Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8752">Zoran Živković</a>

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Svašta se čulo u poslednjih sat-dva. Ja ću pokušati da se vratim na temu, a to je Zakon o budžetu i amandman na član 2.
Bilo je primedbi o tome da je potrebno doneti budžet, pa to što mi predlažemo amandmane koji glase „briše se“ da je to problem. Naravno da nije problem, skupštinska većina je takva da može da usvoji budžet bez obzira što mi iznosimo svoj stav. Amandman „briše se“ je jedan plemenit amandman, a to znači da se time potpuno briše svaki trag od ove špekulacije, muvanja, šibicarenja, kako je ministar malopre nazvao amandman kolege Janka Veselinovića, što je nedopustivo.
Plemenit je i zato što može da vas sačuva, gospodine ministre, od toga da vam se desi bruka, kao što vam se desila sa onim zakonom koji je trebalo da omogući otkup stanova na Dedinju za šaku dolara. Mi smo dali amandmane na taj zakon, za svaki član je pisalo „briše se“. Vi ste isto bili veseli oko toga i rekli ste da to nema veze sa parlamentarizmom, sa politikom, sa ekonomijom, pa vam je posle predsednik države Tomisla Nikolić obrisao ceo zakon. Ozbiljna vlada bi razmislila o ostavci, a ozbiljan ministar bi podneo ostavku bez da daje mogućnost da se bilo šta tu vraća nazad.
Zašto ne valja ovaj Predlog budžeta i zašto ga treba brisati? Zašto nije ni razvojni ni socijalni? Dakle, 205 stranica, to juče niste znali da pročitate kolektivno, pa da ponovim.
Za socijalnu zaštitu je predviđeno 92,2% u odnosu na prošlu godinu. Kome nije jasno, to je 8% manje.
Samo još dve rečenice, ako mi date.           
Za kapitalne izdatke 85,9%, za transfere za socijalno osiguranje 94,%, a za kabinete 20 – 50% više. E, zato ne treba glasati i treba brisati. Hvala.
Mi smo upravo pre neki minut čuli ministra kako iznosi potpune neistine. Neusvajanje budžeta do kraja godine ne dovodi u blokadu nikoga, to je ne neistina - to je laž, zato što postoji institut privremenog finansiranja. Nikada se nije desilo da budžetski korisnici ne budu namireni u prva tri meseca ako se ne donese budžet, što se dešavalo. To je jedna stvar.
Druga stvar, neusvajanje člana 2, gospodine ministre, ne znači bankrot i nemate vi pojma šta je bankrot. Dajte mi jednu zemlju…
Dakle, ne postoji mogućnost bankrota. Bankrot je nesposobnost plaćanja. Uvođenje instituta privremenog finansiranja se ne gubi sposobnost plaćanja, gospodo ekonomisti, stručnjaci. To znate sigurno bolje od mene i to se uči u zabavištu za ekonomiju, a ne na visokim naukama i sa visokim i dubokim iskustvom koje vi imate. To je unošenje panike među građane.
Znači, mi tražimo da se briše zato što je ovo loš budžet, svaki njegov član. Privremeno finansiranje je međukorak da se omogući da ne bude bankrota, koga ne bi bilo ni u kom slučaju, kao što ni pre dve, tri godine država nije bila pred bankrotom. Kažite mi jednu evropsku državu koja je bankrotirala u zadnjih 25 godina.
Kažite mi bilo koju svetsku državu koja je bankrotirala. O čemu pričate?
Ovo je običaj da se o budžetu  priča o svim stvarima koje mogu da budu od uticaja na kreiranje budžeta, pa se zato verovatno čuje puno novih informacija vezano za avio saobraćaj i za neke druge stvari, ali se čuje i jedna ocena uvaženog prisutnog ministra koji ne govori istinu da je pitanje profesionalizma u odnosu prema amandmanima, da li je nešto amaterski ili je to profesionalno.
Naravno ideja je da je ono što je profesionalno da se to vezuje za aktuelnu Vladu koja vam sada nudi Predlog budžeta za 2016. godinu, a taj amaterizam je prebačen meni. Da podsetim ministra, mada bi on to trebao da zna. Trebao bi to jako dobro da zna, da u trenutku kada je Vlada Zorana Đinđića okončavala svoj mandat, a ja sam je vodio u tom trenutku, javni dug države Srbije je bio ispod 10 milijardi evra što je bilo ispod 59% učešća javnog duga u BDP države.
Danas kada to vodi jedna profesionalna Vlada, prepametna, revolucionarna, od svih podržana Vlada, javni dug je 25 milijardi, znači 2,5 puta više, što je 75% učešća javnog duga u BDP. Prema tome toliko o profesionalnosti, o amaterizmu, o tome kada vas neko pita – koji dug je vraćen za ove četiri godine, da li postoji neki dug od neke banke, neke države, od gospoda Boga, od Alaha ili od bilo koga trećeg, da je vraćen za ove četiri godine, kada je povećan dug za 10 milijardi?
Ako ministar nije čuo pitanje, moraću da ponovim pitanje. Ove podatke koje sam izneo su podaci sajta Ministarstva finansija Republike Srbije.
Dakle, kako je moguće da je prepametna, pravdoljubiva, patriotska od svih podržana prvi put u istoriji Vlada Republike Srbije na današnji dan dovela državu na dug od blizu, preko ili tačno 25 milijardi evra, što je više od 75% učešća javnog duga u BDP, a da je neka Vlada koja je ocenjena kao amaterska imala javni dug ispod, oko ili blizu 10 milijardi evra, znači 2,5 puta manje, što je tada bilo ispod 59% javnog duga u BDP? To je pitanje broj jedan.
Pitanje broj dva – jednu banku, jedan kredit od države, banke ili nekih drugih sila koje sam pominjao malo pre da je vratila ova Vlada od kada je preuzela vlast, ako se ne varam jul ili avgust 2012. godine, znači pre tri i po godine?
Bilo bi jako lepo, ja znam odgovore naravno, ali bilo bi jako lepo da građani Srbije dobiju te odgovore. Da ti odgovori ne budu ponovo potezanje nekih grafikona koje niko ne može da vidi, niti da ti odgovori budu nešto što se čita sa mobilnog telefona nego da ti odgovori budu vrlo jednostavni, koja je banka, koliki je kredit, kad je vraćen.
Naravno da želim.
Hvala vam.
Ja razumem svoje kolege koji traže povredu Poslovnika i imaju pravo na repliku, ali očekujem da to rešite nakon ovoga što ću ja da kažem.
Ne postoji ni jedan jedini razlog da se u raspravi u Zakonu o budžetu pominju bilo kakve druge stvari. To je pitanje Poslovnika, to je pitanje dobrog vaspitanja, to je pitanje svesti o čemu se danas priča u ovom parlamentu.
Gospodin Dačić proziva Zorana Đinđića za nešto što je navodno izrečeno 2000. godine ili posle 2000. godine i time se seiri da dokaže da je to negativna želja tadašnje Demokratske stranke da uništi RTB Bor.
Vi ste imali sjajna rešenja za taj RTB Bor, koji naravno tad nije radio, kao što ste imali odlično rešenje za „Sartid“, gde su bile pečurke, što političke, što one prave. Vi ste u devedesetim godinama, ova ista koalicija koja danas vodi Srbiju, samo obrnuto…
(Poslanici SNS dobacuju: Tema.)
Ovo je replika ko ne zna, ista, samo što ste vi tada bili veliki, a ovi drugi mali, a sada se to okrenulo, vi ste uništili Srbiju kroz devedesete.
Uništili privredu, infrastrukturu, ljude, ratovali, gurali tuđu decu da ginu i vi imate pravo da pitate bilo koga i da vi date sebi pravo da date komentar za nekoga ko se zove Zoran Đinđić, čijom dobrom voljom ste vi ostali na političkoj sceni Srbije, koliko, toliko. Gluposti koje su posle neki uradili pod firmom stranke koju ste pomenuli, nemaju nikakve veze sa Zoranom Đinđićem.
Drugo, pošto ste rekli da vi niste bili u dosluhu sa ubicama i organizatorima tog atentata, kažite ko su oni, …
Kažite ko su oni, a vi slušajte šta je bilo.
Hvala.
Budžet naravno nije dobar i to je jasno svima. Pokušaću da u jednom tonu tolerancije i bez dobacivanja, kao što smo čuli malo pre građenje atmosfere, da vam to i pokažem.
Metodološki u Zakonu o budžetskom sistemu piše da je Vlada Srbije obavezna da do 1. novembra pošalje Predlog budžeta u parlament. To se desilo 4. decembra. Ne samo da je to nipodaštavanje parlamenta nego imam dopis od 26. novembra sa potpisom ministra finansija koji piše 26. novembra – korisnicima budžetskih sredstava da do 26. novembra, do kraja radnog vremena daju sve relevantne činjenice potrebne za kreiranje ovog budžeta. Prema tome, tako ne može da se radi u najsposobnijoj vladi. Koliko god je sposobna, jedan dan stvarno ne pomaže puno.
Kada pogledate koji su prihodi u ovom budžetu, a to je recimo, 75% je PDV, carina i akcize, kada pogledate da je samo 5,8% ili 5,85% prihodi od dobiti korporacija, onda vidite koliko dobro ide privredi. Na troškovnoj strani vidimo da su smanjenja značajna i za sledeću godinu, a parametri su, kao što kaže Fiskalni savet, da je nezaposlenost, odnosno zaposlenost ista kao pre godinu dana. Znači, možda ima par hiljada ljudi kojih je danas više zaposleno po podacima nadležnih državnih organa. Da je dug države Srbije prvi put u istoriji, omiljena fraza, veći od 25 milijardi evra. Da podsetim 2004. godine to je bilo osam milijardi, a 2012. godine to je bilo negde 17, 18. Za poljoprivredu su predviđena manja sredstva sa smanjivanjem tih dotacija po hektaru, za kulturu, neću više da pričam o tome, to su sredstva koja više nisu vredna pomena.
Netransparentnji je budžet i to što je predsednik Vlade čitao sada kako će da se potroše te pare, to nema veze sa Zakonom o budžetu, trebalo je da to stavite u budžet mnogo ranije. Piše, Fiskalni savet da su nepouzdani podaci o nezaposlenima. Piše, da subvencije za novo zapošljavanje nisu dobar način da se poveća zaposlenost u Srbiji. Sve to piše u izveštaju Fiskalnog saveta. Znači, ovo je budžet koji nije razvojni, jer je za kapitalne investicije predviđeno 14% manje. Nije ni socijalni, jer je 7,8% predviđeno za socijalu. Ovo je statističko-knjigovodstvena manipulacija, kao što se već dešava nekoliko godina. Ovaj budžet ne bi prošao ni na poligrafu gde prolazi sve živo i ni jedan grafolog, pa ni bugarski ne bi mogao da da potvrdu da tu ima bilo šta vredno pomena.
Priče koje smo čuli od premijera šta nas čeka u budućnosti su na nivou onih priča koje su isto pune činjenica kao i ove o fabrici čipova, o stanovima za 380 evra, o tome da je velika međunarodna podrška kada počupate iz svakog izveštaja deo rečenice pa napravite kolaž samozadovoljstva, onda to može da bude tako. Kada čitate cele izveštaje, za šta ja nemam vremena sada, onda je to potpuno drugačija stvar.
Obećanje da je rešeno da se leti sledeće godine za SAD je samo 33% moguće tačno, jer smo dobili jedan dokument od tri potrebna da bi bila uspostavljena linija prema SAD, a to znači da nam fali ugovor o tom letenju i da nam fale lotovi.
Konačno, veliki uspeh je što nije bilo rebalansa. Citiram jednog učesnika u raspravi od prošle godine, kaže – ja se nadam da ćemo sledeće godine bar četiri, pet rebalansa da donesemo u kojima ćemo da se pohvalimo da imamo veće prihode, a manje rashode. Četiri, pet rebalansa je obećavao pre godinu dana ovde predsednik Vlade Aleksandar Vučić, a sada slušamo priče da je rebalans nešto najgore što može da se desi i da godina bez rebalansa je katastrofa.
Hajde, malo da se bavimo činjenicama. Hajde, malo da diskutujemo bez uvreda. Lako je dobacivati kada vas je većina, šta da radimo greši i ovaj narod, ali ja pozivam premijera da u nastavku diskusije ne docira nego da se služi činjenicama. Hvala.
Hvala predsednice.
Strana 203. socijalna zaštita iz budžeta. U 2015. godini u milijardama dinara 126,2. U 2016. godini 116,3. Sto šesnaest zarez tri je uvek manje od 126,2. Kapitalni izdaci prošle godine 49,2%. Ove godine 42,2%. Četrdeset i devet je uvek veće od 42. Prema tome, možete vi da pričate šta god hoćete, ko zna da čita i ko ne zna da čita.
Što se tiče vađenja iz konteksta, 22. decembra prošle godine, u ovoj sali predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić je rekao, citiram: „Ja se nadam da ćemo sledeće godine, bar četiri-pet rebalansa da donesemo, u kojima ćemo da se pohvalimo da imamo veće prihode, a manje rashode“. Znači, to je rečeno pre godinu dana, a ne sada pre mesec dana kada ste delili ovih sedam hiljada.
Drugo, to je dokaz da rebalans nije nikakva Božja kazna, niti nešto jako teško. Bio je rebalans i u vreme kada sam ja vodio Vladu zbog povećanih prihoda, a ne zbog povećanih troškova.
Naravno, da je jako lepo da se ljudi sreću, da imaju interesantna putovanja da se voze vozovima, da o tome pričaju građanima, ali građani očekuju da bolje žive. Ta zaboravnost, da vam kažem još jednu stvar – nemojte meni da pričate o 2012. godini. U vreme kada sam ja vodio Vladu Srbije, ta Vlada se borila protiv naslaga prošlosti u kojoj je bio deficit katastrofalan, u vreme kada ste vi bili ministar informisanja, u vreme kada se kasnilo sa penzijama, platama, kada je zemlja razarana i spolja i iznutra.
Hvala lepo.
Sedam minuta ću da koristim, ako dozvoljavate, predsednice.
Pred nama je jedan dobar zakon i to smo rekli u načelnoj raspravi.
Amandman na član 1. je pitanje neke jezičke doslednosti koja je trebalo da poštuje red, tehnološki red. Prvo se istražuje, pa se onda kopa ruda. Ali, možemo da budemo i mi dobronamerni, pa da kažemo da ne moramo da insistiramo na tome. Moguće da je rudarstvo važnije od istraživanja i tu onda možemo da otvorimo jednu veliku kvazi-filozofsku raspravu, što mislim da nije cilj pri donošenju zakona.
Sigurno je da je zakon dobar, da je zakon plod jedne ozbiljne analize ove oblasti, da su u pisanju zakona angažovani verovatno svi stručnjaci koji postoje u ovoj državi, da je javna rasprava bila jako široka, da su rezultati te javne rasprave inkorporirani u sam Predlog zakona, što ga je učinilo vrlo dobrim.
Naravno, neskromno, kolega Pavićević i ja ćemo reći da je našim amandmanima on na ivici da bude odličan. U svom izlaganju će kolega da obeleži i našu pobedu, još jednom, što je naše pravo da tako mislimo. Mislimo da je to pobeda i parlamentarizma š jednog zajedničkog rada. Naravno, pobede dobrog nisu nikad interesantne pa kolege od preko puta galame, ali generalno zakon, daje sasvim jednu, novu, savremenu, ozbiljnu osnovu za ovu oblast u Srbiji.
Da li će to dati rezultate na terenu, da li ćemo mi postati bogata zemlja kroz rudarstvo, to ne zavisi ni od zakona, to zavisi od toga šta je ispod nas. Zakon jeste jedan deo tog celog procesa, ali pitanje da li kroz istraživanja može da se nađe nešto, a to je ono što krije deo zemljine kugle za koji smo mi nadležni.
Ja se nadam da će ova istraživanja koja su započeta, koja traju jako dugo, biti intenzivirana ovim zakonom i da ćemo doći do toga da neka od tih istraživanja daju pozitivne rezultate, što će sigurno biti korisno za razvoj rudarstva, a samim tim i mnogih drugih grana srpske privrede.
Tako da, ne insistiramo na ovom amandmanu na član 1. Usvojeno je, ako sam dobro shvatio, nekih 16 amandmana, plus jedan koji će biti usvojen na Odboru, znači, 17 od 25. Vlada će reći koji su to procenti i koje su reperkusije toga, ali generalno, mi i dalje ne možemo da budemo potpuno zadovoljni ovim zakonom. Zašto? Zato što mogu da kažem da svuda gde je struka bila primarna, da je zakon jako dobar, vrlo dobar, odličan.
Međutim, tamo gde ima i politike, a to je deo svakog zakona, ne postoji ni jedan zakon koji je potpuno stručan, zakon je u stvari jedna stručna artikulacija političkih stavova oko neke oblasti. To je pitanje rudne rente i to je jedan mali član kojim se zakon ne bavi pretežno, a to je rudna renta pre svega na eksploataciju nafte i gasa. O tome sam govorio već. Ona je u Srbiji verovatno najmanja na svetu, za šta ne postoji nijedan opravdani razlog. Poseban problem je tu i ugovor o prodaji NIS-a, ne samo u onom delu koji se tiče toga da je NIS praktično poklonjen partneru iz inostranstva, nego u onom delu da se po tom ugovoru plaća rudna renta od 3% od prihoda onog ko crpe naftu i gas iz naših potencijala, a u zakonu je 7%.
To znači da i ovaj član zakona koji to definiše sa 7% je nepotreban. U ovom trenutku imamo jednog eksploatatora nafte i gasa u Srbiji i on ima specijalni ugovor kao neki leks specijalis, kojim je njegov nivo te rudne rente još manji nego što piše u zakonu, nije ni 7%, nego 3%.
Govorio sam već u načelnoj raspravi o tome da je jako dobro što mi imamo velikog partnera eksploataciji nafte i gasa, ali nije dobro to što je naša pozicija, pozicija Srbije u toj oblasti svedena na nivo nekog prisutnog građanina, bez bilo kakve naše intervencije u tome kakva će biti dinamika te eksploatacije i kakva će biti korist za državu, za Pokrajinu Vojvodinu, za lokalnu samoupravu od eksploatacije.
Tako da, neophodno je preugovoriti, promeniti taj ugovor o prodaji NIS-a ne nekoliko strana, utvrditi prvo da li je prodajna cena takva kakva je utvrđena, da li tu može da se uradi nešto više, ali i u onom delu koliko može da se eksploatiše godišnje po kojim planovima i ovaj deo koji se tiče zakona o kojem govorim, a to je pitanje rudne rente. Zašto treba ući u preugovaranje, odnosno novi ugovor o NIS-u? Zato što je kupovina NIS-a, prodaja NIS-a deo jednog naftno-gasnog aranžmana koji nije ispunjen u svom najvažnijem delu, a najvažniji deo je izgradnja Južnog toka.
Opravdanje zašto NIS prodajemo po četiri puta nižoj ceni od realne, zašto dajemo tako nizak nivo rudne rente bilo je u tome da ćemo biti deo Južnog toka i da ćemo sa tom investicijom, sa tom infrastrukturom doći do toga da možemo da nadoknadimo to što gubimo tako jeftinom prodajom NIS-a. Bilo je i priča da će nam prodaja NIS-a po bagatelnoj ceni spasiti Kosovo, ali da ne ulazim u taj deo. To je van ove teme, nego samo pominjem kao još jednu ne ozbiljnost koja se tada govorila. Govorim o 2007, 2008. godini. Promenilo se stanje, nema Južnog toka i to je razlog da se uđe u preugovaranje celog naftno-gasnog aranžmana, a samim tim i svega onoga što to prati…
Još jedna rečenica.