Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milisav Petronijević

Milisav Petronijević

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Hvala lepo. Uvažena gospođo predsednice, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 103. stav 1. i člana 104. Poslovnika.
Ovo iz sledećih razloga. Na dnevnom redu se nalazi značajno pitanje i ne može se reći da je nevažno. S druge strane, mi imamo ovde veliki broj reklamiranja Poslovnika, što naravno ne dovodim u pitanje i nikad nisam dovodio u pitanje pravo opoziciji da nameće pitanja, da postavlja pitanja, ali ovde prosto želim da upozorim na meru.
Mi imamo situaciju da se postavljaju poslanička pitanja iako je rečeno - da je to na kraju sednice. Mi imamo situaciju da se priča o mnogim pitanjima. Mi imamo čak situaciju da se reklamira povreda Poslovnika, a da se onda priča o temi koja je na dnevnom redu.
Molim vas, uvažena predsednice, da vratite raspravu na dnevni red. Kada je u pitanju stabilnost države, nacionalna, politička, ekonomska, socijalna i finansijska, svi mi imamo odgovornost, svako naravno na svoj način. To nije samo pitanje koje može tek tako jednostavno da se preskoči. Ovde je ponuđeno nešto što bi trebalo da podrže i pozicija i opozicija, naravno ne dovodeći u pitanje detalje, gde svako može da kaže šta misli, šta predlaže bolje itd. Ovde je poruka jasna - Vlada, kao jedan od odgovora za ovu krizu je ponudila zaštitu deponentima, povećala je garantovani iznosi sa 3.000 na 50.000 evra, i to je glavna poruka, da bi zaštitila, osigurala sredstva deponenata, pored one već zaštite od 40% koja se nalazi u obaveznoj rezervi.
Ljudi, nema većeg neprijatelja bankarskom sistemu od straha, nepoverenja i panike. Svi to treba da imamo u vidu, bez obzira da li je vlast ili opozicija. Ovo je odgovor na to i suštinsko pitanje. Pozivam i jedne i druge da damo podršku toj suštini u ovim zakonima koji su predloženi i da time pošaljemo poruku, ako se ne varam, većini od 99,76%, ako sam tačno rekao, deponenata, da su njihova sredstva sigurana. To je glavno pitanje. Naravno, uvažavam da svako može da detalje dovodi u pitanje, ali vas molim da javljanje po Poslovniku ne pretvorimo u zloupotrebu Poslovnika. Pozivam vas da se još jednom vratimo na dnevni red i u okviru toga iskažemo sva svoja mišljenja. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, predsedništvo, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS-JS već je izneo stav SPS-JS povodom predloga ova dva zakona. Iskoristiću priliku da ukažem na nekoliko pitanja koja nas uveravaju da ove predloge zakona treba podržati, da ih treba usvojiti, ali istovremeno i da ukažem na nekoliko tačaka u zakonu koje treba još sagledati, s ciljem da se dođe do najboljih rešenja. Inače, iako pripadam vladajućoj većini, smatram da svaka primedba, svaka sugestija, svaki predlog mora da se dobro razmotri i onaj koji vredi da se prihvati, bez obzira na to ko ga je predložio.
Jedno od najvažnijih pitanja u Srbiji danas je borba protiv korupcije i kriminala. Pored zakona i drugih uslova, za uspešnu borbu protiv kriminala i korupcije veoma je važno imati dobro organizovano, efikasno, uređeno, samostalno, nepristrasno javno tužilaštvo. Kada je u pitanju tužilaštvo, ne želim da govorim o radu tužilaštva, o onim svakodnevnim problemima i propustima sa kojima se suočava, već samo o zakonu koji uređuje organizaciju, nadležnost, prava i dužnosti, vrste tužilaštva, napredovanje, odgovornost, vrednovanje itd., dakle, ceo jedan kompleks vezan za rad javnog tužilaštva.
Prvo, želim da istaknem da je, naravno, Ustav uredio nezavisno sudstvo i samostalno tužilaštvo; prema tome, tužilaštvo definiše kao samostalni državni organ. Ono na čemu takođe insistiram, što je ovde u zakonu vrlo jasno rečeno, podvučeno, to je samostalnost tužioca i zamenika tužioca u vršenju funkcije. Želim ovo posebno da naglasim, jer je to veoma važno pitanje upravo u borbi protiv kriminala.
Zakon jasno zabranjuje svaki uticaj na rad javnog tužilaštva, na rad tužioca i zamenika tužioca. Dakle, govorim o zakonskoj normi; ne govorim o svakodnevnim problemima sa kojima se suočavamo, već o tome da li zakon stvara uslove za tako nešto. Upozoravam još jednom: samostalnost javnog tužioca i zabrana uticaja na rad javnog tužioca. Niko nema pravo da vrši uticaj na javno tužilaštvo. Jedini koji imaju pravo da vrše uticaj na javno tužilaštvo su Ustav, zakon, međunarodni ugovori i propisi doneti na osnovu zakona. To je nešto što je vrednost ovog zakona.
Drugo, želim da pružim priliku ministru da se još jednom obrati javnosti sa jasnim objašnjenjem da je to pitanje dobro sagledano, da su imali u vidu sve moguće poslove koje treba obaviti, sve moguće posledice koje će proisteći iz toga, a to je pitanje uređenja javnog tužilaštva. Ako posmatramo javno tužilaštvo, njega čine: Republičko javno tužilaštvo, apelaciona, viša, osnovna i tužilaštva posebnih nadležnosti.
S druge strane, ona prate područje za koje se obrazuju odgovarajući sudovi. Dakle, tu i stoji da se osnivanje sedišta i područja drugih javnih tužilaštava uređuje zakonom. To je bio predmet rasprave prethodnih dana kada se razgovaralo o sedištima sudova i javnih tužilaštava.
Želim ponovo da upozorim, da zatražim od ministra da još jednom razjasni da li se do kraja imalo sve u vidu, kada je sagledavano sedište područja sudova i tužilaštava, kada je u pitanju prvi osnovni sud u Beogradu. Prvi osnovni sud u Beogradu će obuhvatati 1.700.000 ljudi, više nego neke države u okruženju. Prvi osnovni sud, sa nekoliko stotina sudija, imaće javnog tužioca i nekoliko desetina zamenika javnog tužioca. Ako se ima u vidu da javnotužilačku funkciju vrši javni tužilac, a zamenik tužioca samo u ime javnog tužioca, da javni tužilac organizuje i odgovara za rad tužilaštva, onda to pitanje mora još jednom da se sagleda i da se vidi da li će to moći da funkcioniše, da li je to prevelik broj i da li će javni tužilac moći da organizuje na najbolji način, da prati i odgovara za rad tih zamenika tužioca.
Ako jeste, ja nemam ništa protiv, ali vas molim da još jednom date detaljno obrazloženje kada je u pitanju jedan tako glomazan osnovni sud, koji će imati više predmeta, sudija i tužilaca nego svi sudovi u nekoj državi u okruženju.
Želim takođe da istaknem da je u ovom zakonu o javnom tužilaštvu, za razliku od ranije, veoma jasno utvrđena hijerarhija. Naravno, iskazana je kroz nadređenost neposredno višeg javnog tužioca u odnosu na nižeg, kroz obavezna uputstva, kroz preuzimanje svih radnji nižeg tužilaštva, da ne nabrajam dalje. Jednostavno rečeno, uspostavljena je jedna jasna piramida javnog tužilaštva, počev od Republičkog koje je više u odnosu na sva tužilaštva. Dakle, uspostavljena je jedna jasna piramida, kako bih rekao, tužilaštva u celini.
Takođe, kada je u pitanju položaj javnog tužioca, pored onoga što sam govorio o samostalnosti želim da istaknem, i prosto insistiram na tome, sledeće: nepristrasnost; zabranu političkog delovanja i pitanje koje još treba da se razrađuje i čemu treba da se teži, a to je materijalna nezavisnost, koja apsolutno nije sporna, ali u ovim uslovima pitanje je koliko će ona biti sprovodiva, u ovo vreme; odgovornost za štetu itd.
Još jedno pitanje, na kojem želim kratko da se zadržim, jeste deo koji govori o izboru i razrešenju. Ovo ne govorim zbog toga da bih objašnjavao kako je predviđen način izbora tužioca i razrešenje, nego prosto da upozorim da se još jednom pogleda, kada su u pitanju ovi posebni uslovi, razlika između tužioca i zamenika tužioca i koje uslove treba da ispunjavaju.
Posebno bih se zadržao na dva pitanja koja su vezana za prestanak funkcije. Jedno pitanje se odnosi na prestanak funkcije, posebno kada se radi o nestručnom vršenju funkcije. Nema nikakvog spora da neko ko nestručno vrši funkciju treba da bude razrešen, da mu prestane funkcija, ali ono na čemu insistiramo jeste da prilikom vrednovanja rada, imajući u vidu da tužilac vrednuje rad svog zamenika, a viši tužilac nižeg tužioca, treba da budu veoma jasni kriterijumi i merila, koji treba strogo da se poštuju. U suprotnom, može doći do zloupotrebe na jedan perfidan način. Videli ste iz zakona koji se predlaže da je dovoljno da neko jednom dobije ocenu "ne zadovoljava" i stiče se uslov za razrešenje sa funkcije.
Ponavljam, nestručnost je i te kako uslov da neko bude razrešen sa funkcije. Vrednovanje je apsolutno potrebno. Ono na čemu insistiramo jesu jasni kriterijumi, jasna merila, sa ciljem da se spreči moguća zloupotreba.
Drugo, to je ono o čemu je već govorio moj kolega prethodno, predstavnik poslaničke grupe SPS-JS, kada je u pitanju odluka o prestanku koju Skupština donosi na predlog Vlade, potrebno je da se još preciznije formuliše. Nije sporno da to Skupština donosi na predlog Vlade, ali je obavezno da Skupština to donese na predlog Vlade tako što će se vladin predlog zasnivati na razlozima za razrešenje koje je utvrdilo Državno veće tužilaca. U tom smislu mi smo predložili odgovarajući amandman.
Da ne dužim mnogo, želim da ukažem na još nekoliko stvari. Imate u članu 10. mogućnost da javno tužilaštvo obaveštava javnost o određenim postupcima. Doduše, tamo stoji - vodeći računa da se ne dovede u pitanje i sam postupak, vodeći računa o privatnosti učesnika postupka itd., ali tu se mora voditi računa da ne dođemo u situaciju, kao što je bilo u praksi, da se neko unapred optuži i osudi, da se napravi jedna takva javna klima, a da iza toga ne bude ništa. Dakle, u tom smislu mora se još jednom dobro pogledati taj deo. Nama jeste cilj da se borimo svim sredstvima protiv kriminala i korupcije. Ali, nama nije cilj da usput bilo kakvu grešku pravimo, niti da blatimo bilo koga dok onaj ko je ovlašćen ne utvrdi da je on kriv.
Prosto upozoravam na te stvari, recimo, na detalj kada se govori o pravu tužilaštva da zatraži odlaganje izvršenja.
Nesporno je da mu treba dati to pravo, ali, isto tako, veoma je važno da ima jasne argumente onog momenta kada traži odlaganje izvršenja. U suprotnom, takođe može da dođe do zloupotreba.
Ne bih da nabrajam dalja pitanja, suština moje diskusije je bila u tome da, naravno uz podršku u načelu što se tiče ovog zakona... Nisam govorio o zakonu o Državnom veću, kao jednom novom organu, veoma važnom, koje će imati zadatak da bira zamenike javnih tužioca na stalnu funkciju, da predlaže zamenike javnih tužilaca. Doduše, tu će malo morati da se detaljnije pojasni kako Državno veće tužilaca garantuje samostalnost tužilaštva. Dakle, obezbeđuje i garantuje. Puna podrška za tako nešto, ali sigurno treba da se vidi kako do toga da se dođe.
Da ne nabrajam dalje, vraćam se na početak, daćemo podršku u načelu predlozima ova dva zakona. Imamo konkretnih predloga i sugestija koje ne remete suštinu zakona. Očekujemo da se u narednim danima, kada bude rasprava u pojedinostima, svako pitanje do kraja razjasni i svako koje može da se prihvati, bez obzira na to ko ga je predložio, a sve sa jednim osnovnim ciljem: ovih sedam zakona uređuje čitavu jednu granu vlasti - sudsku granu, i apsolutno je potrebno da se sa što većim stepenom jedinstva dođe do tih zakona. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred Narodnom skupštinom se nalazi sedam izuzetno važnih zakona, sedam zakona koji zakonski uređuju čitavu jednu granu vlasti: pravosudni sistem u celini, u Srbiji. Mislimo da je to izuzetno važno pitanje, značajno pitanje.
Pripadam onima koji misle da je za takve zakone potrebno obezbediti što veći broj poslanika, odnosno što veće jedinstvo, što više se razjasniti, što više objasniti javnosti suštinu promena u toj oblasti, iz prostog razloga što se uređuje jedan sistem koji treba da važi mnogo godina i koji nije vezan za mandat jedne Vlade.
Imajući u vidu da su danas na dnevnom redu ova tri zakona: o uređenju sudova, o sedištima i područjima sudova i promena Zakona o prekršajima, SPS će u načelu podržati ove zakone. Ona ima dosta pitanja koja će postaviti u okviru ove rasprave, za koju očekujemo da će trajati više dana, u kojoj očekujemo da će, pored poslanika, učestvovati i javnost, opet se vraćam na početak, sa ciljem da dođemo do zakona koji će postići visok stepen jedinstva, ali i razjašnjenih stvari.
Kad kažem da ćemo mi podržati u načelu, pre svega, mislim na cilj donošenja ovih zakona, mislim na razloge. Mi smatramo da se ovim zakonima stvaraju uslovi da se obezbedi racionalna teritorijalizacija sudova i javnih tužilaštava, stvaraju uslovi za efikasno sudstvo, stvaraju uslovi za bolji rad sudova, za kvalitetniji rad sudova.
Ono što nam je crvena linija kada posmatramo organizaciju i rad sudova, to je koliko će građani Srbije imati vajde od toga, odnosno da li će građani Srbije imati više vajde nego što su imali, da li će oni osetiti posledice promena ovih zakona nabolje ili će biti lošije. Uvereni smo da nas je ministarka u svom izlaganju uverila da će, bez obzira na promenu organizacije ovih sudova, dostupnost pravde svim građanima biti ista, ali i kada se pogledaju rešenja u ovim zakonima, vidi se da građanin neće izgubiti ništa. Smatram da je to najvažnije. Naprotiv, da će imati isti nivo usluge kao što je imao.
Ono što želimo da pokrenemo, to su neka konkretna pitanja i mislim da ih u toku ove rasprave treba što više razjasniti. Evo, postaviću jedno pitanje, da bih dao mogućnost gospođi ministarki da javnosti, a i nama svima, da potrebna obrazloženja.
Prvo, da li se dovoljno izučio ovaj način organizacije sudova? Da li su rokovi koji su predviđeni adekvatni rokovi? Imajući u vidu da postoje promene kod sudova, koje su dosta velike, uzeću primer Beograda. Beograd je imao devet opštinskih sudova, sada će imati dva. Mislim da je to na nivou Srbije najveća promena u organizaciji sudova u Srbiji. Imajući u vidu da će neki sudovi čak i fizički morati da se izmeštaju, kao i sudski spisi, da li je ovo vreme dovoljno da se primeni ovaj zakon?
Drugo pitanje, imajući u vidu da se u Beogradu formiraju dva osnovna suda, prvi osnovni sud za teritoriju grada, sa preko 1.700.000 koje će pokrivati taj prvi osnovni sud, da li je to malo preglomazno? Koliko stotina sudija će to biti? Da li se to sve izučilo? Potrebno je na to javnosti dati odgovor.
Treće, da li su svi kriterijumi ispoštovani do kraja kada su određivani osnovni sudovi, sudske jedinice u Beogradu? Pored dva osnovna suda, postoje četiri sudske jedinice. To su Lazarevac, Obrenovac, Mladenovac i Sopot.
Pitam, da li postoji mogućnost, ne tražimo da bude osnovni sud, već sudska jedinica za teritoriju opštine Grocka? Opština Grocka je velika teritorija, razuđena, od Smedereva do Bulevara revolucije, od Mladenovca do Pančeva, sa skoro 100.000 stanovnika. Po Zakonu o teritorijalnoj organizaciji, imala bi status grada. Nije li možda ovo prilika, mi smo podneli konkretan amandman, da se u opštini Grocka formira sudska jedinica? Time bismo potvrdili da će građanima, bez obzira na ovu organizaciju sudova, biti bolje.
U svakom slučaju, kada bude bilo o konkretnim rešenjima, mi ćemo konkretno o svakom pitanju govoriti. Za sada ovoliko, s tim što podržavamo da se, u suštini, izvrše ove promene koje su predložene.
Hvala lepo. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, uvaženi ministre, izašao sam da povodom ovog amandmana iskoristim priliku da postavim dva pitanja ministru ili ministrima koji će na to dati odgovor.
Budžet je najvažniji akt koji u toku godine jedna država donosi, naravno, ne računajući Ustav. Tu nema nikakvih dilema. Ozbiljan akt donosi se po ozbiljnoj zakonskoj proceduri. Želim da takođe postavim pitanje - kada će budžet za 2009. godinu da dođe u skupštinsku proceduru? Ovo pitam iz prostog razloga što je ova skupština navikla prethodnih godina da se Zakon o budžetskom sistemu ne poštuje; ova skupština nijedan završni račun, koji je isto tako važan kao i budžet, nije razmatrala; nijedan izveštaj budžetske inspekcije, koji je takođe po zakonu bio obavezan, nije došao u Skupštinu itd.
Očekujem da ova vlada zaustavi to kršenje Zakona o budžetskom sistemu i očekujem da brzo da odgovor kada će budžet ući u proceduru. To nije najvažnije pitanje za Srbiju danas, ali bilo bi važno da građani imaju celovitu informaciju. Tražim da se dostavi informacija kada je budžet za 2008. godinu, dakle prošle godine, negde u ovo vreme, dostavljen u skupštinsku proceduru, to je bilo vreme vlade Vojislava Koštunice; ako se ne varam, 15. novembra, a 16. je došao poslanicima. Da ne bih ja davao odgovor na to pitanje, molim da Vlada odgovori na to pitanje.
Drugo pitanje. Socijalista sam i veoma me interesuje to pitanje povećanja penzija. Ozbiljno razmišljam o brojnim upozorenjima zbog načina kako se povećavaju. Činjenica je da je ta kategorija ljudi veoma ugrožena, najugroženija. Činjenica je da država mora da preduzme sve da i oni imaju status dostojan građana Srbije, da ne budu samo oni ti koji će poneti teret ove krize.
Ozbiljno razmišljam o načinu povećanja penzija. U kom smislu? Da to bude stepenasto: ko ima manje da dobije više, ko ima više da dobije manje, ali pri tome poštujući Ustav, imajući u vidu da penzija nije socijalno davanje, penzija je nastavak radnog veka jednog čoveka. Ali, da bih bio sigurniji u određivanju svog stava, molim vas da dobijem informaciju, kada su u pitanju sva povećanja penzija u poslednjih 4-5 godina, evo recimo, u januaru mesecu je bilo vanredno 11%, izmirenje za prošlu godinu, da li je to bili linearno ili je to isto tako bilo jedno dobro iskustvo kada su povećavane te penzije, pa sada treba to iskustvo nastaviti.
Da ne dužim, ako je to pitanje koje će sve više dolaziti u našu žižu interesovanja, tražim da nam se tačno kaže koji su bili iznosi svih povećanja penzija poslednjih godina i da li je to bilo linearno ili ne. O svemu tome detaljnije ćemo razgovarati kada budžet bude bio na dnevnom redu. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, članovi 100, 103. i 226. i mnogo tih članova. Želim samo kratko, javnosti radi, da obavestim sledeće: najviše zloupotrebljavani članovi Poslovnika su član 225. i član 226, članovi koji govore o pravu poslanika da bude obavešten, koje nije sporno, ali je to pravo, to nije traženje prekida sednice zarad reagovanja povodom povrede Poslovnika. U ovoj našoj demokratskoj praksi imali smo prilike da se to odneguje do kraja, da bi svaki poslanik iskoristio svoje pravo da se obrati javnosti sa nekom aktuelnom temom, nekim aktuelnim pitanjima, i podržavam to.
Želim da kažem da poslanici SPS-a strpljivo sede i čekaju da se iskažu kada je u pitanju tačka koja je na dnevnom redu i ne reaguju mnogo. Želim ovoga puta da reagujem na jednu tešku zloupotrebu koju je, u stvari, do kraja iskoristio gospodin Šormaz.
Gospodin Šormaz se pozvao na član 226. Poslovnika koji govori da poslanik ima pravo da bude obavešten, što nije sporno, i da traži obaveštenja od predsednika Skupštine, odbora, ministara, funkcionera itd. Na to ima pravo da dobije odgovor.
Želim da kažem da poslanik Šormaz nema pravo da traži od predsednika jedne stranke informaciju o tome kakva je politika stranke i Socijalistička partija Srbije neće odgovarati na ta pitanja. SPS će ovde i pred građanima odgovarati o svojoj politici. E, to je zloupotreba, totalna zloupotreba.
Kada je u pitanju SPS, jeste, upravo se potpisuje sporazum o pomirenju, zato što Socijalistička partija Srbije ceni prošlost, ali neće da joj samo prošlost bude budućnost i neće da se u Srbiji samo bijemo, cepamo, delimo. Hoćemo da se okupljamo i da nešto uradimo u budućnosti. Za to odgovaramo i odgovaraćemo građanima Srbije.
Kada je u pitanju politika o Kosovu, Socijalistička partija Srbije nije promenila svoj stav. Zalagala se, zalaže se i uvek će se zalagati za to da je to pitanje od najznačajnijeg nacionalnog interesa i da je najbitnije da se o njemu ostvari nacionalni konsenzus. Kosovo nije trgovačko pitanje. Kosovo je pitanje par ekselans, najvažnije za Srbiju, i SPS će učiniti sve da se nađe zajednički jezik i da se ostvari nacionalni konsenzus po tom pitanju.
Što se tiče pitanja za gospodina Dačića, ministra, potpredsednika, neka gospodin Dačić, kao i svi drugi, odgovori na ta pitanja, ali SPS neće odgovarati. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, izašao sam da u najkraćim crtama u ime poslaničke grupe SPS-JS iskažem stav povodom predloga ova četiri zakona.
Na dnevnom redu danas se nalaze predlozi zakona o potvrđivanju nesklopljivih sporazuma i to tri zakona gde Republika Srbija daje garanciju, jer se radi o sporazumima koja su potpisala njena javna preduzeća i jedan gde Republika Srbija uzima zajam.
Želim samo nekoliko stvari da napomenem. Radi se o sredstvima u iznosu od 186 miliona evra. Od tih 186 miliona evra, 140 miliona evra odnosi se na obilaznicu oko Beograda i, naravno, sve ono što ide uz nju. Odnosi se na jedan od najvažnijih delova Koridora 10, infrastrukturnog objekta koji je konačno, što je dobro, Vlada stavila u prioritet prioriteta. Koliko god Srbija želi da ode u Evropu, Koridor 10 je taj koji Evropu dovodi u Srbiju. Ako to brzo ne bude uradila neki drugi koridori će otići na neku drugu stranu.
Koridor 10, naravno, i deo obilaznice oko Beograda, jeste značajan iz još mnogo razloga. Prvo, Srbija rešava veoma veliki problem koji ima kada je u pitanju infrastruktura. Drugo, Srbija dobija kapitalne objekte iz oblasti infrastrukture. Treće, Srbija izgradnjom tih kapitalnih objekata otvara mogućnosti zapošljavanja ljudi, najvećeg problema u Srbiji. Naravno, sve to dalje vodi konačno ka boljem životu građana.
Sve je to samo deo razloga zbog kojih treba podržati predloge ovih zakona. Jedan od njih odnosi se na sredstva koja će se upotrebiti za obilaznicu od Batajnice do Dobanovaca. Bez toga opet nema Koridora 10. Drugi, odnosi se na jedno od najbolnijih pitanja i, molim vas, da budemo jasniji, ne samo Beograda, nego i Srbije i suštine Koridora 10, a to je most "Gazela". To su pristupni putevi.
Beograd je grad, možda jedini, gde kroz centar grada prolazi autoput međunarodnog značaja. Autoput kroz centar Beograda jeste ulica kroz koju treba da prođe ogroman broj vozila koja povezuju i Evropu sa Bliskim istokom itd. To je nezamislivo. Naravno, kao posledica toga jeste da je "Gazela" zagušena. Treba imati mnogo sreće i preći preko nje, dok još može, iako je most u ovakvom stanju. To je hitno i nužno što pre uraditi. Beograd daje svoj doprinos, nije to samo Srbija. I Beograd daje svoj doprinos kada je u pitanju obilaznica, to se može videti.
Dobro je da je obilaznica, kao deo Koridora 10, i ceo Koridor 10 stavljen u prioritet prioriteta.
Imamo priliku da vidimo našeg druga Mrkonjića i danju i noću na gradilištima, upravo iz razloga da se stavi do znanja da nad svakim od tih poslova mora da se bdi da bi se oni na vreme završili. To su veoma veliki, krupni razlozi da se potvrde ovi zakoni.
Naravno, neću da oduzimam vaše vreme. Šta reći i o onoj garanciji koja se daje za ''Elektroprivredu'' Srbije. Koliko je značajno tih 36 miliona evra za stanovnike Posavine, Tamnave, Kolubare, Kostolca. To su čitava naselja, degradirana naselja, u kojima je ugrožen život ljudi cele opštine Obrenovac, deo Uba, Lazarevca, zatim, Veliki Crnjani, Sokolovo, Kostolac itd. Sve je to posledica veoma važnog posla, to je pravljenje električne energije na ugalj. Mora tim ljudima da se omogući da imaju zdrav život. Zato je važno i ovo uraditi.
Naravno, ovaj četvrti odnosi se na stambene potrebe izbeglica. Samo želim da upozorim javnost, to već postaje izbeglička kriza u Srbiji. U Srbiji su već po 15, 16 godina ljudi izbeglice; oko 100.000, ako se ne varam, izbeglica, 200.000 interno raseljenih lica itd. Sve su to obaveze države koje država mora da izvrši.
Razlog zbog čega su ti ugovori sklopljeni, pitanja koji oni rešavaju, veoma su uticala i utiču na to da se da podrška tome.
Želim nešto još da kažem, što možda nije primereno pripadniku parlamentarne većine. Ovo želim da iskoristim i kao upozorenje i Vladi i sadašnjoj i svima koji se bave tim poslovima, da mora brže i energičnije da se radi, jer nije moguće objasniti da imamo toliko veliki problem infrastrukture, toliko veliku potrebu za izgradnju Koridora 10, toliko malo para i to uloženih tamo gde će najpre da se vrate.
Nije moguće da imamo te probleme, da sporazum potpišemo pre godinu dana i to sporazum po kome sredstva ne mogu da se povlače dok se ne potvrdi Zakon o davanju garancija i godinu dana mi ne dajemo potvrdu. Sredstva stoje. Problem je pristup. Želim javno da kažem, mora u takvim situacijama i brže i energičnije i više, jer jednostavno, problemi sa kojima se
Srbija suočava, ono sve za šta se Srbija opredelila, a to je da gradi, radi, traži brže i energičnije delovanje svih.
Da ne dužim puno, želim da saopštim u ime poslaničke grupe SPS-JS da ćemo mi glasati za potvrđivanje ovih zakona. Želim da pozovem sve da glasaju za potvrđivanje zakona, a one koji treba da ih sprovedu, da ih što pre, na vreme, sprovedu, jer je to interes, ne vladajuće većine, ne parlamentarne većine, već svih u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim da, u skladu sa čl. 225. i 226, dam jednu pravu informaciju i, najkraće moguće, javnosti Srbije objasnim o čemu se radi, jer je ona već umorna od ovih naših dnevnih prepucavanja, borbe za mandate itd.
Molim vas da shvatite da ne navijam ni za one koji su ostali u Poslaničkoj grupi SRS-a, ni za one koji su otišli. To je njihova unutrašnja stvar i u to se ne mešam, ali želim samo da se razume, u Skupštini grada Beograda danas nikom nisu oduzeti mandati. Na sednici Skupštine grada Beograda danas su konstatovane ostavke jednom broju odbornika. Legalni papiri, tri dokumenta je svaki imao – ostavku, ugovor sa SRS-om, ovlašćenje za predsednika SRS-a da može da ih aktivira.
Molim vas, to je u skladu sa zakonom. To je samo konstatovano. To je jedini razlog, pošto je bilo pitanje – šta nas vezuje. Ništa, vezuje nas zakon. To je jedini razlog i uvek ćemo tako postupati kada je u pitanju sprovođenje zakona, nikako drugačije, a ne želimo da se mešamo u te odnose između jedne i druge strane.
Želim da i vi i javnost razumete, nije oduzet mandat nego je konstatovana ostavka, papir legalan. Da je i ovde bilo toga, a bilo je dosta polemike oko toga, isto bismo tako postupili.
To je jedini razlog zbog čega sam se javio. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, na dnevnom redu su predlozi odluka o prestanku dužnosti nosilaca pravosudnih funkcija. Radi se o sedam odluka koje je potrebno da ova skupština donese. U pitanju su, otprilike, četiri vrste razloga zbog kojih prestaje dužnost sudija odnosno tužilaca, a to su: 1) na lični zahtev; 2) zbog gubitka radne sposobnosti; 3) navršenje radnog veka i 4) predlozi za razrešenje zbog nesavesnog vršenja sudijske funkcije. Kada se to ima u vidu, dakle, svaka od tih odluka sadrži u sebi veći broj imena, dakle nije jedna odluka za jedno ime sudije ili tužioca.
Kada su u pitanju razlozi pod 1), 2) i 3), dakle, to je na lični zahtev, zatim zbog gubitka radne sposobnosti ili, pak, zbog navršenja radnog veka, tu nemamo nikakvih dilema, tu ništa nije sporno i to je nešto što, u stvari, Skupština konstatuje. Ono što treba da bude pouka jeste da ubuduće to mora da bude mnogo brže nego što je bilo ovog puta.
Međutim, kada je u pitanju četvrti razlog za razrešenje sudija, mislim da je potrebno veoma dobro pogledati o čemu se radi. Koliko god da je važno pogledati sve detaljno kada se biraju sudije, odnosno tužioci i do kraja sve sagledati da bi se napravio pravi izbor, isto toliko je važno, ako ne i važnije, pogledati sve detalje, sagledati ih da bi se videlo koji su razlozi za razrešenje pojedinih sudija.
Mi ovde imamo predlog odluke koji je dao Odbor za pravosuđe u svojstvu predlagača, jer je on ovlašćen da predloži odluku o razrešenju, 22. septembra na sednici Odbora, odakle je upućen predlog ovih odluka. Želim da upoznam Skupštinu sa jednim novim detaljem koji je prisutan kod nas od 22. septembra, dakle od sednice Odbora za pravosuđe i upravu. Naime, u predlogu odluke za razrešenje dužnosti sudija broj 01- 118-2170/08 predviđeno je da se dužnosti sudija razreše Ljubomir Vučković zbog krivičnog dela, to nije sporno, zatim Milivoje Nedeljković, takođe zbog kažnjivog dela, odnosno osuđen je za kažnjivo delo i pod III - tri sudije, odnosno predsednika suda, da se razreše zbog nesavesnog vršenja sudijske dužnosti: Vlastimir Dimić, Mirjana Lazarević i Milorad Milin. Ja želim ovde da zatražim, s obzirom na to da je odluka takva da se izjašnjava o svih pet, da se posebno glasa o predlogu odluke za razrešenje sudije Vlastimira Dimića, a evo iz kojih razloga.
Sudija Vlastimir Dimić je rešenjem Velikog personalnog veća 24. novembra 2006. godine... Odnosno, utvrđeno je da postoje razlozi iz člana 27. stav 1. i 2. i člana 55. stav 2. Zakona o sudijama Republike Srbije da se razreši dužnosti. Ovde nije u pitanju loše obavljen posao sudije, već nešto drugo. Radi se o sudiji koji je bio sudija Opštinskog suda u Kosovskoj Kamenici koji je dislociran u Vranje.
Pomenuti sudija je izabran za sudiju Opštinskog suda u Kosovskoj Kamenici, a zatim Okružnog u Gnjilanu, na predlog UNMIK-a. Dakle, sudija UNMIK-a. To su bili razlozi koji su rukovodili Veliko personalno veće da pokrene taj postupak.
Šta se dogodilo u međuvremenu? Nastale su nove okolnosti. Sedamnaestog februara ove godine neustavno je proglašena nezavisnost Kosova i Metohije. Tog dana sudija Vlastimir Dimić je podneo ostavku, zatražio razrešenje kao sudija UNMIK-a, dakle prestao je da bude sudija UNMIK-a. Nakon toga Vlada na sednici 21. februara, a zatim na sednici 17. aprila donosi sledeći zaključak - sudovi i javna tužilaštva Republike Srbije sa područja Kosova i Metohije čije je sedište privremeno smešteno u druge delove Republike Srbije preuzimaju lica koja su bila zaposlena u sudovima, javnim tužilaštvima privremenih institucija Kosova i Metohije. Dakle, preuzimaju se svi koji su bili u privremenim institucijama Kosova i Metohije. Na osnovu toga, sudije, javni tužioci i zamenici javnih tužilaca su raspoređeni u dislocirane sudove u Vranju. Na osnovu toga je i Vlastimir Dimić raspoređen 1. marta 2008. godine, tako da od tada prima i platu, naravno, takođe u Vranju. Dakle, vraćeni su svi u pravosudni sistem Srbije, u sudove koji su na teritoriji Republike Srbije.
U čemu je problem? Problem je u tome što je sada potpuno nova situacija, mi razmatramo jednu odluku iz 2006. godine, koja je 2008. godine urađena na drugačiji način, odnosno zaključkom Vlade taj sudija, i ne samo taj sudija, nego su sve sudije koje su bile u privremenim institucijama Kosova i Metohije uključene u pravosudni sistem, svi su preuzeti od 1. marta 2008. godine i primaju platu. Šta se onda događa sa tim sudijama? Oni razlozi koji su postojali više ne postoje.
Iz tih razloga, a da ne bismo napravili grešku, ja tražim da se o ovome posebno izjašnjavamo. Naravno, ima još vremena do izjašnjavanja da se sagledaju sve pravne činjenice, da ne bismo napravili grešku bilo koje vrste, dakle, da mi napravimo grešku i da ostavimo nešto što ne treba, ili da napravimo grešku na štetu tog čoveka, ako su svi ovi podaci, a imam obaveštenje da je to dostavljen zahtev i Odboru za pravosuđe sa kompletnom dokumentacijom. Mislim da treba iskoristiti ovo vreme do glasanja da se dobro rasprave sva ta pitanja i iz tih razloga tražimo da se o sudiji Vlastimiru Dimiću posebno glasa u danu za glasanje. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 103. stav 1. Poslovnika. Želim istovremeno u vezi s tim da dam i jedno objašnjenje, pogotovo građanima Srbije koji u velikom broju zovu, traže od mene da izađem, da se odredim u vezi s tim.
Zatim, član 104. stav 1, sa ciljem da upozorim da pored dosta njih koji žele da dovedu u pitanje integritet i rad Skupštine, najveća opasnost za ovu skupštinu je kada njeni poslanici dovode u pitanje njen integritet i njeno dostojanstvo.
Želim javnosti da saopštim, dva dana strpljivo čekam, poštujući član 103. poslovnika o radu, koji kaže da govornik može da govori samo o onom što je na dnevnom redu. Dva dana ne mogu da dođem na red. Poslanička grupa SPS-JS dva dana strpljivo čeka da o tome razgovara.
Odgovor građanima Srbije, koji postavljaju i traže da se reaguje u vezi s tim, uz komentar da smo napravili pijacu od Skupštine, tribinu da se gade itd, javno saopštavam, ni ja ni moja poslanička grupa nemamo s tim nikakve veze.
Želim da upozorim takođe građane Srbije, kako naš narod kaže - zasviraj i za pojas zadeni, ovo više nije reklamiranje povrede Poslovnika. Ovo je najgrublje kršenje Poslovnika. Ovo je obesmišljavanje rada Skupštine. Ovde su obesmišljeni svi članovi Poslovnika koji govore o vanrednom zasedanju, o dnevnom redu, o načinu rada, o načinu održavanja reda na sednici itd.
Drage kolege, poštovani narodni poslanici, Srbija je umorna od ovih naših svađa, naših preklapanja. Traži od nas da radimo. Kada počne da se radi, ima posla i za vladajuću većinu, da brani ono što je pričala u predizbornoj kampanji, i za opoziciju da dovodi to u pitanje. Toliko prostora ima za reagovanje i za delovanje svih.
Ovo, draga gospodo, vodi blokadi ne skupštine, vodi blokadi Srbije. Ako Skupština ne radi kao najviši zakonodavni organ, a ovo nije rad, ko to onda umesto Skupštine treba da radi? Dao sam objašnjenje zbog čega se dva dana ne javljam za reč i neću se javljati sve dok ne bude došlo na dnevni red.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Istovremeno, još jednom pozivam sve da se okrenemo radu u Skupštini. Opoziciji da s pravom kritikuje i da postavlja pitanja, da traži odgovore. Svako pitanje ima pravo, ali kada se 50 puta isto pitanje postavi, to onda više nije pravo, to je zloupotreba. Još jednom poziv, dajte da radimo, Srbija od nas očekuje da radimo. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, uvaženi predstavnici Vlade Srbije, sporazum, da pojednostavim, o saradnji u oblasti gasne i naftne privrede je potpisan 25. januara 2008. godine u prisustvu najvišeg državnog vrha zemlje Srbije.
Bilo je krajnje vreme da Srbija da svoj sud o tome ratifikacijom ovog sporazuma u Narodnoj skupštini. Mnogo vremena je prošlo, mogu se dovesti u pitanje rokovi za realizaciju sporazuma, može čak da se dovede u pitanje i poverenje u Republici Srbiji da li je stvarno ozbiljna u svojim namerama kada nešto pregovara, kao naravno i da li je spremna da izvršava sve svoje međunarodne obaveze.
Kada je u pitanju ovaj sporazum, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS-Jedinstvena Srbija, moj prijatelj Dušan Bajatović, veoma detaljno je razjasnio suštinu podrške SPS ovom sporazumu. Ja ću samo u nekoliko rečenica ponoviti stav SPS.
Poslanička grupa SPS-Jedinstvena Srbija će glasati za ratifikaciju ovog sporazuma. Naravno da je na prvom mestu ekonomski značaj, ali se ne stidim da kažem ni da je politički značaj, jer pravimo sporazum sa jednom nama prijateljskom zemljom, kojoj smo zahvalni na podršci u borbi za zaštitu nacionalnih i državnih interesa koju je Srbija vodila i vodi.
U izradi tog sporazuma, u pregovorima SPS nije učestvovala, kao što nije učestvovala ni u onome o kojem smo razgovarali prethodna dva dana, ali će svakako stati iza toga.
Očekujem i verujem da će ogromna većina poslanika Narodne skupštine podržati ovaj sporazum odnosno glasati za njegovu ratifikaciju.
I to je ono za šta se takođe zalaže SPS da, kada su u pitanju strateška pitanja Srbije, da se od strane svih relevantnih političkih faktora postigne što veći, po mogućstvu najveći stepen jedinstva jer je to u interesu i Srbije i građana Srbije, kao što smo se zalagali i prilikom ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Samo ću nekoliko detalja izneti. Ako se ima u vidu energetski značaj ovog sporazuma, ako se ima u vidu da će sprovođenjem sporazuma doći do povećanja energetske sigurnosti kroz stabilno i kontinuirano snabdevanje, kroz obezbeđivanje sigurnih i dovoljnih količina energije u dužem vremenskom periodu, onda je to jedan veoma veliki razlog da se glasa za ovaj sporazum.
Sve ozbiljne zemlje sveta u prioritetima delovanja svoje vlade stavljaju obezbeđivanje energetske sigurnosti za tu državu, jer bez toga nema ni ekonomskog, ni privrednog, ni bilo kog drugog razvoja.
Naravno, kada je u pitanju sporazum, kada se gledaju njegovi detalji, kada se gledaju delovi, sigurno da ima i primedbi, i mi bismo imali primedbu.
Mi bismo voleli više da kad je odnos u Naftnoj industriji Srbije 51 prema 49, voleli bismo da je obrnuto, da je država ostala vlasnik 51%, a NIS 49. Ali, kada posmatramo celinu, kada posmatramo kompletan sporazum, možemo doći do zaključka da u početku dobijamo malo, ali u dužem vremenskom periodu dobijamo mnogo.
Izneo sam samo jedan detalj koji govori o energetskoj stabilnosti. Ako posmatramo drugi deo koji se odnosi na tranzit i isporuku gasa koji će ići kroz Srbiju, kroz izgradnju gasovoda, kroz investicije u vezi sa tim, dolazimo do još jednog razloga koji nas upućuje da treba glasati za.
Naime, Srbija se dovodi u situaciju da joj se poboljšava strateški položaj, Srbija postaje strateški partner i Evrope i Rusije. Isporuka ovog gasa nije samo za Srbiju nego za Evropu, ovo je i evropski gasni aranžman.
Stoga mi se čini da, pored toga što će imati svojih prednosti kroz naplatu takse, pominju se cifre od 200 miliona evra, umesto toga što smo plaćali 60 miliona evra Mađarskoj za tranzit gasa, želim da još jednom pomenem, ovo je i strateški i položaj i strateško partnerstvo.
Zato bi, čini mi se, bilo značajno realizovati član 5. sporazuma, koji govori o obavezi i jedne i druge vlade da učini sve da ovaj gasovod dobije status projekta transevropske energetske mreže i naravno da koristi sve one pogodnosti koje to sa sobom nosi.
Kada se tome doda mogućnost gasifikacije cele Srbije, ministar energetike i rudarstva gospodin Petar Škundrić je izneo detaljne podatke koliko je to sada, a koliko mogućnosti postoje kada se to završi 2015. godine. Kada se tome doda ekonomski i privredni značaj, odnosno značaj za ekonomski i privredni razvoj, i posebno želim da istaknem da je to najveća kapitalna investicija u Srbiji, a to je nešto za šta se SPS veoma zalaže i za šta će učiniti sve da se realizuje.
Šta znači najveća kapitalna investicija u Srbiji? Znači da će Srbija da radi, da će Srbija da se gradi, da će da zapošljava veliki broj radnika, a to je ono što joj je najpotrebnije danas, a posledica toga je, naravno pozitivna posledica, bolji život građana.
Iz svih tih razloga koje sam napomenuo, a napomenuo sam samo deo razloga koji nas upućuju da glasamo za ovaj zakon o ratifikaciji, ponavljam da će poslanička grupa SPS - Jedinstvena Srbija u danu za glasanje glasati za ovaj zakon, odnosno za ratifikaciju sporazuma o saradnji u gasnoj i naftnoj privredi sa Rusijom. Hvala lepo.
Dame i gospodo, takođe se pozivam na članove 225. i 226.
Nije moje da dam validan odgovor, to će učiniti Ministarstvo prosvete, ali želim, radi javnosti, bez politizacije, da dam još neke činjenice. Očekivao sam da će reagovati kolege iz DSS s obzirom na to da je ta odluka doneta 2007. godine.
Samo nekoliko činjenica. Vlada Srbije je 2001. godine priznavala diplome koje je izdavao Unmik. Godine 2007. Vlada Srbije je promenila tu odluku. Zašto? Zato što je Unmik 2003. godine promenio sistem obrazovanja. Dakle, ovde treba doći samo još do tih nekoliko činjenica – da li je postupljeno po zakonu. Znajući i verujući gospodinu ministru, jeste postupljeno po zakonu. Da li je to za dalju priču, o tom potom.
Dakle, zbog čega je tako? Iz prostog razloga, što ministarstvo ne može da nostrifikuje nešto što nije u skladu sa zakonom, što nije u skladu sa propisanim obrascima. Promenjen je sistem samostalnog obrazovanja 2003. godine i to je pravi razlog. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsednice, gospodo iz Vlade, ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u stvari, Srbija počinje sveobuhvatne pripreme za ulazak u Evropsku uniju. Kažem da je to tek početak priprema, jer očigledno, a videli ste i danas u toku rasprave da Srbiji predstoji jedna velika diplomatska bitka dok se taj cilj ne ostvari.
Ovaj sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nije samo jedan od prioriteta i dela programa Vlade koji čini SPS, to je jedan od prioriteta građana Srbije koji žele u ogromnom broju da Srbija uđe u Evropsku uniju. Naravno, Sporazum je strateški značajan za Republiku Srbiju i važan je za dalji ekonomski, privredni i ukupan društveni napredak naše zemlje. Neću ovde više govoriti o značaju svega toga, toliko se čulo o tome.
Želim da ukažem na dve stvari. Prvo, da podsetim, šef poslaničke grupe SPS-JS, gospodin Branko Ružić, izneo je stav poslaničke grupe o ovom pitanju, odnosno poslanička grupa SPS-JS će glasati za ratifikaciju ovog sporazuma, iako mislimo da imaju dve manjkavosti, od kojih jedna uz dobru volju može da se ispravi. Trudiću se vrlo konkretno da kažem, mislim da je ovo veoma ozbiljno pitanje, a Srbija je umorna od podela, svađa, mitinga i ostalog.
Šta je to na šta želim da ukažem?
Jedna manjkavost na koju ukazujemo, to je ono što zaokuplja pažnju naše javnosti već mesecima, a to je famozni član 135. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Moj utisak je, bez pretenzije da presuđujem, da je ovde najveći problem u tome članu. Oni koji su bili u Vladi, a sada su u opoziciji, očigledno nemaju primedbi na tekst Sporazuma, na sadržaj Sporazuma, jer su ga dve Vlade, uz eksperte, posle dve godine pregovora, utvrdili, usvojili i parafirali. To je tekst, sadržaj Sporazuma. Iz toga izvlačim zaključak da nema primedbi na sadržaj Sporazuma.
Danas sam imao priliku da čujem i od najveće opozicione stranke da bi, kada bi se usvojio amandman, postojao maltene opšti konsenzus.
Želim da upozorim, kao narodni poslanik, da ulazak u Evropsku uniju nije ničija privilegija, nije parče nikoga, to je želja građana Srbije, ko god da je na vlasti mora da ostvari, a veština onih koji su na vlasti je da to urade na najbolji mogući način, poštujući i čuvajući do kraja nacionalne i državne interese Srbije.
Mislim da ima prostora da se o ovom veoma važnom pitanju postigne mnogo veći, da ne kažem veliki, konsenzus.
Srbiji je potrebno sloge, okupljanja. Srbiji je potrebno da se što više ujedinimo oko strateških ciljeva Srbije, pogotovo u nacionalnom i državnom interesu, a nacionalni i državni interes Srbije jeste ulazak u Evropsku uniju i treba svi pomalo da učinimo napora da do toga dođe. Evo, kako to mislim.
Poznato je po međunarodnom pravu, Bečka konvencija, da svaka država prilikom ratifikacije sporazuma može da usvoji, kako se to kaže, interpretativnu izjavu kojom ona stavlja do znanja kako tumači pojedine odredbe sporazuma. Opet podsećam, ne menja se sporazum i ne može da se menja. Srbija samo iskazuje jasan stav kako ona tumači član 135. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Mislimo da je to važno pitanje.
Ovakva izjava koju bi Skupština trebalo da usvoji, i te kako bi dobrodošla onim članicama koje nisu priznale Kosovo, a takva izjava, koja je inače jednostrana, sigurno ne obavezuje one koji su već to uradili, ali obavezuje Srbiju i državne organe Srbije i sve one koji vode Srbiju. Bez pretenzija da to bude neko rešenje, bez određivanja da li ima neko bolje, prosto nudim kao inspiraciju da taj tekst izjave, kako god on da glasi i ko god da ga podnese, a mislim da bi najbolje bilo sesti i zajednički doći do jedne, važno bi bilo da sadrži dve rečenice.
Prva: ''Republika Srbija razume ovaj sporazum kao akt kojim se priznaje suverenitet Srbije na čitavoj njenoj teritoriji i poštuje njen integritet u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244.'' Druga: ''Ukoliko bi uslov za pridruživanje Evropskoj uniji bio odustajanje Srbije od prethodno navedenog stava, Srbija se više ne bi smatrala obaveznom odredbama Sporazuma i on bi za nju prestao da važi.''
Ove dve rečenice, kao inspiracija, ne kao konačno rešenje, za to je potreban dogovor, a treba učiniti šta god još može da se do njega dođe, mislimo da je vrlo važno da Srbija pošalje takvu poruku Zašto mislimo da nije sporno? Pa, nema te političke stranke ovde ili bar ogromne većine koja nije saglasna da je Kosovo sastavni deo Srbije, da nikada ne može biti drugačije.
To je politika. Ako je to tako, onda ne smeta da postoji jedna takva izjava. Ne remetimo ništa Sporazum, jer se ne menja Sporazum, ali se Srbija jasno deklariše kako ona tumači tu odredbu Sporazuma i to ništa nije zabranjeno. Srbija, takođe, vodi, i dobro je da vodi, ne sme da odustane od toga, jednu diplomatsku akciju u Generalnoj skupštini da Međunarodni sud pravde da svoj sud.
Ovo je važno i zbog Srbije i zbog međunarodne zajednice. Kada bismo to prećutali postoji opasnost da ljudi pomisle da Srbija, eto, od toga nečeg odustaje, a siguran sam da svi mislimo da važe sve one rezolucije, sve one svakodnevne izjave, da Srbija od toga ne odustaje.
Dakle, ponavljam, mislim da bi u vidu interpretativne izjave, koja sadrži ove osnovne elemente, bilo još bolje i jasnije, jer imamo priliku ne da ljudi menjaju Sporazum u EU, nego – tumače ga na svoj način.
Dajte da kažemo kako ga mi tumačimo na naš način. Mislim da još ima vremena da se oko toga porazgovara. Ovo je važno pitanje za Srbiju da se sa što većim konsenzusom okrene ka tome. Ne može Srbija ući u Evropu nikada podeljena, pocepana, posvađana i sve ostalo. Treba svi da učinimo pomalo da se do tog jedinstva, koliko je moguće, dođe.
Samo kratko, još jednu manjkavost na koju smo mi upozorili, a koja nije bila mnogo prisutna u javnosti, nekako se na nju nije osvrtalo. Želim zbog javnosti i zbog onih koji su ovakav sporazum radili da tražim da se ipak javnosti detaljnije to objasni.
Naime, članom 53. Sporazuma šta se dogodilo? Naša strana, obe Vlade koje su pregovarale, prihvatila je odredbu Sporazuma koja preduzećima u EU daje pravo sticanja vlasništva nad nepokretnostima, što je, donekle, manje bolno, ali daje pravo sticanja javnih dobara tj. prava korišćenja prirodnih bogatstava jednako kao i srpskim privrednim društvima, što je i bolno i tragično, i to, što je još gore, pre ulaska u EU.
Mislim da je tu moralo da se pozabavi malo više, da se što više sačuva ono što je u ovoj državi, jer imamo situaciju, pratite, ako je tačno objasnite, ako nije ispravite me, sve države koje su postale nove članice EU isključile su pravo preduzeća iz EU da stiču njihova prirodna bogatstva, poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište najmanje sedam godina od momenta ulaska u EU. A čak, ako se ne varam, Hrvatska je potpuno isključila to pravo. Koji su razlozi da je Srbija jedina prihvatila, prilikom pregovora obe Vlade, da se to omogući odmah po stupanju na snagu Sporazuma, dakle, pre ulaska u EU?
Mislimo da je ovo pitanje, takođe, veoma važno, bez obzira što nije izazvalo toliko pažnje u javnosti kao ovo prethodno i da će naša država morati da preduzme veoma ozbiljne mere kako da u takvoj situaciji, u tim nastalim okolnostima, sačuva ona prirodna bogatstva koja ima. A znamo samo detalje da su velika poljoprivredna zemljišta pokupovali tajkuni i ako se to omogući ljudima iz EU, odosmo.
Dakle, pred Vladom će stajati, pred državom će stajati obaveza kako da omogući sprovođenje ovoga, a da pri tom svojim zakonodavstvom zaštiti ta sva bogatstva koja ima ova zemlja.
Zaključiću na kraju, mislim da su to dve manjkavosti o kojima sam govorio.
Jedna, podsećam, još može da se ispravi, a ovo drugo u narednom periodu sopstvenim zakonodavstvom država će morati da povede računa kako da zaštiti ta bogatstva.
Vraćam se na početak, iz svih tih razloga o kojima sam govorio, a imajući u vidu da je velika želja građana Srbije, što je normalno, da uđu u EU, da se Srbija razvija, da radi, da se zapošljava, da živi bolje, to što oni žele je obaveza svih nas da im omogućimo na najbolji mogući način, čuvajući pri tom državne i nacionalne interese Srbije. Ponavljam, SPS insistira da se oko toga još razgovara, ali će glasati za ovaj sporazum. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam izrazio nikakve strahove, ne plašim se, za mene nema dileme. Nisam govorio ni suprotno onome što je Vlada predložila.
Izneo sam stav svoje partije, ali sam izneo i kao narodni poslanik šta mislim da može još da se učini. A zašto nisam govorio i suprotno onom što je Vlada predložila?
Ako ste imali priliku da vidite, u Rezoluciji o KiM Vlada je predložila neku izjavu te vrste, interpretativnu izjavu.
Pri tom ni sa kim u sukobu nisam ako kažem da bi ta interpretativna izjava mogla da bude sad, prilikom usvajanja ovog sporazuma. To nema nikakve veze sa tim da li priznajemo nezavisnost KiM ili ne priznajemo, bar nemojte to spočitavati, nikakve veze sa tim nemamo.
Niti smo učestvovali u izradi ovog sporazuma, niti smo učestvovali u pregovorima, niti smo ga u konačnom tekstu usvajali. Mi samo kažemo takav kakav je usvojen, šta smatramo šta je njegova manjkavost.
Dakle, nisam u sukobu ni sa partijom, ni sa predlogom Vlade.
Ako vi mislite da je sukob pozivati, koliko god može da se pozove, na dogovore, pozivati na to da se uskladi što god može da se uskladi, onda sam očigledno pogrešno protumačen. Hvala lepo.
Molim da se javno razjasni jedno pitanje vezano za član 8. Pretrčalo se kod člana 8. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, imam za vas jedno direktno pitanje u odnosu na ovaj zakon o teritorijalnoj organizaciji koji govori o naseljenim mestima, i drugo pitanje - kakve su mogućnosti da se u toku rasprave to pitanje razreši. Naime, o čemu se radi?
U delu koji govori o naseljenim mestima govori se šta je naseljeno mesto, šta su karakteristike dela teritorije opštine koji može da bude naseljeno mesto itd. Da li ste prilikom izrade ovog zakona o teritorijalnoj organizaciji konsultovali postojeće opštine u Srbiji? Drugo pitanje, da li je u tim raspravama konsultovana Opština Lazarevac? Treće pitanje, još 2003. godine SO Lazarevac je uputila inicijativu za utvrđivanje novih naseljenih mesta i brisanje starih. Tada je iz Vlade stiglo pismo, odgovor da je inicijativa prosleđena Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu, i na tome se stalo.
O čemu se radi? U delu koji govori o naseljenim mestima i katastarskim opštinama na teritoriji opštine Lazarevac stoji jedno naseljeno mesto koje ne postoji 10 godina. Vi znate da se zbog širenja kopova "Kolubare" Lazarevac u toj opštini degradiraju ogromne površine zemljišta, raseljavaju se čitava domaćinstva, pa i naselja. Tako je naselje Sakulja prestalo da postoji pre 10 godina.
S druge strane, imate novonastalo naselje koje se zove Novi Medoševac. Ima čak i predlog opštine kako, zbog čega taj naziv. Radi se o ljudima koji su iz jednog drugog sela, Medoševac, raseljeni na drugu teritoriju Opštine Lazarevac. To je naselje koje je formirano, koje ima svoju infrastrukturu, ima opremljene i izgrađene objekte za stanovanje. Sve objekte za zadovoljavanje potreba stanovnika ima. Oni su tražili da se uvrsti naseljeno mesto Novi Medoševac, jer ne postoji.
Sa jedne strane, u zakonu stoji naseljeno mesto Sakulja, koje ne postoji, a sa druge strane, Novi Medoševac postoji, ali ga nema u zakonu. Molio bih da u interesu tih građana odgovorite na pitanje kakve su mogućnosti da se izvrši korekcija, jer ako se to ne uradi u toku usvajanja zakona, onda je procedura opet ista kao i 2003. godine – da SO pokrene inicijativu za promenu, pa onda dođe u Vladu, Vlada dostavi Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu, opet stoji tamo nekoliko godina itd.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se povodom amandmana koji je naš drug Vidoje Jovanović podneo na Predlog zakona o lokalnoj samoupravi.
Neću da oduzimam vreme, iako bih imao mnogo komentara. Vidim, gospodine predsedniče, da ste se namrštili kada je Željko Vasiljević rekao da se nekulturno ponaša potpredsednik Skupštine... A izašao je predsednik? Oni svi odoše, i predsednik, i ovaj potpredsednik, svi odoše. I vreme je da odu.
Prema tome, kada se već govori... Pa šta je tu ružno, ako je tačno, a jeste tačno... Završiću polemiku porukom - dragi druže Vidoje Jovanoviću, ako ti je ovo konkurencija u Ljuboviji, bićeš sto godina predsednik opštine Ljubovija.
Ovde je suština u tome da svako ima pravo na politički stav i to je legitimno. Neko ima pravo da se zalaže za deprofesionalizaciju, neko za profesionalizaciju; neko ima pravo da se zalaže za depolitizaciju, a neko za politizaciju, sve je legitimno.
Ovde je bitno da se razjasni ta priča vladajuće većine kako je koncept profesionalizacije i depolitizacije nešto što je najbolje. To je samo gola priča. Razlog zbog čega sam izašao je upravo taj. Bolje je pošteno reći, onaj ko dobija vlast, neka postavi sve na sve funkcije; kada bude neko drugi došao, neka taj drugi postavi sve. Ovako obmanjivati javnost Srbije kako smo mi za neku veliku demokratiju kroz depolitizaciju, profesionalizaciju, a da pri tome ne urade na nivou Srbije, to je smešno.
Molim vas, formirajte kako je formirana vlast u Srbiji, kao feudi, ministarstvo jedno, jedna stranka i sve po vertikali tako, sve pripada toj stranci.
Sećamo se priče povodom Zakona o državnim službenicima ovde, kada se takođe na velika zvona pričalo o tome kako će da se uvede depolitizacija, profesionalizacija, konkursi itd. Kada je Vlada stupila na dužnost prvi zakon koji je ponudila Skupštini, umesto Ustavnog suda, bio je o tome da se odloži njegova primena, jer im ne odgovara. Već su imali mnogo konkursa, ljudi su učestvovali na konkursu, ali im ne odgovara da izaberu one koji su se javili. Šta je bilo? Skupština je, naravno, voljom vladajuće većine, usvojila da to ne važi sada dok su oni na vlasti, nego će to da važi kada neki drugi budu došli na vlast. Ovo je ta prevara, građani Srbije – to se odnosi, kako oni kažu, samo na one druge, a kada smo mi na vlasti na nas se ne odnosi. Sećate se, izmeni se Zakon o državnim službenicima i postaviše se silni državni sekretari i sada ima više državnih sekretara nego pomoćnika ministara, a pomoćnika ministara više ni bog ne zna koliko ima.
Prema tome, suština je bila u tome da se pošteno kaže, i to je legitiman stav, mi smatramo, tamo gde je neka većina, izvolite, nosite odgovornost za funkcionisanje te opštine, ostavite vaše, a kada bude bila neka druga, to je sada vaše pravo.
Nemojte ovako da pričamo kako je depolitizacija i profesionalizacija nešto sjajno, lepo, ali kada god treba nas da zakači, onda to ne važi, jer ćemo to da pomerimo do sledećih izbora.
Još jednom želim da upozorim javnost, ne poslanike Narodne skupštine, na opasnost amandmana Odbora za lokalnu samoupravu, koji bukvalno sprečava Srbe u svim mešovitim sredinama gde su oni manjina da uopšte uđu u skupštinu opštine.
Podsećaćemo i Skupštinu i javnost, sve dok se ne suočimo u jednoj ozbiljnoj raspravi, šta znači prirodni prag. Na nivou države on je potpuno normalan i to je nešto OK, ali na nivou lokalnih samouprava nacionalne manjine su većine, a tamo su manjina pripadnici većinskog naroda. Njima ne važi prag. Njima je pet posto, a sada im se povećava na sedam posto. Ko to i zašto želi da isključi iz organa lokalne samouprave one koji su Srbi?
Mi smo uvek ponavljali, nikome u Srbiji ne sme da fali ništa ako nije Srbin. Isto tako, nikome u Srbiji ne sme da fali ništa zato što je Srbin. Prema tome, logičnije je da se na nivou mešovitih sredina uvede srazmerna zastupljenost, onako kako je srazmerno stanovništvo te opštine. Hvala.