Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Nije pitanje zasluga prethodno pomenutih, dame i gospodo, već upravo ozbiljnosti i odgovornosti takođe prethodno pomenutih. Dok ne čujemo koliki je apsolutan iznos predviđenog troška i kakva je precizna struktura tog troška stvarno nema smisla da pričamo dalje, nemoguće je pričati dalje.
Odgovorio je ministar prosvete na ovu opasku, doduše, ne mogu da se zakunem da li baš kolegi koji je sad to pitanje postavio ili nekom drugom, ali je odgovorio, jeste. Šteta je što se to ili nije čulo ili se zaboravilo, nije tako odavno bilo.

U odgovoru Vlade lepo stoji - lice koje formira komisiju nije lice koje daje mišljenje. Važno je da nema sukoba interesa kod onoga od koga zavisi odluka. Zavisi od onoga koji mišljenje daje. A u članu 27. predviđeno je da tu sukoba interesa ne sme da bude. Ovo je potpuno jasna stvar.
Hvala lepo.

Pričali smo mi o ovim amandmanima ovih dana i baš juče podsetismo ovde jednoga koji se takođe pojavljuje onda kada smatra da se dovoljno naspavao, a u međuvremenu propusti sve što smo imali da kažemo. Rekli smo o njemu, pa da se ponovi i ovaj put. Tri puta je manje predloženih amandmana od strane poslaničke grupe SNS u odnosu na one predložene s druge strane sale. Dakle, šta god neko ima da kaže na temu broja amandmana, neka bude svestan da govori o sebi tim svojim rečima tri puta više i tri puta značajnije nego o nama, ako mu to smeta. Ne može, naravno, da se poredi neka poslanička grupa, praktično nepostojeća, u suštinskom smislu, dakle, grupa napravljena od restlova raznoraznih grupa koje su se raspale. Sve ono što je napisano kumulativno s one strane sale može da se poredi sa nama, ako hoćete da pričamo o tome.

Ako je reč o vremenu za raspravu, juče su preko 40 puta, i to je lako proverljiv podatak, predstavnici tzv. samozvane opozicije tražili pravo na reč, dobili ga, koristili to svoje pravo, neko u trajanju od minut-dva, neko u trajanju od sedam-osam minuta. Kome tu onda šta ovde pa smeta? Kome tu smeta naša rasprava i ko to neko svoje pravo ima, odnosno nema, odnosno uskraćeno mu je? Ovde u ovoj sali, dame i gospodo, nema, to ne postoji. Dokaz da toga ovde nema i da to ne postoji, recimo, upravo je najbolji ova diskusija od malopre. Četiri minuta budzašto trošenja vremena. Jel nekome uskraćeno pravo da to svoje vreme iskoristi na taj način? Naravno da nije. Zašto je onda njemu sporna naša želja da neke stvari ovde iznesemo, a smatramo da su važne?

Na primer, mi smatramo da jeste važno da građani Srbije koji ovo gledaju, stanovnici Niša, čuju šta je istina o njihovom gradu, čuju šta je istina o problemu koji su napravili upravo oni koji se sada nešto kao sablažnjavaju i brinu nad sudbinom aerodroma. Šta je njima sporno da mi ovde kažemo da postoje dobre stvari postignute realno u ovoj zemlji, između ostalog, npr. činjenica da je danas pominjani IBM na svojoj listi državu Srbiju, na osnovu broja stanovnika, proglasio za najuspešniju u investicijama?

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Završiću time, gospodine predsedavajući, nećete verovati, dame i gospodo, IBM je to saopštio kao zvanični podatak, a da se pritom nije žalio da je bio nešto katastrofalno pobeđen na nameštenom međunarodnom tenderu 1987. godine. Hvala vam.
Iako sam uveren da će odgledati i ovaj odgovor sa onog mesta na kome se trenutno nalazi onaj koji je repliku izazvao, neću da ulazim u detalje da li je reč o restoranu ili je reč o kabinetu u Skupštini ili van nje, na nekom drugom mestu.

Poznato je, dame i gospodo, da se Aleksandar Vučić uvek zalagao i borio protiv svega onoga što su oni pokazali kao svoj odnos prema institucijama, između ostalog i spaljujući Narodnu skupštinu, tako da potpuno je besmisleno da na bilo šta u vezi sa ulogom Aleksandra Vučića u njihovim nečasnim poslovima ja ovde odgovaram, nego na temu odnosa prema istoriji i na temu odnosa prema dostojanstvu i poštovanju Narodne skupštine, raznim kodeksima i šta smo sve naslušali malopre.

Suštinu problema upravo je verovatno nesvesno prikazao onaj čovek malopre, suštinu problema koja je noseća po pitanju naših amandmana i naših izlaganja u raspravi u pojedinostima. Evo, upravo je malopre, to je cela Srbija mogla da čuje i da vidi, pokazao da je zapravo po njegovom shvatanju, takvom kakvo ima, svo pravo na raspravu u pojedinostima, pravo za njega, njemu slične i oko njega okupljene na onoj strani sale. Reče čovek – pravo da podnose amandmane imaju oni koji se nalaze među tom tzv. opozicijom i to je to i on dalje ništa ne razume, ne shvata i nije mu jasno naprosto kako smo se usudili da jednu jedinu reč mi kažemo u raspravi u pojedinostima. To je po njegovom shvatanju i sudu vreme samo njegovo, odnosno njihovo.

Nego, na temu uvreda, kodeksa i ostalih stvari, bilo bi dobro ako hoće o tome da prozbori neku reč sa nama da to bude neko ko nije koleginice nazivao prostitutkama, nije kolege nazivao stokom, konjima i šta je već taj čovek radio. Dakle, nemojte da se sa nama vodi rasprava na tu temu od strane ljudi koji su to i takvo ponašanje pokazali.

Istoriju koliko poznaju više je nego jasno, ali jedna istorijski interesantna stvar, a evo vidim biće i komentara s druge strane, da li znate ili ne znate, dame i gospodo, ali preteča Britanske unije fašista u periodu pre Drugog svetskog rata zvala se, verovali ili ne, Nosa stranka Osvalda Mozlija. Hvala lepo.
Stečena znanja, dame i gospodo, na šta se upućuje i predloženim amandmanom, predstavlja jedan od najvažnijih osnova za razvoj. Da je to tako, mi imamo izvanredne potvrde na različitim nivoima, na nacionalnom, preko regionalno, pa sve do onog ukupnog svetskog, a dobre primere smo već iznosili tokom ove rasprave. Kada je reč o daljem unapređenju izvoza, na primer u sektoru kao što IT sektor, a primer imamo i iznet je juče, 900 miliona evra izvoza u ovom sektoru predstavlja izvanredan uspeh za 2017. godinu. Dakle, nastavili smo da u tom smeru rastemo, da zadržimo rast od preko 20% i kada se pogleda po sektorima trenutno, pored IKT usluga, mi imamo smo još jedan ili dva sektora koji mogu da se podiče tako izvanrednim visokim uspehom.

Dakle, sektor koji se tiče električnih mašina i drumskih vozila. On je recimo uspešniji od IKT sektora. Rastom, uspeli smo da sve ostale oblasti nadmašimo i to je dobar primer kako može da se radi i kako treba da se radi u svakoj oblasti ponaosob. Kada govorimo o regionalnom planu, zahvaljujući dobrom okviru i velikom trudu, mi imamo danas veći promet kada je reč o odnosima u regionu, trgovinskim pre svega, i kada je reč o kruženju kao što je Hrvatska, BiH, u 2017. godini 14,2% odnosno 13,1% povećanja. U prometu ukupno, kada pogledate nivo investicija na regionalnom planu, upravo Hrvatska štampa primećuje se ovih dana, njihov portal, G-portal, saopštava da je oko sedam milijardi ukupno evra završilo u Srbiji u da smo u tom smislu mi apsolutni šampioni na regionalnom planu.

Koliko je dobro i važno ulagati u znanje, toliko je i dobro i važno voditi računa i paziti da ne dođe do eskalacije neznanja.Koliko štete ima, ako se o tom drugom ne vodi računa, dovoljno je da neko pogleda samo bilo koje saopštenje stranke Vuka Jeremića, onaj koji je pazario i da vidi koliko to samo opasno može da bude upravo ovih dana. Hvala .
Ciljevi svakog dobrog rešenja, dame i gospodo, svakako treba da uvaže i pitanje odgovarajućeg razvoja. Razvoja, sveukupno posmatrano, razvoja koji zahteva i određenu podršku i određeno staranje. Poput, upravo, čini mi se, danas najavljenih novih programa podrške u vrednosti od 400 miliona kojima će naša država dodatno podstaći sve one koji započinju sopstveni biznis, koja će na taj način dodatno podstaći i razvoj preduzetništva.

Kada se na taj način organizuju napori jednog društva, onda se i postižu rezultati, pa po pitanju rasta mi u prvom kvartalu ove godine očekujemo odličnih 4%. Na ovom rezultatu čestitam svima koji se staraju o državi danas i zahvaljujući tom rezultatu mi danas, umesto planiranog i predviđenog opet skromnog deficita u vrednosti od 32 milijarde, zapravo imamo suficit, 270 miliona evra naša državna kasa je u plusu zahvaljujući ozbiljnom, odgovornom i domaćinskom ponašanju.

Naravno, bez odgovarajućeg odnosa prema pitanju subvencija za investicije, ne bi bilo moguće postići ni dobru zaposlenost, ne bi bilo moguće postići ni visoku produktivnost, ne bi bilo moguće ni postići one uspehe u izvozu o kojima smo mi govorili danas.

Zahvaljujući snažnim programima podrške koji su negde od druge polovine pretprošle godine primarno orijentisani na podršku domaćim preduzećima i onim investitorima koji potiču odavde, mi smo zabeležili, između ostalog, i sve ove bitne i značajne uspehe.

Takvim postupanjem, dame i gospodo, mi postižemo jedan od svojih dugoročnih i zaista strateških ciljeva. Gradimo državu koja poseduje dinamičnu ekonomiju, gradimo državu u kojoj glavnu ulogu igra privatni sektor i koja je suštinski, a ne kao nekada na parolama samo, bazirana na znanjima i bazirana na veštinama. Hvala vam lepo.
Par napomena, dame i gospodo.

Mi smo o tome već pričali kada smo imali ovde raspravu u načelu. Šteta što se neki pojave samo onda kada se izgleda osećaju odmorno, naspavano ili kada smatraju da je to shodno, pa onda propuste sve ono što nisu čuli u raspravi u načelu…

(Gordana Čomić: Šta ćemo sada? Kako može da kolege naziva nenaspavane?)

Na temu tih amandmana, verovatno da čuju i oni koji sada dobacuju, mi smo već dali odgovor. Dakle, tri puta više amandmana su predložili oni koji sede na drugoj strani sali i kako god da nazovu naše amandmane ti što sede na drugoj strani sale, šta god da za njih kažu, tri puta su bolji, uspešniji. Tri puta više učestvuju na taj način na koji sami to opišu, oni. Dakle, to treba da imaju u vidu. Kada kritikuju naše amandmane, neka pogledaju svoje.

Dobra vest, o kojoj smo takođe izvestili Narodnu skupštinu, šteta što neki nisu bili tu da to čuju, apsolutno niko od narodnih poslanika iz SNS nije predložio amandman sa sadržajem „Deda Mraz se spušta niz odžak, nosi praporce i vozi sanke“, a upravo takve amandmane, verovatno stručne i ozbiljne predlagali su oni koji sebi daju za pravo da komentarišu naše i to treba znati i imati u vidu kada se komentarišu drugi ljudi.

Što se tiče pitanja obesmišljavanja nečega, bilo čega, ja sam i na to odgovarao ovde i vrlo ljubazno, kolegijalno sugerisao – nemoguće je da mi bilo šta obesmislimo kada govorimo o raspravama s druge strane.

Da li to kažem zato što je neophodan preduslov za bilo kakvo obesmišljavanje da prvo tamo neki smisao postoji ili ne? O tome moraju da razmisle oni koji to kažu na taj način sami za sebe. Ja na to neću da odgovorim, ali pričati o nekom dodvoravanju, pričati o tome da se kod nekoga ostavlja utisak, da li na to misli onaj koji pominje, kako je kazao, kriterijume kompetencije, obrazovanja i šta već sve, da li na to misli kada ima u vidu, na primer, slučaj Jeremića Vuka? Taj čovek, koliko znam, ni po kakvom kriterijumu, ni po kakvom obrazovanju ili kompetencijama nije dobio priliku da dođe na najviše državno mesto da zbog toga što je negde tamo odlučivao neki njegov razredni starešina? Da li su to primeri koje imamo u vidu? Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom se predlaže da se u okviru osnovnih odredbi ovog zakona uvede i pojam afirmacije. Afirmacije koja kao pojam predstavlja dakle dostizanje određenog rezultata, postizanje određenog uspeha u radu, uspeha u politici. Takođe, predstavlja i potvrđivanje ostvarenog rezultata. U kontekstu zakona koji ste predložili, gospodine ministre, svakako treba da obuhvati sve one napore koji za ishod imaju nešto što je iznad proseka, nešto što je vanredno ili prosečno dobro. Kada je reč o onim znanjima, veštinama koje su proizvod formalnog obrazovanja, ali i neformalnog obrazovanja, ali i životnog iskustva, sve su to okviri koje prepoznaje predloženi zakon.

Govorili smo na temu ovog zakona, ali i drugih koji su sa njim u bliskoj vezi, da postoje sektori kojima se zaista može prepoznati značaj svih tih izvora za različita znanja ili različite kompetencije koji zaista mogu da predstavljaju natprosečne rezultate. Konkretno, sve ono što mi zajednički pozdravljamo kao napore u smeru modernizacije Srbije tzv. informaciono komunikacioni sektor. U tom sektoru upravo mi smo, kada govorimo o natprosečno dobrim rezultatima, u prošloj godini samo postigli rast od preko 20%, 21,5%. Dakle, u kontinuitetu, već tri godine zaredom, stabilan rast od preko 20%. Ukupno to predstavlja za godinu dana devet stotina miliona evra u izvozu samo i dakle jedan fantastičan primer kako se znanje u praksi može pretočiti u neposrednu korist.

Korist za društvo, dame i gospodo, koja od strane države i nas koji se u Narodnoj skupštini, između ostalog, o državi staramo podrazumeva kreiranje odgovarajućih okvira. Tamo gde postoji ozbiljan i odgovoran odnos ne izostaju ni rezultati. Tako upravo pravimo moderno društvo, društvo zasnovano na znanju i na dobrim rezultatima, sve suprotno od otužne DOS palanke kako su neki jedino umeli da prave. Hvala.
U svakom slučaju ću se izjasniti o amandmanu, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, prvo, smatram da ne treba da se prihvati iz očiglednog razloga što je ovakav član u sadržaju zakona dobrodošao i potreban je. Drugo, zato što je to u interesu i samog predlagača. Malopre su se izjasnili iz te poslaničke grupe da ne razumeju značaj nekih izraza, pa onda treba da ostane objašnjenje tih izraza da bi njima bilo jasnije. Treće, ne prihvatam kao bilo kakav argument da mi nasleđujemo sve najgore od nekih prošlih vremena. Da je to tako, mi bismo neke ovde, kao što ih je svojevremeno Đilas, i danas držali u upravnim, nadzornim odborima, a mi to očigledno ne radimo. Hvala.
Kada pominjemo amandmane koje podnosi SNS, još jedna fantastična vest i neverovatna novost za one koji se tim pitanjem bave i za ovu sednicu.

Narodni poslanici SNS podneli su tek jednu trećinu ili jednu četvrtinu od ukupnog broja podnetih amandmana, a ako to nekome nešto znači, neka onda zna da je u tom, kako je rečeno, obesmišljavanju. Dakle, sam zasluženo u njemu učestvuje tri ili četiri puta više nego svi naši narodni poslanici zajedno.

Kada govorimo o obesmišljavanju, tvrdim da mi to ne radimo, jer je to nemoguće. Da li to kažem zato što je preduslov za obesmišljavanje da nekog smisla sa druge strane ima ili ne, neka razmisli svako sam za sebe.

No, realnost i odgovornost. Vrlo krupne i zvučne reči, dame i gospodo, a na temu, zamislite, onih besplatnih udžbenika i kako je rečeno Ustava Srbije.

Kada je beše taj Ustav usvojen? Da nije slučajno par godina pre nego što su izgubili priliku voljom građana da oni koji se sada za taj Ustav na taj način brinu, da pokažu kako ga poštuju, baš na primeru besplatnih udžbenika? Samo su imali par godina, kako kažu sada, da tu ustavnu obavezu ispune ili su možda tada ipak razumeli ono što se sada prave da ne razumeju, da to nema nikakve veze sa onim što pričaju danas.

Da li danas ima novca za subvencije? Pa, ima, a ima zato što je država uspela da stane na noge, da ispravi onu tešku štetu, ispravlja i dalje, ali ispravila je u značajnoj meri do sada, koju su oni napravili.

Da li ima novca za stimulisanje zapošljavanja? Ima, ali nemojte da pričamo o tome da i danas nešto jeste ili nije bolje, da poredimo da plata negde postoji gde je bila nula. Koliko je puta viša, 30.000 svakog meseca, 50.000 svakog meseca, 70.000 svakog meseca, koliko hoćete, u odnosu na nula? Ko to može da izračuna? Šta je poruka mladim ljudima, pitaju? Nije sigurno, da li je na snazi zabrana zapošljavanja u javnom sektoru.

U javnom sektoru, dakle, tamo gde mi imamo obavezu da napravimo uštede. U privatnom sektoru na koji upućujemo svakoga i sa tim završavam, gospodine predsedavajući, pogledajte zvanične podatke koliko je više ljudi zaposleno i koliko su plate porasle, pa izvucite zaključak tek onda ako ste u stanju da zaključite da li je jedna jelka najskuplja ili nije na svetu, do sada niste bili u stanju.
Hvala lepo, gospodine predsedavajući.

Gospodo ministri, verujem da je tok ove rasprave pokazao koliko smo samo bili u pravu kada smo na početku saopštili da ovim zakonima, ovim predlozima zakona zaista suštinski nema šta da se zameri, da su rešenja u njima zaista nesporno dobro i kada pogledate kako je tekla ova rasprava i juče i danas, suočite se sa činjenicom da su izgleda „najozbiljnije zamerke“ išle u smeru da će metar registar da bude oružje „Velikog brata“ i da će udžbenici koji sadrže više od 50 stranica da deluju zastrašujuće na đake. E, pa koliko je to ozbiljno svak može sam da zaključi, a toliko su ozbiljne i sve ostale zamerke, a ove su bile onako ponajkrupnije.

Naravno, izrekli su ih ljudi koji, evo, sad nam saopštiše nisu i dalje zaključili, a to Poslovnik lepo predviđa, koliko ko vremena za raspravu ima i kako može da ga koristi, pa su slobodni, naravno, i oni da to urade sutra ili bilo koji drugi dan, oni koji su završili izgleda sa glavnim utiskom u vidu plakanja više u sali nisu ni prisutni i oni koji su saopštili da Britaniju doživljavaju za neku majku, tako nešto.

(Dijana Vukomanović: Majka parlamentarizma.)

Šteta što tu za Srbiju nije bilo mesta u izjavi te vrste. Šteta, ali opet ništa neočekivano.

Jesu i ovi predlozi zakona, gospodo ministri, dobar dokaz da su zaslužena sva ona priznanja koja su dobili i resori koje vi predstavljate. Međunarodna priznanja za resor prosvete o kojima smo mi razgovarali i prošli put kada ste bili u ovoj sali, a i ona koja se tiču neposredno Kancelarije za IT i E-upravu, koja je dobila prestižnu nagradu pre sada neki dan, nagradu na svetskom nivou za doprinos razvoju informacionog društva koju dodeljuje Svetski samit.

Naravno da nisu bez razloga i bez osnova i oni dobri rezultati koje mi postižemo i ovde na domaćem terenu ne samo kroz dobre zakone koje usvajamo, a koji podstiču da mi budemo društvo znanja, da budemo društvo kompetencije, da budemo društvo sposobnih i zadovoljnih ljudi, već i da to gradimo korak po korak već danas, pa na primer kroz otvaranje novih naučno-istraživačkih centara uz saradnju našeg Ministarstva prosvete sa uspešnim domaćim kompanijama, kroz podršku različitim programima koji čine da naši ljudi na tržištu rada već koliko danas, već koliko sutra umeju da pruže više, da im posao bude lakši i da taj posao više vredi. Tako se odnose oni kojima je zaista do nečega ali suštinski i istinski stalo. Oni, dakle, brinu o poverenim resorima, oni brinu o poverenom im društvu, oni se trude da svakoga dana zabeleže neki novi rezultat i taj rezultat podrazumeva.

Da, bilo je o tome reči i danas, izgradnja one bazične infrastrukture tamo gde nedostaje, ali izgradnju ove moderne infrastrukture koja čini da mi budemo svesni u kojoj se godini nalazimo, da ne samo stižemo, već i gde god možemo prestižemo one najuspešnije i u domenu digitalizacije i u domenu E–uprave i svih ovih sjajnih primera o kojima su govorile naše kolege iz poslaničke grupe SNS čitavog dana.

I, kao što smo najavili, mislim da je to učinila upravo koleginica Obradović, budite uvereni, podržavaćemo dobra rešenja i ono što je za Srbiju nesporno korisno sa puno volje, sa puno truda, kako danas, tako i u raspravi i u pojedinostima sa velikom voljom. Hvala vam najlepše.
Hvala, gospodine predsedavajući.

U onom delu iznetih pitanja, opažanja i ostalih napomena koje se tiču SNS i naše politike u sferi obrazovanja, ta je politika, dame i gospodo, jasna i predstavljena i u ovoj sali, između ostalog, više puta, i ako treba da se ponovi, ta politika podrazumeva modernizaciju, između ostalog, i u sektoru koji se tiču neposredno prosvete, obrazovanja neposredno. To je politika koja povezuje prosvetni sistem sa podsistemom ili sistemom, kako želite, nauke, istraživanja, povezuje ga sa praktičnim rezultatima u tom smeru, a povezuje ga i sa privredom i opet praktičnim dostignućima i na taj način. To su stvari poznate i jasne.

U vezi sa tim, napredak zemlje po bilo kom od ovih osnova, treba čoveka kome je zaista do nečega u ovoj zemlji stalo samo da raduje, ako mu je uopšte stalo do nečega osim njega samoga, ako tu postoji širina između njega samog i kružoka sa njim povezanih ljudi.

Duing biznis lista sa tim ima puno veze i napredovanje na toj listi podrazumeva i otvaranje novih radnih mesta u ovoj zemlji, ako to neko nije do sada primetio. Borba protiv siromaštva ostvaruje i na taj način, ako to neko nije primetio. Jedino što je sramota u vezi sa tim siromaštvom je što se danas sa njim na takav način bave oni koji su ga neposredno generisali, neposredno generisali sa više stotina hiljada izgubljenih, ugašenih radnih mesta u ovoj zemlji. Time su ljude činili siromašnijim. Danas treba da budu samo zadovoljni što se Srbija bolje kotira nego u njihovo vreme, između ostalog, i na toj Duing biznis listi.

Decentralizacija i depolitizacija, dame i gospodo, što se mene tiče, bolja je nego u to njihovo vajno vreme, sve dok ne čujem, sve dok ne vidim, a video sam svojim očima i držao u svojim rukama dopis koji su u svoje vreme slali školama, kada se preporuči da se najbolji đaci gimnazije u koju sam išao povežu sa nekim uspešnim firmama, oni su svoj dopis i taj dopis slali školama, a stavili reči, zamislite, ne oslanjajte se, ne okrećite se na, citiram, trabunjanja da ćemo mi naše najsposobnije, i time završavam, gospodine predsedavajući, da šaljemo u beli svet, nekome da ih poklanjamo. To je tada bila politika i odnosi prema đacima u ovoj zemlji i prema njihovim roditeljima i prema školama. Nađite to danas.
Zbog pominjanja stranke, naravno SNS i na temu različitih politika, različitih u najmanju ruku čudnih ocena o stanju u našoj zemlji po raznim pitanjima, a na kojima smo mi, slušajući u ovoj sali sve i svašta, stvarno od početka ovog saziva pomalo i navikli.

Prvo na temu onih politika i mera koje su usmerene ka podršci porodicama u Srbiji. Nije nikakva tajna dame i gospodo narodni poslanici, te mere koje treba da predstavljaju izvanrednu podršku našim porodicama jeste definisao, jeste predstavio predsednik republike Aleksandar Vučić.

Može neko da bude zadovoljan ili nezadovoljan predloženim, narod Srbije je već sa velikim oduševljenjem prihvatio te predloge. Može neko da ne razume zašto postoji trenutak za sve, između ostalog, zato što ne razume, pa moram da kažem elementarne stvari.

Država je morala da se razvija, država je morala da napreduje, država je morala da ojača da bi došlo do toga da danas ima sve ono što nije imala. Nije imala u vreme dosovskog režima, nije imala u vreme svih onih koji su danas opet vrlo lepo grupisani na onoj strani sa koje smo čuli određene kritike, pa evo baš maločas, baš pre nego što sam reč uzeo ja.

Dakle, razvojem tržišta, razvojem zaposlenosti, smanjenjem nezaposlenosti u ovoj zemlji mi smo došli do toga da danas i dug bude manji i deficit države bude manji, da država danas ima sredstva iz kojih može da finansira i podršku za drugo dete i treće i četvrto, da podržava i one programe koji će omogućiti mesto za stanovanje mladih bračnih parova i sve druge dobre stvari. Te stvari, dame i gospodo, narod vrlo dobro vidi, vrlo dobro razume kao dobre i korisne. Nema pravo da ih kritikuje, naročito ne kroz, šta smo mi danas čuli, neke termine kao polukolonijalno, četvrto rajhovsko, šta već. Nema pravo da komentariše neko ko ih očigledno ne razume, ko ih ne prihvata kao svoje. Nećemo da pričamo o rajhovima, ali molim vas, nemojte da onaj ko podržava organizacije poput nemačkog AfD, pomene rajh u ovoj sali više ikada. Hvala lepo.

(Boško Obradović: Replika.)
Povodom pominjanja SNS.

Što se kontinuiteta tiče, ako pričamo o kontinuitetu koji je obezbedio da one stvari o kojima sam govorio malopre, a koje se tiču i unapređenja situacije u Srbiji i smanjenja duga i smanjenja deficita, sticanja svega onoga što u vreme dosovskog režima, koji je i dalje glasan, koliko čujem, nismo imali a sada imamo, taju kontinuitet nije sporan i podrazumeva kontinuitet u dobrim reformama. Sve ono što ćemo mi usvajanjem ovih zakona da dodatno unapredimo sigurno je evidentno bolje nego u to vreme koje neki i dan danas sa puno žara izgleda hvale i sa nekom nostalgijom ga se sećaju. Pretpostavljam da samo to može da znači zajedničko političko delovanje, zajedničko fotografisanje, zajedničko šetanje i tome slično.

Na temu citata, maločas mi je zazvučalo dosta simpatično da se dobrim citatima mi danas ovde služimo kao argumentima za sve ono što se iznosi. Meni pade na pamet jedan onako vrlo interesantan i zvučan, a upravo na temu zaštite ćirilice, upravo na temu zaštite srpskoj jezika. Da li je možda neko među ovde prisutnima igrom slučaja baš neko ko se maločas odvažio da koju reč na temu citata kaže svojevremeno bio autor onih visokih misli da su Dositej Obradović i Vuk Karadžić stubovi te prosvete koju danas tako energično brane, kako je on tada napisao antisvetosavski, da su njih dvojica antizavetni, da su njih dvojica antisrpska lozinka?

Koliko ima smisla dame i gospodo da neko ko je te stvari napisao, ko je tako nešto utvrdio, potpisao imenom i prezimenom svojim danas ovde brani ćirilicu, brani našu prosvetu, brani srpski jezik i ne znam šta još. I šta nam to govori o autoru takvih reči? Koliko je u tim stvarima ozbiljan? Koliko tu ima izgrađeno mišljenje i neki konkretan stav, pa toliko i bukvalno u svemu ostalom što je pomenuo,danas ali ne samo danas u ovoj sali.
Nema potrebe da nam objašnjavaju ko se s kim slikao, sve smo mi to lepo videli. Između ostalog oni su to sami objavili, oni su se time hvalili.

Ko se beše slikao sa predstavnicima bugarske partije ATAKA koja ima nameru kako sama kaže, da delove Srbije pripadaju velikoj Bugarskoj. Onaj što se sada javlja sa tri prsta. Slobodno, dignite ih što više, što više da se vide, ona dva malopre.

Ko se slikao sa ljubiteljima hrvatskih odbrambenih snaga? Oni koji šetaju ponosno na paradama veterana HOS-a, jel isti onaj koji je malopre digao dva prsta? Neka podigne još jednom što više da ga što bolje vidimo i da ga što bolje upamte ljudi koji ovo gledaju. Evo ga ponovo.

Ko se, dame i gospodo, onim rečima koje sam malopre citirao obraćao o Vuku Karadžiću i Dositeju Obradoviću i što ne kaže lepo gde. Pa, pričamo danas o nekim vrednostima i nekim čudnim pojavama poput onih rajhovskih, što sam ne kaže da je to radio u autorskom tekstu u LJotićevskoj „Novoj Iskri“. Jel se toga možda stidi? Jel mu možda teško pada kada se o tim stvarima priča?

Kada kažu desnica vrednosti, a levica rada. Nek se prisete malo da su tu formulaciju kao i sve ostalo uostalom što imaju da kažu ovde, od drugih čuli i od drugih prepisali. Konkretno pre šest godina čini mi se u časopisu „Pečat“ sreli su se sa takvom formulacijom pa im se mnogo dopala, pa sada bi da je kao nešto prodaju kao svoju. Nema tu, dame i gospodo, nijedne jedini autentične misli, nema ni tu jedne jedine autentične ideje, sve sam go plagijat, uostalom kad se zna da je i onaj čovek koji predstavlja nekima ovde prvorazredni uzor, koji im predstavlja, kako su sami to pisali, učitelja sa velikim u, Dimitrije LJotić i sam plagirao svoje učenje, kako da očekujemo da može učenik da bude nekim ljudskim kvalitetom bolji od učitelja, može samo da ponavlja njegove greške.

Mi nismo preuzeli baš ništa što se tiče porodične politike i time završavam, koja se svodi na uzmite me za koalicionog partnera voleću vas ko brata i sestru.