Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Razvoj Srbije jeste uvek jedan od ključnih prioriteta svakome ko se o državi stara, a do države mu je zaista stalo. Jedan od ciljeva takve važnosti zaista zaslužuje i podršku prilikom izvršenja budžeta. Između ostalog kroz, recimo, dobre politike subvencija.

Kada je reč o subvencijama u privredi kojima se neposredno podstiče otvaranje novih radnih mesta, a i kroz subvencije u poljoprivredi, kojima se pruža mogućnost građanima Srbije da primerice dobiju traktor, čak i onda kada je reč o ljudima koji ne vole subvencije, ali vole traktore, dobro je znati da je to i u tim situacijama moguće.

Kada govorimo o podsticajima za privredu i kada govorimo o otvaranju novih radnih mesta, jedan od ključnih faktora, dame i gospodo, da bi se ulaganja isplatila i da bi se investicije realizovale, jeste odgovarajuća stabilnost društva. Jedan od glavnih pokazatelja da je društvo stabilno jeste da smo mi u Republici Srbiji, pozamašno odmakli u procesu evropskih integracija.

Svako novo otvoreno poglavlje na tom putu dodatna je potvrda za potencijalne investitore, da je reč o stabilnom, uređenom sistemu, da je reč o zemlji u kojoj pravila postoje i pravila se poštuju. U tom smislu čestitam i građanima Srbije na otvaranju dva nova poglavlja. Sada ih je ukupno 12 otvorenih, dva su privremeno zatvorena. Biće to i dobra potvrda za sve potencijalne investitore koji žele da u Srbiju dođu, da je ovo zaista mesto na kom je njihov kapital siguran i na kom mogu očekivati dobre rezultate i za sebe, a i za vredne ljude koje će uposliti.

Nasuprot dobrim integracijama poput ovih evropskih, stoje one druge, na primer integracije u krugovima tzv. bivšeg režima i ja koristim priliku da čestitam na upravo obnarodovanoj saradnji između žutog tajkuna Đilas Dragana i velikih dosovskih pobednika Jankovića i Jeremića. Sada će i zvanično moći da se grče zajedno. Hvala.
Pitanje razvoja Srbije gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, zaista jeste u bliskoj vezi sa pitanjima rasta BDP-a o kojem smo mi razgovarali danas. Činjenica je da taj rast ni u jednoj godini, nakon 2012. godine, pa na ovamo nije nikada došao do tog katastrofalnog nivoa koji je bio lošiji od minus 3,1 ili dva, koji je svakako mogao da se podiči i pohvali bivši režim. Dakle, kada se danas govori o tom rastu, uvek se valja podsetiti tog njihovog rezultata.

Inače, kada govorimo o regionu i kada poredimo neke podatke, cifre i vrednosti, treba uvek imati u vidu da pored tog rasta koji je danas realan i koji je prošle godine, primera radi, bio realnih 2,8%, ove godine realnih oko 2%, naredne, računa Vlada 3,5%, a kažu i naši prijatelji iz EU, ali i Fiskalni savet da je sasvim izvesno da će biti i četiri.

Treba uvek imati na umu da postoje drugi parametri poput recimo, pitanja nezaposlenosti. Kada govorimo o nezaposlenosti, ona jeste realno smanjena, ona je drastično smanjena sa stope od oko 25% mi smo došli do stope od oko 12% sa strateškim ciljem da se ona spusti ispod vrednosti 10% koja se smatra dobrom po evropskim standardima, i kada govorim o regionu i u najširem smislu, ne bi bilo loše napraviti poređenje Srbije i ostalih država tog regiona u najširem smislu, ispostaviće se da možda samo dve države koje pripadaju EU stoje bolje od Srbije danas, sve ostale su lošije, uključujući ponovo i države EU.

Na samom kraju, adekvatan odnos prema infrastrukturi, pominjale su se i upotrebne dozvole, da se ne radi kao što je recimo radio grad Beograd pod upravom žutog tajkuna Đilasa, na primeru mosta na Adi koji od tada nije obezbedio upotrebnu dozvolu. Uzgred budi rečeno, čestitam i ovom prilikom Draganu Đilasu i njegovom posilnom Šapiću što su im se pridružili u zajedničkom grčenju i Jeremić i Janković zvanično danas.
Razvoj, dame i gospodo, koji je predmet i ovog amandmana je evidentno prisutan u gradu Beogradu. U gradu Beogradu koji, ne samo da je prepolovio onaj katastrofalni dug od milijardu i 200 miliona, koji mu je ostavio žuti tajkun Dragan Đilas, već danas ima za red veličine više kranova, gradilišta, nego u njegovo vreme.

Ako se pitate, građani Srbije, sa kim žuti tajkun Dragan Đilas planira da vrati Beograd u prošlost, u vreme kada je bio potpuno uništen i devastiran, odgovor je stigao danas. Upravo sa ljudima koje je pomenula gospođa Barišić, dakle sa dosovskim vedetama Vukom Tadićevim Jeremićem i Sašom Jankovićem. Ko je tu još prisutan, pored toga što je poznato da se Vuk Tadićev Jeremić identifikuje i međusobno podržava sa onim siledžijama Dverašima, žuto preduzeće DS je u svom pamfletu reklo da se u potpunosti identifikuje sa udruženjem Saše Jankovića.

Inače, Saša Janković, za kog se osnovano sumnja da mu je sve one govore, posle kog su ljudi odlazili sa mitinga, pisao Slaviša Lekić sa strankom Borisa Tadića, strankom Borisa, nisam mnogo pogrešio, Živkovića, Zorana Živkovića i Borka Stefanovića, koji je ovih dana rekao da bi on najradije pravio Vladu sa Albinom Kurtijem. Koliko da bude jasno, ko su oni ljudi koji ne podržavaju razvoj naše prestonice, već žele da od njega ponovo prave DOS Palanku, građani Srbije, građani Beograda to neće dozvoliti.
Zahvaljujem.

Razvoj, dame i gospodo narodni poslanici, koji je predmet i ovog amandmana zaista se jako dobro jasno vidi na delu u našoj prestonici, u gradu Beogradu. I taj razvoj, naravno, prirodna je posledica ozbiljnog i odgovornog ponašanja, domaćinskog postupanja, koja se između ostalog može sagledati i kroz rad komunalnih preduzeća. Danas ta preduzeća uspešno rade, uspešno posluju, što naravno ne može ni da se poredi sa prethodnim periodom kada je gradom žario i palio žuti tajkun Đilas Dragan i kada su ta ista preduzeća radila sa gubitkom od preko dve milijarde dinara.

Ko danas zajedno sa žutim tajkunom Đilas Draganom sanja da ponovo vrati Beograd u mrak do 2012. godine, odnosno perioda kada je žuto preduzeće uništavalo sve čega se takne delujući zajedno. Pa, svi oni koji pripadaju svim tim filijalama, podružnicama i ostalim podvarijantama žutog preduzeća i dosovske vedete Saša Janković i Vuk Tadić Jeremić koji su danas obnarodovali da sarađuju sa Đilasom i njegovim potrčkom Šapićem, ali i ostali sa kojima se poistovećuju, a tu su i Boris Tadić i Zoran Živković, Dragan Šutanovac, naravno, dveraši siledžije i njihovi pešadinci, a bilo bi lepo da svi zajedno poštujući onu narodnu, dosmanlisti svi ste isti, ne zaborave i udruženje građana Saše Radulovića. Sigurno će im njihovo izvanredno poznavanje muzičke umetnosti ali i filmske umetnosti jako dobro doći. Da ti ljudi ne naprave ponovo od Beograda dos palanku siguran sam stanovnici prestonice neće dozvoliti. Hvala vam.
Hvala vam.

Ovim amandmanom imao sam nameru da dodatno istaknem značaj razvoja Republike Srbije prilikom izvršenja budžeta i to uostalom stoji u tekstu.

Ono što mogu da konstatujem i to sa velikim zadovoljstvom konstatujem, to je da se naš budžet za ovu godinu već izvršava, tako da ovaj razvoj mi imamo podržan u najvećoj mogućoj meri i nadam se da će obrazloženje saslušati u najvećoj mogućoj meri oni koji su suštinski zainteresovani za razvoj Srbije i za programe podrške razvoju, između ostalog, kroz izvesne subvencije za vinograde i tome slične mehanizme. Da je budžet baš takav, to kaže gospodin Ruf, DŽejms Ruf, šef misije MMF u Srbiji.

On između ostalog kaže da je budžet za ovu godinu u deficitu, kaže i da se sada nalazimo u situaciji da naš javni dug pada, što je izvanredno dobar rezultat za Republiku Srbiju.

Deficit koji je rekordno nizak, iznosio je 6,5% pre nego što smo mi u ove programe ušli i mi smo uspeli da ga značajno smanjimo.

Ako ćemo da govorimo o budžetu za narednu godinu, nemamo ništa protiv. Valja primetiti da je on tu pet puta ispod onog nivoa, onog prostora koji je dozvoljen po dobrim standardima, za razvijene države EU.

Dalje kaže i to gospodin Ruf, šef misije MMF, da su kamate danas mnogo niže što je dobar dokaz poverenja koje postoji, poverenje u državu Srbiju, da ekonomska aktivnost raste, što je takođe važan preduslov sveopšteg razvoja.

Između ostalog, kaže i da je udeo problematičnih kredita smanjen, a da su povećane investicije. Kada govorimo o investicijama, ako se danas bude govorilo o subvencijama, valja primetiti da su postojale problematične subvencije u Republici Srbiji. Najproblematičnije u najvećem broju mogu se pronaći u predizborno vreme 2012. godine.

Dakle, baš oni koji se najviše danas brinu strašno nad pitanjem zloupotrebe u predizbornom dobu, to su radili besomučno, između ostalog i kroz one čuvene transfere svojoj sopstvenoj stranci, mislim na „žuto preduzeće“.

To je bilo vreme koje je potpuno drugačije od ovog danas, kada se Srbija uspešno modernizuje, kada više nije DOS-Palanka, privatna prćija žutih interesa, kako su neki pravili.

Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Par napomena pošto se pominje naša poslanička grupa i ovo pitanje podnošenja amandmana. Nismo čuli dve stvari. Prva stvar koju nismo čuli je ako neko zaista smatra da je nešto strašno uskraćen činjenicom da smo mi podneli amandmane za mogućnost da raspravlja o budžetu za 2017. ili za 2018. godinu ili o bilo čemu trećem što ga zanima pod milim bogom, nismo čuli, evo, sada je dva popodne, mi smo ovu sednicu počeli u 10.00, zašto za četiri sata ne urade to što bi želeli? Evo četiri sata mi raspravljamo u ovoj sali i ja nisam primetio da je i jedna jedina poslanička grupa sa druge strane pokazala bilo kakvo uzdržavanje, snebivanje da priča šta god žele. Što onda već jednom ne pređu na stvar i ne počnu da pričaju o tome što im tako nedostaje? Ja bih rekao iz samo jednog razloga – što tu izgleda baš nema šta da se kaže, što to što bi želeli da pričaju ne znaju šta bi tačno trebalo da bude, kako treba da glasi i koji sadržaj da ima.

Voleo bih da se već jednom pređe na stvar, da iskoriste to svoje vreme koje imaju po Poslovniku i obilato ga koriste najzad za to što smatraju da bi trebalo da bude svrha tog vremena.

Druga stvar koju nismo čuli je odakle nekome ubeđenje, odakle nekome ideja da pravo na raspravu koje sam uživa i obilato ga koristi, uskraćuje nama? Odakle nekome ideja da su naši poslanici možda nešto manje vredni, pa da imaju manje prava da koriste one mogućnosti koje Poslovnik pruža ako neko s druge strane može da podnese amandman kad god mu padne na pamet, na koju god hoće temu, bilo koji zakon?

Slušali smo ovde brisanja svega i svačega toliko puta. Odakle mu ideja da ne može drugi narodni poslanik samo zato što je poslanik SNS da podnese amandman? Da li je to i dalje problem onog samoproglašenog i samoumišljenog elitizma, onih koji misle da su oni bogom dani za sve, koji demokratiju nikada nisu suštinski shvatali, a mogu da se nazivaju demokratama koliko god žele, koji smatraju da su samo zbog toga što su umislili da su neka elita to i zaista? Te dve stvari da nam objasne, pa možemo dalje i o tehnici, a i o toj njihovoj suštini, mada tu suštine nikad nije ni bilo. Hvala.
Tako je.

U duhu ove rasprave koja se tiče pitanja Razvojne banke i pitanja finansiranja kampanja, ako sam ja to dobro ispratio, verujem da će biti i od koristi za dalju raspravu. Evo, baš nešto gledam situaciju iz rasprave na temu baš Razvojne banke Vojvodine. Tadašnji direktor „žutog preduzeća“, Bojan Pajtić, je 2012. godine imao različite predloge, i sada čisto da vidimo o kom redu veličina je reč.

Predlozi da se sanira, zaista katastrofalna situacija baš po pitanju Razvojne banke Vojvodine, obuhvatali su predlog da se 140 miliona evra osiguranih depozita za koje garantuje država, a koji su pokriveni kešom u banci, državnim ulaganjem iz prethodne dokapitalizacije iz marta te godine, u visini od devet milijardi dinara, prebace u neku drugu banku, a da se oko 100 miliona evra neosiguranih depozita, kao trošak likvidacije, podeli između Vlade Srbije i Vlade Vojvodine.

Kada pričamo o finansiranju kampanja, ja sam svestan da je to pitanje posebno bolno za one koji su se proslavili uplatama na račun „žutog preduzeća“ 2012. godine, mi smo o tim podacima već razgovarali ovde, uplatama koje su bile zaista fantastične. Mislim da smo već navodili te podatke, reč je o uplatama od po više stotina hiljada dinara od strane različitih lica, sve samih istaknutih visokih oficira „žutog preduzeća“ u to vreme. Mislim da je gospodin Đelić, koji je posebno profitirao od članstva u tom preduzeću, dva puta uplaćivao po 550, 560 hiljada dinara.

Imali smo, takođe, tako pozamašne, bucmaste uplate od više stotina hiljada dinara i od nekih narodnih poslanika koji su ovde prisutni i u ovom sazivu, od 341 hiljade dinara, takođe, od visokih funkcionera poput Aleksandra Bjelića, 431 hiljada dinara, to je inače onaj verni saradnik „žutog tajkuna“ Dragana Đilasa. Dobro, za njega i ne čudi da ima toliko para da pomogne svom preduzeću. Imali smo uplate od 250 hiljada dinara, čini mi se tadašnjeg zamenika predsednika poslaničke grupe, 163.800 dinara Nebojša Zelenović iz Šapca, mislim u to vreme takođe visoki oficir, Marko Bastać, Stari grad, 580 hiljada dinara, takođe, istaknuto lice koje pripada baš tom preduzeću, brat jednog bivšeg ministra, Modest Dulić 138.200, itd. Mi bismo mogli o tome da pričamo sigurno ceo dan danas. Ako bude bilo potrebe, mi ćemo ovo još malo detaljnije da pretresemo.

Šta je problem i šta je razlog da se neko vraća na ovu temu i da je ponovo pokreće? Očigledno lično nezadovoljstvo. Gde ga ja vidim, pre svega? Pa, na primer u činjenici da se sadašnji direktor „žutog preduzeća“, po ovim podacima iz 2012. godine, pošteno obrukao. Na sve ove silne stotine hiljada dinara, on je uplatio 35 hiljada dinara. Dakle, manje čak i od onih koji su od penzijica izdvajali i sad su poslanici, pa su umeli da uplate po 50 hiljada ili 38, a on samo 35. Tako da, ako je to razlog da se žali i da bude lično nezadovoljan, to je njegova stvar. Ako treba da zbog toga mi ovde ove stvari dodatno pretresemo, nije nikakav problem, izaći ćemo u susret njegovom ličnom nezadovoljstvu i pričaćemo o ovome još detaljnije. Hvala lepo.
Pošto vidim da postoji interesovanje za temu, čisto da održimo tok diskusije, ja sam dobro razumeo i podržavam sa svoje strane poziv da se ova pitanja razjasne, i da tamo gde treba da reaguje institucija, da se to i desi.

Evo opet analiziramo ovde šta se dalje dešavalo sa Razvojnom bankom Vojvodine i čitam da su zbog sumnje da su zloupotrebili službeni položaj, uhapšeni bivši predsednik Izvršnog odbora baš te banke i član Izvršnog odbora. Dakle, izgleda da se ipak nešto dešava kada je reč o istraživanju svega onoga što u jednoj normalnoj državi i uređenom sistemu ne bi smelo da se dešava.

Inače, kada pričamo o onim interesantnim metodama finansiranja političkih kampanja, baš malopre, čini mi se, pomenuh dva imena ljudi koji su se takođe zbog toga što su se neodgovorno odnosili prema nečemu što nije njihovo lično, već što pripada građanima ove zemlje, našli na udaru nekih istraga i nekih postupaka. Mislim da je baš ovaj gospodin Bjelić, kog sam pomenuo, bio predmet interesovanja nadležnih organa, i on i još četrdesetak najbližih saradnika „žutog tajkuna“, Đilas Dragana. Ako su ljudi zaboravili o čemu je reč, reč je o čuvenoj aferi „Bulevar“, kada je ustanovljeno da je šest miliona evra, evra dame i gospodo, završilo u privatnim džepovima. Toliko na temu da li se neko bavi istragama onoga što zaista ne bi smelo da se dešava u uređenom i modernom sistemu u zemlji koja drži do sebe i koja se trudi da bude servis svoji građana, a ne privatna prćija nekog preduzeća, makar to bilo i „žuto preduzeće“.

Onaj rođeni brat bivšeg ministra, koga sam pomenuo, igrom slučaja baš je brat ministra koji je takođe, verovali ili ne, predmet interesovanja nadležnih organa, između ostalog, opet zbog milionskih iznosa, koji predstavljaju direktnu zloupotrebu pozicije da se u nekoj državi o nečemu odlučuje, da se o nekom sistemu stara.

Kada već govorim o ovim interesantnim načinima da se finansira kampanja „žutog preduzeća“, i sa time završavam, mislim da sam pronašao novog rekordera sa opštine Vračar, 619 hiljada dinara, mislim da ga poznaje lično kolega Marković, pa će vam reći malo više o tome. (Isključen mikrofon.)
Sada sam razumeo iz izlaganja, zbog poziva da se govori imenom i prezimenom. U redu je, izgleda da niste razumeli na koga sam tačno mislio. Ja jesam imenom i prezimenom ovde napomenuo Aleksandra Bjelića i njegovog šefa Đilas Dragana. Dakle, baš onog žutog tajkuna koji, kada pričamo o dugu stranaka, mislim da i dan danas drži u šaci svoje žuto preduzeće. On je beše preuzeo neki dug i bog sveti zna koliko njihovih stanova, automobila i kojekakvih drugih vrednosti i dalje ima u svome džepu.

Dakle, njih jesam imenovao. Ono za šta izgleda nisam bio dovoljno precizan, to je na koga sam još mislio. Dakle, kada sam pominjao brata od bivšeg ministra, mislio sam na ministra Dulića. Možda se oko toga nismo razumeli. Kada sam govorio o uplatama, između ostalog, vi ste, čini mi se, takođe uplatili 80 hiljada dinara ili neku tako približnu vrednost. Onda sigurno znate, pratili ste to, da su učestvovali, recimo, i Dušan Elezović, spominjali smo ga danas, sa 73.400, kao i Zoran Alimpić sa 87.600. Tatić je, ja mislim, čovek sa opštine Vračar kojeg sam pomenuo malopre, koji je, čini mi se, rekorder sa 620 hiljada dinara.

A sadašnji direktor žutog preduzeća, možda se nismo razumeli na koga mislim, mislim na Dragana Šutanovca. On je uplatio 35.400 dinara i pretpostavljam da ima problem da tu svoju uplatu uporedi sa ovim stotinama hiljada koje su uplatili drugi. Ali, da ne bude da nemamo razumevanja za Dragana Šutanovca, naravno da imamo. Čovek nije mogao da uplati više jer je štedeo u tom momentu. Štedeo ja paru na paru da bi skupio milion i po evra da kupi onaj vračarski pašnjak na kome je trebalo sazidati zgradu, pa u njoj naći nekretninu za 300 hiljada evra, a u toj nekretnini od 300 hiljada evra naći jedan mali lepi sef u kome će držati štedne knjižice, takođe teške po 300 hiljada evra. Za to je trebalo štedeti i nije mogao da se prosipa novcem za raznorazne uplate za kampanju, makar i svog žutog preduzeća. Mislim da smo se razumeli sada. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Da odgovorim na ona pitanja kako nas nije sramota za fontanu u Beogradu. Nije teško za razumeti, vrlo je jednostavno. Ta fontana inače po dizajnu, ako pogledate one fotografije na kojima su bivši kapo Grada Beograda, žuti tajkun Dragan Đilas, i baš onaj koji je sad postavio to pitanje stajao je ovako pored njega, kao ja sada pored gospodina Markovića, tako su stajali jedan pored drugog, a pored njih crtež fontane, 3D crtež, jako lep, ta fontana izgleda baš kao ova koja je sagrađena. Ali, u čemu je stvar i zbog čega nas nije sramota? Ne zbog toga što ova, koliko je rečeno, košta dva miliona, a nije dva, preterali ste, nego zbog toga što je ta njihova trebalo da košta, upravo po onome što su sami objavljivali kad su se reklamirali u dodatku časopisa „Vreme“, zvalo se „Vreme Beograda“, 4,8 miliona. Tada su očekivali…

(Balša Božović: Sa podzemnim prolazima.)

Ne sa prolazima. Jel znate koliko sa prolazima? Sa prolazima 24 miliona. Pa, piše u tom časopisu tamo. Dakle, 24 miliona je trebalo da košta sa prolazima, a sama fontana 4,8 miliona. I sami su rekli da hoće da ta fontana bude muzička, da ta fontana bude sa svetlosnim efektima. Zašto? Da bi ličila na čudesnu ili čarobnu fontanu iz Barselone. I sad, kad istu takvu napravite za tri puta manje novca, čega nas tu ima da bude sramota? Mi smo ono što su drugi izmišljali i zamišljali napravili. Nisu bili sposobni da ga urade i još su hteli da se ugrade puta tri, a mi smo uradili. Nas da bude sramota? Nema razloga.

Ako pričamo o nevinosti, ja sam ovde pročitao imena ljudi koji su osuđeni i između ostalih, a takođe među ovima koji su uplaćivali, beše i Bora Novaković. I on je, kao i Bjelić, čini mi se, osuđen, kao i bivši ministar Dulić. Svi su stotinama hiljada evra uplaćivali Demokratskoj stranci 2012. godine. A Dragan Šutanovac, u čijoj presudi piše da poseduje, i time završavam, sve ovo što sam rekao da poseduje, 35.400, molim vas.
Ma, nek bude najkraća danas. Znate šta je žalosno? Žalosno je kada narodni poslanik psuje druge narodne poslanike u svom obraćanju uživo i žalosno je kada narodni poslanik reklamira filmove za odrasle. To je žalosno.
Hvala.

Kao što je upravo rečeno, razvoj je zaista važan. Važan za državu, a o tome je upravo reč u ovom amandmanu. Ja se inače upravo osvrćem na reči prisutnog ministra koji je u danu rasprave u načelu i rekao, i kada je reč o izvršenju budžeta, oni projekti koji neposredno podstiču razvoj u Srbiji, zaslužuju podršku. Između ostalog, i kroz izvršenje budžeta. Rekao je i da je upravo grad Beograd potencijalno dobar primer odličnog motora razvoja Srbije. Sa tim se ja duboko slažem.

Grad Beograd danas, sa sjajnim projektima koji se u njemu realizuju, to zaista jeste. I kada je reč o projektu poput „Beograda na vodi“, ali i kada je reč o onim stvarima kojima smo se mi bavili danas. Na primer, kada je reč o fontani, za koju sam ja napomenuo da je bila planirana u vreme Dragana Đilasa, žutog tajkuna i vladara Beograda, u iznosu od 24 miliona, sa onim prilaznim putevima, sa prolazima ispod ulica.

Moram da priznam jednu stvar, dame i gospodo, preterao sam. Nije 24 miliona, u pitanju je 27 miliona evra, u prvoj godini. I još osam miliona evra u narednoj godini. Toliko je planirano da taj projekat iznosi u to vreme.

Sa druge strane, neko uspe da implementira tako nešto za 1,6 miliona, tako da to bude ne samo povoljno, nego i završeno, da stvarno postoji, da ne bude samo šarena laža za nečije propagandne spotove u predizborno vreme. Neko uspe da ogroman broj fasada uradi u gradu, neko uspe da pokrene značajne projekte, kao što su stotine kilometara vodovoda, kanalizacija, puteva različitih kategorija.

Dragan Đilas, s druge strane, ostane upamćen po devastaciji, zloupotrebama i brojnim aferama. I kada neko kaže da mi njega reklamiramo, kada ga pominjemo, evo, da pokažemo malo širine i u tom smislu. Nije on jedini ko zaslužuje pohvalu i reklamu sa naše strane. Vesna Rakić Vodinelić, koliko se sećam, kandidat za gradonačelnika, može da se pohvali pred Beograđanima time što je učestvovala na tribinama separatističkog vojvođanskog kluba, jel tako? Dragan Đilas ne sećam se da je to radio, ali ako zaista bude sarađivao sa zgrčenim Jankovićem, moći će preko njega da učestvuje na tribinama Aleksandra Odžića, takođe velikog lidera separatističke organizacije „Vojvođanska partija“. I gospođa Vodinelić, a i Dragan Đilas, u tom slučaju treba zajedno da objasne građanima Beograda zašto, u skladu sa političkim planovima njihovih partnera iz tih organizacija, Novi Beograd i Zemun treba da budu vojvođanski gradovi, a ne delovi Beograda? Siguran sam, kad to objasne, dobiće veliku podršku. Hvala lepo.
Hajde još po malo, pošto su važnije teme.

I na temu penzije i na temu toga šta je rekao Fiskalni savet, a što očigledno jako zanima sve moguće filijale i podužnice „žutog preduzeća“ i matično preduzeća, da se ne naljuti.

Što se tiče mišljenja Fiskalnog saveta, ja ga sad čitam, mišljenje za budžet ove godine kaže – u budžetu za 2018. godinu ostvaren je jedan od najvažnijih ciljeva fiskalne konsolidacije, nizak i dugoročno održiv fiskalni deficit. To oni kažu. Dalje kažu, na temu što se tiče lokalnih samouprava – iskorišćen je prostor za poresko rasterećenje privrede, što je valjda dobra stvar, odnosno za povećanje neoporezivog iznosa zarada, što Fiskalni savet ocenjuje pozitivno. Dakle, toliko na temu te njihove kritike.

Sledeće, predviđen porast javnih investicija je poželjan, opet kaže Fiskalni savet. Makroekonomske pretpostavke i prognoze prihoda i rashoda načelno su dobre, a rast BDP će verovatno biti i veći od prognoza koje su date. Prihodi budžeta dobro projektovani, odgovaraju očekivanim makroekonomskim kretanjima, budžetski rashodi objektivo projektovani, a moguće je da budžetska potrošnja na kraju godine bude i manja od planirane. Sve to kaže taj Fiskalni savet, koji uzgred budi rečeno je predlagao da tada kada su bile uvođene mere restrikcije, te mere budu i drastičnije. Da li ste se tada sa tim slagali? Nešto ne bih rekao i nešto se ne sećam. Ali, još jedna novost za one koji tvrde da nikada nisu ugrozili zemlju, a šire bezlične neistine. Jesu, ugrozili su i to kaže, gde čuda, baš taj Fiskalni savet. Kaže, njihov je stav, ističu značaj uravnoteženja fiskalnih tokova, čime je otklonjena opasnost od bankrota zemlje, za šta oni često koriste izraz – kriza javnog duga.

Na temu penzija, oni koji su bukvalno sakatili vojne penzije, bolje bi bilo da ne progovore nijednu jedinu reč, ne samo na ovoj sednici, nego ni na jednom narednoj, a koliko god da ih bude u ovom sazivu dame i gospodo, potpuno je u pravu kolega Arsić, biće to poslednja prilika za mnoge ovde da govore, ne samo o penzijama, nego o bilo čemu u Narodnoj skupštini. Posle narednih izbora, kad god da budu, videće Narodnu skupštinu jedino u „Nedelji parlamentarizma“, kada će kao gosti da dođu ovde. Hvala.
Hvala.

Pa ne čudi me što predstavnici Vuka Tadićevog Jeremića imaju zamerke na činjenicu da se organizuju hapšenja u Srbiji. Da njih ta tema boli to mi je potpuno jasno, razumem razloge, ali moram da priznam da me zaista čudi da se oni koji su tek skoro otkrili kao pojam rast BDP, time bave i govore da je nešto fenomenalno postignuto do 2012. godine. Kako neko ne prokomentariše onaj minus, dubiozu dublju od 3% baš po pitanju rasta? U kom je to periodu bilo? Da se slučajno ne ispostavi da je bilo baš u tom periodu do te fenomenalne 2012. godine, do koje su ruže cvetale ovom zemljom? Možda je to razlog?

Čudi me da se pominje pitanje zapošljavanja kadrova SNS. Zašto se ne krene najzad u tu istragu na koju mi pozivamo, da se raspitaju među sobom, među članovima svoje poslaničke grupe i ostalih koji pripadaju toj strani tamo, gde primaju plate najnormalnije u državnom sektoru, gde članovi njihovih porodica rade i zarađuju plate najnormalnije u državnom sektoru? Da li to znači da su svi oni sada članovi SNS? Ja to ne bih rekao. Toliko na temu ozbiljnosti kada se o tome priča bilo kada.

Subvencija. Nikako da nam odgovore, a pozivamo ih uredno – koliko je to subvencija dodeljeno stranim, a koliko domaćim preduzećima, koliko je ljudi dobilo posao na osnovu toga? Da li je to možda bolje od onih 500 hiljada ljudi koje su na ulicu izbacili? Nikako da nam odgovore zašto uporno, pa i sada po pitanju gondole, kritikuju ono što su sami predlagali?

Gospodo, 2004. godine predlagali ste gondolu, odnosno žičaru u Beogradu. pogledajte malo kako je bila predložena, osmišljena i koliko je trebalo da košta. Nemojte da se iznenadite ako se ispostavi da je trebalo da košta i više od ovoga kako je predloženo danas. Istu stvar koju ste radili sa fontanom sada radite na primeru te žičare.

Na samom kraju, zašto ta pitanja ne uputite onome kome ih ovih dana upućuje sam Vuk Tadićev Jeremić, svom razrednom starešini Borisu Tadiću? Da nije zbog toga što u tom slučaju neko ne bi imao poslaničku grupu ovde? Hvala lepo.
Vi ste, ministre, potpuno u pravu kada se pozivate na fiziku i na inerciju u tim procesima, ali nažalost, moram da kažem, pogrešnim ljudima se obraćate. Fiziku je, koliko mi se čini, završio onaj veliki politički genije Vuk Tadićev Jeremić. Čuli ste sigurno za njega. To je onaj čovek što je skoro pazario stranku. Međutim, koliko zna fiziku, u to ne bih ulazio. Nadam se da je zna bolje nego što zna diplomatiju.

Što se tiče ovog pitanja koje smo mi pokrenuli danas, interesantno je da se u dva minuta čovek ni ne osvrne na ono što je bilo direktno pitanje – gde je bilo tih minus tri koma nešto posto rasta, tzv. rasta? Koje je to godine bilo? Je l' u to zlatno doba o kome nam se ovde priča? Hajde da se oko toga razumemo, ako pokrenete temu, terajte stvar do kraja, ispričajte i objasnite. Ne, kažu - otuđenje od naroda.

Kakav je to nivo otuđenja od naroda kada neko spiska, koliko beše, 3,6 miliona evra na putovanja po svetu, učinak za državu mu bude 0, potroši te pare samo da bi se lično reklamirao i onda bude malo i boravak na najboljim mogućim mestima, najskupljim lokacijama, najelitnijim hotelima, sve to bude malo, nego još pride tih narodnih para, koliko, 55.000 evra strpa u svoj džep pripremajući kandidaturu za šta, za neko mesto u UN. Koji je to nivo otuđenja i odsustva bilo kakvog osećaja za to kako narod živi, šta je državi potrebno i šta bi taj neko trebalo da radi za tu državu i taj narod.

Da se neki ovde vrlo rado pozivaju na primer rumunskog puta, i tu je ministar bio u pravu. Ja se dobro sećam kampanje 2017. baš iz redova tih koji su podržavali velikog političkog pobednika Tadićevog Jeremića. Čini mi se svaki dan su pokazivali slike demonstracija u Rumuniji i one jezive prizore razbijenih glava. Da li su na to mislili kada su se pozivali na rumunski primer i rumunski put, nadam se da nisu.

Subvencije, ljudi, završavam sa time gospodine predsedavajući, isterajte stvar do kraja. Ako ste stvarno protiv njih, pod jedan, kažite ljudima koji su se zaposlili na osnovu njih – ne, vi niste trebali da dobijete posao i druga stvar, vratite te traktore koje ste dobili kroz subvencije.