Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Živković

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

To je naša stvar.

Znači, naravno da je rasprava o budžetu najvažnija, nakon rasprave o izboru Vlade. Pošto smo tu nesreću o izboru Vlade već imali, ova rasprava o budžetu je definitivno stvar koja je najvažnija u parlamentarnom životu jedne zemlje.

Predsednice, neki urlaju, pa bih molio da me zaštitite. Urlaju neki, kao što vi kažete, pa bih molio, ako mogu, da čujem tišinu.

Znači, treba se baviti činjenicama. Svaka ozbiljna rasprava mora da bude zasnovana na činjenicama. Činjenice su vrlo jasne. Ja sam pitao ministra finansija, koji je ponovo pobegao, da mi kaže koliko je bilo zaposlenih 4. marta 2003. godine? Juče i prekjuče, beži i ne kaže. Zašto? Zato što je tada bilo više zaposlenih nego danas, po svim relevantnim podacima. Ne po nekim statističkim šibicarenjem, nego po podacima. To je očigledan dokaz, jedan od dokaza, da je ceo budžet prevara koja je napravljena, dal neko mali, dal neko veliki, u svakom slučaju, krade se maksimalno.

Činjenica je, takođe, da je jedna od prethodnica, gospođa Tomić, ako se ne varam, rekla u prepodnevnom delu sednice da je Hilari Klinton rekla da sve vlasti na Balkanu treba da budu srušene i da to sad ova ekipa koja ovde stoji radi. Tako ste rekli, ako se ne varam.

Samo da vas podsetim novom činjenicom – da je Vučić Aleksandar, predsednik vaše partije, bio u izbornom štabu Hilari Klinton da joj da podršku kad je bila na izborima protiv Trampa. Na pitanje jednog ozbiljnog novinara – a šta vam to treba, zašto ste se tako odlučili, on je rekao – zato što sam pametan. I to je činjenica. Tramp je pobedio na tim izborima, i to je činjenica.

Činjenica je da svi oni koji pričaju da je rešenje u Srbiji da opozicija bojkotuje parlament, da je to najveća glupost. I ova dva dana su dokaz za to. I tako treba da se nastavi svaki dan. I oni koji nisu došli danas, a iz ovog su dela, da dođu sutra. I tako se borimo za Srbiju, za Srbe i za sve druge.

Činjenica je da je osnovno merilo u budžetu koji je pred nama prevara i krađa. Evo, da vam kažem, vezano za budžet, šta su amandmani koje sam, između ostalih, i ja potpisao. Recimo – da se Narodnoj skupštini umanji 633 miliona i nešto za stavku – usluge po ugovoru, zato što takva ista stavka od 34 miliona i evo kod predsednika Republike – usluge po ugovoru, to je muvanje uvek, imate to i kod predsednika Vlade – 18 miliona, imate to u Ministarstvu spoljnih poslova – 12 miliona, imate to u svim ministarstvima i to mu dođe nekih 15, 16 milijardi. To su usluge po ugovoru. To je tamna strana. To ne postoji nigde.

Na sajtu CIA, na sajtu ruske službe možete da nađete šta se za šta daje, koliko para, na sajtu Pentagona. Samo ovde, u Srbiji, sajt BIA ne postoji. To je velika tajna. To je strašno velika tajna, dal se biraju pločice ovakve ili onakve, dal su fugovane ili nisu, to ne sme da zna srpski narod.

Takođe, po predlogu amandmana koji smo dali, da se smanji za kancelariju za odnose sa Rusijom i Kinom da se svede na nulu, pošto to ne služi ničemu. Ne znam šta Tomislav Nikolić radi, sa kojim znanjem, obrazovanjem, ugledom, čašću ili bilo čime može da radi takav posao.

Takođe, da se prepolove sredstva posebnih namena, da se smanje za 14 i nešto milijardi. To su ove pare koje se bacaju okolo, navodno, za novo zapošljavanje, za koje smo utvrdili da ga nema, a to je dokazano time što ministar beži nekoliko puta, iz istih razloga.

Činjenica je, takođe, da nas ovde prozivate da mi sarađujemo sa neprijateljima Srbije i Srba. To nama kažete. Pa čak i da je to tako, kao što neki kažu, pa kako taj vaš veliki ugled u svetu, ugled vašeg predsednika, ugled svih vas, nije dovoljan da spreči taj zulum prema Srbima? Kako to Vučić nije sredio već sa Trampom, s kojim se redovno viđa? Ili sa Putinom, koji ga svaki drugi dan odlikuje? Ili sa Angelom, koja, da li će da ode, da li neće, ali je sa naše strane zbog Vučića. Ili sa Haradinajem, sa kim se on slikao? Ja ne. Moj prethodnik ne. Ne znam nikoga od mojih naslednika koji su se slikali sa njim. To su činjenice. Ako ste vi toliko moćni, pa zaštitite te jadne Srbe dole po Kosovu, a ne da ih prvo terate da uđu u parlament sa ratnim zločincima, pa da uđu u vladu sa ratnim zločincima, pa da idu na proslave godišnjice stranaka tih istih ratnih zločinaca. Imate fotografije za sve to.

A onda nas optužujete. Gde ste mene videli sa bilo kim? Ide se po stranim ambasadama. Da vam kažem, u Beogradu su inače strane ambasade, nema domaćih ambasada. To shvatite jednom, to je osnova politike. Činjenice su da jedan poslanik, ja vas pozivam da me čujete dobro, citiram, jedan poslanik je sam za sebe rekao da je bio magarac. To je činjenica. To je šef vaše poslaničke grupe. Činjenica je da od magarca nikad nije postao čovek, nigde. I to je činjenica, i po medicini, i po čudima, i po Crnoj Reci i po bilo čime. Hvala.
Ja sam potpuno iznenađen vašom konstatacijom da ste ugroženi i pozivam sve nadležne službe, bilo da su to ljudi iz policije, iz tajne službe ili nekih drugih specijalnosti, da vam pomognu, jer nijedna žrtva nova, ma kakva bila, ne bi bila bilo kome prijatna među nama.

Ali se bojim da imate pogrešnu predstavu i da ponovo pravite cirkus ni oko čega. I siguran sam da je vaše zdravlje na dobrom mestu, a vaša bezbednost potpuno zaštićena.

Što se tiče budžeta, budžet je lopovski, prevarantski, naprednjački.
Ja vas molim da ugasite mikrofon. Osećam se neprijatno sa upaljenim mikrofonom.
Prvo da obavestim, pošto je gondola tema, što je direktno vezano za Predlog zakona o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja, prethodnog govornika da obavestim da Beograd jeste glavni grad Srbije, ali nije na granici. Tako da u Srbiju može da se uđe i Beograd nije prva stanica.

Do skoro je bio i aerodrom u Nišu. Faktički, on je postoji, ali formalno još uvek pa možete da sletite u Niš ili možete da uđete u Srbiju i u Subotici. To je još uvek deo Srbije. I Preševo je isto deo Srbije, tako da možete da uđete i sa te strane. Možete u Novi Pazar ili Rašku da uđete sa neke treće strane, u Pirot ili Dimitrovgrad sa neke pete strane, u Vršac.

Tako da argument da je Beograd prvo mesto gde dolaze stranci pa zato treba da se napravi gondola je argument nivoa kao – evo sada je neki, kako se zvaše, predsednik Srbije dobio nagradu koja postoji 70 godina i zove se „Zlatni lav“ za mir, mada postoji samo godinu dana i otprilike je na nivou kafe za poneti po pumpama. Dođete tamo i pitate jel imate kafu za poneti i imate li nagradu „Zlatni lav“ za mir …
Hvala lepo.

Pošto je replika bila lična, koja je bila meni upućena lično, onda ću i ja biti ličan.

Dakle, zabereno je da u vreme kada sam ja obavljao neke važne državne funkcije nije bilo uspeha kao što ih ima sada. Pa, da vam kažem neka poređenja, recimo. U to vreme državu koja je još uvek bila Srbija tada, SRJ se vratila u normalan svet. Primljeni smo, vraćeni u UN, Savet Evrope, Interpol i mnoge druge međunarodne organizacije. Vratili smo običaj da se penzije isplaćuju i vratili sve dugove za penzije koje su bile u vreme vaše prethodne vlasti uskraćene. Isplatili smo sve dečije dodatke, dugove banaka, čak i onih Dafine i Jezde.

Evro je bio, kada sam ja odlazio sa funkcije premijera, 68 dinara. Znači, skoro duplo je dinar bio jači tada nego danas. Godine 2003. je privedeno 12.000 kriminalaca iz ove zemlje, par hiljada njih, četiri-pet hiljada je zadržano u pritvoru, podneto je pet hiljada krivičnih prijava i praktično je resetovan kriminal u državi na nulu.

Pored toga, u te tri godine rehabilitovano je 800 kilometara puteva po Srbiji, što je nedostižan rezultat ni za najveće laži koje čujemo danas o tom delu rada Vlade. Radili smo mnoge druge stvari koje su neuporedive sada. Smanjili smo spoljni dug sa 15 milijardi na devet milijardi. Privatizacije koje su tada vršene, u te prve tri godine su anđeoski čiste i poštene…(Isključen mikrofon.)
Hvala lepo.

Jedan od prethodnih govornika me je u negativnom kontekstu, uvredljivo pomenuo i nazvao izdajicom, čovekom koji je uništio državu, po članu 27. se javljam, neko ko je uništio Srbiju, ekonomiju, status, ko zna šta sve.

Vi mi niste dali pravo na repliku, iako sam pomenuti imenom i prezimenom. Čak je izneo jednu pogrešnu, pored svih ostalih pogrešnih informacija i da je stranka koju ja vodim članica SZS, što nije tačno. Pitao me je direktno da mu objasnim šta su nama, izdajicama, kako on to misli, rekli stranci koji su nas organizovali sa ciljem da smenimo, kako se zvaše, Vučića.

Evo, ja da vam dam odgovor odmah. Znači, ja sam lično razgovarao sa nekim strancima, iz Velike Britanije sa Toni Blerom, iz Amerike sa Bilom Klintonom, iz Italije sa Fratinijem, iz Austrije sa Guzenbauerom, i ja sam rekao kako mi da smenimo Vučića?

(Aleksandar Martinović: Ti ni srpski ne znaš, a ne engleski i nemački.)

Kaže on – ne može nikako, zato što mi njega volimo. On i njegova vlast su najbolji na svetu. Niko ne može da klekne kao on. Niko ne zna da peva, a voli kao Dačić. Niko nije tako zabavan kao Vulin, posebno kad priča engleski u Kini. Ima, kažu ovi njegovi poslanici, pa to je savršenstvo, pa to je savršen skup, onda su rekli nešto, što ne bih ja da ponovim, jer sam lepo vaspitan.

(Igor Bečić: Ti vaspitan?)

Ali, eto, dobili ste odgovor na pitanje šta su nama rekli stranci.

Sada vi nama kažite šta je vama rekao Haradinaj, šta vam je rekao Tači, šta vam je rekao Rama i šta su vam rekli svi ostali razni zločinci sa kojima ste vi u koaliciji, ne samo na Kosovu, nego i šire?
Dakle, usput, niste me prozvali, bio sam 27. po amandmanu na član 1, ali ste sto preskočili, ali nema veze, to vam nije ništa novo.

Sad ću da iskoristim priliku da kažem šta je bila ideja tog amandmana. Pitanje je leksičke prirode. Tako da je važno da li iza rimskog broja ide tačka ili ne ide. Postoji varijanta i za jedno i za drugo. Prirodnije je da nema, bar se tako nekad bilo učilo u gimnaziji, ali nema veze.

Moje pitanje za ministra je - koliko je bilo, pošto je ovo centralni registar socijalno osiguranih ljudi, koliko je bilo stvarno zaposlenih ljudi, ljudi koji su bili prijavljeni u socijalnom, u nekim drugim službama koje vode te evidencije 4. marta 2003. godine, a koliko danas? I, kako se to desilo da je nezaposlenost iz 2014. godine od 18 i nešto posto pala za godinu dana na ispod 12%, odnosno ispod 13%? Kako je moguće bilo da je broj zaposlenih po evidenciji nadležne institucije 2015. godine bio milion i 716 hiljada ljudi, a sledeće godine 2016. milion i 977 hiljada? To znači da je u roku od godinu dana zaposleno 261.000 ljudi. To bi trebalo da znači da je svakog radnog dana te godine se zapošljavalo po 1.000 ljudi. To je naravno nemoguće.

Šta je to? To je laž, neistina, laž. To je promena metodologije, gde se broj zaposlenih, gle čuda, izražava po anketi. Neko vas zovne i pita – jeste li radili nešto u zadnjih šest meseci, vi kažete – brao sam višnje ili maline tri dana, e vi ste zaposlen.

Tako da imamo stanje da je broj zaposlenih po anketi prošle godine bilo dva miliona 850 hiljada ljudi, a realno je bilo dva miliona i 70 hiljada i da je broj nezaposlenih po anketi bio ispod 400 hiljada ljudi, a realno je blizu 700 hiljada ljudi i to su ti uspesi. To je šibicarenje statistikom na najgori mogući način. To su pitanja na koja bih voleo da ministar, koji je bio dobar ekonomista tamo 2003. godine, kada je sprovodio privatizaciju „Duvanske industrije Niš“, „Vranje“, „Beopetrola“ i nekih drugih firmi, da odgovori. Ne znam u šta se to pretvorilo za ovih 15 godina.

Ako niste primetili, ja sam završio.
Da vas obavestim. Vidim da vam to teško ide, pa da vam pomognem.
Znači, prisutni ministar Mali nije odgovorio ni na jedno moje pitanje. To nešto je bilo nekad, pa je promenjeno pa sada ne može. Znači, hoćete da kažete da vi kao ministar finansija ne znate koliko je ljudi bilo zaposleno, ali realno, ne po anketi, 4. marta 2004. godine, niti znate danas koliko je ljudi realno zaposleno.

Ako znate odgovorite mi na to pitanje, ako ne znate, kažite mi da ne znate. Ako ne smete da kažete, jer biste time otkrili tajnu statističkog šibicarenja, onda kažite da ne smete i ko vam je to zabranio i koga se vi plašite? Mi smo spremni, cela ova opozicija da vam pruži zaštitu, ako imate da kažete, ako se osmelite jednom u poslednjih nekoliko godina da nam kažete istinu.

Ovde nije pitanje stanova u Bugarskoj, ovde nije pitanje „Beograda na vodi“ ovde je pitanje koliko je ljudi bilo zaposleno 4. marta 2004. godine, a koliko je ljudi zaposleno 3. decembra 2018. godine? Ne u procentima, nego u apsolutnim brojkama, ne po anketi nego oni kojima se plaćaju porezi i doprinosi.
Znači, čuli ste apsolutnu neistinu. Ovo je cifra koja se dobija tako što se vrši anketa na način koji sam vam rekao, realno, zaposlenost je jedva preko dva miliona. Ovo je lako proverljiva stvar. Idite do bilo koje institucije koja se bavi time, da li je to PIO Fond gde se plaćaju doprinosi, da li je to socijalno, da li je to zdravstveno i videćete da smo bili svedoci jedne epohalne laži.
Hvala lepo.

I ministar finansija je tu, možemo da počnemo. Čuli smo impresivna uvodna izlaganja, koja, naravno, situaciju u Srbiji prikazuju u vrlo svetlim ružičastim bojama. Praktično, evo da citiram nešto, gde nam je rast BDP-a najveći u Evropi, da je nezaposlenost upola manja nego pre pet godina, da je suficit treća godina za redom, da je smanjen javni dug, da su plate i penzije najveće u istoriji, da imamo ogromno smanjenje poreza na platu za 1% i da smo na putu, to je bila jedna od poslednjih rečenica ministra finansija, na putu da uskoro dostignemo standarde EU, citiram.

Onda smo čuli od ministra Antića da je za južni tok već, koliko sam shvatio, za projekte uloženo oko 100 miliona, sedamdeset i nešto miliona, a nije urađen ni jedan metar, osim onih 30 metara što je Toma Nikolić otvarao pre par godina, negde gore po Vojvodini. Ne znam da li neko čuva tu cev ili je odneta za neke bolje potrebe? Možda je od te cevi napravljen onaj slavoluk negde po Beogradu u bojama srpske zastave.

Naravno, to nije situacija i to je nastavak, neki zli bi rekli, laži koje emituje ova vlast, a ja bih rekao – neistina koje se čuju od ove vlasti. Rast BDP-a u Srbiji je najmanji u regionu od kad je ova koalicija koja danas drži vlas preuzela vlast. Znači, najmanji. Rumunija ima rast koji je pet puta veći nego Srbija. Nešto što se zove Kosovo ima duplo veći. Hrvatska ima skoro dva puta veći i to je suštinska istina.

Kažu da imamo najveći pad nezaposlenosti u šest godina ove vlasti, što je još jedna neistina. Ta nezaposlenost, taj procenat od dvadeset i nešto posto, 23% - 24% koje sad, navodno, spuštaju na 11%, što ni po statistici našoj nije tačno, jer je još uvek 13%, je posledica izmene u metodologiji statistike i posledica toga da je ovih šest godina pola miliona ljudi, mahom mladih, otišlo iz zemlje. Pa, verovatno je jedan dobar deo tih ljudi bio prijavljen na Birou rada.

Realno je da je broj nezaposlenih smanjen za oko 100.000, da je to sad negde oko 650 – 700 hiljada ljudi, a da je pre šest godina taj broj bio 850 hiljada. Pa to može da bude smanjenje od nekih 17% - 18%, onako najoptimističnije, a nikako na polovinu.

Statistika nije la. Bez obzira ko vodi Zavod za statistiku, ko čita podatke, ne možete da slažete sami sebe, odnosno, sami sebe možete, ali ne možete ljude koji znaju da čitaju i da se bave osnovnim računom.

Suficit - ovo je jedina Vlada na svetu koja se hvali suficitom. Ekonomista iz zabavišta, znači zabavište za ekonomiste, a ne doktor ekonomskih nauka pod sumnjom doktorata, zna da su suficit i deficit isto zlo. Niko na svetu se ne hvali suficitom. Suficit nije posledica ničeg dobrog. Suficit može da bude posledica lošeg planiranja, pa vas, da niste znali da isplanirate, iznenadi nešto. Može da bude posledica prevelikog zahvatanja od poreskih obveznika, čime smanjujete njihov standard ili, treća opcija, može da bude posledica toga da država nije uradila ono što je njen posao, bilo da su u pitanju investicije, socijalna davanja ili nešto treće, pa vam onda ostane više nego što je bilo planirano. Niko se ne hvali suficitom.

Budžet kad se projektuje ima za cilj da bude izbalansiran. Idealna varijanta je nula, da nema ni deficita, ni suficita, ali niko normalan se ne hvali suficitom. Ponekad se planira deficit zato što morate da uđete u neke investicije koje će za neki naredni period, kroz pet, 10, 15 godina, te investicije da vam vrate nešto, pa da onda imate u budućim generacijama veći prihod za budžet. Niko ne planira suficit u budžetu. Ne postoji država na svetu koja to radi, osim u Srbiji.

Naravno, kad to ponavljate u medijima, koji su razglasna stanica jedne ili nekoliko stranaka, onda, naravno, jedan veliki broj ljudi, ne zato što imaju neku manu, nego zato što su laici, ljudi se, inače, ne bave ekonomijom u bilo kojoj državi, pa i ovde, onda neko dođe na ivicu toga da pomisli da je to tačno, a onda ugasi taj televizor, pa otvori svoj frižider, ili svoj garderober, ili svoj pasoš, ili svoja sećanja sa letovanja kojih nema, ili svoj rezervoar, ili to kad je mogao da ugosti goste na pravi način, ili da kupi detetu poklon za rođendan koji odgovara njegovim potrebama i onda vidi da je istina u frižideru, u ormaru, u sećanjima i u realnosti, a ne u toj televiziji koja je, inače, u ovom setu ovih zakona.

Evo, da gledaoci ne misle da se ovde nešto prodaje na kilo. Ovo je, dragi gledaoci, dragi građani Srbije, današnji dnevni red – preko 3.000 stranica. To su ovi umni ljudi napisali i dali nam u subotu da pročitamo i da danas to branimo pred vama, pošto smo mi ovde zbog vas, a ne zbog Vlade koja ponekad dođe u parlament i dobro su došli, čak i kada donesu hrpu ovih prevara i laži.

Dakle, ništa od ovoga, osim tehnike imate u svakom zakonu. Pa i u Zakonu o budžetu imate tehnički deo koji je uvek isti, pa da li je na vlasti fašizam, komunizam, demokratija ili nešto između. Jedan deo, naprosto, je zadata tema. Ali, s druge strane, budžet je slika politike jedne vlasti – šta ta vlast ima kao svoj prioritet, šta je to što je najvažnije za tu vlast.

Ovde je, koliko sam shvatio, najvažniji deo u ovom budžetu je povećanje plata vojnika i policajaca. Oni imaju male plate, to je tačno, ali ja sumnjam da je ovo povećanje njihovih plata inicirano brigom Vlade za njihov standard. Bojim se da je to inicirano strahom Vlade da će im ta policija i ta vlast biti potrebna kao jednoj sličnoj vlasti 2000. godine. Samo da vas podsetim, to je bilo pre 18 godina, nije pomoglo. Diktator, diktatura, kriminal i laž ne mogu da budu odbranjeni ni sa policijom, ni sa vojskom. Naravno, i u vojsci i u policiji je 95% časnih ljudi koji neće da urade to, čak ni za ove bedne pare.

Kaže, stići ćemo standard EU sutra, prekosutra. Mi smo na začelju u listi država koje kada se gleda procenat ostvarenja standarda u odnosu na EU, mi smo sada po podacima, naravno, iz realnih izvora, na 37%. Bilo ko od ekonomista ko sme da pokaže svoju diplomu, ma kakva da je i da se ne stidi nje, makar ni podsvesno, zna da je za ozbiljan razvoj Srbije u situaciji u kojoj se mi nalazimo, posle svega onoga što nam se dešavalo, ja tu mislim i na socijalizam Titov, ne samo na ono što je bilo u devedesetim, nama treba rast, dvocifreni rast u narednih deset godina da bismo imali šansu da u tom periodu stignemo Slovačku, koja je startovala pre 15-20 godina sa pozicije Crne Trave u odnosu na tadašnju Srbiju, bez vređanja Crne Trave, nego Crne Trave po ekonomskom potencijalu. Naš BDP je nekoliko puta manji od istog proizvoda u Slovačkoj, a Slovačka je skoro tri puta manja zemlja od Srbije. Hrvatska ima duplo veći, a Slovačka nema ni more, ni planine, ni ništa od tih prirodnih bogatstava koje nam donose korist, bili vi pametni ili ne, bili odgovorni ili ne.

Šta je po analizi ovog budžeta glavni interes? To je korupcija. Imate usluge po ugovoru, to je glavna stavka u svim ministarstvima, to su ogromne cifre. Usluge po ugovoru su preko 10 milijardi evra u ovom budžetu. Čini mi se da je to malo u odnosu na 1200 koliki je ukupni budžet, ali verujte, 50% tih, to iz iskustva onih koji danas rade sa državom, možete da zaključite, najveći deo toga je čist kriminal. Nema boljeg posla, nego da prodajete ovoj vlasti i ovoj državi bilo šta, od čačkalica, do šta hoćete, dina kartice da štampate, ili tako nešto što ima veze sa nekim iz vrha vlasti. Tu su cene dva-tri puta veće, nego što su realne.

Imali smo pre par godina slučaj da je bila hitna nabavka iz stavke po ugovoru, sredstva za usluge po ugovoru, gde je Železnica Srbije kupila 1000 i nešto kuka koje spajaju dva vagona, one, kako se zove, ne znam to zvanično, ali svi smo to videli nekad, zato što je naravno nestalo, i plaćeno je sedam puta više nego što je to na tržištu, a šest meseci pre toga isti taj ŽTP je uništio 100 ili 200 vagona koji su bili, ili par stotina ako se dobro sećam tih teretnih vagona, koji su bili dotrajali i bilo je u redu da oni budu uništeni, ali se skinu kuke pre toga pa se stave u magacin, jer te kuke mogu da se koriste bez obzira na njihovu starost. To je jedan od malih primera.

Pogledajte bilo koju javnu nabavku, to je cirkus. Pogledajte još jedan primer za to šta radi ova vlast svojim građanima. Cena goriva. Imamo gorivo koje je jeftinije nego u Francuskoj za 0,1%, znači, za ni za šta. Naše gorivo, ne naše, nego gorivo na našim pumpama, ne postoji ni jedan razlog da bude ovoliko skupo, osim što su akcize i porez više od 50% te cene. Znači, građani, svi, od onog negde tamo po Africi ili Aziji koji vadi tu naftu, do onog koji je transportuje kao sirovu naftu, do rafinerije, transport od rafinerije do benzinske pumpe, troškovi benzinske pumpe, radnika, svega tamo, to je, ako je cena goriva 160 dinara, to je 70 dinara, a 90 dinara uzimaju neki od ovih ljudi ovde što sede i troše na nešto što njima padne na pamet. Recimo, na gondolu u Beogradu.

Naravno, zar nije san svakog građanina Srbije bio, bilo odakle, bilo šta da radi, da li iz Crne Trave, da li iz Subotice, da li je direktor Srbijagasa, da li predaje u nekoj školi, a ne ide tamo, a i ne zna gde se nalazi ta visoka škola u Ćupriji, da li je neki matori privrednik, nekadašnji iz Niša ili bilo ko, svima nam je bila želja da u Beogradu imamo gondolu i da je platimo svi naravno ili to možda nije normalno? Ja mislim da to nije normalno.

U državi gde decu lečimo SMS porukama, u državi gde stoji voz Beograd-Bar zato što su masne šine i kažu stajaće 15-20 dana zato što su šine masne. Da li ste videli negde na svetu vest, od kako postoji železnica, da je to razlog da jedna magistralna pruga ne radi 15-20 dana? Ne, treba nam gondola. I naravno, gondola mora da bude bar 100 puta skuplja od najskuplje jelke u istoriji čovečanstva. Deda Mraz je dao ostavku kada je video koliko košta jelka u Beogradu. I to je ono što smo mi dobili kroz ovaj budžet.

Imamo puno stvari, naravno, u 3500 stranica može da stane puno laži i puno gluposti. Jedna od stvari na koju smo podneli amandman i evo, ovo je spisak promena u amandmanu na budžet, tu ima jedno 10 stranica, neću da trošim vaše vreme i vaše nerve čitajući sve ovo, kada dođe vreme za amandmane o tome ću govoriti, ali prva stvar koju tražimo to je da se subvencije stranim firmama prepolove, odnosno za otvaranje novih firmi prepolove, jer očigledno je da to nije dalo rezultat koji se očekivao pre sedam, osam, 10 godina, kada je to počelo.

I tada sam bio protiv toga. Nema nikakvog smisla da od otetog, od novca kroz ove poreze ovakve, kao što je ta akciza na gorivo ili nešto slično, i od siromašnih srpskih ili privrednika iz Srbije, bilo koje nacije, da uzimate, otimate, i da onda dajete to velikim stranim firmama, mahom su turske ili tako neke, za koje nikad niste čuli pre nego što su došli kod nas, za otvaranje novih radnih mesta, gde se uvek u naslovu piše - biće 2000 radnih mesta, pa onda sitnim slovima piše - do 2026. godine.

Naravno, nikad nije bilo 2000 radnih mesta. Naravno, 20% tih firmi su pobegle čim su uzele pare, ostali se spremaju. Naravno, to su firme mahom sa proizvodima čije je tehnološki razvoj na nivou kraja 19 veka, mahom klemovanje žica. Uzmete žicu pa je sečete na 1,5 metra, pa je zakačite kroz tri ona, kako se zovu eksera velika ili kako se zove to, i dole se klemuje. Fenomenalno.

Nema ništa od one fabrike čipova. Nema ništa od bolnica koje su neophodne da imamo normalne ljude. Nema ništa od velikog projekta Mercedes-Ikarbus. Ne znam šta je sa onom nalepnicom sa znakom Mercedesa, možda se sad pretvorila u znak hipi pokreta, ali mi Mercedes ne pravimo.

Ova vlast je obećavali SISU, FAP-u iz Priboja. Ništa od toga, naravno. Bilo je obećanje pruge Beograd-Budimpešta do kraja 2016. godine. Da vas obavestim, dragi ministri i ostali iz Vlade, kažite to i predsedniku države, postoji velika opasnost da nam se za mesec dana približava kraj 2018. godine, a ne 2016. godine. I tu je od te pruge ostalo onih 1,5 metara što je Vučić sa onim Kinezom, stezao neke velike šrafove.

To su sve tužne stvari i to nam se ponavlja svaki dan. Gde god da se okrenete dobijate jednu veliku laž, koja je upakovana uz uzdisanje ili uz pretnju ili uz negativan odnos prema bivšoj vlasti. Tu bivšu vlast, koja vas je napravila, ja sam kritikovao najžešće od 2004. godine dok je bila do 2012. godine. I ona je bila jako loša i bila je anđeoska za vas, koji ste sada.

Znači, ovo je najgore što može da postoji. Tu nema ničeg goreg. Neko vam ladno kaže da je smanjen spoljni dug koji je bio 2012. godine 15, 16 milijardi, danas je 24 milijarde. I, to je smanjenje? Pa, to jedino ako se piše manjim fontom pa onda može, ali suštinski to čak i malo dete zna da je to povećanje.

Laž, kad ova vlast hoće da kaže da se pohvali nečim velikim, onda to meri u dinarima, pa kada kaže – mi smo uložili na neko obdanište na severu Kosova 56 miliona dinara, što je kada prevedete to na srpski to je oko jedno 400 hiljada, ili 450 hiljada maraka, a kada hoće nešto da sakriju, onda je to par desetina miliona evra. Tih par desetina miliona evra je nekoliko milijardi u dinarima. To su sve stvari koje mi viđamo svaki dan.

Budžet, da ne pričam o tome da se siluje parlament time što se u tri dana treba da reši ovaj ovde dnevni red od 3.500 stranica, do toga da se ponovo krši onaj budžetski kalendar. Trebalo je da sa budžetom, mi, ali ne samo mi, nego i građani Srbije budu upoznati pre mesec i po dana, da rasprava traje dovoljno dugo da svi shvatimo o čemu se radi. Ali, to ne radite kada emitujete prevaru, laž i kriminal.
Hvala lepo.

Kao što znate, ima sedam-osam zakona koje uporno predlažem i neka četiri su vezana za pitanja zdravlja. Naravno, to je važno u svakoj državi, i super razvijenoj i manje razvijenoj, pa i kod nas ovde.

Prvi iz te grupe zakona je dopuna Zakona o Vladi, gde se traži da se u Vladi iznad člana 11. i član 11. se menjaju i glasi: „zdravstvena sposobnost, nespojivost i sukob interesa“, pa kaže član 11: „Pre izbora Vlade, svaki predloženi član Vlade mora Narodnoj skupštini da dostavi lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima“. Dalje u tom tekstu piše i ovo što se tiče sukoba interesa i nespojivosti funkcija.

Ja sam već govorio ovo pre godinu i po dana, ali, da ponovim još jednom, možda će još neko da čuje. Suština je u tome da ljudi koji žele da budu članovi Vlade, a i onaj ko želi da ih predloži na jedno takvo mesto, mora da bude siguran da su oni sposobni da obavljaju funkcije, da rade, da se zaposle, u državnim organima. To inače, takvo uverenje lekarsko, mora da ima svako ko želi da se zaposli u Vladi, u službama Vlade, bilo da je u pitanju sekretarica, kafe kuvarica, neko ko radi IT sektoru, neko ko vozi, ko obezbeđuje, svi oni moraju da imaju zdravstveno uverenje o tome da su sposobni da rade u državnim organima, osim onih koji će biti i koji su do sada bili kandidati, a bogami neki i izabrani za ministre. Tako, na primer, imamo jednog ministra, jednog od tri varijante ministra odbrane, koji skače padobranom sa visine od pola metra. Za to postoji i foto dokumentacija, koja je objavljena. I onda je to normalno. Ili, imate ministra unutrašnjih poslova, koji osim što falsifikuje diplome, doktorate i… (Isključen mikrofon.)
Znači, o skakanju sa pola metra postoji fotografija. Mogu da citiram sve što ću da vam kažem.

Ministar unutrašnjih poslova poistovećuje tragičnu sudbinu jednog demonstranta iz 2008. godine sa pokušajem ubistva jednog predsednika jedne opozicione partije. To nikako ne može da se izjednači, a posebno to ne sme da uradi neko ko je ministar unutrašnjih poslova, ako je normalan. Ili da vam predsednica Vlade kaže za neki događaj. Taj događaj od pre 11 meseci, taj događaj je ubistvo Olivera Ivanovića. Ili da vam ministarka za saobraćaj, ili šta već beše, kaže da mora da se pomeri jedno brdo, jer hoće da nasrne na Koridor 10 u Grdeličkoj klisuri. Ili vas ubeđuje da firme koje rade na koridorima rade non-stop, i noću i danju, a kad odete tamo, tamo nema žive duše.

To su sve razlozi da se usvoji moj predlog zakona i ja vas pozivam da glasate za to, a u istorijskoj praksi Srbije se to desilo 2000. godine, odnosno 2001. godine, kada je formirana prva demokratska, a liči kao i da je jedina demokratska Vlada Zorana Đinđića, srpska i demokratska.
Glasanje za ovaj predlog zakona je pitanje časti, pitanje humanosti, pitanje patriotizma, pitanje čovečnosti.

Predlažem da se u Zakonu o radu, poslednja izmena je bila u 2014. godini, u članu 187. stav 1. menja i glasi: „Za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta, odsustva sa rada radi posebne nege deteta i odsustva sa rada zbog privremene sprečenosti na rad duže od 30 dana, poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu“.

Znači, ovo nema nikakve veze sa ministrima koji skaču sa pola metra, sa ovom ili onom strankom, sa 90-im, 2000-im, ovom ili onom koalicijom. Ovde je pitanje da li ste vi, kolege iz svih poslaničkih grupa, a posebno oni koji su najbrojniji ovde, spremni da glasate za to da poslodavac ne može da otpusti zaposlenu ako se to dešava u vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta, odsustva sa rada radi posebne nege deteta, odsustva sa rada zbog privremene sprečenosti na rad duže od 30 dana? To je pitanje, ponavljam, humanosti, čovečnosti, normalnog gledanja na život.

Očekujem da bez zvona i Pavlovljevog efekta glasate za ovaj predlog zakona i da time stvorimo uslove da investitori koji dolaze u ovu zemlju i domaći investitori, siguran sam da većina to i radi kako valja, ali da i oni koji to ne rade budu naterani da poštuju osnovne principe Evrope 21. veka, a to je da kad se neko razboli ili ne dao Bog kad mu se dete razboli ili ne dao Bog kad mu se dete posebno mnogo, da ne mora da se plaši za svoj bedni posao od 200 evra, gde ne sme da ode do toaleta za te pare i da ne mora da očekuje da SMS porukama humani ljudi treba da finansiraju život tog deteta. Pola miliona ljudi je otišlo iz ove države od kada je ova koalicija na vlasti, to su međunarodni podaci. Garantujem da je bar polovina otišla zato što postoji i ovakav Zakon o radu i ovakav odnos prema ljudima u ovoj državi.

Glasajte za i pokažite da postoji humanost, bar u tragovima.
Još smo u toj grupi zakona koji se tiču zdravlja ovoga puta Predlog zakona glasi – u Zakonu o izboru predsednika Republike „Službeni glasnik“ taj i taj u članu 11. stav 3. posle tačke 2) dodaje se tačka 2a) koja glasi: „lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima“.

Znači, kao što, rekao sam malopre, kandidati za člana Vlade treba da budu u obavezi da imaju to lekarsko uverenje, to treba da imaju i kandidati za mesto predsednika, i mislim da je to potpuno logično, kao što sledeći Predlog zakona se odnosi na poslanike, a to znači da ne smemo da dopustimo sebi da nam se makar među kandidatima, a kamoli kod izabranog predsednika pojavi neko ko nije sposoban za rad u državnim organima, i to ne iz fizioloških razloga, nego iz nekih drugih razloga koje savremena medicina definiše kao „F“ dijagnoze. To imamo očigledan primer.

Imamo situaciju da neko kaže da će da napravi fabriku čipova, pre šest godina. Ništa od toga. Imamo situaciju da neko kupi na buvljoj pijaci lažni znak Mercedesa, da ga zalepi na autobus „Ikarusa“ i da kaže, evo, investicije. Imate nekoga ko vam dovede „Tenis“, neku firmu iz Nemačke, koja kolje svinje, pošto Srbi nemaju pojma da kolju svinje, jeste da je nešto Karađorđe izvozio za Austrougarsku, odnosno carevinu i Miloš Obrenović i još mnogi drugi, ali sad će da vas nauči Nemac kako se kolju svinje i onda on kaže da je to civilizacijski napredak. Ili, vam neko kaže da u stanovima preko četvrtog sprata ne mogu da se prave deca, i da je to podatak koji je važan za izgradnju stanova na severu KiM, ili da vam kaže da ima da napravimo, naravno uz Kineze, kanal Dunav-Morava-Vardar, pa da onda ta voda ide u koje more Egejsko ili Crno more? Pošto Vardar ide u Egejsko more, a Dunav ide u Crno more, a voda ne može da ide u dva smera, ili ide u jedno ili drugo. I, to ne treba da budete genije pa da znate, to se uči iz poznavanja prirode i društva ako ste normalan čovek, ili vam obećava pola decenije da će plata od sutra da bude 500 evra, a onda sad kaže, i ponovo slaže da će od januara da bude 470. Moramo to da sprečimo, svi na pregled pre nego što dođu na neku funkciju.