Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boško Ristić

Boško Ristić

Demokratska stranka

Govori

Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, današnja vanredna sednica Skupštine Republike Srbije za temu ima vrlo važno pitanje, a to je pitanje restauracije i konstituisanja novog pravosudnog sistema. Ova skupština je dobila mandat od građana Srbije da izvrši korenitu reformu, kako društvenu, kako političku, tako i pravnu. Ali, da bi se pravne reforme kao garant svih ovih reformi sprovele, mora paralelno da se radi na promeni pravnog sistema, ali i na promeni pravosudnog sistema, što znači da moraju da se vode i promene u pravosuđu, a pre svega, moraju da se menjaju čelnici na pravosudnim funkcijama, kao garant sprovođenja zakona, garant jednakosti građana pred zakonom i garant vladavine prava. Zašto to kažem? Mi smo, kao poslanici i kao građani Srbije, zatekli državu i njen državni sistem u jednom rasulu. Zatekli smo kriminalizovanu državu, gde je uspostavljen znak jednakosti između kriminala i državnih institucija, gde su državne institucije zahvaćene mitom i korupcijom. Narod je opravdanim nezadovoljstvom 5. oktobra, zbog toga što institucije države i sistema nisu vladale, zahtevao i prinudno sproveo promenu sistema. Naravno, te promene su svoj legitimitet dobile na izborima tokom decembra meseca, upravo za ovaj skupštinski dom.
Dakle, ova skupština, u ovom sazivu, ima mandat od građana da izvrši korenite promene u društvu, a tako i u pravosudnom sistemu. Moram da kažem da predložene promene, pre svega onih nosilaca pravosudnih funkcija koji su stekli zakonske uslove da im ta funkcija prestane, ali isto tako i ponašanje pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija ukazuju na duboku umešanost prethodnog režima u dirigovanje pravosuđem u Srbiji.
Dolazim iz Niša, gde su na čelu pravosudnih funkcija upravo ljudi koji su učestvovali u izbornim krađama 1996. godine, jer su upravo oni bili predsednici izbornih komisija protiv kojih su podnete krivične prijave. Niška skupština grada je prva u Srbiji koja je konstituisana pre donošenja famoznog ledž specialisa, kojim je upravo i priznata umešanost nosilaca pravosudnih funkcija u izbornu krađu. Nažalost, čelnici u pravosuđu u Nišu su i dalje oličeni upravo u tim učesnicima i inspiratorima izborne krađe 1996. godine, koja je izvela stotinak hiljada ljudi da protestuju ulicama grada Niša, jer institucije države i sistema nisu garantovale zaštitu volje građana koja je ostvarena tada na izborima. Nažalost, i dalje se u sudovima nalaze i sudije porotnicikoji su birani sa spiskova najodanijih članova SPS-a, JUL-a i drugih stranaka tadašnje koalicije. Mi se zalažemo za depolitizaciju sudstva, jer je depolitizacija sudstva upravo garant vladavine prava, da bi svi građani bili jednaki pred zakonom. Jučerašnja odluka, kojom je ova skupština oduzela imunitet poslanicima ove skupštine, je upravo sa ciljem da se svi izjednačimo pred zakonom, da se svi pozovemo na odgovornost za ono što smo uradili protiv zakona.
Što se tiče predlagača koji je podneo predlog ovoj skupštini i Odboru za pravosuđe i upravu, da da mišljenje i ocenu kandidata, u smislu sposobnosti i kvalifikacija da obavljaju određenu funkciju, smatram da je Odbor za pravosuđe na faktima zasnovao svoje mišljenje. Naš cilj je da pre svega uspostavimo pravosudni sistem i ne možemo da se pozivamo na bilo kakve pravne praznine, na bilo kakvu pravnu hendikepiranost, zbog toga što zakon nije dosledno i decidno odredio način prenošenja ovlašćenja u jednoj instituciji kao što je to Republičko javno tužilaštvo. Ne možemo, zboh nepostojanja dosledne regulative, da dovedemo u pitanje državu i interese naroda. Znači, ova skupština je najviši organ vlasti u državi i ona ima ovlašćenje da ceni kandidate u pogledu ispunjenosti zakonskih uslova za obavljanje funkcije, da ceni njihovu moralnu sposobnost da vrše tu funkciju, a pre svega, imajući u vidu mišljenje sredine u kojoj žive i rade. Inače, većina ovih kandidata je dobila izuzetno povoljnu ocenu sredine u kojoj je do sada radila.
Što se Niša tiče, kandidati za najviše nosioce pravosudnih funkcija nisu pripadnici stranaka niti prethodnog režima, niti sadašnjih stranaka koji imaju većinu u ovoj skupštini. Prilikom određivanja predloga kandidata predlagač je imao u vidu i njihovu stručnost, njihov dosadašnji profesionalni rad, koji predstavlja garanciju da će ovi ljudi, nezavisno od bilo kojih centara moći, dosledno sprovoditi zakone i ljudima omogućiti da budu pred zakonima jednaki. Nužna je promena nosilaca pravosudnih funkcija, ukoliko mi želimo reformu pravnog i pravosudnog sistema.
Uporedo moramo da menjamo zakone jer nije dovoljno samo striktno sprovoditi zakone. Mi smo svedoci da smo imali takve zakone koji su manjinu stavljali iznad naroda, koji su dovodili u neravnopravan položaj građane Srbije pred zakonom, tako da su politički centri moći preko poluga vlasti mogli da konstruišu i manipulišu sa pravosuđem, da se vode politički procesi protiv građana, a da oni nisu imali institucije u kojima bi mogli da ostvare svoja prava. Takav primer je i gospodin Vučetić, sa pravima koja su mu uskraćena upravo u ovom visokom domu, gde je bez ikakve rasprave i procedure Ustavni sud dostavio na mišljenje ili samo na znanje ovom skupštinskom domu da se vrši razrešenje ovog vrlo sposobnog pravnika, poznatog u našoj pravnoj javnosti.
Smatram da je ova skupština mesto gde treba da se otklone sve štetne posledice koje su učinjene upravo prema ovom čoveku. To garantuje vladavinu prava, to garantuje povratak poverenja u institucije države, to daje garanciju da će svi građani imati jednak tretman pred zakonom, jer najviši nosioci sudskih funkcija, pa i nosioci funkcija sudija Ustavnog suda nisu imali mogućnost da zaštite svoje pravne interese, jer upravo ta najviša institucija koja sudi zakonima i koja sudi aktima, kršila je upravo ono za šta su dali zakletvu da će poštovati.
Samo se pitam čemu jalove rasprave da li su potrebne promene u pravosudnom sistemu i pitam se kome to smeta uspostavljanje pravne države, odnosno vladavine prava, jer smatram da samo mafiji i kriminalcima smeta uspostavljanje normalnog, logičnog i funkcionalnog, kao i efikasnog pravosudnog sistema.
Pozivam sve vas kojima je stalo do vladavine prava i sve vas kojima je stalno do zaštite interesa naših građana da glasate za promene u pravosuđu, koje garantuju sprovođenje reformi i u ovoj vrlo osetljivoj oblasti. Naravno, prilikom ocene svakog predloga kandidata za nosioca pravosudne funkcije, cenićemo i one primedbe koje smo čuli za ovom skuštinskom govornicom.
Vladajuća većina neće biti gluva za činjenice i dokaze kojima raspolažu poslanici, bilo iz koje partije da dolaze, ukoliko te činjenice i dokazi umanjuju vrednost onih koji treba da vrše ove značajne pravosudne funkcije.
Znači, cenićemo svačiju sposobnost pojedinačno i donosićemo one odluke koje su u interesu naših građana i države, jer ti nosioci pravosudnih funkcija i sude u ime naroda, ali su dužni da poštuju zakone dosledno i prema svima podjednako.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, 10 godina je naša država trpela destrukciju države i naroda zbog neodgovorne vlasti koja je izmešala ove tri grane vlasti o kojima  su govorili prethodni diskutanti.
Nije se znalo šta je izvršna, šta je zakonodavna, a šta sudska vlast. Sve u svemu, glavne odluke, sudske, ekonomske, svake druge prirode, donošene su u centrima moći, a nikako u organima i institucijama koje su po Ustavu i zakonu za to bile nadležne.
S obzirom na ovakvu situaciju, ni stanje u sudstvu nije moglo da bude drugačije nego što je bila opšta situacija i opšte stanje u društvu. Pravosuđe nije bilo nezavisno, u njega su dolazili nosioci pravosudnih funkcija po osnovu svoje partijske pripadnosti, na osnovu bliskosti sa partijskim funkcionerima, a ono što je vredelo, što je bilo stručno, što je težilo ka nezavisnosti, efikasnosti u radu, oni ljudi koji su sudili po osnovu zakona, bili su prinuđeni da napuste pravosudnu funkciju i da traže za sebe egzistenciju na nekom drugom mestu.
Pre svega, advokatura je bila utočište za sudije koje nisu mogle da nađu mesto i svoj prosperitet i da nastave svoju karijeru, kao sudije od karijere, u ustanovama pravosuđa. Mi smo, kao DOS, obećali građanima da ćemo izvršiti korenitu promenu u društvu, i ekonomsku, i pravnu, i političku, i duhovnu.
Jedna od osnova za takvu promenu je i vladavina prava i jednakost građana pred zakonom. Da bismo to imali, moramo da imamo nezavisno pravosuđe, nezavisne nosioce pravosudnih funkcija, nezavisne pre svega od političkih centara moći.
Ovde se neki govornici zalažu za to da se izvrši depolitizacija pravosuđa i imputiraju novoj vlasti, demokratskoj, da želi da ostvari potpunu političku kontrolu nad nosiocima pravosudne funkcije i nad pravosuđem u celini.
Međutim, ako pitate građane koji su učesnici u postupcima koji se vode pred sudovima, oni će vam reći da su promene u pravosuđu izuzetno spore. Oni su očekivali, posle demokratskih promena u društvu, da se što pre pormene oni nosioci pravosudnih funkcija koji su po svoje mišljenje išli u partijske komitete i koji su pravosuđe u potpunosti stavili u funkciju svojih političkih programa.
Mi se sećamo i 1996. godine, kada je najveći broj nosilaca pravosudnih funkcija, u funkciji predsednika izbornih komisija, vršilo flagrantno prekrajanje izborne volje građana. Zahvaljujući njima je milion građana izašlo na ulice Srbije, osvojilo trgove i tražilo pravdu putem pritisaka, putem građanske neposlušnosti i putem pokretanja mnogobrojnih krivičnih postupaka, podnošenjem krivičnih prijava, upravo protiv tih nosilaca pravosudne funkcije.
Moram da kažem da je iskustvo Nišlija isto tako, da su predsednici izbornih komisija bili predsednik Okružnog suda, okružni tužilac, tadašnji nosioci drugih funkcija u gradu, koji su beskrupulozno vršili prekrajanje izborne volje građana, vršili falsifikovanje izbornih zapisnika i protiv njih su podnete krivične prijave, a određen je kao nadležni Opštinski sud u Leskovcu.
Od tih prijava ništa nije bilo, prošlo je četiri godine, ti ljudi i dalje obavljaju svoje najviše pravosudne funckije. Građani Niša se pitaju - da li smo se za to borili, da li je to demokratska revolucija, kako je neki nazivaju, da li su to demokratske promene i da li ovi ljudi zaslužuju da budu čelnici ovih pravosudnih institucija?
Kad govorimo o depolitizaciji pravosuđa i pravosudnih funkcija, moramo da imamo u vidu pre svega tu činjenicu da su nosioci pravosudnih funckija zavisni od stranaka prethodnog režima. Ovde su se javljali ljudi koji napadaju predloge kandidata za nosioce pravosudnih funkcija i kažu da su to predlozi političkih stranaka koje sada čine vlast u Srbiji.
Moram da kažem da su se isti ti zalagali za partijske kvote u pravosuđu. Poznato je da su pojedine partije, koje su činile prethodni režim, delile partijske kvote, pa su po partijskim kvotama postavljali i tužioce i sudije.
U Nišu se dešava da je predsednik Okružnog odbora jedne stranke postao sudija Okružnog suda, a da nije imao ni jedan dan iskustva u pravosuđu. Vama je to potpuno jasno. Neću da kažem partiju, da ne bih izazvao repliku, ali vama je to jasno i vi znate ko je to.
Što se tiče drugog procesa depolitizacije, prvo, stranke koje su pripadale prethodnom režimu treba da izvrše depolitizaciju pravosudnih funkcija. One treba da izađu sa spiskovima sudija i tužilaca koji su članovi, još uvek aktuelni, njihovih stranaka.
Tek kada oni izvrše depolitizaciju, mogu da se pozivaju na depolitizaciju ubuduće, jer niko nije naivan da se odrekne uticaja na najvažnije institucije sistema, uz činjenicu da postoji još uvek uticaj pojedinih političkih centara moći. Mi se zalažemo za apsolutnu depolitizaciju, a to znači zalažemo se da se depolitizuju i funkcija od onih prethodnih, odnosno, od ostataka prethodnog režima.
Kada govorimo o stanju u pravosuđu, ono je izuzetno loše. Pre svega, sudije nisu bile nezavisne, nisu bile samostalne, u pravosuđe su ušle ličnosti koje ne zaslužuju svojim ličnim odnosom prema zakonu, prema Ustavu, prema najvažnijim institucijama države i sistema, da nose tu pravosudnu funkciju.
S jedne strane, veliki broj mladih i stručnih ljudi nije imao priliku da se afirmiše na ovim funkcijama, iz razloga što nisu hteli da se učlane u partije prethodnog režima. Bilo je često pritisaka, gde se uslovljavao izbor za pojedine pravosudne funkcije učlanjivanjem u stranke režima ili napredovanjem po vertikali u pravosudnim institucijama na osnovu toga da li je neko član stranke na vlasti ili ne.
Ovog puta, bar što se tiče Niša, predloženi kandidat predstavlja oličenje stručnosti, kvaliteta i poštenja, i takva ličnost garantuje da će obavljanje funkcije vršiti nezavisno od političkih struktura.
Prema saznanjima koja imamo, predloženi kandidat za predsednika Opštnskog suda u Nišu Ljiljana Mišević nije pripadnik ni jedne stranke i nije zavisna ni od jednog političkog centra moći. Inače, gospođa Ljiljana Mišević je 1996. godine pokazala veliku hrabrost, kada se otrgla od pritisaka moći tadašnjeg režima i dosudila 22 odbornika tadašnjoj Koaliciji "Zajedno", nezavisno od pritisaka koje je imala od čelnika niškog pravosuđa.
Verujemo da je to garancija da će i u budućem radu biti nezavisna od svih političkih centara moći, jer je to pokazala i u vreme najžešćih pritisaka na pravosuđe.
Što se tiče položaja pravosuđa, smatram da je materijalni status sudija izuzetno loš, kadrovska struktura nije dobrog kvaliteta i potrebno je omogućiti mladim i stručnim ljudima, željnim da budu zavisni samo od primene zakona, koji imaju svoj lični integritet i koji će garantovati jednakost građana pred zakonom, da budu izabrani za vodeće pravosudne funkcije.
Inače, pravosuđe nije bilo imuno od političkih pritisaka poslednjih deset godina, a i u ranijem periodu, i zbog toga što je sudijama osporavano pravo da se udružuju i da stvaraju svoja strukovna udruženja, kao što je Nezavisno udruženje sudija, gde bi oni raspravljali upravo o kvalitetu sudija, razgovarali upravo o tome šta je to što garantuje, koji su to kvaliteti sudije koji garantuju i njegovo kvalitetno obavljanje funkcije?
Nadam se da su iza nas vremena kada su pojedini ministri pravde govorili da će sudije morati da sude na osnovu patriotskog opredeljenja, u vreme kad je patriotizam značio pripadnost jednoj političkoj opciji i kad je pretio sudijama da će kamionima iz unutrašnjosti dovoditi sudije na određena mesta i u određene sudove.
Isto tako su pojedini ministri pravde, na savetovanjima sudija, odgovarali na primedbe sudija da se teško živi, da su male plate, sledeće - pa nije valjda da vi živite samo od vaših sudijskih plata, valjda imate i neke druge prihode?
Nadam se da su ta vremena iza nas i da ćemo stvoriti pravosudni sistem koji će biti nezavisan od političkih centara moći, da će nam na vodeće pravosudne funkcije doći ljudi od integriteta, koji će poštovati samo zakon i čija će struka biti garant da će se zakoni primenjivati prema svima podjednako i da će u našoj državi nastupiti vladavina prava.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, kao poslanik, kao pravnik, predlažem da predlagač povuče ovaj svoj zakonski predlog, jer smatram da ovakav zakonski predlog nije u saglasnosti sa pravnim sistemom koji postoji trenutno u našoj državi.
Ovakav zakonski predlog, ukoliko bi bio usvojen i počeo da živi kao zakon, uneo bi haos u pravnu regulativu, koja reguliše upravo sve ove društvene odnose kroz druge propise i kroz druge zakone. Podržavam sve one govornike, sve narodne poslanike, koji su isticali i pokušavali da vas ubede da je ovaj društveni odnos, da su ovi društveni problemi već regulisani mnogim drugim zakonskim projektima, odnosno zakonima koji su već na snazi, pozitivnim zakonodavstvom.
Puno puta je isticano od strane predlagača da je postojeća zakonska regulativa nedorečena, nejasna i da ostavlja mogućnost pravnih šupljina, kako bi se korišćenjem tih pravnih šupljina određena populacija mogla baviti krivičnim delima, usmerenim na destrukciju naše omladine, naše mladosti, i na taj način imati dalekosežne posledice po tu najosetljiviju populaciju našeg društva.
Puno puta je za ovom govornicom rečeno da postojeći propisi, kao što je Krivični zakon Jugoslavije, Krivični zakon Republike Srbije, mnogo propisi koji govore o prometu cigareta, duvana, opojnih droga ili sredstava koja imaju određeno dejstvo na psihu, pre svega mladih osoba, nisu regulisali i da je potrebno ovakvim zakonskim projektom regulisati ovu materiju.
Slažem se i sa onim govornicima, koji kažu da se ovde radi samo o represivnim merama, koje ne mogu da izleče uzrok ove pojave koja je zahvatila sve zemlje savremenog sveta, pa tako i našu zemlju. Uzroci se ovakvim zakonskim projektom ne mogu rešiti. Naše društvo je dužno da podizanjem standarda, upošljavanjem omladine, prevencijom, obrazovanjem i vaspitavanjem, pre svega u okviru porodice, pa zatim u okviru osnovnog, srednjeg, pa i najvišeg obrazovanja, edukuje naše građane, naše mlade ljude, da se ne odaju ovakvim porocima, jer se represivnim merama to ne može sprečiti.
Ograničenje zaštite samo maloletnika neće dati rezultate. Da li će to značiti da mladi ljudi posle 18 godina dobijaju prvo na start, da probaju sve ono što se ovim zakonom zabranjuje. Smatram da se društvenim poboljšanjem, poboljšanjem standarda, poboljšanjem sistema školstva i vaspitanja može mnogo više učiniti, nego što se ovim zakonom predviđa. Ovaj zakon je derogirao mnoge propise koji na mnogo oštriji i složeniji način propisuju protivzakonito ponašanje, a u pogledu proizvodnje, promena, nuđena, omogućavanja korišćenja opojnih droga, kako lakih, tako i teških.
Zakon ne pravi razliku između lakih i teških opojnih droga. Ovde se za takve protivzakonite radnje, protivpravne radnje propisuju samo prekršajne kazne, ne vrši se gradacija težine ugoržavanja zaštitnog dobra, ne propisuje se organ i postupak u kome će se izricati ovi prekrašji. U svakom slučaju, svođenje odgovornosti na nivo prekršajne odgovornosti apsolutno nije niti celishodno niti prihvatljivo. Smatram da se ovde radi samo o jednom projektu, da je to politički pamflet koji je samo uobličen u parazakonski propis i predlog, inače, on ima za cilj samo jednu političku promociju. Ni na koji način nema za cilj da se reše neki društveni problemi koji opterećuju našu najmlađu populaciju.
Sama nomenklatura prekršaja i zabrana koje su predviđene ovim zakonom na to ukazuje. Ovim zakonom nisu predviđene, recimo, trgovina belim robljem, zloupotreba dece u političke svrhe, seksualno zlostavljanje dece, incestualno ponašanje i sve ono što na najgori mogući način ugrožava psiho - fizičko zdravlje dece i njihov socijalni status. S druge strane, sam kvalitet predlagača i njegova mogućnost da u ranijem periodu predloži ovakav zakon, ukazuje da je to samo jedan politički motiv, da samo politički motiv stoji iza ovakvog jednog predloga. Postavlja se pitanje, zašto stranka koja ovo predlaže nije u vreme kada je vršila vlast predložila ovakav jedan zakon. Postavlja se pitanje kako... (Iz sale: Vreme.)
(Predsednik: Baš vam hvala, vreme.)
... je stranka koja je učestvovala u vlasti kontrolisala promet drogom kada se u trezorima DB, koji su tada koristili, nalazilo 600 kilograma heroina namenjenog prodaji i radi finansiranja nekih nelegalnih delatnosti. Postavlja se pitanje, zbog čega nije ta stranka reagovala na pojedince koji su javno upotrebljavali oružje na političkim skupovima, postavlja se pitanje zbog čega ova stranka nije reagovala na organizaciju i pozivanje da se regrutuju mladi ljudi na oružanu pobunu, prilikom hapšenja Slobondana Miloševića. Zato smatram da se ova problematika ne može rešiti ovakvim zakonom. Smatram da je cilj ovog zakona politička promocija i skidanje odgovornosti za sve one posledice koje su u društvu nastale. Smatram da se ova materija može regulisati jednim zakonom o zaštiti društva od bolesti zavisnosti, koji će regulisati i prevenciju i represiju, da će se predviđati posebne bolnice za zaštitu bolesti zavisnosti, a naravno unapređenjem sistema obrazovanja i vaspitanja vršiti prevencija na opštem nivou.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, ja ću se truditi da svoje izlaganje svedem na vreme kraće od dozvoljenih 5 minuta.
Želim samo da kažem da je očigledno da pojedine političke ličnosti, koje sede u ovom parlamentu, još nisu shvatile da je politika agresivnog primitivizma apsolutno otišla sa naše političke scene, da narod ne želi više da podržava takvu politiku, zasnovanu na lažima i demagogiji.
Činjenicu za to vidim u tiradi kojom pojedini poslanici pokušavaju da svesno odvuku diskusiju sa teme zbog koje je današnja Skupština i sazvana. Želim da podsetim kolege poslanike, koji na takav način žele da odvuku pažnju i razvuku vreme, da je danas tema - promena Zakona o javnom informisanju. Zašto je ovakav zakon uopšte postojao u našem pravnom sistemu treba zahvaliti političkoj grupaciji, koju smo ovde zatekli.
Zakon o javnom informisanju bi mogao da ima samo par članova, a to je da je javno informisanje slobodno i nezavisno, a uslov za upis u registar javnih glasila može da bude i podzakonski akt, koji bi bio dalja razrada nekog Zakona o preduzećima. Sadašnji Zakon o preduzećima ima takve odredbe, koje nisu dostojne civilizacijskih dostignuća i demokratskih dostignuća savremenih zemalja.
Prethodni zakon je samo proklamovao slobodu i nezavisnost medija, ali je u daljim odredbama tu slobodu svodio na pusti diktat režima, koji je diktirao na svim onim medijima koje je finansirao, a pokušao da ugasi sve one medije koji su hteli da, putem slobodne reči, slobodno i istinito informišu svoje građane.
Odredbe Zakona o javnom informisanju kojima je propisan postupak za izricanje kazne, za utvrđivanje odgovornosti za izrečenu laž u javnom informisanju, su zasnovane na pretpostavci krivice, a ne na pretpostavci nevinosti, koja je civilizacijsko dostignuće. U tom postupku koji propisuje ovaj zakon, u odredbama koje se sada stavljaju van snage, propisano je da se prekršajni postupak povodom utvrđivanja odgovornosti za neistinito iznetu informaciju mora okonačti u roku od 24 časa, od dana prijema poziva, od momenta prijema poziva.
Tako su svi oni, koji su rekli istinu, morali da dođu pod udar ovog zakona, sa ciljem da im se izreknu zakonske kazne, sa daljim ciljem, da se takvi mediji sklone iz javnosti i da se apsolutno ugase. Mi smo bili apsolutno svedoci kako je režim gasio medije - tamo gde nije mogao da ugasi zbog toga što je narod ustao u odbranu ovih slobodnih i nezavisnih medija, kao što se to dešavalo u Nišu, tamo je i na drugi način vršeno eliminisanje ovakve istine iz javnosti.
Primer vam je gospodin Ćuruvija, koji je na Uskrs, u toku 1999. godine, uklonjen na najgrublji način. S obzirom na ovakvu situaciju, pravnom primenom Zakona o javnom informisanju potpuno je nužno da prestanu da važe odredbe koje propisuju zakonske kazne, koje propisuju nejednak status učesnika u postupku pred zakonom, koje isključuju mogućnost da bilo koji režim i bilo koja politička moć utiče na slobodnu i javno izgovorenu reč.
Mi smo imali u Nišu više prekršajnih postupaka, pokrenutih na osnovu Zakona o javnom informisanju. Zato je neistina, koja je ovde izrečena za govornicom, da u Nišu nijedan medij nije bio u postupku i da niko nije bio kažnjen. "Narodne novine" su kažnjene samo zato što su donele istinitu vest da je gospodin Zoran Aranđelović, tadašnji generalni direktor Duvanske industrije - Niš, imao primanja od 100.000 dinara mesečno. To govorim o periodu od pre godinu i po dana, a vi sami možete proračunati koliko je taj njegov prihod bio mesečno.
Naravno da su građani Niša imali interes da budu informisani istinito i tačno o prihodima naših sugrađana, koji su demagogijom zavlačili narod, pevali im pesme o blistavoj budućnosti, o visokom standardu, o brzim prugama i tome slično.
Da zlo bude još veće, u tim postupcima koji su se vodili protiv ovih nezavisnih medija, učestvovale su sudije koje su radile po diktatu tadašnjeg ministra za informisanje. Jedan sudija je pravio pauzu od dva i po sata, kako bi dobio vezu telefonom sa tadašnjim ministrom, koji je trebalo da mu objasni - kako da osudi jedan od medija, kome je suđeno zbog javno izgovorene reči, u emisiji "Uživo".
Ustavni sud je stavio van snage odredbe ovog zakona, pa ova Skupština ima i obavezu da eliminiše odredbe Zakona o javnom informisanju iz pravnog poretka, te je to i naša obaveza, da izglasamo zakon kojim se ove odredbe stavljaju van snage.
Zato pozivam narodne poslanike da daju podršku Zakonu o izmeni Zakona o javnom informisanju, jer ne stoji ni primedba ovde izrečena da nisu zaštićeni građani, pošto postoji i krivično - pravna zaštita za klevetu i neistinu učinjenu preko javnih medija, a postoji i građansko - pravna zaštita za naknadu neimovinske ili materijalne štete koju su građani pretrpeli.
Prema tome, ovakav zakon može apsolutno da se primenjuje u pravnom poretku.

Whoops, looks like something went wrong.