Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, potreba da se zakon poštuje, naravno, kojom se upravo i bavi ovaj član, član 7. Predloga zakona, kao i ukupno posmatrano, vladavina prava zaista jesu važni preduslovi za svaki razvoj. Činjenica da se Srbija danas razvija daleko, daleko bolje nego u vreme kad je njom žalilo i palilo žuto preduzeće i ta dosmanlijska ekipa, ako se posmatra kroz kontekst ove veze između vladavine prava i razvoja onda predstavlja svojevrsnu potvrdu da danas i poštovanje zakona i pitanje vladavine prava stoje u Republici Srbiji drastično bolje nego onda.

Između ostalog, to se može posmatrati i kroz rezultate borbe protiv korupcije. Podsećam da je Angela Merkel nedavno, prilikom susreta sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem, rekla, citiram – da je impresionirana rezultatima koje Srbija postiže u borbi protiv korupcije. Verujem da ćemo tu izjavu pozdraviti svi, čak i oni koji su nam baš danas obnarodovali da su promenili svoju politiku i da sada nemaju ništa protiv EU. Pretpostavljam, samim tim i oni smatraju stav i mišljenje gospođe Merkel za važnim.

Kažu nemaju ništa protiv EU, što je za pohvalu, ali tvrde da imaju da neki tvrd principijelan stav po pitanju odnosa prema KiM, što bi takođe bilo za pohvalu da nije čudno, da ne kažem više nego sporno. Više nego sporno bude onda, dame i gospodo, kada se taj neko poistoveti sa stavovima Radulovićevog pokreta po pitanju KiM, pa kaže – mi imamo identičan stav baš kao i oni po pitanju KiM. To konkretno, dame i gospodo, znači da naprimer deli Radulovićev stav da članstvo Kosova u Unesko ne bi trebalo da pogađa.

Onaj ko se poistoveti sa tim stavovima on i ovu tvrdnju smatra za svoj lični stav, što bi značilo, da su sumiramo, dame i gospodo, da verovatno i ne zna koji su mu stavovi. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo, amandmanom na član 8. predlaže se uvođenje jasnih i javno poznatih pravila u postupanju i uvođenje ovakvih pravila naravno uvek predstavlja adekvatan odnos prema potrebama za uvođenjem transparentnosti, a ta transparentnost uvek je najbolji mogući odgovor na sve izazove koji se tiču pitanja moguće korupcije.

Ovo pitanje pokretano je i na ovoj sednici, predstavnici određenih stranaka ili grupa, grupacija, to im je sada moderan termin, a sve samog, naravno, bivšeg režima, pominjali su organizaciju „Transparens internešnal“ i njihov godišnji indeks percepcije korupcije u određenom društvu. Kritikovali su, pri tome, podatak da je vrednost tog indeksa za Republiku Srbiju promenjena za jedan bod, kako se to kaže za prethodnu godinu.

Međutim, propustili su da primete, da priznaju sledeće. Od kada se meri taj indeks i od kad ga objavljuje „Transparens internešnal“, 2013, 2014, 2015. godine, dakle, svake godine, od 2013. do danas, vrednost tog indeksa za Republiku Srbiju je bolja, u odnosu na vrednost koja nam je dodeljena 2012. godine. Dakle, i percepcija korupcije, ali i generalno prilike po pitanju borbe protiv korupcije u Republici Srbiji bolje su nego što je to bilo za vreme žutog preduzeća i ostalih pripadnika dosovskog režima.

Kako je ta korupcija funkcionisala u to njihovo vreme najbolje su objasnili sami i to danas može da se pronađe i na internetu, u izveštaju tzv. radnog tela DS. Sami su objasnili svoje mehanizme i principe redom – nameštene tendere, nameštene konkurse i ugradnju za procenat. Danas kada toga nema mi postajemo uređeno društvo, moderna i uređena zemlja, sve suprotno korumpiranoj DOS palanci, kakvu su oni jedino bili u stanju da prave. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, svakako treba iskoristiti svaki dodatni prostor, kad god se on pronađe, za podršku onim programima i aktivnostima koji su neposredno u funkciji razvoja Srbije i koji podstiču nivo investicija u našoj zemlji. Naravno da dobri programi te vrste već postoje i naravno da se aktivnosti u tom smeru već sprovode sa izuzetnim uspehom. U prilog ovoj tvrdnji govori i činjenica da je samo prošle godine Srbija uspela da privuče oko 2,6 milijardi evra direktnih investicija, što je više nego što uspevaju da postignu na istom planu sve ostale države u našem regionu zajedno. Ovaj rezultat dovoljno govori sam za sebe.

Naravno, dodatni prostor uvek dobro dođe, ne samo zbog toga što mi treba da odbranimo dobre rezultate postignute na ovom planu, a koji se ogledaju i kroz značajan broj, dakle, više desetina je u pitanju potpuno novih fabrika, potpuno novih proizvodnih pogona, ukupno 170 hiljada potpuno novih radnih mesta u samo poslednje tri ili četiri godine, već treba i da pronađemo dobre načine da aktivnosti u tom smeru pospešimo da ove rezultate i nadmašimo. Tih 170 hiljada potpuno novih radnih mesta predstavljalo je adekvatan odgovor na potrebe Srbije opustošene i devastirane u periodu između 2008. i 2012. godine ponajviše, kada je, podsećam, blizu pola miliona ljudi ostalo bez posla.

Dakle, potrebe za radnim mestima bile su ogromne, a i dalje su velike. Zato je naša obaveza da tražimo dobre dodatne prostore, da dajemo svoj doprinos između ostalog i radom u Narodnoj skupštini. Takvim aktivnostima mi stvaramo preduslove da država bude moderna i uspešna zemlja, a ne DOS palanka, kakvu su neki jedino umeli da prave. Hvala.
Hvala lepo.

U vezi sa postavljenim pitanjima i iznetim kritikama, a u stvari upravo na tragu ovoga što je i ministar upravo kazao. Dakle, pod jednakim uslovima, dame i gospodo, pod jednakim uslovima domaći i strani investitori imaju mogućnost da računaju na podršku države ovde. Uvek volim da damo primer, ponekad se ispostavi, nažalost, kod nekih ljudi, po pravilu se ispostavi da džabe krečimo, ali nema veze. Ovo je zgodno zbog onih ljudi koji slušaju.

Dakle, samo u poslednje vreme domaći investitori poput proizvođača „Sanateks“ iz Sjenice, poput proizvođača „Neli“ iz Loznice, poput proizvođača „Emilio Steker“ iz Prijepolja, različitih proizvođačkih firmi, tako iz Svrljiga, iz Krupnja, iz Rume, iz Sremske Mitrovice, pogon beogradske firme u Krupnju, „Bekament“, a ranije i Zlatiborac, ranije „DŽipsi vej“, itd. Lista je zaista duga. Naravno, neko da bi mogao da se bavi ovom problematikom mora da se za nju interesuje bar elementarno. Dakle, da ne priča samo da bi nešto pričao, nego da se potrudi da neke podatke pronađe, da nešto pročita.

Ne mogu da verujem da neko poznaje problematiku kojom hoće da se bavi sve dok ne bude bio u stanju da odgovori, a mi smo postavljali to pitanje ovde više puta. Koliko iznosi prosečna subvencija i za koji period se ta prosečna subvencija, odnosno to ulaganje vraća. Nismo čuli odgovor, što meni govori da je reč o priči na teme koje neko prosto ne poznaje, niti želi da ih upozna. No, na teme iste ekonomske politike, kao što je nekad bila politika DOS.a. Tu je tek zaista teško razmeniti mišljenja.

Teško, dame i gospodo sa nekim ko je sam kao politička prilika, ekonomska politika DOS-a, onaj kog je finansirao Dragan Đilas, ne može da bude ništa drugo, pa te stvari i ne može da razume, jer ne može sebe da pogleda sa strane. Hvala lepo.
Član 103. stav 8. i biću vrlo kratak, par sekundi. Pošto već pričamo o stručnosti, ja sam želeo da pomognem, možda bude korisno ovom prilikom.

Dakle, predlog vama gospodine predsedavajući, da narodnog poslanika upoznate sa replikom kao pojmom, da mu objasnite šta bi moglo da znači i da mu objasnite da ako ne razume repliku kao pojam, ta stručnost o kojoj pričamo može da se dostigne odgovarajućim čitanjem na primer Poslovnika. Dok on to bude čitao, moj predlog vama je, da skratite vreme za raspravu poslaničke grupe za dva minuta, verovatno će i ta dva minuta dodatno doći dobro kao dopunski prostor za čitanje i dostizanje vaskolike stručnosti. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, intencija amandmana je da se podvuče važnost poštovanja i primene zakona. Dakle, reč je o procesu koji je nesumnjivo važan za razvoj u svakom smislu u svakoj prilici i po svakom pitanju, pa naravno i uključujući problematiku koja se tiče odnosa prema strancima. Naravno, reč je o obavezama koje su uspostavljaju dvosmerno. S jedne strane potencijalni investitor treba da oseća sigurnost koja proizilazi iz zaštite od strane zakona, institucija koje se staraju o tome da se ta zaštita obezbedi. A sa druge strane postoji i obaveza i za investitora koja je takođe definisana odgovarajućim zakonima.

Zašto je to važno i kakve situacije treba da predupredi ako su potencijalno štetne. Pa, sa jedne strane kada je reč o zaštiti onoga ko ulaže, treba da se uspostavi sistem i vrlo sam siguran da mi danas takav sistem imamo, u kom je nemoguće obeshrabriti potencijalnog investitora informacijama i vestima poput onih da su nekada ti ljudi bili izloženi različitim ucenama. Primera radi, Miodrag Kostić je pre neku godinu govorio o tome da je lično upozoravao, da je Dragan Đilas vršio neprihvatljive pritiske na različite kompanije, primoravao ih praktično da se reklamiraju preko njegove firme, koristio time neposredno, zloupotrebljavao poluge moći. To je apsolutno ne prihvatljivo.

I sa druge strane, investitor ima obaveze i nemoguće da ih eskivira pa da se, kao primera radi, na nivou grada samo na primeru gradsko građevinskog zemljišta, eskivira obaveza investitora do nivoa da samo 10% cene na kraju plati, a sve ostalo mu se zaboravi, jer nikakvih garancija, ozbiljnih garancija ponovo u vreme Dragana Đilasa nije bilo. Tu je bilo dovoljno samo imati odgovarajuću političku vezu. Da tih pojava ne bude, naravno, predstavlja preduslov da se gradi uspešno i moderno društvo u našoj zemlji, društvo kakvo danas sa uspehom gradimo, a ne „dos palanka“ kako su neki jedino umeli da prave. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Četiri napomene ukupno, dame i gospodo. Prvo, da, svakako osnov je pominjanje stranke i prva stvar koju želim da kažem, zaista ne razumem, zaista ne razumem da neki ovde ne shvataju da sada imaju mnogo hitnijeg posla od besmislenih iznova ponovljenih izmišljotina, lažnih optužbi na račun SNS. Mnogo važnijeg i hitnijeg posla imaju baveći se samim sobom i svojim impozantnim rezultatima, evo na nivou grada Beograda pre neki dan.

Izgubiti više od 130.000 glasova za samo godinu dana, to je fantastičan uspeh. Na tom uspehu ovom prilikom čestitam, ali mislim da vam je mnogo hitnije da se bavite analizom tog svog fantastičnog rezultata. Dakle, pre samo godinu dana, bez učešća čuvenog žutog tajkuna Đilas Dragana, Janković, Jeremić i ko je tada bio umešan u njihov zajednički poduhvat, osvojiše koliko, 280.000 glasova u Beogradu otprilike. Sada izgleda da je Đilas Dragan toliko popularan da je svojom popularnošću uspeo da doprinese samo u negativnom smeru za 130.000 glasova. Ne bi bilo loše da se nad tim rezultatom neko zapita i da se možda time bavi umesto SNS.

Druga napomena. Kakvi su naši rezultati u resoru o kom pričamo sada? Evo, samo par brojeva, čisto da neke stvari razjasnimo, ako je neophodno. Smanjen broj ukupan krivičnih dela za 8,1%, smanjen broj krivičnih dela opšteg kriminaliteta za 8%, smanjen broj najtežih krivičnih dela protiv života i tela i tu su procenti odlični, i ako je nekome teško da obavlja svoj posao narodnog poslanika, ja ću da mu poklonim poslednji tromesečni izveštaj o radu ministarstva da ga pročita, ako ga ne mrzi da čita.

Međutim, npr. u izveštaju o Savamali koju je pravio njihov koalicioni partner Janković, vidi se i dan danas, nisu pročitali ni samo nekoliko strana, pa je ovo verovatno za njih preveliki posao.

Na samom kraju, kada pričamo o tome šta se radi na nivou borbe protiv korupcije. Beše Angela Merkel rekla da su rezultati u tom domenu impozantni, citiram – impozantni, ali ako to neko ne zna zato što, između ostalog, ne zna ko je Angela Merkel, a što je pokazao baš za vreme ove kampanje, i to razumem, ali to ga ne opravdava za onih 130.000 glasova. Hvala.
Razvoj Srbije, dame i gospodo koji je predmet i ovog amandmana zaslužuje podršku na svaki način pa i prilikom izvršenja budžeta. Sa zadovoljstvom konstatujem da takva podrška već postoji. To je naravno realnost u ozbiljnoj i odgovornoj državi u kojoj je Vladi zaista stalo do rezultata za državu i njene građane, što ne može da se poredi sa situacijom kakvu smo imali u doba onog „žutog preduzeća“ ili ekonomskog kartela, kako ste vi rekli gospodine predsedavajući.

Oslikava se i kroz konkretne rezultate u recimo, zdravstvu kao što je pomenula gospođa Barišić i kroz Klinički centar u Nišu, ali ne samo u Nišu, nego i kroz 4000 hiljade novih radnih mesta za zaposlene u zdravstvu i kroz projekte modernizacije u tom sektoru o kojima je govorio gospodina Krsto Janjušević, na primer pilot projekat „e-recepta“.

Ali ne samo u ovom sektoru naravno, razvojni projekti poput projekta koji je lično inicirao predsednik države gospodin Vučić, a koji se tiče izgradnje stanova sa popularnom cenom kvadrata, sigurno je važan i sigurno će ga pozdraviti građani Srbije. Zaista je za očekivati da dobije samo podršku, isključivo podršku i narodnih predstavnika u ovom visokom Domu.

Cena od oko 500 evra po jednom kvadratu je više nego popularna. To što će u određenim krajevima naše zemlje, dakle izvan Beograda ta cena biti niža, verujem da je samo za pohvalu i u tom smislu izražavam izvesno čuđenje što su neki izrazili neke kritičke stavove i osvrte na temu da može da bude i niža od 500 evra. Povoljnije valjda naravno samo isključivo za građane bolje.

Po rečima DŽejmsa Rufa, šefa misije MMF u Srbiji, da se dobri rezultati postižu, vidi se i na osnovu povećanje primanja građana kroz, citiram njegove reči – razumno povećanje penzija i značajno povećanje plata. To su sve dobri pokazatelji da Srbija postaje moderna zemlja, svakako sve drugačije od one DOS Palanke kako su neki jedino umeli da prave. Hvala.
Razvoj države, dame i gospodo, naravno, može doći samo kao posledica ozbiljnog i odgovornog postupanja. Kao posledica ozbiljnog i odgovornog postupanja, može doći do, kako je to rekao, citiram, šef misije Međunarodnog monetarnog fonda u Republici Srbiji gospodin Ruf, odgovornog povećanja penzija i značajnog povećanja plata, što su takođe važne vesti za građane ove zemlje i što svakako jeste tema ove sednice.

Ko će sve dobiti povećanje i koliko? Penzioneri - 5%, zaposleni u MUP-u, odbrane, BIA, Poreskoj upravi, Upravi carina, zavodima za izvršenje krivičnih sankcija – 10%, državni službenici i nameštenici u sudovima i tužilaštvima – 10%, odnosno 5%, sudije, tužioci, zamenici – 5%, zaposleni u ustanovama osnovnog i srednjeg obrazovanja, učeničkog standarda – 10%, u službama Vlade i ostalih organa državne uprave, uključujući upravne okruge – 5%, državni službenici, nameštenici – 5%, zaposleni u visokoškolskim ustanovama, kao istraživači i pomoćno osoblje u istraživačkoj delatnosti – 5%, zaposleni u ostalim javnim službama koje nisam naveo – 5%, korisnici sredstava budžeta lokalne vlasti – 5%.

Ovo su važne stvari i ovo su dobre vesti za građane Srbije. Zaista je žalosno što nekim narodnim poslanicima, gde god sedeli, kome god politički pripadali, smeta da se ovo zna. Važno je da ovo Srbija zna. Žalosno je što im to smeta i što se oko toga sekiraju, ne samo zbog dostojanstva Skupštine, već i zbog njih samih. Kažu da nervoza dodatno pravi probleme živcima, kažu i da od mnogo nervoze hoće kosa da se ukovrdža. Hvala.
Razvoj, dame i gospodo, koji je predmet i ovog amandmana je, naravno, moguć onda kada se vodi ozbiljna i odgovorna politika. Ja se još jednom duboko slažem da razvoj ne samo da ima odgovarajuću podršku prilikom realizacije budžeta danas, već se takođe slažem sa gospodinom ministrom da je grad Beograd odličan primer razvoja i odličan potencijal kada govorimo o daljem razvoju, i naše prestonice, ali i naše države u celini.

To se danas vidi, između ostalog, i po impresivnim rezultatima u glavnom gradu i po vraćenom dugu od milijardu i 200 miliona koji je ostavio žuti tajkun Dragan Đilas i po rezultatima u međuvremenu izgrađenoj infrastrukturi. To se vidi na osnovu svega onoga što su dobri rezultati kojima se mi ponosimo i ne ustručavamo se da o njima govorimo.

Kada je reč o devastaciji grada za vreme žutog tajkuna Đilas Dragana, potpuno je jasno da se nakon njegove objave da ima nameru da i Beograd i Srbiju vrati u prošlost, u ružnu i mračnu prošlost, mnogi u ovoj sali osećaju se nekako ohrabreno, potpuno su se razveselili danas.

Dragan Đilas neće uspeti u svojoj nameri da vrati Beograd u vreme kada je žario i palio, kada je kao što je danas rekao takođe garantovao nekom imovinom, samo tuđom, onom imovinom koju je opljačkao građana ove zemlje, onom imovinom koju je spiskao i na kraju je i svoje matično žuto preduzeće doveo do prosjačkog štapa. Nudeći danas isto, pokazuje samo jedno da su i on i oni koji ga u tome prate, ali i njihov zajednički šef Miroslav Mišković, izgleda u međuvremenu potpunosti ostali bez para i zbog toga nameravaju da, ako im se ikako ukaže prilika, ponovo zajašu na grbaču građana naše prestonice. Na građanima Beograda je da to ni ovaj put ne dozvole. Hvala lepo.
Razvoj, dame i gospodo, kojim se bavimo i ovim amandmanom, jeste najlakše uočiti na primeru grada Beograda i svih dobrih stvari koje su postignute u našoj prestonici nakon što su građani našeg glavnog grada oterali u mračnu prošlost, gde mu je i jedino mesto „žutog tajkuna“, Dragana Đilasa.

Dakle, u odnosu na period kada je taj čovek uz pomoć svog najvernijeg saradnika, Šapića, žario i palio Beogradom, u odnosu na taj period danas je postignuto sijaset dobrih stvari o kojima smo mi govorili ovih dana, koje uključuju i smanjenje katastrofalnog duga od milijardu i dve stotine miliona evra za 500 miliona i osposobljavanje javnih preduzeća da mogu da funkcionišu uspešno. Dakle, sada sa saldom u plusu, a ne sa minusom od preko dve milijarde dinara.

Sve je na prvi pogled očigledno i jasno bolje nego onda kada je Dragan Đilas, koji se izgleda ponovo kandiduje za to da vrati Beograd u mračnu prošlost, imao prilike da pokaže šta i koliko zna i ume, odnosno ne ume.

Šta je motiv da se neko ponovo obrati građanima, nakon što se propisno obrukao, pokazao neznanje, nesposobnost i temeljno uništio sve čega se dotakao? Očigledno, materijalna korist. NJegova lična, njegovog saradnika Šapića i njihovog zajedničkog gazde, Miroslava Miškovića.

Kada Dragan Đilas kaže da će garantovati za svoj program imovinom, poziva samo da uradi isto ono što je već pokazao da ume, odnosno ne ume kada je garantovao za svoje matično „žuto preduzeće“ i isto doveo do stečaja. Da nisu tema, po njegovim rečima, a krupne stvari poput NATO i Kosova, treba potražiti motivaciju za takve reči samo u tome da se stidi, i onoga ko sa njim izlazi na te izbore, i njihovih stavova i po pitanju NATO i po pitanju Kosova. To što je umeo i kako je umeo, svi su razumeli jako dobro. Da li će mu ukazati šansu da ponovo nastavi tamo gde je stao, odlučiće ponovo građani Beograda i amo baš niko, koliko god se silnim osećali. Hvala lepo.
Kad je o razvoju reč, razvojni put žutog tajkuna Dragana Đilasa bio je više nego zanimljiv i doveo ga do tačke da mu najbliži saradnik bude Šapić, koji smatra da je to toliko politički mudro i ispravno, da aktivno sabotira podelu baš tih senior kartica o kojima je govorila koleginica Vlahović, a za direktnog šefa da mu sudbina obezbedi tajkuna Miroslava Miškovića.

Svestan je, više nego svestan, dame i gospodo, tajkun Dragan Đilas da mu se apsolutno ne isplati da se u narednoj kampanji za grad Beograd govori o tome šta je i kako on radio, ali je podjednako svestan da mu se ne isplati da se govori ni o bilo kojoj drugoj važnoj političkoj temi, pa je zato danas i kazao da ne želi da raspravlja ni o krupnim pitanjima poput NATO pakta, poput Kosova i Metohije i tome sličnog.

Zašto? Jer je više nego svestan ko će sa njim da ide u tu kampanju. Ići će svi, svi oni među kojima nikakve razlike nema. Ići će, na primer, htelo-nehtelo i žuto preduzeće, koje on i dan danas drži u šaci, po rečima samog ponosnog vlasnika vračarskih pašnjaka, kaže - Đilas i dalje ima u svom džepu naš dug i taj dug u međuvremenu raste. I, danas kada tajkun Đilas kaže da će imovinom garantovati za neki rezultat, samo se setite toga, imovinom je garantovao i za to svoje prethodno preduzeće, pa, eto, gde ga je doveo, doveo ga je do toga da ga drži u svome džepu i da taj dug vremenom samo biva sve veći i veći.

Svestan je da će sa njim ići i Vuk Tadićev Jeremić, čiji predstavnici ovde uzmu pa se izvinjavaju za sve osim za ono za šta treba. Da se izvine za onu katastrofu koju su napravili sami, da se izvinu za svoj lopovluk, koji pitaju šta je ovde dobro urađeno, a ne mogu da se sete da su oni dobro dobili na primer u vidu traktora za sebe lično.

Setiće se Dragan Đilas i da ga prate oni ljudi poput zgrčenog Saše Jankovića, zgrčenog u Beču od besa i stresa. Ako se pozove samo na prethodnu dvojicu i na njihove stavove o Kosovu i Metohiji, jasno je da će ga biti sramota da o tome kaže bilo šta, nego čitam u žutom tabloidu „Blic“ da će ga podržati i levica Srbije.

Kad smo kod Kosova i Metohije, lider te levice Srbije reče, što kažu, mrtav hladan, da on podržava političku saradnju i koaliciju sa Albinom Kurtijem, čovekom koji zagovara veliku Albaniju. Ako su to primeri tih njihovih zajedničkih univerzalnih vrednosti, jasno je što neće smeti jednu jedinu reč da pisnu pred građanima Beograda. Da li će im oni dozvoliti da ponovo temeljno uništavaju sve čega se dotaknu ili neće? Mislim da je tu odgovor potpuno jasan. Nije jasan samo onima koji su politički uvek bili slepi i ništa ni više, ni bolje od toga. Hvala.
Ja sam se, u stvari, samo javio da kažem gospodinu ministru jedan primer kako se to staje iza sopstvenih reči i sopstvenih predloga i kakav to učinak ima u praksi sutra.

Ti što pominju često u ovoj sali, gospodine ministre, termin transparentnosti i kako se ta transparentnost postiže za ne znam kakav rekordni rok, imali su prilike, znate, da je ostvare u praksi, na nivou jednog sistema koji je tako veliki i složen, kao što je jedna gradska opština u gradu Beogradu, i to vrlo mala gradska opština, kada pogledate broj stanovnika i kada pogledate površinu. Naravno da nisu uveli ni T od transparentnosti. Znate za koliko nisu uspeli da je uvedu? Za dve godine. Imali su prilike, od 2012. do 2014. godine čini mi se da su učestvovali u većini tamo. Mislite li da su objavili jedan jedini dokument od onih koje su utvrdili da će objaviti? Nisu nijedan. Mislim da taj primer dovoljno govori na osnovu životne prakse kako to stvarno izgleda kada se nešto radi, odnosno kada se o nečemu samo priča i ništa bolje od toga. Hvala.

(Saša Radulović: Replika.)
Hvala gospodine predsedavajući.

Dobro, eto čisto da bismo se razumeli o čemu pričamo. Onog momenta kada ti koji se toliko kite pitanjem transparentnosti i ostvarenjem iste u praksi budu lepo ovde sami rekli, bolje da oni kažu nego da mi to iznosimo. Kojoj su to opštini obećali transparentnost i decidno lepo stavku po stavku? Šta su sve obećavali da će biti objavljivano koliko često i koliko detaljno, a onda da pokažu da su to uradili, da su to objavljivali. Ja ću vrlo rado da prihvatim da sam ja nešto pogrešio. Ali, kažem vam odmah neće to pokazati, između ostalog, zato što je to lako proverljivo.

I dan danas postoji sajt te opštine, i dan danas postoje stranice iz tog perioda kada su imali prilike da tu transparentnost ostvare u praksi, pa može sve lepo da se vidi. Ne samo dokument šta su obećavali da će objavljivati, koliko često i koliko detaljno, nego i šta su zaista objavili. Tako da, ja vam još jednom kažem to je čista priča, obična priča, priča radi da od te transparentnosti nije bilo ništa. Postoje dokazi, materijalni dokazi u ovom trenutku. Ako nije tako imaju svu slobodu i odrešene ruke da pokažu da to nije tako.

Druga stvar je mnogo važnija, gospodine ministre, koliki je to nivo ozbiljnosti govori i pominjanje Železare. Vi razgovarate da vama malo pomognem da shvatite s kim razgovarate, sa ljudima koji predlažu, predlagali su da se ta Železara zatvori. Smatrali su da je to potpuni promašaj i da je jedino rešenje da se zatvori, da 5.000 ljudi na ulicu pošalju, da ih apsolutno više glava ne boli, da se ne osvrnu za njima, šta će biti sa tim ljudima i sa njihovim porodicama. Danas, kada se vidi da to može da se reši tako da Železara nastavi da radi, da 5.000 ljudi svoj hleb ima, odbijaju da priznaju grešku. Ali opet, znate šta je najveći problem? Materijalni dokazi. I dan danas postoje dokumenta koja su sami pisali i u kojima su pozivali na to da je rešenje unesrećiti ljude.

I da vas ne čudi, što vi uporno pokušavate da objasnite, i sa time završavam gospodine predsedavajući, očigledne stvari ali to nema efekta u ovom slučaju i na primeru ovih ljudi primenjuje se ona narodna – neko ga krsti a on peva. Hvala.
Na osnovu te neodgovornosti, nesposobnosti o kojoj pričamo, neodgovornost i nesposobnost, dame i gospodo jeste kada vam se pruži prilika da uživo pred kamerama i pred očima građana Srbije opovrgnete neku tezu, a vi znate da niste u pravu pa onda prihvatite – šta? Da hrabro ćutite? Pravite se da se ništa nije desilo i da će se zaboraviti? Pa, neće, neće baš zbog toga što ti koji misle da su ubedljivi, a kada im se pruži prilika, izvolite, pa pokažite, dajte dokumenta, papir da se vidi da ste u pravu, oni se okrenu na drugu stranu jer znaju da nemaju ništa.

Neodgovornost je očigledna. Toliko očigledna da ima i svoje posledice. Ne mislim tu samo na činjenicu da neko ko se tako ponaša može pa plafon plafona da dobije, koliko beše, 1,4% glasova na izborima. NJega napuštaju i oni koji su se u nekom trenutku prevarili pa sa njim sarađivali. Evo, recimo npr. na opštini Vračar, ljudi koji su se uverili u neodgovornost poput one kojoj smo prisustvovali malopre, oni odlaze, pa se završi sa tri odbornika od sedam sa koliko se počne mandat. Zatim, gotovo svi odbornici na opštini Stari Grad, takođe odu. Nestane odbornička grupa i na opštini Voždovac, napusti šest odbornika. Na Savskom Vencu, da nije to slučajno baš ta opština o kojoj je bilo reči malopre gde je transparentnost obećavana na dugačko i na široko pa je ne bi nigde. Na tom Savskom Vencu od sedam odbornika sa koliko se uđe u priču, pre godinu i po, na kraju se završi sa samo jednim, a na opštini Palilula od pet završi se na dva.

Ako najbliži saradnici pokazuju da je njima ta neodgovornost i ta neozbiljnost u toj meri očigledna da više neće nikakva posla sa tim ljudima da imaju, šta ima onda dodatno mi da objašnjavamo, valjda se sami sa sobom i među sobom najbolje poznaju. Hvala vam.