Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srbislav Filipović

Srbislav Filipović

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala vam predsedavajući.
Gospodine ministre, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, želim da kažem na početku izlaganja da ću svakako podržati predloge za izmene i dopune zakona koji su danas na dnevnom redu. To su sistemski važni zakoni za našu državu, za poljoprivredu. Da probamo, ne samo da spasemo, kao što su neki govorili ranije da spasemo što se spasti može, već da poljoprivredu postavimo na ono mesto na kome treba da bude u našem društvu, s obzirom da preko 20% zaposlenih jeste u oblasti poljoprivrede, a da poljoprivreda obuhvata 21% našeg izvoza.
Ali moram da se vratim sad na početak izlaganja i da se osvrnem na izlaganje jednog od mojih prethodnika. Mislio sam, a smatram sebe mladim čovekom i nekim ko još uvek treba dosta toga da uči i pred kim je dosta učenja i dosta toga što još treba da sazna u životu, mislio sam da mudrost dolazi sa godinama, ali nekim ljudima izgleda u životu dolaze samo godine, a te mudrosti sve manje. Šta da radim, ja tu ne mogu da pomognem tim personama nikako. Dobro je da su neki od mojih prethodnika rekli u direktnom prenosu da građani Srbije čuju, da vide, da zapamte, da nisu uradili ništa, da su Vladi Republike Srbije sa Aleksandrom Vučićem na čelu ostavili prazne, opustošene, suve njive, prazne silose, da su upropastili zadruge, da nisu apsolutno uradili ništa, da je ostala jedna ogromna rupa. Ali, nažalost, rupa nema u njihovim džepovima, njihovi džepovi su bili puni i ostali puni.
Oni zato i ne vidim da imaju neku brigu za srpsku poljoprivredu, s obzirom da bez ikakve griže savesti stanu pred vas dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije i kažu vam da nisu imali nikakvu politiku i da nisu ništa uradili i od 2000. i do 2012. godine. Naravno i oni pre nisu bili savršeni, daleko od toga, ali narod je očekivao, imao nadu da će da dođe do nekih promena, da će poljoprivreda i sve grane naše privrede procvetati nakon 5. oktobra, takva su obećanja bila i ljudi su u Srbiji verovali, bili prevareni, a danas su doživeli to da bez ikakvog srama, neki kojima mudrost nije godinama došla do njih, nije stigla još uvek, valjda čekaju Deda Mraz da im donese, ali Deda Mraz ne donosi mudrost, donosi nešto drugo, i njih nije sramota da ustanu i da kažu da politiku nisu imali. Čuo sam i to da primarna proizvodnja nije nešto o čemu treba danas da razgovaramo.
Slažem se, treba da imamo proizvode koje ćemo da plasiramo i na domaćem tržištu i u izvozu. Ali, čuo sam i takvu glupost da ajvar uopšte nije bitan, da je to nešto o čemu ne treba da razgovaramo. I to kažu oni koji su najveći stručnjaci za subvencije, koji su lažni vinogradari, koji su jedino u poljoprivredi što su radili, nije tačno da nisu ništa stvarali, stvarali su afere, lažna obećanja i građanima se to smučilo i kroz to su stotine miliona evra isisavali iz već praznih džepova i praznih kasa naših građana.
Sad ću da vam to sve i dokumentujem, pošto ne valja samo da pričamo, valja da kažemo radi istine i građana Srbije koji zaslužuju da čuju šta su ti stručnjaci sve bili u stanju da rade, ali ne ono za šta su bili plaćeni 12 godina. Čuvena afera „Vinograd“ i čuveni akter lažni vinogradar u pokušaju. Taj gospodin je, a sad ćemo od početka razvojnog puta Bore šnajdera, 2003. godine kao premijer podneo imovinsku kartu u kojoj je prijavio samo javnu malu platu, a poznati su po skromnosti uvek bili, deo porodične kuće i dva stara automobila. Pa, to je da se rasplačete kad vidite tu imovinsku kartu. Da prikupimo svi neki prilog, da pomognemo tako siromašnom čoveku. Što kažu moje kolege, da kupimo zimske gume za te stare automobile, ne znam, možda i te gume vrede više nego ti automobili koje je imao tada.
Taj gospodin je 2007. godine na iznajmljenih 47 hektara vinograda u Krčedinu zasadio 165 hiljada 105 sadnica vinove loze pomoću nepovratne subvencije koju mu je dalo Ministarstvo poljoprivrede. Više od 500 hiljada evra, 525 hiljada evra.
Sada ja pitam građane Srbije, ovo je naravno retorsko pitanje, jer nema šanse da ni jedan građanin u to vreme dođe u Ministarstvo poljoprivrede i da traži subvenciju od 525 hiljada evra i da mu to država odobri tada. To je tada bilo kao da verujete u Deda Mraza da on postoji i onda se razočarate kada bivši premijer dobije tu subvenciju. Vidite, za njega Deda Mraz ipak postoji. NJemu Deda Mraz donese za Novu godinu 525 hiljada evra za subvenciju, on se silno obraduje i onda počne da prodaje tu demagogiju i bajku građanina da će i njima Deda Mraz nešto da donese. NJima zapravo taj bivši stručnjak odnese i šta se dogodi onda sa tim vinom? To više ni on ne zna.
Rekao je – konačno sam našao posao za sebe, pronašao sam se, kad ono od posla za ceo život na kraju ništa, a minus u kasama građana višemilionski. Zatim, nije bilo dosta tom stručnjaku za vinovu lozu, proizvodnju vina, jedan od naših najvećih proizvođača vina u poslednjim decenijama, pravdajući se u medijima dotični veliki ekspert je 2010. godine izjavio da je subvenciju dobio u vreme kada je premijer bio onaj što nikada nije bio ni o čemu obavešten, zbog čega je teško navodno mogao da ima povlašćen položaj. Sada tu dolazimo u korak problema i vidimo kako taj DOS se vremenom raspadao.
Sada da se vratim samo na početak svega ovog, koliko danas imamo problema i zašto imamo te probleme, vidi se u tome kako su neki radili u prethodnom periodu. Apsolutno razumem ljude koji danas vode ministarstvo, uvaženog ministra Nedimovića, njegove saradnike, direktora Uprave za agrarna plaćanja, gde sam imao priliku nekoliko puta da razgovaram sa njim zašto imaju toliko problema, zašto je teško rešavati probleme poljoprivrednika, ali sam uveren da će tim koji je okupio oko sebe ministar Nedimović zajedno sa premijerom Aleksandrom Vučićem uspeti da raspetlja, da istraži sve gde su milioni građana odlazili iz budžeta Ministarstva poljoprivrede, kako je trošeno, šta je rađeno sa našim parama, zašto je uništena srpska poljoprivreda do 2012. godine permanentno uništavana, zašto su kupovani softveri za pet i po miliona evra, koji nije funkcionisao i koji ne radi pa se njegovo održavanje samo plaćano 250-300 hiljada evra na godišnjem nivou.
Postojala je politika zaista, ali lopovska politika. Lopovska politika. Politika lopova, secikesa, politika otimačine, politika u kojoj nikada dosta ničega nije bilo i ta politika hoće danas da se ponudi građanima Srbije. E pa, neće moći, dok je SNS i Aleksandra Vučića, takva politika nikada više neće upravljati Srbijom i srpskom poljoprivredom. Hvala.
(Zoran Živković, s mesta: Replika.)
Hvala, predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje izbora sudija Ustavnog suda, po meni, ne sme da bude političko pitanje. Ne sme da bude političko pitanje, u tom smislu da se mi u Narodnoj skupštini svađamo do te mere da naš odnos postane gotovo nepodnošljiv. Građani Republike Srbije traže od nas da budemo odgovorni, da budemo odgovorni prema poslu za koji su nas birali, a to je da čuvamo interes svoje države.
Ustavni sud ima taj važan zadatak da čuva Ustav Republike Srbije, najviši pravni akt naše države.
Mi moramo da budemo toliko odgovorni da pomognemo svom društvu, da pomognemo državi, da izaberemo u ovom visokom domu one ljude koji će biti sudije Ustavnog suda, oni koji će biti najodgovorniji u Ustavnom sudu za odluke koje se tamo donose.
Danas su moji prethodnici pominjali i temu korupcije. Prosto moram na to da se osvrnem, jer jedno od pitanja bilo šta je prevencija, šta se radi u Republici Srbiji kada je u pitanju prevencija u borbi protiv korupcije. Ova vlast je donela, samo da podsetim građane Republike Srbije i narodne poslanike, donela je Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije, donela je Zakon o zaštiti uzbunjivača 2014. godine. Samo nakon donošenja tog zakona, nekih godinu i po dana nakon njega, smo imali 299 sporova pokrenutih, od toga 213 predmeta koji su rešeni, tj. 71% rešenih predmeta koji su pokrenuti od ukupnog broja sporova.
Kako nekog nije sramota ko je korupciju usadio, gajio u Srbiji, podsticao, ko je sarađivao sa tajkunima, ko je gušio ekonomiju i privredu, da nama danas govori o korupciji. Da sam na mestu tih ljudi, pokrio bih se ušima, ne bih pomenuo korupciju. Rakao bih, - evo, danas ćemo diskutujemo samo o sudijama Ustavnog suda, po neki komentar, i to je to, međutim, ja ne bih ni o njima da dužim, tamo gde nema srama, mnogo je reči o nekim ljudima koji danas vode Srbiju dobro. I, ono što hoću za kraj da kažem, nije teško da urušite državu, da srušite sve oko sebe, ali je teško da vratite državu na zdrave noge, teško je da podignete privredu, ekonomiju, teško je da, ako ste navikli na kriminal i korupciju, da vam sudstvo bude nezavisno. Za neke je to teško. Zato su nekima odluke Ustavnog suda kontraverzne, zato tolika nervoza kada se pomene rad Ustavnog suda, zato tolike kritike ka sudijama, ka sudovima, ka svemu što je pravo i pravda u jednoj zemlji. Te, i takve kritike niste čuli od strane poslanika vladajuće većine, i nekada i sada, mislim na moje kolege iz SNS-a. Mi se odgovorno i državotvorno ponašamo prema i Skupštini Srbije i prema Republici Srbiji, i tako ćemo nastaviti da radimo svoj posao, sve u interesu i za dobrobit građana Srbije i naše države. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.
Gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, podneo sam, kao i moj kolega Đukanović, amandman u kome tražim da se plata funkciji Zastupnika građana, ne Saši Jankoviću, on kao pojedinac nije bitan, o njemu smo toliko toga rekli, reći ću i ja neke stvari, da ne kažemo da se toj instituciji da se plata smanji na iole prihvatljivu meru, s obzirom da smo u vremenu štednje, da smo u vremenu stezanja kaiša, s obzirom da smo morali da radimo na tome da oporavimo naše javne finansije, da oporavimo našu ekonomiju da podignemo privredu. Nedopustivo je da u toj i takvoj situaciji, dakle teškoj ekonomskoj situaciji neko ko se predstavlja kao zaštitnik građana ima 400 hiljada platu ili 376 platu, ja se izvinjavam, velika je razlika, zaista ogromna razlika, i mogli bi da skupimo i neki doprinos da mu dodamo da ima 400, valjda će bolje raditi. Nedopustivo je da neko ko hoće da štiti interese građana, u vremenu štednje ekonomskih kriza, u vremenu kada treba da se podigne zemlja, kada treba da se podignu penzije, kada trebamo da radimo na tome da još više ojačamo ekonomiju da bi mogli da podignemo plate, da neko prima 376 hiljada platu, i plus da prima ko zna još koliko novca od svojih prijatelja iz inostranstva.
Nešto što je dobro da građani vide, i dobro je što su to videli večeras, da kada pomenete zaštićenog sveca, za neke iz opozicije Sašu Jankovića, skoče kao opareni. Svi njega brane. Brane više njega nego što govore o penzijama. Brane njega više nego što govore o privredi. Ja bih voleo da više govore o fabrika kako su ih zatvarali, da više govore o tome kako nisu radili puteve, da više govore o tome što nisu radili one kanale za odvodnjavanje, da više govore o poljoprivredi koju su unakazili, da više govore o zadrugama koje su upropastili. Mnogo bi to bilo bolje da to čujemo, nego da brane platu institucije kroz funkciju Zaštitnika građana.
Uvodimo u Srbiju evropske standarde, evropske vrednosti. Vodimo Srbiju u EU, zalažemo se za maksimalno poštovanje ljudskih prava. S te strane funkcija i institucija Zaštitnika građana je veoma važna za mladu demokratiju kao što je demokratija u Srbiji. Ali, takođe je važno da svaka institucija pokaže, kao što to pokazuju narodni poslanici koji deceniju i jače ne povećavaju plate, kao što su smanjene plate i penzionerima, kao što su smanjene plate u javnom sektoru, da bismo ojačali i podigli Srbiju, tako neka pokaže da je odgovoran i Zaštitnik građana, neka se sam odrekne nečega, neka sam uplati tu razliku koju mi sad tražimo, neka uplati Fondu za lečenje dece koja ne mogu da se leče ovde, da se leče u inostranstvu.
Hoću da kažem i to da je ovo odgovorna vlast. Srpska napredna stranka i Vlada Republike Srbije su odgovorne prema građanima. Uvodimo u Srbiju evropske standarde, evropske vrednosti, vodimo Srbiju u EU. Zalažemo se za maksimalno poštovanje ljudskih prava, i sa te strane funkcija institucija Zaštitnika građana veoma je važna demokratiju, kao što je demokratija u Srbiji. Ali, je takođe važno da svaka institucija pokaže, kao što to pokazuju narodni poslanici koji deceniju i jače ne povećavaju plate, kao što su smanjene plate i penzionerima, kao što su smanjene plate u javnom sektoru da bismo ojačali i podigli Srbiju, tako neka se pokaže da je odgovoran i Zaštitnik građana. Neka se sam odrekne nečega. Neka sam uplati tu razliku koju mi sada tražimo, neka uplati Fondu za lečenje dece koja ne mogu da se leče ovde, da se leče u inostranstvu.
Takođe, hoću na kraju da kažem da neki mogu samo da sanjaju da ponovo kradu. Neki mogu samo da sanjaju da Srbiju odvedu u stečaj. Neki mogu samo da sanjaju da će da oteraju iz Srbije investitore. Neće to moći, dok god je u Srbiji na vlasti SNS i Aleksandar Vučić, u Srbiju će da dolaze investitori…
… U Srbiji će da se grade putevi, da se otvaraju radna mesta. Hvala.
Hvala vam predsedavajuća…
Hvala predsedavajuća.
Znate šta, ko radi taj i greši. Vi možete da prizivate da se neko negde vrati, ja se nikad ne bih vratio, ali znam da patite duboko u sebi, da je jaka ta duševna bol kada piva ponestane i još više kada podrška građana ponestane, tačnije kada te podrške više nema. Još je tužnija ta situacija što ste vi takvi kakvi ste, nikakvi, svoje građane u opštini iz koje ste, koju ste vodili ostavili bez vode, što ste upropastili tu opštinu. I javite se meni da pričate o evropskim vrednostima.
Ja se za te evropske vrednosti borim od početka bavljenja politikom, a vi lutate, od piva do tri milijarde. Mislim da su vam ipak ove tri milijarde nekako draže, čim nikako da ih vratite svojoj opštini. Vi ste rekorder u upropašćavanju svega u Srbiji. Svega. Čega kod ste se dotakli, sve ste sravnili sa zemljom. Ostavili ste 500 hiljada ljudi bez posla. Koga ste našli da prozivate? O čemu da pričate?
Odakle vam vile, skupoceni automobili, odakle milioni na računima? Odakle za zgrade na pašnjacima, odakle za sve to? Odakle skupoceni satovi, „Milk repablik“ u Novom Sadu, nameštanje tendera, nameštanje javnih nabavki. Hajde o tome malo da govorimo, a ne vi da pričate o evropskim vrednostima, vi koji ste urušili, pa su ljudi počeli u Srbiji da govore – muka mi je od EU i svega, pa smo uspeli da povratimo…
Evo završavam.
… da povratimo…
Hvala.
Dame i gospodo, narodni poslanici, kada govorimo o slobodi mišljenja i o tome šta većina građana u Srbiji misli, moram da kažem da me čudi da neki imaju pamćenje koje je toliko kratko.
Na izborima su građani rekli šta misle. Na slobodnim demokratskim izborima su građani rekli da …
Apsolutno je ono šta građani misle i šta većina misli u ovoj zemlji, to je jasno.
Mislim da na to ne treba da gubimo vreme dalje.
Hvala uvaženi predsedavajući.
Ovaj amandman svakako treba odbiti i hoću da se osvrnem na one razloge koji su oni koji su ga predložili rekli da kaznena politika ne može da odvrati nasilnike. Mislim da može da ih odvrati pogotovo one koje su predloženi u ovom zakonu jer neko ko vidi da će ukoliko počini neko zakonom nedozvoljeno delo za to i odgovarati i da postoje jasno propisane sankcije, to je ipak na neki način pokazatelj i utiče na jedan sigurno određeni broj ili procenat potencijalnih nasilnika da nasilje ne počine.
Mogu da se složim delimično i sa prethodnom govornicom da jeste povređeno dostojanstvo, ali dostojanstvo i nje kao dame time što jeste pripadnik jedne grupe koja je nasrnula, mogu tako da kažem, u RIK na drugu ženu.
Tako da neko ko je sklop primeni nasilja nije pozvani sigurno da u ovom visokom domu govori o sprečavanju nasilja. Prvo se opredelite – jeste li nasilnici ili niste nasilnici i onda ćete moći da o ovome ravnopravno sa nama razgovarate. Hvala vam.
Hvala predsedavajući.
Pa, znate šta to o čemu vi pričate, to prosto nije tačno, to su notorne laži.
Naravno.
Ali je svakako cela Srbija imala priliku da vidi u snimcima televizijskim, u vestima, na jutjubu, preneli svi štampani elektronski mediji to što su ta gospoda radila, kako su skakala po balkonima, kako su jurili žene po hodnicima, kako su posle ponoći đipali po RIK ne bi li navukli neki procenat da uđu u ovu Skupštinu. I pošto su tamo skakali po izbornoj Komisiji, pošto su napadali žene, danas dolaze ovde da nama pričaju protiv nasilja. Nema smisla.
Hvala, predsedavajući.
Konstatujem da je povređen član 107. st. 1. i 2. – da je govornik na sednici Narodne skupštine dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine i, stav 2, da na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku.
Znate šta, neko može da bude u sali ili ne, različiti su razlozi za to što neko trenutno nije prisutan ovde, ali je pitanje – kako neko ko je toliki borac za porodične vrednosti za porodicu, očuvanje, decu i sve ostalo, a šef je poslaničke grupe Dveri, kako je to jedan medij objavio 31. marta 2016. godine, a evo i gledaoci u direktnom prenosu mogu da vide, na šta nije bilo odgovora, da je dotičnog gospodina ostavila supruga zbog nepodnošljivih psihičkih pritisaka?
Naravno, nikada odgovor na to nije došao i odgovora sigurno na to neće biti i javnosti je važno da zna kakve su porodične vrednosti i to da treba da ne bude u Srbiji nasilja nad ženama.
Hvala, uvažena predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je danas diskusija koja pokazuje zašto je ko gde i na kakvom mestu kod građana Srbije. Odbor za budžet je doneo odluke kakve je doneo u avgustu mesecu, predložio je određene kandidate, ti kandidati koji su došli na ovu sednicu ispunili su uslove da budu birani. Mislim da kod kandidata koji su predloženi ništa nije sporno. Nije sporno čak biti ni kritičan prema kandidatima, nije sporno imati drugačije mišljenje jer, kao što smo više puta rekli, to je dobro, zdravo za demokratiju da imate suprotstavljena mišljenja. Ali, ono što je loše i što ne koristi ni Skupštini, a naročito ne koristi građanima Srbije, to je jedna vrsta već onako otrcane demagogije.
Govoriti o tome kako u Srbiju neću da dođu investitori, kako je privatizacija ovakva ili onakva, onda moramo da se podsetimo i toga koliko je ljudi ostalo bez posla u vreme onih koji govore o privatizaciji i o investitorima. Na stotine hiljada radnih mesta, procene su između 400.000 i 500.000 radnih mesta, izgubljeno je za vreme onih koji brinu o radnicima, onih koji govore o privatizaciji. Ugasili su toliko preduzeća, čak i EU je tražila da se istraže 24 sporne privatizacije, a bilo je na stotine spornih privatizacija.
Toliko toga lošeg. Sada oni dođu da govore ovde nama o privatizaciji, oni koji su na izbornoj listi izašli sa strankom koja je direktno učestvovala u takvim privatizacijama. Pa kuda ćete veću demagogiju i glupost od te koju su danas takvi se drznuli sebi i dali za pravo da govore o privatizaciji? Pa vi ste opljačkali sve što je moglo u toj privatizaciji. Nemojte samo vi da govorite o tome kako nešto treba da se privatizuje ili ne treba, pogotovo što smo čuli i to da bi neko hteo da zabrani vlasniku privatne imovine da svoju privatnu imovinu sutra proda nekom kupcu iz inostranstva. Gomila gluposti.
(Dušan Pavlović, s mesta: Tema.)
Da se vratimo na temu malo bliže, pošto vidim da neke jako zanima tema, a ne znaju ništa drugo nego da čitaju Poslovnik i tu su valjda dva-tri člana uspeli da nauče za ova dva, tri meseca. Ide im to nekako, mada i tu će im trebati tumač izgleda za Poslovnik.
(Dušan Pavlović, s mesta: Tema.)