Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Zbog toga što posebno uvažavam vas, gospodine predsedavajući, biće ovo verovatno najkraća replika danas.

Šta je ko nastavio, dovoljno se vidi u činjenici da je taj Dragan Đilas, sa tim ljudima koji su sedeli sa njim zajedno u tim upravnim i nadzornim odborima, ostavio dug Beogradu od milijardu i 200 miliona evra. Oni koji su delegirani od strane Srpske napredne stranke da se o Beogradu staraju, taj su dug prepolovili. Toliko na temu da li se nešto nastavilo ili je pak okrenuto u dobrom i ispravnom smeru.

Takvih primera ima sijaset i pričaćemo mi o njima nadugačko i naširoko kad se budemo bavili Beogradom podrobnije, ali ja hoću još jednom konstruktivno da završim ovo i da zahvalim na još jednoj potvrdi, na potvrdi koju smo čuli malopre da je to što je Đilas ostavio bila katastrofa. Samo da se ne zaboravi u svemu tome ko je sa njim zajedno tu katastrofu pravio kroz te upravne i te nadzorne odbore. Ništa više od toga. Hvala.
Pa ni ovde osnov ne mora da bude previše važan, ukoliko je suština predloga da nešto bude dovoljno pismeno. Ja sam to sada čuo u obrazloženju.

Moram da predložim, da se ipak ne prihvati amandman, iz tih razloga koji se tiču pismenosti, jer ovde je predlog da se nešto, Akademija za javnu upravu, kako je napisao predlagač „obvalja“. Tako da, pismenost je ovde očigledno na zavidnom nivou, kada već govorimo i o njoj, o tom znanju i iskustvu i o svekolikoj stručnosti.

Ako je suština nečijih nedoumica, pitanje kadrova, moram da kažem ovom prilikom da zaista žalim što se kadrovski potencijal propalog DOS-ovskog kandidata Jankovića, u međuvremenu stopio, što su ga napustili svi saradnici, što će verovatno uskoro ostati u Pokretu sam.

Ako to za nekoga znači dobar dodatni prostor da se ponovo preporuči istom za saradnju, to je sve u redu i to je sve legitimno, ali neće se proći bolje u tom i takvom društvu od onoga kako se prošlo i prethodni put. I to treba imati na umu, pored ove pismenosti koja nedostaje. Hvala.
Mada je ovo bilo i pravo na repliku, ali, kako god vi kažete, ne sporim.

Na temu nečitanja – ja mislim da sam upravo malo čas pročitao šta je predlog amandmana. Evo, još jednom. Član 5, ja ovde vidim reč – nakon javnu upravu, zapeta, „obvalja“. Dakle, ako pričamo o pismenosti i da neko ima zamerku na istu, kako je moguće da ovakav predlog daje? Kako je moguće da ne razume i vidi nešto sporno u tome što ja to pročitam ovde naglas? I onda je komentar - nisam pročitao. Jesam, upravo, i malo čas i sada ponovo.

Što se tiče imanja i nemanja pojma, bože moj, ja verujem da shodno potrebi mogu da imam ili nemam pojma, zavisno od toga šta zaključim da mi u datom momentu više odgovara. Problem je što neki drugi tu nikakvog izbora nemaju. Hvala.
Zanimljivo je ovo sa ucenjivanjem ljudi.

Pominjali smo mi danas neko slavno prošlo doba i priču o tome kako je ko prolazio ukoliko je želeo da bilo koje svoje pravo ostvari, pa uključujući i radno pravo, a zavisio je od volje onih koji su danas strašno zabrinuti za prava ljudi i njihovo upotrebljavanje ili zloupotrebljavanje njihovih podataka po pitanju ucena itd.

Bilo bi interesantno da jednog dana neko napravi analizu preciznu i jasnu, baš u vreme onih koji su se sada nad ovim pitanjem zabrinuli, koliko je samo ljudi pod prinudom moralo da potpiše pristupnicu za stranku kojoj su pripadali ili stranke kojima su pripadale, koliko je ljudi bilo ucenjeno gubitkom radnog mesta, koliko ljudi je ostajalo bez posla, koliko ljudi, iako nisu bili neposredno vezani radnim mestom, ali su bili u svojstvu privatnika angažovani na, recimo, nabavkama za institucije je imalo apsolutnu zabranu prilaska bilo čemu, samo zato što se znalo da nisu njihovi članovi, da nisu njihovi simpatizeri, samo zato što se, na primer, znalo da podržavaju nekoga drugog, nekoga sa kim se oni politički ne slažu, koje nikada nisu doživljavali kao političke konkurente ili protivnike u bilo kom civilizovanom smislu te reči, već uvek kao mrske neprijatelje.

Ti se danas pitaju nad Srpskom naprednom strankom, a mi baš danas na ovoj sednici pričamo o sektoru u kom je Srpska napredna stranka, ta strašna većina, zaustavila nekontrolisano zapošljavanje, oni koji su crpeli svaki resurs da svoje potrebe namire, a tamo gde su imali interes, ljude ucenjivali, životno ih ucenjivali, egzistencijalno ucenjivali, danas pitaju nas koji smo tu pojavu zaustavili i suzbili. Da li tu nešto ima? Sa time završavam, gospodine predsedavajući. To je ono što smo već imenovali ovde. To je teško licemerje.
Tridesetosamhiljada manje zaposlenih u tom sektoru za koji se neko brine nakon, pošto je bilo pitanje da li je nakon zabrane, 38.000 i mi smo taj broj rekli ne jednom, nego više puta. Ako nekoga zanima ukupno javni sektor, i to smo rekli, nije sporno da se ponovi, da se utvrdi, 80.000 manje zaposlenih u tom sektoru ukupno nakon što su stupile na snagu te mere koje strašna SNS, od koje se neki straše izgleda i danas, usvojila, sprovela. Sada jedno logično pitanje - ako SNS radi to za šta je optužujete, gde su onda ti ljudi, kako to da su ukupno brojevi manji, kako je to moguće, za čiji to interes SNS radi ako je optužujete da pomaže sebi, a ona izgleda sebe, iz vašeg ugla, sabotira?

Da se uozbiljimo, SNS zna šta je država, SNS kada kaže šta su joj ciljevi, njima se bavi ozbiljno. Druga je stvar što neki nisu u stanju da to razdvoje, razluče i prihvate, što nisu u stanju da prihvate da ljudi ne gledaju stvari na isti način na koji gledaju oni, da kada neko hoće da se bavi državom on to stvarno može da radi, da se ne pretvara, da u tome nema ni fraze, ni foliranja, kao što je bilo u njihovo vreme, da neko zaista hoće da dug smanjuje i uspeva da ga smanji, da neko zaista hoće da se protiv nezaposlenosti bori i uspeva da napravi rezultate. Sve ono što je za njih predstavljalo samo puste i prazne reči danas se radi stvarno. Ko to ne može da shvati, prihvati, njegova je stvar, samo neka se manje bavi SNS. Što se manje bude sramotio ovakvim rečima i nastupima, bolje će njemu biti. Ja to govorim najdobronamernije moguće. I noto bene na samom kraju, pošto je to neko komentarisao, molim vas, nemojte na izborni dan da fotografišete listiće, jer to nije po zakonu.
Jedna rečenica gospodine predsedavajući.

Pozivam da se ne prihvati i ako je uopšte pitanje porekla termina relevantno za sve ovo, u pravu je gospodin ministar, to se zaista zove tako u celom svetu. Evo, upravo proveravam dok o tome pričamo, tako se zove i u Rusiji. Možda pomogne. Hvala.
Čisto zbog rasprave, gospodine predsedavajući i gospodine ministre, a, naravno, pozdravljam svaku priliku da se doprinese zajednički da se nešto učini još boljim i u tom smislu i one ispravke koje su tehničke ili jezičke. Sve što doprinosi da stvar bude bolje, dobro jeste. Što se tiče konstruktivnog pristupa, ja mislim da je dokaz da boljeg nema činjenica da je ovako veliki broj amandmana prihvaćen od strane predlagača.

Dakle, ako ovo nije dokaz pozitivnog i konstruktivnog pristupa, bolji nećete naći, ali kada već govorimo o tim tehničkim zamerkama, čisto zbog onog komentara da je to svojevrsno nepoštovanje i dokaz nečega, pa baš kao što smo reagovali danas kada se potezao termin nepismenosti, uvek je dobro voditi računa i u tom smislu skrećem pažnju predlagaču amandmana da se vodi onom čuvenom i univerzalnom, da vodi računa o odnosu zapažanja truna u oku brata svojega, a propuštanja brvna u oku svom.

Koliko je i tehničkih i pravopisnih grešaka samo u različitim predlozima amandmana upravo od te poslaničke grupe došlo samo za ovu sednicu, mi bismo mogli o tome da pričamo ceo božiji dan. Mi to ne radimo, ali o tome da povedu računa pre nego što sledeći put daju sebi prostora za komentar one vrste. Bilo je ovo konstruktivno do sada. Nema potrebe da kvarimo sada. Hvala.
Zbog one opaske o, kako je rečeno, nesposobnim kadrovima na lokalu SNS.

Ako su merilo sposobnosti apsolutno devastacija one sredine koja ti je poverena na upravljanje, onda čak možemo da se složimo. Takvu sposobnost kakvu je pokazalo žuto preduzeće, sposobnost da apsolutno detaljno i precizno, potpuno pedantno uništi sve što im je povereno, mi zaista nikada nismo pokazivali, niti nam je stalo da tu sposobnost posebno razvijamo, između ostalog, sposobnost onoga ko je ovde nastupio vrlo hrabro, a već je čuven.

Praktično je u priču u Srbiju ušao po tome da je za 4.000.000.000 uspeo da zaduži svoj grad, da je taj grad za vreme njegovog tzv. upravljanja i te čuvene sposobnosti bio i bez struje i bez vode, da je za njega mario mnogo manje koliko za lokalne ugostiteljske objekte i već čuvene cehove. Ako nije ušao u Ginisovu knjigu rekorda sa stotinama pivskih boca za noć, ja ne znam po čemu će. Podjednako uspešno kao i onaj Paraćin, koji često pominju ovih dana iz istog preduzeća, a gde se opet kadriralo od strane onoga koji je ovde podjednako glasan i sposoban.

NJegov kadar tamo uspeo je, da od mesta koje je bilo među najboljima u Srbiji što se tiče nezaposlenosti, napravi mesto gde je nezaposlenost danas procenjena na oko 40%. Alal vera za te tako dobre rezultate, koje ne može da vidi investitora jednog, zato što to neko tamo namerno sistematski i planski ne dozvoljava, koje simulira neku privrednu aktivnost. Tako sposobno i tako dobro, kako samo oni umeju, a kako mi nikada nismo želeli da radimo, jer nas nešto drugo zanima, to je drugo je korist građana Srbije.

Možda najsnažniji kontrast između tog njihovog sposobnog i ovog našeg, kako jeste, je li, je njihovih milijardu i 200 miliona evra duga u Beogradu i naš rezultat koji je taj rezultat prepolovio. Da danas oni ne umeju dalje od toga, ni bolje od toga govore sami. Jel možda onda kada kažu da im je tajkun Dragan Đilas lepo ime?
Sa time završavam, gospodine predsedavajući. Ili onda kada sami kažu, a to danas kažu, da nije Đilas tu devastaciju napravio sam, radilo je to celo „žuto preduzeće“.
Hvala lepo.

Hvala i na svojevrsnoj potvrdi da je za njih i dalje, kako su sami kazali pre neki dan, tajkun Dragan Đilas lepo ime, kao i na potvrdi onih reči takođe, pridošlih iz njihovih redova ovih dana, da to što je napravio, tako kako je napravio, a možemo o tome da pričamo detaljnije nikakvih problema nema, Dragan Đilas nije napravio sam, u tome je učestvovalo kompletno „žuto preduzeće“, to su njihove reči objavljene u „Nedeljniku“ koji je njima blizak. Dakle, ja nemam ni jedan jedini razlog da sumnjam u verodostojnost te izjave.

Što se tiče tih fenomenalnih rezultata i još jednom njihove sposobnosti da devastiraju, to što pominju u izveštaju Fiskalnog saveta, a odnosi se na primer i na Kragujevac i na Smederevsku Palanku i na Paraćin, pa i na Beograd, sve su redom rezultati postignuti za vreme sposobnih kadrova „žutog preduzeća“. Dakle, sve je to ono što su postigli sami. Ako se time diče, ništa sporno nema. Samo nek to kažu lepo, glasno i jasno.

Što se tiče Fiskalnog saveta i podatka za milijardu i 200 miliona, sam je Fiskalni savet rekao – ne, nije u taj broj ušao ni dug javnih preduzeća, nije ušao ni dug opština, ne, nisu ušle kamate. Sad samo da neko odgovori na to pitanje, jel to znači da svi ti dugovi ne postoje? Jel to sve zajedno znači da ako nije ušlo u taj njihov zbir, taj novac ne treba da se plati? Jel to sve zajedno znači da Beograđani nisu opterećeni u tom iznosu samo zato što je zapisano u toj sumi? Ili možda ima smisla i neke logike reći a koliki su tačno rezultati kad se sve te lepe sposobnosti pojedinačno i po raznim osnovama tajkuna Dragana Đilasa, a i tog „žutog preduzeća“ koje, kako samo kaže, zajedno sa njim uništavalo Beograd, kad se sve lepo izračuna i vidi koliko su napravili? očigledno je da ima smisla računati sve lepo, zbirno, sumarno, pa podvući crtu. Kad se ta crta podvuče, rezultat su Beograđani već jednom rekli - od štetočina ne, hvala ništa dobro se ne očekuje, nije bilo ni pre neku godinu, neće biti ni ove, ni sledeće, kad god da ih budete pitali sledeći put.
Briga za socijalno ugrožene i za one kojima je pomoć potrebna – sjajno, samo fraza. Da nije ostalo na nivou samo fraze i dugovanja svega toga što je trebalo da bude obezbeđeno tim ljudima, dugovanja upravo od strane tog Dragana Đilasa, tajkuna, i njemu podređenog „žutog preduzeća“ u Gradu Beogradu, možda bi imalo smisla pričati o tome.

Kada se taj novac nije isplaćivao, nema smisla nikakvog da pričamo dalje, nego dobri i korisni projekti i podrška svemu onome što se u Beogradu danas stvara i zida, a dobro je korisno, jel tako?

Na primer, „Beograd na vodi za Menhetn na Balkanu“ - na primer u vreme kada i čije? Da nije slučajno baš tog pomenutog Dragana Đilasa koji je zadužio Beograd za milijardu i 200 miliona evra? Pogleda čovek datum, pazi stvarno jeste. Samo, u čemu je stvar? Tada je to bila dobra ideja zato što se neko njom hvalio i kitio nesposoban da je realizuje i ostvari. Danas kada se to zaista dešava, kada svako svojim očima vidi da se Beograd na vodi pojavljuje, da niče, svaku tačku u Beogradu da markirate, možete sa nje da vidite kako napreduje to gradilište. Danas to ne valja, danas je to katastrofa, danas je tim nekima zbog njihove sopstvene nesposobnosti da urade ono o čemu su samo pričali to samo katastrofa, to je loše. Šta su rekli? Danas je neko pranje para, a bila je priča da od toga neće biti ništa.

Danas je ono stecište nehigijene, narkomana, pacova, đubreta bolje nego ovo što se dešava. Toliko o odgovornom odnosu prema korisnim projektima infrastrukture. Fontana, kako beše, dobra, korisna, funkcionalna i dovoljno jeftina. Ovako je izgledala i ovako je bila zamišljena i ovako se pored njene slike fotografisao baš taj Dragan Đilas sa i dalje aktuelnim predsednikom gradske organizacije žutog preduzeća. Onda su je hvalili i njome se reklamirali, međutim šta, nisu bili sposobni da je urade. Danas, kada je napravljena, a vidim da ćemo mi pričati o ovome još uvek, šta je problem? Što je koštala koliko je koštala, a ne kao što su oni najavili, tri puta više nego što je stvarno urađeno. Jel sada ne valja?
Vi iz stranke, gospodine predsedavajući i predsednika stranke. Prvo onako stidljivo po sistemu - nadam se da me nisu čuli, a onda sve bezobraznije. Nije to nikakva novost i nažalost mi smo već navikli da to konstantno radi onaj koji je očigledno postao svestan svoje političke nebitnosti, pa se nada da će time što uporno pominje od sebe sigurno bolje, od sebe sigurno pametnije, od sebe sigurno hrabrije i sposobnije on delovati nešto politički relevantnije. Neće, ako to do sada nije naučio, neće naučiti nikada.

Što se tiče pitanja etike, neću ja to posebno da komentarišem, onaj ko ne vidi problem u tome da se pesnicom u lice nokautira žena, njemu ne treba objašnjavati ništa po pitanju etike. NJemu nikada i neće biti jasno šta je tu sporno i kako treba da se neko ponaša, da bi mogao da se osvrne na termin kao što je etika, oni koji naravno zaslužuju opomene time što nedostatak te etike, ali i nedostatak nekog civilizovanog ponašanja unose u dom Narodne skupštine, koliko da ne bude ništa sporno zašto je ko sa ove sednice isključen.

Da mi odgovaramo na pitanje stranačkog zapošljavanja, vrlo je lako, ali to mora neko da razume i mora da čuje da bi razumeo, kada nije tu po ceo dan on ne čuje. U javnoj upravi 38.000 manje je zaposlenih od 2013. godine, pa onda gde su ti silni kadrovi, gde je ta čuvena partokratija? Što se time, uopšte bavi onaj kome je prvi posao u životu dao po partijskoj političkoj liniji Velimir Ilić, u biblioteci u njihovom zajedničkom rodnom gradu, što se bavi tim pitanjem, odakle mu ideja da se time bavi? Da li zbog tog Velimira Ilića, ili možda zbog Dragana Đilasa, koji mu je formirao udruženje, koji mu je formirao kampanju, plaćao materijale i davao novac, da li ga to svrbi, pa se bavi političkim i sličnim vezama? Ako želi da privuče pažnju, kao što je pokušavao za vreme kampanje 2017. godine, neka izvuče pouke. Savetovali smo ga tada, previše se nudio, pa ga niko nije zarezivao 2%, danas radi to isto. Sa ovim ću završiti, gospodine predsedavajući, ako to već radi i ako se bavi pitanjem, kako je rekao – usavršavanje svojih kadrova, neka pita Dragana Đilasa da svog kampanjskog pevača upiše na solfeđo, možda to bude rezultat.
Nije bitan osnov, neće da bude duže od deset sekundi. Pozivam da se ne prihvati jer je toliko besmisleno da ne zaslužuje bilo kakav dublji komentar.

Ako sam dobro razumeo predlagača, ukoliko sa 14 mi svedemo ovo na devet članova, 50.000 dece će postati sito, je li tako? E, koliko je to tačno i ozbiljno, toliko je i sve ostalo što smo čuli. Hvala lepo.
Dobro, ako čovek greši, treba mu izaći u susret.

Znači, kako smo ono rekli – SNS je nešto ovde silno pozatvarala, je li tako? Pretpostavljam da se, između ostalog, odnosi i na radna mesta? Dakle, mi smo ovde već čitali, i to zvaničan podatak, podatak koji je izmeren zvaničnom statistikom, istom onom statistikom koja tim ljudima, zato što im ne ide u prilog, strašno smeta, ali koja je upravo od strane evropskih institucija konstatovana kao ispravna, kao ona koja postupa u skladu sa standardima koji upravo u toj Evropi važe. E, ta statistika, koja je dakle nesporna ljudima koji pripadaju evropskim institucijama, ona je rekla, izmerila i prikazala da je više od pola miliona ljudi za vakta tih ljudi koji se sad nešto ovde strašno brinu o zatvaranjima i gubljenjima radnih mesta, između ostalog, više od pola miliona ljudi bez posla ostalo.

Već smo ih pozivali da se uozbilje malo i stave prst na čelo, ako su u stanju. Ako pričaju o brizi za zaposlene, za njihovu decu, samo nek se sete dve stvari. Ne treba ljude da štite od SNS koja je više od 130.000 novih radnih mesta tim ljudima donela. Neka te ljude, ako žele da ih štite, štite od sebe samih. Ne treba da se zaštitom bave danas, trebalo je da se tom zaštitom bave za vreme kada su sami žarili i palili ovom zemljom, pa između ostalog i tih 500.000 radnih mesta izgubili. Dakle, da vode računa od koga štite i da vode računa o tome u koje vreme štite. Sve ostalo, ako je način da neko bude sam sebi bitan i važan, nije sporno, nek izazove repliku još koji put, mi ćemo dva minuta umeti da iskoristimo kao što umemo. Ako u tome ne prepoznaje lični problem ili porive koji se mogu svesti na politički mazohizam, ja u motive neću da ulazim, ali nek znaju da neće zbog toga proći bolje i neće zbog toga njihov sram biti manji. Hvala lepo.
Nije sporno samo pominjanje SNS, naših članova i predstavnika na svaki mogući amandman i u svakoj mogućoj prilici. Problem je kad se to dešava na ovako siledžijski način kao što smo to čuli ponovo i malopre.

Dve stvari treba navesti ovde. Prvo, da očigledno onaj koji je jednom ustanovio modele ponašanja klasičnog siledžije izgleda da nije u stanju da funkcioniše drugačije. Ne znam kako drugačije ovo da shvatim. Dakle, na sve do sada rečeno, on je našao za shodno da odgovori tako što će ponovo verbalno da napadne ženu, koja pri tom uopšte nije tu, koja se njim nije bavila celog božjeg dana. Odakle mu taj čudan poriv? Odakle mu takav zaključak, apsolutno ne shvatam, osim na način na koji sam upravo iskazao. Čovek ima konstantnu potrebu da se obračunava sa ženama, da pokazuje na njima koliko je jak i bitan, i onomad kada je fizički nasrtao u RIK-u. Tako je, čudite se, i ja se čudim, svi se čudimo zbog ovakvog ponašanja. I onda kada se takođe verbalno iživljavao nad ženama ovde, uključujući i predsednicu Narodne skupštine, učinio je to i danas, i onomad kada je organizovao 200 huligana, pa se njihovo slavno okupljanje završilo kako? Nokautiranjem žene, pesnicom u lice do potresa mozga. Te vrste ponašanja neki očigledno nikad neće moći da prevaziđu i nadmaše.

Druga stvar, da na ovaj način privlači pažnju očigledno je rezultat samo toga što su ga otkačili i oni od kojih se nečemu nadao za naredne izbore u Beogradu. To je moj zaključak, na osnovu ovog ponašanja i ovakvog postupanja, njega su izgleda zaboravili svi.

Još jedna pouka za sve koji ovo gledaju mogla bi biti da vide na primeru ovoga koji je ovo maločas uradio kako završava politička starleta kojoj se nije isplatio dolazak u Beograd, koju su otkačili sponzori.

Završavam sa time, gospodine predsedavajući. Ona mora da završi kao hostesa u motelu „Zlatiborac“.