko stotina miliona evra. Nemamo mogućnosti da sve analiziramo…
Da, ali vi ste jutros pustili i time ste napravili okvir da možemo malo i da izađemo van samog amandmana.
Evo, ja sam čekao da me prekinete i dobro je da ste me prekinuli, da vidimo da nemate isti aršin. Znači, kada kolega govori o našem amandmanu, o članu…
Za amandman na član 1. on priča o aerodromu u Subotici i priča minutima i minutima, a vi ne reagujete.
Izuzetno sam duhovit, kao što znate, i nemam problem sa tim.
Znači, Vlada je nedosledna, sastavlja zakone s brda - s dola, želi ovde da sakrije ono što je namera, a namera je da se posao što bolje olakša već određenom koncesionaru. Saznaćemo ime i prezime tog koncesionara, možda i do kraja ovog zasedanja ako uspemo da rešimo ovaj rebus. Ako ne, kako reče ministarka, saznaćemo to sve vrlo brzo, transparentno. Čisto sumnjam. Do sada se to nije dešavalo, pa ne verujem da će se desiti i u ovom slučaju. Hvala.
Ono što je dobro, ako nešto dobro može da se nađe u ovom zakonu je ovaj član koji govori o sadržini ugovora za upravljanje. U krajnjoj liniji, dobro je što je predlagač zakona stavio ovu tačku 5. na kojoj smo mi intervenisali da se utvrđivanje radno pravnog statusa lica koji su zaposleni kod prethodnog operatera aerodroma u vreme zaključenja ugovora o koncesiji nađu kao deo ugovora.
Mi smo predložili da se ode jedan korak više, da se onemogući budućim koncensionarima otpuštanje radnika. To je naravno možda bilo i nerealno za očekivati jer naravno da koncesionaru ukoliko dođe sa stvarnom namerom da razvija posao treba dati i otvorene ruke da organizuje posao onako kako smatra da je najbolje da razvija taj posao, ali smo hteli da ukažemo na činjenicu da u raspravi na ovom amandmanu da se nažalost do sada dešavalo da se kod koncesija kojih doduše nije bilo ni mnogo, ali pre svega privatizacija, su otpuštani brojni zaposleni ili su prebacivani, kao što je slučaj transformacije JAT-a u Er Srbiju, prebacivano je rešavanje njihovog statusa otpremnine i svega na budžet i na računa građana Srbije. Onda su se stvarni troškovi stvaranja Er Srbije sakrivali. Čini mi se da je 1.300 ljudi iz bivšeg JAT-a, kada je formirana Er Srbija prebačeno na budžet Republike Srbije. Onda su se pojavljivali brojevi o nekom novom zapošljavanju navodnom i nije se govorilo o toj strani. To je loše.
Ponavljam, problem je ovog zakona pre svega što se on piše po volji naručioca. Zna se, mislim da se to znalo još kada je formirana i Er Srbija, da je pravljen jedan paket, pa je onda trebalo da prođe neko vreme da bi se taj paket ostvario. To je problem za razvoj posla avio industrije u Srbiji jer je posle preuzimanja, odnosno formiranja Er Srbije kada je ostvaren značajan napredak u broju putnika i poslovanja aerodroma u Srbiji došlo je do stagnacije. Znači, u 2015. i 2016. godini, broj putnika se povećava sa stopom od 3%, prosek u Evropi povećanja je 6%, svetski prosek je 6,5%, a mislim da prosek u regionu rasta putnika po aerodromima ide u dvocifrenim procentima.
Loše je za Srbiju što je razvoj aerodroma Srbije vezan isključivo za Er Srbiju. Znači, stope rasta, govorio sam ovde ministarka, 2010. godina 13%, 2011. godina 16%, 2012. godina 8%, to su bile stope rasta zato što su dolazile razne kompanije na beogradski aerodrom i otvarale nove linije. Rast od 31% iz 2013. godine jeste naravno vezan za Er Srbiju ali dalji rast je isključivo vezan za Er Srbiju i ovaj koncesionar koji dolazi dolaziće da razvija posao sa Er Srbijom, a ne sa drugim kompanijama. To ćemo videti u godinama koje su pred nama i zato smatramo da je taj posao koji ste vi namerili, nameračili se da uradite naredne godine loš. Hvala.
Hvala.
Postavio bih pitanje predsedniku Vlade Republike Srbije.
Naime, pre dva dana na konferenciji za štampu, koja je bila prenošena na četiri nacionalne televizije i još nekoliko lokalnih, predsednik Vlade je mene, koleginicu Aleksandru Jerkov, Vuka Jeremića i Sašu Jankovića optužio da smo apriori protiv države i svog naroda.
U skladu sa Poslovnikom tražim informaciju od predsednika Vlade, na osnovu čega je, odnosno da dokaže svoju tvrdnju da je u bilo kom činu ili mom delovanju političkom u poslednjih 26 godina bilo bilo čega što je protiv države i naroda. Takva informacija mi je potrebna da bih mogao da nastavim sa radom kao narodni poslanik, imajući u vidu da sam na početku ovog mandata položio zakletvu da ću svoju funkciju obavljati u skladu sa Ustavom i u korist svih građana Republike Srbije.
Ukoliko ne može, a ja znam da ne može da nađe jedan jedini čin niti izjavu kojom bi dokazao da sam radio protiv države i naroda, to će samo značiti da predsednik Vlade nije apriori lažov, nego da je dokazani lažov.
Pozivam ga, ukoliko je njegova izjava bila deo političke kampanje da onda pokaže da nije i najveća kukavica, politička kukavica, u Republici Srbiji i da u bilo koje vreme, na bilo kom mediju, elektronskom, s obzirom da kontroliše danas sve medije u Republici Srbiji, organizuje TV duel sa mnom ili sa bilo kim od nas četvoro koje je prozvao izdajnicima i ljudima koji rade protiv svoje države i svog naroda, i da posle pet godina sučelimo stavove i vidimo čije je delovanje korisno, a čije manje korisno za građane Republike Srbije.
Vezano sa ovim, postavio bih pitanje i ministru unutrašnjih poslova i ministru zdravlja, da li je moja bezbednost danas ugrožena, posle ovakve izjave imajući u vidu da je u nekim prošlim vremenima Aleksandar Vučić, kada je optuživao ljude za slične stvari, ti ljudi su bili ubijeni. Da li ja sada posle ovakvog javnog poziva upućenog pred milionskim gledalištem građana Srbije imam razloga da brinem za svoju bezbednost? Molim vas gospodine predsedavajući, da u skladu sa Poslovnikom koji nalaže da se odgovor na pitanje postavljeno funkcioneru, na ovaj način dostavi poslaniku u roku od 15 dana, da se pobrinete da ova pitanja dobiju odgovor, kako ne bi ostalo da sam optužen ja i ovo troje ljudi zajedno sa mnom, da smo izdajnici koji rade protiv svog naroda i svoje države. Hvala.
Hvala predsedavajući.
Poštovana ministarko sa saradnicima, naravno, u vremenu koje imam teško je sistematski govoriti o svim predlozima zakona koji su danas na dnevnom redu, gde je meni bez stvarno jasnog razloga spojena rasprava o zakonima koji nemaju nikakve veze i čija međusobna rešenja nisu povezana. Time se nastavlja jedna loša praksa u parlamentu.
I same ove činjenice padaju u vodu i vaši argumenti kako su ovi zakoni bili na javnoj raspravi. Bilo je dovoljno vremena da se o njima sve kaže, a očigledno da nije bilo dovoljno vremena ako smo morali po ovoj proceduri da ih usvajamo. Očigledno da nije bilo dovoljno vremena kada je predlog zakona, konkretno sada govorim o Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada došao u parlament sa jednim rešenjem i sa nekoliko članova koji definišu otkup stanova u kojima borave službena lica ili koji su po nekom drugom osnovu dodeljena na korišćenje. Tada ste pod pritiskom javnosti vi sami obrisali te članove.
Onda danas u diskusiji kritikujete poslanike koji predlažu amandmane kojima se pojedini članovi brišu. Mislim, da je to u najmanju ruku nekorektno, da su prvi amandmani na ovaj zakon bili amandmani – briše se, određeni članovi. Ja vas pitam ako je sve to toliko dobro prodiskutovano zašto je onda došlo do ovoga, zašto su došla ta rešenja na koja Vlada nije imala nikakav drugi odgovor sem da ih obriše iz zakona. A onda zašto i hitan postupak i sve drugo.
Isto se odnosi i na ove zakone vezano, a koji pripremaju praktično davanje koncesije na aerodrome u Srbiji. Nekoliko puta ste danas ponovili, ali mene niste ubedili da Vlada još nije donela odluku o tome na koji način će se razvijati aerodromi u Srbiji. Meni ovako kako čitam ove predloge zakona, izmene i dopune zakona, govori da Vlada vrlo jasno zna ko će biti kupac, odnosno koncesionar budući za aerodrome u Srbiji i da priprema zakone, upodobljuje zahtevima tog koncesionara. To je suštinski loše što ova Vlada radi godinama unazad.
Znači, vi ne tražite i ne pravite investicioni ambijent u kome će neko doći, sagledati kakav je zakonski okvir, kakva je neka politika, kakvi su planovi i onda doneti odluku na osnovu toga da li će investirati u Srbiju ili ne. Vi tražite investitore, što ne mora da bude tako loše, ali onda pravite jedan loš korak, a to je da njima upodobljujete zakone Srbije. Time šaljete lošu poruku drugima koji gledaju i razmišljaju da li da dođu da investiraju u Srbiju. Time šaljete poruku da postoje podobni investitori i oni drugi. Ako je neko dobar sa Vladom onda ćemo izmeniti zakon za njega, izmeniti uredbu, izmeni sve što treba, ali ako nije dobar sa Vladom neće moći da ostvari tu svoju investiciju. Zato Srbija kaska bez obzira šta vi pričali, statistika jasno govori da Srbija kaska za zemljama u okruženju u stranim investicijama.
Da, avioindustrija raste, raste svuda u svetu, to je jedna od grana privrede sa najvećim rastom 4% do 7%. U Evropi, u svetu taj procenat je mnogo veći zato što avioletovi postaju sve jeftiniji. Zato što se razvijaju mali aerodromi i zato je situacija i broj letova iz Niša toliko uvećan, jer danas razvojem lou kost kompanija ti mali aerodromi su, da kažem, traženi na tržištu. Ako bi pravili onda poređenje kako su neke druge zemlje iskoristile videli bi da i mi tu kaskamo.
Vi niste ovde došli posle dva meseca mandata i sada nam govorite o svojim planovima i o tome kako nešto nije rađeno u prethodnom vremenu. Vi dolazite ovde kao član Vlade već petu godinu. Bili ste doduše u jednom drugom ministarstvu prve dve godine, a sada već treću godinu vodite ovaj resor. U najmanju ruku je nekorektno da vi sada govorite kako je prošlo, kako ništa nije rađeno u prethodnom vremenu i da ste vi odgovorni za veliki deo tog vremena koje je prošlo.
Mislim da sa takvim načinom ne možete da očekujete podršku u Skupštini van ovog kruga poslaničkih grupa koje podržavaju Vladu. Mi smo dali značajan broj amandmana. Vidim, na žalost da je ceo ovaj paket amandmana za ovih osam tačaka dnevnog reda, taj broj je nešto preko 800, tako da sasvim sigurno zbog poslaničkih ograničenja nećemo moći da raspravljamo o svim amandmanima. Znači, možda ćemo uspeti da raspravljamo o prva dva zakona, svi ostali amandmani na te zakone neće stići na dnevni red na raspravu u Skupštinu.
Skupština će se samo na kraju o njima opredeliti što je još jedan pokazatelj zašto je loše ovako spajati ovoliki broj važnih zakona koji treba da otvore nove razvojne šanse privrede u Srbiji. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Poštovani ministre, rasprava o poljoprivredi i …
(Narodni poslanici pričaju u isti glas.)
Hvala, predsedavajući.
Mislim da morate aktivnije da uzmete učešće u vođenju sednice, jer izrazi – lopine, secikoze, takođe mislim da nisu dostojni parlamenta i da ste trebali da reagujete ranije kako bi izbegli ovu situaciju.
Rasprava o poljoprivredi i tema poljoprivrede jeste jedna, nažalost, u poslednjih pet godina tema kojom se bavimo pred izbore i pošto je tih izbora bilo mnogo, dato je mnogo obećanja. Nažalost, ništa od tih obećanja nije ispunjeno i danas poljoprivrednici, većina njih, kao i većina građana Srbije, žive lošije i ne mogu da vide nikakve rezultate pete godine vlasti SNS-a…
U brojnim oblastima, pa samim tim i u poljoprivredi, i sada ministar koji danas predstavlja izmene i dopune dva zakona iz oblasti poljoprivrede je u vrlo nezavidnoj situaciji. On, naime, s obzirom da je član SNS tek od 2015. godine, ne može, da tako kažem, ni da snosi političku odgovornost za sve ono što SNS građanima Srbije radi već petu godinu, od 2012. godine.
Danas smo slušali u njegovim obraćanjima da će ono što je u prethodnom periodu ko zna koliko puta bilo obećano sada, evo, konačno biti izvršeno. Pre svega, tu mislim na osposobljavanje države da prihvati sredstva iz IPARD fondova. Ta sredstva, da bi mogla da se povuku, građani Srbije to moraju da znaju, postojala su dva uslova – politički uslov koji je Srbija stekla u martu 2012. godine, kada smo postali zemlja kandidat za članstvo u EU i drugoj administrativnoj ili institucionalni uslovi da bi ta sredstva krenuli da realizujemo. Nažalost, do dana današnjeg to Republika Srbija nije uradila.
Čuli smo i u raspravi od prethodne ministarke da je bilo problema da se obezbedi da se krene sa zapošljavanjem 103 zaposlena. Čujemo da nije taj proces završen, da će valjda biti završen ili je sad ovih dana završen, ali uglavnom prve pare očekujemo u aprilu. Nekako mi taj april mnogo koincidira sa izborima, aprilskim izborima kada će, siguran sam, ova Vlada otići sa scene i ovaj ministar, nažalost, neće imati vremena da sprovede ono što je danas ovde predstavio pred poslanicima.
Naravno da je poljoprivreda i razvoj poljoprivrede i proizvodnje hrane, kako god to definisali, jedna od najvećih šansi za razvoj Republike Srbije, ali tu dugi niz godina nije bilo rešenja. Mnogo je ministara promenjeno, nije bilo neke politike jasne koja se sprovodila bez obzira na promenu u ministarstvima i mislim da smo zato tu gde jesmo danas. Kažem, ovaj ministar, gospodin Nedimović je četvrti ministar poljoprivrede od 2012. godine. To je jedna loša poruka i loše iskustvo i zato, nažalost, nemamo mnogo poverenja da će ove mere do kraja biti sprovedene i da će za neko vreme dati rezultate koji se očekuju.
Sredstva IPARD fondova su bespovratna sredstva i verujem da to građani koji ta sredstva imaju nameru da koriste znaju, ali da bi dobili ta sredstva vi prvo morate da projekte za koje želite da dobijete sredstva i ostvarite. Znači, potrebno je da neko pre IPARD obezbedi sredstva. Da li je država sposobna da to uradi, ja sumnjam. Nismo videli sposobnost države u mnogim drugim oblastima, da razvije neku granu privrede. Imali smo potpuno pogrešnu politiku subvencija u IT sektoru, o kojem smo razgovarali kada je usvojen budžet.
Isto tako, u mnogim drugim granama industrije nema politike i nema onoga na šta mi ukazujemo već godinama, nema jasne politike razvoja Srbije, na koji način ćemo razvijati privredu, u ovom konkretnom slučaju poljoprivredu. U tom smislu je ovaj drugi Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju po nama pogrešan. Ova Vlada pre svega nije ispunila zakonski uslov od 5% budžeta za podsticaje u poljoprivredi. To je zakonska obaveza, ali i mnogi drugi zakoni se ne poštuju, pa što se ne bi poštovao i ovaj jedan?
Ono što je naše pitanje je da li je politika subvencija po hektaru i po grlu sa ovako malim iznosima uopšte svrsishodna i da li ima smisla? Ako nema već viće sredstava u budžetu i ako država nema nameru da više investira u poljoprivredu na ovaj način, a očigledno da nema jer su te subvencije dramatično smanjene u odnosu na 2012. godinu, da li onda treba ceo sistem obrnuti? Da li treba odustati od tog načina finansiranja i finansirati investicione projekte i davati pare ne u odnosu na broj grla ili broj hektara, nego na one ostvarene investicije koje će doprineti daljem razvoju poljoprivrede u Srbiji?
To su sve ozbiljne teme. Ove izmene zakona ne govore da će se neke stvari promeniti i ja verujem da će ovo biti samo još jedna predizborna parola u 2017. godini kada izađemo na izbore i budemo tražili poverenje građana, a verujem da građani ovakvoj politici, ovakvoj Vladi više nikada neće dati poverenje. Hvala.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Kolege narodni poslanici, Skupština Srbije je na početku ovog jesenjeg zasedanja ove godine usvojila izmene i dopune Zakona o finansiranju lokalne samouprave tako što je smanjila deo prihoda poreza na promet koji ostaje lokalnim samoupravama sa 80% na 76%. Mi našim predlogom predlažem da se taj procenat vrati na staro.
Ovaj naš predlog je u paketu sa jednim drugim zakonom, Zakonom o izmenama i dopunama poreza na dohodak građana, kojim predlažemo da se ovaj porez koji je 80, odnosno 76%, kako je sada, ostaje lokalnim samoupravama, smanji sa 10 na 9%. Želim da obrazložim u ovih nekoliko minuta suštinu zbog kojih smo podneli ova dva zakona.
Pre svega, kada je usvajana ova izmena Zakona o finansiranju lokalnih samouprava, mogli smo da čujemo da su se lokalne samouprave složile sa ovim predlogom Vlade i da one nemaju ništa protiv da u 2017. godini malo preko pet milijardi dinara manje prihoda po ovom osnovu ostvare.
Kako će kompenzovati? Slušali smo razne načine. Uglavnom je ideja da se to kompenzuje tako što će gledati da budu što bliži predsedniku Vlade i da od njegove milosti nadoknade ovaj gubitak. Tamo gde te milosti neće biti, one su spremne, lokalne samouprave, da se zaduže, da uzmu kredite i na neki drugi način da pokriju manjak koji će imati u kasi, odnosno da odustanu od nekih važnih investicija ili socijalnih projekata kako bi uspele da isplate, pošto najveći deo, nažalost, tih budžeta lokalnih samouprava odlazi na plate zaposlenih, koji se dramatično povećao u ove četiri godine, koliko je na vlasti Srpska napredna stranka.
Ako su se već složile, onda smatramo da je ovih pet milijardi dinara, koliko treba da ostane u budžetu, više. Sada ako je već tako dobro stanje u budžetu, a o tome smo slušali cele prošle nedelje, da je divno, da je sjajno, da imamo privredni suficit i da je jedini problem u stvari u javnim preduzećima i dugovima koje država mora da preuzme na osnovu garancija datih tim javnim preduzećima, da tih pet milijardi iskoristimo tako što ćemo pokrenuti proces rasterećenja privrede, onih koji stvaraju dodatu vrednost u Srbiji, oni koji podižu taj famozni BDP, od koga i od njegovog rasta svi u državi Srbiji zavisimo. S obzirom da je glavna zamerka visok nivo poreza i doprinosa…
Hvala.
Znači, porez na dohodak građana, naš predlog je da se ta poreska stopa smanji sa 10 na 9%. Ukupno izdvajanje na bruto plate u Republici Srbiji, procenat se nije menjao više od 12 godina i taj procenat spada u jedan od najviših u svetu, a sasvim sigurno jedan od najviših u regionu i sa mnogo mesta možemo da čujemo da je to jedan od razloga zašto u Srbiji danas nema dovoljno stranih i drugih investicija, domaćih investicija, zašto nam BDP raste najsporije u regionu, iako stalno slušamo da je to najveći rast. Jednostavno, to nije istina, podaci govore nešto drugačije. Ukoliko se stvari ne promene, a to je nešto što privreda traži godinama unazad, neće se promeniti ni investiciona klima, ni broj investicija u Srbiji.
Mislimo da je vrlo važno da se sa tim krene. Ovo jeste suštinski jedno simbolično smanjenje i mislim da zacrtani cilj treba da bude da pola plate, koja se isplaćuje radnicima, da se 50% te vrednosti isplaćuje za socijalno, zdravstveno i druga osiguranja i za porez na plate.
Vlada očigledno nema nameru da krene u ovaj proces. Slušali smo prošle nedelje, nikakvih promena u ovom smislu nije bilo, nije bilo ni najava, čak eksplicitno je ministar finansija rekao da on ne vidi mogućnost, Fiskalni savet je rekao da bi mera da se krene sa ozbiljnijim smanjivanjem poreza i doprinosa na plate morala da se kompenzuje u budžetu podizanjem PDV-a. Da bi došli do tih 50%, morale bi da se kombinuju razne mere, ali mi mislimo da ovo smanjenje od poreza na dohodak građana, koje je do sada išlo lokalnim samoupravama, sada ostaje u budžetu bez jasnog plana na šta će se trošiti. Može da se iskoristi da se pokrene ovaj proces. Znači, smanjenje poreza na dohodak građana sa 10 na 9%, da se krene u tom smeru, da vidimo na koji način možemo da napravimo funkcionalnije i bolje poslovanje fondova i Penzionog i zdravstvenog fonda i da se tu stvori dodatni prostor za određena smanjenja, kako bi poboljšali investicionu klimu, kako bi se izborili i protiv sive ekonomije, jer mnogo firmi danas značajan deo plate isplaćuje na crno, radnicima na ruke da se ne bi plaćao visok procenat poreza i doprinosa.
Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege poslanici, ovo je prvi put da vas upoznajem sa našim predlogom zakona o dopunama Zakona o akcizama. Nešto o tome sam govorio u raspravi o budžetu. Imali smo jedan amandman, koji Vlada nije prihvatila, ali je ministar finansija izrazio razumevanje za našu inicijativu i rekao da se on lično sa tim slaže, ali da postoje određeni lobiji zbog kojih ova inicijativa ranije nije mogla da prođe Vladu, pa želim da vas upoznam o čemu se ovde radi.
Naime, ideja ovog zakona je da se na voćne sokove sa dodatkom šećera i vode sa dodatkom šećera uvede akciza od 10 dinara po litru. Ova ideja proizilazi iz apela Svetske zdravstvene organizacije, koja je povodom proglašene epidemije gojaznosti u svetu, predložila vladama svih zemalja sveta da uvedu određeno poresko opterećenje na voćne sokove sa dodatkom šećera ili vode sa dodatkom šećera koji su jedan od razloga za dramatično povećan broj gojaznih u svetu u poslednjim decenijama.
U Srbiji ti brojevi izgledaju ovako: 21% stanovništva Srbije je gojazno, a 35% je predgojazno. Sedamsto hiljada ljudi boluje od dijabetisa i postoji velika opasnost da se taj broj dramatično poveća, jer u najvećem broju slučajeva kod ljudi koji pate od gojaznosti stvari se kroz komplikacije dolaze i do pojave dijabetisa.
Posebno je opasna gojaznost kod dece. Ona je duplirana sa 2,6 na 4,9%, i do sada po nekim podacima 16 zemalja je uvelo ovaj porez, odnosno u svim tim zemljama u kojima to funkcioniše nekoliko godina unazad, postignuti su dobri rezultati.
Najbolji primer je susedna Mađarska, koja je uvela ovaj porez 2011. godine i rezultati su da je za 20% smanjena potrošnja voćnih sokova sa dodatkom šećera, a da je za toliko otprilike povećana potrošnja i proizvodnja prirodnih voćnih sokova. Pozivam vas da krenemo odmah u raspravu, da ne čekamo ono što je ministar finansija rekao, to je Predlog Vlade o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, koji, bojim se neće sadržati ova rešenja, i mi ćemo sasvim sigurno i u toj raspravi zalagati kroz amandmane da se ovo rešenje prihvati, posebno ohrabljeni stavom ministra finansija da on lično nema ništa protiv.