Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

I član 109. gospodine predsedavajući. Vi ste potpuno u pravu sa ovim obrazloženjem koje ste dali da kada poslanička grupa nema više vremena za raspravu vi to vreme ne možete da oduzmete. To je ono na šta je ukazao kolega malopre i pozvao se na čl. 107. i 108. koji govore o merama.

Ja bih želeo da stvari dodatno preciziramo. Član 109. govori o konkretnoj meri koja može da se primeni kada neko zloupotrebljava prava po Poslovniku. Mislim da zloupotrebljava kada ga koristi za držanje političkih govora i to se malopre dogodilo kada je predstavnik Vuka Tadićevog Jeremića, u pravu je gospodin Rističević, on je skoro dobio svoju stranku i predstavnike u Skupštini kada je pazario tu stranku, kada je taj čovek iskoristio pravo na reklamiranje Poslovnika da drži govor. Mislim da je trebalo da ga prekinete sigurno u tom trenutku, a onda i da pređete na dalju primenu mera na koju imate pravo i obavezu po Poslovniku.

Konkretno, 109. vama daje pravo da izreknete opomenu. Ne slažem se sa tim da se Poslovnik zloupotrebljava za govore i to treba da sputamo čim krene da se dešava. Na primer, ne treba da dozvolite da neko ustane i da ovde govori da ste vi ne znam kakav diktator, a vi mu dajete da govori mimo svih pravila i prava. Mislim da tu treba da reagujete, pa ako se neko ogluši na vaše upozorenje onda i opomenu da izreknete. Mislim da treba da dozvolite svaki put kada neko poželi da ustane i ovde objasni kako je Vuk Tadićev Jeremić potrošio one silne milione na najbolje hotele, na lepa putovanja, skupocene destinacije i 55.000 evra dnevnice za sebe, ali ne da drži govore da bi ovde preko Poslovnika nekome na pitanja odgovarao.

Na kraju krajeva mislim da trebate da dozvolite da se neko javno izjasni ako hoće građanina Srbije da saopšti svečano da je spreman zbog toga što se ne slaže sa subvencijama da vrati traktor koji je dobio preko tih programa subvencija. Ali da ne dozvolite, da upozorite, ako treba i opomenu izreknete kada neko to zloupotrebljava.

Na kraju krajeva, ako hoće ta pitanja da postavi Borisu Tadiću i to da dozvolite iako tada verovatno ne bi bilo ni poslaničke grupe a ni onog vremena da ga uzmete. Hvala vam.
Hvala gospodine predsedavajući. Član 107. je pitanje dostojanstva.

I malopre sam se javio zbog onoga što je rečeno, sada opet pošto se ovo ponavlja i sve je bestidnije i brutalnije, koliko mogu da primetim. Mislim na izlaganje poslanika Božovića. Prvo me čudi da nije bilo intervencija kada je malo čas urlao, ne mislim samo na vas nego i na gospođu Jerkov. Ona ima osetljivost za visoke tonove kako smo čuli danas, trebalo je da interveniše kada je poslanik Božović urlao, ali ako smo i propustili tada potpuno je neprihvatljivo da dozvolimo da se sada javlja i ovakve stvari govori bez ikakve reakcije.

Razumem, gospodine Marinkoviću, da ste vi tolerantan čovek, ali ne razumem da se izlazi u susret nečijem porivu, nečijoj želji da interveniše, zbog čega? Zbog toga što je danas poslanik Arsić spomenuo Miroslava Miškovića. Da li je to razlog da se sada ovde prosipaju potpune neistine, da se falsifikuje realno stanje na terenu? Ako ih to boli, ja razumem da ih boli, ali mi to ne smemo da tolerišemo. Boli ih, na primer, zato što, evo, ja volim da se pozivam na njihove izvore šta sami kažu o sebi i svojima.

Boli ih, zato što Dragoljub Marković, oni znaju ko je taj čovek, to je čovek koji je najbliže sarađivao sa njihovim rukovodstvom i bio neposredni svedok događanja devedesetih godina. E, taj Dragoljub Marković je nedavno u nedeljniku, koji je blizak njima, dakle dolazi upravo iz tog tabora, rekao sledeće – pisalo se da su Dragoljub i Kole glavni finansijeri DS. Međutim, veliki finansijer je bio Mišković, to kaže čovek koji je došao upravo iz njihovih redova, koji je tome lično svedočio. Jer je on imao mnogo veću firmu od moje, i naravno da je mogao tako nešto da podnese, ja nisam.

Sada, zbog tog duga koji imaju prema Miroslavu Miškoviću, oni treba da ga brane, a mi da tolerišemo.

Ne, gospodine predsedavajući, ne treba. Ne treba da tolerišemo kada pripadnik trećeg ešalona DS, a to je pisao „danasoid“ tabloid koji je njima blizak. Ovde priča o tome kako se legalno radi u Beogradu, neka pročita tekst „danasoida“, o tom trećem ešalonu iz 2011. godine, da vidimo ko je krečio Beograd. Hvala.
Član 27. gospodine Marinkoviću.

Naravno, ne javljam se zbog one tirade o zajedničkom gazdi od malopre. Pretpostavljam da je gospodin mislio na zajedničkog gazdu njihovog i žutog preduzeća Đilas Dragana, na čijim su nadzornim i upravnim odborima egzistirali neko vreme ili onog drugog iz AP Vojvodina, sa kojim su takođe divno sarađivali. To me ne zanima.

Da li će oni da napuste sednicu, to je njihova stvar. Ja hoću vama, gospodine Marinkoviću, da kažem da ja insistiram da se izjasnite na temu onoga što se dogodilo malopre kada je poslanik „kenojčić“ rekao ono što je rekao.

Ja mislim da postoji obaveza s vaše strane da se izjasnite na poziv sa naše strane da izrekne opomena za ono što je rečeno. Nije rečeno bilo šta.

Ima u Narodnoj skupštini svega i svačega, to je istnia, ali ja se ne sećam kada smo poslednji put čuli da se ovde kaže da smo mi krivi za ratove, uništavanje zemlje i za uvođenje sankcija, da smo mi sami sebi uveli sankcije. To nije pitanje da li ste uvredili nekoga koga politički ne podnosite, koga politički mrzite. To je pitanje elementarnog odnosa prema narodu kom pripadate, gospodo.

(Balša Božović: Pa jeste.)

Vidim da mu odobrava i onaj pripadnik trećeg ešalona kog sam pomenuo malopre, koji se inače kvalifikovao za pripadnost trećem ešalonu zbog uspešnog biznisa sa krečenjem Beograda i to ćemo da objasnimo ako treba, ako mu štogod nije jasno.

Ja mislim pre svega na onog „kenojčića“ koji je poznat kao vikar Dragana Šutanovca, čoveka koji je sam u više od jednog navrata rekao da sve što se grozno desilo devedesetih godina nastalo onda kada je Beograd krenuo tenkovima na mir, dijalog, Albance i ne znam koga još, onog istog Dragana Šutanovca kome je najveće dostignuće u karijeri da je završio, zamislite molim vas lepo, prestižni NATO kurs. Toliki je stručnjak u pitanju onaj koji je devastirao ne samo sistem odbrane nego bukvalno sve čega se dotakao. Za čega? Za činiju pilava ili malo pašnjaka na Vračaru.

Vi, gospodine Marinkoviću, da nam se izjasnite na temu poziva da se izrekne opomena za ovo.

Ako se ne budete izjasnili, ja ću tražiti da se glasa. Hvala.
Osnov je pominjanje predsednika.

Što se tiče napomena za, šta smo čuli, podršku „Er Srbije“, je li tako, to je loše, podrška državnim preduzećima kojima teško ide, i to je loše, podrška subvencijama, i to je takođe loše. Samo jedna napomena, hajde ako se neko ne seća kraja 2013. godine i pripreme budžeta za 2014, je li moguće da se neko ko je sedeo u ovoj sali danas ne seća rasprave koju smo imali pre, koliko, sat i po ili dva?

Mi smo tada ovde pročitali kako je izgledao predlog budžeta, pošto o budžetu pričamo, baš za tu 2014. godinu, i kako je baš onaj ko se tada, gle slučaja, starao o pitanjima koja se tiču sektora privrede ponašao na temu podrške „Er Srbiji“, ponašanja na temu podrške programima subvencija, kako je tada sve lepo razumeo i nije mu bilo ništa strano – i da treba pomoći državnim preduzećima kojima je teško i da treba izdvajati za subvencije, jer imaju smisla i donose neki posao ovoj zemlji, i kako je volšebno sve to izgleda preko noći zaboravio. E sad, ako tako nešto krupno može da se zaboravi preko noći, a nalaziš se na mestu ministra privrede, što ne bi mogao da pati od amnezije i bilo koji narodni poslanik, pa zaboravi šta je rečeno pre sat i po ili dva? Na stranu koliko tu političke štete nanosi samome sebi. Ja u to neću da ulazim.

Neverovatno mi je, nakon skandaloznih primera, da su upravo ljudi sa te strane podržavali da se odustaje od preduzeća kojima teško ide, baš na primeru, evo, „Železare“, da se 5.000 ljudi pošalje na ulicu, a pokaže se u praksi, i to pokaže Aleksandar Vučić, koga pominjete, i SNS i Vlada koju podržavamo, da može da se reši na uspešan način, da može da se spase 5.000 porodica, odakle vam ideja da se i dalje zalažete za tako skandalozne stvari? To ne razumem. Jedino ako poriv za to nalazite baš u tim tviteraškim aktivnostima o kojima pričate i danas.
Onaj ko na taj način formira i politiku i bira narodne poslanike, na tom nivou može da funkcioniše jedino. Hvala.
Gospodine predsedavajući, pa ja to upravo tako i radim. E sad, da li ćete dati pravo na repliku nekome sa druge strane kog ne prozovem, to je na vama, ja da na to utičem ne mogu. Ali, nema šta da mi odgovara onaj bivši ministar privrede. Nema šta da mi odgovara, jer to je poznata stvar. Mi smo to danas već izneli. Devet milijardi 81 milion dinara srpskih. Eto, tačno je toliko bilo namenjeno za ta ulaganja na nivou subvencija. Poznata stvar, tu nema šta ko da mi objašnjava. Mogao bi, sa druge strane, da mi objasni šta je sa 37 miliona dinara srpskih koji su prebačeni iz kampanjskog novca na račune firmi njegovih poslanika. Nekako izbegava da to objasni svaki put.

Ono što bih voleo da se jednog dana razjasni, to je odakle ideja nekom, odakle ideja, a to je upravo bila ideja tog čoveka, da se stavi katanac na „Železaru“ i 5000 ljudi pošalje na ulicu? Odakle nekome ideja da je to dobro rešenje i da je bolje? To se i danas tvrdi, da je to bolje nego da se pronađe odgovarajući partner, da se pronađe tržište i da ti ljudi rade. Ti ljudi su zahvaljujući dobrim rešenjima, upravo Aleksandra Vučića, kog možete da ne volite tri dana, to je vaša stvar, ali upravo zahvaljujući njemu i ljudima koji sa njim rade, danas čini mi se drugi najveći izvoznik u ovoj zemlji. Dakle, ne samo da može, nego može da bude vanredno uspešno, može toliko dobro da se planira i povećanje kapaciteta i broja zaposlenih, da se čak obezbedi dodatni novac onim ljudima koji su radno angažovani u toj „Železari“. E tako se radi kada je nekome zaista stalo, tako se radi kada neko zaista ume.

Kad je nekome samo do priče, pa poput one priče o transparentnosti, onda to izgleda tako kako izgleda, Uzgred budi rečeno, šta je bilo sa tom transparentnošću kada je udruženje građana, koje je u isto vreme grupa građana i neki klub za ne znam šta, imalo prilike da pokaže transparentnost na delu baš u opštini Savski venac. Tamo su bili deo većine, čini mi se dve godine. Da li su jedan jedini papir objavili od onih koje su rekli da će objaviti? Naravno, nisu. Prazna priča i „živi mi Todor da se čuje govor“. Hvala.
Povređen je član 103. stav 8. Gospodine predsedavajući vi ste dobro reagovali što ste sprečili da se ova zloupotreba nastavi, ali ima tu još prostora da se ovo ponašanje kazni na adekvatan način. Konkretno, a pošto je ovde bilo reči o zloupotrebi prava na reklamiranje Poslovnika. Ako je ostalo vremena za dalju raspravu, hteo sam da predložim vama, ne insistiram uopšte da glasamo, samo da predložim vama da razmislite o primeni te mere, da se oduzme dva minuta za dalju raspravu o ovom udruženju građana ako je grupa građana, ne znam šta je, zbog toga što je ovde očigledno došlo do reklamiranja Poslovnika iz najmanje dva potpuno pogrešna razloga. Jedan je da se ukazuje na izlazak izvan okvira teme u replici. Kakva je tema u replici, to ne znam, neko bi morao da mi objasni. Drugo je želja da se ovde priča o finansiranju izbora, da li je tako, a ja nisam ništa pogrešio kada sam izneo ono što su notorne činjenice, da jedno udruženje građana posluje sa grupom građana, da sami sa sobom sklapaju ugovore je isti čovek koji je predsednik i jednog i drugog. Sam sa sobom tu potpisuje ugovor o saradnji, prebacuje kampanjski novac i onda taj novac završi gde? Na računima firmi njegovih narodnih poslanika. Između ostalog baš ove poslanice koja se sada javila, ako ja nešto ne grešim, a po svemu što je poznato u javnosti biće da ne grešim.

Šta sam želeo da vam kažem, gospodine predsedavajući, da se oduzmu ta dva minuta, to je ubedljivo najbezbolnije rešenje. Mnogo bi bolnije za njih bilo da nam sad na primer, odgovore zašto nisu u sistemu PDV-a ako su napravili promet 37 miliona. Da li beše na osam ili deset morali su već da budu u sistemu PDV? To sam hteo da predložim vama, a i njima u isto vreme. Hvala lepo.
To što je neko izgleda nezadovoljan budžetom koji ima rekordno nizak predviđeni deficit, evo i meni je srce slomilo i moram da vam kažem da se baš brinem što je on time baš nezadovoljan. Sa druge strane, mi smo dobrim stvarima za našu zemlju veoma zadovoljni, a u koje spada i taj rekordno nizak deficit.

Kada je reč o budžetu, u pravu je kolega Bečić. Prva stvar koju vidite kad probate na internetu da potražite budžet CIA jeste da piše da je to državna tajna, kao i broj zaposlenih, kao i aktivnosti, što je valjda normalna stvar. Nije normalno samo onome ko je izgleda stručnjak opšte prakse, pa nije zadovoljan činjenicom da se dug smanjuje, što je lako proverljivo, niti ga zanima da pročita zvaničan podatak sa veb adrese naših ovlašćenih institucija, pa da vidi da nije 14, nije 15 milijardi 2012. godine, nego je 17,7, pa koliko je promašio to, toliko je promašio koliki je dug danas, ali to je recimo zato što je toliki stručnjak u pitanju, naravno.

Kada je reč o gradu Beogradu, verujem da mu strašno teško pada, da ga prosto boli činjenica, milijardu i 200 miliona evra duga ostavili su ti veliki stručnjaci opšte prakse u koje spada i sam. Taj dug je prepolovljen. To što je dobro za nas, nama se ipak čini da vredi pozdraviti. To što se njemu ne sviđa i što proglašava za laž, opet je posledica njegove vaskolike stručnosti.

Da kažem, da laže Svetska banka ili da laže MMF kada priča o dobrim stvarima za Srbiju, to je apsolutno neprihvatljivo. Da li laže Svetska banka koja nas je rangirala za 50 mesta bolje na Duing biznis listi? Da li laže MMF kada kaže, a to kaže njegov zvanični predstavnik u Srbiji, da su rezultati preokreta koji je napravila Srbija impresivni, citiram impresivni?

On laže, verovatno, i kada kaže da je bolji BDP danas nego u onih minus 3,6% u njegovo sjajno vreme, vreme tih znalaca opšte prakse iz „žutog preduzeća“ i svi mi zajedno lažemo kada kažemo da po pitanju evropskih integracija Srbija napreduje. Ta EU koju pominjete otvoriće dva nova poglavlja sa Srbijom već ovog meseca. Da pravdate potpune notorne besmislice, na kraju, jednom rečenicom koja glasi, ako sam dobro zapamtio, to je sve tako loše i pogrešno, kao što je taj neko učio. Tu se slažemo. Koliko je učio, toliko se i pametnih stvari čuje sa druge strane. Da pojasnim, sve same gluposti. Hvala lepo.
Ukazao bih na članove 104. I 112, gospodine predsedavajući.

Član 104. zbog onoga što se dogodilo maločas, ali odmah vam kažem, ne tražim da se izjašnjavamo, jer sam zadovoljan reakcijom. Vi ste sa velikim razlogom, sa dobrim pravom oduzeli dva minuta za dalju raspravu onome ko je zloupotrebio pravo na reklamiranje ovog Poslovnika.

Mislim da bi trebalo da još i za nijansu energičnije reagujemo kada se dešava zloupotreba koja ne može da bude pozivanje na pravo iz člana 104. Nije to bilo pravo na repliku i nije uopšte ispravno, a kamoli korektno i bilo šta treće da neko sebi da za pravo da podigne Poslovnik, da bi onda replicirao, da se direktno obraća drugoj poslaničkoj grupi.

Bilo je ovde sijaset primera takvog ponašanja. Onima koji čeznu da se što pre vrate u upravne i nadzorne odbore Dragana Đilasa nemam šta da kažem, sem da im je to potpuno nerealna želja i ne treba njom uopšte da se bave. Ali, da se koristi to pravo, gospodine predsedavajući, da se ovde prave neke čudne paralele, poput one da je neko na našem mestu, mislim da tu treba reagovati, npr. i tako što se nekome onda uskrati prilika da iznese to što je naumio, a što nikakve veze sa Poslovnikom nema.

Žuto preduzeće, i to kažem vama, gospodine predsedavajući, jer od vas očekujem da reagujete na te stvari, da bude na mestu SNS, to je nemoguće, to je svakome poznato, ko god se bavi tom temom. On zloupotrebljava Poslovnik. Zašto je nemoguće? Zato što je nemoguće pronaći primer da je u SNS neko poput ovog direktora žutog preduzeća, Šutanovca, došao u posed zemljišta vrednog milion i po evra, da je podigao na njemu svoj dupleks vredan 300.000 evra, da u njemu ima štednu knjižicu na 300.000 evra, a sve to od poslaničke ili ministarske plate.

Nemoguće je tu praviti paralele. Ko to radi? On svesno zloupotrebljava ovaj Poslovnik. A, onaj ko govori da ništa nije smešno, a pri tom, i to je moja poslednja rečenica, gospodine predsedavajući, sam govori o izborima, mora da shvati da je on, pre svega, sam smešan.

U vezi sa članom 112, možda da date pauzu, da se usijane glave malo ohlade. Hvala lepo.
Gospodine predsedavajući, član 107. i dostojanstvo.

Ako mi svaki put kada se ovde upotrebi termin laži, a pri tom se brutalno zaobilazi istina, moramo da reagujemo, ja stvarno ne znam na šta će ličiti sednica ove Skupštine?

Dakle, na šta mislim da mora da reaguje onaj ko predsedava? Da se ovde tako beskrupulozno zaobilazi istina, da to tako kažem, da se nama neko ovde poziva na zvaničnu statistiku, podatke Uprave za javni dug, a ne želi da kaže, sam ne želi da kaže i ja sad to ne razumem, jel piše upravo tamo, u toj zvaničnoj statistici, upravo na sajtu te Uprave za javni dug – 17,7 milijardi krajem te 2012. godine? Piše. Odlično. Razumeli smo se oko toga da se ovde zaobilazi istina kada neko govori o nekih 14 ili o nekih 15. Znači, 17,7.

Pitam dalje – šta je onda sporno i kako može da se kaže da se ovde laže? Kako neko može da kaže da se ovde laže kada se kaže da je tih 17,7 gore od onih 14 za koje su ih malo pre prijavili u 2000. godini, da je to još više? Kako neko može da kaže da je laž da je nakon 12 godina, što otpisivanja raznoraznih dugova, po svim mogućim i nemogućim osnovama, što privatizacija, koja je takođe donela neke milijarde, na kraju ispalo da je dug veći?

Zašto neko ne može da prihvati i da otvoreno prizna da je tih 12 godina, ako gledamo upravo taj dug, ispalo još gore i teže za Srbiju nego prethodna ta decenija, i bede i ratova i sankcija? Ko onda tu laže? I kome onda može da se dozvoli, gospodine predsedavajući, da tu reč i taj termin u ovoj sali koristi?

Ja mislim da na te stvari treba da reagujemo, ako ni zbog čega drugog, baš zato da se ne bi taj Boris Tadić, toliko uspešan za tih 17,7 milijardi i te stotine hiljada izgubljenih radnih mesta, našao u poziciji da se vrati i da nastavi uništavanje koje je napravio. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Verovatno će biti najkraće danas, pošto je reč o ozbiljnoj materiji i o stvarima koje treba da se tiču svih nas i da im pridajemo pažnju kakvu zaslužuju.

Iskoristio bih priliku da pozovem sve sa one strane i danas malobrojno, očigledno da ipak koncentrišemo pažnju, zajednički, ako je ikako moguće, na raspravu ovim stvarima. Razumem da neko, s vremena na vreme, tu i tamo, dobije želju da olakša dušu, pa između ostalog da određene stvari prizna. Na primer, da prizna da je dobar prepisivač. Ali, da zadržimo tu vrstu potreba na nekom lično, personalnom nivou. To možete da raspravite interno i nakon sednice, da ne opterećujemo Narodnu skupštinu sa tim. Da je reč o prepisivačima, to je više nego jasno, koliko dobrim, to ćemo tek da vidimo. Ali, da se ne bavimo mi time danas, ako može. Hvala lepo.
Pa opet kratko, pošto se izgleda povela sada polemika na temu srpskog jezika, čistote istog i tako dalje.

Bez ulaženja u detalje da li predlagač misli da je ovo predlog struke, nauke, pameti ili iskustva, neka svako prosudi koliko tu čega ima konkretno i tačno.

Pitanje srpskog jezika? Ne znam da li ljudi analiziraju ovo što predlažu, da li oni koji neke stvari podržavaju malo podrobnije ulaze u sadržaj onoga što podržavaju?

Neću ja sebe da predstavljam za nekog vrhunskog jezičkog čistunca, ali ako ćemo da pričamo o adekvatnoj upotrebi srpskih izraza i našeg jezika, evo ovde se predlaže da se koristi termin subkategorija. Ja ne znam da li to treba tako da se kaže da bi bilo potpuno jezički čisto? Ja bih možda to nazvao podkategorijom, ali hoćemo da se bavimo ovakvim detaljima ili suštinom?

(Aleksandra Jerkov: To nije srpska reč.)

Ako hoćemo ovakvim detaljima, možemo, nikakav problem nije… Oni koji sada dobacuju takođe su se proslavili što se tiče i jezika i pismenosti u svojim amandmanima i obrazloženjima. Nadam se da nećemo morati i o tome i oni koji čekaju da dobiju reč, nadam se da nećemo morati i o njima, ali čisto par napomena s moje strane pre nego što nastavimo priču o jeziku.

Koliko je u duhu srpskog jezika, kako piše u obrazloženju amandmana, izraz poput „i stručnost“? Koliko je u duhu srpskog jezika ovo što piše u obrazloženju „nemam nikakvog razloga za promenu“? Dobro, ako predlagač nema nikakvog razloga za promenu, ja ne znam zašto uopšte predlaže? Koliko je u duhu srpskog jezika obrazloženje „smatrajući ga bez ikakve svrhe, predlažemo brisanje“? Da li hoće da nam kažu na srpskom da nešto smatraju bez ikakve svrhe? Ne znam zašto onda smatraju ili bez ikakve svrhe predlažu brisanje? Zašto bi ljudi bilo šta radili bez ikakve svrhe?

Da ne ulazim u dalje primere. Ima ih poprilično mnogo i baš ne idu u prilog onima koji su ovakve stvari na papir stavili. Da se mi držimo suštine, dame i gospodo. Dobronameran predlog s naše strane, a o ovim stvarima možemo, pa koliko se kome isplati. Hvala.
Hvala.

Nisam ja džabe rekao da svako dobro proceni da li mu se tema isplati ili mu se ne isplati. Znam ja zašto sam to rekao, evo, čućete i vi. Da nisam neki jezički čistunac, to i dalje stoji, ali ja ovako neupućen u pravila jezika neke stvari ipak znam. Na primer, znam, a ovo se odnosi konkretno na stručni, naučni i kakav još doprinos upravo poslaničke grupe koja se sada dala obratiti.

Ne kaže se „Skupštna“, nego „Skupština“, a to ste napisali, ne kaže se „ministarstvo nadležan za poslove“ nego ili ministar nadležan ili ministarstvo nadležno. Ne kaže se „fkulteta“ itd.

Što se tiče dobrih prepisivača, ja sam samo komentarisao one koji su sami sebe tim epitetom okitili. Ja sam rekao - prepisivači jesu i mogu da budu, nije sporno. Koliko su dobri, videćemo.

Ako govorimo na temu diploma, znanja i zvanja bilo čijih, gde su indeksi? Mi smo beše pozvali neke koji su se ovde hrabro predstavljali za odlične studente, fenomenalne đake, da donesu malo svoja svedočanstva, pa da mi stvari uporedimo. Evo, ovde mi sugerišu da bi verovatno kolega Ješić, kada dođe, imao čime da se pohvali. Nije važno, neka donese bilo ko. Nešto je izostalo, bilo kakvo svedočanstvo o tome koliko je neko dobar, uspešan, s druge strane, a voli sebe nekako da doživljava baš takvim.

Mi smo ovde uspeh, ocene, rezultate onoga koga ne možete da smislite pokazali. Ima sa čime da se poredi, ako ima šta da se poredi sa druge strane. Ne bi bilo loše, npr, da vidimo koliko je dobar i uspešan bio Dragan Šutanovac, koliko je dobar i uspešan bio Saša Janković, može i onaj koji je ovde bio njihov advokat na prošloj ili pretprošloj sednici, kada smo o tim temama pričali. Ali, nešto mi se ipak čini da pored pokušaja da se bude zlonameran, pomalo i zajedljiv, neće nikada biti bilo čega argumentovanog da se pokaže i kaže – e, ovakvi smo bili mi, mi koji znamo ko je Nadežda Petrović, mi koji ipak možemo da neku stvar, i sa time završavam, gospodine predsedavajući, iznesemo Narodnoj skupštini, a da nam poslednja rečenica ne bude borbeni poklič – Uroše, izdrži.
Tako je to kada se pominju srpski naprednjaci.

Šta smo čuli? Neki dokaz metodologije vladanja i pisanja, jel tako? što se tiče metodologije pisanja, i da se njom bavimo, odlično. Šta je na tom srpskom jeziku, koji izgleda mora da se prevodi ponovo na srpski jezik, kada se ovako fenomenalni predlozi dobiju? Šta je tačno u prevodu „na koje oslanja zakonopisac“? Šta to znači na srpskom, šta oslanja? Obrazloženje, amandman, predlog? Šta znači ovo? šta znači medicinska sredstva, ako ćemo da pričamo o stručnosti, znanju i naučnom doprinosu?

Pominjali smo ovde i neke prepisivače, evo imamo i ovde dobre primere prepisivača. „Nesvrishodno“, što je takođe verovatno u duhu srpskog jezika, ne znam šta znači, ali vidim da ga je predlagač sam od sebe prepisivao iz amandmana u amandman, iz obrazloženja u obrazloženje. Imamo „nesvrishodno“ na član 27, „nesvrishodno“ na član 28. Tu mu se pridružuje i „marijera“ na članu 51. itd. Toliko o toj stručnosti i metodologiji pisanja.

Što se tiče metodologije vladanja, da se uporedi sve ono sjajno i bajno, kako je bilo u doba žutog preduzeća i svih njegovih podvarijanti. Sa ovim dobrim stvarima koje se dešavaju danas, upravo u resoru o kome raspravljamo, sa onim što je ministar ovde objasnio, da se dogodilo, da se događa i da će biti i u to nemojte imati nikakve sumnje, sa opremanjem, sa nabavkom aksceleratora, sa nabavkom i sajber i gama noža, sa brojnim zdravstvenim pregledima, sa unapređenjem infrastrukture, upravo u zdravstvu, sa podizanjem kompletnih centara tamo gde su bile gole livade, pa nemamo baš ništa protiv da i metodologije upravljanja, metodologije starenja, ali i metodologije brige za sopstveni narod koje i mi danas imamo samo na jednoj strani ove sale, uporedimo. Opet, kome se isplati, nek pozove da uporedimo.
Deset sekundi svega, čisto u duhu ove rasprave koja, moram da priznam, oplemenjuje. Pošto se čulo da je nešto žalosno, štošta može da bude žalosno, ali znate šta je najžalosnije? Kada ne znate ni kako vam se država zove. E, od ovih koji sve znaju, mogu da primetim, jednu stvar koju bi morali da znaju oni ne znaju, ne znaju kako im se država zove. Hvala lepo.