Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Živković

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Hvala lepo.

U članu 7. se definišu opšti principi obrazovanja i vaspitanja. Ima ih 10 sa još 10 načina kako se posebna pažnja posvećuje nečemu. Mi smo tu dodali nešto što očigledno fali ne samo u ovom tekstu, nego i u životu, što je važnije, nego što piše u tekstu, a to je da se u članu 7. stav 1. tačka 7) iza reči „direktora i sekretara“ doda „njihovu akademsku čestitost“, ministre, tako da tačka 7) glasi – kompetentnost i profesionalna etika koja podrazumeva visokostručnog nastavnika, vaspitača, stručnih saradnika, direktora i sekretara, njihovu akademsku čestitost, stalni profesionalni razvoj, visok nivo profesionalne odgovornosti i etičnosti.

Više puta je ponovljen moj napor da se ovakva jedna formulacija stavi u zakone svuda gde to može da nađe svoje adekvatno mesto i ovo je jedno dobro mesto u ovom zakonu.

U Predlogu zakona o visokom obrazovanju, gde smo predložili izmenu pre jedno godinu i po dana, odgovor Vlade tadašnje je bio da Vlada to prihvata, ali da će u promenama Zakona o visokom obrazovanju i osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja da ugradi taj instrument. Međutim, to se nije desilo, tako da ja sa dobrom namerom, ne samo prema vama, nego prema onome što ovaj zakon treba da donese srpskoj akademskoj i sveukupnoj javnosti, predlažem da prihvatite ovaj amandman koji će unaprediti tekst, oko toga se sigurno slažemo, i stvoriti uslove da ne budemo država falsifikatora diploma i doktorata od bivšeg predsednika države, sadašnjeg ministra, gradonačelnika i drugih spodoba koji se predstavljaju kao neki od predstavnika aktuelne vlasti.
Ministre, zašto po hitnom postupku? To je prvo pitanje. Slažem se da su ovo važni zakoni, mislim da se tu slažemo svi, bez obzira iz koje poslaničke grupe dolazimo, koju političku opciju zastupamo, ali potpuno je besmisleno i to nije kukanje poslanika koje izaziva animalne reakcije nekih sa druge strane, nego je to jedna realnost.

To je da je nemoguće ozbiljno ući u analizu zakonskog predloga koji ima jedan 210 članova, a drugi 150 i nešto članova za 5 dana. Naravno da to može da se pročita, da se pročita i 2 ili 3 puta, ali da li može da se uđe u suštinu tih zakona? Ne.

Javna rasprava nije namenjena poslanicima, niti su poslanici pozivani na javnu raspravu. Prema tome, to opravdanje da je javna rasprava trajala ne znam koliko, to nema veze sa nama.

Rekli ste da su neke institucije kasnile, te su vas one omele da ove predloge zakona budu prisutni u Skupštini, u neko vreme u koje je normalno. Koje institucije? Ko vas to ometa?

Ja koliko znam, u petak je to usvojila Vlada ili u četvrtak. To znači da je Vlada kriva za to. Ako nije Vlada, bilo bi jako lepo da nam taksativno kažete ko i na kakav način je vršio opstrukciju ovog Zakona?

Drugo, ako je to izvršeno zašto je hitan postupak? Evo kod Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, praktično, vi u obrazloženju kažete da vam hitan postupak treba da bi ste otpustili neke prosvetne radnike. Tako piše ili ja nisam baš najbolje sa tumačenjem onoga što vi govorite, a to ćete mi reći kada ja završim.

Znači, rekli ste racionalizacija, da se uredi sistem, da se zna koliko ljudi gde radi, pa to se valjda radi, ne na dan ili dva pre početka školske godine za visokoškolce ili mesec dana od početka školske godine za osnovne i srednje škole.

Vaše opravdanje za hitan postupak ne postoji. Hitan postupak Zakona o visokom obrazovanju je da je zbog finansiranja, zbog statusa studenata koji su na budžetu. Oni treba da pođu na predavanja za neki dan. Kako sada da znaju šta da rade sa svojim statusom?

Šta ako sada nekima od njih ili većini njih uvodite takve promene da ste im potpuno poremetili planove, šta će biti sa njihovim finansiranjem i sa njihovim studiranjem? To nije igra. To ne može tako da se radi i nikakvo opravdanje za to ne postoji, osim da nam kažete ko su krivci, pa da ti krivci budu kažnjeni na adekvatan način.

Sve drugo bi se svalilo vama na odgovornost, što ja ne želim da kažem. Siguran sam da ste vi imali dobre namere, ali nemojte da dopustite da vas neko opstruiše u sprovođenju tih dobrih namera.

Hajdemo prvo o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Naravno, slažem se sa kolegama koje su već govorile i kao što je kolega Žarko Korać, koji me sada ne čuje i gospođa Rašković.

Uvodi se hegemonija ministra. Ministar postavlja sve direktore. To je prevelika odgovornost, to se ne radi ni u vojsci, to se ne radi ni u policiji, to se ne radi ni u pravosuđu, to se ne radi ni u sportskim savezima, ne radi se nigde, da jedan čovek preuzme odgovornost za delatnost, za vršenje svoje funkcije, za poslovanja, ako hoćete u 2000 škola, koliko ih već tačno ima.

To znači da, ako vi postavljate direktore, da ste vi lično odgovorni za sve što se dešava u svakoj školi. To, naravno, nije prirodno i nije normalno. Pitanje je koji su kriterijumi za izbor tih direktora i pitanje je ko će vam pomagati u tome da izaberete?

Da li će to biti partijski činovnici višeg i srednjeg nivoa, ili će to biti neki ljudi koji imaju profesionalno znanje iz te oblasti? Bojim se da ovo drugo nije realna opcija.

Samo jedan primer. Vi imate već, koliko sam shvatio, par meseci problem sa direktorom Miroljubom Mosurovićem iz osnovne škole „Svetozar Miletić“ iz Zemuna. Mi imamo tamo proteste. Vi ste rekli svoj stav, ali taj stav nije promenio stav roditelja i većine učenika i nastavnika te škole.

Šta se dešava? Kako će to biti rešeno? Hoćete da pozovete neke specijalne jedinice da to rešavaju? Šta se dešava kad bi se tako nešto desilo u 10% od tih dve hiljade škola, dvesta škola, da kolektiv, roditelji, deca, ne budu zadovoljni vašim izborom direktora škole? Šta se dešava? To je na ivici vanrednog stanja. Da ne govorim o najvažnijoj stvari, da deca gube nastavu. Mi imamo ljude na ulicama, to treba policija da obezbeđuje, to treba neke druge službe da se nađu, to, naprosto, nije dobra stvar.

Zato, direktore škola, i to piše u našim amandmanima, treba da biraju školski odbori koji treba da budu sastavljeni tako da imaju sedam članova, da njih četvoro bude iz kolektiva, odnosno prosvetni radnici, da troje budu iz lokalne samouprave a dvoje da budu roditelji. To je onda pravi okvir da se donose odluke koje su dobre. Da, devet, u redu je, ja sam proverio. Vidim da profesori fakulteta, odnosno viših škola znaju i da računaju do sedam, a ne samo kad zapošljavaju svoje rođake i prijatelje.

Prema tome, to je pravi način da se uradi. Imate neke penale, kazne za decu koja krše neke propise koje mi ne vidimo, jer nemamo podzakonski akt kojim se to reguliše, ali se njima određuju kazne. Jedna od kazni je humanitarni rad. Tako piše. Humanitarni rad nigde na svetu nije niti sme da bude kazna. Posebno to ne sme da piše u zakonu koji se bavi obrazovanjem i vaspitanjem. To su temeljne vrednosti. Humani rad nije kazna, osim ako je to sistem vrednosti koji afirmiše koalicija koja sada drži vlast. Ali, humanitarni rad nigde, nigde i nigde nije kazna.

Mi predlažemo da pored osnovne škole i srednja škola bude obavezna i mislimo da je to neophodnost, da se ne trabunja sa dualnim obrazovanjem, jer to je ono obrazovanje da možeš da budeš i keramičar i šef BIA, da možeš da budeš i „mali“ iz Beograda i ministar i ne znam šta. Ne, ajmo mi da uvedemo da srednje škole budu takođe obavezne kao i osnovne škole, a pored toga, naravno, kad je nešto obavezno, po svim uzansama i svim propisima međunarodnim, ali i po nekoj zdravorazumskoj logici, njihovi udžbenici za tu decu moraju da budu besplatni. Za sve.

Znači, udžbenici da budu besplatni za sve osnovce i srednjoškolce. I da udžbenici budu oslobođeni poreza, a ne da ljudi koji na svoj način pokušavaju kroz polovne udžbenike da pomognu ljudima da se nekako izbore sa tim velikim cenama u besplatnom školstvu, a to besplatno školstvo košta između 10 i 20 hiljada svako dete svake godine, da se to promeni tako što će država svima da obezbeđuje udžbenike. Naravno, ne uvek nove, ima da se napravi jedan sistem da se koriste i polovni, ima tu sistema koji je vrlo, vrlo jednostavan. I to može da se uradi i to treba da se uradi, jer to ima smisla, u odnosu na besmislenu ideju da deci od 7, 8, 10,15 godina oblačimo odela, da im stavljamo kravatu i da bude obrazloženje da je to borba protiv socijalne nejednakosti.

Socijalna nejednakost se rešava tako što razvijate privredu. Socijalna nejednakost se ne rešava u sistemu obrazovanja i vaspitanja, nego u ekonomiji, u poreskom sistemu, u sistemu socijalne zaštite, a ne po tome što ćemo da imamo modne kreatorke ili modne kreatore koji će sada da objašnjavaju da je to fenomenalno, da će deca bolje da uče i neće se videti koliko ko ima para. To je besmisleno i to nema nikakve veze.

Piše u ovom zakonu da nema u školama stranačkog partijskog delovanja i ja mislim da je to potpuno u redu. Ali, mislim da je u redu, i to je naš predlog, da se zabrani i versko delovanje, bez obzira koje vere, bez obzira na koji način. To ne važi za opcioni predmet veronauke, nego to važi za delovanje verskih organizacija, crkava, sekti i čega god hoćete u školama, to je zabranjeno, to ne sme da bude dozvoljeno. Pre svega zbog toga što su, osim u poslednjem razredu srednje škole to maloletna deca. To ne sme da se dozvoli.

Konačno, u članu 7. stav 1. tačka 7) uneli smo ono za šta se borimo već nekoliko godina, a to je akademska čestitost. To je da ljudi treba da budu subjekti u obrazovanom sistemu, budu ljudi koji mogu da se pohvale da su akademski čestiti. Znači, da nisu prepisivali svoje doktorate, svoje diplomske radove, da nisu krali, da nisu kupovali, kao što ste sami rekli malo pre, jeftine i brze diplome.

Vi ste pomenuli jedan univerzitet. To nije jedini. Imamo mi „Indeks aferu“ koja stoji 10 godina, pa ne znamo šta je sa tim. Imamo doktorate, malog, velikog, ovog, onog, imamo diplomiranje u nedelju bivšeg predsednika države. To su sve stvari koje ukazuju da je akademski svet, akademski život u Srbiji veoma zagađen poslednjih desetak godina, intenzivno poslednjih pet godina i da to mora da bude rešeno na adekvatan način, a to je da oni koji time rukovode, a to ste vi, da prihvate sistem vrednosti, koji ne bi trebao da bude diskutabilan.

Što se tiče Zakona o visokom obrazovanju, u članu 7. gle slučaja, isto, u stavu 1. isto kao i kod ovog prethodnog zakona je bilo pravo mesto da se uvede akademska čestitost kao pojam, ali i kao sistem vrednosti koje je uslov da se ozdravi akademska zajednica u ovoj državi.

Naravno da Nacionalni savet ne treba da bira Vlada, to je potpuno besmisleno. Treba da bira parlament, tu se slažem sa kolegama koji su to rekli. Postoje države u kojima ministar unutrašnjih poslova postavlja načelnike policije, ministar pravosuđa postavlja predsednike sudova i ministar prosvete sve direktore. Ali, to su države sa dugom demokratskom tradicijom. To su države gde ne može da se desi da ministar kada ga uhvatite da je ukrao pare za neki stan, da to reši tako što ima tetku u Kanadi. To nisu takve države. To nisu države gde možete u sred grada „kompletni idioti“ po rečima predsednika njihove stranke, da ruše u centru grada. To nisu takve države i ta etatizacija je nesprovodiva kod nas.

Naravno, mnogi ljudi su prošli kroz osnovno obrazovanje i nisu naučili ništa, to pokazuju svaki dan, ali njih je neka viša sila kaznila, tako da je to očigledno.

Mislim da bi trebalo da se zabavite, ministre, nečim što bi vas uvelo na pozitivnu stranu istorije srpske politike, a ne samo u oblasti o kojoj sada govorimo, o obrazovanju, nego i šire, a to je da vi pokrenete preispitivanje svih sumnjivih diploma. Ako je moja sumnjiva, da počnemo od moje, pa da idemo dalje. Da se preispita sve.

Za to postoji jednostavan način. Tu vam ne treba policija, ne treba da vam neko „laje“ zbog toga, nego samo treba da se sprovede jedan postupak koji vi dobro znate, koji je vrlo često sprovođen u nekim drugim oblastima, često sprovođen u ovoj oblasti u nekim drugim zemljama. „Lajanje“ na to što neko predlaže nešto nikad nije rešavalo, nego delanje u odnosu na to što neko daje kao svoj predlog. Tako da bih voleo da taj deo vašeg posla bude ono što će dominirati u narednom periodu. Mi ćemo sa 23 amandmana na Zakon o osnovama sistema i 30 amandmana na Zakon o visokom obrazovanju da pokušamo da popravimo ovo što je loše započeto.

Siguran sam da i kolege iz opozicije imaju dobre amandmane, tako da bi bilo dobro da uvažite to što je ne partijska prisila, nego jedan dobar racionalni pristup ovom problemu, gde smo mi naravno dobar deo ideja i neke potpuno zaokružene amandmane dobili od strukovnih sindikalnih, naučnih udruženja, da to uzmete u obzir i da pokušate da ovaj zakon spasimo na neki način, jer obrazovanje je vrlo važna funkcija u svakoj državi.

Strašno je za jedno društvo kad vam dođe do toga da su vam prosvetni radnici višak. To je tužno društvo. Ako imate društvo u kome su učitelji, nastavnici, profesori univerziteta višak, to znači da to društvo ide ka jednom institucionalnom neznanju, a to znači da će to društvo imati velike probleme u svojoj budućnosti.

Prema tome, ja apelujem na vas, to vaša funkcija, mesto koje vi zauzimate, nadam se i ono što ste radili u vašem prethodnom delovanju vas obavezuje da priđemo ozbiljno ovom problemu i da se prestane sa stvaranjem uslova da 25-30 hiljada mladih ljudi koji su korisnici ili žrtve ovakvih zakona budu ponovo isterani iz Srbije i to se ne dešava slučajno i to nije samo posledica svetske ekonomske krize i migracija, niti je to samo posledica domaće ekonomske krize, koja je, naravno, očigledna, bez obzira na laži koje se emituju sa vrha vlasti o privrednom rastu, o BDP-u i o tim stvarima, po broju nezaposlenih, nego je to jedan smišljen pokret, akt, ideja, proces gde vladajuće stranke u ovom trenutku namerno i ovakvim zakonima rasteruju mlade, obrazovane, pametne ljude iz ove zemlje, da bi dobili mesta oni koji su falsifikovali, krali, koji se finansiraju od tetke iz Kanade i sličnih izvora. To mora da bude prekinuto, to je interes svih građana Srbije, bez obzira za koga su glasali.

Ministre, imate obavezu da učinite nešto da taj proces bude zaustavljen, a deo kočenja ili zaustavljanja tog procesa može da bude jedan dobar zakon o ove dve oblasti. Ako mislite i ako se slažete samnom da je nemoguće da se to popravi sa stotinak, 200 amandmana koje mi predlažemo, onda povucite zakone, vratite ih u proceduru kad budu popravljeni, a mi ćemo imati tada i dovoljno vremena i dovoljno želje i odgovornosti da glasamo za jedan dobar zakon. Ovo nisu dobri zakoni. Hvala vam.
Hvala lepo.

Cilj predlagača je da se ograniči, odnosno da se praktično spreči prodaja poljoprivrednog zemljišta u Srbiji strancima. To se radi na način koji je neefikasan, to znači neće biti sprečeno, a i nakaradan u svojoj nameri.

Prvo, kako možemo da donesemo zakon koji će važiti samo za državljane nekih zemalja, a ne za sve? Zašto to ne važi za državljane Rusije, Kenije, Kine, Indije, Brazila, Moldavije? Koje je objašnjenje za to? Nema nikakvog razloga da, naravno, vi znate moj stav prema EU, naravno da nam je tamo mesto i da treba da učinimo sve da budemo tamo što pre, ali zašto ne damo to isto pravo i drugima?

Druga stvar je ta da bez obzira na kao nameru da se time spreči šansa da se kupi srpsko poljoprivredno zemljište u velikom obimu od strane stranaca, to je moguće dan danas i to smo pričali.

Znači, nije pitanje kojim zakonom je to moguće, pitanje je da li jeste ili nije moguće. Moguće je tako što svaki stranac može da dođe, za između 50 i 150 evra da osnuje preduzeće u Srbiji i da preko tog preduzeća koje je u 100% stranom vlasništvu, kupuje svu zemlju po Srbiji. Znači, ako je četiri miliona hektara u privatnom vlasništvu na prodaju jednog dana, on može da kupi četiri miliona hektara.

Rekao sam već za neke neobične primere, kao što je recimo ovaj Tompson što peva ustaške pesme, on može da kupi tako što će da osnuje firmu koja se zove „srpska napredna firma“ i preko te firme da kupi šta god hoće po Srbiji, a naravno nema nikakvog problema i to ste omogućili da vaši koalicioni partneri u kosovskom i drugim parlamentima, Hašim Tači, Haradinaj, Pacoli, ne znam ko sve, kupi danas odmah šta hoće, koliko hoće kao fizičko lice ili kao vlasnik pravnog lica, jer su oni vaši državljani Srbije, po preambuli i po načinu na koji komunicirate sa njima.

Prema tome, ovo je farsa. Možete vi da se trudite danima, možete da šaljete u klupe i predsednicu parlamenta i potpredsednike i koga god hoćete, možete da dovedete ovde predsednika države da brani ovaj predlog zakona, on je besmislen i to građani Srbije vide.

Pošto radite istraživanja na svakih pola sata ko šta misli u Srbiji o nečemu, onda je u nedelju izvršeno takvo istraživanje i zato ste dobili danas nalog da morate ceo dan da sedite ovde i da pričate to što pričate. Efekat ovog zakona je između 0,0 i 0,000, znači apsolutno ne sprečava ništa.

Prethodno pitanje je da li uopšte treba doneti takav zakon, da li uopšte postoji opasnost i neka velika pomama za kupovinom srpske zemlje? Nisam je primetio. Postoji pomama da se to dobija džabe, kao što su dobila vaša braća Arapi, „Tenis“, ne znam ko sve ne, Čerkezi, ne znam kako, ali treba verovati ministru, on valjda zna. Oni to dobijaju džabe, oni to dobijaju praktično džabe, kakva kupovina, nema ništa oko toga. Koja je obaveza? Nula obaveza, 20 hiljada, 20 hiljada. To je firma, recimo ta nemačka „Tenis“, koja ima za cilj da uništi srpske…
Koje vreme? Imam šest minuta.
Ko je potrošio vreme?
Čestitam.
Hvala lepo.

Ima puno pitanja koja su ostala bez odgovora i mislim da je dobro da se ponove. Možda će to da dovede do toga da oni koji treba da daju te odgovore počnu da ih daju. Ovo je samo petnaestak pitanja koja sam postavio u pisanoj formi, a na koja nisam dobio odgovor u poslednjih godinu dana. Dva su moguća razloga za to. Jedan je da su to teška pitanja na koja nema ko da da odgovor, zato što nema znanja, hrabrosti ili iskustva za tako nešto. Druga stvar je da su to pitanja za koja nema interesovanja u Vladi, pa ću ja da ih ponovim.

Prvo pitanje i sva druga pitanja postavljam predsednici Vlade, a pored nje za svakog pojedinačno će to pitanje biti postavljeno i jednom od ministara.

Prvo pitanje je predsednici Vlade – kojim aktom je ona svoje nadležnosti predsednice Vlade Srbije prenela predsedniku SNS-a Aleksandru Vučiću?

Da li postoji takav akt, jer smo svakog dana svedoci da se predsednik SNS bavi spoljnom politikom države, privredom ove države, saobraćajem, poljoprivredom, zaštitom životne sredine, i ne znam čega sve, a po Zakon o Vladi i po Ustavu Srbije to su nadležnosti Vlade Srbije i samo odluka same Vlade, ili možda u nekim slučajevima i predsednice Vlade može da to prenese na nekog drugog. Da li je to neki akt koji je donet na tajnoj sednici Vlade, ili na nekom drugom mestu ili je to predaja vlasti bez ustavnog osnova ili to je to otimanje vlasti. Pa, ako je to situacija, da nađemo načina da pomognemo predsednici da vrati svoje nadležnosti u svoje ruke.

Pitanje ministru privrede i predsednici Vlade – Kako napreduje izgradnja Fabrike čipova, koliko se sećam u Pančevu, koju je predsednik SNS Aleksandar Vučić najavio pre tri i po godine? Da li su rešeni imovinsko-pravni odnosi, da li je dobijena potrebna dokumentacija građevinska i urbanistička i da li su počeli radovi? Pre tri i po godine je najavljena Fabrika čipova, firma je „Mubadala“, ako se ne varam, koja je bila sigurno po rečima predsednika SNS-a da će da počne tu izgradnju.

„Asomakum“, još uvek ne znamo ko stoji iza te velike kriminalne afere. Čuli smo navodno ko ne stoji iza nje, ali da vidimo ko stoji? Neki ljudi su bili hapšeni, privođeni, držani u pritvoru, da li su započeti postupci prema njima ili ne to je pitanje za ministarku pravde i takođe za predsednicu Vlade Srbije.

Da li je rešeno, ovo je pitanje za ministra policije, ministarku pravde i predsednicu Vlade Srbije, pokušaj atentata na predsednika SNS u Jajincima? To smo, mislim pre godinu dana imali, dane i dane o tome, pa da li je nađemo nešto tamo, pa da li nije, pa da li je Bazuka, pa da si su puške, da li je, šta je, nemam ništa od toga, a to je vrlo čudno za državu koja se hvali svojom velikom borbom protiv kriminala i svojim velikim statističkim dokazima da smo jedno od najbezbednijih država u svetu.

Šta je sa Cvetanom Vasilevom, koji već tri godine, tačno tri godine neki dan sada, je na poternici, na crvenoj poternici Interpola zbog pronevera u Bugarskoj vrednih milijardu. Na zahtev bugarskih organa već tri godine ga čuvaju nadležni ili nenadležni u ovoj državi. Da li je to predsednik države, da li je to predsednik Vlade, ministar unutrašnjih poslova, ministar pravde, ko god, ali to je bruka za ovu državu da mi krijemo kriminalca, odnosno osumnjičenog za kriminal, tri godine, a on se istovremeno fotografiše sa raznim nosiocima vlasti i takođe je jedan od kupaca srpske Fabrike stakla Paraćin, koja je naravno dužna, trenutno jedno 30 miliona evra državi.

I, konačno ova situacija sa Makedonijom. Šta se tu desilo? Koja mudrost se desila od nedelje do juče u podne. I, vezano za to predsednice Vlade i ministre inostranih poslova tražim informaciju efekata naših mera protiv Francuske koja su uvedena pre par meseci, gde smo im oštro zapretili, više se ne sećam zbog čega i šta je to doprinelo ugledu i bezbednosti Srbije?
Hvala lepo.

U najavi ovog zasedanja i ovog zakona je priča, marketinška kampanja da se ovim sprečava da stranci kupuju srpsku zemlju. To je, ministre, ono što ste hteli da kažete srpskoj javnosti i u periodu pre današnjeg dana i u današnjoj raspravi. To naprosto nije tačno i vi to znate. Ja cenim vaš napor da naterate sebe da govorite neistinu, ali to vam slabo ide, ipak ste vi malo drugačiji od nekih drugih kolega koje imate u svojoj Vladi.

Dakle, cilj ovog zakona, kaže vlast Aleksandra Vučića, da se spreči da stranci kupuju srpsku zemlju. Da li to može da bude ostvareno ovim zakonom o izmeni zakona? Naravno da ne može. Prvo, ovde imamo nenadležnog ministra. Pitanje svojine teško da je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. To može da bude ili Direkcija za imovinu, možda Ministarstvo pravde, možda Ministarstvo finansija, ali ne znam kakve veze ima poljoprivreda sa vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem. Tu su vas gurnuli u jednu nezgodnu poziciju.

Šta se dešava? Dan danas, kao i pre godinu dana, kao i posle ovog zakona, svaki stranac iz bilo koje države da dođe, da li je to EU, da li je to Rusija, da li su to arapske zemlje, bilo ko, Hrvatska, može da dođe u Srbiju i da kupi srpsku zemlju. Kako? Tako što osnuje firmu sa uloženih 10, 50, 100 evra i onda to postaje domaći privredni subjekt koji može po pozitivnim zakonskim propisima da kupuje zemlju. To znači da Tompson, poznati ustaški pevač iz Hrvatske, može da dođe u Srbiju, da osnuje firmu sa 100% stranim kapitalom, da tu firmu Tompson nazove „Volim Srbiju“ i da sa tom firmom „Volim Srbiju“ učestvuje u prometu poljoprivrednog zemljišta. Da li to možete da sprečite ovim zakonom? Ne, nemožete.

Haradinaj, Tači i Pacoli, vaši stari i novi koalicioni partneri i u kosovskom parlamentu i u nekim drugim privrednim poslovima mogu da kupe kao fizička lica. Oni ne moraju čak da daju ni tih 50 evra, jer vi njih knjižite kao državljane Srbije. Znači, sutra može da dođe Pacoli, Haradinaj, Tači i da vam kupi PKB, da ne trepne. Isto to važi za bilo koji kvadratni metar, a kamo li hektar poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini.

Prema tome, ovaj zakon o izmeni zakona je farsa, i to je samo još jedno dizanje pozitivne panike. Imali smo u nedelju problem sa Makedonijom, danas se spašava srpska zemlja, a do ponedeljka nadam se da nećemo imati najezdu skakavaca ili neki vulkan koji će biti sprečen aktivnostima Vlade Aleksandra Vučića.

Šta je problem srpske poljoprivrede? To je tema, ali ne za ovaj zakon. Ovaj zakon nema veze sa poljoprivredom, iako se zove poljoprivredno zemljište, to ima veze sa svojinom, ponavljam, a ne sa poljoprivredom. Problem je u nesretnim raketama za protivgradno delovanje. To smo imali godinama unazad. To je stara tema da li treba da ih ima, da li ne treba, da li to treba da finansiraju lokalne samouprave, da li treba da bude deo MUP, da li treba da bude neko posebno telo. U svakom slučaju, novac potreban za apsolutno potpunu spremnost postojećeg sistema za protivgradno delovanje na godišnjem nivou je između 6 i 8 miliona evra, zavisi da li se kupuju domaće rakete koje su malo skuplje ili neke uvozne koje su malo jeftinije. Nema veze, neka se kupuju domaće, dobro je. Neka bude 8 miliona. Šteta u Topoli i okolini u jednom danu je bila po proceni komisija koje su tamo osnovane između 30 i 50 miliona evra za jedan dan, a 7 bednih miliona je osmi deo onoga što ova država iz naših džepova baca za nešto što se zove „Er Srbija“. Prema tome, to je problem koji vi treba da rešite i neke druge probleme koji će stvoriti uslove da u Srbiji počne ozbiljna poljoprivredna proizvodnja.

Malopre pričate o proizvodnji hrane. To nije vaš resor. To nema veze sa vama, ministre. Vi ste zaduženi za primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Da, jeste, tako je, možete da se mrštite koliko god hoćete, a za ovo drugo je potrebno stvoriti adekvatne uslove. Da li se ti uslovi stvaraju tako što imate povlašćene firme? Da li je „Tenis“, da li su neki Arapi, da li su neki Turci, da li su neki, otkud znam, ovi Rusi, beli Rusi, crni Rusi, ne znam, ali tako se ne pravi ambijent, tako vam neće doći u državu da investira niko normalan. Ako možete da date priobalje beogradsko po leks specijalisu, ako možete da date desetine hiljada hektara dogovorom „Tenisa“ i Vučića, dogovorom nekog Arapina i Vučića, onda to nije atmosfera i ambijent u kojem možete da gradite ni primarnu poljoprivrednu proizvodnju, a kamo li onaj sekundarni deo – gotov proizvod. To je jasno kao dan.

Zato prestanite da lažete narod. Ovim zakonom se ne rešava ništa. Ovim zakonom i dalje sutradan Tompson, Haradinaj, Tači, Pacoli, izaberite još 10 vama prijatnih, dragih imena vaših prijatelja, mogu da kupe zemlju u Srbiji kad god hoće. Voleo bih da mi neko kaže kako ćete to da sprečite. Ako postoji način da se ovim zakonom ili bilo kojim drugim zakonom spreči tako nešto, ja vam čestitam.
Bio sam ubeđen i dalje sam na tom stanovištu da studenti Pravnog fakulteta, posebno ovi koji su ga završili, su ozbiljni, inteligentni ljudi i nekoliko loših primera neće promeniti taj moj stav.

Žao mi je što se neki ovde uporno, ali nažalost vrlo uspešno prave glupi, pa onda ne znaju gde su bili 2000. godine, gospodine ministre, u kojoj ste vi stranci bili, za koje ste propise tada glasali vi, direktno, indirektno, da li ste tada bili za privatizaciju, da li ste tada učestvovali preko svoje stranke u onome što se dešavalo. Ako niste, voleo bih da se malo podsetite. Možda se to ne uči na Pravnom fakultetu, ali to je jedan lep običaj mladih ljudi, posebno ako su Sremci.

Dakle, ni jedan, ni drugi, ni ministar nenadležan za ovu oblast, ni ne znam kako se zvaše, mi nisu dali odgovor kako će sprečiti svoje koalicione partnere Haradinaja, Tačija i Pacolija, a usput i onog, kako se zvaše, ustašu Tompson da kupe srpsku zemlju, to je bilo moje pitanje. Da li sam na to pitanje dobio odgovor, građani Srbije jasno vide.

Prema tome, uz to da ću da preskočim da komentarišem laž da sam bilo kad ja podržavao ili pozitivno govorio o bilo kome od navedenih, to možete da lažete svog predsednika stranke, možete da lažete nekog potpredsednika, nekog malog ili nekog malo manjeg, ali ne možete da lažete građane Srbije. O vašem patriotizmu i gde ste vi čuvali Srbiju i srpsku zemlju, tamo više nema ni Srba, ni srpske zemlje. To će se desiti i sa poljoprivrednim zemljištem u Srbiji ako vas građani Srbije ne spreče da to nastavite da radite, a prvu priliku za to imaju na beogradskim izborima.
Prethodno pitanje za ovu Vladu i za sve nas je zašto mi danas biramo novu Vladu? Koliko se sećam, prethodna Vlada je izabrana pre manje od godinu dana sa predsednikom koji je imao ekspoze šest, sedam sati, bez prekida, bez disanja i ne znam šta je sve bilo. Tu je bio program za naredne četiri godine. Hvalite se da se taj program ostvaruje na savršen način. Taj isti predsednik Vlade je rekao da nikad neće da se kandiduje za predsednika Srbije i zato se ja pitam zašto mi danas biramo novu Vladu. Verovatno zato što je neko slagao. Hajde da pogađamo ko je to.

Kao i obično, imamo u ekspozeu mandatrke, rekla je da podržava virtuelnu realnost, digitalnu zabavu i vizuelne efekte, citiram, i to je tačno. Ceo ekspoze i sva obećanja koja smo čuli su na temu virtuelne realnosti, digitalne zabave i vizuelnih efekata. To je, naravno, bio običaj i to je obeležavalo i prethodnu vlast. Sve one velike bajke o tome da je naš BDP najveći u regionu, da je smanjena, prepolovljena nezaposlenost, da smo najcenjeniji na svetu, da ćemo imati kanal Dunav – Vardar, da ćemo imati prugu Beograd – Budimpešta, da će biti ovo, da će biti ono, da će biti rešena afera helikopter, da će biti rešena Savamala. Sve su to virtuelne laži koje smo slušali i u tom smislu gospođa mandatarka je potpuno u pravu kada je rekla da će ovo biti Vlada kontinuiteta.

Digitalizacija, nove tehnologije, obrazovanje, to su bile najvećeg dela ekspozea reči koje bi trebalo da podignu optimizam građana Srbije za ono što nas očekuje sa novom Vladom. Pitam mandatarku sa kojim kvalifikacijama stručnim, sa kojim iskustvom, sa kojim poslovnim, rukovodećim iskustvom dajete sebi pravo da edukujete građane Srbije iz ovih oblasti?

Konačno, digitalizacija, nove tehnologije obrazovanja, naravno da je to sve dobro. U to nema nikakve sumnje. Moje pitanje je šta bi sa onim toaletima po školama? To je bilo obećanje prethodnog predsednika Vlade. Da li je to rešeno? Da li digitalizacija dobija svoju potvrdu da je to aktivno i da je to posledica rada Ministarstva za državnu i lokalnu samoupravu to što se još uvek čeka na zdravstvene knjižice, ove nove, dobre, odlične, ali ih nema. Ove koje smo dobili moramo da ponesemo još deset papira sa njima pošto ne vrede ničemu.

Šta je sa javnim preduzećima? Čuo sam podatak u koji apsolutno ne veruje, da smo među dve, tri zemlje u Evropi po malom broju državnih službenika. To može da bude tačno samo ako je prevara. Samo ako ste kamionima prebacivali ljude iz javne uprave u javna preduzeća onda to može da bude tačno. Inače, Grad Niš, ne znam za Beograd, ovo pamtim slučajno, je 2000. godine imao 800 ljudi koji su radili u gradskoj upravi, a danas ima 2.300. To je jedan primer. Da ne govorim o javnim preduzećima.

Obećanje da će biti doneti propisi koji će smanjiti mogućnost prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima je isto jedna virtuelna realnost. Prvo, odavno stranci mogu da kupuju poljoprivredno zemljište kod nas tako što osnuju preduzeće u Srbiji sa 100% stranim kapitalom, a to je za pismene ljude stranac, a onda to preduzeće koje je formalno srpsko, a u stvari je u vlasništvu stranca, kupuje poljoprivredno zemljište i to traje deceniju. S druge strane, izgleda da te izmene koje treba da komplikuju kupovinu drugima, važi za ove strance koji nisu vaši stranci, ali da ne ulazim u te detalje. To će ministar budući da elaborira nekada.

Generalno, ekspoze je došao kasno, ali bilo je dovoljno vremena, ko zna da čita, da pročita i da čuje ono što je rečeno i da da nekoliko komentara na neke naizgled male stvari. U biografiji koja je dostavljena kao biografija mandatarke, očekujem da je to sama pisala, pošto bi to bilo potpuno logično, piše o sebi da je imenovana za ministra pre neku godinu. Da upoznam ministarku za državnu upravu i lokalnu samoupravu i buduću predsednicu Vlade da se u Srbiji ministri ne imenuju, nego se biraju. To nije greška u pisanju, pošto se ponavlja na sedam, osam mesta, pa su neki kandidati za ministre počašćeni time da su izabrani na neke ranije funkcije, a neki da su imenovani. To nije greška.

Drugi slučaj, te strane firme „Asomakum“ ili Asseco, kako se zove, i o tome da nema nikakve veze to što brat visokog funkcionera, najvišeg funkcionera jedne države, ima poslove sa istom državom i da je to sve u redu, zato što su punoletni, pa to je isto kontinuitet, i to smo i do sada imali, istu situaciju. To, naravno, ne može da bude u skladu sa propisima, sa moralom, sa bilo čim što ima veze sa 21. vekom. To je jasno kao dan. Da li je to išlo preko NALED, da je slučajno mandatarka bila jedno vreme i predsednica upravnog odbora, ako se ne varam, pa je to kao neka kriva ulica, neka Hercegovačka, gde je trebalo da se to zamuti. Dajte da ne pričamo o tome.

Svi ljudi koji sede ovde su punoletni i znaju šta znači kada blizak rođak nekoga radi sa državom. Nemojte da pričate u zemlji Domanovića i Nušića šta to znači. Nema izuzetaka, makar da su najpošteniji, to je nedopustivo i u percepciji i u sprovođenju.

U istoj biografiji mandatarka kaže, hvali se, iznosi navodnu činjenicu da je ona radila u „Kontinental Links Srbija“ i da je radila na vetroparkovima u Kovinu, koji su bili vredni 300 miliona evra. U Kovinu nema vetroparkova te firme, nego tamo vetropark, koliko ja čitam novine, otvorila je neka druga firma, koja je iz imperije MK Komerca i taj ceo posao nije bio vredan 300 miliona, nego 15 miliona.

Prema tome, šta je zaključak? Govorim činjenice, bez optuživanja. Mmoguće je da je mandatarka radila na vetroparkovima u Kovinu, ali od tog posla nema ništa, a možda nema ništa od tog posla zato što je njena procena vrednosti tih poslova 20 puta veća nego što su realni troškovi cena tog istog posla.

U planu rada Vlade Prva glava je povezivanje Srbije sa Evropom i svetom, pa onda ide, kaže, nastavak puta ka EU, partnerstva širom sveta, bliska saradnja sa zemljama u regionu i KiM. Voleo bih objašnjenje za ovo. Kako, ako je politika ove Vlade da se KiM ne mogu priznati njihova nezavisnost, kako je moguće da to bude deo Prve glave, koja se zove – povezivanje Srbije sa Evropom i svetom? Kosovo, verovatno i Metohija, su verovatno u Evropi, to je nesumnjivo, ali je potpuno besmisleno da to stoji u ovom delu.

Kako će se rešiti pitanje Kosova, to je druga priča, ali ne sme da stoji u ovom delu, ili ste vi povredili Ustav, odnosno preambulu Ustava, pre nego što ste počeli da radite svoj posao. Tu nema nikakvog opravdanja, ni eksperti za evropske integracije ne mogu da vam pomognu u tome da objasnite nešto što je neobjašnjivo.

Imamo mi tu i kandidate za ministre. Naravno, drago mi je što je gospođa Brnabić prva dama koja je kandidat za mandatara, ali mislim da ne postoje osnovni uslovi, i ponavljam, ništa lično za to da dobro obavlja svoj posao, zato što ona nema iskustvo u bilo kom poslu koje ima bilo kakve veze sa vršenjem dužnosti predsednika Vlade Srbije i sa druge strane, za taj posao je neophodna politička moć.

Svako ko vam priča bajke o ekspertima, to je lepa priča. Eksperti, naravno, imaju svoje mesto u bilo kojoj vladi, u bilo kojoj instituciji, to nema nikakve sumnje, ali na čelu Vlade mora da postoji čovek koji ima maksimalnu političku moć. To je ili prvi čovek najveće stranke koja je u vlasti ili neko pored njega. To nema nikakve sumnje, i to je čak i sam Vučić rekao da će to biti polovično mesto premijera, pola će biti Brnabićeva, pola će biti Dačić. Ne želim da zamišljam kako to izgleda.

Ko su kandidati? Iza mandatarke je Ivica Dačić, ministar inostranih poslova. Bilo bi dobro da čuje o čemu se priča. Bilo bi dobro da i od njega čujem da li je stav Ministarstva inostranih poslova Srbije ili stav nekoga ko je rođen u Prizrenu da se KiM nađe u segmentu koji se zove – saradnja sa Evropom i sa svetom. Da li je to stav ove Vlade, da li je to stav SPS, da li je to stav koalicionih partnera?

Moje pitanje za potpredsednika buduće Vlade i ministra inostranih poslova – da li ćemo ikada da dobijemo odgovor šta je sa dvoje službenika i ambasadorom iz Libije? Oni su ubijeni u poslednjih godinu i po dana, nemamo ni jednu informaciju o tome. Ne možemo da budemo zadovoljni radom bilo kog ministarstva koje ne može da nam kaže kako su poginuli radnici tog ministarstva, državljani Srbije. Čuli smo razne priče o tome, neke jako ružne, ali moramo da znamo istinu, i njihove porodice i srpska javnost. To jeste odgovornost Ministarstva inostranih poslova. Ja tražim te odgovore.

Naravno, gospodin Dačić je stari političar po stažu i ne čudi me što je on i u ovoj Vladi. Samo jedan je uspešniji od njega od ovde prisutnih, ali o njemu ću kasnije.

Drugi kandidat je kandidat za ministra unutrašnjih poslova. Opterećen sumnjom u ispravnost svog doktorata. To nisam otvorio ja, to nije prvi put da se priča. To je neispričana priča još uvek.

Voleo bih te digitalne, tehnološke i naučne moći koji nam predstavlja mandatarka budu iskorišćeni za jednu brzu analizu svih lažnih diploma, svih, svačije lažne diplome, bilo da je ona sa više škole, sa fakulteta ili da je to doktorat. Ali, da ministar unutrašnjih poslova, jedne države bude optužen od javnosti, bez bilo kakve presude, bilo da je ona akademska ili sudska, za tako nešto, je jako loša stvar. To je falsifikat, ako je to tačno. To je pitanje za Stefanovića.

Rasim LJajić. Iznenađeni smo svi što je on ponovo ministar i to iznenađenje je jako veliko. Ne znam da li je tu. Ako je tu, od mene poruka samo da dobro čuva onu kancelariju u koju se uselio 2003. godine. I tamo su nekada radili ozbiljni ljudi, tako da, neka pazi taj prostor.

Profesor doktor Zorana Mihajlović, kandidat za potpredsednika Vlade i ministra za tri stvari. Očekivao sam da vi budete, gospođo Mihajlović, mandatarka za ovu Vladu. Vi imate sve ono što predložena gospođa Brnabić nema, a to je i iskustvo i politička moć. Potpredsednik vladajuće stranke, potpuno logično da bude na mestu predsednika Vlade. Političko iskustvo seže još od pre 5. oktobra. Sami ste govorili da ste učestvovali u događajima 5. oktobra ispred ovog zdanja. To je ta odvratna dosovska, taj dosovski bekgraund i iskustvo i iskreno sam očekivao da vi budete na višoj funkciji, ali eto, pogrešim nekada i ja.

Doktor Dušan Vujović, apsolutno ekonomista od renomea, nema tu nikakve priče, tu nećemo da ulazimo u to nikako, samo sa jednim problemom. Dozvoli sebi da progovori ono što mu struka i iskustvo i integritet nalažu, kao pre neki dan u Bečićima, posle toga mu zabrane da priča narednih sedam dana. I kada opravdano optuži one koji loše rade u Vladi Srbije, on posle toga mora da ćuti. Ja to razumem na neki način, ali nemam za to opravdanje.

Goran Knežević, kandidat za ministra privrede. Mi se znamo jako dugo, i to je jedan snalažljiv čovek i sve mu boje lepo stoje, tako da nemam šta da prebacim na tom imenovanju. To je iznenađenje na nivou gospodina LJajića. Bilo je logično da dobijemo to imenovanje.

Nedimović, budući ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Već sam govorio o temi kupovine domaćeg poljoprivrednog zemljišta od stane stranaca. Mislim da to ne treba da se diže na nivo demagogije, nego treba napraviti zakonske propise koji će staviti u istu ravan sa istim uslovima i strance i domaće. Zovu me iz opštine Vrbas, iz sela Kucure i nekih drugih sela, da mi kažu da 240 i nešto hektara zemlje nije dato u najam već godinama, zato što se drži za nekoga, čuva se za nekoga. Ministre, morate to da… Ako nije, onda je jako teško da ne možete plodnu vojvođansku zemlju da bilo kome izdate. Ne stavlja se to na tender, ne da niko neće da uzme u zakup. Prema tome, malo se bavite time.

Goran Trivan je kandidat za ministra za zaštitu životne sredine. Nadam se da preporuka za to mesto nije to što je on već 10 godina gradski sekretar za zaštitu životne sredine, jer onaj dim koji se još uvek oseća sa Vinče ne bi mogao da se desi da je sve urađeno i na nivou Beograda i na nivou Srbije da se to spreči. Nadam se da postoji način da ekologija, odnosno zaštita životne sredine u Srbiji ne bude političko pitanje i da ne optužujemo Brisel ili hvalimo Brisel što tu nešto radimo, nego da to bude dnevno ponašanje svih nas.

Aleksandar Antić. Nadam se da mu je bolje. O njemu neću da kažem ništa danas.

Nela Kuburović. Na mlada nejaka pleća se svalio najveći problem ili jedan od najvećih problema u ovoj državi, a to je pravosuđe. Da li je pod političkim uticajem prevelikim i nedopustivim, da li je korumpirano? I jedno i drugo je delimično tačno. Naravno, većina ljudi koja radi u pravosuđu su pošteni, časni, odgovorni ljudi koji znaju da rade svoj posao na valjan način, ali dovoljno je da imate pet, šest, 10, 12 maksimalno posto onih koji su tasteri ove ili one političke opcije ili koji primaju novac, bez obzira ko im daje, da se pokvari stanje u toj oblasti i ta oblast je u katastrofalnom stanju. To nema veze sa mandatarkom, ali obećanja koja ste dali da će brzo da se promeni, ne, to je političko pitanje, to nije tehničko pitanje, to nije pitanje digitalizacije, to je političko pitanje, da zakon bude iznad vlasti. Treba neko moćan da se izbori za to.

Branko Ružić je konačno u vladi. To je velika pomoć gospodinu Dačiću da… Ne znam šta, ali tu mi nešto deluje kao nešto što je vezano za SPS, pa neću da se bavim time.

Aleksandar Vulin, kandidat za ministra odbrane. Dovoljno je da se to kaže. Ne znam šta bih mogao da dodam preko toga. To je čuđenje neviđeno. Daj Bože da ćemo imati mirne naredne dane i mesece, jer ono što smo videli da se u njegovom mandatu dešavalo na nekim drugim mestima ne ukazuje na to da nas čeka mir, ali ko ga je predložio neka se bavi time.

Jadranka Joksimović treba da mi kaže zašto je Kosovo u spoljnopolitičkom delu ovog programa. Znam da ste sada pokušali mandatarki da objasnite, pa bilo bi bolje da to kažete nama, poslanicima.

Šarčević. Neću da pričam. To je tuga i nevolja sa prosvetom. Tu nema para, tu Bog otac se ne bi snašao.

Imamo ponovo za ministra zdravlja čoveka koji se nalazi u spisima predmeta ubica Zorana Đinđića, i to je nerešena stvar. Da li to vama odgovara ili ne, moje je da podsetim građane Srbije na to. Ko ne veruje neka pogleda spise predmeta.

Zoran Đorđević. Šta si zgrešio pa da te bace u ministarstvo koje je vodio Vulin? Nema teže kazne. To je neka velika greška, verovatno.

Vanja Udovičić. Šta će ti to, momče? Ti si odličan sportista, dobar čovek, šta će tebi da budeš…?
Samo na kraju, molim vas, još jednu rečenicu. Znači, ministre bez portfelja, neću da komentarišem, pošto su to ministri za ništa, a koliko vas ima dvojica sede van klupa.
Znači, prvo, ulica nije Moravička, nego je Mavrovska 22. Tačno je kad sam regrutovan. Netačno je da sam tada proglašen nesposobnim, i to ministar odbrane, aktuelni, dobro zna. Tražio sam da mi se da dokumentacija i on zna to. Bio sam, za vašu informaciju, to je laž, regrutovan, trebalo je januara 1994. da odem u vojsku u gardu, pardon 1984, ali 1983. godine sam imao tešku saobraćajnu nesreću zbog koje sam narednih godinu i po dana bio u krevetu ili na štakama. To piše u dokumentaciji. To zna moj Niš ceo. Pošto kada imate godinu i po dana čoveka koji ide sa štakama okolo, pamte ga svi. Prema tome, da ne ulazimo u taj deo.

Što se tiče oružja, to pitajte nadležne zašto imam oružje. Prvi put sam dobio dozvolu 1994. godine. Sve drugo što ste rekli je potpuna laž, netačno, i to je deo onoga što vi inače predstavljate u ovoj lepoj državi, u ovoj lepoj zemlji Srbiji koja je loša država kada takvi ljudi mogu da dobiju pravo da vređaju druge ljude. Ne bih želeo nikome da se desi to što se desilo meni, da na taj način izbegnu bilo kakvu obavezu, bilo kad, bilo gde, niti bilo kome od vas, niti bilo kome od građana Srbije.

Ta prljavština koju govorite govori o vama, ne o meni. O mom patriotizmu, o mojoj toleranicji, o mom odnosu prema ovoj državi, neće nikad moći da govore ljudi koji nemaju hrabrosti da se ujutru pogledaju u ogledalo, a kamoli da pričaju o nekom drugom.

(Radoslav Milojičić: Što Vulin nije služio vojsku?)
Član 4. da se briše, da se brišu ove izmene, zato što su one enklatantan dokaz da je ovaj zakon o izmeni Zakona o ministarstvima samo posledica dogovaranja iliti pogađanja iliti pravljenja nekog koalicionog sporazuma koji za posledicu ne da ima bolji život u državi Srbiji za građane Srbije, nego ima to da se neke fotelje malo zagreju, da se neke malo ohlade, da neki koji nisu do sada dobili da dobiju, a koji su dobili mnogo, po nečijoj proceni, da malo izgube. I to je posledica.

Ovde se traži da se iz Ministarstva privrede prebaci SPS-u, da se SPS bavi gasom i strujom, a da to ne ostane kod Kneževića, koji je ministar iz SNS-a. To je jasno kao dan. I to je jedna dosetka koja nema nikakve veze ni sa zaštitom životne sredine, ni sa novom Vladom, ni sa bržim korakom prema EU, nego to je čisto deljenje tala, to se zove pogađanje, šibicarenje, imate puno takvih izraza za koje mnogi od vas znaju zato što su se i bavili takvim poslovima.

Da je ceo ovaj zakon zbrda-zdola, smišljen ko zna gde i ko zna kad, govori i amandman koji ima veze s amandmanom koji sam ja dao, a to je amandman Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, koji smo dobili jutros, gde se u članu 5. nešto menja, pa se iz nekog ministarstva vadi radioaktivni otpad, pa se to stavlja u neko drugo ministarstvo, a to je sve u skladu sa genijalnim događajem u Novom Sadu, gde ste postavili čuvare za otpad. U Srbiji je stanje standarda građana takvo da otpad mora da ima svoje čuvare. To je ono što je donela Vlada Aleksandra Vučića.
Ovom izmenom zakona se u članu 6. menja nekoliko reči i to deluje dosta naivno. Naravno, nije naivno. Bogami, član ima skoro dve i po stranice. Brišu se reči: „koncesija i javno-privatno partnerstvo“, ali to nije usaglašavanje jezičko, kao što je rekao kolega koji sada ne sluša, nego je to suštinska stvar.

Tu se iz Ministarstva telekomunikacija, trgovine i ovo treće „t“, turizma, vadi jedna oblast iz nadležnosti, a to su koncesije i javno partnerstvo, i prebacuje u Ministarstvo privrede. Zašto?

Da li je to nešto aktuelni ministar Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija zgrešio, pa mu se sad skida jedna nadležnost? Ili je ministar privrede nešto zaslužio posebno, pa dobija jednu nadležnost? Ona deluje vrlo naivno – koncesije i javno-privatno partnerstvo. Ali, ta oblast definiše najveće divlje gradilište u Evropi u ovom trenutku, koje se zove „Beograd na vodi“. I pošto vrhovnom vođi vaše koalicije ne odgovara da se LJajić bavi time, onda je on to prebacio bliže sebi, kod ministra privrede, ne sećam se kako se zvaše. Knežević. Ovo je ne samo najveće divlje gradilište u Evropi, nego je tu i najveće pranje para, trenutno, na ovom kontinentu. I zato je vrlo jasno zašto je došlo do ove izmene. Ova izmena je guranje Srbije u organizovani kriminal.
Izgleda da je sistem otišao na pogrešnu stranu.

Član 108. koji se tiče reda na sednici, molim vas predsedavajući da počnete da radite svoj posao, a to je da zavedete red, pre svega, zbog vas samog. Vi ste trpeli, svašta su vam rekli neki poslanici iz vaše poslaničke grupe, iz neke druge leve grupe, mislim ideološki leve, poslanici ove najveće grupe, o kojima znamo koja je ta grupa, morate da vodite računa, ne može svako da pritisne dugme da vam kaže šta god hoće, što nema nikakve veze sa dnevnim redom. To se dešava ceo dan i kad je predsedavala predsednica, i kad je vaš kolega predsedavao i kad vi predsedavate. Jel je ovo subota za neki praznik, jel su ovo neki slobodni sastavi danas ili imamo zakon o ministarstvima?

Ako imamo zakon o ministarstvima, onda lepo uzmite i dajte da se o tome priča. Dijaspore, mostari, ne znam šta sve nismo, Bugari, bugarski parlament, citiram. Znam da se juče popilo malo više, u šest sati tamo preko puta, ali imali ste celu noć da se istreznite, hajde sad polako malo. Konačno, morate da sprečite da neki poslanici koji za sebe kažu da se samo gladi plaše, ne vređaju jedan važan datum i ljude koji su učestvovali u jednom važnom velikom događaju, a to je 5. oktobar. Ponosan na to što postoji 5. oktobar u srpskoj istoriji, ponosan na to što sam učestvovao u tome. Da vas obavestim, čitajte malo, DOS je prestao da postoji novembra 2003. godine. Ja sam predsedavao sednicom kada je ugašen.