Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Milisavljević

Dušan Milisavljević

Demokratska stranka

Govori

Hvala puno.
Još jednom postavljam pitanje…
Još jednom postavljam pitanje, s obzirom da smo prvi put u jednoj situaciji koju naš zakonodavni sistem nije zabeležio, a to je da zakonodavno telo koje donosi zakone je ušlo u kršenje tih zakona. Ova gospoda ovde nisu kriva. Kao opozicija ja ću da kažem da oni nisu krivi. Mora da se kaže ko je kriv? Znači, neko u parlamentu, zakonodavnom telu, nije zakazao to na vreme, ali hajde, to pretpostavljam da će da bude tema i u narednim nekim nedeljama koje dolaze.
Želim, da se vratim na temu o zameni zdravstvenih knjižica i pored ovog prvog mog uvodnog dela i evidentnog kršenja zakona koji smo doneli 2011. godine, drugo pitanje koje ide u vezi zdravstvenih knjižica, pre godinu i po dana smo imali najavu kada je ministar zdravlja bila gospođa Slavica Đukić Dejanović, niste vi tada bili ministar, ali je generalni direktor Republičkog fonda bio profesor Babić i tada je najavljivano da će zdravstvena knjižica koštati više od 500 i nešto dinara, to je bilo nešto 5,2 evra, to je sada malo jača cena nego što je bilo 500 dinara, to je cena koja je sada znatno manja, sada se prijavljuje cena od 400 dinara.
Ovo deluje jako neozbiljno, mislim da država opet šalje jedan loš signal građanima. Tada je trebalo 500 dinara, sada treba 400, na kraju koliko date, samo da date nešto da mi neke pare skupimo u tom Republičkom fondu. Šaljem poruku u ime poslaničke grupe DS, dajte da građanima Srbije, ne milion i 100 hiljada koji će dobiti besplatne zdravstvene knjižice, nego da svi građani Srbije dobiju besplatne zdravstvene knjižice.
Meni je žao što ovde nema nikoga iz Fonda, s obzirom da se Uprava fonda hvali da ima suficit, da jako uspešno radi, da njima kažem da su oni ljudi koji sakupljaju naš novac koji mi mesečno izdvajamo za naše zdravstveno osiguranje. Ako oni sakupljaju taj novac, pa najnormalnije da oni odvoje ta sredstva i da odšampaju te zdravstvene knjižice, da ne opterećuju gađane Srbije.
Gospodine Lončar, meni i vama verovatno 400 dinara nije puno, ali 90% gađana Srbije živi loše. I vi i ja smo u jednom kontaktu svakodnevno sa pacijentima i vi znate da je 400 dinara velika para za te građane koji nemaju sada razloga da budu još jedanput u jednom nametu od 400 dinara opterećeni da sada tu zdravstvenu knjižicu vade kada lično smatram da je Fond kao kuća koja sakuplja novac svakog meseca od tih građana dužna da izda tu jednu zdravstvenu legitimaciju i da, kao sve banke, pošalje putem pošte na kućnu adresu svih osiguranika.
Tema koja je meni mnogo važnija nije 400 dinara za zdravstvenu knjižicu, mnogo važnija tema za svakog građanina Srbije je šta građani Srbije imaju od svog zdravstvenog osiguranja, koliko mesečno ide u taj Fond i šta oni kao osiguranici imaju od tog zdravstvenog osiguranja?
Da li su naši osiguranici zadovoljni sistemom lečenja? Da li su naši osiguranici i naši građani zadovoljni kada dođu i kada im neko kaže - pa vi nemate uput, pa kada im neko kaže - vi treba da idete u neku drugu bolnicu, pa u nekoj drugoj bolnici i neko kaže – da, vi morate da čekate mesec i po dana za specijalistu koji će vas pregledati, možda tada, a možda neće ni za dva meseca? Da li u ovoj fazi neke reforme zdravstva, kada se zakazuju pregledi, kada pošaljete pacijenta iz primarne zdravstvene zaštite da on ne može da uradi adekvatnu dijagnostičku pripremu za postavljanje te dijagnoze, da li su naši građani zadovoljni time? Ja mislim da nisu.
Kolega je pričao „European Health Consumer Indexu“ i našoj poziciji na celoj toj listi. Mislim da je Republički fond jedna otuđena formacija iz sistema zdravstva. Različiti funkcioneri Ministarstva zdravlja su se trudili i pokušavali da načine neke pomake, međutim to je sve zapinjalo kod Republičkog fonda.
Smatram da treba da građanin zna šta ima od zdravstvenog osiguranja, da sa svojom novom zdravstvenom knjižicom ili ovom starom zdravstvenom knjižicom može iako je iz Subotice da dođe u Vranje i da se leči, da može da sa zdravstvenom knjižicom ostvari svoja elementarna Ustavom garantovana prava da mu se postavi dijagnoza, da mu se pruži zdravstvena zaštita, a ne kao što je sada, samo u hitnim slučajevima.
Potrebno je da građanima Srbije sa zdravstvenom knjižicom omogućimo da oni biraju kod koga će biti lečeni. Ako ste vi dobar lekar neće oni da idu kod generalnog direktora Kliničkog centra, nego hoće kod vas i oni moraju da imaju pravo da sa svojom zdravstvenom knjižicom, sa svojim osiguranjem to i urade.
Građani Srbije svakog meseca uplaćuju znatnu sumu novca, pa ja postavljam pitanje u ime građana, pošto sam ovde u ime njih, šta se dešava sa novcem koji oni ukoliko, daj bože, ga ne koriste, a mnogi naši građani ga ne koriste, šta se dešava? Da li mi možemo da napravimo reformu zdravstvenog osiguranja, pa da kao u mnogim zemljama ako ne koristite i ne opterećujete svoj račun, svoju knjižicu, a uplaćujete mesečno godinama, da vi taj novac povučete, a ne da Republički fond bude jedna kasa bez dna i da se u njega samo ubacuje novac i da građani ne znaju šta imaju od tog zdravstvenog osiguranja. Mislim da je to tema mnogo veća nego 400 dinara.
Četristo dinara jeste tema. Protiv nje smo, treba biti besplatna zdravstvena knjižica, ali ovo je veća tema, ovo je tema koja tera administraciju da se menja, tera Republički fond da bude servis građana i da moramo da više vodimo računa kako se taj novac troši. Do sada se taj novac trošio bez kontrole i ne domaćinski.
Vi ste relativno skoro tu, ali ja vam kažem pošto sam 21 godinu lekar, ja znam da su mnoge ustanove zdravstvene kupovale i trošile taj novac iz Republičkog fonda nepotrebno, da su kupovali neke aparate za koje ne znaju ni kako rade, a kamoli da rade na njima. Važno im je bilo da uzmu neku provizijicu i da budu zadovoljni i da kažu u svom malo mesto – evo, imamo laser, imamo magnet, imamo ovo imamo ono, a u principu iza svega je stajalo procenat, važno je da imam 10%.
Trošile su se neplanski pare naših građanina, naših poreskih obveznika. Potrebno je da napravimo konkurenciju, da sa našom zdravstvenom knjižicom imamo pravo da se lečimo gde mi želimo, da se osiguravajuća kuća bori za osiguranika, a ne ovako - baš me briga, neću ništa da se menjam, što da se menjam, meni svake godine stigne dve milijarde evra, meni će svake godine Lončar ili Čomićka ili Milisavljević da uplati mesečno od svog primanja taj novac i nema potrebe da se menjam.
Draga gospodo, potrebno je da se u ime građana menjamo mi sami, da se osiguravajuća kuća, Republički fond bori za osiguranika, da se bori da ga osigura, da uvedemo još jednu do dve osiguravajuće kuće, da imamo dve, tri zdravstvene kartice koje će da se nude, da se borite za osiguranika i da ako je prof. Milisavljević dobar lekar, da vi kao jedna od osiguravajućih kuća tražite da sa mojom zdravstvenom ustanovom napravite taj ugovor i da pacijent može da dođe kod mene, a ne ovako - šta god radio, svira vam radio, nema veze, mi smo svi zadovoljni, neke pare stignu, nisu dovoljne, ali nije loše i to nije tako strašno, nije loše, imamo za neke druge stvari.
Nažalost, sistem zdravstva u Srbiji ne funkcioniše. Nadam se da ćete imati hrabrosti da ozbiljnije uđete u reformski proces zdravstvene zaštite, a i ovog vrlo ozbiljnog polja, a to je zdravstveno osiguranje koje je tabu tema generacija. Zadnjih 20-30 godina je to jedna siva zona. Iz te sive zone izašla je jedna afera vakcina koja još uvek nije rešena. Iz te sive zone se mnogi novci koriste na nepravilan način. Mislim da to trebamo mnogo transparentnije i jasnije da radimo zarad građana Srbije. Kada pričamo o zdravstvenoj knjižici, puno komentara je bilo i na društvenim mrežama. Ja ću preneti, s obzirom da više nego aktivno koristim „Tviter“, da su predlagali ljudi da postoji mogućnost da se na čipovima lične karte isti ti podaci stave koje stavljamo. Da li je potrebno da pravimo duple troškove ili je to nemoguće? To je još jedno pitanje za vas.
Drugo pitanje koje su postavili građani Srbije je kako da se osiguraniku omogući da ukoliko je napravljena lekarska greška ili je njegovo zdravstveno stanje pogoršano u toku lečenja, kako osiguravajuća kuća obeštećuje naše građane koji su pretrpeli štetu? Imali ste skoro različite neke situacije gde ste i vi morali da delujete i da šaljete zdravstvene inspekcije u neke zdravstvene ustanove.
Poštovani ministre, evo jedan savet. Iako dolazi iz opozicije, mislim da nije loš. Potrebno je da se napravi protokol lečenja kako bismo osiguranicima sa njihovom zdravstvenom knjižicom omogućili i jasno pokazali da oni imaju jasnu garanciju države da ona štiti njihova ljudska i prava pacijenta, da napravimo protokol lečenja. Kada napravite protokol lečenja, kažete – građani Srbije, za vaše zdravstveno osiguranje vi imate to, to i to, zdravstveni paket zdravstvenih usluga se ogleda u tim i tim stvarima, možete biti lečeni u tim i tim ustanovama i protokol lečenja vam garantuje da sam pacijent i njegov advokat ima na papiru postupno korake da li je neko napravio prekršaj ili ne, da li je to ORL oblast gde kada dođete ako je infekcija grla ili ako je operacija krajnika ili ako je operacija zapaljenja srednjeg uva, da se jasno znaju koraci i procedure od ulaska u bolnicu do izlaska i da se takav isti protokol poštuje od Subotice do Vranja. Srbija to nema i sada na sudu mnoge lekarske greške ostaju zavijene. Može da se komentariše na ovaj ili onaj način, a građani su u mnogim slučajevima obeštećeni i oštećeni zbog toga.
Kolega je pričao o zadnjem mestu i o puno parametara koje je „European Health Consumer Index“ naveo u svom dvogodišnjem izveštaju, pa ja pitam šta će Republički fond sa svojim sredstvima da uradi da jasno kažemo zašto smo mi zadnji? Mi smo, nažalost, zadnji zbog mnogo teških parametara, a to je visok stepen oboljenja od kardiovaskularnih oboljenja, visok stepen od smrtnosti od kardiovaskularnih oboljenja.
Prošli put sam rekao podatak da, po Institutu za javno zdravlja, svakog dana u Srbiji 15 naših građana umre samo od infarkta miokarda. Šta da kažem o velikom porastu onkoloških oboljenja, gde nam je apsolutno loš metod lečenja tih građana, da oni u mnogim situacijama ne dočekaju zračnu terapiju, da oni sa mukom dospevaju na operativni program, da oni sa mukom dospevaju da dobiju patohistološki preparat? To su stvari koje Republički fond i vi kao ministar zdravlja morate da stavite kao target od čega građani Srbije najviše boluju i šta kao zdravstveno osiguranje morate da uradite u tom jednom preventivnom programu u borbi za naše osiguranike, za naše građane kako bismo, ne popravili rejting na „European Health Consumer Index“ skali, nego ono što je važnije, da sačuvamo živote tih ljudi.
Ako je preventivni pregled kod žena rano otkrivanje raka grlića materice i preventivni pregled dojke, dajte da omogućimo da sve ustanove u Srbiji, ne samo Novi Sad, Beograd, Niš i Kragujevac, imaju opremljen kadar i da imaju instrumente i aparate sa kojima mogu da rade i mamografiju i papanikolau i ostale, nego da to rade i centri u Babušnici, centri u Vranju, u Rumi i u ostalim sredinama u našoj državi. Ovako, zatvaramo oči pred jako teškom situacijom u našem zdravstvu. Nacija nam je sve bolesnija. Hoćemo ka Evropi, hoćemo da reformama, ali moramo da shvatimo da su ovo najvažniji parametri koji nam ukazuju da moramo mnogo ozbiljnije da radimo.
Jedno pitanje, i mi kao opozicija i vi kao vladajuće stranke, se zalažemo za priključenje EU. Ne znam da li pratite, pretpostavljam da, i nadam se da pratite, da je sada aktuelno jubilarna European horizont do 2020. godine, koji obuhvata i sektor zdravstva, sektor osiguranja. Da li sa tom zdravstvenom knjižicom što Evropljani uvode možete sa tom zdravstvenom knjižicom Evrope da se lečite u bilo kom gradu, delu EU? Znam da postoji mogućnosti da možemo, zato i iniciram na ovakvom zasedanju da bi čuli i građani, da bi čuli mediji, da biste čuli vi, da uhvatimo kopču i da upravo pokažemo reformu Republičkog fonda.
Znači, ako ja odvajam mesečno određenu sumu novca, Republički fond, po ovom programu EU mora da mi garantuje tu sumu novca koju ja uplatim, da mogu da se lečim i u Francuskoj. Ako je cena tog lečenja veća, a ona jeste veća, da mi Republički fond pokrije taj novac koji sam ja uplatio, a ja ću dodatno da sam uplatim. To su reforme koje Evropa radi. Hajde i mi da ih uradimo. Hajde da prvo uradimo u Srbiji da ja sa mojom zdravstvenom knjižicom mogu da se lečim u Subotici. To sada nije moguće. Sada je samo moguće, građani, da se lečite u Subotici ako ste iz Niša, ako je hitno, imate saobraćajnu nesreću ili imate krvarenje iz nosa ili imate napad slepog creva, tad vas lekar neće vratiti. Ovako, reći će - morate da imate uput itd.
Interesuje me šta je Republički fond zdravstvenog osiguranja i šta ste vi kao Ministarstvo zdravlja uradili u predpristupnim pregovorima sa Evropskom komisijom, sa EU? Poglavlje 28 se odnosi sektor zdravstva. Iskreno se nadam da će ono barem naterati republičku administraciju u zdravstvu da ozbiljnije prihvati reforme Republičkog fonda.
Ovakav Republički fond Evropa ne poznaje. Ovakav Republički fond koji je otuđen od građana, građani ga ne poznaju. Znači, ovo je jedna mala država u državi koja troši dve i po milijarde evra godišnje, koja je vrlo ozbiljna finansijska institucija i koja mora biti mnogo pažljivije praćena od strane ministarstva, a ono što ja želim da bude mnogo pažljivije praćeno i od našeg skupštinskog Odbora za zdravlje i porodicu i same Skupštine, samih narodnih poslanika…
Polako ću završiti svoje izlaganje, da u prošlom mandatu, kao predsednik Odbora za zdravlje i porodicu, mi je bilo onemogućeno da prisustvujem određenim drugostepenim komisijama Republičkog fonda, iako kao predsednik Odbora za zdravlje i porodicu u tom momentu i kao narodni poslanik imam zakonodavnu ulogu, imam predstavničku ulogu i imam kontrolnu ulogu. Svaki narodni poslanik može da izvrši kontrolu vašeg rada, rada Republičkog fonda. Drage kolege poslanici, mi smo zaboravili da štitimo instituciju Zaštitnika građana, a to smo mi narodni poslanici i da mi kontrolišemo njih, a ne da oni kontrolišu nas. Hvala vam puno.
Poštovani predsedavajući, mislim da ste prekršili Poslovnik, član 107. – govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.
Mislim da me je kolega uvredio, iznoseći u jednom političkom žargonu, iz činjenice je izvrnuo.
Ne znam kako vi citirate članove Poslovnika…
Da, ali nisam ja naveo. Kako  vi čitate na šta ću se ja pozvati?
Mislim da ste trebali da opomenete ministra, s obzirom da je bila povreda Poslovnika, da sam ja izašao iz teme. Mislim da je ministar zdravlja izašao iz teme, da nije pričao o zdravstvenim knjižicama. Trebali ste da ga opomenete da se vrati na tačku dnevnog reda.
Želim da vam kažem, vi…
Gospodine Bečiću, molim vas dozvolite mi da kažem. Ja se borim za pravo da kažem, za pravo na reč.
Dozvolite mi da završim. Barem ste vi jedan od pristojnijih i kulturnijih predsedavajućih.
Dva puta pokušavam da kažem o korupciji u zdravstvu i dva puta mi se oduzima reč. Još mi se spočitava da vređam lekarsku profesiju.
Pitam vas, šta je sa tenderom iz Ministarstva zdravlja koji je u računu više od 150 miliona dinara, šta je bilo sa tim poništenim tenderom…
…šta je bilo sa tim poništenim tenderom? Šta je sa „Galenikom“ i „bromazepamima“? (isključen mikrofon.) … To je kriminal. To nisu lekari.
Čl. 103. i 104.
Po članu 103. narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine.
Poštovana predsednice, više puta mi namerno ili nenamerno ne dajete reč. I ovog puta sam se prijavio i vi mi ne dajete reč.
Član 104, narodni poslanik je četiri puta spomenuo moje ime u negativnom kontekstu. Vi niste reagovali. Još kažete da niste čuli da je on spominjao moje ime. Imate stenogram.
Poštovana predsednice, poštovani kolega poslanik i moj kolega lekar je obmanuo javnost. Ja jesam bio sa Zaštitnikom prava građana protiv i u tom momentu kada je on to naveo protiv, kada je citirao moje reči, bio sam protiv da građani bilo šta plaćaju, bio sam protiv takve zdravstvene knjižice kao što sam i sada. Zdravstvena knjižica mora da ima razlog zašto se uvodi. Elektronska zdravstvena knjižica mora da ima razlog zašto se uvodi.
Mi smo pričali tada o zdravstvenom kartonu, o informativnom sistemu za koji se iskreno zalažem. Bez toga ne možemo da radimo mnoge stvari. Ali, zdravstvena knjižica, kakva je bila namera da se uvede pre godinu i po, dve, mislim da se možda sada malo modifikovala, je sasvim različita. Razlikuje se i cena, razlikuje se i njena namena. Dajete da ne izvrćemo činjenice. Gospodin, kada spominje kolegu Milisavljevića, treba da shvati da je on bio pomoćnik ministra zdravlja kada je bila gospođa Slavica Đukić Dejanović zadužen za javno zdravlje, pa pitam – zašto tada niste uveli te zdravstvene knjižice? Nije sve kriva DS.
Poštovana predsednice parlamenta, poštovani kolega ministre, gospodine Lončar, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, amandman gospođe Čomić i jučerašnja rasprava povodom ove izmene Zakona o zdravstvenoj zaštiti je upravo naša nedoumica šta se tačno dešava sa ovom promenom.
Ono što sam ja postavljao pitanje i juče, postavljao pitanje i jutros na Odboru za zdravlje i porodicu, postaviću i sada. Mislim da nisu jasni kriterijumi ko će dobiti specijalizaciju. Kada stavite član zakona koji kaže – Ministarstvo zdravlja ima diskreciono pravo da da specijalizaciju nekome, znači postoji potreba da se jasno kaže ko može dobiti specijalizaciju, kada se pravi konkurs za te specijalizacije i koji je broj tih specijalizacija na koje naše mlade kolege mogu da apliciraju.
Ono što je juče meni bila zabuna i iznosim je ponovo, to je izjava Ministarstva zdravlja i vaša lična, a i ja imam te podatke i potvrđujem da jesu tačni, da u Srbiji imao više od 2.455 lekara koji su na birou. Dragi građani Srbije, mi imamo 2.500 lekara koji su na birou, a danas i juče ste čuli od Ministarstva zdravlja da mi imamo manjak lekara u bolnicama Srbije. To je po meni jedno veliko pitanje – šta sada? Kako to da prethodna rukovodstva Ministarstva zdravlja nisu mogla da naprave jednu lepu racionalizaciju kadrova, kako nisu mogli da naprave jednu šemu zdravstvenih ustanova, šemu zdravstvenog kadra u tim bolnicama, kako bismo izbegli ovaj frapantan podatak? Ovo je moguće jedino u Srbiju, imate 2.500 lekara na birou, a po bolnicama, kao što je ministar rekao, kao što vam ja govorim, imate manjak lekara, imate lekare koji su u nekoj srednjovečnoj dobi između 45. i 49. godine u proseku i polako naša lekarska profesija stari. To su neke stvari koje mi apsolutno nisu jasne.
Interesuje me šta dobijaju specijalizanti kada dobiju specijalizaciju? Mnogi specijalizanti koji vrše specijalizaciju u Beogradu, Novom Sadu, u Nišu su dovoljno osposobljeni za samostalni specijalistički rad ili mnogi lekari izbegavaju da im pruže adekvatnu naučnu potporu, adekvatan naučni napredak pri njihovom boravku na njihovim klinikama. Znam da mnogi mladi lekari vraćajući se iz kliničkih centara Beograda, Novog Sada i Niša, a nastavljajući rad u nekim manjim svojim sredinama izbegavaju da rade neke zahvate koje su predviđeni njihovom specijalizacijom.
Postavljam pitanje, ili oni nisu dovoljno naučeni ili nisu imali uslova da nauče u tim ustanovama ili nemaju dovoljno opreme u tim centrima gde oni rade? To su stvari koje su jako bitne da se odgovore.
Ono što sam juče u medijima dao izjavu, inače podržavam ukidanje dve godine, mislim da je to dobra stvar, ali ako kažete da ćemo time rešiti problem mladih lekara, nije tačno da ćemo time rešiti problem mladih lekara, mi ćemo samo odložiti rešavanje njihovog problema, s obzirom da na birou imamo 2.500 lekara koji čekaju posao. Mi nismo otvorili vrata mogućnosti da oni dobiju posao. To je nešto što moramo da napravimo zajedno, da kažemo – država Srbija vodi računa o najpametnijem sloju društva, o ljudima koji će preuzeti bele mantile da leče našu naciju, mi želimo kao odgovorna država da sprečimo da oni odlaze i da leče građane Nemačke, Švedske i Norveške, nego da leče nas.
To je ideja, ali želim takođe da vam kažem 2013. godine je ovde donet jedan zakon, bio sam protiv tog zakona, o zabrani zapošljavanja u javnim ustanovama, zdravstvo isto tu spada. Onda smo mi bukvalno pod zabranom zapošljavanja Ministarstva finansija. Koliko ima novca u Ministarstvu finansija ono odredi da li vi možete da zaposlite nekog mladog lekara.
U vašem izveštaju vi navodite da postoje diskrepance u broju lekara po različitim okruzima po Srbiji. Naveli ste čak podatak da Nišavski okrug, iz koga ja dolazim, ima veći broj lekara, a uporedili ste neke okruge po Vojvodini gde ima manji broj lekara nego što to ima Nišavski okrug. Reči ću vam da u Nišavskom okrugu imate KC, a u samom KC imate 700 i nešto lekara, tako da taj broj nemojte da zavara statističare, jer statistika je zbir netačnih podataka, volim to kroz šalu da kažem, tako da nemojmo praviti zabunu.
Mi imamo problem sa kadrom, imamo problem i u Nišu, kao što imamo problem i u Inđiji, u Rumi.
Znači, imamo problem sa mladim lekarima i potreba je da vrlo odgovorno krenemo posle donošenja izmena Zakona o zdravstvenoj zaštiti uz jasno rešavanje problema, tj. otvaranja vrata mladim lekarima da oni mogu da uđu i da nađu posao.
To je nešto što moramo kao odgovorna i vlast i opozicija da težimo kako bismo tim našim najpametnijim mladim ljudima rekli – vi ste nama dobrodošli a ne da kada a ne da kada oni završe fakultet, reći ću vam kao profesor, ja na mojim vežbama i predavanjima par puta sam ih pitao – šta planirate nakon toga?
Jedina šansa je da pod nekim znakom uspeha dobiju posao kao neki farmaceutski agenti da prodaju lek itd. a ne da nađu posao i ono što oni teže, to je učenje nemačkog jezika i odlazak u neke druge zemlje.
Ne kažem da vi možete fizički da sprečite nekog da ode ako bolju platu u nekoj zemlji, ali pružimo im mogućnost da kada završe fakultet da ta najbolja deca leče građane Srbije a ne da leče ove druge. Mnoge druge zemlje i mnogi drugi sektori zdravstva jedva čekaju dobre lekare iz Srbije. Puno je dileme bilo da li mi imamo dobar sektor zdravstva ili ne. Mi imamo dobar sektor zdravstva needukacije, stojim iza toga, medicinski fakulteti u Beogradu, Novom Sadu, Nišu su dobri. Dobar kadar školujemo i taj kadar bez problema nalazi posao u Nemačkoj.
Znači, ideja je da taj kadar zadržimo. Juče sam pričao da izbacimo politiku iz zdravstva, da više ne dobijaju posao lekari koji su članovi neke stranke ili su sinovi nekog profesora nego da su to deca koja su dobra. Ponosan sam što imam priliku da kao profesor radim sa najpametnijom decom koja mi dolaze iz Babušnice, iz Vladičinog Hana, iz Bosilegrada, iz tih nekih malih sredina gde su im roditelji radnici, gde roditelji nemaju para bukvalno da žive, ali su dali priliku tom detetu da uči.
To dete ima prosek 9-9,5 ali to dete ne može dobiti trenutno posao u Nišu ili Beogradu upravo zbog tih veštačkih prijema lekara koji su članovi neke stranke. Sada vaše, juče naše, prekjuče SPS itd. To mora da se spreči i da najbolja deca leče građane Srbije.
Jedna ideja za specijalizante i za specijaliste. Morate da napravite racionalizaciju da vidite koliko stvarno imamo specijalista u sektoru državnog zdravstva, u sektoru vojnog zdravstva i u sektoru privatnog zdravstva i da rasporedimo sve te specijaliste i da napravimo jednom za svagda plan - hoćemo Srbiju do 2020. godine koliko nam kadra treba i da jasno edukujemo, da raspisujemo konkurse na medicinskim fakultetima, ovako juče sam vam rekao da se republički fond zdravstvenog osiguranja odvojio praktično, da on ima autonomiju u državi, s obzirom da ima svoj budžet od dve milijarde evra, a da vi kao Ministarstvo zdravlja imate znatno manji, manji budžet i da je pitanje da to mora da se stavi pod kapom Ministarstva da on sprovodi ono što su potrebe građana i ono što je direktiva Ministarstva zdravlja. To do sada nije bila praksa.
Bitno je da sektor vojnog zdravstva koji ima dobre kapacitete, dobre bolnice, dobre bolnice, dobra aparate, dobre lekare, a koji je farmatiran za bivšu Jugoslaviju, bivšu lekciju Jugoslavije, sada je neupotrebljiv.
Znači, bolnica u Nišu i Novom Sadu, zašto one ne bi mogle da budu gradske bolnice? Davao sam predlog i mom bivšem ministru Šutanovcu, nije bilo prihvaćeno. Dajem predlog i vama. Mislim da nešto što postoji, što su građani Srbije iz budžeta pravili, to pripada građanima Srbije.
U ratu mi smo svi ratno zdravstvo. U miru mi smo svi mirno zdravstvo za naše građane. Zato, ajmo da napravimo pomak. Dajem predlog u Nišu nemamo gradsku bolnicu, u Novom Sadu nemamo gradsku bolnicu, klinički centri su natrpani brojnim pacijentima koje mora sekundarno zdravstvo da reši, moraju specijalisti u gradskim bolnicima i imam predlog sa ovog zasedanja da vojne bolnice u Nišu i Novom Sadu postanu gradske bolnice, finansiraju se iz jednog budžeta i da zaboravimo vojni budžet zdravstva, republički budžet zdravstva građana. Svi smo mi građani Srbije, siromašni smo, dajte da ste te kapacitete iskoristimo da ti aparati ne stoje neupotrebljeni u vojnim bolnicama. Isto nam stoje i aparati u mnogim bolnicama po Srbiji. najiskorišćeniji su u Kragujevcu, Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kliničkom centru. Ali u mom predgrađu Niša, brojnim malim gradovima oko Niša imate puno aparata za anesteziju koji se ne koriste, imate puno aparati koji sede po bolnicama, hirurškim salama ne koriste se ili zato što lekari ne znaju ili zato što izbegavaju da rade neke složene intervencije, a preopterećeni aparati u našim centrima polako su na izdisaju i kvare se, tako da kao jedna domaćinska kuća moramo da preuzmemo ako neko ne koristi, da se to prebaci u neku od naših bolnica.
Privešću kraju ovo moje prvo izlaganje na jednom primeru u Nišu, ja sam inicirao generalnom direktoru Kliničkog centra u Nišu, profesoru Radovanoviću, neurohirurška klinika ima set instrumenata za funkcionalnu endeskopsku hirurgiju.
ORL klinika za operacije tumora na hipofizi, za endonazalni pristup. Mi u Nišu na ORL klinici nemamo takav aparat, ali smo tražili da napravimo, da koristimo i mi taj aparat i da sve polipe, probleme u nosu i sinusima rešavamo sa tim.
Dajte da koristimo to što imamo zajedno, da nam ne stižu non stop neki dopisi, treba mi ovaj aparat, treba mi onaj. Koliko ste vi kadra obučili, koliko je taj kadar spreman da koristi tu opremu i da tu opremu koju imamo, adekvatno koristimo.
Nadam se da sam nekim svojim primerima dao doprinos današnjem radu, a naknadno u nekoliko narednih amandmana ću se javiti sa nekim drugim idejama.
Poštovana predsednice, hvala puno što ste mi dali reč. Reklamiram član 107, da je govornik na sednici Narodne skupštine dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. I juče sam na zasedanju, a i danas ću poslati jedan apel. Kada kažete – mentalno anoreksičan amandman…
Rečeno je na zasedanju – mentalno anoreksičan…
Govornica pre nje. Ne želim da spominjem ničije ime.