Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala vam.

Dame i gospodo, poslanička grupa SNS podržava predložene zakone i smatramo ih dobrim kontinuitetom onih napora koji su usmereni ka tome da mi izgradimo modernu i uspešnu državu naše zajedničke kuće, od naše Srbije, onih napora koji su već dali značajne rezultate i kada se posluša šta se moglo čuti na temu različitih primedbi ili kritika od strane onih koji su se kako već vidim u načelnoj raspravi deklarisali i izjasnili kao protivnici predloženih rešenja, a tu zapravo nema apsolutno ni jedne jedine reči kao zamerke na sadržaj predloženih zakona. Ima koječega drugog, ali kada pogledate predložena rešenja, sadržaje predloga zakona i onoga što se u raspravi danas razmenilo, ništa tu nema da utiče na sadržaj u smislu da predlaže nešto drugačije ili da bar ukazuje zašto ono što je predloženo nije dobro, a ne može ni da bude kada pogledate predloge jasno i zašto.

Kada pogledate Predlog zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije ko bi pa mogao da ima nešto protiv da se usvoji ovaj nacionalni okvir kvalifikacija za koji su se svi izjasnili da se odavno čeka i da je samo i isključivo dobar jer predstavlja institucionalni okvir za ovu problematiku.

Ko može da ima nešto protiv koncepta celoživotnog učenja? Ko može da ima nešto protiv koncepta koji omogućava veću mobilnost na tržištu rada? Niko ne može pa niko izgleda za to i nema.

Drugi zakon tiče se udžbenika. Ko može da ima nešto protiv predloga da mi ovu problematiku uredimo tako što ćemo omogućiti digitalizaciju udžbenika, digitalizaciju sadržaja? Nema niko ništa protiv, niti bi mogao da ima.

Ko može da ima nešto protiv predloga da se pitanje onih udžbenika koji se smatraju za niskotiražne, a namenjeni su onim grupama kojih u broju nema puno, čijih pripadnika u broju nema puno, kao što su različite nacionalne zajednice ili recimo pripadnici onih grupa koje se smatraju ugroženim da se pitanje udžbenika za tu populaciju uredi na sistematičan, dobar, kvalitetan način? Niko tu ne može da ima ni jednu jedinu zamerku, pa izgleda zato danas i nema.

Predlog zakona o prosvetnoj inspekciji. Ne čusmo a nema ni logike da čujemo bilo šta protiv ideje da se jedan jedini način uredi pitanje onih poslova koji se tiču inspekcije u prosveti koji postoje na različitim nivoima i regulisani su različitim zakonima, pa da budu uređeni na sistematičan način i na jednom mestu.

Predlog zakona o elektronskoj upravi, u kojoj smo već dosta dobrih rezultata postigli i koju hoćemo takođe da unificiramo, da uvedemo sistem koji će omogućiti da se sve ono što je do sada dobro realizovano na različitim nivoima, a što ponekad i nije formirano tako da jedno drugo podržava, jedno drugome protokol, format i dostupnost podrži, da to sada omogući. Nema tu apsolutno ništa sporno. Nema tu apsolutno ništa što bi nekome moglo da smeta i zato ne čusmo nikakav argument koji ide u tom smeru. Uostalom, sijaset je primera koliko je to za građane dobro, za građane korisno, pa samo i u smislu ušteda o kojima su danas govorili prisutni ministri ili na nivou onih primera koji se upravo tih ušteda tiču, a kojih ima baš dosta u ovim materijalima koje smo kao narodni poslanici dobili u obrazloženju predloga. Ništa apsolutno nije sporno, loše, niti problematično.

Predlog zakona o nacionalnoj infrastrukturi geoprostornih podataka, koji opet treba da omogući da mi na moderan, savremen način uredimo važnu oblast i da, to ima dobre pozitivne implikacije, o kojima je bilo reči danas, kao što je npr. mogućnost da građanima i privredi, potencijalni investitorima određene informacije predstavimo brzo, efikasno i kvalitetno. Kao nešto što potencijalno samo poboljšava rejting Srbije i na toj čuvenoj Duing biznis listi o kojoj smo govorili danas, kao nešto što samo potencijalno poboljšava klimu, parametre poput izvesnosti i u poslovanju i u komunikaciji. Zar to nije nešto što može samo da se pozdravi, nešto na šta može samo da se zadovoljno klimne glavom i kaže – dobro je, to nam treba.

Šta povezuje ove zakone, dame i gospodo, pošto se to čulo kao neka ovlaš isporučena, nazovimo je, zamerkom na temu predloženog dnevnog reda i ovih rešenja o kojima pričam? Da li to ima veze? Ima i te kako. Dakle, modernizacija i formiranje onih rešenja koja upravo koriste našim građanima neraskidivo povezuje predložene zakone.

Tačno je, postoje tu i neke stvari koje se tiču naših obaveza koje će omogućiti da se koriste određena sredstva za budžetsku podršku i tačno je da to ima veze sa evropskim putem Srbije. Ali, ovo je dobro mesto da se ponovo otvori zagrada i da mi ponovo jasno i glasno kažemo ono što smo u mnogo prilika već govorili u ovoj sali. Te integracije, dame i gospodo, pre svega se tiču onoga što interesuje nas kao ljude koji se o sistemu ove države staraju, kao nešto što se neposredno tiče našeg naroda, naših građana, kako ko više voli da kaže, što je njihov interes. Ne treba nama ni iz jedne države sveta, sem Srbije, ne treba nama ni zbog EU ni zbog neke druge zajednice dobro i kvalitetno rešenje, to je zbog naših građana.

Našim građanima je interes da mi imamo kvalitetno uređeno pitanje udžbenika. Našim građanima je interes da mi imamo moderne, savremene sisteme koji će im život činiti lakšim, koji će im smanjiti troškove. Našim građanima je interes da se vodi računa o tome kako funkcionišu institucije u ovoj zemlji. Našim građanima je interes da mi budemo uspešno društvo.

Sve to neposredno se tiče onoga što je interes ove države i interes ovog naroda.

Kada pogledate šta su izrečene zamerke, primedbe i tome slično, da li smo mi bili u prilici ili nismo bili u prilici da čujemo šta o predloženim rešenjima misli struka? Uz svaki zakon ide i prateći materijal i obrazloženje. Čini mi se u svakom ja pronađoh neke podatke koji govore o tome da su se vodile rasprave i ko je učestvovao i šta je tom prilikom predložio, šta je rekao, šta je izneo kao zamerku, šta je uvaženo, šta nije uvaženo. Pet zakona i svaki ima prilog te vrste, pa da pogledamo šta se u njima nalazi. Dakle, bilo je prilike.

Dalje, na temu jedne poluduhovite opaske – koliko se vremena čemu posvećuje, pa šta to govori na temu da li je nešto dobro ili nije. Reče neko koliko smo mi vremena posvetili pripremajući se za ovu raspravu, pripremajući amandmane i svoja izlaganja, to onda govori da li nešto valja ili ne valja. Tu istu logiku da primenim, mogu da zaključim sledeće – kada oni koji su se izjasnili da su protiv ovih zakona, a više od pola svoje diskusije provedu u priči o poslaničkoj grupi SNS i našim amandmanima, kada oni koji su protiv predloženih zakona više od pola diskusije posvete priči na temu da li nedostaje ili je mogla biti drugačije napisana neka lekcija iz istorije ili iz srpskog jezika i književnosti, to meni govori da je sa ovim zakonima sve u savršenom redu, da tu apsolutno nema šta da se zameri, da tu apsolutno nema šta da se iznese kao primedba.

Kada koristimo termine poput farse sa amandmanima, odličnu vest imam za narodne poslanike. Pogledao sam pažljivo predložene amandmane i nema baš ni jednog koji predlaže nešto poput Deda mraza ili toga sličnog. Dakle, farsu te vrste smo ovaj put srećom izbegli. Hvala onima koji se za tu problematiku brinu što su tu brigu izneli i sa nama podelili. Doduše, ima ponovo onih koji se tiču nekih besplatnih udžbenika i ostalog svega besplatnog. Dakle, čini mi se, bar četiri poslaničke grupe koje su se prosto rvale međusobno u kampanji za prethodne beogradske izbore na temu ko se prvi setio besplatnih udžbenika i svega ostalog besplatnog, izgleda ništa iz toga nisu naučili. Ništa iz toga nisu naučili jer rezultat koji je došao nakon te i takve rasprave i tih i takvih ideja trebalo je nešto da im kaže, a ponovo se time bave. To neka bude opet samo njihova tema, ali činjenica da smo mi danas čuli da je čak i neki tvit postao viralan, dovoljno govori na temu šta ima da se zameri, odnosno nema da se zameri sadržaju.

Politika koja predlaže ovakva rešenja, dame i gospodo, pitali su neki kakva je, ima li je, može li da se opiše? Naravno da može i to je politika koja se pre svega tiče ovih napora koji vode Srbiju u pravcu postizanja nekog statusa dobro uređenog društva, moderne zemlje. Mi smo mnogo toga u međuvremenu upravo na tom putu već postigli, ali i konstantnog neprekidnog truda da uvek pomerimo lestvicu pomalo više, da uvek cilj sami sebi pomalo odmaknemo, zadamo nove zadatke i trudimo se još više i postižemo još bolje rezultate.

Šta ta politika definitivno nije, a šta jeste? Definitivno, nije, ama baš nikako, povezana sa fenomenalnim idejama poput bacanja suzavca u Skupštini, prizivanje rumunskog scenarija i nekih setnih prisećanja na sudbinu Čaušeskua, brutalno vređanje predsednika države ili ministara, sa tim apsolutno nikakve veze naša politika nema. Ni sa idejama da se brišu i zabranjuju političke stranke, ni da se brišu i zabranjuju mediji, koje neko smatra sebi neprijateljskim. Nema nikakve veze sa brutalnim podsmevanjem, seirenjem nad situacijom poput one koju smo imali juče, da brutalna gruba sila, odvratna sila, neljudska sila se iskaljuje nad Markom Đurićem. Da se iskaljuje nad nekim ko predstavlja ovu državu. Nema nikakve veze naša politika sa takvim pristupom koji prosto uživa u situaciji kada su, pa nečije glave u pitanju.

A zašto sve ovo pominjem? Jer, su to sve teme koje se tiču Srbije ovih dana, pa su nažalost našle svoje mesto i na ovoj sednici koja je nedavno započela. Oni koji se sa ovakvim idejama i ovakvim temama bave na način koji sam upravo izneo, oni izgleda duboko zagledani u svoje stranačke zastave, koje su nakon poslednjih izbora izgleda definitivno spuštene na pola koplja, sve ređe i ređe pogledaju one državne. Sve ređe i ređe, toliko retko da se ponekad prosto čovek zapita da li ih uopšte gledaju? Dakle, to sa našom politikom sve nikakve veze nema. To je sve potpuno suprotno.

A šta jeste politika koja se tiče modernizacije, pa to je politika razvoja. To je politika rezultata i kad kažemo razvoj rezultata, da, mi mislimo na 170 hiljada novih radnih mesta obezbeđenih u ovoj zemlji, samo u nekoliko poslednjih godina. Da, mi mislimo na više od 60 novih fabrika i proizvodnih pogona.

Pričalo se danas o rezultatima i kad se za temu brine, pričalo se i o platama. To je politika dame i gospodo koja je, evo vam vest od juče ili prekjuče, učinila da, zvanični podatak je u pitanju, prosečna plata u našoj zemlji u januaru bude 50 hiljada 48 dinara i da to bude realno, 1,9% više nego u prethodnom mesecu, da to bude realno 5,2% više nego u januaru mesecu prethodne godine.

To je politika koja kako kažu ljudi koji se time bave i koji se u to dobro razumeju. Vodi ka, uz naravno, očuvanje trenda rasta koji trenutno imamo, prosečnoj plati u Republici Srbiji od 497 evra do kraja godine, pod uslovom da se održi stabilnost kursa koja već jeste izvanredna, kada se pogleda čitav period od 2012. godine do danas. To je sve tema taman onoliko koliko su se nad ovim stvarima danas ovde neki mnogo brinuli. Evo par dobrih vesti za njih, ukoliko su još u stanju da se obraduju zbog dobrih rezultata u sopstvenoj zemlji, evo dobrog razloga da to urade.

Ta politika rezultata i ta politika razvoja, naravno tiče se i formiranja odgovarajućeg mesta za Republiku Srbiju na međunarodnom planu, tiče se i formiranja odgovarajućeg poštovanja za našu državu. Tiče se i čuvanja digniteta našeg naroda u svakoj prilici, pa i kada se obeleži 24. mart i ono što se desilo 1999. godine, ta politika nema problem da kaže, da stvari nazove pravim imenom, da osudi agresiju, da osudi nečovečno postupanje prema našem narodu. Ta politika nema problem da uzme u zaštitu pripadnike našeg naroda na KiM koji su ugroženi.

Ta politika, dame i gospodo, obezbedila je i onaj napredak od 50 mesta na Duing biznis listi, o kojoj ste govorili danas. Ta politika je obezbedila sredstva da danas država bude u stanju da pomaže i kada se rodi dete i kada se rodi drugi dete i treće, četvrto i da besplatni udžbenici zaista postoje, ali ne više na nivou nekih priča i fantazija, nego tamo gde su potrebni, npr. u socijalno ugroženim porodicama, da oni danas postoje kao realnosti, i u porodicama koje imaju treće i svako naredno dete. Da to bude nešto što jeste realna stvar, što nije samo priča za amandman i dodatna dva minuta nečija, bilo čija.

Ta politika, dame i gospodo, jeste politika koju je definisao predsednik Republike Aleksandar Vučić, jeste politika koju zastupa SNS i koju sprovode vlade u ovoj zemlji. Ta politika dame i gospodo, ako pogledate rezultate, ima podršku građana Srbije, i dobro razume da postići velike stvari, kao što su modernizacija društva, kao što je reforma društva, kao što je promena mentaliteta, jer podrazumeva da biste postigli velike stvari na njima morate da radite naporno, da budete skromni i posvećeni.

Ta politika koja iznosi velike poduhvate, poput evropskih integracija, i zaštite naših interesa u ovo teško vreme, ona zna, da te stvari nisu moguće ukoliko ne postoji političko jedinstvo. To političko jedinstvo u zemlji, još jedna novost za one kojima izgleda i dalje ništa nije jasno, mi smo postigli. Bez njihove pomoći, ili uprkos njihovoj želji da je ne bude. Ona se vidi kroz podršku toj politici od 78% na KiM i pobedi Aleksandra Vučića u prvom krugu predsedničkih izbora sa 56% i apsolutnom većinom u broju mandata u Beograd, pa i ovim rezultatom od 67% u Smederevskoj Palanci, pre samo neki dan.

Tu politiku građani Srbije dobro razumeju. Ona je obezbedila državno jedinstvo, ona je obezbedila sabornost. Ona, takva kakva jeste, obezbeđuje i rezultate. Tu politiku, i završiću sa rečima prisutnog ministra – mi ćemo, dame i gospodo, budite uvereni, zastupati od srca. Hvala vam najlepše.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, član 9. Predloga zakona, pa i ovaj amandman na član 9. tiču se pitanja zaštite bezbednosti Republike Srbije i njenih građana. Važno je da svaki potencijalni investitor, pa i strani investitor zna da one političke poruke koje idu u smeru uznemiravanja naše javnosti, a koje dolaze od raznih političkih aktera sa vrlo živopisne samozvane opozicione scene ne treba da zabrinu nikoga, ne treba da niti jednu jedinu investiciju obeshrabre. Ne treba, zato što dolaze od ljudi koji su politički potpuno irelevantni i koji se nalaze duboko, duboko na političkoj margini.

Primera radi, kada govorimo o pitanju bezbednosti i neumesnim političkim porukama. Dragan Đilas 2005. godine, ako se ne varam, uznemirio je javnost pričom da će biti izgrađena nuklearna centrala, zamislite, u Kostolcu. Posle se, naravno, pravdao i prao od te izjave. Međutim, ne treba nikoga da brine Dragan Đilas. Iako se danas bavi politikom, nalazi se u strmoglavom padu. Kompletna koalicija oko njega okupljena je za samo godinu dana izgubila više od 130.000 glasova podrške samo u Beogradu, na nivou cele zemlje verovatno ne postoje iznad linije cenzusa.

Ne treba da brine ni priča njegovog koalicionog partnera Jankovića, koji je, kritikujući, zamislite, jedan sporazum koji mi treba da usvojimo na ovaj sednici, kazao da je bezbednost Srbije ugrožena jer dajemo svoje računarske, kompjuterske sisteme na uvid drugoj državi, a to nismo radili ni 1946. godine. Dakle, koliko je samo smešno pričati da smo mi mogli neke kompjuterske sisteme da damo nekom drugom 1946. godine ne treba objašnjavati, ali to sve govori o kakvim je politički neozbiljnim ljudima reč. Pored toga što su, naravno, politički neuspešni, svi oni zajedno, podjednako kao i ovi koji ih u Narodnoj skupštini podržavaju i koji sada za njih kibicuju i dobacuju, svi su zajedno na toj prethodno pomenutoj dubokoj, dubokoj političkoj margini dosovskog režima koji je umeo jedino od ove države da pravi otužnu DOS palanku i ništa bolje od toga. Hvala lepo.

(Marko Đurišić: Vreme!)
Hvala na pominjanju Aleksandra Vučića. Što to češće budete radili, više ćete petica da zaslužite i vi sa naše strane, a ne bi bilo loše kad podsećamo na dobre stvari, da iskoristim ovu priliku i ovih neočekivanih dva minuta za raspravu da pozdravimo svakoga ko je u stanju da snosi političku odgovornost za svoje blistave rezultate i fantastične uspehe, pa tako i pozdravljam ovom prilikom i čestitam vam na odluci svima onima koji su rešili da blistavi rezultat na beogradskim izborima, nešto 2% ispod linije cenzusa, svečano proslave tako što će podneti ostavke u svojim političkim pokretima, strankama i šta je to već sve.

Međutim, ne bi bilo loše da tom činu pristupe unekoliko i svečanije, dakle, da ga ne obeleže samo podnošenjem ostavki na izmišljene funkcije, jer stranke koje nisu registrovane ne postoje, nego bi bilo dobro da ga proslave tako što će podneti ostavke na svoje stvarne funkcije, na udruženja građana i grupe građana, gde postoje otvoreni računi i na koje zapravo dobijaju onaj novac kojim se finansiraju.

Kada to urade, mi ćemo to shvatiti kao konačni dokaz njihove ultimativne političke ozbiljnosti, a odmah posle toga mogu da razmisle i na podnošenje ostavki na poslanička mesta, ne samo zato što je to nivo odgovarajuće ozbiljnosti i odgovarajućeg odnosa prema svom blistavom izbornom rezultatu, nego i zbog toga što je to jedan adekvatan odnos prema realnosti. Oni koji u gradu Beogradu nisu u stanju da zabeleže više od tri ili tri koma nešto posto, jasno im je, na nivou Srbije apsolutno ne postoje. Samim tim, nema apsolutno nikakvog razloga da postoje ni u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Hvala lepo.

(Branka Stamenković: Replika.)
108. gospodine predsedavajući i odmah kažem, naravno da razumem delikatnu situaciju u kojoj se nalazite i zbog toga naravno ne tražim da se izjasni. Želeo sam samo predlog da uputim ovom prilikom.

Član 108. predviđa određene mere koje vi imate na raspolaganju, imate mogućnosti da ih primenite i mislim da svakako treba svaki put koristiti sve one mehanizme koje Poslovnik daje vama na raspolaganje, kada je zaista neophodno da se uvede neki red u sali i neki red u redovni rad i funkcionisanje Narodne skupštine, a to se dešava, između ostalog, svaki put kada neki koji moraju da budu mirni kao bubice, dok im je šef poslaničke grupe u sali, onda kada njega nema, osete da imaju malo prostora za sebe.

Onda se trude da na svaki mogući i nemogući način privuku pažnju kamera, privuku pažnju ljudi koji ovo gledaju, pa između ostalog u danima poput današnjeg ni sami ne znaju od stresa i besa šta će sami sa sobom.

Trude se da pošalju teške, otrovne političke poruke, izgovaraju zaista ne prihvatljive stvari na račun i svojih kolega narodnih poslanica, poslanika i preteći prstom pokazuju po različitim delovima sale. U takvim situacijama imate pravo da primenite te mere koje predviđa član 108.

Naravno, razumem da ponekad prosto ne znate šta će biti izgovoreno pa pustite, date prostora da neko kaže, a onda tek svi zajedno shvatimo koliko teško greše. Primera radi, kada pokazuju na onu stranu sale, svi mi shvatamo zašto to rade. Sa velikom čežnjom gledaju u one prazne klupe gde su sedeli do pre koji sat ili koji dan oni koji su ih zdušno finansirali kroz upravne i nadzorne odbore sa Draganom Đilasom, žutim tajkunom, ali ne treba da gledaju ni levo, ni desno, dovoljno je da pogledaju u sebe i oko sebe i biće im jasno zašto su svi u ovoj sali baš tu gde jesu. Hvala lepo.
Hvala još jednom, gospodine predsedavajući.

Baš bukvalno u duhu onoga o čemu smo govorili malopre. Ove mere koje vi imate na raspolaganju, i po mom dubokom uverenju svakako treba da koristite kada je to neophodno, sadržane su i u članu 109. Pošto primećujete i sami, ta potreba da se određene mere primenjuju, jer izgleda drugih načina nema, ne može se čovek ponekad uzdati prosto u savest i razum zaista treba da se koristi.

Kada je reč o situacijama u kojima je neophodno koristiti, između ostalog, to je i zloupotreba Poslovnika, da bi se nešto repliciralo, da bi se nekako neki određeni bes, frustracija, ne znam kako to da nazovem, izbacili.

Kada govorim o klupama u ovoj sali, naše su klupe uvek vrlo dobro popunjene, to je valjda jasno, to se i u prenosima skupštinskim jako dobro vidi. To što neki sa čežnjom gledaju u one klupe sa druge strane, u kojima, tačno je, sede DS i ostali restlovi žutog preduzeća i predstavnici Tadića, i to je tačno, sve što je rečeno na tu temu je tačno, mi razumemo i mi to ne osuđujemo, mi to razumemo ljudski.

Neki i dan danas ne mogu da se pomire sa tim što su onog momenta kada su Beograđani isterali Dragana Đilasa, ti ljudi koji ga sad brane i skaču kao opareni svaki put kad mi Đilasa pomenemo, ostali bez upravnih i nadzornih odbora u gradu Beogradu, i ne samo u gradu Beogradu. Divno su sarađivali sa tim DOS-om i žutim preduzećem i Borisom Tadićem na nivou AP Vojvodine i tu su mnogo toga izgubili i to ih sada boli. Ali, ne treba da zbog toga da otvaraju pitanja poput – ko je nama šef, ko je nama kolega, ko je nama predsednik, potpredsednik, koga mi kandidujemo. Kod nas sve funkcioniše savršeno dobro.

Mi rezultatima izbora, pa između ostalog i izbora u Beogradu, nismo obrukali ni svog predsednika, ni svoje potpredsednike, ni predsednika poslaničke grupe, koji je, uzgred, onaj koji ih uvek izvrne na postelu, ako ne znaju ko je to. Oni sa svoje strane, time što su ga stavili na plakate i unesrećili ga onim rezultatom koji su osvojili, oni su svog predsednika upropastili za sva vremena. Hvala.
Zahvaljujem.

Zbog pominjanja stranke i poslaničke grupe, ja bih se osvrnuo na ono što je izrečeno na naš račun i upućujem vam predloge. Naravno, ovaj stručni deo i deo koji se odnosi na zakon izvanredno je, kao i uostalom u svakoj drugoj prilici, objasnio ministar i nema potrebe da mi tu bilo šta ponavljamo.

Što se tiče, kako je rečeno - recitacija koje smo mi iznosili ovde, hvala što se potvrđuje da je baš tako rečeno. Da li je to bilo to ili nešto drugo, to ipak procenjuju oni ljudi koji ovo gledaju, oni ljudi koji su, na kraju krajeva, i odlučili da mi treba da dođemo u ove klupe, svako u tom broju u kom je prisutan i predstavljen, ti isti ljudi koji su i kazali, uzgred, šta misle o nama pre neki dan, na nivou grada Beograda. Tako da će oni da procene da li je ono što smo mi radili ovde bilo recitacija. Uostalom, kao što će da procene i da li je onih sedam minuta malo pre bačeno uludo, da li je to recitacija ili je nešto drugo, to će sve oni da kažu.

Nego, na temu onog predloga upućenog nama, da se mi nekako organizujemo i nešto radimo. Zahvaljujem na svakom predlogu, i na onim dobrim i na onim manje dobrim. Mi ćemo to pažljivo da razmotrimo, kao i svaki put što radimo. I sa svoje strane, i sami ponavljamo predlog upućen danas, da veliki, blistavi pobednici na beogradskim izborima, sa fantastičnim rezultatom od oko, koliko beše, tri, tri i po posto sa sve koalicijom u vidu, kako su rekli sami, protivprirodnog bluda, pokažu odgovornost i ozbiljnost i da podnesu ostavke koje su najavili, ali ne na izmišljenu političku stranku koja nije registrovana nigde, nego na udruženje građana na koje primaju novac od članarina, nego na grupu građana na koju primaju novac od boravka u Narodnoj skupštini. Time dokazuju da su zaista ozbiljni i da ih zaista nešto zanima, a da nije novac u pitanju. I kad to obave, onda ne bi bilo loše da razmisle i o ostavkama na mesto narodnih poslanika. Između ostalog, i zbog svojih rezultata, a i zbog onog gubljenja vremena u trajanju od sedam minuta ili bilo šta drugo, ima mnogo veze jedno s drugim. Hvala lepo.
Hvala.

Dame i gospodo narodni poslanici, ozbiljan odnos prema investitorima je važan, baš kao i odnos prema samim investicijama. Kada izostane odgovarajući odnos po ovom pitanju, to predstavlja jedan od glavnih faktora za ukupno lošu ekonomsku sliku i razne nevolje na ovom planu. U prilog ovoj tvrdnji idu reči gospodina DŽejmsa Rufa, šefa misije MMF za Srbiju, o kome smo mi govorili kada smo prethodni put, zajednički u ovoj sali, razmatrali ekonomske prilike u našoj državi nekada i kako stoje danas.

Kada je reč o investicijama i koliko su one važne kao faktor u ekonomskim prilikama, gospodin Ruf, između ostalog, u sećanju i rekapitulaciji stanja do 2014. godine u Srbiji, kaže da je među glavnim problema bilo i što u realnom sektoru stope investicija bile su i previše niske. Između ostalog, u toj svojoj analizi gospodin Ruf kaže da je do 2014. godine BDP šest godina stagnirao, da su poreski prihodi brzo padali, da su dugovi države i javnih preduzeća nezadrživo rasli,a zbog neodrživo visoke proizvodnje Srbija je imala drugi po veličini deficit budžeta u Evropi i sve se to u godinama nakon 2014. godine, po mišljenju gospodina Rufa, svakako promenilo u pozitivnom smeru.

Program koji je naša država imala sa MMF predstavlja jedan od najboljih u istoriji samog Fonda i, po rečima gospodina Rufa, svi projektovani rezultati su nadmašeni, nadmašeni su u pozitivnom smislu. Zbog toga su ekonomske prilike, uključujući i odnos prema politici investicije, danas u pozitivnom saldu i na taj način ozbiljnim i odgovornim odnosom mi gradimo uspešno i moderno društvo. Sve suprotno DOS Palanke, kako su neki jedino gradili u to vreme. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.

Pa, da, neko kada pomene SNS izgleda nesvesno, iz čistog refleksa, posle ni sam ne zna šta je uradio, pa zbog toga negoduje. Uglavnom, uradio jeste, čuli smo.

Šta kažu, ponovo ponovljene notorne besmislice na temu nekakvih robova, da li ste tako rekli? Dakle, prvi problem koji još nisu uočili u vezi sa tim je da brutalno vređaju ljude koji to nisu zaslužili. Čime, otkud potreba za takvim nipodaštavanjima? To što neko vredno radi, zarađuje svoju platu, je li to razlog, je li to razlog da neko sopstvenu frustraciju zaleči na njegov način. Čime, što je bio lično neuspešan i to lično neuspešan u dimenzijama stotina hiljada, još jednom, stotina hiljada potpuno izgubljenih radnih mesta?

To su njegovi rezultati i zbog toga mu smetaju, e sad isti red veličine, ali stotine hiljada novih novootvorenih radnih mesta za vreme Aleksandra Vučića, za vreme SNS, koju izgleda i sanja, pored toga što je pominje, a toga nije svestan. Sad zbog toga mi treba da vređamo neke ljude koji pošteno rade svoj posao, zarađuju hleb i donose ga kući i nazivamo ih robovima? Apsolutno neprihvatljivo.

Na temu tih plata koje često kritikuju, mora neko da bude u ovoj sali, da je u ovoj sali, da sluša rasprave i juče i prethodne sedmice, čuo bi, primera radi „Kontinental“, događaj od pre samo nekoliko dana, prisustvovao je i Aleksandar Vučić koga ne možete da podnesete, i kaže – plate programera od 850 do 2.500 evra. Nisam siguran da je nekome ispod časti da radi posao za ovaj novac, naprotiv.

No, iako mi naravno ne pričamo o tome i ne tiču se ovi amandmani predloga da neko dobija državljanstvo Srbije, ne treba olako propuštati ideju da možda neki novi ljudi budu upisani u srpsko državljanstvo, pre svega u interesu je onih koji su to malo pre žučno kritikovali. NJihov je interes da se možda pojavi neko, ko će možda greškom za njih sutra glasati.
LJudi koji žive u Srbiji danas ne glasaju za njih odavno. Hvala lepo.
(Zoran Živković: Replika, pomenuo me je.)
Pravo na repliku. Jel tako?
Bilo je više puta, ali jedna tura od dva minuta biće sasvim dovoljna.

Bilo je više pominjanja. Bilo je od strane onih koji su pitali na koga mi mislimo kada kritikujemo DOS, a bilo je i od strane onih koji četiri minuta potrošiše da ovde objasne da nemaju vremena da nešto kažu. Ne znam što nisu ta četiri minuta iskoristili, da to kažu. Biće da problem nije do vremena, nego do sadržaja.

Nego, prvo logično ono prvo. Kada kritikujemo DOS, dame i gospodo, pa valjda je to jasno, mi kritikujemo brojne istaknute pojedince sa te strane, između ostalih i Đilas Dragana u čijim su upravnim i nadzornim odborima sedeli oni koji su nas maločas to pitali. Šteta što nisu iskoristili to sedenje tamo da pročitaju malo Poslovnik. Ne bi pokazivali ovo neznanje koje pokazuju.

Što se tiče onih drugih koji su rekli da mi ne pričamo između sebe, da smo u problemu, da nemamo pojma i tome slično, hvala na brizi, odličnu komunikaciju imamo i sa prisutnim ministrom i sa ostalim kolegama iz stranke. I ne, nemamo nikakav problem tipa problem da nam ode pola političkog saveta zato što smo imali neprincipijelnu koaliciju na nivou protiv prirodnih bluda. To se kod nas ne dešava.

Nemamo problem da, među tima koji su otišli ode i recimo nečiji mentor koji je trebao da ga napusti odavno, ali ne zbog te neprincipijelne koalicije protiv prirodnog bluda, nego zbog kako kaže nemanja pojma. Zbog „nemanja pojma“, da sam ja pokazao takav nivo neznanja o Milošu Crnjanskom, ja bih očekivao da vodeći stručnjak za Miloša Crnjanskog, ne samo napusti nego da me se javno odrekne.

Kada pričamo o problemu, jedini problem koji neki ovde imaju to je što izazivaju repliku, ne samo zato što očekuju odgovore od nas pa prođu gore nego što su se nadali, nego i što pominju Marijana Rističevića, a nisu svesni da je bio u sali. Kako su prošli sada, tako prolaze svaki put i onaj nivo cenzusa od 5%, u pravu je gospodin Rističević, previsok im je. Hvala lepo.
Član 108, tiče se pitanja tih mera. Mislim da ja maksimalno konstruktivno nastupam kada zapravo pozdravljam predlog. Predlog je bio da se, u skladu sa predviđenim merama, sednice uvede u određeni tok. Ja se slažem. Među tim merama postoje i one, gospodine predsedavajući, koje vi imate pravo da primenite, kad se desi nešto poput onog malo pre. Neko je ostao bez vremena za raspravu poslaničke grupe, a ostao je, kad pričamo o rezultatima, zato što je imao tako fantastične rezultate, pa vremena mnogo ima, i sada zloupotrebljava Poslovnik.

Ima tu i drugih mera, pored onih dva minuta, koje vi možete da primenite. I radite to slobodno.

Kad pričamo o megdanu, upravo ti rezultati, dame i gospodo, govore šta je kome mera i ko je kome megdan. NJima je megdan Preletačević Beli, od kog su izgubili prošle godine, a sad su uspeli da ga stignu. I sada je mrtva trka, čini mi se, za 60-ak glasova, ali ukupno, fizički, se lomi ko je veća politička veličina – svi oni zajedno ili taj Preletačević Beli, izmišljeni lik koji nikakvu politiku nema, ne znam na kraju ni da li postoji ili ne postoji, još se utvrđuje.

Kad pričamo o hrabrosti, nikakvih problema nema da se u Narodnoj skupštini priča o svakoj temi koja zanima narodne poslanike. Mi imamo dovoljno hrabrosti da kažemo imenom i prezimenom – Đilas Dragan žuti tajkun je njima davao upravne i nadzorne odbore. A oni nemaju hrabrosti da to priznaju, da to interno rasprave.

Meni u raspravi poput ove danas Vjerica Radeta, njihova koleginica, potvrdi i kaže – jeste, bili smo. Zar oni nemaju hrabrosti da to sada rasprave sa koleginicom, pa da utvrde ko je u pravu, ona kad to priznaje ili oni kada to danas poriču?

I da, u pravu je gospodin kolega Rističević. Ako je veliki problem, ako je najveći problem što im pominjemo Đilas Dragana, evo, možemo da pređemo i na Aleksandra Šapića. Sa Đilasom su sarađivali lepo i rado nekada, a sa Šapićem, evo, i dana današnjeg. Evo prilike da pokažu hrabrosti i da te stvari priznaju, da sebi dušu olakšaju. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, član 4, a i amandman podnet na član 4. tiču se važnosti uspostavljanja adekvatnog, jednakog ili ujednačenog odnosa i to u svakom smislu. Dakle, i u onom na koji se odnosi sadržaj člana 4. ovog zakona, ali i svakom drugom.

Mi danas govorimo dosta na temu investiranja, govorimo dosta na temu podrške onim projektima koji se neposredno tiču podrške razvoju kroz odgovarajuću investicionu politiku. To pitanje uravnoteženog, izbalansiranog i jednakog odnosa može se odnositi i na aspekt procene trenutka i procene pristupa kada država daje podršku sa svoje strane investicijama.

Dosta se reči razmenilo juče i tokom današnjeg dana na temu one podrške koja se tiče učešća države kroz subvencije. Pitanje izbora odgovarajućeg pristupa, odgovarajućeg načina, ali odgovarajućeg tajminga može da podseti na onaj period kada smo mi zaista realno imali probleme na osnovu neadekvatnog pristupa kroz tajming, mesto i način, a reč je upravo u subvencijama.

Mnogi koji kritikuju politiku subvencija ukazuju na to da je dolazilo do problema, da su ti programi bili neuspešni i da su bili očigledno politički motivisani. Tačno je, dame i gospodo, bilo je i takvih slučajeva, ali uvek vredi podsetiti se kada. Upravo u predizbornom doba 2012. godine nastali su bezmalo svi slučajevi neadekvatnog korišćenja programa subvencija, odnosno očigledno korišćenja u političke svrhe. Danas je situacija potpuno drugačija, danas mi ozbiljnim i odgovornim pristupom gradimo uspešno društvo i modernu državu, sve suprotno od DOS Palanke koju su neki gradili do 2012. godine.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, dužnost o kojoj se govori u članu 5. neraskidivo je vezana sa pravima, u svakom smislu, naravno. Kada mi govorimo o pitanju podrške ekonomskom razvoju zemlje i pitanju podrške investicijama preduzetništvu, svemu što spada u taj domen, uz prava da promovišemo određenu politiku, mi imamo, kao narodni poslanici, određene dužnosti, dužnosti da pokažemo sa svoje strane odgovoran odnos, da pokažemo marljiv rad i mislim da mi te svoje dužnosti shvatamo na pravi način. Dokaz tome su, recimo, zakoni koje smo usvojili, npr. set zakona usvojenih u decembru prošle godine koji se neposredno tiču dobre podrške onome što se odnosi na započinjanje sopstvenog biznisa i na olakšice u tom smislu, takođe i kada je reč o zakonu kojim je neposredno uvedeno dualno obrazovanje. To su sve dobri primeri.

LJudi koji se bave politikom i javnim poslom generalno treba uvek da imaju u vidu da te dužnosti idu ruku pod ruku sa pravima. To se odnosi bukvalno na sve teme. Oni koji se danas doživljavaju za svojevrsne političke genije, vedete, pobednike različitih izbora, svi pripadaju listom onim grupama i opcijama koje su do nogu poražene na beogradskim izborima treba da znaju da uz pravo da komentarišu sve na način na koji misle da treba, što bi se reklo, po svojoj pameti, imaju i dužnost da budu odgovorni, pre nego što ponovo upotrebe reč „fašizam“, a vidim da je koriste često i Tepić i Živković i Janković i Jeremić, Đilas već danima. Trebalo bi nešto da o tom pojmu nauče. Trebalo bi za početak da pokažu da istoriju znaju bar malo bolje od onoga što su već pokazali kada su svojevremeno tvrdili da je ona kaldrma u Skadarliji tamo prisutna vekovima. To ne bi bilo loše za početak.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanja ulaska u zemlju i boravka u njoj, naravno uvek treba posmatrati u kontekstu otvorenosti Srbije. Ta otvorenost koja danas postoji može se prepoznati u našim odnosima sa svim, kolokvijalno velikim igračima na planetarnom nivou. I kada posmatramo odnose sa zemljama EU možemo samo da konstatujemo da sa tim zemljama mi danas sarađujemo bolje nego ikada, a naravno to ima veze i sa uspešnim evropskim integracijama Srbije. Sa zemljama sa kojima ostvarujemo približno 70% svoje robne razmene, mi iz godine u godinu ostvarujemo sve bolju pokrivenost uvoza izvozom.

Bilo je danas reči na temu subvencija i, kako smo čuli neke teorije o nepostojanju pravne sigurnosti tamo gde postoje subvencije. Drago mi je što imam vašu pažnju dame i gospodo. Dakle, ne bi bilo loše primetiti da upravo, recimo, u tim evropskim zemljama te subvencije takođe postoje. Neobično je da onda neko izvlači zaključak, pretpostavljam da ne izvlači, da tamo nema pravne sigurnosti. Je li tako? to bi trebalo da bude logička veza. Neobično bar utoliko što dolazi do onih koji su se nedavno izjasnili da su izvršili drastičnu promenu u svom političkom stavu i sada, kako sami kažu, nisu protiv EU.

Dalje, kada govorim o odnosima sa velikima, a to se vidi u odnosima sa Ruskom Federacijom, sa kojom takođe izvanredno sarađujemo. Na primer, kroz programe nabavke, novog naoružanja, vojne opreme, pa i programa koji se tiču sporazuma kakav mi usvajamo na ovoj sednici, a koja na sva usta kritikuju tzv. građanisti i drugo Srbijanci, ali i njihovi koalicioni partneri koji su kritikovali i pitanje subvencija. I saradnja sa SAD sa kojima imamo direktnu avionsku liniju, a nismo imali nekada i saradnja sa NRK sa kojom smo mnoge dobre stvari ostvarili zajednički, spasili „Železaru“, a očekujemo da ćemo naći dobro rešenje i za RTB Bor.

To je danas realnost, zahvaljujući politici Aleksandra Vučića, SNS i sa tim nemaju baš ništa oni koji su kritikovali naše mere subvencija, a i sve ostalo. Hvala lepo.