Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marija Jevđić

Marija Jevđić

Jedinstvena Srbija

Govori

Zahvaljujem.
Reč ima izvestilac ispred Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, narodni poslanik Ilija Matejić.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Prelazimo na predsednike, odnosno predstavnike poslaničkih grupa.
Reč ima narodni poslanik Samir Tandir. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanika Selma Kučević.
Izgleda da vam jedinica ne radi. Izvucite karticu pa se ponovo prijavite.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima predsednik poslaničke grupe SDPS, narodni poslanik Branimir Jovanović.
Zahvaljujem.
Reč ima predsednik poslaničke grupe Saveza vojvođanskih Mađara dr Balint Pastor.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima zamenik predsednika poslaničke grupe Jedinstvena Srbija, Života Starčević.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani narodni poslanici, u skladu sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine, određujem pauzu u trajanju od jednog časa.
Sa radom nastavljamo u 15 časova i pet minuta.
Zahvaljujem.
(Posle pauze.)
Zahvaljujem, potpredsedniče.

Poštovana ministarko sa saradnicima, na današnjem dnevnom redu imamo nekoliko zakona kojima se uspostavljaju viši standardi demokratičnosti i transparentnosti celokupnog izbornog procesa. Znamo da nije u praksi da se izborni zakoni menjaju pred izbore, ali to sada radimo jer je to rezultat međustranačkog dijaloga i preporuke OEBS-a, kako bi izbornim uslovima u Srbiji bili svi relativno zadovoljni. Ovim predloženim zakonima najviše se izašlo u susret opozicionim strankama. I vi ste, ministarka, rekli, da najmanje 16.000 posmatrača, ako posmatramo i proširene sastave, to je negde oko 80.000 posmatrača će imati opozicione stranke, plus još jednog člana, plus jedan u opštinskim izbornim komisijama, to je 160 opština, po dva člana, to je još 320 posmatrača, tako da, ako žele i ako imaju ljudske resurse, mogu vrlo lako kontrolisati izbore.

Što se tiče Jedinstvene Srbije, mogli ste danas čuti od mog kolege Živote Starčevića, da mi nemamo problema sa izbornim zakonima, jer znamo da oni ne utiču na volju građana, već dela. Jedinstvena Srbija je od svog osnivanja, na čelu sa Draganom Markovićem Palmom, isključivo radila i jedino se vodila interesom naših građana. Pokazali smo da od đaka do penzionera, da ne spominjem zdravstvene radnike i poljoprivrednike, uvek smo pomagali i uvek ćemo pomagati i voditi se time da je Srbija zemlja jednakih šansi za sve.

Što se tiče Jedinstvene Srbije, mi smo učestvovali u međustranačkom dijalogu. Smatramo da je obezbeđena efikasna platforma za razmenu i izgradnju konsenzusa među različitim političkim snagama o pitanjima ključnim za budućnost srpske demokratije.

Predlozima zakona se ne menjaju suštinski aspekti izbora za narodne poslanike, izbora za predsednika Srbije i odbornike i zadržavaju se dosadašnja zakonska rešenja koja se mogu smatrati osnovnim postulatom izbornog procesa u Srbiji.

Mislim da novi zakoni najviše donose novinu u pogledu zaštite prava u izbornom postupku i lakšeg kandidovanja političkih stranaka nacionalnih manjina. Čuli smo danas da je za nacionalne manjine sa 10.000 potpisa smanjeno na 5.000 potpisa, kao i u pogledu organizacije i transparentnosti rada organa za sprovođenje izbora.

Poseban napredak se može videti kroz efikasni rad izborne komisije, koja će svoje odluke da objavljuje na svojoj VEB prezentaciji i od vremena objavljivanja odluke na VEB prezentaciji počinju da teku rokovi za podnošenje propisanih pravnih sredstava i tu neće moći doći do zloupotrebe, kao što je bilo do sada, da određene političke, obično opozicione organizacije, ne prime obaveštenja i tako oduže proces privođenja izbora kraju.

Bilo je dosta polemike i oko uvođenja lokalnih izbornih komisija u izbore za narodne poslanike, ali JS smatra da se time unapređuje efikasnost izbornog postupka, ali i dodatne pravne zaštite i kontrole izbornog postupka. Verujem da u lokalnim izbornim komisijama sede odgovorni ljudi, koji će sa velikom odgovornošću pratiti i raditi izbore koji nam predstoje.

Još jedna od novina koja se uvodi ovim setom zakona jeste da se prvi put zakonom propisuje rok u kome se mora sazvati konstitutivna skupština jedinice lokalne samouprave. Da bi se sprečila mogućnost opstrukcije, propisan je rok od 10 dana da predsednik Skupštine iz prethodnog saziva sazove sednicu, ali i obaveza da odredi njeno održavanje u roku od 30 dana od dana objavljivanja rešenja o dodeli mandata na VEB stranici.

Kao što sam i rekla, predloženi set zakona je rezultat sa jedne strane paralelnog međustranačkog dijaloga o izbornim uslovima uz učešće evropskih parlamentaraca, tj. bez njihovog učešća, a sa druge strane, primenjene su preporuke Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju. Mislim da je to dobar način da se demokratija i pravo izbora u Srbiji što više garantuje, jer jedini interes bilo koje političke stranke, da li ona pripada vlasti ili je ona opozicija, treba da bude život naših građana i građanki.

Pitanje od kojeg Srbija ne treba da odustane je da se obezbede uslovi da Srbi na Kosovu i Metohiji, mislim da danas o tome baš niko nije govorio, glasaju na sledećim izborima i da se ne ponovi situacija…

Gospodine Orliću, možete li samo malo zvonce? Sebe ne čujem dok pričam, ako verujete. Mislim da me ministarka, sve vreme me gleda i mislim da ni ona ne čuje šta govorim, a mislim da je ovo jako bitno pitanje. Niko nije spomenuo pravo izbora Srba na Kosovu i Metohiji i problemi koje smo imali na prošlim izborima, kada smo govorili o referendumu. Tako da je to pitanje od kojeg ne treba da odustanemo i treba da radimo na tome da kao i prethodnih godina, uz posredstvo međunarodne organizacije, omogućimo Srbima da glasaju na svim izbornim procesima koje sprovodi Republika Srbija i da im se to omogući da glasaju upravo na KiM, jer je to, mogu slobodno reći, jedan od krucijalnih načina da oni ostanu i opstanu na Kosovu.

Mada je meni bila draga slika, kada je 16. januara bio Zakon o referendumu, slučajno sam se zatekla na putu ka Rašci i videla sam ogromne kolone naših građana koji su, bez obzira što im nije dozvoljeno da glasaju na KiM, stali i shvatili obziljnost referenduma i organizovano krenuli da glasaju u četiri opštine u Srbiji.

Pošto više nemam vremena, treba da ostavim i svojoj koleginici iz poslaničke grupe, samo želim da naglasim, a i vi ste bili deo te priče, ministarka, pre dve godine, upravo u ovo vreme, u februaru smo doneli jedan istorijski zakon što se tiče nas žena koje učestvujemo u politici, a to je da 40% žena bude na izbornim listama, odnosno i na svim mestima gde se odlučuje do dana kada ćemo biti 50:50%, JS u danu za glasanje podržaće sve predložene zakone. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovana potpredsednice.

Poštovani ministre, na današnjem dnevnom redu imamo jedan, ali jako važan zakon, kojim se omogućava davanje direktne pomoći našim građanima koji imaju od 16 do 29 godina.

Čitajući predloženi zakon, vidim da ste radili široko analiziranje stanja u državi tokom, ali i po završetku vanrednog stanja. Pokazali smo da su finansije stabilne, a da sa druge strane, brinemo za naše građane i da je država tu kada je najpotrebnija.

Bilo je komentara da je planirana jednokratna pomoć veliki trošak, ali kada se prioriteti definišu na vreme i na pravi način, onda ne postoji problem da se novac uloži u prave stvari, a prava stvar je upravo i predloženi zakon, jer ova grupa građana, na koje se odnosi pomoć, je u fazi školovanja ili su upravo završili školovanje. Njima je potrebno više vremena da ostvare zaposlenje, da steknu iskustvo kako bi se kvalifikovali na tržištu rada. Zbog toga ova novčana pomoć će im značiti.

Na nama, odnosno na Vladi je da sačuva tržište rada, da radi na tome da dovede i da otvorimo što više fabrika, da dovedemo što više investitora. I kao što smo mogli čuti iz današnjeg izlaganja mog kolege iz poslaničke grupe JS Živote Starčevića, danas u Jagodini predsednik JS Dragan Marković Palma razgovara sa predstavnikom nemačke kompanije „Fišer“ o proširenju postojeće fabrike, kao i o dovođenju drugih nemačkih kompanija.

Mislim da je to najbolja pomoć našim građanima, omogućiti im da rade i da svojim radom izdržavaju i proširuju svoje porodice. Primer Jagodine, gde je Dragan Marković Palma doveo 12 stranih investitora treba da bude podstrek i drugim lokalnim samoupravama, da iskoriste svoje kapacitete i da ne čekaju samo na državu i na Vladu, već da se sami bore za svoj grad, za svoju opštinu, za svoje sugrađane.

Dakle, JS pozdravlja svaku pomoć mladima. Mi smo kroz naš rad godinama unazad pokazali da su mladi za nas zakon, da su mladi naša budućnost i da sve što radimo, gradimo i pravimo nema nikakvu svrhu ako nam se deca ne rađaju, ako nam sela puste, ako nam mladi napuste zemlju. JS svaku odluku i svaku pomoć koju je Vlada Republike Srbije uputila našim građanima i preduzećima u vremenu pandemije je podržala i uvek ćemo podržavati svaki predlog kojim se poboljšava život običnog građanina.

Ministar Mali je najavio i 14. januara pomoć od 10.000 dinara svim zdravstvenim radnicima i to je još jedan način da im se kao država zahvalimo za svaku žrtvu koju su podneli tokom pandemije. JS je takođe prepoznala svaki trud naših zdravstvenih radnika i u organizaciji JS i Dragana Markovića Palme 1.000 zdravstvenih radnika je prošle godine letovalo u Paraliji i preko 300 lekara i medicinskih sestara je boravilo dva puta po sedam dana u Egiptu. Za april ove godine je planirano da 140 zdravstvenih radnika letuje u Egiptu i to sve zahvaljujući sponzorima i dobrim prijateljskim odnosima Dragana Markovića sa mnogim prijateljima u Egiptu i Grčkoj.

Kada sam na početku rekla da podržavamo brigu o mladima, jer to je jedan od postulata našeg stranačkog programa, to nisu samo prazne reči. Godinama unazad tamo gde imamo moć odlučivanja, kao što je u Jagodini, deca završnih razreda osnovnih i srednjih škola letuju na crnogorskom, odnosno grčkom primorju, studenti prve godine fakulteta odlaze u Beč, gde mogu da vide kako izgleda studentski život u jednoj od najlepših prestonica Evrope.

Htela bih da pohvalim to što ste na vašem instagram profilu bili dostupni svim građanima da odgovarate na sva pitanja i sve nedoumice koje se tiču davanja pomoći i mladima, kao i penzionerima 20. februara, kao i zdravstvenim radnicima. To je dobro da budete otvoreni, da budete tu na, da kažem, dohvat ruke svakom građaninu, jer tako pokazujete da sve ono što kažete, da briga o građanima nije samo čist marketing, nego da vi stvarno i da kao predstavnik Vlade i da kao Vlada brinete o svim građanima Republike Srbije, JS to podržava. I kao što sam rekla, uvek ćemo podržavati svaki način da se pomogne našim građanima, a pogotovo kada se ta pomoć odnosi na mlade.

U danu za glasanje podržaćemo predloženi zakon. Zahvaljujem.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Šesnaeste sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2021. godini.
Prelazimo na pretres u pojedinostima o 9. tački dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FINANSIJSKOJ PODRŠCI PORODICI SA DECOM.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da su pozvani da sednici prisustvuju: Radomir Ratko Dmitrović, ministar za brigu o porodici i demografiji, Mirjana Radanović, vršilac dužnosti sekretara Ministarstva za brigu o porodici i demografiji, Aleksandra Čamagić, vršilac dužnosti pomoćnika ministra za brigu o porodici i demografiji i Milena Antić Janić, rukovodilac Grupe za populacionu politiku i finansijsku podršku porodici sa decom u Ministarstvu za brigu o porodici i demografiji.
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici dr Aleksandar Martinović, Snežana Paunović i Đorđe Milićević, kao i Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva.
Narodni poslanik dr Aleksandar Martinović, pisanim putem, povukao je amandman na član 3. Predloga zakona.
Primili ste izveštaje Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 157. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik dr Aleksandar Martinović.
Predstavnik predlagača prihvatio je amandman na sednici Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva.
Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva prihvatio je amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč?
Za reč se javila narodna poslanica Jasmina Karanac.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Milanka Jevtović Vukojičić.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima Zoran Pašalić, Zaštitnik građana.
Izvolite.
Zahvaljujem, poštovani potpredsedniče.

Poštovani gosti, mislim da današnja sednica pokazuje širinu Narodne skupštine, gde kroz izveštaje Poverenice za ravnopravnost, Poverenika za zaštitu građana i Poverenika za informacije od javnog značaja, možemo da vidimo koliko smo kao društvo napredovali u segmentima ravnopravnosti i zaštite prava svih naših građana.

Prvo bih se osvrnula na Izveštaj Poverenice za ravnopravnost i ispred poslaničke grupe JS želim da pohvalim vaš Izveštaj, jer je sačinjen iz nekoliko segmenata kroz koji ste detaljno opisali sve izazove i sve probleme sa kojima se naši građani suočavaju kada govorimo o ravnopravnosti i mnoge projekte na kojima ste učestvovali i koje je sprovodila vaša Kancelarija.

Prvo bih počela od vaše otvorene komunikacije sa lokalnim samoupravama. To je mnogo značajno jer upravo problemi ravnopravnosti nastaju u sredinama u kojima živimo i tu treba da ih otklanjamo. Vi ste poslali niz preporuka za ostvarivanje ravnopravnosti mnogim gradovima i opštinama. Prateći aktivnosti mnogih lokalnih samouprava, vidi se da su oni ozbiljno pristupili vašim predlozima. Nadam se da će se u narednom periodu videti konkretni rezultati tih preporuka.

Pošto sam ja poslanica koja dolazi iz raške oblasti, tačnije iz grada Kraljeva, vi ste u 2020. godini uputili dve preporuke gradu Kraljevu. Želim da ih spomenem jer se tu upravo i vidi ta saradnja između vaše Kancelarije i lokalne samouprave. Jedna se odnosila na angažovanje ličnih pratilaca za decu kojoj je ta usluga potrebna, jer su nam se obratili roditelji dece koji nisu mogli da ostvare tu uslugu.

Inače, grad Kraljevo pruža uslugu ličnih pratilaca za 28. dece, a realna potreba je mnogo veća, otprilike uvek devetoro, desetoro dece je na čekanju. Ali, tu se problem javlja zato što je Ministarstvo prosvete ukinulo pedagoškog asistenta i kada bi se, na primer, ta usluga ponovo vratila ne bi bilo liste čekanja i ne bi bilo diskriminacije među tom decom.

Inače, grad Kraljevo je 2018. godine kada je osnovao Centar za lokalne usluge obezbedio 11 miliona dinara za funkcionisanje tog Centra, a danas budžet iznosi 31 milion dinara. Ima želju da usluga ličnih pratilaca svoj deci jednako obezbedi, ali je za to potrebna i pomoć resornog ministarstva i naravno vas kao Poverenice za ravnopravnost, koja bi ukazala na ovaj problem, ne samo za Kraljevo, nego mislim u mnogim drugim gradovima širom Srbije.

Druga preporuka se odnosila na uvredljive grafite koji su bili usmereni protiv romske zajednice i nalazili su se u blizini jedne osnovne škole, odnosno OŠ „Jovo Kursula“. Podnosioci pritužbe su smatrali da sporni grafiti pozivaju na rasnu diskriminaciju i da negativno utiču na sve slojeve društva. Grad je odmah reagovao po vašoj preporuci i preko komunalne inspekcije otklonio grafite.

Upravo su ovo dva dobra primera saradnje sa lokalnom samoupravom. Verujem da ste kroz vaš dugogodišnji rad kao Poverenica za rodnu ravnopravnost i u drugim lokalnim samoupravama nailazili na ovako brze i efikasne odgovore, jer upravo, kao što sam i rekla, ravnopravnost, odnosno pojava diskriminacije se javlja u sredinama u kojima živimo i tu trebamo da ih prvenstveno otklanjamo. Tu svakako ne treba i stati. Očekuje nas još dosta posla, naročito kada pričamo o lokalnom nivou i primenu strateške politike sa republike na lokal.

Doneli smo i dugo očekivani Zakon o rodnoj ravnopravnosti u maju ove godine. Možda je još uvek rano da ocenimo koliko je on u stvarnom životu poboljšao položaj građana, a pogotovo žena. Mogu da kažem da ja nisam zagovornik toga da žene treba da dobiju neku funkciju samo zato što je žena, već zato što je svojim radom, znanjem, odricanjem to zaslužila i to ne sme da joj se oduzme ili uskrati samo zato što je žena, jer položaj žena predstavlja osnov za jedno moderno uređeno društvo, odnosno jednu zemlju. Smatram da je Srbija upravo takva zemlja.

U prilog tome govori podatak da je Srbija jedina zemlja van EU koja ima indeks ravnopravnosti i po njemu se Srbija nalazi na 22. mestu zajedničke liste evropskih zemalja. Ohrabrujući je i podatak da je globalni Izveštaj o rodnoj ravnopravnosti ukazao na sužavanje rodnog jaza i na smanjenje rodne nejednakosti. Ti podaci se razlikuju od zemlje do zemlje. Na primer, Island je zemlja koja je uspela da ukloni čak 86% razlike između žena i muškaraca. Za mene je iznenađujući podatak da su zemlje poput Nikaragve i Ruande, spadaju u zemlje koje imaju najbolje primenjenu rodnu ravnopravnost i da imaju bolje performanse mnogih razvijenih i modernijih zemalja.

Čitajući vaš izveštaj, vidim i da je vama kao i drugim institucijama najveći izazov bio i još uvek traje period pandemije i zbog toga vaš 11. redovni Izveštaj za zaštitu ravnopravnosti izgleda drugačije. Kao što sam na samom početku pohvalila, vi ste na jedan razumljiv način predstavili sve probleme sa kojima se susrećemo, ali uradili ste dosta i analize i istraživanja na nivou EU i međunarodnih organizacija.

U brojkama, izveštaj izgleda tako da se tokom 2020. godine preko 3.000 građana obratilo Kancelariji. Od toga se postupilo u 1.188 predmeta, od kojih je čak 684 po pritužbi u smislu Zakona o zabrani diskriminacije i to na osnovu zdravstvenog stanja i starosnog doba.

Kada sam spomenula diskriminaciju starijih, odnosno prema starosnom dobu, globalni Izveštaj UN je primetio da je jedna od tri osobe u Evropi bila žrtva ejdžizma, odnosno diskriminacije starih, pa je tako i Srbija, kao jedna od zemalja sa prosečno najstarijim stanovništvom na svetu nije izuzetak kada je u pitanju ovaj negativni trend.

Čak više od polovine starijih ljudi u Srbiji oseća se diskriminisano, posebno kada stupaju u kontakt sa državnim institucijama, traži informacije ili usluge u svim aspektima života.

Diskriminacija na osnovu godina ne samo da je prisutna, nego spada u pet najčešćih razloga za pritužbu koje stižu na adresu Kancelarije Poverenika za ravnopravnost. Diskriminacija starih se ispoljava u gotovo svim oblastima, a posebno su pogođene starije osobe sa invaliditetom, koje se suočavaju sa izazovima u korišćenju javnih površina.

Mislim da je pandemija korona virusa ostavila strašne posledice po život mnogih starih ljudi, ne samo kod nas, nego i u svetu, koja ih je bacila u još veću izolaciju, pogotovo kada pričamo o starijim osobama koje žive u domovima za stare. Postavlja se pitanje kako smanjiti ove brojke? Mislim da moramo kao društvo da ozbiljnije tretiramo ovaj vid diskriminacije. Vi ste, gospođo Janković, izjavili da bi ejdžizam u ovom veku mogao da postane ono što je rasizam bio u prošlom veku.

Misleći na naše najstarije sugrađane, mislimo i na nas same, jer godine tako brzo prođu, pa ćemo i mi doći u te godine kada ćemo osetiti, a ne bih to volela, šta znači diskriminacija na osnovu starosti.

Kao što sam i rekla, pandemija je uticala na sve sfere života. Mene je pogotovo pogodio Izveštaj Agencije UN za žene koje kažu da bi pandemija korona virusa mogla da izbriše četvrt veka postignutog u napretku u rodnoj ravnopravnosti. Od izbijanja pandemije, čak 77% žena se izjasnilo da im je obim posla povećan, a više od polovine njih je u proteklih godinu i po dana iskusilo uznemiravanje ili neinkluzivno ponašanje na poslu. Istraživanje stavova 5.000 žena iz 10 zemalja pokazalo je da je rodna ravnopravnost nazadovala tokom pandemije, potirući godine sporog, ali stabilnog napretka.

Što se tiče Srbije i tokom 2020. godine su žene u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce u svim sferama društvenog života i najnoviji podaci govore da su žene i brojnije i obrazovanije od muškaraca, a i dalje se teže zapošljavaju, lakše otpuštaju, imaju manju platu od muškaraca.

Vi ste kroz vaš izveštaj naveli sve primere i probleme sa kojima se žene u Srbiji suočavaju i želela bih da vas pohvalim jer ste puno doprineli i kroz rad parlamentarne mreže da rodna ravnopravnost bude tema u koju će se uključiti sve institucije. Uvek ste podržavali i odazivali se pozivu Ženske parlamentarne mreže, učestvovali ste u svim našim akcijama i aktivnostima. Uspeli smo da zajedno probudimo svest da žena jeste ravnopravni deo našeg društva.

Ono na čemu zajedno moramo da radimo i vi kao žena i ja kao žena jeste ženska solidarnost i što pre shvatimo da ženi nije vuk već prijatelj mislim da ćemo mnogo brže i jasnije dopreti i do naših drugova prijatelja, braće, poslodavaca, da smo mi ravnopravni potpuno jednaki sa njima.

Nažalost, mnogi od nas su se kroz svoj rad susretale sa nerazumevanjem upravo kod žena i ponekad u trenucima kada trebamo da ohrabrimo žene nekako isklizne poruka da se žene ne trebaju plašiti muškaraca u politici ili u nekom drugom poslu, nego upravo žena. Dobro je da je to mali i neprimetni procenat jer samo zajedno možemo da ravnopravnost učinimo delom svakodnevnog života.

Deo u vašem izveštaju koji mi je privukao pažnju se odnosi na diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti i nažalost su povećane pritužbe po tom osnovu. Problemi sa kojima se oni susreću su neadekvatni uslovi za život, obrazovanje, zapošljavanje i država radi na tome da se ti uslovi poboljšaju i da njihovo učešće u svakodnevnom životu bude što vidljivije i što veće, ali moram kao roditelj da kažem da sam razočarana saznanjem da se u nekim školama osnovnog obrazovanja, koje je po zakonu obavezno za svu decu Srbije, bez obzira koje je nacionalnosti ili verske pripadnosti, dešavalo da roditelji žele da ispišu svoju decu samo zato što tu školu pohađaju deca romske nacionalne manjine i umesto da kao roditelji, da kao savesni građani ohrabrimo tu decu da se školuju i da postanu svoji ljudi, pojedini roditelji šalju ovako nehumanu i pre svega neljudsku poruku.

Bez obzira koliko je projekat rađen i radi se na tome da deca romske nacionalnosti redovno pohađaju školu bitno je da ih i samo društvo prihvati i da im pošalje jasnu poruku da su ravnopravni u svemu, a pogotovo kada govorimo o deci.

Želim i da pohvalim uvođenje pojma – segregacija, a odnosi se na zabranu razdvajanja ljudi na osnovu rasne, verske i nacionalne pripadnosti. Nadam se da će zakon uticati na ono što nije mogao zdrav razum.

Jedan od možda glavnih problema koji se odnosi na ostvarivanje ravnopravnosti pojedinih društvenih grupa, tu mislim na osobe sa invaliditetom i osobe koje se otežano kreću je njihova neravnopravnost koja se ogleda u nepristupačnosti javnim objektima i u vašem izveštaju, gospođo Janković, ste ukazali na ovaj vid neravnopravnosti, a ja moram da kao neko ko dolazi iz sporta i koji je ceo svoj život proveo u sportu da kažem i ukažem na tu diskriminaciju. Mislim da je ona možda tu čak i najviše izražena. Znamo koliko sport utiče ne samo na fizičku snagu, nego i na psihičku i koliko znači samo bavljenje sportom.

Uvek sa oduševljenjem pratim učešće naših sportista na paraolimpijskim igrama jer znamo koliko je truda i rada potrebno da bi se učestvovalo ne samo na samom takmičenju i zbog toga su upravo njihovi rezultati još vredniji i značajniji i Ministarstvo za sport radi na ravnopravnosti svih sportista i isto se nagrađuju medalje sportista koje su osvojene na olimpijskim igrama kao i na paraolimpijskim i jako mi se svideo promo posen na kojem je naša proslavljena stonoteniserka, paraolimpijka Borislava Pekić promoviše ravnopravnost, jer kao što sam rekla, sport je možda oblast u kojoj je možda i najviše vidljiva upravo ta neravnopravnost.

Treba raditi i na ravnopravnosti kada se radi o školsko sportu, omogućiti, odnosno raditi na tome da sport bude ravnopravno dostupan od prvih školskih dana svoj deci bez obzira u kojoj sredini žive, da li je to gradska ili seoska. Misli da to utiče i na izgradnju njihove ličnosti i da pomaže da se sutra kroz život i sve ono što život nosi bore lakše, jer imaju izgrađen zdrav takmičarski duh.

Kao društvo moramo da radimo na tome da se osobe sa invaliditetom osećaju kao ravnopravni i jednaki članovi zajednice i smatram da smo dovoljno sazreli, ali kada pročitam izveštaj imam bojazan da još puno moramo da radimo na osvešćivanju stanovništva i poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom.

Njihova volja da budu ravnopravni članovi zajednice treba da nam bude podstrek da radimo na društvu koje će biti sa jednakim šansama za sve.

Nadam se da će vaš sledeći izveštaj, a gledajući koliko Srbija radi na poboljšanju položaja i smanjenju diskriminacije, taj izveštaj biti mnogo sadržajniji, što se tiče napretka u ravnopravnosti i pre svega vladavine prava. Srbija teži ka tome. Jedinstvena Srbija kao politička stranka uvek podržava svaki napor da se naši građani osećaju ravnopravni i da su im zagarantovana sva prava.

Što se tiče izveštaja Zaštitnika građana, vaš izveštaj je obeležila pandemija koja je nažalost izmenila život svih nas, ali podatak da se čak 67% građana više obratilo vašoj kancelariji od 2019. godine govori da su građani postali svesni svojih prava i da u slučajevima kada su im ta prava povređena mogu da se obrate i Zaštitniku građana.

Pohvalila bih i to što je Kancelarija Zaštitnika građana pojačala svoj nadzor na terenu, pogotovo se akcenat stavio na kontrolu posebno osetljivih grupa dece, osoba sa invaliditetom, Roma i migranata.

Nastavili ste saradnju sa kolegama iz regiona i Evrope i za vas imam jedan primer koji dolazi iz grada Kraljeva. Vi ste se 2020. godine jednom obratili gradu Kraljevu postupajući po pritužbi korisnika Programa SIRP tj. Programa stanovanja i trajne integracije izbeglica u Srbiji, jer korisnicima ovog programa nije omogućeno da trajno reše svoje stambeno pitanje time što programom nije predviđena opcija otkupa stanova. Ovakvim postupcima izbeglice iz Programa SIRP su dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge izbeglice kojima je programima za zbrinjavanje omogućen otkup stanova ili kupovima seoskih domaćinstava i grad je formirao Radnu grupu i iskazao spremnost da primeni neka nova kvalitetna rešenja i da trajno reši pitanje korisnika ovog programa i to je za svaku pohvalu i reagovanje vas kao Zaštitnika građana, a i naravno lokalne samouprave koja je odmah po uloženoj preporuci formirala Radnu grupu i radi na rešavanju tog programa. Inače, taj program je još u sedam gradova Srbije i bio je program koji je pod pokroviteljstvom Italijanske ambasade.

Iskoristila bih i prisustvo, mada to nisam planirala, direktora Agencije za borbu protiv korupcije. Na jednoj od nekih prethodnih sednica sa ministarskom pravde sam govorila na temu, ne možete vi ništa mnogo tu da uradite, ali prosto je dobra tema za razmišljanje, da Zakonom o sportu je zabranjeno da javni funkcioneri budu u savezima, odnosno u upravnim odborima saveza, klubova itd. i slažem se sa tim, ali mislim da možda negde treba da se napravi izuzetak, pošto nažalost svi sportovi nisu ni ravnopravno tretirani ne samo u Srbiji, nego prosto neki sportovi su planetarno popularni i tu ima mnogo novca, a neki sportovi su možda negde sa strane potisnuti, pa sam htela da vam kažem da u sportovima gde nema nikakve finansijske nadoknade, gde se isključivo iz dobre volje bivših sportista, a sada je nekih uspešnih ljudi koji se bave javnim funkcijama im je zabranjeno da učestvuju u radu takvih saveza zato što su javni funkcioneri, bez obzira što dinara ne dobijaju nadoknade za to i bez obzira što ti sportovi nemaju novca, nego iz čiste ljubavi, a i dobre poruke drugim sportistima da se bave sportom i dobre poruke deci i omladini da se bave sportom oni su onemogućeni da daju svoj doprinos.

Svakako to ne može da spreči to ne učestvovanje u radu saveza nikog od nas da pošaljemo mi poruku da deca treba da se bave sportom i da sport jeste sastavni deo života, ali možda, eto kažem, da se nađe neka formula i ministarka pravde se složila sa tim da to jeste dobra tema i da treba da se napravi izuzetak za sportove gde se radi bez ikakve nadoknade, bez ikakve finansijske nadoknade, nego iz čiste dobre volje i želje da se promoviše sport. Ukratko sam samo htela da iskoristim vaše prisustvo i da vam to kažem.

Tokom prethodnog perioda, za JS je jako bitno što se bez obzira na nastalu situaciju radilo na ostvarivanju prava dece. U izveštaju gospodina Pašalića se vidi da je broj razmatranih predmeta dvostruko veći nego u 2019. godini, dok je broj upućenih preporuka u oblasti prava deteta uvećan za 50% u odnosu na 2019. godinu i ja sam u svojim govorima, u Narodnoj skupštini Republike Srbije, gospodine Pašaliću, ukazivala na to da u našim ustanovama socijalne zaštite nedostaju radnici, to ste i vi primetili i po vašoj preporuci, naravno da je i Ministarstvo prepoznalo tu potrebu, zaposlen je veći broj radnika u sistemu socijalne zaštite.

Sva tri izveštaja su sadržajna i imaju za cilj da nas informišu i da zajedno i zajedničkim radom doprinesemo da Srbija bude zemlja ravnopravnih šansi za sve. Jedinstvena Srbija pozdravlja donošenje redovnih izveštaja i Zaštitnika građana i Poverenice za ravnopravnost i Poverenika za informacije od javnog značaja, kao i Agencije za sprečavanje borbe protiv korupcije, jer kroz diskusiju i otvoren razgovor možemo otkloniti ili smanjiti sve nepravilnosti.

Iz mog govora ste mogli zaključiti da će poslanička grupa JS, u danu za glasanje, podržati izveštaje svih tela koja su na današnjem dnevnom redu. Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Aleksandar Vučić - Za našu decu, prof. dr Vladimir Marinković.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima potpredsednica Skupštine narodna poslanica Elvira Kovač.