Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hajmo unazad, prvo ovo što je bilo poslednje. Šta bismo mi imali ili ne bismo imali pre mesec dana. Evo, ja da govorim čoveku koji nije narodni poslanik pa te stvari možda ne prati precizno, razumeo bih da ne razume i ne zna. Ali, da objašnjavam narodnom poslaniku da je u ovoj Skupštini, u ovoj sali pre izveštaja Evropske komisije imao, beše, na primer, samo jedan primer, raspravu o Zakonu o Glavnom gradu, jel tako bilo? Jesmo imali jednu tačku dnevnog reda, jednu raspravu, jedan zakon? Takvih slučajeva ima.

Nije uopšte pitanje da se mi sada ovde takmičimo ko će čega prvi da se seti. Vi mesecima niste imali one stvari na koje sada ukazujete kao neki problem, mesecima, a kada je bio taj izveštaj? Morate da odlučite, jel se sa tim izveštajem slažete ili se ne slažete? Da li smatrate da Evropska komisija važna ili nije? Ne, kad dođu ovde, kažete gospodinu Fabriciju – u pravu ste vi, treba mi da dobijemo mesto predsednika odbora nekog. Onda kada on ode kažete nama – ne, nisu u pravu, mi se ne slažemo sa Evropskom komisijom. Dakle, to vi morate da odlučite. Sećate li se šta je bilo pre mesec dana ili se ne sećate? Jel uvažavate njih ili ne uvažavate? Dakle, to su dileme koje nisu toliko moje koliko su vaše.

Što se tiče onih stvari koje su ukinute. Još jednom, rekao sam vam za izveštaj, pitajte ljude da li dolaze svake godine? Sada se slažete da dolaze i kažete da je važno, oko toga smo se razumeli. Evo, pitajte ih šta je sve u ovoj zemlji ukinuto, a što je opterećivalo privredu ili privredne subjekte.

Za neke stvari ćete se možda složiti sa njima da je važno što je ukinuto, za neke ćete se složiti da nije važno. Mislim da vi za parafiskalne namete različite ste imali zvanično mišljenje. Jesu mnogi ukidani, ali vi niste zadovoljni efektima. Ali, da nije rađeno na tome, e to će biti teško.

Na samom kraju, te plate i te penzije. Koliko je prosečna plata danas, a koliko je bila 2012. ili 2014. godine? Koliko je prosečna penzija danas, a koliko je bila 2014. godine? Kažite to. Evo, da uporedimo, pa ćemo vrlo jasno iz odgovora biti šta je veće, šta je manje i kada je to. Ja vam kažem, sada vam kažem, za platu ćete moći samo da konstatujete da je veća danas nego što je bila u vreme kada su se drugi, nažalost, starali o njoj. I penzija je prosečno veća danas nego što je bila pre onih mera koje kritikujete često.

O minimalnoj plati da ne govorimo, o pokrivenosti minimalne potrošačke korpe minimalnom platom onda i danas, da ne govorimo. Dakle, to su činjenice. Dajte brojeve, pa se uverite sami ako vam moje reči nisu dovoljne, kroz svoje reči se uverite.

Ono od čega ste počeli, sa tim ću ja da završim, tu ste bili potpuno iskreni. Ova problematika, ovi izveštaji i ono što se eventualno spočitava nama, bili ste potpuno iskreni kada ste rekli da vas to ne zanima.
Uvažavam ja svačije pravo da iznosi političke stavove, Bogu hvala zato smo svi ovde.

Dakle, da li Srbija nešto radi zbog toga što je izložena strašnom pritisku iz inostranstva ili zato što je to za nju korisno, a da pričamo o ovom stvarima za koje ste rekli da vas ne zanimaju? Ja mislim da nas treba, kao narodne poslanike, veoma da zanimaju. Da li obezbeđujemo strane investicije zato što smo na to naterani ili zato što je to za nas korisno? Korisno je naravno. Da nije korisno, zašto bi se države bukvalno otimale za to da investicije dođu kod njih i zašto bi danas svi sa izvesnom zavišću, tako ću ipak reći, gledali u Srbiju u čitavom regionu, samo zbog činjenice da je Srbija toliko uspešna da tih stranih investicija privlači više, više nego svi ostali zajedno.

Zašto nije dobro da se čovek zaposli, ako posao nije imao? Zašto nije dobro da tom čoveku koji se zaposlio plata postaje veća? Jel su to rezultati nekih strašnih pritisaka koji nas lome ili naše želje da te stvari obezbedimo? Odgovor je jasan. Jel nas neko tera da želimo veću penziju? Ja mislim da ne, i to ne moram nikome da objašnjavam. Ta pitanja, dame i gospodo, moraju svakoga da zanimaju. Dovoljno je biti samo korektan i reći – ovo je dobro, sve je u redu, kapa dole, politički stav moj i moje stranke, nije važno, ali što je dobro, dobro je. Oko nekih stvari koje mogu da budu predmet diskusije, da diskutujemo, nikada mi od toga nismo bežali, ali nemojte da diskutujemo oko stvari koje su elementarno jasne.

Na samom kraju, Dom Narodne skupštine je mesto koje jeste svojevrsno svetilište, tako ste rekli, demokratije, tako i treba da bude, i to je mesto dobrih domaćina, dobrih domaćina koji poštuju goste koje pozovu ili ugoste ovde. Da li je problem što se neko obrati na svom jeziku? Ja bih rekao da nije, ali neka bude mera ozbiljnosti svega onoga što ste rekli činjenica da ste, da vas parafraziram, onda ispada uvaženog gosta ih Kine pre nekoliko meseci slušali bez slušalica. Da li jeste ili niste, nek to bude pokazatelj ozbiljnosti svega drugog što ste rekli. Hvala.
Oko ovog poslednjeg, pošto mi deluje najzanimljivije, mada ne znam, izgleda da su pitanja bila upućena Fiskalnom savetu, verujem da gospodin Ševarlić očekuje da mu i vi odgovorite.

Što se tiče PKB, tu je da budem iskren do kraja Fiskalni savet realan. Dakle, ne smatra to za nešto loše, naprotiv to ćete videti i u ovom godišnjem izveštaju o kome mi pričamo i u njihovim stavovima na ovu temu. Ono što ja mogu da vam kažem jeste da apsolutno ne stoji bilo koja od zamerki na temu da li je korektna cena dobijena, zašto nije veća, ko se javio i zašto. Dakle, apsolutno se zna kako je taj proces tekao i takođe se zna, da bi apsolutno bilo, što se nas tiče, više nego dobrodošlo da smo dobili više novca, ali nismo zato što niko nije bio spreman da to plati više od onoga koliko je vredelo na samom kraju. To je cela istina. Da li je bio postupak za 50% veću vrednost, pre ovoga o kome govorite sada. Bio je i ko se javio? Niko.

Dakle, neke stvari, tiču se prosto tržišne logike, ako neko ne želi da plati onoliko koliko bismo mi voleli, pa šta onda možemo, da insistiramo da to mora na određeni način. Ne, nego ili ćemo naći rešenje tako da to može da funkcioniše ili ćemo da ostanemo sa rukama u problemu do kraja. Ono što smo mi izabrali i što Fiskalni savet takođe ceni korektno sa svoje strane, odlučili smo da pronađemo rešenje tako da može da funkcioniše. Zašto je došlo do toga da ne vredi onoliko koliko bismo voleli? Pa, najbolje bi bilo da se priupita, recimo, Dragan Đilas.

Imali ste, verujem, dovoljno prilike učestvujući na izbornim listama sa njegovim dojučerašnjim saradnicima da uspostavite kontakt, ako ste bili zainteresovani da postavite pitanje lično i da pitate čoveka, zašto je iz godine u godinu dok je Dragan Đilas lično vedrio i oblačio sudbinu tog preduzeća, beležena dubioza i manjak, a posle lažno predstavljeno i to i dan danas priča i ne stidi se da i dan danas laže, da je to u stvari bio veliki poslovni uspeh. Kada pogledate strukturu, i to vam ne kažem ja, to vam kažu njemu i njima naklonjeni BIRN, KRIK, i tako dalje, oni su o tome pravili istraživanja. Kada pogledate strukturu, to je sav go minus koji se meri iz godine u godinu, desetinama miliona evra, a posle lažno predstavljanje da je to nekakav uspeh, a videćete kako, otpisom potraživanja, nije nego. I, kao što je lagao da su bile sjajne plate i da nije bilo planirano da njegov menadžment sam sebi isplaćuje bonuse tako je lagao i za ovo.

Zašto se to radilo? Za to ja imam tumačenje. Smatram da se išlo na to namerno, da se to preduzeće upropasti do tačke da ne vredi ništa, a da ga onda onaj ko se lično stara da ga upropasti uzme, što bi rekao naš narod, džab-džabe. To nije uspelo. Šta vam je dokaz da je ovo što smo mi uspeli da postignemo kao cenu realnu. Pa, činjenica da je mogao da se javi ko god je hteo. Pa, Dragan Đilas ili bilo ko treći, da je bio stvarno zainteresovan da od toga napravi nešto uspešno kao što laže da hoće, mogao je da se pojavi sam, da konkuriše, da ponudi više ako smatra da to vredi više i da učini šta god mu je volja. Da li se pojavi? Pa, jeste, kao što je i u RTB Bor postupio na isti način.

To su dakle samo priče, ovo što smo mi uradili i što će sigurno da vam objasni Fiskalni savet ako ih pitate direktno. To je realno, ozbiljno i odgovorno postupanje, postupanje u kom se starate da nešto funkcioniše, da radi, da nešto doprinese i zaposlenima i svojoj državi, a ne briga za sopstveni džep, koja je nažalost i po pitanju PKB bila odlučujući motiv za neke koji su nažalost još jednom ove zemlje i njenih građana vedrili i oblačili njom. Mislim, da je sada za nijansu jasnije.
Pričaju to ljudi za koje se ne može reći da nas na bilo koji način politički simpatišu, pričaju to ljudi koji se tim stvarima bave ozbiljno i kad se ne slažemo, mi priznajemo da se ljudi tim stvarima bave ozbiljno. Oni kažu, koliko god mi želeli, koliko god mi voleli, to nije moglo da funkcioniše na način da mi na silu boga insistiramo da nam to služi za ono za šta mi smatramo da treba da nam služi i da mora da radi mimo svih tržišnih uslova. Dakle, to prosto nije moglo tako. Zbog toga se išlo na rešenje da se pronađe neko ko će kao vlasnik moći to da finansijski podnese i da mu da neki smisao, da to nešto zarađuje, nešto vredi i ljudima koji su tamo angažovani. Ali, još jednom, Beograd u Srbiji, kako god hoćete, široj slici, ako pričamo o režimu, što ne postaviste pitanje svom režimu?

Dakle, kad kažem Dragan Đilas ja mislim na vaš režim. Da li je on lično preuzeo da se bavi tim PKB? Jeste. Šta je on lično pokazao kao rezultat? Rekoh vam malopre. I, rekoh vam, nemojte da mi verujete na reč, proverite ove izvore kojima vi verujete, vaše KRIK-ove, BIRN-ove, CINS-ove itd. Ima na njihovim sajtovima, oni su to istraživali i oni su utvrdili, iz godine u godinu desetine miliona dubioza za PKB. Kažem vam šta mislim zašto, zato što je to neko namerno želeo da uradi tako.

Dakle, ako ćemo da pričamo o ovim stvarima ozbiljno, mi moramo da podsećamo da su ti ljudi te stvari radili, ne zato što mi danas pokušavamo da skinemo neku odgovornost sa sebe, ne, potpuno vam iskreno govorim, mi ne smatramo da smo odgovorni za to što će PKB funkcionisati, što funkcioniše. Dakle, to je dobra stvar. Kažem vam, Fiskalni savet to je dobra stvar, baš kao što je rešenje za RTB Bor dobra stvar.Mi se od toga ne peremo niti se za to izvinjavamo, mi smo zadovoljni što smo to rešenje našli, to treba da razumete, baš kao i za „Železaru“.

Podsećamo šta su ti ljudi radili, iz jednog veoma važnog razloga – da im se nikada, ali nikada, ne dozvoli ponovo prilika da to rade ponovo. Oni danas kažu sami: „Mi smo o tome govorili juče, vi u tom momentu niste bili u sali“. Priznaju ljudi kako su dočekali onaj trenutak kada ih je narod na izborima ispratio, i kažu, hvale se time ili dušu olakšavaju, ne znam šta rade, kažu: „Završili smo taj period tako što smo imali vile, tako što smo imali pozamašne devizne bankovne račune, tako što smo imali fina masna nameštenja u međunarodnim bordovima“.

I tim ljudima da mi ponovo dozvolimo da vode računa o nekom preduzeću opštini ili gradu?! Pa, znate šta, ovaj narod i ova zemlja zaslužuju mnogo bolje. Uostalom, ni to nemojte da verujete meni, pitajte građane pa će vam reći ubedljivo kao na, recimo, Kosovu i Metohiji pre neku nedelju ili u Majuru, pre samo neki dan.

Za ovo o čemu vam mi govorimo i za ove rezultate, od mogućih 15 raspoloživih mesta ili rezultata, ide 15. Za to što su radili Đilas i ovaj vaš režim, znate li koliko dođe? Dođe nula.
Hvala lepo.

Za kolege kojima nije lako da se snađu u ovim ugnježdenim replikama, javlja se zbog direktnog pitanja koje mi je uputio Marijan Rističević na početku svog prvog obraćanja. Dakle, direktno pitanje koje je uputio tiče se otpisa obaveza PKB-a u godinama kada je Đilas neposredno odlučivao o tom preduzeću. Evo, ja sam pominjao da postoje izvori koje, apsolutno, kako god da pogledate, ne možete da nazovete svrstanim na našu stranu, na stranu SNS. Naprotiv.

Evo, sad ću da vam pročitam, to sam sad upravo potražio i možete da proverite dok pričam. Ovo je sajt Istinomera iza koga, čini mi se, po njihovom sopstvenom navodu, stoji ona organizacija CRTA. To su, dakle, ljudi, izvor Dragana Đilasa. Videli ste sigurno da onaj direktor CRTE pored Đilasa, Jeremića i Obradovića stoji ispred zgrade predsedništva onda kada su jurišali na kordone. Dakle, to su saradnici i sada. Ti Đilasovi saradnici evo šta kažu u tekstu na temu PKB i otpisanih obaveza koje se mere desetinama miliona evra u tim godinama.

Čitam vam navod sa njihovog sajta iz njihovog teksta, kaže - Neto dobit, bez otpisa obaveza 2010. godine kada je to preduzeće prešlo pod šapu Dragana Đilasa, minus 30,7 miliona evra, 2011. godine minus 18,35, sledeća godina minus 9,25, sledeća godina minus 10,82 milion evra, naredna godina minus skoro tri. To kada se sabere, to su te desetine miliona evra o kojima mi pričamo.

Uz ove silne otpise, opet nisu mogli kompletan manjak da prekriju. Kada Dragan Đilas priča, kaže – evo, 2013. godine piše da je bilo 2,2 milijarde dinara u plusu neto dobitka. Lažirani podatak vam daje. Dakle, onda je on uzeo pa one desetine minusa za tu godinu samo pretvorio u desetine plusa kroz otpis, a i pored tog silnog otpisivanja kumulativno ne valja. Bez tog otpisivanja, pričam vam još jednom, minus 35, plus minus 17, plus minus 10 itd.

Pogledajte šta su uradili od preduzeća. Bilo je pitanje na šta liči i čemu služi ovo sada levičarenje Dragana Đilasa kada vam kaže – ma ja ću da nacionalizujem PKB i RTB ću da nacionalizujem. Sve će on da nacionalizuje.

Evo još jednom, pošto mislim da su ti izvori onako za javnost interesantniji, iz usta onih koji su njegovi saradnici, ovo je rekao na temu tog novootkrivenog levičarstva Dragana Đilasa Branislav Trifunović. Znate, on mu je do juče vodio one njegove propale proteste.

Na pitanje novinara, kaže, Đilas kaže da je levičar, evo šta kaže Trifunović – to zvuči smešno, to je čovek koji ima milione, ne verujem u njegovo levičarstvo, može da bude bilo šta drugo, taj levičarski kapitalizam je malo presmešan. Ovome ja ne bih dodao apsolutno ništa. Mislim, gospodine Rističeviću, da je podatak bio onaj koji ste tražili.
Pošto je pomenut Aleksandar Vučić i parlamentarna većina, pre svega SNS, verujem na temu našeg odnosa prema Fiskalnom savetu, odnosno njihovim kritikama 2017. godine, pre ili nakon toga. To je, dame i gospodo, jedan pokazatelj kakva smo mi, što bi rekli, to je danas strašno popularno, teška diktatura i kakav smo diktatorski režim. To, naravno, ne govori gospođa Radeta, ali znate već ko govori to često.

Mi smo reagovali na ono sa čim se ne slažemo iz ocena Fiskalnog saveta i pre te godine i nakon te godine, ali nas to nije sprečavalo da glasamo za ovaj tekući sastav ili saziv, kako želite, Fiskalnog saveta. Toliko smo mi veliki i strašni diktatori. Inače, najgori smo na svetu. Eno, Petričić je pre neki dan pričao kako je lično Aleksandar Vučić Hitler, mada taj isti Petričić u državi na čijem je čelu Aleksandar Vučić može da preko državnog radija reklamira ono što crta i to prodaje preko državnog opet RTV, RTS, i tu nikakvih problema nema, ali Vučić je diktator. I nije samo Vučić. Evo, danas smo mi takođe za te i takve nacisti i Hitler. Konkretno Aleksandar Martinović je za ovog, čini mi se, novinara „Blica“ Pivljanina Hitler i mi smo najgori na svetu. Ali, toliko je teška ta naša diktatura da ovde o nama može da priča i piše šta god ko hoće, a mi i sa onima sa kojima se ne slažemo nemamo problem da kažemo – ne slažemo se u tome i tome, suočimo argumente i opet radimo dalje.

Penzije ne može niko da nam prebaci, jer mi apsolutno nemamo čega da se stidimo. Završili smo taj proces tako da penzije budu veće nego na početku tog procesa, veće, ne manje, i tu apsolutno ništa sporno. Ako je pitanje one formule o kojoj smo razgovarali prošle godine, pa čuli ste svi, biće i formula, naći će se rešenje, tako da i to ako treba da bude ugrađeno u zakon kao neki matematički model bude zapisano. Ali smo ponosni na činjenicu da su veće penzije nego u vreme ovih koji su i tada i ovih dana govorili o nama da smo Adolf Hitler i šta već sve ne.

Što se tiče prava Fiskalnog saveta da govori u medijima, naravno da treba, i to pitanje i to pravo Fiskalni savet i koristi. Slušajte ovo, januar 2019. godine, član Fiskalnog saveta: „Budžet je i prošle godine bio u dobroj situaciji, ima svih osnova da će biti dobar i ove godine. Više nema razloga da brinemo o krizama javnih finansija kao pre pet godina i ne samo da smo na dobrom putu, prešli smo njegov dobar deo krećući se ka oporavku, pa su bez osnova priče o krizama javnog duga, poput onih u Grčkoj ili Argentini. Srbija jeste stabilna zemlja, u smislu da građani više ne treba da se plaše za pad životnog standarda“.

Dakle, kada se ne slažemo, mi nemamo problem da se to čuje, a sa ovim stvarima da ne ispadne da se sa Fiskalnim savetom isključivo ne slažemo, mi se slažemo apsolutno. Između ostalog, ovo vide i građani Srbije i dobro cene trud i rezultate koji stoje iza ovoga ili koji se kroz ovo vide, baš kao što su dobro ocenili ove Pivljnine i njima slične svaki put kad smo ljude pitali. Hvala.
Još jednom, da li može ili ne može, to se pokazuje kad se podvuče crta, je li tako? Kako sada izgleda pitanje penzija kad se ta crta podvuče? To vam je odgovor da li može ili ne može. Ja sam rekao malopre, stoji bolje nego što je bila na početku procesa. Penzija je veća nego što je bila na početku procesa. To je dokaz da može, a da bi bilo dobro da se neke stvari eksplicitnom formulom iskažu, ako se takva nađe kao optimalna, niko nema ništa protiv toga. Ali, šta je efekat i dokaz da može razmislite sami.

Druga stvar, dosta važnija, javio sam se da obrazložim kakav je naš odnos i kažem kad se ne slažemo, mi to saopštimo otvoreno. Ocene o tome da nije dobra anketa o radnoj snazi i njeni pokazatelji, mi smo rekli sa tim se ne slažemo i objasnili zašto. S druge strane, kad dobijamo ocenu iz Fiskalnog saveta, neke sam vam pročitao malopre, ali evo vam još, to su takođe njihove reči, imamo rast zaposlenosti i stopa nezaposlenosti od 11% u 2019. bi mogla da bude 10%. To takođe oni kažu i mi se sa tim slažemo.

Dakle, nemamo problem da kažemo i kad se oko nečega složimo. Nemamo problem da svako slobodno saopštava svoje stavove, pa i ti pod tim Đilasovim opskurnim medijima bilo da je reč o dnevnicima, nedeljnicima, silnim televizijama koje poseduje, što se kaže svakome široko polje dok se ne bave stvarima koje nisu dobre za narod i za državu.

Nisu dobre stvari koje, recimo, evo ovih dana imamo nekoliko primera, svako može da posvedoči, ne da li će nekoga uvrediti lično, nego da li prizivaju nešto što je otvorena nesreća za društvo. Onaj Bakić koji kaže, dobro je, ispravno je upasti u RTS ako se nose duge cevi, to je greška i tako nešto apsolutno nikome u ovoj zemlji ne treba.

Ili, po tim njihovim novinama, isti onaj čovek koji je, čitao sam to danas, priznao da su napunili svoje džepove, obezbedili sebi vile, devizne bankovne račune, nameštenje u onim upravnim odborima raznoraznim kojekakvih međunarodnih organizacija. Isti taj kaže u tim istim Đilasovim medijima, kaže na temu tih revolucija Bakićevih i dugih cevi, „Mi smo nacija rođena u krvi, a ne u plišu i ništa kod nas plišano nije uspelo, pa neće ni revolucija“. Dakle, čovek sugeriše krv i krvava revolucija bi trebalo da bude nešto čime treba ovo društvo da se bavi. I za te stvari mi reagujemo i kažemo – ne, to apsolutno nikome ne treba.

Najmanji je problem da li ćete nekoga od nas uvrediti, mi smo na te stvari navikli, na njih i računamo. Time što se bavimo politikom, mi smo se sa tim stvarima pomirili, ali da želite zlo i nesreću i kad to kažem na njih mislim, na ljude koji ovakve stvari izgovaraju i saopštavaju, Đilase, Jeremiće, Obradoviće, Bakiće, to je apsolutno neprihvatljvio.

Još jednom, narod to neće. Pitajte narod svaki put. Svaki put iz godine u godinu, odgovor – mi to nećemo je sve ubedljiviji.
Dve napomene, ova prva koja se tiče penzija nije zanemarljiva, ali druga je možda i važnija. Tada kad smo mi razgovarali o penzijama ovde, dobro se sećam te rasprave, pitali smo, dajte sugestiju, treba formula, neka se odmah kaže, evo, sada na ovoj sednici kako bi ona trebala da glasi, šta je optimalno rešenje. Nismo dobili odgovor. Mi smo tada reagovali ne one modele koji su bili primenjivani od strane bivšeg režima i podsećali kada im je koji propao. Pitali smo njih, a i druge, ako postoji neko treće ili četvrto rešenje, saopštite nam ga da vidimo šta je. Tada odgovor nismo dobili. Jeste po zakonu sve urađeno i kažem, nas je uvek najviše motivisao rezultat. To što se ispod crte prikaže kad se ona podvuče i zato kažemo, mi tim rezultatom nismo nezadovoljni, naprotiv, naša je želja da te penzije budu i još veće sa ovom ili sa onom formulom ili danas bez formule, samo nek budu veće i neka idu u plus.

Druga stvar važnija, taj RTS takođe dobro pamtim, tada su se organizatori, dakle, i Đilas, i Jeremić, i Obradović sakrili iza maloletnika, ako se dobro sećam. Nahuškali decu da razbijaju vrata, da uništavaju inventar, da lutaju hodnicima, i posle toga pravili se da sa tim ljudima, odnosno tim mladićima nemaju nikakve veze. To su činili ispred predsedništva dan nakon toga. Dakle, terali ih da se zaleđu kolima kroz kordone, da policajce gađaju, jedan je čak čovek, mladić, šta je već potegao i nož na policajca. Pa, onolike scene gađanja policije flašama. Dakle, za tu decu nisu posle brinuli ni najmanje, baš ih je bilo briga šta će biti sa njima.

Ovo govorim i rekao sam da je možda važnije zbog nečega što se dešava u Beogradu danas. Danas isti ti ljudi pokušavaju ponovo da zloupotrebe decu i to treba da čuju i ta deca, ali i njihovi roditelji. Dakle, među takozvanim protestima osmaka nalaze se i Trifunović Sergej, i onaj Jeremićev operativac iz Zemuna koji zajedno sa Bastaćem juriša na gradilišta i ona Anasonovićka, čini mi se, i ostali tzv. studenti koji su izgleda do juče bili članovi Levice Srbije pa su sada svi kolektivno prešli kod Đilasa u stranku. Dakle, ti ljudi instrujišu poruke koje se tamo čuju. Ti ljudi su im čak, zamislite, podelili bedževe sa svojim oznakama i dali im megafon na kome se vidi da je to njihov megafon, odnosno nalaze se njihova obeležja. To je zloupotreba.

Još jednom, koliko je tim ljudima koji pokušavaju ponovo decu da zloupotrebe do te dece stalo, pa odgovor smo već gledali svojim očima, ne samo kod predsedništva, ne samo kod RTS-a, pokazali su koliko im je stalo do roditelja te dece onda kada su ih na stotine hiljade na ulicu izbacili. To svi treba da imaju na umu, ne samo kada biraju stav po određenoj temi nego i kada biraju društvo, mislim i na tu decu i na njihove roditelje, na sve one građane Srbije koji možda još nisu do kraja razumeli šta se iza ovoga krije. Hvala vam.
Na njihova rešenja smo mislili kada smo rekli da se sa njima ne slažemo, naravno.

Druga stvar važnija. Mi nismo kao što dobro znate ni tužilaštvo, ni sud. Dakle, tamo gde se traži da te institucije reaguju, pitanje da li oni reaguju uvek, da li reaguju na pravi način i zašto ne uvek na pravi način. Govorili smo ovde i mi i vi i drugi, ko je kada te ljude birao i kome ti ljudi smatraju da pripadaju ili nešto duguju, ne svi da se razumemo, ne svi, daleko od toga da je čak i o većini reč, ali mnogi.

Kako smo represivno reagovali i prema tom upadu u RTS i prema ovom Bakiću, za koga se ja slažem, to je sve samo ne normalno pa ni zakonito. To je još jedan dokaz kolika smo mi strašna diktatura. To je još jedan dokaz koliko je strašan ovaj režim ovde gde svako može da kaže apsolutno sve što mu na pamet padne, i o Aleksandru Vučiću i o članovima njegove porodice, i o bilo kom ministru Vlade, ili političaru SNS. Da objavi kakvu god hoće karikaturu, a bukvalno su degutantne stvari po tim njih novinama, što dnevnim, što nedeljnim, svakakve laži da izgovore po tim njihovim televizijama i nikome, naravno, ne da dlaka s glave ne fali, nego niko i ne primećuje da je to nešto neobično. Srbija je, što se tih stvari tiče, apsolutno slobodna zemlja. I kada se te stvari dešavaju.

Da vam kažem iskreno, koliko god nekada delovalo da su se iz petnih žila trudili da nas uvrede, da su maltene kilu dobili koliko su se trudili da nas uvrede. Meni ponekad malo osmeh zaigra, vidim sebe na nekoj karikaturi i znam da ću već sutra da im je okrenem, pokažem, i kažem evo vidite kako je strašna ova diktatura, šta ste sve smeli da nacrtate i napišete, i opet ste tu, i opet ćete to da uradite. Tako da ovi njihovi fridom hausi i razno-razni drugi nosioci čudnih interesa kada pričaju o Srbiji neće nikada da budu korektni i pošteni. Da oni to rade iz nekih svojih interesa i ciljeva nama je to potpuno jasno.

A šta je istina još jednom, znaju građani Srbije, znaju šta svako dana svojim očima gledaju i svojim ušima slušaju, na kraju krajeva koliko smo mi slobodna zemlja, i to ne može da se krije, baš kao ni ovi ekonomski pokazatelji i ovi rezultati. Znaju ljudi koji nisu imali posao, a dobili su ga u međuvremenu, da je to istina. Kao što znaju ljudi kojima je penzija bila na ovom nivou, a sada je na ovom, da je to plus i povećanje, ili da im je plata od Đilasović fantastičnih, koliko je bilo, 330, 340 u proseku, sada 460 i da se ozbiljno bavimo tim da bude 500 evra u proseku. To su stvari koji ljudi vide, baš kao i ove njihove opskurne sadržaje po razno-raznim medijima.

Sve ljudi vide, i znate šta, sve ljudi dobro razumeju i to pokazuju. To sam već danas rekao. I rezultati na izborima, pa pre neki dan, koliko je bilo ono u Majuru petnaest nula za Aleksandra Vučića i ovu politiku koju mi zastupamo, 15 za nas a 0 za ove Đilase, Bakiće, te njihove dnevne, nedeljne novine i njihov propagandni program i NUNS-ove koji su dobili pozamašne pozajmice u milionima merene od Dragana Đilasa, takođe to ne treba da zaborave.
Poštovana gospodo, pošto smo na samom kraju današnje rasprave, rekao bih vrlo dobre i više nego iscrpne, želeo sam da zahvalim svima koji su u njoj učestvovali.

Bila je ovo prilika da se i danas podsetimo i vi poštovani predstavnici Fiskalnog saveta, a i mi, oko čega se sve slažemo i oko čega se ne slažemo i da uopšte nije problem da o tim stvarima govorimo otvoreno, razmenimo argumente. Ta vrsta razmene argumenata mislim da pomaže i vama i nama da u poslu koji obavljamo budemo bolji.

Ono što me posebno interesuje jeste način kako vi doživljavate odnos koji imate sa Narodnom skupštinom u tekućem sazivu primera radi. Mislim da sam neku vrstu odgovora pronašao u izveštaju koji ste nam podneli na strani 9, sekcija 6.1, bukvalno počinje rečima – saradnja Fiskalnog saveta sa Narodnom skupštinom bila je dobra.

Pošto sam juče pružio priliku predstavnicima DRI, koji su sedeli na tim mestima na kojima sedite vi danas, da se o tome i izjasne čisto za potrebe nekog traga, za našu javnost i zapisnik sa ove sednice. Želeo bih isto pitanje da postavim i vama, da slobodno po sopstvenom osećanju i svojim utiscima kažete u jednoj rečenici, ne više, kako doživljavate svoj odnos, odnos vaše institucije sa Narodnom skupštinom u ovom sazivu?

Sa naše strane mogu da vam kažem, uz sva naša slaganje i neslaganja, ali uvek otvorenu diskusiju, mi mislimo da je ta saradnja bila sasvim korektna. Zbog toga što je tako, vidimo da znate, nezavisno od toga šta ćete reći vi, mi ćemo glasati za izveštaj koji ste podneli. Nadamo se još jednom da će ta saradnja, korektna kako je mi vidimo, biti takva i u budućnosti. Hvala vam lepo.
Hvala.

Naravno, nemam šta da zamerim niti dopunim reči gospodina Pejovića, ja se njemu zahvaljujem na iscrpnim objašnjenjima koje pruža danas vezano za posao koji obavlja DRI. To je apsolutno sve na mestu.

Ono što sam želeo da prokomentarišem, to je par političkih ocena koje smo čuli danas od ovlašćenih predstavnika različitih poslaničkih grupa. Pre svega, vezano za izveštaj DRI vezano za to šta se danas u Srbiji može pratiti i na koji način.

Ne treba nikada da izgubimo iz vida, dame i gospodo, da ono što DRI radi, a to je pitanje procene da li je nešto po zakonu ili nije po zakonu. Između ostalog, mi možemo da procenimo upravo zahvaljujući onoj skupštinskoj većini koja je neke zakone usvojila kada se pitamo da li nešto jeste u skladu ili nije u skladu sa zakonom koji reguliše javne nabavke, da se zna zahvaljujući kome, može uopšte da se proceni da li je po zakonu ili nije.

Onome ko je taj zakon usvajao i onome ko, to nije nikakva tajna, se ne libi da sve ono što je sumnjivo ili potencijalno sporno istražuje, nezavisno od toga o kome je reč u političkom smislu, da li o predstavniku neke lokalne samouprave koji pripada SNS, stranci lokalne većine ili parlamentarne većine, kako god hoćete, ili drugoj strani, dakle, zahvaljujući tim ljudima mi danas možemo da cenimo da li je nešto po zakonu ili ne i da se bavimo stvarima koje su sporne na način kako zakon propisuje.

Vi ste u jednom od odgovora na navode koji se bave pitanjem koliko je ukupno po vašoj proceni nepravilno potrošeno sredstava u prethodnoj godini dali saopštenje kojim, između ostalog, kažete, to ste rekli „Glasu Podrinja“ u Šapcu, koji je jedan tendenciozan tekst objavio, da nije istina da se ne vrši analiza završnog računa budžeta Republike Srbije. Pomenuto je to kao tema i danas. Dakle, na sajtu vaše institucije objavljeno je deset izveštaja i svaki od njih se bavi završnim računom budžeta Republike Srbije. Između ostalog, to podrazumeva Zakon o radu vaše DRI.

Dakle, to je jedan nepobitan dokaz da se te stvari rade u ovoj zemlji transparentno.

Ako hoćemo da neke stvari tumačimo tendenciozno, pa kažemo – apsolutno sve što je tamo napisano znači kriminal, a nije to učinio gospodin Đurić, i to poštujem, rekao je – ne treba stvari tumačiti tako, ali treba da vodimo računa da ne upadamo u zamke ni kod onih stvari koje vam se čine kao potencijalno dobre i zvučne.

Kažete, npr, negde nešto nije evidentirano kao imovina, pa se ne bavimo da li je to otklonjeno ili nije otklonjeno. Treba da se bavimo time, jer ako nećemo time da se bavimo, onda se postavljaju pitanja na milion i jednom mestu. Evo, npr, na opštini Stari grad, tu je, čini mi se, i dalje u lokalnoj većini odbornička grupa DJB. Da li imate veze sa njima ili nemate, ne znam, ali da ste imali do juče, to znam. I druge grupe koje predstavljaju parlamentarne stranke, između ostalog one koje su danas kritički govorile o izlaganju našeg ovlašćenog predstavnika. Sada, DRI na toj opštini pre neku godinu konstatuje, ako pričamo o tome šta nije evidentirano, da nije evidentirano 600 stanova, da nije evidentirano 70 garaža. Sada, da li mi treba da kažemo – to je dokaz da vi u tim stvarima učestvujete, ili vi neki drugi da u tim stvarima učestvujete?

Mi kao ozbiljni ljudi nećemo to da kažemo, ali ćemo da kažemo to je problem i to mora da se razjasni, mora da se razjasni kao onih 55 miliona koje sada u ovom trenutku sumnjivim agencijama, agencijama koje očigledno koje-kakve huligane angažuju za potrebe Marka Bastaća i onih koji mu pomažu da bude na vlasti. Dakle, to je, takođe, sporno i to mora da se utvrdi, kao i onih, čini mi se, 55 miliona na istoj toj opštini, na opštini Stari grad, subvencija za sportski centar, koji pri tom troši milione na grafička rešenja za logo.

Dakle, to su ozbiljne stvari i to su ozbiljna pitanja i tome treba da se pristupa na ozbiljan način, ako ni zbog čega drugog, da se ne bismo našli u poziciji …

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Završavam rečenicu.

Da se ne bismo našli u poziciji da, kao npr. na Starom gradu ili u Šapcu, zbog onoga što utvrdi DRI, mi sutra treba da objasnimo nekom narodu gde su miliona evra, Zelenović u Šapcu da objasni milione evra ili ovaj Bastać na Starom gradu. Ali, to su stvari koje se neposredno tiču da li će određena teritorija, određeni ljudi na toj teritoriji imati za one stvari za koje su svoj novac izdvajali.
Hvala.

Dakle, kada se neke stvari identifikuju kao sporne i slažem se, onda treba da se pristupi razrešenju situacije na valjan način, što podrazumeva otklanjanje uočenih nedostataka. Međutim, šta ćemo sa stvarima koje se hronično ponavljaju? Šta ćemo sa stvarima koje su sporne iz godine u godinu? To je ono na šta sam ja želeo da ukažem. I, kada npr. neko ko učestvuje u lokalnoj vlasti, kao što učestvuje u lokalnoj vlasti, ponovo neka me ispravi ko zna da grešim, ja mislim da ne grešim, odbornička grupa DJB, dakle, oni kažu, između ostalog, vlast u Starom gradu vlada na partijsko-parazitski način, da li je ovo svojevrsno priznanje ili posipanje pepelom, ne znam, ali slušajte, pri čemu im nije važno ko je iz koje stranke sve dok igra po istoj koruptivnoj muzici.

Negodavali su malopre neki koji čine lokalnu vlast na Starom gradu zbog dužine mog izlaganja, ali pričam o ozbiljnim problemima. Dakle, ko u tome učestvuje kaže – da, da, mi radimo zajednički, burazerski, radimo koruptivno i to je tako godinama već.

Da je to tako godinama već govore podaci. U aprilu ove godine konstatovano – Stari grad je iz budžeta za tekuću godinu do tog momenta potrošio ukupno 127,5 miliona dinara, od čega 54,7 miliona je otišlo na račune nevladinih organizacija, najzastupljenije među njima „Rispekt legal“ i „Kodeks trejd“. Dnevna štampa je, to ste sigurno videli, objavljivala te ugovore. Evo ga „Rispekt legal“, evo ga „Kodeks trejd“. I, zna se, pouzdano se zna da su ljudi angažovani preko ovih agencija na ovaj način, fizička pratnja onog Bastaća, koji je inače na nesreću ljudi koji žive na Starom gradu predsednik opštine, u njegovim akcijama zaposedanja gradilišta, fizičkog maltretiranja radnika koji tamo pošteno rade i nikakvom se politikom ne bave, nikada ništa nikome nažao učinili nisu, rasturanje gradilišnih ograda, rasturanja, skidanja saobraćajnih znakova. To plaćaju ljudi. Nije to pre mesec dana došlo, sletelo s neba po prvi put, i prethodne godine, takođe je utvrđeno u aprilu, 55 miliona je evidentirano, 11% budžeta da je išlo istim ovim ljudima i istim ovim huliganima.

Kada se takve stvari dešavaju, to se neposredno tiče interesa građana. Zbog toga je jako važno da mi o tim stvarima otvoreno govorimo, da ih osuđujemo i, poštovana gospodo, da u ovakvim stvarima ne učestvujemo, niti tako što ćemo podržavati lokalnu vlast, a praviti se da nismo tamo, niti tako što ćemo reći – ako više nisam u organizaciji u kojoj sam bio do pre sedam dana, ja s tim nikada ništa imao nisam. Postoji odgovornost i mimo ove koju utvrđuje DRI, a ona se zove politička odgovornost. Razmislite o tome.
Dame i gospodo, DRI, iskreno govoreći se tokom jedne godine, kalendarske godine naradi pošteno i to svaki narodni poslanik, bez ikakve sumnje zna.

Dakle, nama kada stigne onako baš pozamašan materijal, mi znamo ako nije vreme za budžet, onda je sigurno neki materijal koji stiže od DRI.

Dakle, sami znamo koliko je rada potrebno na samo jednom godišnjem nivou kod vaše institucije, uvažavajući taj rad, a i korektan izveštaj koji ste nam dostavili, ja vam kažem ovaj izveštaj smatram da zaslužuje podršku.

Meni je uz sve važne stvari, druge važne stvari, o kojima smo govorili danas, posebno bilo interesantno da pogledam dva aspekta ovog izveštaja.

Prvi se odnosi naravno na saradnju sa Narodnom skupštinom. To me kao narodnog poslanika, kao što očekujete posebno zanima, i hteo sam da pitam vas da svojim rečima svoju ocenu ili svoj utisak date, ne mora to da bude više od jedne rečenice, ali me zanima da čuje javnost koja ova prati, pa makar i u odloženom prenosu. Kakvi su vaši utisci, vaša ocena saradnja sa Narodnom skupštinom u tekućem sazivu ne sa ovo ili onom strankom ili poslaničkom grupom ocenite svoj odnos sa institucijom.

Zašto to pitam? To je potpuno jasno, zato što se razno razni uporno trude da na agresivan način predstave odnos Narodne skupštine i nezavisnih institucija kao nešto problematično i sporno.

Optužuju i predsednicu Narodne skupštine, to su učinili danas, ako niste to pratili, Boško Obradović i Demokratska stranka i razni drugi, da je, zamislite, pročitaću vam to – Gospođa Gojković, generator nasilja, i u odnosu prema drugim narodnim poslanicima ali i prema institucijama, iako mi znamo da je, pa bilo bi smešno da nije tragično i tužno, kada Boško Obradović, dokazani nasilnik tako nešto kaže za predsednicu Narodne skupštine.

Želim da javnost čuje od vas kako vi cenite odnos sa Domom Narodne skupštine, a u svom izveštaju na stranama 79 i 80 prikazali ste taj odnos u nekoliko crtica, a ja ću reći zašto smatram da on govori da je taj odnos bio korektan.

Prvo, zato što, koliko se vidi iz vašeg izveštaja, nadležni skupštinski odbor sa kojim neposredno sarađujete je uvek razmatrao vaše godišnje izveštaje.

Drugo, zato što je bilo prilike i te ste prilike koristili da organizujete javnu prezentaciju onih sadržaja koje smatrate važnim i za Odbor i za Narodnu skupštinu i za javnost. Između ostalog, i za programe koji se neposredno tiču te vrste saradnje, Sigma projekat, delotvorna saradnja između Parlamenata i vrhovnih revizorskih institucija, to ste uradili zajedno sa Skupštinskim odborom.

Treće, jer je taj isti odbor sa svim svojim članovima i drugim zainteresovanim narodnim poslanicima održavao sednice izvan sedišta, gde je razmatrao ponovo vaše izveštaje vezane za sve te gradove u kojima je zasedao, ali i za mere koje su preduzete i za efekte koji su postignuti ili nisu postignuti.

Četvrto, jer je formiran i Pododbor koji se neposredno bavi onim što vi smatrate da je važno i to dostavljate Narodnoj skupštini, što takođe, ljudi treba da znaju, konačno ili ne konačno, ali jer su razmatrani i sektorski izveštaji koji se tiču revizija budžeta i budžetskih fondova Republike Srbije, što je odgovor svima koji kažu da nije moglo da se raspravlja ovim sadržajima, da se nije raspravljalo ili da to nije moglo da se čini slobodno.

Dakle, radno telo Narodne skupštine, ta je pitanja vezana za budžet raspravljala javno zajedno sa nadležnom revizorskom institucijom i u tome je mogao da učestvuje svaki narodnu poslanik koji je za to bio zainteresovan, ako je bio zainteresovan i to na srpskom jeziku, pošto je bilo pitanja na koji jezik mi reagujemo ili na kom izvlačimo odgovarajuće zaključke.

Hteo sam samo da zamolim vas, dakle ne mora zaista od jedne rečenice da kažete kako vi ovaj odnos vidite, a zbog ovoga, ali zbog svega onoga što su govorili svi koji su govorili danas, i iz parlamentarne većine, ali iz različitih opozicionih grupa.

Mislim da ne grešim ništa kada vam kažem – svi u ovoj Narodnoj skupštini taj odnos vide kao korektan. Drugo, vaš odnos sa drugim institucijama, pa i onim međunarodnim, zašto je važno, neću sada govoriti o tome duže, jer su otišli oni koji su na to ukazivali, to ćemo mi da raspravimo nekom drugom prilikom, ali zašto je važno da Srbija ima dobar odnos i sa zapadom i sa istokom i na stručnom planu kojim se vi bavite, ali i na političkom planu, koji je naravno, više naš zadatak?

To je potpuno jasno, neka bude zaključak danas zbog toga što o tome vodimo računa, cene više i jedni i drugi, daleko više nego ikada ranije, ali neposredno za ono što vi radite, pregovaračka poglavlja, ispravite me, 23, 32 i pet, jesu ono gde ste neposredno angažovani. U dva od ta tri, mi imamo i u ovom Izveštaju Evropske komisije napredak, neko može da kaže manji, neko može da kaže veći, ali napredak.

U ovoj trećoj oblasti, isto stojimo kao i lane, ali ukupno stanje u oblasti je dovoljno dobro, pa kao i ostalom za sve, gde su otvorena pregovaračka poglavlja, mora da bude po standardima dovoljno visoko da bi se otvorilo, a otvorena su sva tri ovde.

Pričamo ovde o važnim stvarima, pričamo o važnoj materiji. Dakle, kada govorimo i o onim spornim pitanjima kao što su, pa sad se mere već kumulativno stotinama milione štete na opštini Stari grad, u milijardama, čak, čuli ste za Smederevsku Palanku, ili stotinama miliona na nivou Grada Šapca, to su važne stvari i naša je obaveza i niko ne može da nazove političim folklorom ili bilo kakvom kampanjom, naša je obaveza da govorimo o stvarima koje se neposredni tiču građana, to ih se tiče i te kako, ne samo zbog onoga kako je danas u tim mestima, već je naša obaveza kao političara da govorimo zašto je važno da ne dozvolimo da takvim ljudima ponovo kao nekada dopadnu u ruke sve opštine, svi gradovi i Republika sama, onda te katastrofe u stotinama miliona ili u milijardama, mi imamo svuda.

Kada kažemo - to je nešto što je neprihvatljivo, mi, dame i gospodo, uvek najviše volimo da kažemo kako to oni sami vide, odnosno šta su u stanju sami da priznaju.

Pročitaću vam, kratko je, šta kaže pre samo nekoliko dana čovek koji se, dakle, predstavnik bivšeg režima, danas potpisuje kao visoki funkcioner DS. U trenutku pokajanja ili napada iskrenosti, šta li je već, on objašnjava kako je izgledao trenutak kada ih je narod na izborima smenio, kako su ga oni dočekali i kaže, od svih njih, Koštunica odlazi sa vlasti u anonimnost i učinio je to skromno, a svi ostali, dakle govori on o njima, oni govore o sebi, svi ostali u njihovim redovima su sebi obezbedili vile, devizne bankovne račune ili preplaćena mesta u moćnim bordovima multinacionalnih korporacija.

Dakle, na to su trošili vreme na vlasti, zbog toga to imamo i u ovim opštinama i gradovima danas, a zato smo ih imali u svim opštinama i svim gradovima.

Dakle, dame i gospodo, ovde je reč o važnim stvarima. Da li je neko uspeo da privremeno, siguran sam, izvrda odgovornost prekršajnu ili krivičnu, to nema nikakve veze sa onom političkom o kojoj smo danas govorili. Narod se lagati ne može, narod ove stvari dobro pamti.

Zbog toga, pre samo nekoliko nedelja na Kosovu i Metohiji, narod kaže da u procentu od 90 i plus posto, preko 90%, ove stvari osuđuje, a sa druge strane podržava ozbiljnu politiku iza koje stoji Aleksandar Vučić, SNS, naša parlamentarna većina.

Pre neki dan 15 glasova na teritoriji grada Šapca, ovog devastiranog i upropašćenog Šapca, 15 glasova ide kandidatima koji stoje na listi Aleksandar Vučić, SNS i naši partneri, a ovi koji sami priznaju da su isključivo brinuli o svojim vilama, svojim deviznim računima i svojim nameštenjima, dobijaju nula. To je ta politička odgovornost. To je poruka i za Zelenovića, mada i Paunović bi imao šta da nauči odavde. Za Đilasa sam odavno siguran da nikad neće naučiti ništa, baš kao ni ovaj njegov Bastać, ali da se oni malo bave tim svojim problemima i svojim nedelima.

Podaci koje nam vi dostavljate u ovim izveštajima, vaši zaključci nikada nisu politički definisani niti vođeni. Ti podaci su nekada bih rekao surovo iskreni, dopadalo se to i nama i drugima ili ne.

Zbog svega toga, poslanička grupa SNS će za vaš izveštaj glasati, da znate, naravno, potpuno nezavisno od toga kako ćete vi oceniti saradnju sa ovom parlamentarnom većinom. Ta je odluka već doneta i, da znate, ona je konačna.

Naša poslanička grupa, što se vas, gospodo, tiče, veruje i nada se da ćemo tu dobru saradnju, kako je mi vidimo, imati i u budućnosti. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, pa slušam obrazloženje koje je dao predlagač amandmana, moram da priznam nije baš do kraja jasno. Ono što je ovde predloženo amandmanom koliko vidim, to je da se obriše jedan stav predloga. Stav konkretno četvrti, a taj stav glasi – nadležni organ iz stava 3. ovog člana bira članove Saveta mesne zajednice na predlog zbora građana koji se saziva za područje mesne zajednice ili drugog oblika mesne samouprave. Dakle, pitanje ko treba da bira definisano je ovim stavom ovde.

Sad mi treba ovo da obrišemo i onda da ostane nedefinisano a ko bira i kako bira. Uveren sam da to nije bila namera predlagača amandmana jer je upravo govorio o tome da mu je namera da se procedura biranja uradi na pravi način, da bude precizno, da se zna ko šta radi i da bi se izbegle izvesne moguće malverzacije kakvih je uopšte ne sumnjam bilo u periodu kada se žuto preduzeće staralo o tim pitanjima. O tome uopšte ne treba da raspravljamo, to se podrazumeva. Ali, ako mi obrišemo ovaj stav, da li onda definišemo a kako se to bira drugačije. Opet, zašto da brišemo ovaj stav? On kaže, nadležni organ iz stava 3. bira, a taj nadležni organ je kada pogledate gore skupština gradske opštine na čijem području se obrazuje mesna zajednica.

Dakle, Predlog zakona je utvrdio proceduru koja kaže, biraće se na skupštini gradske opštine, ne na nekim sastancima tajnim ili javnim, ne u odloženom terminu ili mimo odloženog termina, neko će na zboru da da predlog, a hoće li ili neće određeni ljudi biti izabrani za članove saveta, treba da odredi skupština, po predlogu zakona kakav smo mi dobili, za koji smatram da je u potpunosti na mestu, ispravan dakle.

Ako ovo obrišemo, tek onda ulazimo u one probleme o kojima je govorio predlagač amandmana. Uveren sam da mu to nije bila namera. Ovo prosto kao amandman ne bi bilo uspešno rešenje, mislim da ćemo se oko toga i razumeti.

Zašto je ovo interesantna tema? Ima veze sa različitim temama koje se tiču građanskih inicijativa, zborova građana, načina organizovanja i odlučivanja, između ostalog, na teritoriji grada Beograda, neposredno.

Čuli ste sigurno za onu ingenioznu ideju izvesnog Bastaća, to je onaj čuveni predsednik jedne gradske opštine, čuven samo po tome što se huliganski ponaša iz nedelje u nedelju, zaustavlja radove koji treba da unaprede grad Beograd, zaustavlja radove koji treba da ga dodatno izgrade, da grad Beograd dodatno izgrade, da ga učine i lepšim i boljim i atraktivnijim u svakom smislu.

Taj čovek je sebi odredio za neku političku zvezdu vodilju da bude zakleti protivnik saobraćajnih znakova, ali i ograda na gradilištima, da maltretira radnike koji pošteno zarađuju svoje parče hleba, time što na tim gradilištima rade. Taj i takav Bastać rešio je da sprovede, možete misliti, nekakav referendum, referendum koji je on zamislio, tako što će jedno veće da sazove referendum, potpuno suprotno bilo kakvom zakonu, bilo kakvom propisu, što nikakve veze nema sa zakonom koji predviđa referendum kao vrstu inicijative.

Dakle, sve je potpuno suprotno i nepravno i nelogično i besmisleno po svoj suštini. Takav čovek ništa drugo, naravno, ne radi do što troši vreme drugih ljudi, po pravilu ozbiljnijih od njega samog, građana opštine na čijem se čelu, nažalost, nalazi. Sad će ih maltretirati nekakvim komisijama koje treba da ljudima lupaju na vrata, koje će, možete misliti, da budu nekakve akreditovane komisije koje će on lično da akredituje. Sve u svemu gomila notornih besmislica koje pas maslom pojeo ne bi.

Pri tom, taj i takav Bastać hoće da predstavi da na taj način on pita građane da li se slažu ili ne slažu sa nečim što se tiče grada Beograda, nešto za šta, tobože, građani nisu pitani. To nešto se konkretno odnosi na ta gradilišta koja Bastać obilazi sa svojom ekipom huligana, na ta maltretiranja radnika, na projekte koji su važni za grad Beograd.

Tvrdi Bastać, niko nije pitao Beograđane, e sad će on da ih pita na nekom referendumu koji samo on tako zove i samo on tako zamišlja, koji apsolutno ništa pametno ne predstavlja, niti ima ikakvu formalnu snagu.

Pri tom Bastać, baš kao što je to manir njegovog gazde Đilasa, kod koga je započeo u stranci, baš kao što je to manir i Vuka Jeremića i fašiste Obradovića koji su Bastaćevi politički saveznici, laž.

Dakle, on ne zna, očigledno, ili se samo pravi da ne zna da građani i Beograda jesu pitani i za projekte koji se tiču grada Beograda i za uređenje centra grada i za upravo one stvari koje su danas aktuelna tema, tiču se i pešačkih zona i gondole na Kalemegdanu i uređenja parkova i uređenja novih parking mesta. Za svaki, ali bukvalno svaki od tih projekata građani Beograda su pitani.

Znate kad su pitani? Godine 2018. u vreme kada se birao novi saziv Skupštine grada Beograda.

Ja sam, dame i gospodo, proverio, dakle sve, ali bukvalno sve što je aktuelno na tu temu. Javno je bilo, ne samo saopšteno građanima Beograda, nego javno je bilo i objavljeno.

Predizborni program SNS, odnosno izborne liste na kojoj smo se mi tada nalazili bio je javno objavljen. U delu projekta, delu programa koji je javno objavljen i na sajtu sekcija „Naši projekti u oblasti infrastrukture“.

Evo, ja vam sada čitam ono što i dan danas može da se pronađe na internetu, što smo mi građanima pričali na svakom zboru, ako hoćete, koji smo imali, u svakoj prilici da se građanima obratimo, na svakom gostovanju na lokalnim medijima ili gde god želite.

Dakle, mi smo o ovome pričali sa ljudima i to je, doslovce: tačka 1. – nastavak proširenja pešačke zone u centru grada, na potezu od Knez Mihajlove ka Braće Jugovića, itd. i akcenat na Vasinu ulicu, ideja kako da bude uređena. Dalje idu tačke poput uređenja fasada, rekonstrukcija velikih pijaca, itd.

Bukvalno sve o čemu je reč danas i za šta Bastać tvrdi da je sa neba palo juče, građani su za to čuli. Ne samo čuli, precizno im je obrazloženo. Ne samo da su razumeli, nego su za to, dame i gospodo, glasali.

Dakle, referendum o tim pitanjima, ako tako hoće da ga nazovu, održan je 2018. godine, održan je na izborima.

Za to su građani dali svoju podršku, rekli su da takvu viziju Beograda razumeju i žele, prihvataju kao svoju. Za ovo su oni glasali, kazali su da je po njihovom dubokom uverenju to ispravno.

A, ovo zamlaćivanje, koje će se na kraju svesti na ko je više znakova pobedio, Bastać ili onaj mladić, pomoćnik Vuka Jeremića, njemu stalno zaboravljam ime, ili Boško Obradović, koji specijalno iz Čačka doputuje svaki put kad treba da razbije neku ogradu, da bi ovu dvojicu sustigao, to će, Jovanović se zove onaj mali od Jeremića, sad sam se setio, dakle, to će da bude neko njihovo interno takmičenje koje mogu da organizuju koliko god žele, obilazaka građana, da ih pitaju šta misle ko je od njih lepši, pametniji ili politički značajniji. Ali, to će da bude bukvalno tačka na sve što se tiče njihovog razumevanja narodnih inicijativa, organizovanja građana na bilo koji način.

Ovo sam vam rekao zato što misli da je za građane glavnog grada, ali ne samo glavnog grada, važno. Važno je za celu Srbiju. Ti ljudi apsolutno ne razumeju da kada je nešto definisano na nivou zakona, to je važno za čitavu zemlju.

Grad Beograd jeste glavni grad za sve građane koji su građani Republike Srbije. Zakon koji se zove Zakon o glavnom gradu zbog toga je u interesu svih koji ovoj zemlji pripadaju.

Ne može to da privatizuje jedan Bastać, ne može to da privatizuje jedan Nikola Jovanović, niti bilo ko ko pripada tom njihovom opskurnom kartelu.

Oni to ne razumeju iz jednog jedinog razloga, jer su navikli da sve, apsolutno sve privatizuju, da ne postoji nikakav drugi interes do njihov lični. U tome su imali, naravno, najsvetliji mogući primer, ovo najsvetliji govorim ironično, Dragana Đilasa, njihovog šefa poltrona.

Čovek, koji je šta god radio vodio računa samo o svom džepu, o svojih 500 miliona na računu svojih firmi, nije ni mogao da ih nauči nečemu boljem od toga. Nesrećom po njih, a srećom po građane i Beograda i Srbije, naši su ljudi mnogo pametniji nego što ti pametnjakovići misle.

Mislim da je ovo bilo važno da kažemo. Hvala vam.
Sad ispade, predlagač amandmana traži od mene da ja krpim njegove propuste i ono što on nije uradio kako treba. Toliko o razumevanju procedure, poštovanju svega, i kako beše ono, stručnosti.

Dakle, predlagač amandmana predloži amandman kojim potencijalno pravi problem, pa onda kaže meni - Sad ti Orliću uzmi, pa naravi pauzu, pa napravi rešenje itd. Ne, da je to bilo i mudro i pametno i stručno, ja moram da priznam, bez teksta sam ostao. Ne čudi me uopšte, s obzirom da je reč o čoveku ogromnog iskustva koji se nalazi na čelu mnogih opština, mnogih lokalnih samouprava, samo trenutno ne mogu da se setim nijedne, pa je verovatno na osnovu tog velikog iskustva on ovako dobra rešenja pravi i predlaže.

Nije meni želja da objašnjavam nekom da imam mnogo pametnijeg posla od toga da krpim potencijalne brljotine tuđe, nije uopšte to bila suština mog prethodnog javljanja.

Program za koji, naravno, ja ga donesem ovde, nekako mi logično znači da ja znam da on postoji. Kaže predlagač amandmana - najveću podršku dobio je Aleksandar Vuči. Pa, naravno, da jeste. Šta sam ja drugačije od toga rekao. Ja sam vam samo skrenuo pažnju, dame i gospodo, i vama i ljudima koji ovo gledaju, da je podršku dobio i naš izborni program, a taj izborni program neposredno pruža odgovor na sve ovo što koalicioni partner predlagača amandmana, onaj huligan iz Starog Grada pokušava da predstavi, naravno, laganjem, kako drugačije, kao neko pitanje. Nije to nikakvo pitanje. To je sve potpuno jasno i na to su ljudi odgovorili.

Na samom kraju, ko je kakvu podršku dobio, i za koja pitanja, pa, za to smo takođe odgovore dobili. Odgovore smo dobili iste te 2018. godine, na istim tim izborima za Grad Beograd.

Predlagaču amandmana želim ovom prilikom da čestitam na tome što je dobio odgovore od građana u fantastičnom procentu od, koliko beše, 2% na izborima, ili 2,5%. Toliko je on tada razumeo svoj program kao što danas razume naš, toliko je bio ubedljiv i toliko je znanja i iskustva pokazao. Mislim da je tih 2%, 2,5% prava mera svega. Hvala lepo.