Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marina Raguš

Marina Raguš

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo, u tome i jeste problem predsedavajuće, gospođe Čomić, zato što se mi polako ali sigurno svi gubimo u tumačenjima, a na kraju ćemo biti svi izgubljeni u prevodu.
Povređen je član 100. stav 1 - narodnom poslaniku koji želi da govori o povredi ovog poslovnika predsednik Narodne skupštine daje reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika. Poslanici SRS koji sede ispred gospodina Zorana Nikolića, sada ću izneti jednu materijalnu činjenicu, gospodin Zoran Nikolić jeste u pravu.
Tog momenta sam se okrenula kada su se njih petorica ili šestorica kolega javili da govore po Poslovniku. Imali ste prednost zato što je gospođa Kolundžija završila svoje izlaganje. Vi ste prozvali mog kolegu iz SRS dr Nikolu Žutića, koji je potpuno zbunjeno izašao za govornicu i još mu ja govorim, Nikola, sačekaj, gospoda iz DSS-a imaju prednost. To je istina, gospođo Čomić, da biste vi Nikolu Žutića ovde pred govornicom pitali da li ste se vi zapravo javili da reklamirate povredu Poslovnika. To je istina.
Ovo se ne dešava prvi put, ovo je običaj, istine radi, opozicija se ovde tretira, i to javnost treba da zna, na jedan vrlo neprihvatljiv, nekorektan i način koji nije dostojan ne opozicije, nego nije dostojan čoveka. Istine radi, ne zato što to SRS kaže, gospođo Nado Kolundžija, posao opozicije je da kritikuje. Opozicija čak ne bi trebalo ništa da predlaže. Ona može da kritikuje, da preispituje, da sumnja, da analizira. To je posao opozicije koji mi pokušavamo svi da uradimo.
Ono što se nama ovde pripisuje već danima, desetak dana, da mi redovno opstruišemo i da padamo sa tom opstrukcijom kod vrlo bitnih tema, to naprosto nije tačno, jer mi nismo deo vladajuće većine. Mi nemamo moć da opstruišemo, kao što vi imate moć ovde nas da iscrpljujete i pri tom da omalovažavate celu opoziciju tumačenjima koja nisu čak ni racionalna, samo zato što je određenim ljudima, koji su prvi međ jednakima, Poslovnik dao mogućnost da daju obrazloženja.
Vi možete da kažete i da izglasate da je sutra ponedeljak, ali će to za opoziciju i narod u Srbiji, koji živi realnim životom, biti neprihvatljivo. On zna u kom je vremenu, u kom je momentu i šta ga čeka.
Ovo zaista mora da se negde podvuče i da otprilike svi porazmislimo u ovom domu, i poslanici vladajuće koalicije i poslanici opozicije, šta mi zaista želimo da postignemo. Koga mi ovde predstavljamo?
Da li mi to radimo sebe radi ili mi treba da izađemo međ naše biračko telo, međ sve građane Srbije i da kažemo, nismo uspeli. Živite životom koji nije dostojan ni mrava. Nismo uspeli, pali smo na tom ispitu.
Dajte da raspustimo sve institucije i da Boris Tadić vlada. Onda bi očigledno svi bili zadovoljni. Izvinjavam se na prekoračenju, ovo jeste povreda Poslovnika. Trudiću se da se to ne ponovi.
Dame i gospodo, javljam se na osnovu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u kojem se govori o dostojanstvu Narodne skupštine, odnosno poslanika. U stavu 2. piše da su dužni da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem. Stav 1 – da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine.
Zaista nisam mislila danas da koristim Poslovnik kako bih ponovila nešto što sam rekla prethodni dan i nešto što je, zapravo, u političkom opisu svih parlamentarnih stranaka, ali kolega Dujović me je, ne znam po koji put, motivisao da izađem za ovu govornicu i ponovim nešto što je zakonomernost Parlamenta.
Kolega Dujoviću, nije ekskluzivnost da pričate ni o jednoj kategoriji društva. Predstavljate ratne vojne invalide i mi to uvažavamo. Mi smo ovde svi legitimni da pričamo o svim političkim pitanjima, a o svim političkim pitanjima se institucionalno, i to je zakonomernost parlamentarizma, raspravlja u Narodnoj skupštini. Molila bih vas da ubuduće nijednoj stranci ovde ne oduzimate, kako vladajućoj, tako ni opozicionim strankama, pravo da govore o problemima koji čine svakodnevni život naroda u Srbiji.
Ratnih vojnih invalida kao članova SRS-a ima, zaista, puno. I, zaista, dajemo sve od sebe da se svakodnevno izborimo za prava i bolji život tih ljudi. Vi nama nikako ne možete oduzeti pravo da u ovoj skupštini, za skupštinskom govornicom, javnosti, narodu Srbije skrećemo pažnju na to šta ćemo konkretno da uradimo po pitanju tih ljudi. Isto tako, da amandmanski, ili kroz traženje objašnjenja ili obrazloženja od predstavnika Vlade, pokušamo zajedno da nađemo rešenje za užasno ranjivu kategoriju društva, koja je skrenuta na marginu, ne našom voljom, nego voljom vladajuće većine.
Dakle, drage kolege, dame i gospodo narodni poslanici, zaista, apelujem i na političku kulturu, i na politički moral.
Floskula je užasno teška, nesvarljiva, da vi govorite o tome da se ovde politički ne raspravlja o bilo kom pitanju. Sva pitanja za ovom skupštinskom govornicom i te kako imaju mesta, imaju svoj prioritet, zato što u državi Srbiji apsolutno ništa ne funkcioniše. U ovoj državi je urušen sistem, a mi se svi ovde trudimo iz petnih žila da postavimo temelje tog sistema. Ne uspeva zato što određeni ljudi pokušavaju da uvedu diktaturu.
Molim vas, izvinjavam se što prekoračujem vreme, završavam misao, da ubuduće vodite računa da su ovde predstavnici naroda i da svi imaju legitimno pravo da pričaju o svemu za ovom govornicom, u okviru institucije sistema.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, Boris Tadić, Vlada Srbije je potpuno obmanula celokupnu javnost u državi Srbiji i svakodnevno pokazuje kako izgleda tiranija demokratskog tipa. Javila sam se na osnovu članova 225. i 226.
Prethodnih deset radnih dana u Narodnoj skupštini poslanička grupa SRS iznosila je životne probleme i postavljala konkretna pitanja nadležnima u Vladi Borisa Tadića. Nijedan odgovor na konkretno pitanje nismo dobili, a prošao je rok od osam dana. Ulice Srbije su prepune ljudi koji štrajkuju, pokušavajući na taj način da skrenu pažnju na svoj užasan položaj i da izbore pravo, makar ono pravo da budu saslušani. Ulicama Beograda ne može da se prođe zato što njima teku reke ljudi koji su žrtve tranzicije i diktature, konkretno Borisa Tadića, a objasniću i zašto.
Ono što mi pokušavamo da napravimo ovde u ovom prestižnom domu nama se zapravo onemogućava svakodnevno. One životne i strateški važne rasprave se izmeštaju iz skupštinske sale i premeštaju u medijski prostor koji direktno uređuje Boris Tadić. Mi nijedan odgovor na životna pitanja nismo dobili i ovako izgleda demokratija u Srbiji.
Konkretno pitanje i ono što mi pokušavamo danima ovde da izazovemo... Iskreno izražavam zaprepašćenje u odnosu na vladajuću koaliciju, posebno u odnosu na Demokratsku stranku od koje sam očekivala malo više demokratske i političke tolerantnosti, što upravo vi niste ti koji su inicirali da Vlada dođe, sledeći primer svih zapadnoevropskih demokratija, i pokuša zajedno sa opozicijom da nađe konkretno rešenje za užasnu situaciju, ekonomsku i socijalnu, koja je ušla na velika vrata u Srbiju.
Mi slušamo i obaveštavamo se iz medija, i to je poražavajuća činjenica, da će 2009. godina, i to javnost treba da zna, biti katastrofalna za Srbiju, da penzije neće moći da se povećaju - i to je jedno lažno obećanje, mi to saznajemo sada, a mi i te kako znamo šta znači recesija 2009. i kako će izgledati 2010. godina. To znači: nema proizvodnje, smanjenje plata, smanjenje zarada, smanjenje penzija, manje radne snage, manje radnih mesta. To Srbiju čeka 2009. i 2010. godine. A, onda, mi imamo olimpijske začarane krugove i užasnu situaciju. Niko od nas ovde prisutnih neće moći da izađe iz ove sale i da pogleda te ljude koji su na ivici prosjačkog štapa.
Ovo je konkretno pitanje, ja se zaista izvinjavam, hvala vam na toleranciji, shvatate da je ovo važno životno pitanje. Konkretno pitanje za predsednika Vlade jeste, a volela bih da ga uputim lično Borisu Tadiću ali nemam nadležnost da to uradim – kada će se ovde pojaviti celokupna Vlada Srbije da razmatramo sve goru ekonomsku situaciju i problem nadolazeće recesije? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu članova 225. i 226. Recimo da sam u poslednjih deset dana najagilnija u postavljanju poslaničkih pitanja zato što je moje svakodnevno funkcionisanje kao narodnog poslanika onemogućeno, jer naravno nisam dobila nijedan odgovor...
Hvala. Dakle, nisam dobila nijedno obaveštenje i objašnjenje na osnovu člana 226. od nadležnih ministara i ostalih institucija u poslednjih deset dana; delimično ste vi svedok tome, najveći broj obaveštenja i objašnjenja sam ja tražila. Nadam se da sam sada bila preciznija.
Javnost u Srbiji treba da zna da vladajuća većina, u sveopštoj ekonomskoj i socijalnoj krizi, uz ovakve interpretacije izvrgava ruglu, vrlo verovatno, poslanike celokupne opozicije koji iznose usmene zahteve vezane za prisustvo Vlade i otpočinjanje sednice gde će svi članovi Vlade da odgovaraju na svakodnevna životna pitanja, posebno ukoliko imamo u vidu deo ekspozea premijera Cvetkovića gde kaže, u ekonomskom delu, da će se boriti za jačanje ekonomije, uz povećanje zaposlenosti i značajan rast investicija, uključujući investicije u infrastrukturu, uz održanje makroekonomske stabilnosti. Dakle, to je njegovo jezgro ekonomskog programa Vlade, što će reći, dinamičan rast privredne aktivnosti, rast zaposlenosti, povećanje standarda građana Srbije, ravnomerniji regionalni razvoj.
Da sam sklona dramaturgiji, verovatno bih sada bacila ovo na pod i rekla javnosti Srbije - od ovog nema ništa. Recesija se dešava 2009. godine, a nema volje da predstavnici Vlade u većem broju dođu ovde i da zajedno pokušamo da nađemo rešenje ove krize, ne robujući proceduri i tako izbegavajući kvalifikovane odgovore na pitanja koja poslanici svakodnevno postavljaju.
Konačno, da preciziram zašto sam sada izašla: radi se o misiji Euleks. To je takođe jedno od pitanja koje se izmešta iz Skupštine Srbije i uglavnom se vodi iza zatvorenih vrata, bez saglasnosti, bez priče, bez platforme.
Oko 80 Amerikanaca će učestvovati u misiji Euleks, koja će u decembru mesecu biti operativno stabilna, ali nijedan od Amerikanaca, i to javnost u Srbiji treba da zna, neće biti odgovoran za bilo koji prekršaj koji učini na teritoriji Srbije. Što znači, može da zgazi, ubije i pobije, on neće odgovarati za to.
Primer o kom ću pričati, samo da bih ispoštovala tri minuta koja po Poslovniku imam, jeste čuveni skandal u Iraku izazvan od strane sigurnosne agencije, pretorijanske, Džordža V. Buša, zvane "Blekvoter". "Blekvoter" će uskoro doći na teritoriju južne srpske pokrajine. O tome u sledećem javljanju i hvala vam na razumevanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu članova 225. i 226. Ne odustajem od uspostavljanja misije Euleksa na Kosovu koja je potpuno protivpravna i nadalje znači priznanje Ahtisarijevog plana i priznanje nezavisnosti Kosova i Metohije od strane Srbije. To je ono što Boris Tadić pokušava da izmesti iz parlamenta i da svojim lobiranjem u međunarodnim nadležnim institucijama sprovede u delu južne srpske pokrajine.
Šesnaestog septembra prošle godine na teritoriji Iraka desio se masakr na najbrutalniji mogući način.
Pripadnici pretorijanske garde Džordža Buša, poznatiji kao članovi "Blekvotera", privatne plaćeničke vojske, izleteli su iz vozila u pokretu i počeli da nasumice pucaju po nedužnim civilima u Iraku. Tada je stradalo 11 Iračana, 20 je bilo teško povređenih.
Šta se zauzvrat desilo? Povučeni su na teritoriju SAD, jer, zaboga, potpisan je sporazum svuda u svetu da američki plaćenici ne odgovaraju i ne podležu krivičnoj odgovornosti, ma šta činili na bilo kom delu teritorije ove zemlje, zato što je svet pod američkom okupacijom. Na teritoriji SAD dobili su, eventualno, javnu opomenu i ponovo su vraćeni u Irak da nastave sa trgovinom oružjem, opojnim sredstvima i daljim divljanjem.
Da ovaj naš strah nije nerealan svedoči sledeća izjava gospodina Danijela Frida, zapravo, to je bio jedan od uslova potpisivanja sporazuma između Frida i Havijera Solane, citiram – izuzeće koje se traži, bilo koja disciplinska mera ostaće u nadležnosti SAD i status američkih članova misije biće u ekskluzivnoj pravnoj nadležnosti SAD.
Kako Amerika to radi? Potpisuju se ugovori sa firmama poput "Blekvotera" i na mala vrata, kroz osiguranje određenih zvaničnika koji su članovi misije, strani plaćenici koji divljaju svuda u svetu se uvode na delove teritorije na kojima su Sjedinjene Američke Države prisutne.
Pitanje koje upućuje poslanička grupa SRS predsedniku Vlade i svima nadležnima – šta će u ovoj situaciji država Srbija da uradi? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Nadam se da ćete mi uračunati ovih 13 sekundi, pošto ću citirati ovaj član: "Narodni poslanici dužni su da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine." Stav 2: "Narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem."
Gospođo Đukić-Dejanović, mislim da ste povredili dostojanstvo jednog od poslanika Narodne skupštine, gospodina Jojića, a samim tim i poslanički klub SRS, tako što ste rekli da je zloupotrebio govornicu i da je, zamislite, poslao političku poruku.
Ono što je ovde vrlo čudno, skoro zbunjujuće, jeste šta se očekuje od predstavnika građana, odnosno državljana Srbije, osim da političkim stavovima različite političke opcije dođu do onog što je, gospodine Vujadinoviću, vrhunski kategorički imperativ za jednog narodnog poslanika, a to je život dostojan čoveka u Srbiji.
Dakle, ovde možete da čujete političke stavove. Nadamo se da ćemo izboriti političku volju na ovaj način, pričajući o onim temama koje su očigledno izgnane iz svih zvaničnih institucija i stavljene na ulice grada Beograda; bojimo se, uskoro i svih većih gradova u Srbiji.
Da funkcija Skupštine nije samo zakonodavna kaže i Ustav, pošto ste rekli da bi Skupština trebalo da se bavi svojom zakonodavnom funkcijom; između ostalog, u petom delu - Uređenje vlasti, kaže se: "U okviru svojih izbornih prava Narodna skupština bira Vladu, nadzire njen rad i odlučuje o prestanku mandata Vlade i ministara."
Vladajućoj većini i vama, gospođo Đukić-Dejanović, moram da kažem da se mi ne veselimo zbog sve teže situacije u Srbiji, da se mi trudimo svojim angažmanom da poboljšamo svakodnevni život građana, državljana Srbije. To nam ne polazi za rukom, nažalost. Iz kojih razloga? Zato što smo medijski blokirani, zato što ovde nema političke volje vladajuće većine da svi zajedno pokušavamo da pričamo kako da se prevazilazi finansijska kriza koja nam se užasno primakla.
Ovde ne sede neracionalni i nepismeni ljudi, već ljudi koji se trude da razumeju probleme izvršne vlasti, ali se izvršna vlast ponaša bahato, jer apsolutno ne želi da čuje stavove opozicije. Ne daje potrebna obrazloženja i objašnjenja. Naši državljani, oni koji su nas birali i doveli u ovu skupštinu, polako ali sigurno dolaze u potpuno ropski status. Izvinjavam se za ovih devet, odnosno to je ono što mi pripada po citiranju člana.
Međunarodna scena i svet je pred Breton Vudsom... Samo da podsetim, po njemu su organizovane finansijske institucije kakve smo poznavali i kakve više ne postoje. Javnost treba da zna da vladajuća većina ne oseća potrebu da se u Skupštini priča šta ćemo mi u skladu sa tim da uradimo. Videćete, neće proći dugo, to će biti pitanje svih pitanja u Srbiji.
(Predsednik: Vreme.)
Izvinite još jednom i hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika. Gospodinu ministru Obradoviću se na prvom mestu zahvaljujem što je prisutan u raspravi o ovoj tački dnevnog reda.
Da vas obavestim da je SRS pre izvesnog vremena tražila da se obrazloži zašto je osam fakulteta Beogradskog univerziteta povisilo cene školarina do 60%. Takođe smo tražili, pokušavajući da pronađemo nadležnost poslanika, da nam se transparentno prikaže troškovnik, odnosno gde pare studenata odlaze po fakultetima.
Naprosto, skoro da sam uverena da ćete vi dati sve od sebe da situaciju i status akademskih građana u srpskom društvu unapredite, a mi ćemo se truditi, sa naše strane, da toj priči zaista argumentovano pripomognemo.
Sada se obraćam predsednici Skupštine Srbije gospođi Đukić-Dejanović.
Takođe sam uverena da ćete vi dati sve od sebe da od nadležnih pronađete odgovor i hitnu reakciju po novonastaloj situaciji i priznanju Helene Rante o okolnostima koje su se desile 1999. godine u selu Račak. Ona je pre izvesnog vremena rekla da je zapravo bila primorana da falsifikuje izveštaj koji je bio osnov agresije na SRJ.
Mi, takođe, podsećamo da je SPS bila prva koja je skrenula pažnju na užasan falsifikat koji je poslužio kao osnov podizanja optužnice ubijenog nekadašnjeg srpskog i jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića.
Još jedna novonastala situacija, koja je vrlo opasna po nacionalni suverenitet i integritet Republike Srbije, a tiče se nečega o čemu poslanici nisu obavešteni. Potpisan je sporazum koji se tiče učešća SAD u misiji Euleks na Kosovu i Metohiji.
Stoga vas, gospođo Đukić-Dejanović, molim da promptno reagujete po ovom pitanju.
Dakle, 80 policajaca američkih državljana učestvovaće u misiji koja će biti operativno sposobna od decembra ove godine. Znači, ovo je vrlo važna situacija, koja bi trebalo da se ispita, sa jednim naznačenjem koje nas je sablaznulo, ali nije iznenadilo, s obzirom da master rasa, američka rasa, to sprovodi svuda u svetu, gde se, između ostalog, insistira, prema sporazumu kaže se – Vašington će obezbediti da njegovi funkcioneri vrše Misiju u skladu sa zajedničkom akcijom i operativnim planom Euleksa, a bilo koja disciplinska mera ostaće u nadležnosti Amerike i status američkih članova Misije biće u ekskluzivnoj pravnoj nadležnosti SAD.
(Predsednik: Vreme.)
Izvinjavam se zbog prekoračenja, samo da završim misao i hvala vam na razumevanju. Gospodinu predsedniku američke ambasade poslanički klub SRS ovim skretanjem pažnje poručuje da je preživeo udar i da će nastaviti i istrajati na stvaranju jake nacionalne države Srbije. Hvala.
Na osnovu čl. 225. i 226, kao i povrede dostojanstva narodnih poslanika, članova poslaničkog kluba SRS.
Gospodine Čikiriz, ovde se zaista ne radi o ličnom sukobu, ovde se radi o sukobljenim dvema ideologijama. Srpski radikali su u potpunoj medijskoj blokadi. Mi na određene stavove ne možemo drugačije da odreagujemo nego ovako, za skupštinskom govornicom, u okviru onoga što nam Poslovnik Narodne skupštine dozvoljava.
Izvinjavamo se ako to vama remeti pažnju i koncentraciju, i ne dozvoljava da se radi po utvrđenom dnevnom redu, ali, naprosto, naš mandat jeste da svakodnevno skrećemo pažnju na svakodnevni život u Srbiji i na demokratske tekovine koje su obećane 2000. godine pod definicijom prethodnog totalitarnog perioda.
Ono što je bilo aktuelno u javnosti u poslednje vreme, evo prilike da se odgovori konačno na to. Čovek koji je, kako tvrde neki, podredio interes Srbije svom ličnom interesu, nalazi se u Haškom tribunalu i to, zamislite, u pritvorskoj jedinici, već punih šest godina, sa konstantnom derogacijom prava na pravično suđenje, samo zato što je stao na put totalitarnoj ideologiji jedne svetske sile.
Dakle, samo ću vas podsetiti na to, a javnost, naravno, zahteva i traži to od nas, da je taj čovek svojevremeno rekao da se srpski narod našao na putu totalitarnoj ideologiji, koja deset godina pokušava da ga proguta. Prvo celog, a kako to, zbog očajničkog otpora srpskog naroda, nije mogla, onda ga čereči deo po deo.
Oteli su nam srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpsku Makedoniju, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, Liku, Baniju, Kordun, Slavoniju, srpsku Baranju, okupirali Kosovo i Metohiju, prelaze na Crnu Goru, rašku oblast i Vojvodinu – ovo je dr Vojislav Šešelj, nekada profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, napisao pre izvesnog broja godina i, nažalost, kao što vidite, to se upravo dešava sada.
A to je odgovor, i dužni smo to da kažemo našim glasačima i širokoj javnosti u Srbiji, na to koliko je taj čovek svoj lični interes podredio nacionalnim interesima srpskog naroda.
S ove govornice vrlo otvoreno poručujemo svim zapadnim diplomatijama da Srpska radikalna stranka jeste preživela i nastaviće da sprovodi dosledno ideologiju srpskog nacionalizma. Dakle, evo, sa ovog mesta vam poručujemo da ćemo zajedno sa Noamom Čomskim, Edvardom Hermanom, Majklom Mendelom, Jelenom Guskovom i svim najvećim svetskim intelektualcima (izvinjavam se zbog prekoračenja, završavam ovu misao), uspeti da uruše neoliberalnu totalitarnu ideologiju američke administracije, i Vašingtona i Brisela, i da stvore jaku srpsku nacionalnu državu.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da će kolege poslanici imati dovoljno razumevanja za sve nas koji smo u medijskom mraku i koji nemamo drugu mogućnost, osim ovu skupštinsku govornicu, da odreagujemo ili pokrenemo određena pitanja za koja procenjujemo da su od životne važnosti.
Ono što jesu novonastale okolnosti, a ja se nadam da će mi i predsedavajuća pomoći, u smislu nadležnosti određenih državnih organa i ministarstava, jesu, zapravo, okolnosti koje se tiču agresije na SRJ 1990. godine i pitanje Račka.
Jedan od glavnih forenzičara Helen Ranta je prošle nedelje u Finskoj objavila, konačno, autobiografsku knjigu, u kojoj kaže da je pod prisilom gospodina Vokera napisala skoro fingirani izveštaj. Samo da vas podsetim da je pre toga, u dokumentarnom filmu "Kraj i osuđeni na progonstvo", ruskim autorima Jevgeniju Baranu i Aleksandru Zamislovu ispričala da je Voker bio užasnut rezultatima njene istrage.
Citiram Helen Ranta: "Bila sam zbunjena i nisam bila spremna da mu odgovorim. Ta tela su pripadala teroristima, srpskim vojnicima i stanovnicima sela".
Ovaj izveštaj koji sada pokazujem nikada nije objavljen, a njegov sadržaj malo ko zna. Sada sam spremna da javno govorim o rezultatima istrage.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde su, naravno, i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i zahvaljujem vam što prisustvujete sednicama Narodne skupštine. Upućujem konkretno pitanje svim nadležnim organima, s obzirom na to da ovo otvara neke nove okolnosti agresije na SRJ, da se radi o novim činjenicama. Konkretno pitanje Poslaničkog kluba SRS-a – šta će država Srbija i nadležni organi uraditi po pitanju novonastalih činjenica, da je agresija na SRJ bila iznuđena pritiskom na forenzičara i bila zasnovana na totalno falsifikovanom izveštaju?
Hvala vam.
Javljam se na osnovu članova 225. i 226. Osećam potrebu da prisutnom ministru policije i javnosti radi kažem, u jednoj rečenici prepričam na čemu je poslanička grupa SRS insistirala kada je u pitanju ministar industrije i energetike, gospodin Škundrić, na čuvenom Odboru za industriju i energetiku.
Zapravo, nas je samo interesovalo, s obzirom da je Ministarstvo odobrilo poskupljenje cene gasa za 60%, šta će konkretno Vlada da uradi kako bi građanima, koji su u sve lošijoj materijalnoj situaciji, omogućilo da isprate tu cenu gasa koja je apsolutno neprihvatljiva.
Pri tom, mi smo ispred gospodina Škundrića, koji je levičar po političkom opredeljenju, pretpostavljamo samim tim i socijalno odgovoran, izašli sa konkretnim podacima koji se tiču naših građana koji sada pokušavaju da prate ovo zasedanje Skupštine Srbije i da shvate šta ćemo svi mi prisutni ovde u sali da uradimo da makar sutrašnji dan njima bude bolji.
Zato su se životne teme vratile konačno tamo gde im je mesto, to je parlament Srbije, a Boris Tadić se uporno trudi da sve važne životne i nacionalne teme izmesti iz ovog parlamenta.
Gospođo Đukić-Dejanović, mislim da sada kršite Poslovnik zato što ne uvodite red u skupštinsku salu. Meni zaista ne pada na pamet da se nadvikujem sa prisutnim poslanicima, pa bih vas, shodno članu Poslovnika, zamolila da uvedete red.
Mislila sam da ćete prvo reći gospodinu Batiću i gospodinu ministru prisutnom, ali dobro, nema veze, nadam se da je mir zavladao. Još gore, ministar ste, trebalo bi da poštujete izlaganje poslanika.
Naša funkcija na prvom mestu jeste da budemo unutrašnja kontrola Vlade i da dobro kontrolišemo rad ove vlade.
Šta je suština? Mislim da javnost ne bude obmanuta, dakle, politički mentori Borisa Tadića, iskoristiću tu argumentaciju za sva dalja javljanja, uspeli su da fragmentiraju političku scenu u Srbiji, delimično razbiju opoziciju i naprave dugoročan život Vlade, koji očigledno na svojoj agendi nema bolji standard žitelja Srbije.
Dakle, dezintegracija, osiromašenje je proces koji očigledno jeste prioritetan zadatak političkih mentora, na prvom mestu SAD, Vlade Borisa Tadića, dovodeći tako celokupnu Srbiju u ropski položaj. Ovo je samo početak današnjeg javljanja po Poslovniku.
Javljam se po osnovu čl. 225. i 226, da nastavim tamo gde sam stala prethodni put, zato što je isteklo mojih tri minuta predviđenih ovim poslovnikom.
Gospodine Čolakoviću, moram da vam kažem da je vas direktno obmanuo Mlađan Dinkić. Povećanja penzija neće biti. Evo kako. Da ne ispadne da izmišlja poslanička grupa SRS, u najnovijem broju lista "Ekonomist" on je to rekao. Dakle, budžet za 2009. godinu, to javnost treba da zna, to naši penzioneri treba da znaju, od povećanja nema ništa, na osnovu izjave gospodina Mlađana Dinkića. Mi zahtevamo od gospodina Mlađana Dinkića da se uskoro pojavi pred narodnim poslanicima i da objasni ovu odluku.
Ovo sistematsko obmanjivanje javnosti direktno se tiče socijalne sigurnosti građana. S tim u vezi, koristim prisustvo prvog zamenika premijera srpske vlade: gospodine Dačiću, cilj SRS jeste da se napravi bolja društvena atmosfera, koja bi trebalo da garantuje socijalnu sigurnost svih građana, bez obzira na bilo koju posebnost koju oni poseduju.
Čini se da neko zaista ima zločinački umišljaj kada je participacija vaše partije u Vladi u pitanju. Ukoliko bi poređali slike kako izgleda prvih 100 dana rada ove vlade, čini se da resori koje pokrivate vi, kao SPS, zapravo padaju na određenim ispitima.
Mi zaista imamo osnovanu sumnju da iza toga stoji direktno Boris Tadić. Zato je i napravio raspolućenu političku scenu Srbije, kako bi zločinački umišljaj sproveo do kraja. Taj zločinački umišljaj, zajedno sa njegovim mentorima, odnosi se na dezintegraciju Srbije, na izdvajanje Vojvodine, na proglašenje nezavisnosti Kosova od strane Srbije i, naravno, potpuno podeljen i ropski status građana Srbije.
Dakle, prvo je počelo sa kidnapovanjem, a onda isporučivanjem dr Radovana Karadžića. Onda je došlo do užasnih poskupljenja cena energenata, kao što je cena gasa za 60%, a samim tim i cena daljinskog grejanja koji koriste ove energente. Vrlo brzo za tim došlo je do poskupljenja od 20 do 60% školarine za akademske građane Srbije.
Pošto SRS jeste državotvorna i odgovorna politička partija, izvinjavam se za ovo prekoračnje, samo da završim misao, hvala na razumevanju, mi nismo mogli da ostanemo totalno indolentni prema sve težoj situaciji za naše sugrađane.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po osnovu članova 225. i 226. Gospodin Ilić je dao dobar šlagvort za ovo što želim da apostrofiram sada, a i tokom današnjeg dana.
Ova priča se ne završava ovde. Naravno, ova priča će se nastavljati i narednih dana. Jedan od razloga zašto poslanici SRS često izlaze na osnovu ovih članova jeste upravo jučerašnja sednica Odbora za energetiku i industriju sa koje je u medijima prenet samo stav gospodina Čanka, koji najavljuje obračun sa, kako on kaže, gasnom mafijom, a samim tim i organizovanim kriminalom.
Poslanici SRS, koji se obračunavaju sa kriminalom već dugi niz godina, jedva čekaju da vide dokle će gospodin Čanak da ide i šta će to značiti u krajnjem zbiru. Mi smo samo zahtevali i tražili od ministra energetike i industrije da nam objasni na koji način misle da će građani da ispoštuju tu obavezu. Ovo je zbog javnosti.
Sada da pređem na konkretnu stvar zašto sam se, zapravo, javila. Naravno, koristim prisustvo uvažene ministarke gospođe Malović; zaista vam se po ne znam koji put zahvaljujem što vrlo strpljivo i predano pratite izlaganja političkih neistomišljenika i zaista me polako ali sigurno uveravate da ćete nešto preduzeti po pitanju onih problema koji nas muče.
Pre izvesnog vremena dr Vojislav Šešelj je morao da se u Haškom tribunalu izbori za osnovno pravo na pravično suđenje tako što je štrajkovao glađu. To je potpuno nedopustivo u okviru međunarodnog javnog prava i onoga što se zove osećaj za pravdu. Na prvom mestu apelujem na vašu kvalifikovanost, profesionalnost i osećaj za pravdu. Mi smo pre neki dan napomenuli da je tužilaštvo Haškog tribunala podnelo podnesak kojim se traži nametanje advokata dr Vojislavu Šešelju, što u konačnom zbiru znači životnu ugroženost. Ovo je uvertira za ono što sada pokušavam da konkretizujem.
Ruska Federacija nam je, naravno, tada izašla u susret. Da nije bilo angažovanja ruske diplomatije dr Vojislavu Šešelju ne bi bili ispunjeni zahtevi i taj čovek, kao pritvorenik osumnjičen za određene zločine, koga štiti prezumpcija nevinosti, ne bi imao životne mogućnosti da dalje nastavi svoj pritvorenički život.
Ono što je vrlo značajno jeste da je gospodin Čurkin na 63. sednici Generalne skupštine UN izrazio osnovanu sumnju u nepristrasnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, i to obrazložio na sledeći način... Izvinjavam se ako prekoračujem vreme, ali samo da završim misao, ovo je vrlo značajno i hvala vam na razumevanju. Dakle: "Rusija ima dosta razloga da sumnja u nepristrasnost suda, posebno posle oslobađanja Ramuša Haradinaja, optuženog za mučenja i masovna ubistva srpskog stanovništva. Prvi put u istoriji međunarodnog pravosuđa svedoci u tom delu bili su podvrgnuti neprikrivenim ucenama i zastrašivanju. Često su bili i fizički uklanjani. Porazno je što su takva dejstva izvršavana u atmosferi potpune nekažnjivosti, bez obzira na prisustvo međunarodnih snaga na Kosovu", rekao je Čurkin, zaključivši da će to "ostati neizbrisiva crna mrlja na reputaciji Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju".
Mi sa ovog mesta, jer nam je to jedino mesto sa koga možemo da apelujemo na formiranje pravičnog i pravednijeg sveta, već godinama upućujemo na ovo isto. Sada konkretizujem pitanje: šta će Ministarstvo pravde da uradi po pitanju ljudi koji su bili podvrgnuti brutalnom dejstvu Ramuša Haradinaja? I, naravno, da ponovim pitanje, šta će uraditi u situaciji nametanja advokata bilo kom pritvoreniku Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju?
Nas su juče zvali neki strani novinari. Bliži se završna strategija Međunarodnog tribunala; postoji opravdana sumnja da će predmeti da se završavaju mnogo brže nego što pravda to dozvoljava. Nas interesuje šta će Ministarstvo pravde da uradi kada su u pitanju državljani Srbije, a jesu pritvorenici Haškog tribunala?
Javljam se na osnovu člana 225. Nadam se da ćete mi zaustaviti vreme jer su mi dragocene ove sekunde, s obzirom na to da sada želim samo da citiram prvu alineju, gde kaže: "Narodni poslanik ima pravo da bude", moje vreme i dalje traje, gospođo predsedavajuća, "obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika". Nadam se da ćete mi uračunati ovih 27 sekundi u vreme. Hvala.
Srpska radikalna stranka želi da pokrene vrlo ozbiljnu debatu u nadi da će doći do dobrog rešenja za akademske građane u državi Srbiji. Ovih nekoliko dana smo samo skretali pažnju na to da ćemo se zaista pozabaviti problemima koji muče studente. Ovog trenutka poslanički klub SRS, a o tome ovim putem obaveštavamo akademske građane i njihove roditelje i sve ostale, želi da zatraži informaciju koja nam je potrebna za dalji poslanički život od dekana osam fakulteta koji su povisili cene školarina do 60%, dakle, informaciju o strukturi cene i troškovima, na šta pare akademskih građana zaista idu. To je prvi zahtev. Drugi zahtev je da svi dekani Beogradskog univerziteta dostave troškovnik gde idu novci od akademskih građana i šta je to što studenti plaćaju.
Sve ovo želela bih da potkrepim sledećim argumentima: pored ovih svakodnevnih protesta, studentski parlament je zasedao pre tri dana i takođe je izneo vrlo ozbiljne zahteve koji se tiču upisnih kvota, budžeta i cena školarina. Na Arhitektonskom fakultetu pre dve noći, u prepunoj sali amfiteatra studenti arhitekture su najavili da ukoliko ne dobiju pravovremeni odgovor kreću u ozbiljne štrajkove.
Poslanički klub SRS pridružuje se zahtevima akademskih građana za ravnopravno učešće u naučnom obrazovanju i ovom prilikom zahteva od nadležnih organa da daju preciznu informaciju šta se dešava sa novcima koje studenti uplaćuju svake godine. Hvala puno.