Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Milisavljević

Dušan Milisavljević

Demokratska stranka

Govori

Po stenogramu ćete videti. Nije bitno koja je govornica. Rečeno je i pogledajte u stenogramu.
Ovim što se radi ne krši se dostojanstvo Skupštine, krši se dostojanstvo pacijenata koji boluju od tih dijagnoza. Znači, niste vi uvredili nijednog poslanika, niti jednog političara. Političari imaju debeli đon, debeli obraz…
… Ali vređaju se pacijenti koji boluju od teških bolesti.
Apel je da ne dozvolite više nijednom poslaniku da koristi u vređanju nekog drugog neku dijagnozu, jer time ne vređa on njega, nego vređa pacijente koji boluju od tih dijagnoza.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, ja ću se vratiti na ovaj amandman koji je podneo prof. Pavićević i u kom je on predložio da svi završeni studenti medicine imaju pravo da apliciraju na volontersku specijalizaciju.
Lično se sećam vremena kada je Slobodan Milošević bio u Srbiji, kada su svi mogli da upisuju volonterske specijalizacije. Ja tada nisam bio baš za takvu jednu meru zato što ona pokazuje slabost i nemoć države da vodi računa o svojim mladim lekarima.
Mislim da je mnogo važnije da Ministarstvo zdravlja napravi plan koliko lekara treba državi Srbiji i koliko Medicinski fakulteti, koliko Medicinski fakulteti smeju da upišu studenata na prvoj godini.
Podatak Ministarstva zdravlja je da svake godine 1.100 studenata upisuje Medicinske fakultete, ako sam ja dobio tačnu informaciju iz vašeg Ministarstva, mislim da jesam, a na birou imamo 2.500 zaposlenih i sada je problem oko specijalizacije, gde gospodin Pavićević traži da svi studenti imaju pravo da upišu specijalizaciju, a ja vam kažem – ne, to nije način da rešite problem. Problem se rešava tako što morate da napravite problem koliko državi Srbiji naspram obolelog stanovništva treba lekara i na tome tražite nakon toga da Medicinski fakulteti upisuju adekvatan broj, a ne da štancuju neki broj lekara i spomenuću fakultet u Kosovskoj Mitrovici koji školuje kadar za koju teritoriju naše zemlje.
Dajte da budemo malo ozbiljni prema sebi. Trošimo mnogo velike pare, a pravimo zlu stvar našim mladim kolegama koje jesu pametne, a kada im omogućite da završe fakultet, deca traže da dobiju posao. Dajte da kažemo, problem je u broju koji treba da leči građane u narednih pet, deset ili dvadeset godina. Mislim da je to rešenje.
Ovo rešenje trenutno jeste pomak nabolje, nije najbolje. Pomak jeste nabolje da imate pravo da dobijete specijalizaciju kako bismo malo zanovili kadar mladim lekarima, ali još uvek nismo našli rešenje koliko lekara. Treba plan za Srbiju koliko lekara treba na godišnjem nivou da školuju naši medicinski fakulteti i da to bude zakon za sve, a ne da na mala vrata mnogi medicinski fakulteti nađu načina da ubace 10, 20, 30, 50 studenata kako bi dobili neka sredstva za lične potrebe.
Ovaj amandman jeste dobar. Ja sam ga danas podržao na Odboru za zdravlje i porodicu, ali konačno rešenje će biti kada nađemo načina da tim mladim lekarima kažemo - možete da studirate, možete da dobijete specijalizaciju i nakon specijalizacije, drage moje kolege, najvažnije da oni krenu da rade. Ako ne krenu da rade, nije bitna ni specijalizacija koju su završili. Najvažnije da nastave svoje školovanje, da pomažu građanima za tih 20 godina, koliko ulaže u svoju edukaciju. Hvala vam puno.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, diskutujem o amandmanu i svi amandmani su sa željom da se omogući mladim lekarima što pre da dođu do posla i što pre da dobiju specijalizaciju. Ja sam vas i juče pitao šta je Ministarstvo preduzelo da spreči korupciju u Srbiji, kako bi smo taj novac koji građani Srbije zarade, koji ide u budžet Republike Srbije, sprečili od korupcije. Jedno pitanje – šta je sa svim donacijama od 2000. godine do 2014. ili 12. godine? Gde idu novci koji bi mogli biti iskorišćeni za građane Srbije, za pacijente, za mlade lekare, za specijalizacije? Šta je bilo sa tenderom koji je poništen, koje je Ministarstvo zdravlja…
I ovaj amandman, i prethodni amandmani bili su sa ciljem da se omogući mladim lekarima što pre da dođu do specijalizacije.
Pitam, kada ministar kaže – nemamo dovoljno para, nemamo dovoljno uslova da omogućimo mladim lekarima da vrše specijalizaciju, nemamo dovoljno para da tim specijalizantima pružimo zdravstvenu mogućnost u operacionim salama, nemamo instrumente, pitam, mnogo novca je nestalo u Srbiji, u tim velikim aferama, pa sam pitao šta je bilo sa tenderom koje je Ministarstvo zdravlja raspisalo a poništen je?
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, poštovani ministre prvi put ste u ovoj sali u ulozi ministra zdravlja i želim vam dobrodošlicu.
Lično sam očekivao da ćete kao prvi ulazak u ovu salu Skupštine Srbije ući sa većim brojem izmena Zakona o zdravstvenoj zaštiti ili čak možda sa novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, s obzirom da je sistem zdravstva u Srbiji i unazad više od dvadeset i nešto godina kontinuirano, svakodnevno, svakog meseca, svake godine bio sve lošiji i lošiji, da bi doživeo kolaps u nekoliko zadnjih godina. Ono što trenutno postoji u Srbiji kao sistem zdravstva je jedno nefunkcionalno stanje i za pacijente, ali i za lekare koji su u puno situacija, u puno bolnica u nemogućnosti da pruže to svoje znanje koje imaju i da pruže zdravstvenu zaštitu našim građanima koji to svakodnevno vide. Tako da se iskreno nadam da je ovo početak jednog dubljeg procesa reforme sektora zdravstva, a ne samo jedan mali znak da se nešto radi, a da vas neko onda zaustavi ili nešto stane.
Ono što želim da kažem u vezi vašeg današnjeg predloga, i kao lekar i kao profesor uvek podržavam da mladi lekari imaju šansu da što pre dođu do zaposlenja, da što pre dođu do specijalizacije i to je dobra stvar, to jeste dobra stvar. Međutim, moram da vas obavestim da je prethodna Vlada 2013. godine zaustavila prijeme mladih lekara i to zakonskim putem gde je nadležno Ministarstvo finansija koje mora da dobije plan zapošljavanja lekara, da ono odobri, zavisno od sredstava. Bivša ministarka zdravlja, prof. dr Slavica Đukić Dejanović je imala te probleme, tako da kada govorite da je ovo način da se mladi lekari zaustave da ne odlaze u inostranstvo, kažem vam da nije. Ovo je samo jedan način da se deca uposle posle fakulteta, da imaju šansu da specijaliziraju, da stiču nova znanja, ali nije način da ona nađu posao, s obzirom da još uvek postoje ta pravila igre gde Ministarstvo finansija reguliše koliko ćete moći da zaposlite mladih lekara.
Potrebno je da kao Ministarstvo zdravlja uradite jedan detaljniji plan zdravstveni mreža, zdravstvenih ustanova u Republici Srbiji, kao i redefinisanje potrebnog zdravstvenog kadra u našoj Republici.
Više puta sam vas slušao otkada ste postali ministar, rekli ste da Srbija ima višak lekara, da se puno više lekara edukuje i školuje nego što je to možda Srbiji potrebno, a svedoci ste da ste i sami izgovarali, a i danas ste izgovorili da se Srbija suočava sa starom doktorskom strukturom, da je prosek godina lekara između 45 i 46 godina, što i jeste tačno. I na svom primeru mogu da vam kažem da sam jedan od najmlađih lekara na svojoj klinici sa svojih 46 godina i da nam polakko lekarska struka stari, polako odlazi u penziju, da nas mladi lekari napuštaju i to je jedan veliki problem sa kojim se vi svakako suočavate. To je nešto što moramo da rešimo i to morate vi da redefinišete, jer niko drugi ne može da reši ovaj problem kao vi sada na toj poziciji.
Vi imate idealnu šansu, s obzirom da nikada ni jedna stranka nije držala objedinjeno zdravstvo i sektor zdravlja od Republičkog fonda do brojnih direktora KC, brojnih direktora zdravstvenih ustanova, koji na žalost, puno puta smo imali prilike da čujemo da će biti izabrani po struci, po kvalitetu, ali se uglavnom nastavlja praksa iz ranijih godina, iz godina gde su različite političke stranke vodile Ministarstvo zdravlja i gde su se uglavnom ti direktori postavljali po političkoj podobnosti, da li su pripadnici jedne, druge ili treće koalicione stranke.
Mislim da svi zajedno trebamo da shvatimo da imamo problem sa mešanjem politike u sve segmente i u sve pore društva i da zdravstvo moramo da zaštitimo, i vi kao vlast i mi kao opozicija da kažemo da je dosta više da politika određuje ko će voditi neke bitne zdravstvene ustanove, da politika određuje ko će biti primljen i da se lekari primaju samo po tome da li su članovi neke političke stranke, a da neka dobra deca, ja kao profesor Medicinskog fakulteta mogu vam reći da mi imamo zlatnu i dobru decu, pogotovo iz unutrašnjosti zemlje, koja studiraju u Nišu, Novom Sadu, Beogradu, Kragujevcu, koja dođu sa juga Srbije, dođu iz zapadne Srbije, koja teško sastavljaju kraj sa krajem i koja vrlo poštenim radom zasluže svoje ocene, a onda u jednom trenutku nemaju mogućnosti da se zaposle upravo zbog toga što nisu članovi neke stranke ili nisu deca nekog od profesora koji radi na tom medicinskom fakultetu. Upravo ta deca se vraćaju u neka mala mesta kao što su Sjenica, Ivanjica, Bosilegrad, Vladičin Han. Dobro bi bilo kada bi i oni imali šansu u tim mestima da pruže zdravstvenu zaštitu svojim sugrađanima, ali na žalost u velikom procentu oni polako napuštaju Srbiju.
U pređašnjem sazivu smo imali izjavu iz prethodnog Ministarstva zdravlja da je to dobro da oni budu naši ambasadori u svetu, da oni zastupaju Srbiju, srpsku medicinu. Tada se nisam slagao, ne slažem se ni sada. Ako država, ovako siromašna, ulaže puno novca u edukaciju našeg najmpametnijeg sloja društva, naše najpametnije dece, nema taj luksuz ni najbogatija država da tako lako gleda kako nam ta deca odlaze, nego da nađe načina kako da ih zaustavi. Ovo jeste jedan od načina, jedan početak da se ta deca zainteresuju, da kažu – evo, mogu da ostanem ovde, mogu da nastavim da specijaliziram neku svoju specijalizaciju i da neke četiri godine se odloži ta definitivna odluka, ali moramo da im pružimo priliku da oni znaju da imaju prilike, da se zaposle na jednom transparentnom konkursu gde neće uticati to da li je on član DS ili SNS, nego će uticati to da li on zna ili ne zna.
Na žalost, u Srbiji, i profesor Ristić je pre nekoliko dana u „Politici“ otvorio tu temu, bio sam jedan od sagovornika u tom članku gde je govorio da slabo kvalitetniji kadrovi ulaze u KC. Ne bih se složio sa tom njegovom formulacijom, ali se slažem da moramo da otvorimo mogućnost da nas najbolji leče u KC. Klinički centri su najreferentniji centri, vi kada iz jugoistoka Srbije pošaljete pacijenta u Niški KC on nema šanse da ga šalje dalje, on mora tu da zbrine tog pacijenta. Kada se pacijent pošalje u Beograd, iz Beograda više nemate gde da pošaljete pacijenta, on tu mora biti zbrinut i zbog toga je više nego neophodno da u KC rade deca, mladi lekari da se zapošljavaju koji su najpametniji, a mi ih imamo, ali im okrećemo leđa.
Predlažem i ovim putem da se napravi javni konkurs, transparentni konkurs, ne samo da bude uticaj koji je prosek bio na fakultetu, nego da se i kvalifikacioni test znanja napravi za svaki taj prijem, da mediji imaju prilike to da prenose, da svako može da vidi taj test koji je uradio kolega, da li je on stvarno pametniji od njega, da li je bolji od njega i da pružimo priliku da stvarno po prvi put u Srbiji okrenemo leđa politici što se tiče zdravstva i da kažemo – dosta više, ne možete vršiti pritisak na nas, hoćemo najbolju decu da zaposlimo u naše ustanove da nas leče. Jedno je politička pripadnost, a drugo je kada vam neko manje sposoban stavi skalpel na glavu ili vas leči. Potrebno je da imamo, a imamo pametnu decu, da im pružimo prilike da se edukuju u našim najreferentnijim ustanovama.
Kada pričamo o edukaciji i specijalizacijama, to sam i prošlom ministru i pretprošlom ministru predlagao, ali je to ostalo samo na predlogu. Koristim priliku, vi ste mi treći ministar kome ću to predložiti, a to je, s obzirom da se i vi i mi, i kao SNS i kao DS zalažemo za što pre priključenje EU, još jedanput šaljem apel da se usklade sve specijalizacije na medicinskim fakultetima u Srbiji sa evropskim. Sada to nije slučaj, sada se to izbegava. Moja specijalizacija iz otorine traje četiri godine, a u Evropi traje pet godina. Ne verujem da su oni u Evropi gluplji od naše dece, pa da moraju da uče pet godina, nego imaju program koji je vrlo kvalitetan i koji je više baziran na praktičnom radu koji omogućava mladom lekaru da nakon završene specijalizacije i subspecijalizacije krene u samostalan, jedan ozbiljan hirurški rad. Tako da, program specijalizacija mora biti prioritet naše Vlade, nije bitno ko vodi ovu Vladu, cilj nam je isti da se priključimo EU i da prihvatimo neke evropske standarde koji oni imaju.
Kada govorim o medicinskim fakultetima i specijalizacijama, pitaću vas, to sam preko tvitera otvorio temu, niko nije reagovao od medija, postaviću vam i ovde pitanje. Šta je uloga Medicinskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, da školuje kadar za Srbiju, KiM, EU ili su to mala vrata za decu koja nisu mogla da polože prijemne ispite na Beogradskom, Niškom, Kragujevačkom i Novosadskom Medicinskom fakultetu? Mi te lekare školujemo tamo, ti lekari se možda prave u toj jednoj masi koja posle toga ne može biti zaposlena u Srbiji. Siromašna smo zemlja, potrebno je da shvatimo da moramo da racionalizujemo kadar, moramo da shvatimo da ne možemo tako lako se rasipati.
Sledeće pitanje vama, u okviru ovih isto specijalizacija. Morate da preuzmete ingerencije, ja ne znam kako je to neko nekada nesrećno napravio da Ministarstvo prosvete bude nadležno medicinskim fakultetima, da Ministarstvo prosvete daje kvote medicinskim fakultetima ko koliko može da upiše mladih studenata.
Kada se i te kvote daju, ja vam kažem iz iskustva da sam svedok mnogih medicinskih fakulteta da su prekoračivali tu upisnu kvotu da bi što više novca uzeli od tih samofinansirajućih studenata, da bi bili sa većim platama ti profesori.
Znači, potrebno je da racionalizujemo i da znamo, ako imamo više od 2500 hiljade mladih studenata, mladih lekara na birou, a svake godine upisujemo sve više i više,
Znači, moramo domaćinski da vodimo tu jednu upisnu politiku i da znamo koga upisujemo i zašto ga upisujemo i gde će to dete posle kao lekar, da li će biti na birou, da li će biti na benzinskoj pumpi, kao što jedan moj kolega prodaje benzin, da li će učiti nemački jezik da napusti ovu državu i ovu Srbiju.
Vratio bih se na probleme sa kojima se susreće naše srpsko zdravstvo. Kolega je u prethodnom govoru spomenuo da smo ocenjeni, da smo sa brojnim parametrima, ja ću reći kojim parametrima pošto on nije spomenuo, da smo po oboljevanju od kardiovaskularnih oboljenja među prvima u Evropi, da smo po smrtnosti od infarkta miokarda među prvima u Evropi.
Svakog dana u Srbiji samo od infarkta miokarda, ne od kardiovaskularnih bolesti, od infarkta miokarda, umre 15 naših građana. Da smo prvi po oboljevanju od onkoloških oboljenja, ne samo od glave i vrata kojima se ja bavim, nego i drugih organa u našem telu. Tako da, ovo sve pokazuje da moramo mnogo više baciti pažnju na preventivu.
Moramo mnogo više baciti pažnju na jedno pristojnije ponašanje i lekara, a ono što ja volim da kažem iz zdravstvenog sistema i zdravstvene administracije koja se gospodine ministre u prethodnim godinama otuđila.
Otuđila se od građana Srbije, pogotovo Republički Fond zdravstvenog osiguranja koji je postao država u državi, pa čak i vi kao ministar pitanje je koliko imate ingerencija, možda politički sada imate moć pa neku malu mogućnost imate da izvršite pritisak, ali to vam je država u državi.
Kod koga je novac, on komanduje tim novcem, raspoređuje taj novac kako hoće i unazad 20 godina se malo bahato trošio taj novac građana Srbije, bahato su se odbijali i građani koji su bili bolesni, pa su građani morali dodatno da sakupljaju novac preko sms poruka humanitarnih akcija i svega ostalog, a nisu imali ono osnovno pravo koje im garantuje Ustav, koje im garantuje zakon kada platite osiguranje da imate pravo da budete lečeni. To je nešto što je jako bitno.
Najavljujete pravljenje humanitarnog fonda što je bila tema i u ovoj Skupštini, bila je tema i na skupštinskom Odboru za zdravlje i porodicu u prethodnom sazivu.
Mogu da kažem da moramo naći načina i sredstava da pokrijemo što veći broj obolele dece. Međutim, kada pričamo o humanitarnom fondu iza koga bi stajala država, ja sam protiv takvog fonda da stoji država. Država je država. Država nije nevladina organizacija da bi sakupljala novac preko humanitarnih akcija, država ima zakone, ima parlament, ima institucije, ima svoj fond, nije humanitarni, a taj Fond se zove Republički Fond zdravstvenog osiguranja, gde se sakuplja taj novac.
Humanitarni fondovi postoje, i Vlade Divac ga ima, ima ga Aleksandar Šapić, ima ga Sergej Trifunović, ima Dragica Nikolić, imaju mnoge poznate javne ličnosti, imamo i Zakon o humanitarnim fondovima koji jasno preciziraju kako se sakuplja novac.
Slali ste više puta poruke da ćemo iz tog fonda lečiti decu sa retkim bolestima, da ćemo lečiti decu koja boluju, da ih šaljemo u inostranstvo.
Želim da vas podsetim da po pravilniku o lečenju građana Srbije u inostranstvu, Republički Fond jasno precizira prava i obaveze fonda i osiguranika i da imamo mogućnosti da šaljemo naše građane u inostranstvu.
Ono što treba jasno da kažemo, to je da postoje neke bolesti koje nisu predviđene pravilnikom Republičkog Fonda i da taj fond treba da bude za decu koja nisu sagledana ovim Republičkim Fondom.
Možemo da kažemo i drugo, da sam ja ministar, ja bih našao način da preko Republičkog Fonda pokrijem što veću paletu, pa ako se vratim u jedan vremenski vremeplov, i vi ste bili uključeni kada smo pokretali inicijativu ovde u parlamentu za transplantaciju srca i transplantaciju pluća u inostranstvu, a Republički Fond i pravnici Republičkog Fonda, ne rukovodstvo, ali pravnici su rekli da inicijativa nije ustavna.
Ja sam tada bio poražen kao lekar da neko kaže, kada nekoga šaljete na transplantaciju srca ili pluća, nije ustavna kategorija i mislim da Ustav jasno kaže i garantuje naša prava kao građana, kao pacijenta i kao bolesnika, tako da oko ovog fonda ćemo više informacija dobiti i pričati o tome, ali vas pozivam da uđete u jednu ozbiljniju reformu Republičkog Fonda zdravstvenog osiguranja i taj fond nije reformisan, on se otuđio i ti ljudi koji tamo sede nemaju mnogo sluha ili nemaju para, ne znam šta je, ali neki pacijenti nisu smeli da budu odbijeni, neki pacijenti i nisu više živi, zbog toga što nije adekvatno reagovala lekarska struka i nisu reagovale naše osiguravajuće kuće.
To su teme koje pored vaših izveštaja, gde ste izneli podatke koliko imamo zdravstvenih radnika po regionima, izneli ste podatke da imamo puno lista čekanja. Liste čekanja jesu tema, jesu parametar koji je procenjivao „european health consumer index“, ali ono što niko nije rekao, to je korupcija.
Malo se u zadnje vreme zaćutalo o korupciji, a ja vam kažem da korupcija postoji i da korupcija razjeda srpsko društvo u celini, pa nije ni zdravstvo izuzeto iz toga, ali je tema različitih tabloida i novina uglavnom mala korupcija, odnosno gde lekar uzme 250 ili 100 evra, a ona velika korupcija koja leži u velikim tenderima, u velikim ugovorima sa farmaceutskim kućama, u velikom uništenju „Galenike“ kao jednog giganta srpske i bivše Jugoslavije, farmaceutske industrije, afera leži u „Torlaku“, u kome je država ulagala milione evra, koji je bio referentan za bezbedne vakcine i to se sve kaže i odjednom se zaćuti.
Mislim da su to teme o kojima ne smemo ćutati, to su teme koje moramo jasno da otvorimo.
Ispitivanje kliničke studije nekih lekova, a evo ovde za govornicom, pošto imam imunitet, to ću da izgovorim, mene interesuje da Ministarstvo zdravlja dostavi skupštinskom Odboru za zdravlje i porodicu ili meni kao poslaniku, imam pravo i to da pitam, koliko se novih lekova ispituje na građanima Srbije? Koliko se lekova ispituje u Francuskoj i Americi, da li su građani Srbije za neke lekove jedini ili ima li nekih drugih naroda, ali mene interesuju narodi zapadnih zemalja i američkih zemalja, da li se neki lekovi koji se ispituju kod nas, ispituju i u Americi i u Evropi.
Mnogo se velike pare okreću tu oko tih studija i moramo da budemo svesni da je to prva zona sumraka koja mora da bude transparentnija, da se vidi koja farmaceutska kuća, koji lekovi, koji su nam građani podvrgnuti tim lekovima i da li se ti isti lekovi proveravaju u Francuskoj, Nemačkoj, Izraelu ili Americi.
Mogu da kažem da zdravstvo kao zdravstvo, danas otvara prvi put jednu temu sa edukacijom mladih lekara i sa specijalizacijama, a završiću time i ponoviću da sam očekivao da ćete ući sa detaljnijim planom reforme.
Mogu da kažem da ću uvek podržati svaki dobar predlog koji dovodi do poboljšanja zdravstvene zaštite građana Srbije, podržaću predlog koji dovodi do olakšavanja mladim lekarima da dobiju posao, ali neću dozvoliti da se demagogijom kaže, sada lekari imaju pravo i mogućnost da se zaposle odmah, kada još uvek postoji blokada Ministarstva finansija i dajte da tu blokadu, i taj plan mreže koju je pravio G17, a to je jedna od najvećih grešaka DS, puštanja samovolje te stranke u sektoru zdravstva koja je napravila loše poteze gde je upitanju zdravstvo i kada ćemo moći da ga izvučemo na neke zdrave noge, da kažemo šta radimo, kako radimo i da u ovoj Skupštini što pre izađete sa detaljnijim planom o novoj zdravstvenoj zaštiti, a možda i pre toga reformi Republičkog Fonda zdravstvenog osiguranja koji se oteo kontroli u upitanju je da li vas kao ministra sluša. Hvala.
Ministar mi se obratio više puta.         
Postavio mi je pitanje lično.
Poštovana predsednice, već mi je treći mandat u Skupštini i nisam nikad imao ni jednu uvredu od strane predstavnika Vlade, niti sam ja upućivao, tako da nije ni ovog puta bila nikakva uvreda…
Nema uvrede, samo jedna želja, pošto mi je gospodin ministar više puta tražio konstataciju i rekao da to nisam dobro rekao.
Hvala.
Poštovani ministre, što se tiče Fonda, kada ste rekli Fond, ja bih vam rekao da mi zaista moramo ući u reformu tog Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja, jer ovakav fond je više neodrživ. On više ne štiti interese građana Srbije.
Ono što bih ja vama predložio to je da se jasno građanu kada mesečno uplate 50-100 evra ili 10.000-12.000 dinara za to zdravstveno osiguranje, da jasno znaju šta imaju sa svojom zdravstvenom knjižicom, da znaju da mogu da odu i kod državnog i kod privatnog lekara. Znači, moramo da kažemo šta taj fond finansira i šta taj fond nudi osiguranicima.
Ja bih uveo još neki fond. Uveo bih takmičenje između osiguravajućih kuća. Uveo bih još dve ili tri osiguravajuće kuće koje bi se takmičile da vas i mene osiguraju kod neke dobre zdravstvene ustanove, da imamo dobru brigu da li u Urgentnom centru ili u Kliničkom centru u Nišu gde ima dobrih lekara. To je reforma, da vi kompeticijom napravite da se osiguravajuće kuće bore za osiguranika, a ne da ovako oni znaju da mesečno imaju taj priliv i od tog priliva da li ćete vi njih kontrolisati ili ne, to je druga priča.
Minut ste mi uzeli.
Poštovana predsednice, ja vas molim, s obzirom da vodimo diskusiju u jednom primerenom i parlamentarnom tonu, samo još dve rečenice.
Interesuje me, s obzirom da ste spomenuli gospodina Bjernberga da je 10 dana ovde u Nišu, a da on ispituje zdravstvene sisteme iz evropskih zemalja, da li je on…