Hvala lepo.
Mi smo podneli kao poslanički klub puno amandmana na ove zakone, posebno na Zakon o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, ali sam sada na ivici želje da promenim taj stav, da povučemo sve te amandmane i da podržimo zakone zbog ovog objašnjenja koji nam je dao sada ministar o kouču. To je stvarno jedna genijalna stvar i da smo ranije znali, stvarno ne bismo ušli u dilemu oko ovog zakona i uopšte oko potrebe da se on donese.
Sad mi je jasna i ova odredba o razlozima za donošenje zakona po hitnom postupku, kaže – predlaže se donošenje zakona po hitnom postupku budući da bi njegovo nedonošenje po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po rad organa i organizacija u sistemu javne uprave. Naravno, što hitnije, jer već od 15. veka postoji izraz kouč. Iz mađarskog jezika, preko koučijašenja po svim jezicima, došao je i do nas i sada će da nam reši pitanje uprave.
Uvek se uplašim i pipnem za novčanik kad neko iz SPS, ili iz ovih što su zajedno sa njima držali vlast u devedesetima, pomene nacionalno. Tu znam da je ili neka prevara ili neka krađa. Uvek kad je bilo nacionalno, a da su ga osnivali u devedesetim godinama SPS-ovci i njihovi tadašnji-sadašnji partneri, to je bila neka prevara građana. Tamo gde su štitili Srbe, više ih nema. Tamo gde su bile institucije, pa su postale nacionalne, nestale su. Sa tim oprezom sam ušao i u analizu ovog Predloga zakona. Naravno, već na prvi pogled je očigledno da je ovo još jedna farsica koja bi trebalo da bude moderni izraz kao kouč za ono što se u Srbiji odavno zove večernja škola za partijske kadrove, nižeg i srednjeg nivoa.
Kaže – Nacionalna akademija je centralna institucija sistema stručnog usavršavanja sa statusom javno priznatog organizatora aktivnosti neformalnog obrazovanja odraslih. Znači, to vam je nešto između feng šui varijante i obuke za makrame i druge ručne radove, a ovoga puta bi to trebalo da bude na korist javne uprave i to da bi, kaže ministar koji to predlaže, službenici postali ljubazni i da bi se dovelo do toga da postoji razvoj veština službenika. Koje su to veštine koje službenici inače nisu mogli da nauče u srednjim školama i na fakultetima u ovoj državi Srbiji? Šta je to što se uči i što je potrebno za javnu upravu, a ne uči se na pravnom fakultetu, na ekonomskom fakultetu ili nekoj stručnoj školi? Šta je to, koje su to veštine, šibicarenje, uzimanje mita, organizovanje po partijskom principu?
Ovaj Predlog zakona je šamar obrazovanju u Srbiji, šamar i osnovnom i srednjem i posebno visokom obrazovanju, gde se sada pojavljuje mambo-džambo kouč varijanta nauke, gde se sve to što inače može da se nauči na tim fakultetima stavlja u fioku i sada će da se napravi jedna ekipa koja će da to sve promeni i biće nam bolje, efikasnije, korisnije i ne znam kako. To su besmislice.
Naravno da je potrebno stalno obrazovanje zaposlenih svuda, posebno u javnoj upravi, tu nema nikakve sumnje, ali naravno da to obrazovanje može da bude sprovođeno na način tako da to ostane u sistemu obrazovanja, a ne da se prave večernje škole. Bila je jedna u Kumrovcu, jedna je bila u Požarevcu, ne znam gde će biti ova, da li na severnoj tribini nekog stadiona među delijama ili će biti na Novom Beogradu, ili će biti u Krunskoj ili će biti, ne znam gde stanuje ministar? To je neozbiljno, to je farsa.
Kažu neki da neće biti te partijske piramide, neće biti ničega što liči na to. Pa, hajde da vidimo da li će biti ili neće biti. Evo, recimo, ovde je ministar državne uprave. Koliko se sećam, on je i potpredsednik SPS. Da li se dobro sećam, jel jeste? Mislim da jeste. Na kraju klupe gde on sedi, sedi mladi čovek koji je predsednik omladine SPS. To nema nikakve veze sa stranačkim organizovanjem. To nema nikakve veze ni sa čim što ima veze sa partokratijom, nego eto, slučajno se desilo da od petoro ljudi koji ovde sede, tu je jedan potpredsednik SPS, a drugi je predsednik omladine. Pa, ja sam bio nešto malo u vlasti, jedno desetak godina, pa nikad predsednik omladine moje stranke nije bio nigde u državnoj upravi. To je lako proverljivo. Ne sumnjam u stručne kvalitete, ne sumnjam u lične kvalitete, u ljudske kvalitete, ali naprosto to ne može da se desi.
Prema tome, molim vas da povučete ovaj zakon, da dobre službenike nagradite i postavite ih kao primer lošim službenicima koji su većina. U svakom ministarstvu imate 30% ljudi koji ništa ne rade, 30% ljudi koji bolje da ništa ne rade i 30% ljudi koji rade. Da zakon ne valja, tome svedoči i bojkot poslaničke grupe SPS, koja je prisutna sa 10% od ukupnog broja poslanika u trenutku kada njihov ministar brani zakon. Prema tome, povucite zakon iz procedure.