Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marina Raguš

Marina Raguš

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala vam puno. Dakle, po članu 104, dragi kolega, javljaću se i izlaziti ovde u vidnu zonu svaki put kada osetim da je derogirano bilo koje od prava poslaničke grupe ili bilo koje od prava građana Srbije. Srpska radikalna stranka nema drugo mesto osim ovoga.
Zaista ste povredili dostojanstvo svih poslanika tako što im vređate inteligenciju, posebno ako ste mislili da će vaša konstatacija da ostane bez odgovora.
Nama Poslovnik o radu Narodne skupštine dozvoljava pravo da se javljamo svaki put kad nemamo drugu mogućnost. Ovo je za SRS i dobar deo poslanika opozicije jedino mesto sa kojeg možemo nešto da kažemo. Sada kršite Poslovnik tako što dobacujete sa mesta. To je jako neprihvatljivo, da ne kažem nepristojno.
Budite sigurni da ćemo se javljati onoliko puta koliko budu ugrožena sva prava i nas i ovih ljudi koji nas gledaju. Mi smo dobili mandat za to. Ne sporim vam pravo da izlazite za ovu govornicu, ali dozvolite kolege, nemojte vi nama osporavati pravo da u skladu sa propisanim pravilnikom izlazimo i kažemo, odgovaramo, učestvujemo u radu.
Evo, iskoristila sam samo minut i 31 sekundu, ali obećavam vam da ću svaki put da izađem ovde kada se... Evo, predsedavajuću molim, javnost treba da zna da poslanici vladajuće većine koji se trude da poštuju proceduru dobacuju poslanicima opozicije i onemogućavaju rad narodnih poslanika. Mislim da je ovo potpuno politički nekorektno i neprihvatljivo.
Javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Dame i gospodo narodni poslanici, SRS već nekoliko dana ukazuje na flagrantno kršenje svih ustavnih načela i užasni teror većine, odnosno samovolju direktno Borisa Tadića.
Ono što SRS upravo sada traži, jeste da se pod hitno predsednik Srbije pojavi ovde, predsednik Vlade i sva resorna ministarstva, jer ovaj parlament, takođe, predstavlja unutrašnju kontrolu pred sudom javnosti svih poteza koji donose predsednik i Vlada, koja radi očigledno isključivo u interesu političkih mentora DS.
Da ne bih pogrešila u tumačenju onoga što je predsednik Tadić uradio prethodnih dana, ono što smo imali prilike da pročitamo na sajtu ''B92'', a o čemu su obavestili svi svetski mediji i ovoga trenutka, dame i gospodo poslanici, naši sunarodnici treba da znaju da je Ustav Srbije storniran, znači, stavljen u stranu.
Zašto? Zato što je predsednik Srbije Boris Tadić rekao da postoji mogućnost da se Brisel i Beograd dogovore oko raspoređivanja misije Evropske unije na Kosovu i da taj dogovor potvrdi Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Ovo je sramota za demokratiju. Ovo je sramota za ovaj dom. Ovo je sramota i najtužniji period u novijoj političkoj istoriji Srbije!
Idemo dalje. Dakle, citiram predsednika Tadića – na tome radimo sa svim međunarodnim forumima i sa Savetom bezbednosti UN i sa Evropskom unijom, sa predstavnicima Rusije i SAD, sa svima koji su vitalno bitni za budućnost Kosova i Metohije u Srbiji. Rekao je Tadić u intervjuu za ''Večernje novosti'', prenosi ''B92'' i svi ostali mediji.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Beograda, državljani Srbije, srpski narode, od ovoga trenutka pa nadalje treba da znate da opozicija pokušava da uvede u ustavne tokove ono što jeste politički život u Srbiji, ali bez puno efekata zato što je predsednik Boris Tadić preuzeo celokupnu vlast u svoje ruke. To je jedina istina o kojoj ovde treba da se priča.
Volela bih samo da mi nadležni ministar, predsednik Vlade, neko ovde od vladajuće većine kaže kada se u Skupštini Srbije pričalo na ovu temu? Na osnovu koje platforme predsednik vodi spoljnu politiku? Ko nas je ovde slagao? U kom parlamentu svi mi egzistiramo? Ili bi bilo možda najbolje, s obzirom na to da se ovakve bitne rasprave i Ustav svakodnevno krši, da jednostavno raspustimo Parlament i da proglasimo diktaturu Borisa Tadića?
Izvinjavam se zbog prekoračenja. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Niko nema ekskluzivitet za dobar i dostojan čoveka život u ovoj državi i u ovom gradu. Dakle, svi imamo podjednako prava da pričamo i da brinemo, pogotovo o akademskim građanima, koji su, nažalost, našli jedini modalitet tako što će šetati ulicama grada Beograda i pokušati da skrenu pažnju na sebe, na sve teži položaj studenata na Beogradskom univerzitetu i na sve problematičniju budućnost srpske naučne misli.
Ono što ovde želim da konkretizujem jeste da mene kao poslanika, dalje zaista ne mogu da obavljam svoju dužnost, obaveste kada će vladajuća većina imati na pameti ideju da posle osam godina osnuje ''odbor za zaštitu ljudskih i manjinskih prava'', a ovo spada i u taj korpus, i da nadležna ministarstva, predsednik Vlade, daju konkretan odgovor, šta će preduzeti da se poboljša život akademskih građana i ispune zahtevi studenata.
Dakle, u kom momentu i u kojoj meri će se preduzeti konkretne mere za poboljšanje uslova vrlo očajnih ljudi o kojima mi imamo, ali, zaista, vrlo važnu obavezu da mislimo, zato što predstavljaju ono na čemu bi trebalo da se sagradi neka buduća država.
Nadam se, a iskoristiću, naravno, svoja preostala dva minuta, da ćemo ovde ipak imati konsenzus o sledećem – da, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadamo mi nismo po definiciji neprijatelji, niti želim da potkopavamo jedni druge, nego smo na istom zadatku sa istim ciljem da život u Srbiji postane dostojan čoveka. Ono što bi ovde trebalo da bude kategorički i morali imperativ jeste da se različiti ideološki putevi sretnu samo u jednom, a to je pitanje svih pitanja, da kada izađemo iz ovog prestižnog doma, izađemo podignute glave, a ne da krijemo pogled od ljudi koji grčevito pokušavaju da prežive jedan jedini srpski dan.
U tu kategoriju, nažalost, svojim nehatom smo smestili akademske građane koji su, evo, stali u ranjivu kategoriju društva. To je svima nama velika opomena, a i za sve nas velika sramota.
Dakle, vladajuća većina, ona jeste naša osnovna tema i meta na koju mi stalno polažemo svaki naš argument, polako, jedan po jedan, ali sigurno, nažalost, to nas ne veseli, padate jedan ispit za drugim. Danas su akademski građani, sutra ćete imati užasno veliki socijalni problem, izvinjavam se zbog ove tri sekunde, zato što građani neće moći da plate poskupljenje gasa od 60%.
Izvinjavam se, neće se, zaista, ponoviti, prekoračila sam 14 sekundi. Hvala vam na razumevanju.
Gospođo predsednice, hvala. Na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika želim da pričam o nečemu što je ipak bilo krajnje nekorektno. Dakle, održao se Odbor za energetiku, važno je životno pitanje, ne to nije obaveštenje kolega, konkretno pitanje ćete ćuti na kraju. Moj je odabir i stvar stilskih boja kako ću da obrazložim članove 225. i 226, a ja molim predsednicu da drži red u sali.
Ovo su vrlo važna pitanja i stilske razlike bi ovde trebalo da se zanemare, a da nastavim tamo gde je stao gospodin Maraš, jer je bila vrlo žučna diskusija na tom odboru. Pokušali smo da saznamo koje kategorije društva će uspeti da izdvoje određena finansijska sredstva za gas koji je poskupeo 60% i koji će definitivno da napravi užasan socijalan udar na sve veću i brojniju populaciju ranjivih kategorija populacije u Srbiji.
Naravno, nismo dobili odgovore na naša pitanja, a izašli smo sa konkretnim podacima, da je 733.000 zvanično nezaposlenih ljudi u Srbiji, da je najniža starosna invalidska penzija 9.715 dinara, najniža penzija poljoprivrednika 7.347 dinara, da su prosečne zarade, prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, 33.131 dinar.
Dakle, sa konkretnim podacima smo izašli pred ministra i rekli – dobro, kako ste onda mogli da napravite takvu predikciju i da odobrite poskupljenje od 60%? Ko će vama moći da plati cenu gasa, a da ne kažemo da utiče i na daljinski sistem grejanja koji ovaj energent koriste, a da ne govorimo o tome i da profesor Bajec najavljuje 12% inflacije. Znači, vi imate socijalne nemire, zato što je naprosto ugrožena egzistencija ljudi.
Ovom prilikom, da ne izlazim iz konteksta, članovi SRS pitaju, a i zbog javnosti, jer nas u medijima nije bilo, nažalost, mediji su izveštavali o gospodinu Čanku, i svi jedva čekamo pres-konferenciju u ponedeljak da govorimo o organizovanom kriminalu u ovoj oblasti, naše konkretno pitanje sada jeste – šta to Vlada planira konkretno da uradi da obezbedi socijalnu sigurnost državljana Republike Srbije? Hvala.
Na osnovu čl. 225. i 226.
Gospođo predsednice, molim vas da pokušate da održite red u sali, zato što ću se truditi da budem vrlo koncizna i ovo su vrlo ozbiljna pitanja koja se, zaista, tiču sudbine određenih ljudi.
Prvo, moram da izrazim još jednom zadovoljstvo što ste tu, gospođo ministar, i što strpljivo i predano učestvujete u radu ovog skupštinskog zasedanja, slušajući svaku našu primedbu. Vrlo verovatno, ovaj put ne bih izlazila za ovu govornicu da ovaj demokratski parlament ima formiran odbor za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, ali šta je - tu je, nemam drugu priliku, nego da vam ovako postavim pitanje.
S obzirom na to da je tim za odbranu dr Vojislava Šešelja vrlo često u Hagu i ima prilike da svedoči zaštiti od strane Republike Hrvatske, resornih ministarstava, pritvorenika u pritvorskim jedinicama, konkretno pitanje za vas jeste šta će Ministarstvo pravde da uradi u slučaju nametanja advokata dr Vojislavu Šešelju, koje iščekujemo za koji dan?
Znači, mi izražavamo sada strepnju i veliki strah, zato što to u daljem kontekstu znači životnu ugroženost dr Šešelja, pa nas, s tim u vezi, interesuje šta će Ministarstvo pravde konkretno da uradi ukoliko se stornira pravo na pravično suđenje jednom od osumnjičenih za ratne zločine? To je prvo pitanje.
Drugo pitanje je šta će Ministarstvo pravde u vašem mandatu da radi za sve ostale pritvorenike u pritvorskim jedinicama Haškog tribunala, u smislu njihovog statusa kao pritvorenika i prava na pravično suđenje? Hvala vam.
Da se nadovežem da kolegu Ostojića, zato vi slovite kao najomiljeniji predsedavajući sednice Narodne skupštine Srbije, jer se, makar, potrudite da poštujete dostojanstvo poslanika i naučite im ime i prezime. Stoga vam zahvaljujem.
Javila sam se po čl. 225. i 226, a tiče se, naravno, neprihvatljivih činjenica i svakodnevnog života u državi Srbiji, gde svedočimo flagrantnom kršenju postojećeg ustava.
Dakle, vrlo je verovatno da ne bih ovako često ovih dana izlazila za govornicu...
Molim, predsedavajuća, održite red i mir u sali, jer nemam nameru da koristim svoj glas tako što ću vikati u mikrofon. Hvala.
Dakle, u delu zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda, nadam se da će ovaj ispit vladajuća većina da položi i da će konačno da se pokrene inicijativa za formiranje odbora za zaštitu ljudskih i manjinskih prava u ovom prestižnom domu i da nam, eventualno, pruži odgovor zašto to do 2008. godine nije učinjeno.
Dakle, nama se svakodnevno javljaju ljudi s konkretnim problemima, koji iscrpe sva sredstva koja su im na raspolaganju a i dalje su u nemilosti svakodnevne egzistencije.
Pre neki dan sam postavila konkretno pitanje za potpukovnika Mančić Zlatana, koji ima presudu Vrhovnog suda Srbije kojem se nalaže da mu se vrati čin, da se vrati u službu. Pola godina je prošlo, čovek je bez osnovnih sredstava kojima može da izdržava svoju porodicu.
Kolege, zaista bih vas molila, radi se o sudbini u državi Srbiji, o čoveku koji svakodnevno gladuje i zbog izvršne vlasti njegova porodica ispašta.
Molila bih nadležne službe Skupštine da stenograme upute Ministarstvu odbrane i da hitno Poslanički klub i svi poslanici ovog doma dobiju odgovor kako će se rešiti sudbina ovog čoveka.
Drugo pitanje. Nadam se da mi predsedavajuća neće zameriti, nije baš u vezi sa zakonom o kome pričamo u pojedinostima, ali tiče se opet svakodnevnog života. Zaista, nemam drugi način nego da to postavim ovako, pred sve poslanike, odnosno da javnost upoznam s tim da Poslanička grupa SRS-a daje sve od sebe da zaštiti Ustavom jemčena prava svakog državljanina Srbije, bez obzira na pol, rasu, versku ili nacionalnu pripadnost.
Gas je poskupeo za 60%. Najavljuje se poskupljenje impulsa. Najavljuje se, takođe, inflacija. Zahtevam, kao poslanik SRS-a, da se hitno da odgovor šta će vlast, šta će Vlada u ovoj državi da uradi da zaštiti osnovna ljudska prava državljana Srbije, kao što su pravo na rad i pravo na život?
Izvinjavam se što sam prekoračila tri minuta. U ove 34 sekunde, koje traju, pričala sam samo o običnim životima građana, koji nemaju drugu mogućnost nego da se ovako raspravlja o njima. Hvala.
Nadam se samo da mi nećete uračunati ovo vreme potrebno za citiranje člana Poslovnika. Dakle, javila sam se po članu 226: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika Odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
Evo o čemu se radi. Naravno, mi, poslanička grupa SRS, nismo srećni zbog činjenice da u postpetooktobarskoj Srbiji zapravo nema ni ostataka demokratije koju su toliko predstavnici vladajuće većine obećavali. Međutim, ono što je način delovanja Srpske radikalne stranke i ono što ćemo zapravo da otpočnemo od sada pa nadalje kao dugoročnu kampanju jeste da svaku načelnu raspravu potkrepljujemo konkretnim činjenicama i podacima o zloupotrebi osnovnih ljudskih prava u srpskom, potpuno nedemokratskom, društvu.
Zašto nedemokratskom društvu? Prvo, imamo problema sa donošenjem zakona, a onda kada ih donesemo ti zakoni su potpuno derogirani. Tiranijom određenih moćnika u srpskom društvu dozvoljava se samovolja i apsolutno storniranje osnovnih prava, kao što su pravo na slobodno izražavanje misli, pravo na slobodu, pravo na rad. Da konkretizujemo... Svaki dan ćemo to sa ove govornice da radimo, dame i gospodo narodni poslanici, makar govornica i mi ličili na Hajd park, jer drugog načina SRS nema. U Srbiji žive oni kojima se polako ali sigurno svakodnevno oduzima čak i pravo da zakucaju na određena vrata i da traže od nadležnih institucija samo da poštuju slovo zakona.
Da konkretizujem, pitanje upućujem Ministarstvu odbrane. Radi se o potpukovniku Mančić Zlatanu koji je u prvom stepenu osuđen na sedam godina zatvora 2002. godine. Presudom Vrhovnog vojnog suda u Beogradu u drugom delu je osuđen na 14 godina zatvora. Za Ministarstvo pravosuđa možda nekom drugom prilikom konkretno pitanje. Sam predmet je bio vrlo sporan, bilo je nedorečenih stvari.
Vrhovni sud je, to ćete čuti malo kasnije, ustanovio da je Zakon o upravnom postupku na brutalan način bio ovde zapravo zloupotrebljen. Uglavnom, presudom Vrhovnog suda Srbije ukinute su obe presude vojnih sudova i naređeno je održavanje novog glavnog pretresa. Dakle, ovaj postupak je u toku. Po ukidanju presuda vojnih sudova, dakle 2005. godine, prestao je pravni osnov po kome je Mančić izgubio čin potpukovnika, a samim tim i pravo na rad. Od pravosnažnosti presude u više navrata se obraćao Ministarstvu odbrane. Ministarstvo odbrane se oglušilo o zahtev potpukovnika Mančić Zlatana.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da ću sada da zaslužim malo više vaše pažnje i da se ovaj žamor neće čuti, jer pričamo o životu jednog našeg sugrađanina, o čoveku koji nema sredstava da izdržava svoju porodicu, o čoveku protiv koga su pokrenuti postupci ukinuti, a opet mu je stornirano pravo na rad.
(Predsedavajuća: Vreme, govorite četiri minuta.)
Dakle, za Ministarstvo odbrane konkretno pitanje, pošto je prošlo već pet meseci od presude Vrhovnog suda Srbije, a i za sve vas, i za Ministarstvo pravosuđa i za prisutne predstavnike Vlade, kada će vladajuća većina ovde da poštuje osnovne demokratske principe, da poštuje sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast, a iznad svega pravo svakog čoveka na život dostojan ljudskog bića? Hvala.
Zaista se trudim, gospođo predsedavajuća, da u svakom momentu poštujem ovaj prestižni dom u Republici Srbiji tako što ne dobacujem sa mesta i tako što pokušavam da pratim slovo Poslovnika. Pokušali smo da ovu zaštitu ljudskih prava, i nismo uspeli, provedemo kroz Odbor za zaštitu osnovnih ljudskih i manjinskih prava. Od 5. oktobra u Republici Srbiji, to je žalosna činjenica i to nas ne raduje, mi smo oni koji smo obojeni kao pripadnici totalitarnog režima. Nema odbora u ovom prestižnom domu koji može da se bavi sudbinama ljudi i sudbinama nas poslanika. Stoga vam je ovaj komentar bio potpuno nedopustiv, jer ne znam kako možete ljudske sudbine da računate kroz vreme koje je prekoračeno u jednom minutu ili kroz predmet koji se ovde nije ispoštovao. Hvala vam.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća, na tome. Nadam se da ćete obavljati svoju dužnost i održavati red i mir u skupštinskoj sali dok narodni poslanik pokušava da skrene pažnju da nas posmatraju ljudi koji pokušavaju da prežive jedan dan u ovoj hajdučiji, jer države očigledno nemamo.
Izuzetno mi je drago što je ministar pravosuđa tu. Na početku ste mandata. Zaista izražavam zahvalnost što sedite ovde i slušate ono što imamo prilike da kažemo. Obaveštavam vas ovom prilikom da SRS pokreće dugoročnu kampanju koja će se ticati svakog pojedinačnog života u Srbiji, makar nas udaljavali sa ove govornice. Nastaviću tamo gde je koleginica Elena Božić-Talijan stala. Nadam se da će to podržati i kolege iz vladajuće većine i iz nekih opozicionih stranaka koje su nekada pokušavale da se u totalitarnom sistemu bave novinarstvom, pa su imale više zagarantovanih prava.
Ovom prilikom upućujem pitanje ministru pravosuđa i svim nadležnim ministarstvima – dokle se stiglo sa otkrivanjem počinioca zverskog ubistva u odnosu na Slavka Ćuruviju, u odnosu na gospodina Panića? Šta će učiniti da se poboljša atmosfera za sve novinare koji pokušavaju objektivno, ali samo pokušavaju, pošto je u Srbiji to u pokušaju, da obaveštavaju o određenim događajima, da zaštiti njihovu bezbednost, a na prvom mestu, iznad svega, slobodu misli i slobodu izražavanja.
Od sada pa nadalje, svako novinarsko ime, svako ime pripadnika bilo koje institucije, pogotovo institucije MUP-a koje se svakodnevno obraćaju poslaničkom klubu SRS sa ovog "Hajd parka", jer mi nemamo drugi forum, nažalost, u demokratskoj Srbiji, biće upućivano, tako da svi građani Srbije od ovog momenta pa nadalje mogu da računaju da će poslanici SRS da utroše svaki svoj minut i svaki sekund, po cenu da budu izbačeni, kažnjeni, više puta opomenuti, pošto u ovom domu ne postoji odbor za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, da zaštite njihova prava u onome što se naziva život, a u stvari je ropski odnos u Srbiji koja je pod okupacijom. Hvala vam.
Ja se zaista opet nadam, gospođo predsedavajuća, da ćete obavljati svoju funkciju i održavati red i mir u sali. Javljam se po povredi, po članovima 225. i 226.
Ono što zaista brine SRS u poslednjih nekoliko godina jeste to da o obećanom uspostavljanju demokratskih načela i normalne atmosfere u društvu (ovo je pitanje za sva nadležna ministarstva, posebno za Ministarstvo pravosuđa) nema ni najave. Poslenici sedme sile, kao i pripadnici ostalih zanimanja koja se tiču javno izgovorene istine, zaista su u velikom problemu zato što će se negde zameriti nekome ko ima dovoljno para da plati neke koji će ih prebiti na ulici ili, ne daj Bože, ubiti.
Dakle, ono što se dešava trenutno u Srbiji jeste da su jedna televizijska stanica, a to je Televizija Palma, i jedan novinar, a to je gospođa Olivera Miletović, ugroženi, da su ugrožena njihova osnovna prava, da im je ugrožena bezbednost i sigurnost. Prosto je neverovatno, evo ja čak ni sebi ne mogu da verujem, da ja o ovome pričam pripadnicima vladajuće većine i tražim od nadležnih ministarstva da učine sve što je u njihovoj moći.
Prvo, da zaštite pomenute ljude; da potpukovnika Mančić Zlatana vrate na posao zato što je sudska vlast rekla svoje a izvršna se oglušava o to; da zaštite naravno sve nas i dostojanstvo svih građana Republike Srbije i da polako ali sigurno uvode red u ovu hajdučiju koju pokušavamo da predstavimo kad god možemo kao državu.
Ono što je vrlo značajno, nama nisu teme frakcije u parlamentu, nama je tema vladajuća većina. Ovo je zaista ozbiljan ispit za pripadnike vladajuće većine i za pripadnike vlasti. Dakle, vi ćete na tom ispitu pasti ili ćete ga proći. Ljudi koji ovo slušaju svakodnevno imaju problema. Posao u Beogradu ne može da se obavi ukoliko niste bliski vladajućoj većini. Ne mogu da zaštite svoja osnovna prava ukoliko ne znaju nekoga u lokalnoj samoupravi. Dakle, ceo sistem normativnih načela je storniran i stavljen u stranu.
Mi smo tu, rekoh vam danas, otpočeli kampanju gde ćemo imenom i prezimenom vrlo glasno da pominjemo imena svih onih ljudi koji ne mogu da žive životom dostojnim čoveka ovde u Srbiji.
Takođe, borićemo se za prava svih onih porodica koje su proterane sa teritorije Hrvatske, nekadašnje BiH, za sve one naslednike 6.635 ubijenih Srba u Sarajevu, 3.287 pobijenih Srba u Srebrenici u periodu ratova. Zašto? Zato što vladajuća većina nije dozvolila da se o tome priča u okviru Odbora za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, zato što nije otvorila medije za sve nas i zato što je to ono što opterećuje zaista veliki broj ljudi.
Izvinjavam se što sam prekoračila vreme ograničeno Poslovnikom, trudiću se da se to više ne ponovi. Hvala na razumevanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, dakle, na osnovu člana 145. Poslovnika o radu Narodne skupštine podnela sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o duvanu. Dakle, član 4. menja se i glasi: "U članu 29. zakona stav 1. tačka 7) posle reči "Republici" zapeta se zamenjuje tačkom, a ostatak teksta briše.''
Prihvatanjem ovog amandmana sprečava se monopolsko delovanje Stanka Subotića zvani Cane Žabac, Peconija i drugih. Ono što je sada neophodno reći jeste, samo da se podsetimo, na šta se odnosi tačka 7) člana 29.
Dakle, tačka 7) glasi: "Pravo učešća na javnom tenderu ima privredno društvo, preduzeće i preduzetnik, ako ispunjava sledeće uslove: (između ostalog u tački 7) da se obaveže da godišnje proizvede ili kupi domaći obrađeni duvan u količini od najmanje 50% sopstvene godišnje proizvodnje cigareta i drugih duvanskih proizvoda u Republici, s tim što ta količina ne može biti manja od 2.000 tona godišnje.''
Ovo sam s namerom pročitala, uz izvinjenje što vam verovatno trošim strpljenje, oduzimajući malo više vremena, ali naprosto politički stav SRS jeste da mi nikada nećemo biti za monopolizaciju tržišta.
Drago mi je što je gospodin ministar ovde u sali, pa imamo prilike ovako da izrazimo javno svoj stav, i ono što bi SRS želela da zna jeste na koji način će ova vlada da stimuliše malog proizvođače duvana.
Dakle, ono što mi od početka, odnosno od 2000. godine, od revolucije koju ste proveli tako što ste obećali narodu bolji život, uvećanje standarda i kraj totalitarnog sistema, i potpunog obrušavanja svih institucija države, mi čekamo već osam godina da vidimo koju odluku, koji čin, koji akt ćete preduzeti i provesti da život običnog čoveka, prosečnog građanina, bude bolji.
SRS može samo da pozdravi pokušaje, ali samo pokušaje, koji su očigledno samo deklarativne prirode, razrešenja zapravo sa svim kriminalnim aktivnostima u društvu.
Međutim, na osnovu svega ovoga što imamo prilike da vidimo i tokom ovih skupštinskih zasedanja, vi nas ni u jednom činu, a posebno čak i ovim predlogom za izmenu Zakona o duvanu, niste uverili da vi želite od ove države, koja je postala hajdučija, da napravite dobru i sigurnu državu. Da vi želite da unapredite život ljudi koji su na ivici propasti, da vi želite da donesete ono što ova država izgleda večno gubi.
Ono što naš strah jeste, a mi znamo sada da nas taj prosečni čovek prati, sluša i gleda, da će se nastaviti derogacija svih institucija koje samo u tragovima nažalost postoje, da sitni proizvođač, zapravo svi proizvođači u državi Srbiji mogu samo da zamišljaju kako izgleda živeti od sopstvenog rada, jer nažalost, pored Caneta, Peconija i njima sličnih, oni nikada neće doći na red da prehrane svoje porodice.
Oni će verovatno doći na red da prodaju sve kako bi vraćali kredite koje uzimaju, jer mi polako, ali sigurno tonemo u potpuno robovlasničko društvo, i oni mogu samo da razmišljaju o tome kako će izgledati sledeći dan, da li će neka nova uredba, potpuno kriminalizovane Vlade... jer oprostite, ako Vlada ne provodi ono što deklarativno govori, a jeste, završićemo sa svim kriminalcima, evo, mi dajemo potpunu podršku tome.
I male digresije radi, doktor Vojislav Šešelj je 2003. godine na 1.000 strana dao potpuni dokazni materijal da se završi priča sa Stankom Subotićem Canetom. On je tada pozdravio svaki čin u perspektivi bilo koje vlade koja će Caneta, ali ne sistemom diskriminacije, i sve slične kriminalce staviti tamo gde im je mesto, iza rešetaka.
Ono što je direktno pitanje, kolega, jeste sledeće - zašto se to nije uradilo? Ono što nas potpuno interesuje je sledeće - koliko će biti potrebno da se sve takve ribe nađu u mreži koju je premijer počeo da spušta?
Žalosno je što se ovakve priče redovno koriste za promocije pojedinačne. Žalosno je što čak svaki pokušaj argumentacije nailazi na smeh i podsmeh, jer dok mi sedimo ovde i dok pokušavamo da ispratimo ono što ova vlada radi, taj prosečni građanin ne vidi svoju perspektivu.
Taj prosečni građanin nema kome da se žali. Taj prosečni građanin je na milost i nemilost onih koji polako, ali sigurno kupuju ovu državu, kupuju političare i koji žive u paralelnoj realnosti.
Volela bih, gospodine ministre, da mi odgovorite takođe na pitanje, kako taj prosečni preduzetnik ili bar građanin koji mašta o tome da uzme kredit, da pokrene neku proizvodnju, kako taj prosečni čovek, sa velikim snom o jednom običnom životu, može to da napravi sa ovakvim predlozima zakona.
Takođe bih volela da mi odgovorite na sledeće pitanje - kako bilo ko u državi Srbiji može da vidi tu perspektivu, kada je prosečna zarada tolika kolika je, a penzioneri imaju 8.000 mesečno.
Takođe bih volela da celokupna Vlada Srbije, koja takođe živi u nekoj paralelnoj realnosti, jer znate gospodo i dame, vrlo je teško zamisliti život normalnog čoveka iz zatamnjenih automobila, iz velikih kvadratura stana, iz multinacionalnih kompanija, koje zarađuju onoliko koliko taj prosečni čovek ne može ni da sanja.
Volela bih da vidim svakog pojedinačnog člana Vlade i one koji uvode ovakvu monopolizaciju, crtaju fantastične poslove, koji samo određenima donose astronomske dobitke.
Volela bih da vas vidim, a vi se suočavate sa tim i neće dugo proći, ovo će se ostvariti, da izađete pred ljude koji će vam biti na ulicama, jer neće imati šta da jedu.
Da izađete pred ljude koji više ne mogu da razmišljaju od koje banke strane mogu da traže nove kredite za refinansiranje starih kredita. To je ta realnost najprostijim mogućim rečnikom rečena. Ljudi koji nemaju apsolutno izbora da svojoj deci obećaju ne strane škole i univerzitete, već samo život dostojan čoveka.
SRS, budite sigurni, istrajaće do kraja u svemu onome što ste vi deklarativno načeli i imenom i prezimenom ćemo nazvati svakog onog ko je ne osiromašio nas, premda mi ne živimo u toj paralelnoj realnosti, nego ko je zagorčao život svakom građaninu države Srbije.
U ime tog svakog građanina države Srbije, koji može samo da zamisli kako to izgleda inkasirati čak i 1.000 evra mesečno, budite sigurni da će se SRS boriti svim sredstvima.
(Aplauz.)
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podnela sam amandman koji se odnosi na član 5. razdeo 48 i predlažem da se razdeo 48 i funkcija 360 brišu. Građanima koji nas upravo sada slušaju ovo najverovatnije ne znači puno, ali se radi o čuvenoj komisiji za lustraciju.
Srpska radikalna stranka je, naravno, protiv Zakona o lustraciji i naravno da je protiv Komisije za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. To je naš politički stav i nadam se da ćemo uspeti u nekoliko rečenica vrlo jasno da ga obrazložimo time što ćemo vas samo podsetiti na uporedne primere iz svih istočnoevropskih zemalja.
Dakle, ono što je osnova lustracije, koja je kao proces diktirana naravno samo iz jednog centra koji je dolazio iz zapadne Evrope i prekookeanskih zemalja, jeste koji su kriterijumi bili važni pri utvrđivanju ko je taj koji je kršio ljudska prava i ko su žrtve počinilaca kršenja ljudskih prava.
Najpoznatiji model je model koji su napravili Česi na osnovu Zakona o lustraciji koji su doneli 1991. godine. Uglavnom, u svim istočnoevropskim zemljama osnovni kriterijum u lustraciji je bila saradnja sa tajnim službama. Češki model je bio prepoznatljiv po tome što se odnosio na period i na ljude koji su služili komunistički režim i bili ideološki saradnici u periodu od 25. februara 1948. godine do 17. novembra 1989. godine. Ukoliko bismo primenili primer češke lustracije u slučaju tranzicionog srpskog društva, onda se dovodi u pitanje cela vlast.
Idemo dalje, jedan od čuvenijih modela lustracije je model lustracije u Istočnoj Nemačkoj. Isti kriterijum i isti osnov je bio, dakle, saradnja sa čuvenim Štazijem. U Štaziju je radilo 90 hiljada ljudi, a bilo je 170 hiljada doušnika, i svi su bili lustrirani.
Postavlja se pitanje, ukoliko bismo primenili taj primer Štazija i saradnje sa Štazijem, ko bi ovde bio taj koji bi provodio lustraciju i da li bi u vladajućoj garnituri ostao neko ko bi bio izuzet od te lustracije.
Dakle, nema pravične lustracije i SRS to potkrepljuje upravo ovim primerima iz uporedne prakse istočnoevropskih zemalja, zato što se, nažalost, što je nekada važilo u starom Rimu, a preuzeto od starih Grka, lustracija svodi na čist revanšizam i čistku.
Gospodine ministre, onda bi vam možda bilo bolje da napravite novi Goli otok. Ima ovde ljudi koji mogu da posvedoče kako je bilo na Golom otoku i kako su, iz uverenja da potpomažu vlasnike te institucije Golog otoka, prolazili, pa bi bilo eventualno dobro da ih čujemo, kako su im prolazili dani na Golom otoku.
Ali, hajde, možda SRS, možda i ja grešim u svemu ovome, hajde da ostavimo naš politički stav, jer mi zaista mislimo da su izbori jedini, osnovni kriterijum koji će odrediti ko se krši o šta i da postoji individualna krivična odgovornost za svako kršenje zakona. Srpska radikalna stranka je poznata po legalizmu. Ako imate nešto, imaćete dovoljno snage da izađete za govornicu, pa eventualno da replicirate.
Ali, hajde, mi nismo u pravu. Citiraću samo dva gospodina, koji po svemu sudeći ne inkliniraju ideologiji Srpske radikalne stranke. Dakle, bitno mi je da me razumete vi i vaši birači, oni koji su zabludeli pa da se vrate nama.
Dakle, na nedavno održanoj konferenciji pod nazivom "Nezavisnost pravosuđa i izazovi tranzicije"...
Imate nešto protiv?
(Predsedavajući: Dopustite, molim vas, da narodni poslanik govori.)
Dakle, predsednik Međunarodnog udruženja sudija i tužilaca, obratite pažnju molim vas gospodo sa leve strane, za slobodu i demokratiju gospodin Karmon Migel rekao je sledeće: "Lustracija je osetljivo pitanje i po mom mišljenju nema pravične lustracije. Ne može nova generacija koja nije živela ili radila u to vreme da preuzme ulogu sudije i da nekome sudi zbog njegove prošlosti. Svi imamo prošlost, ali svi se menjamo." To je jedan od primera. Dakle, ne izvor Srpske radikalne stranke.
Drugi primer je profesor Vladimir Vodinelić. Taj gospodin sasvim sigurno ne inklinira nama. Evo šta je rekao u intervjuu za nedeljnik "Vreme": "Mislim da kod nas nema uslova za lustraciju, iako se Srbija, kao i bivše socijalističke zemlje Evrope, oslobodila autoritarnog režima koji je kršio ljudska prava, a pri tom ta ista nova demokratska Srbija nije promenila nijednu instituciju tog autoritarnog režima. Dakle, kod nas nedostaje početni uslov za lustraciju.
U Srbiji nema jasne linije razgraničenja između žrtava i počinilaca", kaže profesor Vodinelić.
Zašto je to tako? Kod nas u Srbiji nije bilo masovne iznuđene saradnje sa režimom, gospodo i dame. U Srbiji se dobrovoljno sarađivalo i potkazivalo.
Hajde da otvorimo tajne dosijee i da vidimo ko je to potkazivao na Beogradskom univerzitetu, u svim kulturnim institucijama i ko je to mogao da radi u tom autoritarnom, totalitarnom sistemu, a da nije bio po volji nomenklature.
Dakle, šta je suština ovoga na šta smo mi ovde pokušali amandmanom da skrenemo pažnju celokupnog građanstva i naroda države Srbije? Da bi bilo bolje da tih 220.000 dinara opredeljenih za ovu poziciju ide za ratne vojne invalide, za poneku opštinu na teritoriji Metohije posebno, za majke koje bi trebalo da rode drugo ili treće dete, za porodice onih koji su osumnjičeni pred Haškim tribunalom, za one koje je progutala tranzicija i za gomilu mladih ljudi koji čekaju u redu za vizu, ne sanjajući o beloj šengenskoj listi, već o tome da mogu negde da zarade hleb, jer u sopstvenoj državi, u demokratskoj Srbiji, evo, već osam godina to ne mogu. To je tema za razmišljanje.