Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milisav Petronijević

Milisav Petronijević

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Hvala lepo.

Za koji dan sledi izbor Vlade, Vlada koja će biti i stara i nova. Stara po politici koju će sprovoditi, dakle Vlada kontinuiteta, a nova samo po sastavu. Ono što prethodi kada se formira jedna vlada, to je donošenje Zakona o Vladi i Zakona o ministarstvima koji imaju za cilj da oni koji prave Vladu sačine takvu organizaciju ministarstava i državne uprave koja će na najefikasniji način moći da sprovodi politiku Vlade koja će biti efikasna.

U ovom slučaju, mi nemamo novi izbor Vlade i ministarstava, Zakon o izboru Vlade i ministarstava, mi u ovom slučaju imamo izmene Zakona o ministarstvima i one se mogu, kako bih rekao, podeliti na četiri dela. Prvo, uvode se dva nova ministarstva, ministarstvo za zaštitu životne sredine i ministarstvo za evropske integracije. Drugo, u dva ministarstva se dodaju novi poslovi ili nove nadležnosti, to su Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo spoljnih poslova. U tri ministarstva kratke, ali značajne izmene kada je u pitanju preraspodela nadležnosti i poslova kod ministarstava, odnosi se na Ministarstvo privrede, Ministarstvo energetike i Ministarstvo trgovine i telekomunikacije. Četvrta karakteristika je što se ukidaju dva organa, Kancelarija za evropske integracije i Direkcija za elektronsku upravu. To je otprilike negde sadržina.

Vrlo kratko, uz napomenu da su ovlašćeni predstavnik i moje kolege već dale jasan stav SPS po predlogu ovih zakona. Samo da ponovim da će poslanička grupa SPS podržati predložene izmene iz Zakona o ministarstvima.

Prva izmena kada su u pitanju nova ministarstva odnosi se na osnivanje ministarstva zaštite životne sredine. Moram da kažem da zaštita životne sredine je uvek bila pokrivena kao oblast, ali na različite načine. Ovog puta oni koji prave Vladu izlaze za predlogom da se formira posebno ministarstvo za zaštitu životne sredine i ja želim da dam punu podršku tom predlogu. Zašto? Prvo, ako se ima u vidu zaštite životne sredine u Srbiji, ako se ima u vidu veliki broj problema sa kojima se suočava Srbija u toj oblasti, ako se ima u vidu da se čovek odnosi prema zaštiti životne sredine kao prema zdravlju, ceni je tek onda kada je izgubi, ako se ima u vidu da je na našem putu u Evropsku uniju ovo jedna značajna oblast i gde imamo značajnih i složenih obaveza, veoma je važno da se posebno ministarstvo bavi tim pitanjima. Treba samo napomenuti, mi imamo relativno dobru zakonsku osnovu za tako nešto donetih zakona. Problem je u implementaciji, problem je da nam trebaju projekti, sredstva, akcioni planovi. Treba nam i vremena i plan kako da do toga dođemo. Taj jedan ogroman posao zbog sveta toga, a pre svega zbog značaja koje očuvanje životne sredine ima kada je u pitanju kvalitet života ljudi i zdravlja. Ima puno razloga da se ovo ministarstvo koje pokriva važnu društvenu oblast formira kao posebno ministarstvo.

Drugo ministarstvo koje se ovde predlaže kao novo ministarstvo je ministarstvo za evropske integracije. Ponavljam, ta oblast je bila pokrivena na jedan drugi način. Dakle, ovde se radi samo o tome da se želi podići na nivo posebnog ministarstva poslovi koji nas čekaju kada su u pitanju evropske integracije. Odmah nešto da budemo načisto. Strateško opredeljenje ove Vlade Srbije jeste da se polako priprema, da polako usvaja standarde da uđe u Evropsku uniju. To nije nikakva tajna. Na tom putu naravno da ima mnogo posla, mnogo izazova. Do sada smo otvorili deset poglavlja, dva privremeno zatvorili, čeka nas još dosta posla u toj oblasti, a da bi to dostigli, ne zbog Evropske unije, nama treba taj put zbog toga da preuzmemo, da dostignemo te standarde, taj bolji život u Srbiji po standardima Evropske unije, zato idemo ka tom cilju, vodeći računa o nacionalnim državnim interesima.

Naravno, pored toga, naš interes je i očuvanje dobrih odnosa, dobre saradnje i sa Rusijom i sa Kinom i sa Amerikom i svim ostalim. Ovo je strateško opredeljenje koje podrazumeva veće obaveze na putu ka tome, podrazumeva dosta posla kada je u pitanju komunikacija sa Evropskom unijom i podrazumeva dosta posla kada je u pitanju koordinacija unutar organa u Srbiji. Stoga ima veoma puno razloga da se formira posebno ministarstvo za evropske integracije.

Vrlo kratko kada je u pitanju samo nove nadležnosti, već moj kolega je rekao, značajna je jedna nadležnost koja se dodaje tako da kažem, Ministarstvu spoljnih poslova, a to su nove nadležnosti kada je u pitanju razvojna saradnja i humanitarna pomoć i kada je u pitanju obezbeđivanje učešća civila u multinacionalnoj operaciji … da se stvori jedan zakonski osnov, da se stvore akcioni planovi, da se na jedan institucionalan način reše veoma važna pitanja koja Srbija ima u ovoj oblasti.

Na kraju još jednom da ponovim poslanička partija Srbije će podržati izmene i dopune predloženog Zakona o ministarstvima i izvinjavam se što sam govorio samo o tački dnevnog reda. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministri sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, želim da se pridružim osudi koju je Ženska parlamentarna mreža uputila povodom izjave poslanika Zorana Živkovića. Pitam, mogu li i ja kao muškarac da osudim takvu jednu izjavu?

Danas je na dnevnom redu predlog za potvrđivanje 21 sporazuma iz više oblasti, ali koji govore o jednoj činjenici, o jednoj konstataciji. O povećanom međunarodnom ugledu Republike Srbije i njenom sve većem značaju u međunarodnim odnosima.

Jedan od spoljnopolitičkih ciljeva naše države je jačanje bilateralne saradnje sa što većim brojem država i evropskim, ali i vanevropskim. To osnaživanje našeg međunarodnog položaja sprovodimo i kroz bilateralne sporazume o različitim vidovima saradnje, pri tome imajući u vidu da je svaki dalji korak u saradnji obično omeđen postojanjem viznog režima. Ja ću se na kratko zadržati samo na ovih osam sporazuma koji govore o toj oblasti, a moje kolege će dati stav SPS o svim ostalim sporazumima.

Dakle, ako se ima u vidu da je svaki dalji korak u saradnji obično omeđen postojanjem viznog režima, onda je i pitanje ukidanja viza, počev od diplomatskih i službenih, preliminarno pitanje za širenje bilo kog oblika međunarodne saradnje.

Govorim ovom prilikom o osam potpisanih bilateralnih sporazuma iz oblasti međunarodnih odnosa koje Narodna skupština treba da ratifikuje. Tri sporazuma je Vlada Republike Srbije potpisala sa vladama Savezne Republike Nemačke, Republike Francuske i Republike Portugal, a odnose se na zapošljavanje članova porodica diplomatskog i konzularnog osoblja. O čemu se radi? Ovde se ovim sporazumima na bazi reciprociteta, a znamo da je osnovni kriterijum u bilateralnim odnosima reciprocitet, dozvoljava obavljanje plaćene delatnosti članovima porodica diplomatskih i konzularnih predstavnika u zemlji u kojoj se nalaze. Naravno, pri tome se primenjuju pravila struke i radno-pravni propisi koji su na snazi u toj državi.

Ovaj oblik bilateralne saradnje sa tri veoma značajne evropske države za Srbiju imaju veliki značaj. S jedne strane, produbljuje se već ostvarena dobra saradnja po brojnim pitanjima iz naših bilateralnih odnosa. S druge strane, posmatramo i šire, u kontekstu pozicije Srbije za pristup članstvu u EU. Inače, Srbija ima bilateralnih sporazuma sa 16 država ovakvog tipa. U suštini, ovde ne samo da se omogućava ovim sporazumima zapošljavanje članova porodice diplomatskog i konzularnog osoblja, već se na neki način, odnosno na vrlo konkretan način ograničavaju i privilegije i imuniteti kada su u pitanju aktivnosti vezane za obavljanje plaćenih delatnosti, a koje bi inače pripadale prema bečkim konvencijama o diplomatskim i konzularnim odnosima.

Šta želim da kažem? Ima se u vidu takođe da u mnogim porodicama supružnici teško prihvataju da napuste posao da bi otišli sa supružnikom u zemlju gde treba da bude diplomatski predstavnik. To je navelo mnoge države, pa i našu, da traže rešenja na ovaj način i u stvari na ovaj način je i nađeno rešenje kroz potpisivanje ovih sporazuma sa zemljama: Nemačka, Francuska i Portugal.

Takođe, na dnevnom redu imamo i pet sporazuma koji se odnose na ukidanje viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša, koji se odnose ne samo na nosioce diplomatskih i službenih pasoša, već i na zvanične predstavnike međunarodnih organizacija koje su akreditovane na teritoriji države druge ugovorne strane, kao i na članove porodica, naravno pod uslovom ako imaju diplomatske službene pasoše.

Sporazum o ukidanje viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša sa pet vanevropskih država, a radi se o Iraku, Indoneziji, Kirgiziji, Tajlandu i Gvatemali, veoma je važan i u pitanju je veliki broj prijateljskih zemalja sa kojima imamo brojne zajedničke interese i na međunarodnom planu. Treba ovde napomenuti kada su u pitanju diplomatski i službeni pasoši da ukidanje viza za diplomate i njihove porodice je u stvari prvi značajan korak u pravcu stvaranja što povoljnijih uslova za dalje unapređenje političkih odnosa i svestrane saradnje u ekonomskoj, kulturnoj, naučnoj i drugim oblastima od međusobnog interesa i značaja i unapređenje u stvari sveukupne saradnje.

Ukidanje ovih viza svakako se može smatrati, veoma je važno napomenuti, korakom bliže ka uspostavljanju bezviznog režima i za sve ostale građane. U tom smislu želim da dam snažnu podršku cilju Ministarstva inostranih poslova koji nam je danas saopšten, a cilj je da se ukinu vize sa što većim brojem zemalja.

Kada su pitanju ovih pet država, konkretno želim još da naglasim da se radi o državama koje su u procesu nezakonitog priznavanja tzv. države Kosovo, da ni jedna od ovih pet država o kojima se danas razgovara nije priznala lažnu državu Kosovo.

Na kraju, Srbija je danas poželjan spoljnopolitički partner, koji može biti posrednik između zapada i Evrope, Rusije i Kine, jer je međunarodni položaj Srbije ojačan dobrim rezultatima i uspehom naše diplomatije, aktivnostima ove Vlade i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, koji uživa veliki ugled. Srbija danas nije objekat u spoljnoj politici, Srbija je danas subjekat. O Srbiji se danas ne razgovara u međunarodnim odnosima, u međunarodnim odnosima danas se sa Srbijom razgovara. Snažna podrška SPS takvom kursu, takvim pravcima u vođenju spoljne politike Vlade i Ministarstvu spoljnih poslova. Hvala lepo.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, ja želim, kada je u pitanju ovaj amandman, a i svi ostali koji se odnose na ovaj zakon, da iznesem stav Poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije, odnosno da tražimo da se ti amandmani ne prihvate. Obrazložiću to na sledeći način.

Amandman na član 1. glasi – briše se. A član 1. glasi da Republika Srbija preuzima obavezu da kao garant izmiri obaveze javnog preduzeća „Elektroprivreda Srbije“ po osnovu zaduženja kod nemačke Razvojne banke u iznosu od 45 miliona evra. Dakle, javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije“ se zadužilo kod nemačke Razvojne banke za 45 miliona evra. Ako bi prihvatili amandman da se briše taj član, onda u stvari ceo Predlog zakona nema smisla.

Šta to znači? Znači – ne daje se garancija. A šta to dalje znači? Znači – nema zajma. A šta još dalje znači – nema zajma jer je uslov da Republika Srbija garantuje za taj zajam koji je uzela „Elektroprivreda Srbije“. A šta još dalje to znači? Znači – nema realizacije veoma životnog i značajnog projekta za jedan dobar deo Srbije van „Elektroprivrede“, a to je modernizacija sistema za otpepeljivanje Termoelektrane „Nikola Tesla A“. Dakle, nema ništa od toga.

Mi smatramo i stava smo da amandman ne treba prihvatiti, a zakon prihvatiti, iz dva razloga. Prvi razlog je taj što je ovo kredit koji je uzet od nemačke Razvojne banke pod veoma povoljnim finansijskim uslovima. Drugi razlog je što su za ovakav projekat modernizacije sistema za otpepeljivanje Termoelektrane „Nikola Tesla“ potrebna velika sredstva, negde oko 55 miliona evra.

Da budemo realni – nema velikih investicionih zahteva bez kredita. A ovaj kredit je finansijski povoljan, bilo je o tome dosta reči i ja ne bih u vezi s tim oduzimao više vremena.

Sama „Elektroprivreda Srbije“ vraća kredit. Država samo garantuje da će ga ona vratiti. Dakle, svi uslovi su veoma povoljni, da ne govorim o kamati, ročnosti, itd.

Šta je meni ovde još važnije od ovoga svega? Da se vratim na ono – nema velikih investicionih projekata bez kredita. A ovaj investicioni projekat – Modernizacija sistema za otpepeljivanje Termoelektrane „Nikola Tesla“ je veoma veliki investicioni projekat. Pouzdano snabdevanje električnom energijom je prioritet u održivom razvoju Srbije. Mi to poštujemo. Ali, pouzdano snabdevanje električnom energijom u skladu sa principima zaštite životne sredine.

Treba javnost da zna, Rudarsko-energetski kombinat, jedan moćan, „Kolubara“ i TENT, velikim angažovanjem ljudi, pre svega zaposlenih, u izuzetno teškim uslovima omogućuju da Srbija obezbeđuje na taj način preko 50% električne energije, i to je rezultat za svaku pohvalu. Ali, postojanje rudarsko-energetskog kombinata „Kolubara“ i TENT Obrenovac ima i za posledicu, a posledica je degradirana životna sredina, i zemlja i voda i vazduh. U pitanju je preko 200 hiljada građana opštine Obrenovac, Lazarevac, Lajkovac, Ub, direktno, a da ne govorim o onima koji su indirektno i nužno je da se taj projekat uradi što pre. Najbolje ti građani znaju kolike su posledice toga što do sada nije bilo.

Da se to uradi ne može bez investicionih sredstava, bez kredita. Da budemo realni, ovaj kredit je finansijski povoljan, vraća ga sama „Elektroprivreda“, a veoma će da znači s jedne strane za modernizaciju tehničko-tehnološkog sistema „Elektroprivrede“, a s druge strane za bolju, zdraviju životnu sredinu jednog ogromnog broja građana sa teritorije jugozapadno i južno od Beograda. Iz tih razloga smatramo da amandman ne treba prihvatiti, odnosno da zakon treba prihvatiti i što pre krenuti u realizaciju tog projekta. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS je saopštila svoj stav preko naših kolega u dosadašnjoj raspravi, odnosno daće punu podršku predlozima potvrđivanja svih šest sporazuma ili ugovora, već zavisi o čemu se radi. Moje kolege su iznele argumentaciju zašto mi to želimo da podržimo, a ja ću se zadržati na samo još nekolik pitanja.
Prvo, kada je u pitanju zajam od Fonda za razvoj Abu Dabija, želim da kažem da taj zajam u iznosu od milijardu dolara, odnosno u protivvrednosti milijardu dolara, posmatram kao domaćinsko poslovanje ili poštovanje, kako god hoćete, Vlade Srbije. Zašto? Zato što uzima jeftin kredit, sa kamatom 2,25% bez bilo kakvih dodataka, da bi vraćala skupe od 6% do 8% kredite ili dolarske kredite ili izvršava dolarske obaveze. To je za mene domaćinsko poslovanje. Zašto? Zato što uzimanje tog kredita za refinansiranje, uzimanje tog kredita da bi se izmirio skup nije povećanje duga. Naprotiv, to je štednja. Taj kredit omogućava da Srbija uštedi 50 miliona dolara.
Šta to dalje znači? To znači da tih 50 miliona dolara, koje bi imale obavezu da vrate strane kredite sa visokim kamatama, može da uloži u kapitalne objekte, u privredni razvoj, u socijalnu politiku ili bilo šta drugo. To je dobro za Srbiju, to je domaćinski. Kao što je potvrda domaćinskog ponašanja i sprovođenje fiskalne konsolidacije u celini, realizacije i ekonomskih reformi. Vlada je postavila mnoge ekonomske ciljeve i sprovela ih.
Izneću samo nekoliko argumenata koji će potvrditi da se i tu domaćinski ponašalo. Dakle, u ovoj godini javni dug je smanjen 650 miliona dolara, deficit je prepolovljen, stanje budžeta umesto očekivanih minus 900 miliona evra je plus 240 miliona evra. Ako se pri tome doda rast BDP, ako se pri tome ima u vidu da umesto očekivanih blizu 80% učešća nivoa duga biće 70 koma nešto, onda su to vidljivi rezultati ove Vlade kada je u pitanju finansijska i ekonomska konsolidacija. Zato i ovaj kredit koji ide u pravcu tome da daljoj fiskalnoj i makroekonomskoj stabilnosti treba podržati, treba dati punu podršku, jer će uticati na unapređenje ekonomske situacije u celini i na ostvarivanje planiranog razvoja.
Druga oblast koja govori o posvećenosti Vlade Srbije je zajam za Kraljevo, za saniranje posledica zemljotresa od 2010. godine, deo koji govori o posvećenosti Vlade socijalnoj politici i životu običnih ljudi, da tako kažem. Radi se o tome da će ovaj kredit omogućiti sređivanje naselja jednog u Kraljevu, koji podrazumeva rušenje 21 stambene zgrade koje su u nepopravljivoj stanju kao posledice zemljotresa, dobijanje stanova u četiri osmospratne zgrade za 366 porodica ili oko hiljadu stanovnika, trajno rešenje stambenog pitanja za te ljude koji će dobiti u vlasništvo stanove približno iste veličine, a oni koji su imali minimum, ispod socijalnog minimum kvadrata, koji su stanovali u stanovima ispod socijalnog minimuma imaće mogućnost da ili zakupe ili otkupe onu dodatnu površinu. Dakle, jedna briga o ljudima koja u svakom slučaju zaslužuje podršku.
Vrlo kratko kada je u pitanju zajam koji se odnosi na podršku malim i srednjim preduzećima, mislim značajan zajam iz prostog razloga, iako je on u stvari podrška komercijalnim bankama da finansiraju pod povoljnim uslovima razvoj malih i srednjih preduzeća, one čak i preuzimaju rizik, mislim da je to veoma bitno u jednom drugom pravcu Vlade, a to je investicija i otvaranje novih radnih mesta. Zato ga treba podržati, jer mala i srednja preduzeća su glavni izvor zaposlenosti i ekonomskog rasta, i dalje će biti tako. Na njima se gradi ekonomska snaga, podiže preduzetništvo, otvaraju se radna mesta, što je i dalje uvek glavni i prioritetni cilj u ovoj Srbiji, doprinosi se rastru BDP, koji, kao što vidimo, uspešno ide ka trojci.
Dakle, vrlo je važno dati podršku tom zajmu da bi se podsticao razvoj malih i srednjih preduzeća. Ono što je još važnije je što je ovde polovina predviđena da se pod najpovoljnijim uslovima omogući mladima da mogu da osnivaju mala i srednja preduzeća. Zašto je to bitno? Bez obzira što je stopa nezaposlenosti smanjena, ipak je najveći broj mladih nezaposlenih. Zato treba dati punu podršku i ovome. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, kolege narodni poslanici, amandman kolege Aleksandra Martinovića na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju odnosi se na produženje roka za završetak studija svima onima koji su upisali pre stupanja na snagu novog Zakona o visokom obrazovanju, dakle, po tom nastavnom planu i programu, pod tim uslovima i pod tim pravilima.
Predloženi zakon je sadržao samo odredbu da se to odnosi na studente osnovnih studija. Amandman kolege Martinovića je predložio da se produžetak roka za završetak studija po tom nastavnom planu i programu odnosi i na studente magistarskih studija i na studente doktorskih studija. Vlada je prihvatila taj amandman. Odbor za obrazovanje je prihvatio taj amandman. Želim da vas obavestim da ću i ja da ga prihvatim u danu za glasanje, a želim i da obrazložim.
Takav amandman skoro isti je podnela i poslanička grupa SPS. Šta je nama bitno? U načelnoj raspravi o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju poslanička grupa SPS, dajući punu podršku predloženim izmenama zakona, je istakla i zahtev da se u delu koji se odnosi na produženje roka za završetak studija po starom nastavnom planu i programu, uslovima i pravilima koji se odnose na studente osnovnih studija, istakli smo zahtev da se to odnosi i na studente magistarskih studija i na studente doktorskih studija, i na taj način obezbedili da se ravnopravno odnosi na sve. Taj zahtev smo iskazali kroz amandman koji smo podneli.
Imajući u vidu da je usvajanjem ovog amandmana gospodina Martinovića naš zahtev ispunjen, a to nam je suština, dakle, omogućeno je ovim amandmanima da se to isto pravo odnosi i na studente magistarskih i na studente doktorskih studija, mi smo zadovoljni. Nas interesuje suština, a suština, ono što sam već iskazao, taj naš zahtev da se odnosi i na studente magistarskih, doktorskih studija je usvojen.
Iz tih razloga mi iskazujemo zadovoljstvo i podržavamo taj pristup Vlade koji je uvažio zahteve, čak ne samo i naše poslaničke grupe, nego velike većine poslaničkih grupa i mislim da je to najbitnije. Uvažen je zahtev da se odnosi na sve studente i to je razlog zbog čega treba podržati ovo.
Na kraju, želim tim studentima, svim studentima, a pre svega građanima Beograda, Beogradu i Srbiji da čestitam današnji dan, Dan oslobođenja Beograda od Nemačkog okupatora 1944. godine. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovana potpredsednice Vlade sa saradnicima, moje kolege narodni poslanici i narodne poslanice, ja ću u ime poslaničke grupe SPS da iznesem stav povodom Predloga zakona o sistemu plata u javnom sektoru.
Imajući u vidu značaj tog zakona, detaljnije ću se na tome zadržati. Imajući u vidu značaj i drugog Zakona o opštem upravnom postupku, o njemu će moj uvaženi kolega Neđo Jovanović govoriti kasnije. Tako da, u celini vrlo precizno i vrlo jasno saopštimo stav SPS o oba zakona.
Kada je u pitanju Zakon o sistemu plata u javnom sektoru, ja želim po ko zna koji put, a ja lično četvrti put u ovoj Skupštini govorim o stanju, neredu kad su u pitanju plate u javnom sektoru i evo još jednom da podsetim. Plate koje su uređene čitavim nizom zakona zbog neujednačenog pristupa u načinu određivanja plata dovode do neujednačenosti u pravima, dovode do nemogućnosti efektivne kontrole, netransparentni i što je najvažnije do jednog nepravičnog ukupnog sistema. To je sadašnje stanje plata u javnom sektoru.
Osnovica za obračun plate nije jedinstvena. Ima ih preko deset, neki čak kažu i 19. Osnovice su različite zavisno od delova javnog sektora. Naravno, i koeficijenti su različiti. Tako osnovica za državne službenike iznosi 17.101 ali ima svoje koeficijente. U organima jedinica lokalnih samouprava 2.278 ali ima drugačije koeficijente. Preko 500 koeficijenata samo ima u sektoru javnih službi, a i u sektoru javnih službi postoji četiri različite osnovice, 2.462 dinara, 2.415, 2.439, 2.392, i da ne nabrajam dalje.
Dakle, propisi su po pojedinim delovima sektora uvođeni i menjani parcijalno i nekoordinirano, neujednačeno i nepravično. Zato danas imamo 70 različitih osnova za naknadu, imamo deset različitih osnovica, rekao sam, neki kažu 19. Imamo preko 900 koeficijenata itd, itd.
Sve to naravno za posledicu ima neujednačenost i nepravednost u sistemu plata u javnom sektoru. Tako i jeste došlo dotle da poslove iste složenosti ili čak istovetni poslovi potpuno u različitim delovima javnog sektora, različito budu plaćeni. Dakle, u jednoj rečenici sam možda mogao reći, jednostavno rečeno – sistem plata u javnom sektoru je potpuno neuređen, potpuno neujednačen i potpuno nepravedan.
E, sad, sada se postavlja pitanje – šta sada sa time da radimo? Ja upravo iz tih razloga, imajući u vidu da već mnogo godina je ovaj sistem ovakav razoren, samo podsećam da Zakon o platama u državnim organima i javnim službama koji funkcioniše preko 15 godina, koji je pokušao to na jedinstven način da reguliše, nije uspeo. Vremenom su od njega pobegli svi.
Jednostavno su utvrđivanje različite osnovice ili različiti koeficijenti i došli smo do ovakve jedne šume neuređenosti, neujednačenosti, nepravednosti. Želim upravo iz razloga što je moja partija i ja lično se dugo zalagali da se uvede red u ovoj oblasti, da se uvede ovaj sistem plata, upravo imajući u vidu da je Vlada izašla sa ovim Predlogom zakona o sistemu plata u javnom sektoru, želim da odam priznanje i podršku Vladi što se uhvatila u koštac sa ovim ogromnim problemom i stavila da tako kažem, pred sebe taj zadatak da ga reši.
Želim da odam priznanje i za to što ova Vlada ima vrlo jasan program reformi, čvrsto ih brani i odlično ih sprovodi. Deo tih reformi je i reforma javnog sektora, a deo pak toga je reforma plata u javnom sektoru. Iz tih razloga, želim da podržim snažno Vladu što je izašla sa ovakvim predlogom zakona. Naravno, sve sa trajnim ciljem kojem Vlada teži, a to je da bude uređena, ekonomski jaka, ali i socijalno pravedna.
Želim da odam priznanje zbog rešavanja dugogodišnjeg problema neujednačenosti, nepravičnosti sistema zarada u javnom sektoru. Kao pripadnik SPS želim posebno da odam priznanje zbog načina dolaženja do rešenja kroz socijalni dijalog jer bez dijaloga socijalnog partnera. Bez društvenog dogovora reforme se ne mogu uspešno sprovesti pogotovo ne u javnom sektoru, ako ne budemo uspeli da reformišemo javni sektor, dovešćemo u pitanje i sve ove druge reforme. To pokazuje i naravno način na koji se došlo do ovog zakona kroz socijalni dijalog, kroz dijalog sa socijalnim partnerima, usaglašene su sve sporne stavke u zakonu i Vlada je pokazala da joj cilj nije predlaganje ovog zakona, nametanje rešenja već da ih zajedno sa socijalnim partnerima, sa drugim učesnicima i predstavnicima u javnosti traži i u tome je kvalitet i vrednost ovog zakona. želim da kažem da bilo koji zakon koji dođe u ovu Skupštinu ako je rezultat dogovora u okviru socijalnog dijaloga, mi ćemo uvek podržati.
Želim da kažem da ova Vlada treba da nastavi na taj način, kroz socijalni dijalog, da dolazi do svih rešenja narednih koja bude nudila u ovoj Skupštini, jer svi smo svesni da su ekonomske reforme u koje smo ušli nužne. Nužne su i socijalne reforme, ali nijedna ni druga ne mogu biti sprovedene i ne mogu biti uspešne ako nisu socijalno pravedne. Dakle, mora da bude i ekonomski održivo, ali i socijalno izdrživo. Prosto želim da pružim podršku Vladi da nastavi, tj. kada se radi o ovom pitanju, da se dolazi do rešenja kroz socijalni dijalog.
Šta je rezultat toga? Dileme su razjašnjenje, a nijedno pravo u ovom zakonu nije umanjeno. Vlada je vodila računa da sva rešenja koja budu, budu istovremeno usklađena i sa Zakonom o radu, kao osnovnom zakonu, sistemskom zakonu i upravo je uspela u tome. Dakle, nijedno pravo nije umanjeno, zarade nisu umanjene i jednostavno niko nije ugrožen, niko nije izgubio. Naprotiv, dobili su u ovom sektoru neka prava koja do sada nisu ni imali. Recimo, regres i topli obrok nisu do sada imali odvojeno od plata, od koeficijenta, već 15 godina. Dakle, iz tog razloga i zbog razloga uvođenja reda u ovoj oblasti, moja puna podrška i očekujem da će se nastaviti tako i ubuduće.
Kada je u pitanju novi zakon, želim samo kratko da kažem da novi zakon uspostavlja jedinstven sistem plata i promoviše socijalno pravedniji model plata zaposlenih u javnom sektoru. Zakon, treba reći i to, ne izaziva nikakve povećane troškove, ni za privredu, ni za građane. Naprotiv, uspostaviće se efikasnija kontrola. Mislim da će posebni efekti biti ovog zakona kod u ovom trenutku najmanje plaćenih delova javnog sektora, a to je socijalna zaštita, obrazovanje, kultura, zdravstvo. Naravno, ne odjednom, ali je vremenom cilj kome se teži, do koga se želi doći.
Zakonom se uspostavlja i jedinstven sistem plata svih zaposlenih u javnom sektoru, postavljanjem opštih načela i principa za utvrđivanje visine plata na jedinstven način. Znate, čuli smo dosta ovde i razgovora i polemike, ovaj zakon ne rešava u celini problem, ali bez ovog zakona se ne može rešiti problem plata u javnom sektoru. On utvrđuje osnovna načela i principe, na osnovu čega će se daljim radom i u vremenu koje je pred nama učiniti da dođe do onoga što se želi, a to je da se za isti rad dobija ista plata, ili približno isti rad – približno ista plata. To je krajnji cilj, to je pravedno i tome se teži u okviru ovog zakona.
Kratko samo da kažem kako se u stvari dolazi do osnovne plate po ovom zakonu. Tako što se množi osnovica i koeficijent. E sad, šta je suštinska promena u ovom zakonu? Što je osnovica jedinstvena za sve zaposlene i utvrđuje se za svaku budžetsku godinu Zakonom o budžetu Republike Srbije, naglašavam, uz prethodno pribavljeno mišljenje Socijalno ekonomskog saveta Republike Srbije. Puna podrška, jer nemamo više deset ili devetnaest osnovica, ne znam već koji je broj od toga tačan, već imamo jednu jedinstvenu. Puna podrška i zbog načina na koji se dolazi do ovako jedinstvene osnovice.
Kada je u pitanju koeficijent, u jednoj rečenici, koeficijent je taj koji izražava u stvari vrednost svih zahteva za obavljanje poslova radnog mesta. Ovaj zakon je vrlo precizno, da tako kažem, imajući u vidu da su to osnove, uspostavio raspone, uspostavio platne grupe, platne razrede. Raspona platnih grupa ima 13, a platnih razreda, koliko sam video, čini mi se do devet u okviru iste platne grupe. Uspostavio je kriterijume za vrednovanje poslova i opšte opise platnih grupa, na osnovu kojih će se vršiti razvrstavanje radnih mesta, zvanja i položaja u platnoj grupi, a onda i vremenom, kada neko postiže bolje rezultate ima i mogućnost da se kreće na istom radnom mestu, ali horizontalno prema višim platnim razredima, što mislim da je jako dobro osmišljeno. Naravno, ima 13 platnih grupa, rekao sam već, i do devet platnih razreda.
Takođe, treba naglasiti da zakon daje mogućnost i samostalnost i fleksibilnost u onim slučajevima gde je to nužno da može da se prepozna specifičnost tog sistema i da se kroz korektivni koeficijent, da tako kažem, može uspostaviti pravedniji i pravilniji raspored zaposlenih u javnom sektoru.
Šta je ono što je najbitnije u ovome? Najbitnije je to da u stvari utvrđivanjem jedinstvene osnovice, utvrđivanjem raspona platnih grupa i platnih razreda, novim jednim elementom, a to je uspostavljanje kataloga radnih mesta, što je veoma važna stvar i ogroman posao je uspostavljanje kataloga da bi se mogla pratiti sva ta radna mesta, uspostavljanjem kriterijuma za vrednovanje opštih opisa platnih grupa dolazimo do transparentnijeg, uporedivijeg, kad već mora da se poredi, kao i kontrolisanijeg sistema plata. To je u stvari jedan od veoma bitnih ciljeva ovog zakona. Opet ponavljam, omogućava se da se na pravičniji način vrednuju radna mesta u celom sektoru, odnosno da se omogući pravičnije sprovođenje principa – jednaka osnovna plata za rad jednake vrednosti.
Samo još kratko da napomenem, naravno, ovo je samo osnova, utvrđuje osnovna načela i principe. Posebnim zakonima u oblasti prosvete, zdravstva, kulture, socijalne zaštite, državne uprave itd, donošenjem tih zakona postići će se u stvari zaokruženi sistem plata u celini.
Kada je u pitanju Zakon o sistemu plata, treba napomenuti još nešto oko čega je bilo dosta polemike u javnosti, a to su naknade plate, dodaci na platu i naknada troškova i drugih primanja. Ja želim u jednoj rečenici da kažem da naknade plata, naknade troškova su potpuno istovetne sa Zakonom o radu. U nekim situacijama su čak i povoljnije. Kad kažem istovetne, mislim da je to veoma važno pitanje, jer jedan od ciljeva Zakona o sistemu plata u javnom sektoru je izjednačavanje plata u javnom sektoru. Na ovaj način, kada se ima u vidu da su sve naknade i plata i troškova potpuno u sladu sa Zakonom o radu, mi u stvari vršimo i ujednačavanje po osnovu prava iz radnog odnosa sa svim zaposlenim, a ne samo u okviru javnog sektora.
Kada sam malopre rekao da ima naknada plata i troškova koje su čak u povoljnijoj poziciji nego što je po Zakonu o radu, evo, samo još jedan detalj. Recimo, povoljnije je kada je u pitanju minuli rad, Zakon o radu je kod poslednjeg poslodavca, dok ovde u upravi, bilo gde.
Šta je još povoljnije? Pripravnost. Zakonom o radu, pripravnost se ne plaća, a ako se pozove na rad plaća mu se kao redovan rad. Po ovom zakonu, pripravnost se plaća 10%, a ako se pozove na rad, obračunava mu se kao prekovremeni rad. To je dakle povoljnije, nego što je po Zakonu o radu.
Šta još želim da kažem? Ovde je nešto što je u ovom zakonu predviđeno, a što do sada nije bilo, a to je dodatak za ishranu i regres. Nije do sada ta mogućnost bila van koeficijenta u okviru čega je to bilo i to već 15 godina. Dakle, to je ono što je povoljnije u odnosu na ranije. Na kraju sve druge naknade za vreme odsustva sa rada, bolovanja itd, odmora, potpuno istovetne sa Zakonom o radu i naravno za osnovu imaju obračun naknade koji se odnosi na prosečnu zaradu zaposlenih.
Završiću sa onim sa čim sam započeo. Jedna ogromna neuređenost u ovoj oblasti, jedan nered, ja nisam, napominjao sam mnogo puta u raspravi, nije logično u jednoj državi da pomoćnik ministra ima veću ima platu od ministra, da šef kabineta ima veću platu od predsednika Skupštine, da predsednik Republike ili premijer ima pet stotu, možda po rangu platu, u odnosu na sve, samostalne, nezavisne, bilo kakve druge organe itd. Dobro je da se ova Vlada uhvatila u koštac sa tim, izašla sa ovim Predlogom zakona koji je sad u stvari obaveza za sve one vlade narodne, ja se nadam da će posle izbora biti ista da sprovedu ovo u delo. Podržaćemo Predlog zakona.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko sa saradnicima, uvaženi gosti iz Skupštine AP Vojvodine, dame i gospodo narodni poslanici, predlagači amandmana na član 10. pojednostavljeno rečeno traže da se ne prodaje državno zemljište, odnosno član 10. u dosadašnjem zakonu je glasio da se poljoprivredno zemljište ne može otuđiti.

Ovim predlogom zakona se dodaje jedna rečenica da ostaje da se ne može otuđiti, ali da se pod određenim uslovima koji su utvrđeni ovim zakonom može. O čemu se radi? Prethodno da budem vrlo jasan. Smatram da amandman ne treba prihvatiti, naprotiv, odbiti ga, bez obzira na različita obrazloženja zbog čega smatraju da ne treba otuđivati poljoprivredno zemljište.

Smatram da ovaj predloženi zakon ima tri velike vrednosti nemanja. Polazeći od toga da je poljoprivredno zemljište dobro od opšteg interesa za Republiku Srbiju, dakle prirodno bogatstvo, prirodni resurs to samim tim znači i posebnu vrstu zaštite. Priroda zakona jasno kaže – može se koristiti tako što će se izdavati u zakup i to kroz više formi od onih delova zakupa gde mogu da konkurišu veliki investitori, jer je Srbiji važno da razviju tu prerađivačku industriju u koju može da uloži kapital, od čega će imati vajde ne samo investitori nego i opštine i zapošljavanje ljudi. Nema važnijeg posla nego zaposliti čoveka danas u Srbiji. Mogu da ga zakupe mali, srednji, pa čak i tamo gde se ne koristi tri godine besplatno pet godina. To je prva vrednost.

Druga vrednost ovog zakona je upravo što po prvi put se predviđa prodaja državnog zemljišta, odnosno vlasništvo države malim poljoprivrednim proizvođačima i to pod vrlo preciznim uslovima. Upravo se o tome radi kada se traži da se ne prihvati, odnosno da se briše član 10, da se ne omogući malim poljoprivrednim proizvođačima da mogu da kupe to zemljište, da mogu da ukrupne svoj posed, da mogu da povećavaju prihode, da mogu da budu konkurentniji. Dakle, govori se o porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima.

Usvajanjem ovog amandmana mi ne bi mogli da usvojim narednih pet članova, odnosno kroz član 11, 72a, b, v, g, d, a on je suštinski ključ za ovaj zakon. Da ponovim, fizičko lice može da kupi, državljani Srbije, onaj ko ima registrovano aktivno poljoprivredno domaćinstvo, onaj koji živi na teritoriji te opštine, bilo je tri godine, a sada vidim da je prihvaćen amandman SVM da se poveća na pet, bravo, slažem se potpuno sa tim. Dakle, radi se o onom poljoprivrednom gazdinstvu kome se daje šansa, da ako nema u posedu do 30 hektara da može da kupi najviše do 20 hektara državne zemlje. Čini mi se da ima jedan amandman koji ograničava površinu na 40 hektara. Šta tu ima loše? Šta tu nije dobro za male poljoprivrednike kome očigledno i ovaj zakon želi da podstakne da im pomogne da uvećaju posed, da uvećaju prihod, da budu konkurentniji.

Ponavljam, radi se o fizičkom licu, državljaninu Srbije. Nema blage veze sa prodajom zemlje strancima i to na kraju krajeva ovaj zakon reguliše ako jednog dana ne budemo našli, a uveren sam da ćemo naći izlaz iz onog čuvenog SSP, ovaj zakon se neće pitati šta se toga tiče.

Dakle, kada bi se usvojio taj amandman bila bi onemogućena ova prodaja. Doduše ima još jedan uslov koji može da bude i razlog za smetnju. Ne može da kupi onaj koji nije izmirio svoje obaveze prema državi i tu već prelazim na treću vrednost ovog zakona, zakup i prodaja malim poljoprivrednicima. Vrlo jasno je rečeno kako ne može da se koristi državno poljoprivredno zemljište, ne može da se uzurpira, ne može nelegalno, ne može da se arči itd.

Dakle, iz svih tih razloga smatram da treba odbiti amandman na član 10. Predloga zakona, a omogućiti što ćemo kasnije i videti da se na još precizniji, još bolji način, pod još preciznijim uslovima omogući prodaja malim poljoprivrednicima zemljište državljanima naše države odnosno Srbije. Hvala.
Uvažena predsednice, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću kratko kao nastavak prethodne priče kada je bio amandman na član 10. o amandmanu na član 11. koje smo kolega Đorđe Milićević i ja podneli, Vlada prihvatila i ja želim da se zahvalim Vladi što je prihvatila taj amandman, ali želim i zbog javnosti da kažem  –  a šta je taj amandman tražio pa je Vlada prihvatila.
Naime, član 11. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu govori, uvodi pet novih članova 72. a) b) v) g) d), govori o prodaji, delimičnoj prodaji državnog zemljišta malim poljoprivrednicima ili kako bi mi to možda i smeli da kažemo, zemlja seljacima. Dakle, sa ciljem da pomogne malim gazdinstvima da povećaju svoj posed, da povećaju prihod, da povećaju konkurenciju.
Tačnije, radi se o porodičnim, da tako kažem, gazdinstvima i ja mislim, ja ne razumem, svako naravno ima pravo, ali ne razumem kako neko može biti protiv toga, što država želi da pomogne malim poljoprivrednim proizvođačima?
U okviru člana 11. ima čitav niz uslova koji treba da budu ispunjeni da bi se to poljoprivredno zemljište moglo prodati. Prvi i glavni uslov je da bude fizičko lice, da bude državljanin Srbije, dakle ponovo da nije stranac, da ima aktivno poljoprivredno gazdinstvo tri godine, registrovano, da je stanovnik, kako sam video jedan amandman SVM, pet godina, govori ko ne može da bude taj koji može da kupi zemljište, itd.
Ono što je konkretno predmet ovog amandmana, zakon tu govori i kako mora da se odnosi onaj koji kupuje to zemljište, dakle, da se izbegnu bilo kakve špekulacije. I onda kaže da onaj ko kupuje zemljište, govori se o malom poljoprivrednom proizvođaču, fizičkom licu, ne može da ga otuđi, da u zakup najmanje 10 godina. Čak ja mislim da je bio neki amandman gde se traži i 15, sa čime sam potpuno saglasan. Ali, prošireno je kroz amandman da se to odnosi i na naslednike, dakle ne samo onaj koji je kupac.
Drugi deo amandmana govori o sledećoj stvari. Predlog zakona je predvideo da kupac može u pet, u ratama do pet godina da otplaćuje to kupljeno zemljište. Naš predlog je bio da se poveća na 10 godina i Vlada je to prihvatila i mislim da je pokazala sluha, to su i poljoprivredni proizvođači tražili takođe da se poveća taj rok, sve s ciljem da se omogući u što većem broju malih poljoprivrednika da mogu da kupuju poljoprivredno zemljište.
Treća suština kod ovog amandmana koji je usvojen je, taj je upravo o čemu je malo pre bilo govora, ako se on, to zemljište ne koristi na način, ako se ne izvršava ugovor od strane kupca, da se ugovor može raskinuti i mora raskinuti, vrate se ona sredstva koja je uplatio, ali se odbije ono vreme, smatra se kao da je bio zakup za to vreme koje je kupac držao zemljište u svojoj svojini.
Dakle, ponavljam, suština, glavna je stvar da reguliše precizno da može na olakšan način, dakle na 10 godina da kupi to zemljište, ali istovremeno mu se veoma precizno određuje da ne može da otuđi to zemljište najmanje 10 godina. Potpuno se slažem ako bude bilo i 15 godina. To je suština ovog amandmana.
U stvari, i kroz ovaj amandman i kroz amandmane koji takođe govore o članu 11. ovog zakona koji su imale kolege iz SVM i kroz nekoliko amandmana koji su govorili o zakupu, Vlada je u stvari pokazala da joj je interes da dođe do najboljeg rešenja, kada je u pitanju ovaj zakon, rešenja koja će biti sprovodiva, rešenja koja će tačno pokrivati sve ono što je bila želja Vlade, a to je istovremeno da omogući i investitorima da ulažu, jer je značajno za državu Srbiju, ali i malim poljoprivrednim proizvođačima da se podstakne njihov rad i razvoj. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, stav poslaničke grupe SPS po predlogu oba ova zakona je izneo moj uvaženi kolega Miletić Mihajlović i ja ću to samo da potvrdim, podržaćemo i jedan i drugi zakon.
Ono što želim to je u nekoliko reči da dam još nekoliko argumenata zbog čega ćemo mi podržati ove zakone. No, pre toga želim da odam priznanje Vladi zbog jednog kvalitetnijeg odnosa u odnosu na ranije prema prirodnim resursima kojima Srbija raspolaže, tom neprocenjivom prirodnom bogatstvu.
Pre samo, ja mislim, mesec dana na sličan način smo govorili kada su takođe veoma važni prirodni resursi bili, geološki resursi, još preciznije - rude i mineralne resursi i tada smo videli kakav je odnos, izoštren odnos Vlade prema prirodnim resursima. I sada, upravo koliko Vlada daje ovom strateškom prirodnom resursu, poljoprivredno zemljištu i ministarstvo govori i izmena zakona koja je danas na dnevnom redu, kada se po prvi put ustanovljava da je poljoprivredno zemljište dobro od opšteg interesa za Republiku koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe.
Zašto sam ovo pomenuo? Zato da kada Vlada, država kaže da je to dobro od opšteg interesa, da je to prirodno bogatstvo, onda je i izoštren odnos odgovornosti prema tome. Upravo zbog toga sam napomenuo. I zato, upravo Vlada je ponudila rešenja kroz ova dva zakona, pre svega kroz zakon o izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojima treba da unapredi gazdovanje zemljištem, da doprinese odgovornijem upravljanju, većoj iskorišćenosti ili pre svega razvoju poljoprivrede, kao jednog od najvažnijih privrednih prioriteta.
Upravo to Vlada i čini sa Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Nekoliko po meni karakterističnih detalja u tom zakonu, malo je bilo reči ovde, ja bih prosto ukazao još jednom da prvi preduslov kako da se reguliše korišćenje poljoprivrednog zemljišta, a ono može da se koristi izdavanjem u zakup, delimičnom prodajom i ne može da se koristi na nelegalni način, prvi preduslov je donošenje godišnjeg programa, zaštite uređenja i korišćenja zemljišta.
Godišnji program zaštite uređenje i korišćenja zemljišta donose opštine jedinice lokalne samouprave, preciznije, dakle, one na čijoj se teritoriji to zemljište nalazi. Šta je ovde novina, veoma važna novina da ne prođe, da kažem tako, da je ne primetimo?
Prvo, što taj godišnji program u sebi treba da sadrži i potpuni potpis svih kategorija zemljišta koje ima i onih koje su izdati, koji nisu izdati, koji se koriste, koji se ne koriste, itd. što je veoma važno upravo iz razloga da ne dođe do uzurpacije, a isto tako, čini mi se da u današnje vreme mi skoro i da nemamo evidenciju precizno tog stanja takvog zemljišta. To je prva stvar važna.
Druga stvar važna je što se tim programom uređuje i šta se izdaje u zakup i koliko se izdaje u zakup, koje površine itd.
Treća stvar, što mislim da je najvažnije, a to je da je ovoga puta izoštrena odgovornost jedinica lokalne samouprave da ga mora doneti, u suprotnom podleže sankciji jer može da ostane bez sredstava iz budžeta ako ne donese.
Mislim da je to dobra mera, jedino što bih sugerisao tu, a to je da se i u tom delu još preciznije utvrdi rok u kome ministarstvo mora da reaguje ako se taj program ne donese da ne bi bilo to otprilike.
Drugo što želim da istaknem jeste da korišćenjem, kako ovaj zakon kaže – zemljište se može koristiti na dva načina, jedan je izdavanje u zakup i drugi je delimična prodaja, i upravo ovaj zakon tako nešto reguliše i ponavljam, reguliše kako ne može da se koristi, a ne može da se koristi uzurpacijom, ne može da se koristi na nelegalan način.
Kada je u pitanju zakup imamo nekoliko kategorija, počev od toga da je i dalje javno nadmetanje prisutno, prvenstvo zakupa, pravo prečeg zakupa, zakup onog zemljišta koje tri godine nije korišćeno kroz besplatno, početna cena nula, besplatno davanje u zakup.
Sve su to kategorije koje regulišu način kako može da se ide u zakup. Ja pripadam onima koji smatraju da izdavanjem kroz prvenstvo zakupa ova država želi da privuče investicije od kojih će svi imati vajde. U ovoj oblasti nema velikih investicija. One se samo obrađuju, te površine i to je to. Ko može da uloži sredstva? Onaj ko ima garanciju da će to biti na duži rok, a sada vidimo da je do 30 godina, koji će moći za to vreme da i on ima isplativost.
Zašto je to nama bitno? Nama je bitno zato što jednostavno rečeno ne može da se bazira samo na primarnoj proizvodnji, da treba da ulažemo u prerađivačke kapacitete, a ko može da ulaže u prerađivačke kapacitete? Veliki investitor. Ko ima vajde od toga? Prvo ima vajde država jer donosi nova radna mesta, donosi nove vrednosti. Ima vajde i mali poljoprivrednik koji može kroz kooperantski odnos koji uspostavi sa njim takođe da poveća svoju proizvodnju.
Nema tu nikakve tajne. Nema tu, taman posla, pljačke. Pljačka je završena kada je bila pljačkaška privatizacija i pljačka će biti završena kada se zaustavi uzurpacija i nelegalno korišćenje tog zemljišta.
Isto tako značajan jedan detalj je kupovina prečeg zakupa. Opet se odnosi na male poljoprivrednike. Zašto? Prelaskom sa ratarske na stočarsku recimo, što treba da mu bude u interesu, on dobija pravo prečeg zakupa. Da ne govorim o onom posebnom pravu kada posle tri godine nekorišćenja može da uđe u zakup i na pet godina besplatno sa početnom cenom nula.
Kada je u pitanju prodaja zemljišta, mislim da je velika stvar što je država omogućila prvi put da se državno zemljište proda, deo državnog zemljišta, ali kome se prodaje? Prodaje se malom poljoprivredniku.
Bile su prisutne u javnosti gomile laži kako će zakon da se donosi da bi se prodala zemlja strancima i šta je znam već kome. Treba javno i jasno reći da je netačno. Zakon zabranjuje prodaju zemlje strancima. Ovaj zakon to ne reguliše. Zakon dozvoljava prodaju zemljišta samo državljaninu Srbije, fizičkom licu, onome ko ima registrovano domaćinstvo, ko je u aktivnom odnosu, koji je najmanje tri godine prijavljen na teritoriji te opštine i to je jasno i to javnosti treba saopštiti. Zašto se njima daje? Onaj ko ima manje 30 hektara da može da kupi to.
Ono sa čim se ja slažem, da je rok otplate od pet godina malo. Mi predlažemo da se taj rok poveća, iz prostog razloga da bismo i na taj način stvorili mogućnost da što veći broj ljudi može da dođe, ali ove kategorije o kojima sam pričao, da dođe do tih površina poljoprivrednog zemljišta.
Dakle, jasno i precizno, malom poljoprivredniku, državljaninu Srbije, fizičkom licu, nema druge prodaje. Ponavljam, nema nikakvih razloga niti mogućnosti i uslova za bilo kakvu pljačku. Pljačka je završena, privatizacija, čuli smo mnogo tih primera da ih ja ne zadržavam.
Samo vrlo kratko kada je u pitanju zaštita zemljišta, moram da kažem samo jednu rečenicu. Mislim da je to zakon koji se prvi put donosi, da se uopšte i u ovom kraju, okolini Srbije, prvi put donosi, a veoma značajno je pitanje, počev od toga da je to neobnovljivo bogatstvo, a veoma ga, da tako kažem, devastiramo na sve moguće načine.
Ovaj zakon ima za cilj od prevencije, preko mera zaštite, do sanacije da spreči degradaciju tog zemljišta. Ja dajem punu podršku tome, odnosno punu podršku predlogu oba zakona koja su danas u proceduri. Hvala lepo.
Gospodine predsedavajući, gospodo ministri, narodni poslanici, moje uvažene kolege Dejan Radenković i Đorđe Milićević su jasno i javno saopštili stav poslaničke grupe o predloženom Zakonu o budžetu za 2016. godinu i pratećim zakonima.
Ja ću to danas da potvrdim. Želim da na početku kažem da je budžet 2016. godine nastavak priče o budžetu iz 2015. godine, što smatram čak i logičnim, jer i onaj 2015. i ovaj 2016. godine su deo jednog jedinstvenog trogodišnjeg programa fiskalne konsolidacije u Srbiji.
Naravno, imajući u vidu da budžet nisu samo brojke, već i ekonomska politika i politika, jednostavno odgovor na pitanje – kuda ide Srbija, a ja želim iz nekoliko uglova da obrazložim zašto podržavam predlog ovog zakona.
Pored polemika, osporavanja, sumnji da će budžet 2015. godine da se ispuni, Vlada je imala velike aktivnost i to na dva fronta, ako mogu tako da se izrazim. Jedan je, sprovođenje ekonomske politike, a drugi o čemu želim da govorim, smatram ga vrlo važnim, jeste vraćanje vere u Srbiju.
Jasnom politikom, čvrstom odbranom i odlučnim sprovođenjem, Vlada je uspela da postigne značajne rezultate i na spoljno-političkom planu i kada su u pitanju evropske integracije i naravno, na unutrašnjem planu.
Ja ću se zadržati samo na činjenicama. Kada je u pitanju spoljna politička aktivnost, Rezolucija SB, gde je sprečeno da se Srbija označi kao genocidni narod, UNESKO, gde je sprečeno da Kosovo postane član, istorijska konferencija organizacije za evropsku bezbednost u Beogradu i evo već za koji dan, otvaranje poglavlja, možemo da imamo bilo kakav stav o tome, ali to će biti zapisno da je to u ovoj godini, aktivnostima Vlade, rezultat.
Kada je u pitanju ekonomska politika, završavamo godinu sa deficitom, mogao bih reći na dva načina. Jedan način je sa trećinom planiranog deficita za 2015. godinu ili drugim, nešto više od polovine planiranog deficita ako se računaju i stari dugovi koje Vlada uključuje. To su činjenice i to ne može da se pobije.
Ono što želim da istaknem da to nije učinjeno samo smanjenjem plata i penzija iako je to najveći doprinos sigurno već i što smatram značajnim i povećanjem naplate prihoda, čak skoro približno isto.
Kada je u pitanju smanjenje plata i penzija, da se podsetimo, Vlada je tada birajući između popularnosti i odgovornosti izabrala odgovornost i jednostavno i javno i jasno saopštila vodeći računa o najugroženijim kategorijama da ne budu pogođeni tom merom, što pokazuje socijalnu opredeljenost te Vlade, da joj je želja da se plate isplaćuju onoliko koliko može, realno a da se stvore uslovi, da se u narednom periodu obezbede i sigurne i stabilne i naravno u skladu sa rastom privrede veće plate.
Rast formalne zaposlenosti i nastavak pada stope nezaposlenosti je brojka i ona je prisutna u 2015. godini, a brojke su surove. One ne umeju da lažu.
Rebalansa nije bilo. Započet je i oporavak privrede i to u ovim uslovima finansijske konsolidacije, oporavak privredne aktivnosti na zdrav način zahvaljujući rastu izvozne i investicione aktivnosti, ako se ne varam, porast stranih direktnih investicija na negde milijardu i po do milijardu i šesto miliona evra. Sve zbog čega sam izneo samo ove, neke od tih podataka, neke od tih rezultata ove Vlade da bi u stvari napravio uvod za 2016. godinu.
Za razliku od prošle godine kada smo usvajali budžet za 2015. godinu sada imamo situaciju da ulazimo u budžet za 2016. godinu sa kapitalom značajnim koji smo stekli u ovoj godini, sa poverenjem građana da smo na pravom putu i naravno sa značajnim iskustvom. To nam i ohrabruje, to nam i daje garanciju i dokazuje nam da će se i ovaj budžet u 2016. godini naravno do kraja sprovesti.
Ja ću samo kratko da se zadržim na dva pitanja. Kada su prihodi u pitanju koji su inače predviđeni da budu veći, želim samo da Vladi dam zadatak onaj koji je imala i ove godine i uspešno ga izvršila, a to su pojačane mere na suzbijanju sive ekonomije, posebno u oblasti akciznih proizvoda i kontroli tržišta rada, borba za veću naplatu poreskih prihoda i za veću finansijsku disciplinu. Vlada je pokazala u ovoj godini koliki su potencijali u ovoj oblasti i koliko možete da se uradi, ja tražim da Vlada na isti način još više kreativnosti pokaže i u sledećoj godini.
U Srbiji svi moraju da plaćaju poreze, svi moraju da plaćaju doprinose, svi moraju da plaćaju dažbine, jer samo tako omogućujemo da imamo zdravstvo, da imamo obrazovanje, da imamo naravno nove škole, nove vrtiće, nova zdravstvene ustanove, itd. Tu moramo da budemo jasni i otvoreni, tako da kažem. Niko ne može da izbegne da plaća porez, pogotovo oni koji imaju neplaćene poreze a pri tom imaju avione, jahte itd. Ja dajem snažnu podršku Vladi da nastavi u tom pravcu.
Kada je su u pitanju rashodi, ja želim da kažem vrlo kratko. Glavne uštede su na svim elementima rashoda, ali ističem dva za koje pružam podršku Vladi, odnosno pozdravljam takav pristup.
Jedno je da nisu smanjena socijalna prava, time je Vlada još jednom pokazala svoju socijalnu odgovornost i drugo da su uvećana sredstva za kapitalne investicije, što pokazuje da Vlada ima nameru da ide ka onom krajnjem cilju, a to je jačanju privrede, investicija, itd.
Vrlo kratko samo kada je u pitanju jedan od najtežih zadataka koji nas čeka u sledećoj godini, to je efikasnost javne uprave. Nesporno je da tu racionalizacije mora da bude i Vlada je vrlo konkretno predvidela koje će mere preduzeti. Ja to podržavam jer znam da to jeste veliki trošak i veliko opterećenje i za privredu i za građane, ali ono na šta želim da skrenem pažnju i da zatražim od moje Vlade, a to je da jednostavno ne stvaramo klimu da je javna uprava neki samo trošak ovoj državi, koja maltene ne radi ništa.
Nije tačno. To su značajne institucije, to su značajne ustanove i nama treba i efikasna i jaka i stručna i profesionalizovana i delotvorna javna uprava i da to treba da imamo u vidu kada idemo na proces racionalizacije. Da pođemo od toga šta ovoj državi, šta privredi, šta građanima treba, pa da idemo dalje. Dakle, sve ove mere obezbedimo takav pristup.
Znam da je teško, znam da je to mnogo posla, ali mora i u sledećoj godini da se završi i onaj projekat Zakona o platnom razredu. On je veoma važan jer obezbeđuje pravičnost koje nema sada između raznih oblasti u Srbiji, a to nam je bitno. Na kraju krajeva, prosveta i zdravstvo nisu u povoljnom položaju kada su u pitanju plate u državi, ali istovremeno je šansa da kroz ovo budu, da tako kažem, u boljem položaju da izjednače, a da ne pričam da to treba uzeti u opciju i izmene Zakona o platama u državnim organima od koga su svi pobegli.
Danas imaju neki, čak kažu devet stotina je koeficijent, neki kažu šesto, ali uglavnom stotine, različite osnovice, itd. Danas imamo premijera Srbije koji je možda na tristotom mestu, govorim samo o korisnicima budžetskih sredstava, ne govorim van toga i tu mora da se kod funkcionera uvede red.
Ono što takođe želim na kraju da kažem, a radi se o jednom pravcu koji Vlada vrlo jasno nudi, mere fiskalne politike i reforma javnog sektora i reforma privrednog ambijenta i završetak restrukturiranja i unapređenje rada javnih preduzeća nisu cilj. To je sredstvo, to je put, to je način da se dođe do glavnog cilja da se stvori osnov za poboljšani privredni ambijent, da se stvori osnov za povećanje investicija i domaćih i stranih ravnopravno i ja to snažno podržavam je samo tako znači novo zapošljavanje. Samo tako znači stvaranje osnova za stabilan održiv rast u narednim godinama. Samo tako se može doći do krajnjeg cilja, a to je bolji život i bolji životni standard građana.
Na kraju krajeva, to dovodi do većeg BDP. Ako je veći BDP, onda je procenat učešća u javnom dugu manji. Nije nama visok procenat učešća u javnom dugu samo zbog velikih troškova, nego i zbog toga što nam je BDP mali.
Na kraju, želim da snažno podržim upravo ovu poruku koju nosi ovaj budžet, a to je da jačanje privrede uništene pljačkaškom privatizacijom i pogrešnim privrednim sistemom koji je postavljen.
Jedino na taj način, stvaranjem novih vrednosti, dakle, jačanjem onih koji prave pare, Srbija može da stvori uslove za održiv razvoj, za bolji život građana.
U tom smislu, ja dajem punu podršku Predlogu zakona i ovim porukama i pravcima akcije Vlade Republike Srbije. Hvala lepo.
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je Vlada dala veoma jasno obrazloženje kada je u pitanju ovaj amandman, ali iz jednog razloga koji se ovih dana može čuti u javnosti, dosta se tu zloupotrebljava ta priča. Želim da još jednom skrenem pažnju Vladi da ne sme da odustane od odgovornog odnosa kada je u pitanju ova oblast i zaštita prava radnika rudara.
Rudari imaju pravo na štrajk, lično ja i moja partija podržavamo to pravo, ali rudari imaju pravo na zdravlje, na bezbednost i život, a ja i moja partija još snažnije to podržavamo. Smatramo, ako tako mogu da kažem, da je to starije od prava na štrajk. Nije ovde zabranjen štrajk, ovde je zabranjeno samo tamo gde mogu da budu posledice ogromne, a svi znamo da u jamskim rudnicima da su posledice katastrofalne. Vlada je dužna da preduzme sve mere da do toga ne dođe, upravo iz razloga da bi zaštitila rudare, da bi zaštitila radnike.
Iz tih razloga, prosto, treba javnosti reći, da ne treba ovo pitanje zloupotrebljavati, jer kada ne bi bilo tako, a nigde ovo pitanje nije rešeno na drugom mestu, Vlada bi jednostavno bila neodgovorna, jednostavno bi došla u situaciju da nešto što može da izazove katastrofalne posledice, Vlada kaže – u redu, uradite tako. Još jednom saopštavam, snažno podržavamo ovaj odgovoran pristup Vlade prema bezbednosti, zdravlju i životu kao najvišem pravu od svih. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, ponoviću ono što je moj kolega, šef poslaničke grupe Đorđe Milićević, rekao u svom izlaganju, da će poslanička partija Srbije dati punu podršku Predlogu strategije razvoja energetike i Predlogu zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima.
Ja ću samo još nekoliko reči da dodam uz ono što je moj kolega Milićević već izneo, kao stav poslaničke grupe, i malo ću se zadržati više iz jednog drugog ugla šta to znači za Srbiju, imajući u vidu da je ministar retko detaljno dao obrazloženje Predloga zakona i Strategije razvoja energetike.
Kada je u pitanju Strategija razvoja energetike, želim da kažem da je to najvažniji dokument za razvoj energetskog sektora u Srbiji i da bez dobre energetske politike nema ni razvoja privrede, nema ni zapošljavanja. Uostalom, i jeste glavni razlog ulagati u energetiku zbog toga što razvoj energetike doprinosi bržem razvoju i postojećih i novih proizvodnih grana. To znači da će omogućiti efikasniji privredni život, kvalitetniji ekonomski rast, a na duži rok obezbediti uslove za veću zaposlenost, a zaposliti Srbiju je glavni prioritet ove vlade, porast standarda i bolje ukupne uslove života.
Koliko je to značajno pitanje? Samo jedan podatak, ovih dana aktuelan, imajući u vidu da tekuća kretanja u privredi ulivaju optimizam u odnosu na predviđeno za ovu godinu, ali jedan detalj vrlo značajan. Rudarstvo i proizvodnja električne energije su dostigli svoj nivo iz 2013. godine, a posle onih katastrofalnih posledica koje su bile prošle godine oko poplava, i uticali na rast proizvodnje energije od 39,3 u trećem kvartalu. Malo priznanje nosiocima u ovoj oblasti od Vlade, Ministarstva do zaposlenih u rudnicima, odnosno površinskim kopovima.
Strategija određuje dugoročne ciljeve za razvoj proizvodnih kapaciteta. U funkciji su sigurnost snabdevanja i zaštite životne sredine, razvoj prenosnog, transportnog i distributivnog sistema i tržišta električne energije i, ono što posebno želim da naglasim, pravci razvoja korišćenja energije iz obnovljivih i novih izvora i unapređenja energetske efikasnosti.
Strategija polazi od toga da je energetika bila i ostala pokretač i ključni faktor ekonomskih promena, kao i kičma privrednog razvoja, energetika zasnovana na efikasnom korišćenju relativno čiste i iz različitih izvora dostupne energije, da proizvodnja i potrošnja energije ostave što manje negativnih posledica po životnu sredinu, vodu, vazduh, zemljište, ljudsko zdravlje, da bude ekonomski efikasna i tržišno.
Ono što takođe želim da istaknem, kao pripadnik SPS, a to je da razvoj energetike bi morao da bude i, što Strategija podrazumeva, socijalno podnošljiv. Zato još jednom ukazujem na potrebu, da bi uspele te promene u energetskom sektoru, da je neophodno uspostavljanje adekvatnog socijalnog dijaloga i unutar energetskih kompanija i na nivou društva, odnosno države, ali i na nivou solidarnosti sa socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, što Vlada već i čini. Ona je odvojila određena sredstva i izdvajaće ih i dalje.
Ono što u ovoj Strategiji Vlada predlaže, kao prioritete, to su energetska bezbednost, tržište energije i održiva energetika. Naravno, energetska bezbednost je najznačajnija, osnovna, a to znači, pouzdano, sigurno, efikasno i kvalitetno snabdevanje, isto tako i bezbedan rad i održivi razvoj energetskih sistema i energetskog sektora uopšte. Tu je već predviđeno kroz ovu Strategiju i relativizacija postojećih, izgradnja novih kapaciteta, a sa ciljem da se obezbedi pouzdan, nesmetan, kvalitetno snabdevanje električnom energijom.
Ali, ono na šta ja želim pored tržišta energije da ukažem, to su ona tri pitanja vezano kada je u pitanju održiva energetika i zbog toga želim posebno da podržim ovu strategiju.
Prvo pitanje je što Vlada insistira na obezbeđenju uslova za unapređenje energetske efikasnosti u obavljanju i energetske delatnosti, ali i potrošnje energije. Ja mislim da je i sam ministar rekao i mnogi su već rekli uštede, odnosno obezbediti energetsku efikasnost se smatra velikim novim izvorom energije. Tu dajemo podršku ovoj strategiji.
Ono što je takođe veoma bitno, a to je da strategija insistira na povećanju udela energije iz obnovljivih izvora energije. Znate šta, imamo dosta uglja i oslonac je i dalje na toj, naravno, da bude čistija proizvodnja, imamo hidro potencijale i to treba i dalje razvijati, ali, ugalj, nafta, gas, voda ili imate ili nemate, država tu nema šta da radi. Ali, kada su obnovljivi izbori u pitanju, država može mnogo da radi – vetro parkovi, sunčeva energija, biomasa, itd, itd. Želim da dam punu podršku upravo tom pravcu razvoja.
Naravno, ono što takođe želim da kažem, energetika je, kako bih rekao, neko ko najviše ugrožava životnu sredinu. Veoma važno mesto u ovoj strategiji upravo se posvećuje tome i u smislu preventivnog sprečavanja i u smislu utvrđivanja obaveza i naknade štete, otklanjanja štetnih posledica, itd, itd.
Da ne bi dužio mnogo o tome, ima još i kolege moje da govore, želim samo jednu sugestiju. Energetika je veoma osetljiva oblast. Podložna je raznim promenama u svetu i okolini. Zato koliko god da je bitan plan sprovođenja strategije energetike, šta očekujemo od ove Vlade, toliko je važno pratiti ta kretanja i istovremeno prilagođavati sve mere koje su potrebne da se donosi u ovoj oblasti.
Kada je u pitanju Predlog zakona o rudarstvu i geološkom istraživanju, zakon reguliše obavljanje delatnosti geoloških istraživanja i rudarstva, raznih vrsta mineralnih sirovina i geoloških resursa i pri tome jasno određuje uslove pod kojima se mogu koristiti. Uz to, vode računa o zaštiti javnog interesa i potrebi privlačenja budućih investicija i investicionih ulaganja u ovoj oblasti.
Vlada polazi od toga predlažući ovaj zakon, da su mineralni resursi prirodno blago neobnovljivo ili teško obnovljivo i da o njima država mora brinuti na odgovoran način i da obezbedi njihovo, ali održivo korišćenje.
Ono što takođe je ovde bilo dosta govora, Srbija je zemlja dosta bogata rudama zlata, srebra, bakra, olova, cinka, uglja, mineralnim, termomineralnim vodama, itd. To vredno prirodno blago predstavlja izuzetan vredan privredni i razvojni potencijal. Upravo ono što se želi ovim zakonom, to je da se potencijali iskoriste, da se stvore zakonski uslovi i privuku investicije u ovoj oblasti, koje su veoma značajne. Čuli smo danas mnogo puta šta znači otvoriti jedan rudnik, koliko to novca donosi, koliko ljudi zapošljava i direktno i indirektno oko tog objekta.
Naravno, rudnici su bili uvek nosioci privrednog razvoja. Oni su danas posle ove neuspešne tranzicije sa dosta zastarelom tehnologijom, potrebna su investiciona ulaganja. Koncesije koje je država davala nisu svuda dale pozitivan efekat. To najčešće dođe do izražaja, ona želja koncesionara da što brže dođe do profita sa što manje novca i sa sve manjom zaštitom radnika sa malim platama.
Upravo ovim zakonom Vlada želi da stvori osnov i želi da se odnosi prema tome na jedan drugačiji način. Po pitanju mineralnih resursa, rudnog blaga da pokaže jedan odgovorniji odnos, obezbedi eksploataciju od koje će koristi imati i država i radnici i zajednica i koncesionari.
Kada su u pitanju lokalne sredine i one moraju da imaju, da tako kažem od toga, jer se tu dešava na tom području. Ne koristi se samo rudnik, koristi se infrastruktura, ruiniraju putevi, voda, vazduh, zemlja, itd. i stoga je veoma važno što je ovde predviđeno u ovom zakonu da i u toj oblasti mora da se obezbedi po onom principu zagađivač plaća, naknada za korišćenje tog.
Ono što je najvažnije kada je u pitanju ovaj zakon to je da Vlada ima čvrsto opredeljenje da je rudarstvo jedan od oslonaca privrednog razvoja i rasta i da je prosto napravila takav zakon da je on poziv za investicije, poziv za privatnu industriju da tu ulaže, u tu oblast. Naravno, dosta puta smo slušali danas, veliki su potencijali Srbije u toj oblasti, velika je mogućnost da se dođe do svežeg novca i zaposli veliki broj radnika, što je najbitnije. Upravo je zakon takav da je smanjio procedure, skratio procedure, omogućio je investitorima da na najlakši mogući način dođu do potrebnih dozvola i time im obezbedio sigurno i bezbedno poslovanje.
Dakle, pored koncesionara, pored lokalnih zajednica, pored države, mislimo da će od ovog zakona veliku vajdu očekujemo i radnici rudari. Njih u Srbiji ima oko 25.000. Taj posao je jedan od najtežih poslova na svetu. Investicije u rudarstvu bi trebale između ostalog da budu i zamajac za rudare u smislu da obezbedi bolje uslove i veću bezbednost, veću platu i radnička prava s obzirom da rade na najtežim i najrizičnijim poslovima. Dakle, i oni trebaju da imaju vajde.
Zakon ustanovljava obavezu vođenja geološko-informacionog sistema i katastra istražnih i eksploatacionih polja za sve mineralne resurse za rudarski otpad, napuštene rudnike itd. Time Vlada pokazuje odgovoran odnos države prema neobnovljivim drugim mineralnim resursima čije je postojanje dar prirode, a čije održivo korišćenje je obaveza čoveka. Podržaćemo oba predloga. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine, gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, moja uvažena koleginica Mirjana Dragaš je iznela stav SPS, odnosno poslaničke grupe SPS o predlozima sva tri zakona i ja tu nemam šta da dodam osim da potvrdim to.
Ono što želim da kažem, to je još nekoliko reči o jednom zakonu, o predlogu zakona, drugog zakona, o uslovima upućivanja radnika na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti zato što smatram da je to značajno. Ono što opet nezavisno od svega toga želim da kažem kratko, zakon je dobar. Zakon koji na vrlo precizan način daje odgovor na jedno pitanje koje je dosta dugo već godinama otvoreno, a to je pitanje rada naših radnika na privremenom radu u inostranstvu. Zakon na vrlo precizan način određuje prava zaposlenih koji idu na rad u inostranstvo, na privremeni rad u inostranstvo, određuje vrlo precizno uslove koji moraju biti ispunjeni, proceduru kako se zaposleni šalje u inostranstvo, obaveze poslodavca koje mora da ispuni da bi mogao to da uradi. Ono što je takođe značajno obavezu svih organa da sarađuju, onih koje dotiče ovaj zakon na zaštiti zaposlenih i to su sve dovoljni razlozi da se može reći da je ovaj zakon dobar.
Drugo što želim da kažem da ovo doživljavam na neki način i kao nastavak sednice Narodne skupštine od 22. aprila ove godine kada je razgovarano o predlogu za izmene i dopune Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti kada su takođe u jednom delu zakona, kada se posvetila pažnja pitanju rada u inostranstvu, kada su pooštreni uslovi i pooštrena odgovornost onih koji se bave posredovanjem za rad u inostranstvo. Dakle, odnosno se na nacionalne službe za zapošljavanje i agencije koje se bave posredovanjem. Tada je ministarstvo, Vlada uz našu podršku saopštilo da će se doneti poseban zakon o upućivanju naših radnika u inostranstvo i njihovoj zaštiti. Evo, to je taj zakon i moje čestitke Vladi.
Šta želim, iz kog ugla još da posmatram ovaj zakon. Prvo, želim da kažem da je cilj ovog zakona s jedne strane da pospeši zapošljavanje u inostranstvu i da omogući poslodavcima da u jednoj olakšanoj proceduri zapošljavaju ljude u inostranstvu. Dakle, država želi da na jednostavan način, da na najjednostavniji način omogući poslodavcima da mogu da urade taj posao.
Ali isto tako, s druge strane, da ti zaposleni budu zaštićeni, u potpunosti dobiju ono što im je obećano, odnosno da ih niko ne prevari, da imaju bezbednost zdravlja na radu, socijalno i penzijsko osiguranje, da primaju zarade, u stvari, da sve to rade u skladu sa zakonskim propisima a ne na crno.
Drugo što želim takođe da istaknem, mislim da je to dobro inače, da cilj jeste i ove Vlade a i u zakonu se to može videti, da naši poslodavci nađu što više posla u inostranstvu. Da im se u tom smislu pomogne, da im se pojednostavi procedura što god može više, radi povećanja profita, ali isto tako i ne sa manje energije i energičnosti, da zaposleni budu na odgovarajući način plaćeni i zaštićeni.
Uostalom, ovde po članovima zakona vrlo jasno kaže, kada se govori o zaposlenima, da je poslodavac dužan da pre upućivanja na privremeni rad u inostranstvu, sa zaposlenim zaključi Aneks ugovora o radu, sa svim onim obaveznim elementima i karakteristikama da ih ne nabrajam, gde se tu nalazi naziv i opis poslova, iznos osnovne zarade, valuta u kojoj će zarade biti isplaćivanje, elementi za utvrđivanje zarade, itd. da obezbedi zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje, da obezbedi bezbednost i zdravlje na radu, smeštaj, ishranu, lokalni prevoz, dolazak, odlazak sa rada, zaradu, pripremu na uplaćivanje, itd. Dakle, vrlo precizno sa stanovišta zaštite radnika unapred, pre nego što odu, mora da se vrlo jasno definišu svi ti uslovi.
Ono što mislim da je veoma važno, a to je da svaki poslodavac koji upućuje radnike na privremeni rad u inostranstvu, biće u obavezi da obavesti Ministarstvo za rad, odnosno o tome koliko zaposlenih radi u inostranstvu, gde rade, kakva su im prava obezbedili, itd.
U stvari, i koncept zakona je takav da država mora da zna gde se u svakom trenutku nalazi svaki zaposleni u inostranstvu, kako bi mogla da ga zaštiti.
Prvi uslov da bi mogla da ga zaštiti, to je da propiše uslove, a drugi da može da zna gde su da mogu da vrše kontrolu.
A u prošlosti, u stvari, najviše problema je bilo baš u vezi sa tim, uostalom, radi se o ljudima koji su odlazili u inostranstvo, koji su radili u lošim uslovima, itd.
Čuli smo i od ministra, i to je realnost, nijedna državna institucija nema celovitu evidenciju zaposlenih u inostranstvu.
Ovde se sad predviđa obaveza obaveštavanja Ministarstva, ono objavljuje podatke, a svi nadležni organi imaju priliku da vrše kontrolu, nadzor, u vezi sa onim za šta su već nadležni, da tako kažem.
Naravno, zato što nije bilo kontrole i nije bilo uslova za tako nešto, priče o nehumanim uslovima, lošim uslovima života i rada su isplivali tek onda kada se pojavi velika tragedija kao što je slučaj bio požara u Sibiru. Kada su posledice ogromne, jer je odneo šest života.
E ovaj zakon upravo treba i želi da na taj način obezbedi jasan uvid gde je i koliko radnika angažovano, a isto tako i da organizuje da vrši njegovu kontrolu.
Naravno, ovim nije sve rešeno, jer se odnose samo na domaća preduzeća, jer ima čitav niz drugih načina gde radnik može da ide, od turističkih viza pa na dalje, pa da bude zabune.
Ovde se radi o tome da ne znači da neće biti radnika na crno, jer u svakom trenutku može da ode, ovim se zakonom u stvari borimo protiv radnika na crno u Srbiji, kod poslodavaca u Srbiji i to je takođe nešto što je realno, što može da se izvede i što može da se obezbedi.
Ono što sam istakao, samo još jednom da ponovim, jedna od najvećih novina i vrednosti ovog zakona je obaveštavanje i informisanje radnika o svim uslovima pre nego što prihvati ponudu da ode. Mnogo važno pitanje, da bi radnik mogao da se opredeli da li u tim uslovima ide. Pogotovu što je potrebna i njegova pismena saglasnost da može da ide napolje.
Ono što potpuno na kraju želim da kažem, samo nekoliko reči.
Ova Vlada na vrhu liste prioriteta ima zapošljavanje, jer s pravom smatra da zaposliti u Srbiji je vrhunski cilj, zaposliti čoveka, zaposliti Srbiju i ona nastavlja da sa čitavim nizom aktivnosti stvara uslove za to. Ali sa istim žarom, istom aktivnošću, ova Vlada posvećuje pažnju i zaštiti onih koji su se zaposlili. E upravo ovaj zakon je jedan od onih koji potvrđuje ovu moju tezu.
Kada su u pitanju kazne, da li su velike 600.000 a dva miliona male, ja sam to puno puta govorio, i sada ću da ponovim. Kazne za one koji poštuju zakon, ne postoje. Nema kazne za one koji poštuju zakon.
Oni koji ga ne poštuju i treba da plate i još više treba da plate, jer život i zdravlje radnika iz Srbije ne može da bude manje vredan od gladi za profitom, stvaranja velikih materijalnih vrednosti kapitalista, bilo srpskih ili nekih drugih. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu imaće našu punu podršku i u raspravi i u Danu za glasanje.
Stav o tome već je iznela naša koleginica Suzana Spasojević i ja samo da se pridružim tome. Upravo podržavajući taj pristup o kome je govorila uvažena koleginica ja želim samo da to sve prosto posmatram iz još jednog ugla.
Šta želim na početku da kažem? Zakon o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu je vrlo važan zakon iz više razloga. Bez obzira što on obuhvata, kako smo čuli negde manje od 1% ukupno građevinsko zemljište u Srbiji, ali je veoma važan i zbog problema koji rešava i zbog ciljeva zbog kojih se ovaj zakon donosi.
Naime, problem koji stoji pred ovim zakonom koji treba da reše ovi zakoni je upravo način kako da se pravo korišćenja pretvori u pravo svojine kod one jedne kategorije lica koja nisu do sada to mogli da urade u skladu sa članom 102. Zakona o planiranju i izgradnji. Naime, radi se o subjektima privatizacije, stečaja izvršenja, sportskim društvima, udruženjima građana, preduzećima u restrukturiranju. Dakle, to je ta kategorija koja nije mogla da pravo korišćenja konvertuje u pravo svojine. Šta želim još tu da naglasim? Želim da naglasim da je veoma važno i cilj koji se postiže donošenjem ovog zakona.
To je prvo okončanje svojinske transformacije građevinskog zemljišta. Znate, kada je ta priča počela o privatizaciji, transformaciji građevinskog zemljišta velike su nade bile i očekivanja jer je građevinsko zemljište jedno ogromno bogatstvo svake opštine, svakog grada i bogatstvo opštine gradova se upravo meri po tome i imali smo situaciju da je ta transformacija otpočeta 2009. godine, kako popularno nazivamo konverzija. Nažalost, bila je neuspešna ova, a morala je da se na neki način reši, da se završi taj posao.
Drugi cilj za koji smatramo da je veoma važan jeste upravo taj što zbog toga nije moglo da se gradi, nije mogla da se privodi urbanistička namera. Sve je stajalo. Upravo rešavanjem toga ovim zakonom ostvarujemo ta dva osnovna cilja, da ne pričamo o onim drugim pratećim prednostima šta znači kada se privodi nameni, kada se gradi, kada se upošljava građevinska industrija, građevinska operativa, zapošljavaju ljudi i tako stvara nova vrednost itd.
Mislim da je tu značajno još reći da je ovo na neki način dopuna Zakona o planiranju i izgradnji kao jednom sistemu u Srbiji koji govori i o planiranju i o građevinskom zemljištu i o izgradnji. Veoma važan sistem. Ono što je karakteristično bilo i za izmene Zakona o planiranju i izgradnji, a to je karakteristika i kod ovog Predlog zakona o konverziji jeste u stvari želja Vlade, namera Vlade da pojednostavi, da ubrza, da smanji procedure, da najlakši mogući način se dođe do stvaranja uslova za izgradnju. To je višestruko značajno jer kada omogućimo brzu proceduru, kada omogućimo jeftinu proceduru onda, sad nam je po strani, dajemo doprinos rešavanju još jednog ogromnog problema, a to je problem bespravne gradnje. Ako građani i dan danas misle da je jeftinije, brže i jednostavnije da bespravno urade, a posle legalizuju, nego da kroz redovnu proceduru urade, imaćemo veliki problem. Zato ističem, možda je to na prvi pogled ne toliko važno, za mene jeste, značajno pojednostavljivanje procedure, značajno je stvaranje uslova za što bržu, što jednostavniju proceduru, odnosno stvaranje uslova za što bržu gradnju. Isti mislim da može da se primeni i kada je u pitanju Zakon o konverziji jer stvarno na jednostavan način, brzom procedurom rešava taj postupak konverzije.
Ono što takođe želim da istaknem to je da kada je u pitanju ovaj zakon dva izuzetno važna načela, da upotrebim taj izraz. Jedno je načelo - tržišna vrednost građevinskog zemljišta. To je nešto na čemu mi kao SPS insistiramo od kako je počela priča o konverziji. Drugo načelo, uz mogućnost naknade po tržišnoj vrednosti građevinskog zemljišta umanjenja po raznim osnovama, jeste da ne može da se umanjuje tamo gde postoji postupak restitucije kada je u pitanju to građevinsko zemljište.
Mislim da je to vrlo važan pravac, važan cilj, važna politička poruka koju je ova Vlada poslala kada je u pitanju ovaj zakon. Zašto to kažem? I sa jedne i sa druge strane je značajna poruka iz sledećih razloga. Prvo, Zakon ovde, kada se prođe kroz njega, kada utvrđuje vrednost, kada utvrđuje kolika je visina naknade, kada utvrđuje način plaćanja, proceduru kako da se to uradi i dr, sve vreme provlači se ta ideja – osnovna tržišna vrednost građevinskog zemljišta.
Potpuno podržavam pristup, odnosno odgovor uvažene ministarke da se još detaljnije pozabavi članom 6, koji može da dovede, nije ideja, nije cilj, nije želja, ali može da dovede zbog nekih nejasnoća dotle da se dovede u pitanje da li uopšte onda ovaj zakon treba uprostiti, njegovu čitavu vrednost. Znam da naravno to nije bila namera Vlade i zato podržavam da se to još jednom detaljno razjasni.
Mišljenja sam da treba još jednom pogledati i sva ona moguća umanjenja, da nismo negde to preširoko obuhvatili, preveliko itd. Ne dovodim u pitanje potrebu za tim umanjenjem.
Ono što želim na kraju da kažem, odnosno da ponovim, to je pitanje vezano za tržišnu vrednost nepokretnosti. Želim ponovo da potvrdim, ono što je najveća vrednost jeste upravo tržišna vrednost ovog zakona, to je stalno insistiranje na tome i molim da Vlada ne odustane, ne stvori nijednu moguću pukotinu da se to dovede u pitanje.
Tržišna naknada za građevinsko zemljište je vrlo važna, vrlo bitna, a i ja kada odem u samoposlugu, kada kupim nešto, moram da platim, ne koliko ja hoću, nego koliko je tamo propisano.
Na kraju, i odnosi se na njih, želim vrlo jasno da poručim, da budem jasan do kraja, naš stav, naš pristup. Svi oni koji su kupovali preduzeća i fabrike ne da bi pokretali proizvodnju, zapošljavali ljude, modernizovali tehnologiju, nego da bi to sve zatvorili, a čekali pogodan trenutak da prodaju građevinsko zemljište, da se obogate, moraju da plate i treba da plate punu tržišnu vrednost. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, želim i ja da kažem nekoliko reči o amandmanu na član 6. predloženog zakona, a imajući u vidu da sam i ja bio jedan od inicijatora za preciznije regulisanje tih odredbi.
Prvo da podsetim o čemu se radi. Jedna od možda najvažnijih mera aktivne politike zapošljavanja usmerene ka unapređenju zaposlenosti jesu javni radovi. Ja sam u načelnoj raspravi insistirao na tome da se to još više podstiče i još više da šansi da se što veći obuhvat lica obuhvati tom merom aktivne politike zapošljavanja, odnosno u javnim radovima. U sada važećem zakonu član 58, odnosno ovaj koji se menja bilo je da javne radove sprovodi poslodavac, izvođač javnih radova koga određuje Nacionalna služba na osnovu javnog konkursa. To se ne menja, to ostaje. I bila je jedna odredba stav 2. poslodavac koji sprovodi javne radove zaključuje sa nezaposlenim ugovor o radu na određeno vreme, taj odredba, taj stav Vlada je predložila da se briše.
Imajući u vidu da je želela, kako smo videli iz obrazloženja, da omogući i druge vrste angažovanja radnog nezaposlenog a ne samo kroz ugovor o radu, svi znamo ugovor o radu ima dve kategorije ili na neodređeno ili određeno vreme. To je ugovor o radu. Želela da je omogući veći obuhvat.
Zajedno smo se složili u načelnoj raspravi i ministar zajedno sa nama, čak mislim da je tu postojala relativno sloga između pozicije i opozicije da treba upravo to staviti u tu odredbu zakona, dakle i sve druge oblike radnog angažovanja, naravno u skladu sa propisima iz radnih odnosa.
Zato smatram da imajući u vidu, ima tri amandmana na član 6, jedan je „briše se“, drugi je koji ponavlja da treba da bude ugovor o radu što opet ne rešava pitanje i treći mislim da je u stvari rešenje koje je predložio Odbor za rad i socijalna pitanja, a to je da poslodavac koji sprovodi javne radove zaključuje sa nezaposlenim ugovor o radnom angažovanju u skladu sa propisima o radu i javnim konkursom. Ja mislim da to rešava problem i to omogućava da bude preciznije regulisano, omogućava veći obuhvat nezaposlenih lica, ali i obezbeđuje pravnu sigurnost. Prema tome, i naravno biće podsticajno za tu oblast, oblast javnih radova.
Iz tih razloga mi smatramo, podržaćemo amandman odbora bez obzira što će on kasnije naići, ali govori o istom članu amandman na član 6. Hvala lepo.