Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Po amandmanu, nije sporno. Čisto u duhu rasprave i zbog pomenutog termina neodgovornost.

Pa, recimo, na temu subvencija. Neodgovornost je, ja mislim, da čuju prisutni predstavnici Vlade, kada neko npr. kaže da su subvencije za investitore dobra stvar, neko npr. bude u poziciji da priprema budžet ove države i da se sam pita za to da li će biti ili neće biti tih subvencija i onda donese odluku da ih, naravno, bude, i predvidi ih u budžetu za npr. 2014. godinu. I, onda zaboravi preko noći da je to uradio, da je takve izjave davao. I to može da se nađe, pričali smo o materijalnim dokazima danas, sve na internetu, i kako taj neko izgleda i kako se zove i šta je govorio o subvencijama npr. 2013. godine. Danas menja mišljenje zato što misli da su svi dobili amneziju. To je, na primer, neodgovornost.

Neodgovornost je, takođe, i kad neko priča o partijskoj državi, a po ličnom osnovu, na prijateljstvo ili partijsko poznanstvo, kako to da nazovem, dovede u svoj kabinet, dakle, na državne jasle, 28 svojih saradnika. Vrhunska je neodgovornost kada se neko bavi raspolaganjem imovinom i novcem građana Srbije, a onda ga utroši na šta? Na davanje posla sopstvenoj firmi, odnosno firmi svoje supruge. To su sve primeri neodgovornosti.

A, ovaj budžet, ovo je, dame i gospodo, sve suprotno od toga, vrhunski i odgovoran odnos i prema društvu i prema državi. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Na temu naše komunikacije, ja vama jesam obećao da moram da vas pohvalim javno i ja to sada radim, a da vas pohvalim na odnosu prema onima koji su se maločas javili, dobili reč da repliciraju, iako nisu imali osnov. Vi ste pokazali širinu i toleranciju. Setite se samo toga kada vas sledeći put budu optužili ti isti da ste neki strašan diktator ili šta ja već znam.

Rečeno je ovde da nešto nije istina. Pozivam sada građane koji ovo gledaju da, ukoliko su pri internetu, što bi se reklo, potraže tekst objavljen u „Blicu“ gde kaže naslov „Ne ukidamo subvencije za investitore“ iz septembra 2013. godine. Neka provere da li u tom tekstu mogu da pronađu, uz nečiju divnu fotografiju, sledeće reči – Sigurno da u ovoj 2014. godini nećemo ići na ukidanje subvencija za investitore koji otvaraju nova radna mesta, otkriva jedan ministar tadašnji i objašnjava da ova mera postoji u drugim državama i da je jasno da mora postojati nešto zbog čega će se ulagači opredeliti baš za Srbiju. Dakle, to sam govorio da je bio nečiji stav. Da li je istina, neka provere građani. Ne moramo mi sve da im objašnjavamo.

Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova u tom kabinetu, koji sam pominjao ja, 12 imena, a prvo na spisku Ivan Ninić. Da li zna neko ko je Ivan Ninić, gde je on sada, čime se bavi, a prima 80 hiljada dinara? Ugovor o delu, tu ima 13 imena, a prvo na spisku Dušan Pavlović. Da li neko od građana slučajno zna ko je on, gde je on sada, čime se bavi, a primao je 113 hiljada dinara? Posebni savetnici, prva na spisku Miroslava Milenović. Da li slučajno znaju građani, koji ovo prate, ko je ona, gde je sada, čime se bavi i 120 hiljada dinara je bilo u njenom slučaju? Devet milijardi i kusur je objavljeno u „Službenom glasniku“, što se tiče budžeta iz 2014. godine.

Da vam kažem nešto, gospodine predsedavajući, i time završavam, da se brukaju poričući ovo, nije ništa čudno. Reč je o najvećim mogućim plagijatorima u istoriji političke scene u Srbiji. Hvala.
Hvala lepo.

To što neki toliko nemaju…
… Kada govorim o tome koliko se pomaže srpski narod u regionu, onaj ko to pitanje postavi mora da zna bar elementarne stvari. Mora da bude bar toliko minimalno zainteresovan za problematiku i da je prati pa bi sigurno čuo, ne bi mu to promaklo da je npr. baš u Mostaru, bar tri programa podržano od strane Republike Srbije, kada je reč o pomoći upravo srpskom narodu, koliko se sećam i po pitanju crkve, i po pitanju škole i po pitanju Dučićevih večeri. Dakle, samo da se prate vesti, ništa više ne treba, toliko da imate malo interesovanja to biste znali i ne biste ta pitanja postavljali.
Nije ovde, gospodine predsedavajući, to pitanje postavljeno zato što tu postoji stvarna briga. Postavljeno je iz drugih razloga, da bi se ovde pričalo o Kosovu, da bi se ovde pričalo o dugovima. O Kosovu apsolutno ne može niko da priča ako sam sebe poistovećuje sa Vukom Tadićevim Jeremićem, ako sam sebe poistovećuje sa tako neodgovornim odnosom kao što je ono mišljenje Međunarodnog suda pravde koje su sami inicirali, sa tako neodgovornim odnosom kao što je spuštanje dijaloga sa nivoa UN na nivo EU koji su sami inicirali.
O dugovima ne može da priča onaj ko je kao nevladina organizacija bio od strane DOS-ovog režima finansiran i 2005. godine i 2006. i 2007. godine, čini mi se, i to od ministarstava. Ne može da govori o tom dugu onaj ko je od strane DOS-ovog režima kroz dotacije od javnih preduzeća primao novac 2004. godine. To su kao i u onom slučaju malopre sve poverljive stvari, sve na internetu postoji. Ako su se javili da bi zaštitili onoga ko je malopre dobio što mu sleduje, moram da kažem da to razumem, jer nisu ovde prisutni jedini koji su par meseci bili ministri pa su onda bili izbačeni kada se videlo čime se bave i kakve ideje imaju.
Znate ko je, i sa time završavam, gospodine predsedavajući, imao istu takvu kratku karijeru, isto tako završio kao ministar, Dimitrije LJocić. Hvala.
Par sekundi, gospodine predsedavajući, kada se već poziva da se neke stvari provere. Večeras smo otvorili temu mogućnosti da građani neposredno na internetu provere određene izvore.

Pozivam građane koji ovo gledaju, kada već govorimo o odnosu prema srpskom narodu, da provere, ukoliko im je internet pri ruci. Članak od 9. marta 2011. godine, naslov „Smernica za pregovore sa Prištinom“, pa pod tačkom 3. da vide sa kim se to zagovara saradnja po pitanju medijacije u pregovorima sa Prištinom. Izgleda baš sa EU, koja se tu uvažava kao medijator u tom dijalogu. Dalje, da se zagovara saradnja sa KFOR-om koji je inače NATO formacija, ako neko ne zna i da se ne iznenade građani kada to budu proveravali.

Te stvari predlažu izgleda baš oni koji tvrde da je loše sarađivati sa KFOR-om, loše je imati bilo kakav odnos sa NATO paktom, a pogotovo na KiM za koje je najveće zlo na ovom svetu činjenica da EU posreduje u pregovorima.

Inače, da se ne iznenade građani koji to budu proveravali, pa ovaj papir našli. Neće ga naći na zvaničnom veb sajtu te organizacije koja te stavove ima pa ih često menja. Naći će ih na sajtu nove srpske političke misli, ali će ih opet naći. Neke stvari kada se jednom nađu na internetu, zauvek su tamo. Hvala.
Hvala.

Ovim amandmanom podvlači se značaj razvoja države i ja se još jednom duboko slažem sa ocenom koju je izneo ministar Vujović, da je grad Beograd odličan primer razvoja i odličan potencijal daljeg razvoja države. To se, kada je reč o gradu Beogradu, zaista odnosi na značajne projekte koji se već realizuju, ubrzano realizuju, poput projekta Beograd na vodi, ali i poput onih projekata koji su najavljeni i čija se realizacija očekuje u periodu neposredno ispred nas. Na primer, projekat stanova sa popularnom cenom, stanova sa prosečnom cenom kvadrata od oko 500 evra, koja konkretno u gradu Beogradu može biti realizovan na, čini mi se, tri lokacije koje su trenutno u opticaju. To su lokacije u Borči, lokacije kod naselja Dr Ivan Ribar na Novom Beogradu i lokacija Makiško polje. Makiško polje kao, verujem, izvanredan primer potencijala za budući razvoja koje treba da se, nakon nedavno usvojenih planova, zvanično implementira kao potpuno nov, moderan, snažan poslovno industrijski kompleks, koji će otvoriti kompletan Beograd i predstavljati važan resurs za čitavu prestonicu. Kada govorimo o projektu te veličine, jasno je da je reč o projektu koji je važan za čitavu zemlju.

Prva planirana trasa metroa, beogradskog metroa, treba da pođe baš tu, iz tog Makiškog polja, i da ga poveže sa centrom grada, te negde baš u reonu Beograda na vodi čini važno čvorište za povezivanje tzv. interkonekciju i drugih važnih trasa jednog metroa.

Da je i modernizacija, o kojoj inače govori češće, kolega Marković, takođe važna i takođe prisutna, baš u našoj prestonici, dokaz je recimo i inicijativa da se radi i gradi po tvom. Dakle, mogućnost da stanovnici naše prestonice, koristeći jednu savremenu aplikaciju, sami govore šta žele da se radi u prestonici. Na taj način mi stičemo sve preduslove, ne samo da se građani pitaju, već da Beograd bude moderan i savremen, a ne bude DOS Palanka, kako su neki jedino umeli da prave. Hvala lepo.
Hvala.

Ja se baš i javljam iz tog razloga koji ste upravo naveli. Ja se javljam jer želim da pomognem vama i želim da vam predložim da u skladu sa članom 112. mi preduzmemo onu meru koja nije invazivna, znači, ne podrazumeva nikakvu kaznu, ne podrazumeva da se oduzima vreme, doduše, ni onima koji ga više nemaju, ni onima kojima ga je ostalo malo, ne podrazumeva nikakve opomene, oduzimanje reči, ništa nalik tome.

Hteo sam da vam predložim zbog toga što očigledno imamo problem sa disciplinom i koncentracijom narodnih poslanika, gospodine predsedavajući, npr. sa koncentracijom da se držimo teme, a da ne udovoljavamo porivima i željama onih koji bi očigledno da se operu zbog toga što su sami podneli amandman sa Deda Mrazom, da danas komentarišu tuđe amandmane.

To nam ne treba i to nije ni držanje teme, ni vođenje računa o dostojanstvu Skupštine. Takođe, iz razloga što postoje ljudi kojima je strašno stalo da objasne da je Boris Tadić bio politički genije, samo mu se, eto, omaklo da doživi debakl 2012. godine i da od tada ne vredi ni po lule duvana, da ne izlazimo u susret ni porivima i željama onih kojima je neobično stalo da dokažu …
Naravno, vama, sve ovo vama govorim.
Da ne izlazimo u susret željama onih kojima je neobično stalo da dokažu, u praksi dokažu da nisu slučajno predsednici izvršnog odbora žutog preduzeća, već je to iz razloga što su jedini tamo od kojih je Dragan Šutanovac intelektualno nadmoćniji.
Želeo sam da predložim da u skladu sa članom 112. date kratku pauzu da se te usijane glave malo ohlade, da se strasti malo smire, pa da mi možemo da raspravljamo o ovim amandmanima dalje. Samo toliko. Hvala.
Član 103. i 104, ja ću to da kažem na samom početku, gospodine predsedavajući.

Mislim da je trebalo odmah čim se ono malopređašnje javljanje pretvorilo u brutalnu zloupotrebu da reagujete, odmah, jer mislim da je to bilo više nego očigledno od samog načina kako je ovde teatralno ustao pa krenuo sa žarom da maše rukama i da viče narodni poslanik šta će da uradi.

Mislim da je bilo očigledno da je to iskoristio za jednu klasičnu repliku, da apsolutno nikakve veze nema sa povredom Poslovnika, jer ja ne znam kako zaista da to shvatim, kakve veze ima sa formalnim pravilima to da li se njemu dopalo, lično dopalo to što je čuo ili mu se nije dopalo.

Na primer, ja sam, takođe, dobio informaciju, vrlo pouzdanu informaciju, da Dragan Šutanovac u vezi sa tim preduzećem SDPR možda nije više u radnom odnosu zato što se nije pojavio na poslu i da je iz tih razloga raskinut ugovor. Sad, da li je u međuvremenu tamo primao platu ili odakle je primao platu onda kada je uštedeo za milion i po evra vrednu zemlju pašnjaka na Vračaru, to nam nikada nisu objasnili. Ali, to je stvar ličnog odnosa, gospodine predsedavajući, narodnog poslanika prema onome što je rečeno u sali. To nikakve veze nema sa formalnim pravilima, niti dozvoljava mogućnost da se neko javlja za repliku. Kao što nam nikada nisu odgovorili odakle nekome, jel od poslaničke plate ili od ministarske plate 300 hiljada evra vredna nekretnina, pa štedni nalozi sa 300 hiljada evra na njima, oni raznorazni računi u valutama, ja više to ne mogu da popamtim, ima tu i dinara i funti i evra, ne znam da li je ostala neka nemačka marka?

Dakle, nikada na to nisu odgovorili, ali reaguju burno onda kada se na to podsete. Pa eto, sada i u slučaju ovog SDPR. Da li se predsednik one stranke, „žutog preduzeća“ i dalje nalazi u radnom odnosu ili je dobio otkaz jer nije dolazio na posao, to nek rasprave interno. Nema razloga da ovde zloupotrebljavaju Poslovnik da bi nama objasnili da nisu zadovoljni time što čuju. Mnogo čime oni nisu zadovoljni, ali za to uvek treba da se obrate, pre svega, sebi.

I da, te pare da objasne, krajnje je vreme. Hvala lepo.
Član 104. gospodine predsedavajući, zbog ovog upornog repliciranja tamo gde mu mesto nije. Što je interesantno, ne samo repliciranja narodnim poslanicima koji su ovde u sali, već i očigledno nekog repliciranja ljudima koji se nalaze izvan sale.

U onom delu u kom se neko pravda, to zaista ne razumem kao nešto što mi treba da tolerišemo, razumem kao potrebu onoga ko to radi, da se pravda za činjenicu koja je zaista činjenica iz biografije Dragana Šutanovca. On je sam čovek napisao, da mu je najveće životno dostignuće što je završio elitni NATO kurs. Ako je u tome možda razlog zašto od tog čoveka, od Dragana Šutanovca slušamo iz nedelje u nedelju izjave poput – Srbija je kriva jer je izazvala rad, Srbija je kriva jer je dobila sankcija, onda je to možda i stvar koju može lako čovek da poveže kada sluša. Bavite se sami pitanjem čiji je to interes, za čiji interes radi Dragan Šutanovac, kada takve stvari govori. Ali, da je to interes ove zemlje i njenih građana, teško.

Sada, što se tiče repliciranja ljudima koji se nalaze izvan sale, ovde sam prepoznao svojevrsnu repliku, odnosno obraćanje tim nekim generalima koji su se u međuvremenu pridružili DS. Dame i gospodo, verujem da tim ljudima nije lako, kada slušaju kako njihov predsednik Dragan Šutanovac govori da su oni, ti generali izazvali ratove u vreme dok su nosili uniformu, kada govori da su ti generali krivi za sankcije uvedene ovoj zemlji u vreme kada su nosili uniformu.

Ako se raspravljaju sa ljudima koji su im se skoro pridružili, to je njihova interna rasprava, da ne kažem priča koju rade u krugu porodice. Ali, neka prestanu da time, takvim rečima, brutalno vređaju sve one ljudi koji su se borili za ovu zemlju, sve one ljude koji su i glavom platili to što su se zauzeli za svoje porodice, svoj narod, svoju zemlju, sve one do kojih im je stalo, svega onoga do čega im je bilo stalo u to vreme. To su bile teške godine za Srbiju, ti ljudi nisu poput DS navijali protiv svoje zemlje i nisu pravdali užas koji se dešavao. Hvala.
Opet tema razvoja Srbije dame i gospodo, i ja se potpuno slažem kada govorimo o razvoju sa ocenama koje su iznele koleginice.

Svaki kraj naše lepe zemlje je podjednako važan i treba da damo sve od sebe da taj razvoj bude prisutan svuda i jesu važne i one opštine u kojima su planirani lokalni izbori koncem ove godine i potpuno je neprihvatljivo da se šalje neka poruka od strane onih zgrčenih predstavnika bivšeg režima, koji nisu u stanju da obezbede baš nikakvu političku podršku za svoje liste, da samo zbog toga te opštine i ljudi koji u njima žive nisu važni.

To naravno, ne stoji i ne može da se poredi sa važnošću ljudi u drugim delovima države, samim tim i sa ljudima koji žive u Beogradu, samo zbog toga što su nekome ti izbori važniji.

Ali, kada govorimo o gradu Beogradu, baš po pitanju razvoja, važno je ne samo ono što se dešava sada svi sjajni projekti o kojima mi govorimo ovih dana, stotine kilometara kanalizacije, vodovoda, puteva, različitih kategorija, značajni projekti poput projekta Makiškog polja, poput projekta stanova sa popularnim cenama kvadrata, poput projekta „Beograd na vodi“.

Važno je i ono što će se dešavati u gradu Beogradu u neposrednoj budućnosti, naprimer projekat novog Savskog mosta koji će predstavljati neposrednu ulaznicu za otvaranje novih projekata, baš na temu infrastrukture, recimo, tunela koji treba da poveže Savu i Dunav.

O svim tim dobrim stvarima, Beograđani će moći da se neposredno izjasne, npr. kroz program „da se radi i gradi po tvom“, koji takođe pokreće grad Beograd, mogućnost da koristiće modernu aplikaciju, sami stanovnici naše prestonice izjasne na temu koje to projekte vide kao najvažnije za svoj grad, šta je to čemu daju najveću podršku, što je naravno bilo potpuno nezamislivo u vreme žutog tajkuna Dragana Đilasa, njegovog posilnog Aleksandra Šapića, pa i njihovog tadašnjeg kapoa, ono beše, Borisa Tadića. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dakle, ponovo se bavimo pitanjem razvoja, koji je zaista važan i mi svakako podržavamo ravnomeran razvoj. Ova Vlada se, takođe, u duhu dobrog kontinuiteta sa vladama koje je lično predvodi Aleksandar Vučić, bavi tim pitanjem na pravi način.

Razvoj je naravno moguć, zato što se danas i ukupna ekonomska aktivnost vodi u našoj zemlji na pravi način, upravo po rečima gospodina Rufa, koji je šef misije Međunarodnog monetarnog fonda, i ta dobra ekonomska aktivnost, ali i ozbiljan odgovoran odnos, kada je reč o upravljanju državom, zapravo daje prostor da se ne samo ulaže u investicije, već i da se pravi dobar rezultat. I to korak po korak, i to utemeljeno. Dakle, kada imamo dobar rezultat u vidu npr. povećanja plata, to je onda zasnovano na nekim realnim osnovama, to više nisu predizborni baloni i prazne priče koje kao posledicu imaju nevolje za nekoga ko o državi upravlja sutra.

Da su te plate veće nego 2012. godine govori zvanična statistika, a to primećuje i međunarodna javnost, a to između ostalog priznaju i oni koji to čine nerado. Čini mi se da je bivši direktor žutog preduzeća Boris Tadić, gostujući na televiziji „N1“, takođe nerado priznao da plate jesu veće nego za vreme njegovog vakta. Inače, ako ne znate na koju televiziju mislim, ta američka televizija „N1“, to je jedna mala televizija koja i sadržajima i gledanošću dosta podseća na informativni program tabloida „Kurir“, mislim da se zove „Kurir info“. Da li je tamo ili nije, u svakom slučaju, on je to zaista morao da prizna.

Kada govorimo o dobrim rezultatima koji su posledica odgovornog odnosa, tu svakako spadaju i ovi rezultati u vojnoj industriji. I zaista je dobra stvar, evo da završimo sa tim, sa jednom pohvalnom rečenicom na temu onoga što je nekada radio Dragan Šutanovac, dobra je stvar što je on shvatio da ne zaslužuje nagradu „Najevropljanin“ za svoju tzv. navodnu reformu vojske iz 2010. godine, pa je tu nagradu i vratio. Ne samo da nije zaslužio to, nije zaslužio da ga se iko po ičemu dobrom seća. Hvala.
Bilo je tu više osnova, ali izgleda neki ljudi apsolutno ne žele da prihvate da mogu da nešto kažu ovde, a da pritom ne čuju naše mišljenje. Baš vape da ga čuju.

Što se tiče priče o tim brojevima, nije 15 milijardi isto što i 17,7. Nek se pogleda malo zvanična evidencija i ti podaci koje citirate. Krajem 2012. godine 17,7, za koju, uzgred budi rečeno, nismo čuli koliki je bio rast u toj godini. Jel bio dobar u toj godini? Što se tiče toga koliki je danas, koliko nije bilo tačno ono da je 15 milijardi isto što i 17,7, toliko nije ni tačno koliko iznosi taj dug u apsolutnim iznosima danas. Ali, ne postoji za džabe izražavanje tog duga u relativnom iznosu, odnosno u onom procentu i nije ni po našem zakonu, a ni po međunarodnim standardima ono što se smatra dobrom praksom ustanovljeno baš u tom relativnom procentu.

Da podsetim, po našem zakonu, 45% duga probijeno je 2011. godine, to je dobra tekovina onih kojima su danas puna usta svega, osim lične odgovornosti. Oni su to prekršili tada. Godine 2012. bio je 56% u onoj negativnoj spirali koju su sami izazvali. Danas je vrlo blizu vrednosti da se spusti ispod Mastrihta onih 60%. Danas je, čini mi se, 62% i pitanje je trenutka kada će doći do 60%.

Ali, ako ćemo da se optužujemo međusobno i koristimo kvalifikacije poput, kako beše, parlamentarni botovi, zašto ne može neki bot, makar bio žut, da se izjasni o subvencijama kao nečemu negativnom i da u isto vreme stane iza svojih reči i kaže – evo, ja vraćam traktor koji sam dobio kroz te subvencije? To bi bio, recimo, dobar gest. Zašto ne može da kaže da se danas u Srbiji lepo i uspešno radi i posluje, na primer, da istakne svoj lični primer kao primer dobre prakse i da kaže – evo, ja sam za dobre pare uspeo da prodam stranku, na primer, Vuku Jeremiću? E, to bi bilo dobro. Hvala.
Moram da priznam da je bilo simpatično ovo obrazloženje za traktor.

Lepo je što smo mi ovde čuli priznanje da je neko učestvovao u programima baš za subvencije. Lepo je, mada je bilo suvišno, jer to nije nešto što treba priznati, to zna cela Srbija. Samo moram da kažem vrlo je interesantno, kakav je zaključak onda, jesu li ti programi za subvencije dobri kad se u njima može tako lepo učestvovati. Hvala bogu da može, pa može čovek i da dobije traktor, Jusufa, kako beše loši i šteti po državu itd. Ako je ovo drugo, samo mogu da ponovim poziv. Stanite iza svojih reči, ne zbog mene ili zbog toga šta mislite o SNS, nego zbog sebe.

Znači, ako nešto tvrdite, pokažite da ste u tome ozbiljni, pa kažite ja neću ništa od tih programa za subvencije, evo vam nazad taj traktor. Ako mislite da je lepo i korisno, vrlo dobro, kažite onda to tako, budite pošteni.

Kada govorimo o poštenju to mora da nas vrati na onu temu, mandata, da li tako beše? Šta se dešava sa ostatkom ili da kažem drugom poslaničkom grupom Vuka Tadićevog Jeremića u kojoj sede sve sami poslanici DSS do juče. Da li su oni beše po istom aranžmanu po kome je taj čovek pazario stranku napravili klasičan transfer. Oni su, koliko se sećam saopštenja DSS bili u sporu sa svojom strankom zbog novca i sada su funkcioneri u nekoj novoformiranoj stranci, u stvari kupljenoj stranci Vuka Tadićevog Jeremića. Da li je to možda primer kako se poštuju mandati, poštuje izborna lista i volja građana. Da li znate da su upravo u izveštajima Evropske komisije takvi potezi u ovom mandatu, a ne u bilo kom drugom okarakterisani kao korupcija u parlamentu. Vi time što radite brukate Srbiju. Koliko brukate sebe, govori samo pominjanje Kosova. Pogledajte Vikiliks depše na koje se kao relevantan izvor pozivao upravo izborni štab Vuka Tadića Jeremića u kampanji 2017. godine. Da li su relevantne? Odlično. Šta kažu te Vikiliks depeše o sramnom ponašanju Vuka Tadićevog Jeremića koji je američkoj administraciji govori da je podneo zahtev za mišljenje Međunarodnog suda pravde samo da bi kupio vreme, a inače što se Kosova tiče to je za njega besmislica za trgovinu. Pa, to je sramota, ljudi. Hvala.
Pominjanje stranke, naravno. Moram da vam priznam, uopšte me nije iznenadilo što se javio ovde da učestvuje u raspravi i da brani Vuka Tadićevog Jeremića i njegove poslanike onaj koji je to upravo i učinio.

Zašto me nije iznenadilo? Zato što su se oni bukvalno poistovetili sa tim čovekom. Da li treba da podsetim da je lider tog udruženja, koje je valjda registrovano kao stranka, poslednje što sam čuo o njima to je da su registrovani kao stranka, izjavio, citiram, „da je u nacionalnom i patriotskom smislu on isti kao Vuk Tadićev Jeremić“, što znači, poistovetio se i sa Jeremićevim postupanjem pred UN, poistovetio se sa spuštanjem dijaloga sa Prištinom sa UN na EU, poistovetio se sa onim sramnim debaklom pred Međunarodnim sudom pravde, pa i sa ovim stvarima koje smo, čitajući izvode iz „Dveriliksa“, ili „Vikiliksa“, kako se to sad zove, ne mogu da se setim, ono što je pouzdano kod Vuka Tadićevog Jeremića, pa se na to poziva, sa tim navodima su se poistovetili.

Reč je dakle o rodoljubima istog kova i istog dometa, da se međusobno brane i podržavaju to me apsolutno ne čudi. Šta me čudi – ove besmislice i priče o nekom stranačkom zapošljavanju na račun SNS, a da se još nisu raspitali - a ko sve sa te strane danas radi u državnom sektoru. Da li to znači da ste svi zajedno u SNS? Pa, naravno da ne. Besmisleno je da to kaže neko čiji se lider beše prvi put u životu zaposlio po stranačkoj liniji, otišao kod Velimira Ilića i molio da mu da mesto, kako beše, menadžera ili portparola biblioteke u Čačku, po direktnoj partijskoj liniji. Po istoj toj liniji primali su i dotacije kao razdeo 481 – nevladine organizacije 2006. i 2005. od različitih ministarstava, partijski i politički, a 2004. od javnih preduzeća, partijski i politički.

Dame i gospodo, da sve ovo čujem od čoveka koga želim da pohvalim, na kraju da se sa njim složim, koji sam za sebe kaže da govori na osnovu svog iskustva sa dna kace, pa, dobro, ja mogu samo da se složim. To je to. Hvala.