Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8752">Zoran Živković</a>

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Naravno da je besmisleno da se govori u isto vreme od 40 i nešto tačaka dnevnog reda, ali besmisao je postao obeležje ovog parlamenta u jednom delu, tako da, šta da radimo, moramo i sa tim da se borimo.

Na dve stvari ću se osvrnuti bez obzira na nepristojno dobacivanje nekih. Jedno je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama. Ovo je potpuno nepotreban, besmislen zakon koji temelji svoje postojanje navodnom potrebom da se izjednači status predsednika Vrhovnog kasacionog suda sa statusom drugih predsednika sudova, što je potpuno besmisleno i pravno nevažno. I, takođe da je potreba donošenja ovog zakona, potreba stabilizacije položaja koji ima radi, znači, predsednika suda, radi navoda uspešnog obavljanja funkcije predsednika suda. To znači ako produžimo na 18 godina da bude mandat, onda bi još stabilnije bilo.

Predsednik suda nije nikakav rukovodilac, on je najbolji ili jedan među jednakima koji treba u tom trenutku da zastupa sud u nekim stvarima koje nemaju puno direktne veze sa onim što je inače nadležnost sudova i sudija. Tako da sa naše strane iz Nove stranke ćete imati amandmane „briše se“ na sva četiri člana sa obrazloženjem koje je pisala gospođa Vesna Rakić Vodinelić, profesorka Pravnog fakulteta i predsednica Saveta Nove stranke. Tako da očekujem da popravite ovu grešku koju ste učinili što ste podneli ovaj predlog zakona i da spasite dušu od daljeg kršenja smisla postojanja ovog parlamenta.

Kratko ću reći nešto i o izboru tužioca. Ima tu puno imena, čujem da je juče već bilo neko prozivanje. To su podaci od javnog interesa i žao mi je, svako ko hoće da se bavi javnim poslom, treba da bude spreman i da bude pomenut u javnosti, pa to važi i za kandidate za tužioce. To važi pre svega za političare, poslanike, članove Vlade, itd, ali i za te ljude koji vrše tu javnu funkciju.

Bila je dilema da li poslanici treba da vide recimo prosečne ocene i dužinu studiranja kandidata, pa smo od ministarke čuli da to ne treba da se zna. Koliko sam shvatio, ako sam pogrešno shvatio ja se izvinjavam, ali nismo dobili to, pa je onda pritiskom preko Poverenika za informacije, 25.4. smo dobili neke informacije, tako da imamo kandidate.

Recimo, Stajković Mirjana, devojačko Radovanović, deset godina studiranja, Dedić Miljan, deset godina studiranja, sa prosekom 7,19, Stajkovac sa 7,14, Živković Milan prosek 6,74, deset godina, itd, itd. Kada malo pogledate te podatke, kada se udubite malo, onda vidite da je jako interesantno. Imate potpuno talentovane porodice za poslove tužioca, gde je cela porodica praktično potpuno posvećena borbi za zaštitu države od kriminala. Pa recimo imamo, koliko sam ja dobio ove podatke, izvor je relevantan, tako da ako sam pogrešio ja ću da se izvinim, ali ne verujem.

Imamo porodicu Dedić, otac Momčilo je predložen za Višeg javnog tužioca u Požarevcu. Rođen je 1954. godine, znači još dve godine do penzije, a bira se na mandat od šest godina, ako se dobro sećam. Sin Miljan, onaj što je studirao 10 godina u Kragujevcu, ima prosek 7,19 predložen je za zamenika Trećeg osnovnog tužioca u Beogradu. Nemojte da se brinete za majku. Majka je već zamenik Drugog osnovnog tužioca u Beogradu. Ne znam da li ima još dece u toj familiji, kako je sa kućnim ljubimcima i sa širom familijom, ali ovo je jedan interesantan primer koji čak i da su stvarno svo troje najbolji na svetu, to je naprosto nepristojno.

Nepristojno je da cela familija budu tužiocu. U zemljoradničkim zadruga se ne praktikuje tako nešto, a kamoli u ovako važnim poslovima, kao što je posao tužioca. Hvala vam.
Hvala lepo.

Naravno, prethodni govornik ni na jedan način nije demantovao ono što sam ja govorio u nastupu pre njegovog, tako da je to očigledna potvrda i meni je jako drago što očigledno najpametniji među vama, najelokventniji, najobrazovaniji, pa i najlepši, najduhovitiji, praktično vaš genije, vaš ideolog, vaša uzdanica koja je malopre govorila, čak ni on, tako najpametniji, najgenijalniji, najlepši, najintelegentniji među vama, ne može da pogodi istinu ni da mu je ispred nosa.

Naravno da neću da komentarišem laži koje su iznete, jer to svi znaju. Ako to nije laž, trebalo je da ja odavno ili da ležim ili da visim u nekom zatvoru. Naravno, takve gluposti slušam svaki dan i nije to ni prvi put i neće biti ni zadnji put. Malopre sam govorio o obavezi javnih ličnosti da trpe kad se govori o njima, za ove tužioce, za ovu porodicu talentovanih tužioca. I ja isto kao političar moram da čujem svaki glas javnosti, sve što je upućeno prema meni i to je potpuno logično, normalno, makar to bile i laži. Ne makar, nego su to u 99,9% slučajeva laži.

Imam tu svedoka, gospodina Krasića. Na naslovnoj strani nekakvih kao novina, nešto budalo ili tako se zovu, piše da smo pušili u toaletu juče. Na sreću, ja sam 13 godina antipušač i zakleti borac protiv pušenja, tako da je to potpuno netačno. Ali, šta da vam radim, to je Srbija i to je srpski parlament. Prema tome, laži najpametnijeg među vama govore o vama.
Inače je isteklo vreme, u redu.
Hvala lepo.

Evo već dobre dve, ako ne i treća godina kako pokušavam da ovim predlogom izmena zakona pomognem Skupštini da preuzme svoju odgovornost donošenja zakona i popravljanja svojih i tuđih grešaka i da se na ovaj način pokuša da sredi stanje u visokom obrazovanju.

Naravno da svi znaju šta je tema, tema su lažne diplome, lažni doktorati. Na najvišim mestima u državi, predsednik, ministri, gradonačelnik, mnogi drugi visoki zvaničnici imaju diplome, a neki i doktorate koji u svojoj vrednosti imaju vrednost papira na kome je to štampano i možda vrednost amortizacije štampača koji je štampao tu diplomu, tu od nauke nema ni „n“, tu od bilo kakvog poznavanja materije, znanja ili bilo čega nema ničega.

Pre, rekoh, dve godine je dat predlog tog zakona, niko se nije javio do pre jedno šest meseci kada je Vlada rekla da će u svojim izmenama da načne ovu temu, da počne da o tome radi, da da neko rešenje koje će na dobar način da reši taj problem, čiji smo svedoci svi poslanici i svi građani Srbije, ali to se nije desilo. Zato ja pokušavam, i ovo je verovatno deseti, petnaesti put, da vas ubedim u to da je diploma dokaz znanja, da diploma nije, naravno, neophodna svim građanima Srbije, ali oni koji žele da je imaju treba da je imaju zato što to znači da su nešto naučili, da ta diploma treba da bude kvalifikacija za neko radno mesto, ali i odraz obraza nekog čoveka, koliko on iskreno može da izađe pred građane Srbije i da kaže ovo što ja govorim, ovo što ja imam, ono što ja jesam, to je tačno.

Ako se to ne uradi, onda ćemo imati ono što imamo danas, a to je poplava lažnih spasilaca, lažnih patriota, lažnih doktora, lažnih diplomiranih, masterovanih ili ne znam kakvih sve naučnika sa „Megatrenda“ i sličnih rupa intelektualnih, imaćemo to da nam se iseljava 40, 50 hiljada obrazovanih ljudi svake godine. To nije slučajno i to nije samo posledica ekonomske krize, svetske ili domaće, to je namerna politika SNS i Satelita da isteraju sve zdravo iz Srbije da bi ovi prevaranti sa lažnim diplomama mogli da zauzmu njihova mesta. To možemo da sprečimo usvajanjem izmena zakona, kao što sam predložio.
I ovo je već višegodišnji pokušaj da se donese jedan potpuno novi zakon o planiranju i uređenju prostora i naselja. Kao što znamo, u toj oblasti, to je isto opštepoznata stvar, imamo velike probleme, svuda oko nas, od najvećeg divljeg gradilišta na teritoriji Balkana koji je kolokvijalno nazvan „Beograd na vodi“, preko mnogih takvih primera u Beogradu i mnogim drugim gradovima Srbije.

Pre izvesnog vremena smo dobili jedan drugi zakon sa istom tematikom koji se sprovodi kao i sve u Srbiji, to znači voljom vladara, pa kad može – može, kad hoće – hoće, bez bilo kakve temeljite pripreme, bez bilo kakve kazne ili preventive koja bi sprečila ovakvo ponašanje. Ja sam već ukazivao na primer u Nebojšinoj 8a, što se dešava sada, postavio sam pitanje i potpredsednici Vlade. Nakon toga sam dobio 40 primera po Beogradu gde se gradi apsolutno bez bilo kakve dozvole. Pa sam onda dobio još stotinak primera iz Srbije, pa su onda rekli da će Zakon o ozakonjenju da reši sve. Ne, taj zakon o ozakonjenju je još jedna rupa u sistemu, zakon koji je donet da bi se kriminalna gradnja dovela do nivoa legalnosti, što naravno ne može da se desi.

Ovaj zakon je apdejtovana verzija zakona koji je bio donet 2003. godine, ono što ja predlažem, gde je struka, nauka dala svoj maksimum u definiciji uslova za normalnu, ispravnu, na zakonu i na struci zasnovanu gradnju, gde bi bilo apsolutno nemoguće da bilo kakva divlja gradnja bude moguće jer je bila predviđena kazna zatvora za onog po počne radove bez dozvole za gradnju i svih onih dokumenata koji tome prethode. Nažalost, već sledeća vlast 2004. godine je u liku svog ministra za kapitalne investicije, recimo, na njegovom ličnom objektu prekršila taj zakon i on je praktično bio nesprovođen.

Zato ponovo afirmišem ovaj zakon i dajem vam mogućnost da svojim glasanjem stanete uz ovaj dobar predlog. Ponavljam, tada bi zabadanje ašova u zemlju, a kamoli dovođenje teških mašina, dovelo do toga da onaj ko to uradi bez adekvatnih dozvola ide u zatvor. To znači da bi u zatvoru već bili investitori i domaći saradnici „Beograda na vodi“, objekta koji sam već pomenuo u Nebojšinoj 8a i mnogih drugih objekata koji postoje svuda okolo. Dajem vam šansu da ispravite grehe svoje prošlosti i da glasate za ovaj zakon.
Hvala.

Ima dva člana, vrlo jednostavno. Suština je – zabranjeno je iznajmljivanje termina u svim elektronskim medijima koji se emituju na teritoriji Republike Srbije podnosiocima izbornih lista za prenošenje predizbornih skupova, političkih poruka i reklama. Ovaj zakon sam podneo krajem prošle godine, preventivno, pred izbore koji su se očekivali, koji su održani. Ideja je da se ogroman novac koji se baca za politički, moralno, estetski i bilo kako neprihvatljiv tzv. politički marketing, tu se daje blizu sto miliona evra za svake izbore, i to ne para političkih stranaka i predlagača lista, nego para građana Srbije, poreskih obveznika Srbije jer se iz tog novca finansiraju izbori, bilo preko budžeta, bilo iz crnih fondova. Jer ti crni fondovi su to da vam „Srbijagas“ ili EPS ili neko drugi da neke prljave pare, a to su pare građana Srbije, od kojih vi pravite posle politički marketing. Da vam ne govorim na šta su ličile te reklame, od gospođa Nade, vraćanja diplome i drugih skečeva koji su emitovani kao politička poruka.

Da je usvojen tada predlog zakona o kome sada govorim, ne bi bilo te prljavštine na našim elektronskim pre svega medijima, ali što je važnije, bilo bi ušteđeno puno para koje bi mogle da budu korišćene za mnogo važnije stvari, kao što je, recimo, lečenje bolesnika koji boluju od teških bolesti i lečenje dece. Mi danas imamo, preko istih tih elektronskih medija, koji su emitovali to đubre, juče priloge o tome da je Srbija humana zato što je skupila 100, 200, 300 hiljada evra za lečenje nekog jadnog deteta. Naravno da je Srbija humana i naravno da je to dobro, ali nije posao države da pohvaljuje takvo ponašanje, nego da leči tu decu. Sa 50 miliona evra, što je polovina ukupne sume koja se troši na ovaj način, bilo bi omogućeno lečenje sve dece koja boluju od teško izlečivih i retkih bolesti, i ne samo dece, nego i starijih.

Ovo kako sad stoji je direktan atak na budućnost Srbije, ne samo po tom đubretu koje se emituje nego zato što zbog toga deca, koja su budućnost Srbije, oko toga se slažemo svi, nemaju mogućnosti da budu sagledana medicinski na adekvatan način. Ne mogu u Srbiji preko SMS-a da se leče deca, postoji način kako to može da se spreči, to je usvajanje ovog predloga zakona.
Bez obzira što je ovo ponovljeno od 2015. godine, znači treća godina, nije mi teško da ponovim još jednom. Naravno da svaki genocid koji se desio u istoriji čovečanstva treba osuditi na način koji je primeren tome.

Ovde se govori o genocidu nad Jermenima koji je izvršenom u Osmanskom carstvu od 1915. do 1922. godine.

Već sam govorio o tome da ovo ne bi bio neki izuzetak, jer su mnogi parlamenti na svetu već na isti način osudili ovaj genocid i to su, recimo parlamenti Ruske Federacije, Grčke, Belgije, Francuske, Kanade, Kipra, Italije, Švajcarske, Argentine, Urugvaja, Švedske, Libana, nekoliko država SAD i mnogi drugi. Time bi i Srbija stala u grupu ovih, ja mislim, respektabilnih država, i pokazala da brine o etici, o moralu, o pravnim posledicama krivičnog dela i kada se ne radi smo o građanima Srbije.

Dodatno, time bismo dobili još veći značaj i još veće utemeljenje u onome što tražimo za osudu genocida nad srpskim narodom, nad građanima Srbije, nad svima onima koji su na teritoriji za koje je nadležan ovaj parlament, doživeli zločine, razne zločine, pa i one koji se mere nivoom genocida.

Naravno da je i naša istorija puna takvih sramnih, ružnih situacija, naravno da time bismo mogli da osudimo i one među nama, među građanima Srbije, živi ili mrtvi, koji su navodno u naše ime, vršili ratne zločine koji su na nivou genocida ili jesu sam genocid.

Ne postoji loš i dobar genocid. Ne postoji loš i dobar zločin. Ne postoji loš i dobar zločinac. Postoji pravo i postoji moral i ako pravo i moral nemaju svoje utemeljenje u većini poslanika ovog tela, ovog parlamenta, onda mi imamo veliki problem u Srbiji. Taj problem je veći i od toga što se deca leče SMS-om i od toga što vrh vlasti čine falsifikatori sa lažnim diplomama i od mnogih drugih stvari koje su same po sebe veliki.

Zato vas pozivam da glasate za ovu rezoluciju.
Ovaj zakon je u direktnoj vezi sa Zakonom o izboru narodnih poslanika o kome sam govorio, pošto se bacanje para za odvratne, prizemne, primitivne političke reklame definiše u dva zakona, u Zakonu o izboru narodnih poslanika i u Zakonu o finansiranju političkih stranaka. Dva člana isto – briše u postojećem zakonu član 23. stav 2. a time se stvaraju uslovi da bude zabranjeno reklamiranje političkih subjekata u izbornim kampanjama.

Opet da se pozovem na međunarodno iskustvo. Ne bi to, naravno, gašenje mogućnosti trošenja narodnih para za besmislene reklame političke, ne bi smanjilo mogućnost da građani Srbije budu upoznati sa političkim programima stranaka, kandidata, predlagača. Naprotiv, za to postoji način a to je da, pre svega, elektronski mediji daju adekvatan prostor u vreme kampanje svim kandidatima, kao recimo što je u nekim državama koje su demokratski tu negde kao mi, recimo Francuska, pa da onda svi kandidati za predsednika dobiju isti vreme i mogućnost da u duel emisiji prikažu svoje programe.

Zabrana reklamiranja političkih stranaka i kandidata na izborima je odavno utemeljena i prisutna, ta zabrana u Velikoj Britaniji, Holandiji, Švedskoj, Norveškoj, Francuskoj, Nemačkoj, Irskoj i još u mnogo drugim zemljama. Siguran sam da ćemo podeliti utisak da su ove države koje sam pročitao, države koje imaju nešto malo dužu demokratsku tradiciju nego što je to slučaj u Srbiji, i da ako tamo građani mogu da budu obavešteni o programu političkih stranaka, pa da izađu i da glasaju u procentima koji su 75%, 80%, kao što imamo primere u zadnjim izborima u nekim državama EU, onda je sigurno moguće da se to desi i u državi Srbiji koja se bar javno hvali svojim demokratskim temeljima, tradicijom i primenom demokratskih parametara u sadašnjici.

Naravno, da to nije tačno. Naravno, da bi usvajanje ovog zakona bilo veliki atak na laž, prevaru, manipulaciju koju aktuelna vlast vrši prema građanima Srbije o trošku istih tih građana Srbije, što bi neki zlobnici rekli, da tu ima i neke pravde. Ali, ne slažem se sa tim i mislim da je prava prilika da istupite korak napred i da ugasite mogućnost trošenja narodnih para za bacanje, a da se taj novac troši za lečenje naše dece.
Sad prelazimo u jedan, što bi rekli, set zakona koji se tiču zdravlja, pa je prvi među njima Predlog zakona o dopunama Zakona o Vladi gde se kaže da se iznad člana i član 11. menjaju i glase – zdravstvena sposobnost nespojivost i sukob interesa, a da član 11. glasi – pre izbora Vlade, svaki predloženi član Vlade mora Narodnoj skupštini da dostavi lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima. Član Vlade ne može biti na drugoj javnoj funkciji u državnom organu, organu uprave autonomne pokrajine, opštine, grada Beograda niti vršiti delatnost koja po zakonu je ne spojiva i tako dalje.

Ovo je ne spojivost funkcija. Insistiram na ovome jer kao što srpska javnost zna, pa i kolege poslanici, neki o tome govore javno, neki o tome govore po kuloarima, neki pišu tajne poruke, neki se smejulje iza ovih stubova, ali generalno, jasno je da mi u Vladi imamo puno ljudi koji nisu dokazali svoju zdravstvenu sposobnost za vršenje funkcija člana Vlade i to je više nego jasno.

Imamo jednu Vladu od 2000. godine do dana današnjeg gde je to utvrđeno egzaktno, to je Vlada Zorana Đinđića koju sam ja nažalost vodio zadnjih godinu dana, gde su svi članovi te Vlade pre nego što su došli u parlament morali da odu u referentnu ustanovu koja se zove VMA i da tamo budu pregledani, sa namerom da se utvrdi njihova zdravstvena sposobnost za vršenje dužnosti zapošljavanja na bilo kojoj funkciji u državnim organima.

Znači, ako imamo kandidata za člana Vlade, koji ne može da dobije zdravstveno uverenje, da je sposoban za posao administratora, sekretarice, higijeničara, obezbeđenja, referenta, onda naravno da takav kandidat ne može da dobije podršku parlamenta. To bi bilo normalno. Ovde nažalost, mi imamo poplavu ljudi koji svojim ponašanjem apsolutno unose veliku sumnju da su i fizički, i ne samo fizički nesposobni za vršenje svoje funkcije i to sam predložio i to će biti u sledećim predlozima i za parlament i za predsednika države, što se u poslednjem slučaju vrlo jasno videlo na poslednjim izborima.

Zato vas pozivam da ozdravimo Srbiju tako što ćemo pre svega da ozdravimo najvažnije organe, a pre svega Vladu Srbije. Znači, samo zdravi ljudi, fizički i psihički da budu kandidati za ministre.
Ovo je drugi iz grupe tri zakona o zdravlju, a tiče se izbora predsednika države, predsednika Republike i to je bilo predloženo pred ove izbore, sa očiglednim neophodnim ciljem da se spreči ono što nam se desilo, ali, niste imali volje tada da glasate o tome, pa vas ja pozivam da za ubuduće dođemo do toga da sprečimo da za predsednika države bude izabran čovek koji nema zdravstveno uverenje o zapošljavanju u javnim službama.

Član 1. ovog zakona kaže - U Zakonu o izboru predsednika Republike, „Službeni glasnik“ taj i taj, u članu 11. stav 3. posle tačke 2) dodaje se tačka 2a. koja glasi - lekarsko uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima, predsednik Republike nužno mora da zasnuje odnos u državnim organima ili da ostvaruje neka prava koja su vezana za taj status i zato je neophodno da budemo sigurni da kandidati, ne ovaj što je već izabran, to je već jasno, nego da svi kandidati pre nego što budu izabrani donesu napismeno da su zdravi. Ponavljam – fizički i psihički.

Ja mislim da je to vrlo moguće i da time sprečimo da nam se dešava to što imamo u najgorem mogućem obliku, ali, to su bila neka druga vremena i sad ne možemo točak istorije da vratimo nazad. Naravno da možemo za budućnost da stvorimo sve moguće uslove da nam takvi ljudi koji, neki sumnjaju, nekih 65 ili 70% Srbije, možda i više, sumnja u zdravlje tih kandidata, pa je čak onom ko je dobio najveći broj glasova, 70% ili 75% građana Srbije misli da on nije baš zdrav, jer, da misli to, glasali bi za njega. Ali, međutim, eto, desilo se to što se desilo.

Dakle, hajmo za budućnost. Biće uskoro nekih izbora, sigurno. U Srbiji su vanredni izbori redovna situacija. Ima samo još jedna institucija koja se zove – vanredna konferencija za štampu, a to je svaki dan. Ali, vanredni izbori u Srbiji su dosta redovni, svake godine imamo neke vanredne izbore. Prema tome, koliko sutra, prekosutra, iz zdravstvenih, nacionalnih ili ko zna kojih razloga, pre će biti iz ovih prvih, ponovo ćemo imati izbore i za predsednika Srbije i ja vas pozivam da sprečimo bruku koja se desila pre mesec dana. Hvala.
Predlog zakona o izmeni Zakona o radu se takođe tiče zdravstva, ali ovoga puta ne za nosioce najviših državnih funkcija, nego za one koji njih biraju, a to su građani Srbije.

Situacija je vrlo jasna. Imamo puno primera gde građani Srbije imaju jako velike probleme u odnosu svojih poslodavaca prema njima, zato što je tu zakon nedorečen, odnosno napravljen je tako da stvara mogućnost jednog potpuno nezdravog odnosa prema ljudima koji su zaposleni, a da ne govorim o nezaposlenima.

Predlog je da se u Zakonu o radu u članu 187. stav 1. da se on menja i da glasi – Za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta, odsustva sa rada radi posebne nege deteta i odsustva sa rada zbog privremene sprečenosti za rad duže od 30 dana, poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu. Povod za to je bila situacija u onoj firmi „Leonu“ u Nišu, kada je ona žena koja je bila na bolovanju, dobila otkaz, pa je tu javnost, na sreću, odigrala svoju dobru ulogu i ona je vraćena na posao, ali ako nije ta firma, ja se izvinjavam, da ne reklamiram firme ovde, i to je samo povod. Takvih primera ima koliko god hoćete, od onog teranja zaposlenih da nose pelene, da ne bi odsustvovali sa svog radnog mesta, do mnogih drugih primera koji apsolutno nemaju veze sa 21. vekom, sa Evropom, etikom, moralom ili bilo čime što definiše život na početku 21. veka.

Zato hajde da, a ovo nema veze sa političarima, nemojte da se plašite, ovo se tiče građana, hajde građanima da omogućimo da imaju jedan utisak, opravdani utisak dostojanstva kada počnu negde da rade, da ako im se desi, ne dao Bog, neka bolest, ako su na bolovanju ili u ovim drugim situacijama, da se ne plaše da će neki poslodavac tamo koji je doveden za 10 hiljada evra po radnom mestu, ili doveden kao veliki prijatelj iz neke Tunguzije, ili doveden kao neko ko je, a to je najčešće došao ovde da pere pare, da i te pare koje je dobio od tih istih građana, ne potroši za plate tih ljudi koji zarađuju, nego da otpušta svakoga ko mu se ne sviđa i ko ne pristaje na te odvratne uslove poslovanja.

Zato vas pozivam, dame i gospodo iz svih političkih stranaka, da podržite ovaj predlog zakona i da stvorimo uslove da zaposleni u Srbiji, makar i za male plate, imaju bar taj minimum dostojanstva, da se ne plaše za svoj posao kada su bolesni.
Ovde se u stvari krije problem, glasanje većine u parlamentu, i to negativno, o ovim dobrim predlozima zakona u stvari se temelji na stanju u parlamentu, a to je i ovim predlogom zakona o izmeni zakona, u stvari ja pokušavam da promenim to stanje i tu atmosferu, pa tražim da se promeni član zakona koji definiše mogućnost nekoga da se kandiduje za poslanika i da se tu uvede neophodnost lekarskog pregleda, jer da je to sprovedeno pre izbora ovog sastava parlamenta, ja sam siguran da bi većina poslanika glasala za dobre predloge zakona, da većina poslanika ne bi glasala na zvonce, da bi neka obećanja koja se daju javno sa predsedavajućeg stola, bila ispunjena, da ne bismo slušali stalno – „au“ i slične onomatopeje nekih situacija koje možemo da sretnemo na mnogim mestima.

Dakle, građani Srbije bi bili sigurni da je ovaj parlament zdrav i da u njemu sede zdravi ljudi i fizički i psihički, koji za to imaju dokaz. Ja ne kažem da je bilo ko od vas, kolege, bolestan, ali se slažemo oko toga da niko od nas nema dokaz, mi neki imamo po nekom drugom osnovu, ali to nije važno.

Generalno, to mora, objasniću vam posle po kom osnovu. Pita me predsednica po kom osnovu, pa ću da vam objasnim posle ako vas interesuje, jer se dobijaju neke dozvole u ovoj državi, a uslov za to je lekarsko uverenje koje ja tražim da se uvede za kandidate za poslanike. Tako da ja i još neki ovde imamo uverenje da smo psihofizički sposobni. Ali, bilo bi dobro da to ne bude ekskluziva nas nekoliko nego da to imate svi. Ja vas molim, da, to ulazi u pitanje, a pritom mi predsednica, koja dobacuje već drugi put, a ja mogu da vas opomenem sad zbog ovoga što mi radite.
I trošite mi vreme.

Znači, uslov da se neko kandiduje za poslanika, člana Vlade, predsednika države je da pokaže da je primarno zdrav fizički i psihički, kao što to tražimo od bilo koga ko hoće da se zaposli u bilo kom državnom organu. Većina ovde je u stalnom radnom odnosu u parlamentu, što je razlog više da svi imate taj dokaz o vašem nesumnjivom zdravstvenom stanju. Hvala.
Hvala lepo.

Resorni Odbor za zdravstvo Nove stranke, ocenio je ovaj zakon dobrim, čak i nešto više od toga, tako da nema suštinskih primedbi, niti amandmana na ovaj zakon.

Podneo sam tri amandmana koji imaju za cilj popravljanje leksičkih grešaka i to je sasvim okej.

Dobili ste najveći mogući kompliment, članovi mog Odbora za zdravlje su rekli – zakon je takav kao da ga nije radio niko iz SNS. To je najviši nivo komplimenta koji možete da dobijete iz Nove stranke. Analizom ljudi koji su radili na tom zakonu i javne rasprave, praktično je utvrđeno da je tu struka dala svoj maksimalni doprinos i mislim da je to jako važno, posebno za ovako jaku temu i bilo bi dobro da iz Vlade češće dolaze ovakvi zakoni koji su dobri, koji nude rešenje za problem koji imamo kao nacija i država, koji je evidentan i tu ne bi trebalo da bude nikakvih, ni stranačkih ni nekih drugih, podela.

Šteta je što diskusiji o amandmanima za ovaj zakon ne mogu da prisustvuju građani Srbije koji su danas bili pozvani da prisustvuju ovoj sednici od strane poslanice Tepić i sa moje strane, ali opstrukcijom rada i normalnom ponašanju u parlamentu, predsednica Skupštine nije odobrila njihovo prisustvo…
... Siguran sam da bi oni imali puno duše i volje da podrže zakon koji se bavi biomedicinski potpomognutoj oplodnji, tako da uvek govorim o temi dnevnog reda.

Imamo neke primedbe suštinske na Zakon o transfuziji, ali to nije sada tema.