Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala lepo.

Jeste, baš ta stranka, naravno mislim na žuto preduzeće na staroj adresi, ali koje više nije na staroj adresi, nema nikakve veze sa godinom 2003, 2005, 2007, 2009, godinama o kojima sam ja pričao malopre. Kada sam govorio o licemerju, pa, na to mislim. Koja Vlada Aleksandra Vučića ima veze sa 2003, 2005, 2007. i 2009. godinom? Hajde da se bavimo stvarima ozbiljno.

Kažemo – štetne stvari bivšeg režima, mi smo napravili deset puta gorim. Da li je to tako? Pa, evo, neka zaključi svaki građanin Srbije. Da li smo danas, na primer, mi ostavili pet miliona ljudi bez posla? Evo, to bi morala da bude istina da bi važila teza da smo mi deset puta gori. Oni su ostavili 500 hiljada ljudi bez posla, a mi bi danas morali da ostavimo bez posla pet miliona, da bi to bilo deset puta gore.

Hajde da se malo uozbiljimo. Dakle, priča je bila malopre, kažu – njihova je politika pobedila i danas je prihvaćeno sve to što predstavlja tu neku njihovu politiku. Šta vam je dokaz da nije? Pa, na primer, dokaz je to da vi danas nemate nijednog ministra, predstavnika Vlade, naše stranke, kako god hoćete, koji može da se, recimo, nastani negde u centralnoj gradskoj opštini, da tamo kupi zemljište za milion i po od poslaničke ili ministarske plate, da investira još stotine hiljada u izgradnju zgrade, da tu postane suvlasnik u 190 metara kvadratnih, i na sve te stotine hiljada još dodatno da stavi stotine hiljada evra na štednju, a da reč jednu ne može da kaže odakle mu to.

Vidite, pošto se to danas ne dešava, to vam je siguran dokaz da nije politika žutog preduzeća pobedila. Toga danas nema. Pobedio je ozbiljan, odgovoran odnos prema ovoj zemlji i njenim građanima. Ako ne verujete meni, pitajte građane šta misle. Završiće se opet na nivou odgovora – razumeju vas na oko dva posto, a i to će uskoro da bude previše. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Na temu onoga poziva da se nauči nešto novo ili mogućnosti da se to učini, gospodine ministre, taj koji vam je to preporučio, taj je zaista imao šta da kaže na tu temu i moglo je što šta da se nauči, da se taj čovek malo pažljivije prati. Na primer, moglo se naučiti nešto korisno i zanimljivo iz istorije, ne znam da li ste znali, ali on tvrdi da je za vreme Drugog svetskog rata u Nemačkoj bio neo-nacistički režim, to je vrlo zanimljiva stvar i to bi mogli da naučimo i da usvojimo svi zajedno.

Da smo ga pažljivije slušali i to ozbiljno shvatili mogli bismo i razumeti zašto počinje svoje izlaganje rečima da su protiv ovakvog predloga zakona. Objasnio je on to svojevremeno. Rekao je da je „žuto preduzeće“ po njegovom viđanju smatram da je stručan i da zna šta tvrdi, uvek principialno protiv onoga što je korisno za građane Srbije, a nikada neće biti „apriori“ ni za ni protiv onoga što je za građane Srbije štetno.

Dakle, oni su principialno na stajalištu da su protiv onoga što je korisno. Na primer, i protiv ovakvog zakona. Da li će biti za ili protiv nečega što šteti to će još da vide i da razmisle.

Ono što su nam pokazali, nažalost, govori da kada razmisle, po pravilu se drže onih stvari koje su za državu štetne.

Što se tiče pitanja obećanja, odnosno rezultata, upravo po njima građani formiraju neko svoje mišljenje, upravo na osnovu njih građani formiraju mere svakog od nas, pa one koje su napravili katastrofu u državnim finansijama, one koje su lično odgovorni za stotine hiljada izgubljenih radnih mesta, mere sa nekih 2 – 3%, kada se skupe na gomilu, da ako bude dvocifreno, mislim da je to previše i preambiciozno danas. Od takvih, gospodine ministre, u pravu ste, izbore gubili niste, sve dok su građani mudri i dok cene po rezultatima, od takvih izgubiti bilo šta apsolutno je nemoguće. Hvala vam.
Razumem da nekome baš teško pada što, recimo, Aleksandra Vučića vole u svakom gradu u Srbiji. Razumem da ne može da živi sa tim, da mu apsolutno nije jasno upravo iz razloga što je tu gde jeste. To je dokaz da mu one stvari koje su građanima Srbije potpuno jasne, njemu nisu.

Da ga boli, to je uredu, ali da se brani tako nespretno, pa da kaže kao neki kontra argument, šta li već, imamo mi odličnog predstavnika u jednoj lokalnoj samoupravi? Gde ubode baš onu u kojoj se, par ekselans, prikazuje kako se neko neodgovorno ponaša upravo prema investitorima, koje na sva usta pokušavaju da oteraju, nagrde, nacrne?

Znači, pričalo se danas da li je neko lud da u nešto veruje. Šta je luckastije, da se tako izrazim, da li verovati da takvu kampanju protiv investitora vode zato što smatraju da će time smanjiti dobar rezultat koji se postiže danas upravo u broju otvorenih radnik mesta ili se nadaju da će tako smanjiti onu bruku i sramotu, onu bedu koju su ostavili iza sebe, pustoš pravu sa stotinama hiljada izgubljenih radnik mesta? Da li misle da će takvim neodgovornim ponašanjem prema investitorima, prema kompanijama koje dolaze ovde i koje znače našim građanima postići bilo šta pozitivno za sebe same? Potpuno pogrešno, potpuno promašeno, tragično i sebično, dame i gospodo, i onda baš lociraju sopstvenog predstavnika u lokalnoj samoupravi koji se trudi kako zna i ume da sabotira dolazak stranog investitora, toliko sebično da i ne razmišlja koliko bi to značilo građanima onog mesta o kom se on stara, toliko sebično jer se nada da će ih tako i dalje držati u šaci, ucenjivati za sitan novac, nekoga za dnevnicu, za hiljadu, nekoga za dve hiljade dinara i na taj način čuvati sebi vlast. Taj sebičluk, taj javašluk i ta neodgovornost slika su i prilika onoga kako su nekada, nažalost, vodili celu Srbiju. Nekada, nažalost, ali od danas pa nadalje nikada više, budite uvereni. Hvala lepo.
Nema hrabrosti i prilike da se odgovori, je li? Pa, eto, odgovorio je kako je znao i umeo, taj koga to pitanje posebno zanima. A hrabrosti, koliko hrabrosti treba, dame i gospodo, da se ne obrušite na nekoga ko je slabiji ili ko nije u prilici da odgovori, a da vam meta bude desetogodišnjak? Koliko hrabrosti treba da se obrušite na desetogodišnjaka koji je pri tom i migrant, koji ni za šta kriv nije, što je napustio svoje rodno mesto u Avganistanu, što ga je put, eto, naveo u Srbiju?

Koliko hrabrosti treba da se obrušite na to dete koje je bilo dobar drug, dobar čovek, kako to izgleda danas na ovoj planeti samo još deca jesu, pa je uz to što ima raskošan talenat za crtanje, napravilo izložbu lepih crteža, svojih crteža da pomogne drugu, dečaku koji je iz Srbije i time, naravno, dobilo i medijsku pažnju? Činjenica da je zbog te medijske pažnje bio u prilici da upozna Aleksandra Vučića, nekome je velikom hrabrom, izgleda, bila dovoljna da se sa omalovažavanjem odnosi prema tom desetogodišnjem dečaku. Jel to odnos prema onima koji su dovoljno snažni da nam odgovore, imaju prilike? Jel to junaštvo, jel to čojstvo? Hoće li takvim primerima da nas uče tim pojavama? Ništa više na temu hrabrosti na ovo ne treba da se doda.

Što se tiče fotografija koje se drže po kućama, onaj ko sebi dozvoli taj nivo niskosti i nečoveštva može, što se mene lično tiče, da drži u svojoj kući čiju god hoće fotografiju, ali u jednu stvar sam siguran, ogledala je iz te kuće uklonio. Sraman prizor iz ogledala ne bi mogao da izdrži. Hvala.
Hvala lepo.

Dame i gospodo, kao što i obično radimo, želeo bih na samom kraju najpre da se zahvalim kolegama iz poslaničke grupe SNS i kolegama iz parlamentarne većine koji su izrazili podršku Predlogu zakona.

Kao što smo i najavili početkom ove rasprave juče, i dalje to važi, potpuno je jasno kao i onda, ovo je izuzetno dobar Predlog zakona, predlog koji omogućava da mi dobre stvari postignemo istovremeno na dva mesta i kada je reč o zaštiti interesa naših građana poljoprivrednih proizvođača i kada je reč o strateškom kretanju Republike Srbije u pravcu članstva u EU. To je nesporno, da tu nikakvih kontra argumenata, ili kako god to želite da nazovete, nema. S druge strane više nego jasno, evo, pokazalo se to i u ovim završnim rečima koje smo podelili maločas.

U vezi sa tim, kao što to i inače radimo i par komentara s naše strane. To da neko ko je do te mere dozvolio sebi da deluje karikaturalno da započne svoje visoko cenjeno izlaganje rečima – evo, šta radi zli režim, sada je dozvolio još gorim strancima da nam kupuju zemlju, a to do danas nije bilo moguće. Pa, onda tri minuta priča o koje čemu drugom, potpuno zaboravi šta je prvo rekao i onda završi. Inače, zli stranci kupuju već godinama i to ste im vi omogućili.

Dakle, to je dovoljan pokazatelj koliko taj neko nema ništa da kaže, odnosno kolik zna šta priča, ili ti ne zna. Tako da to da komentarišem previše neću, ni to da ne zna ko je sve iz bivšeg režima osuđen prvostepeno, ko pravosnažno, ko se trenutno nalazi na robiji zbog svojih nedela. Pričamo mu stalno, nije sporno, ponovićemo još koji put i imena tih predsednika opština i najvećih tajkuna i bivših ministara. Ništa nek se ne brine oko toga.

To kakva je razlika između nas i bivšeg režima može nekog da pita slobodno ako mu nije jasno. Ali, da se razumemo, ne može onaj ko se javno pohvali pre neki dan u propagandnom programu jednog čuvenog tabloida, prvaka žute štampe u Srbiji, da između njega i Tadićevog Jeremića, nema citiram – nikakve razlike u nacionalnom i patriotskom smislu. Taj koji tako nešto kaže za sebe nas da pita za bilo kakvu razliku, nemojte da ste smešni. I, kada priča o procentima dežurni lakej DOS-a, znate već ko je, i kada priča o procentima u bilo kom smislu, to da nema pojma šta priča, ne moram da mu kažem ja, reklo mu je 98% građana koji su izašli na izbore.

Što se tiče onoga koji je očigledno promašio sednicu pa ne zna da danas uopšte ne pričamo o zakupu, već o SSP-u i drugim temama, to je njegova stvar. Ali, kada priča da ne postoji tržište za naše maline, kada bude rešio da li jeste konačno ili nije konačno za Evropu, možda budemo i razmenili koju reč na temu da se, pa baš te maline, recimo 30-ak posto iz Srbije proda u Nemačkoj, 30-ak se proda u Francuskoj, pa idu zemlje Beneluksa, da je zaštita dobrih interesa naših proizvođača upravo evropski put. On to ne zna i ne razume.

Na samom kraju, oni koji su rekli maločas da su na SSP i kako su ga ispregovarali, alal vera, koliko juče pred direktnim pitanjem novinara taj isti se snebivao i govorio kakav SSP nemam ja ništa sa tim.

Dijalog, naravno, može, ali da se počne od sebe. Kada se pozove na dijalog o novoj Vladi da se odazove, kada se pozove na dijalog o KiM, da se odazove, a ne da se izmišljaju besmislene isprike i da se na naš poziv da se vodi dijalog odgovara rečima – zli režim. Zamislite tu monstruoznu rečenicu, ubija našu decu. To se tako ne radi i tako se ne ponaša ako govorimo ozbiljno.

Na ono teatralno pokazivanje saziva za ovu sednicu i predloga zakona, i to je izgleda bio najdrastičniji primer nečega spornog u ovom predlogu, gospodine ministre, sećate se, to je koleginica uradila juče kaže – niste ovde naveli član 85. Ustava kao obrazloženje, i to tako ne sme da piše.

Ono što piše potpuno je tačno i da je utemeljeno na Ustavu i to je potpuno tačno. Ali, SSP kakav je ispregovaran u ime Srbije neodgovorno i neozbiljno, a pokazivali smo ga i čitali i što je njihov fenomenalni rezultata, e, to tako ne sme da piše ako će neko da se stara o Srbiji na valjan i ispravan način. Starale su se tada štetočine, ali na dobru sreću Srbije, to je poslednja rečenica gospodine predsedavajući, njihovo je prošlo. Danas se o ovoj zemlji brine neko ko tu iskreno voli i ko ume za nju da napravi rezultat. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.

Da, vidim da se čudite, gospodine ministre, šta ste čuli. Gomilu besmislica ste čuli, istih onih koje mi slušamo ovde na svakoj sednici, a od strane onoga koji očigledno preživljava izvesnu krizu jer već par nedelja nije nikakvu repliku izazvao, pa je morao danas.

Želeo sam da iskoristim priliku da uputim par čestitki tom licu. Inače, ako se pitate ko, zna se ko. Reč je dežurnom dosovskom lakeju u ovoj Skupštini ovde. Dakle, par čestitki. Prvo da čestitam što je uspeo danas da sve onako nadahnuto, pominjući oca i majku, pomene i jednog bivšeg predsednika države, a poznatog manekena i stranku žutog preduzeća. Čestitam jer nas je naveo na pravi put, pominjući svog političkog oca i svoju političku majku, one koji su ga politički i stvorili. On nas je sve zajedno podsetio danas, i nas i narod koji ovo gleda, da je onog momenta kada je rešio da se sa njima javno grli i ljubi, sećate se, u onim svečanim belim košuljama, kada se sa njima onako lepo izgrlio, on je prigrlio i sve njihove dobre rezultate i sve one stvari na koje su oni ponosni, pa između ostalog i tako ispregovaran SSP 2008. godine, pa između ostalog i kupovinu tih oranica od strane tajkuna o kojima se danas govorilo, pa između ostalog i njihov odnos i prema Kosovu i Metohiji, ali i suverenitetu ove države u bilo kom smislu. Danas on stoji sa njima ponovo rame uz rame, sa bivšim predsednikom, a čuvenim manekenom i strankom žutog preduzeća. Danas je on zajedno sa njima protiv ovog predloga zakona. Protiv čega, da razumeju građani Srbije? Protiv mera koje služe za to da se interes građana ove zemlje zaštiti. Kao što su uvek bili na strani štete ove države i ovog naroda, tako su i danas svi zajedno, bez apsolutno ikakve razlike. Hvala vam lepo.
Hvala gospodine predsedavajući.

Pa, zbog pitanja šta je radila Vlada Aleksandra Vučića u nekoliko navrata sa sve dramatičnim apelom da se ne merimo s Poljskom i drugim zemljama, a čuo sam i vaš komentar gospodine ministre i tu ste potpuno u pravu. Mnogo toga kontradiktornog mi čujemo ovde. I danas, ali ne samo danas.

Između ostalog i pozive da oni koji su navodno na rečima, u teoriji samo, proevropski, a od tih poziva čujemo da ne treba da uradimo ono što je naš međunarodni sporazum, obaveza, upravo u kontekstu tih evropskih integracija do kojih je nekima kao stalo, ali nisu baš do kraja sigurni. Ako danas nastupaju sa tezom – ne služi ovaj zakon ničemu, jer ovde niko neće doći? Kada smo se toga setili? Kako se ne setismo toga u onim silnim mesecima iza nas kada su upravo ti ljudi, narod u Srbiji plašili? Plašili su pričama – jao, sada kada bude liberalizacija pa kada nagrnu svi, upropastiće sve živo, a ova štetočinska vlada, tada Vlada Aleksandra Vučića ne radi ništa da vas spase. Naravno, licemerno i podlo kako samo umeju, prebacuju ono što su sami zamesili drugima, a danas možda im deluje da su ipak i previše neozbiljno zvučali, pa priču menjaju.

Šta su radile te vlade Aleksandra Vučića? Na primer, na temu onih IPARD fondova, jel jesu ili nisu, tu je ministar da me ispravi ako grešim, radile na tome da se ispune tehnički uslovi i da je pre desetak dana došla vest da je ispunjen i četvrti, sada imamo nezavisnu reviziju i sada ćemo mi ispuniti mogućnost, ispuniti uslov da konkurišemo za 175 miliona upravo u sferi o kojoj danas pričamo, zahvaljujući naporima te vlade za koje se neko pita koji su, jel ta vlada radila na problemu navodnjavanja, evo recimo kroz programe Abu Dabi fond? Jesmo pre pet dana dobili zvanično sa pokrajinskog nivoa informaciju, počela je implementacija sistema i 50 hiljada hektara mi ćemo kroz 14 sistema rešiti. Jel su te Vlade radile domaćinski, pa zahvaljujući nekom plusu koje su napravile u klasi stekle mogućnost da se bave projektima za novu tranšu of šor kredita?

Jesu li te vlade radile na evropskim integracijama ozbiljno i implementirale standarde, pa da se poredimo i sa Poljskom i sa drugim uspešnim zemljama, da budemo deo sveta, a ne DOS Palanka kako su neki rekli. Hvala.
Član 103. stav 8.

Klasična zloupotreba prava na reklamiranje Poslovnika. Dakle, vi ste sami, gospodine predsedavajući, primetili da član koji je pomenula gospođa Jovanović nikakve veze nema, ali nikakve veze nema ni sa onim što se u sali dešava, ni sa onim što ona priča. Potpuno je besmisleno, dečije ponašanje, da neko kaže broj koji mu padne na pamet, da uopšte ne zna na šta se odnosi, na koji član se odnosi, čisto da bi ustao i počeo da priča. To je potpuno besmisleno. Kada se tako nešto desi, minimum minimuma koji treba da uradi onaj ko predsedava, to je da primeni član 103. stav 8, o kome ja pričam sada, u svakoj prilici, u svakoj situaciji, i nema nikakve veze sa tim koliko se neko oseća povređeno i sa koliko želje i žara skače da bi iskoristio priliku da u dva minuta nešto priča.

Može nekoga da boli, slobodno do mile volje, činjenica da je sam citiran kako priča kako podržava evropske integracije, ali ne daje mu za pravo da lupi bilo koji član i da priča dva minuta. Može neko, gospodine predsedavajući, da se oseća koliko god želi uvređeno i povređeno zbog toga što mu je šef poslaničke grupe osramoćen pred celom Srbijom, činjenicom da je uhvaćen u laži, ali ne može tako da se ponaša. Može neko koliko god želi da se oseća kivno i besno zbog činjenice da svaki put kada Aleksandar Martinović reaguje na nečije izlaganje, taj na čije izlaganje reaguje ispadne potpuno smešan, ali ne može tako da se ponaša, gospodine predsedavajući. Kad sebi da za pravo da se ponaša na taj način, vaša je obaveza da kažete – vidite ovako, postoji tu neki Poslovnik, možda vam je teško da ga pročitate, možda vam je teško da ga razumete, nije važno, ali on postoji i moramo da radimo u skladu sa njim. Onda član 103. tog Poslovnika, pa stav 8. tog člana 103. kaže – dva minuta za dalju raspravu se oduzima. Nelagoda i bes koji osećaju neka im ostane trajno, to nije važno. U tih dva minuta ili nešto više, činjenica da su uhvaćeni u laži i u priznanjima danas, ona će ostati do veka. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SNS podržava predložene izmene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a to smo u toku današnje rasprave već istakli i koristim priliku da to kažem ponovo.

Podržavamo predlog zato što ovim predlogom, na zaista odličan način, mi postižemo dve dobre stvari istovremeno i tu nema nikakvih dilema i tu nema nikakvog biranja između ovoga i onoga i jedne ili druge stvari.

Mi zaista i jedno i drugo dobro i korisno za ovu državu i za njene građane postižemo u isto vreme.

Prva stvar, ispunjavamo svoju međunarodnu obavezu, a pričalo se o tome danas dosta, a biće priče i narednih dana, sigurno, obavezu koja proističe iz sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju evropskih zajednica i njihovih država članica sa jedne, te Republike Srbije sa druge strane. Odgovorno ponašanje države podrazumeva poštovanje tih međunarodnih obaveza i u pravo suprotno od onoga što su nam sugerisali snažno mnogi sa suprotne strane sale i mnogi koji nisu ni u sali ni u zemlji.

Dobro, bio je avgust mesec i provodilo se, što se kaže od Briona do Libana, a neki su čujem i dalje tamo, brinu se za radnička prava i opšte stanje u zemlji sa egzotičnih plaža, ali ajde sada da se malo radi. Sugerisali su nam da ne treba da se poštuju te obaveze koje proističu iz međunarodnih sporazuma, koristili čak izraze poput „banana države“, „diletantski“ itd.

Vidite, upravo to bi moglo da se kaže za one koji te međunarodne obaveze ne razumeju i ne poštuju. Mi ih razumemo i poštujemo i na ovaj način ispunjavamo kroz predlog poput današnjeg.

S druge strane, vodi se računa o nečemu što je elementarni interes građana ove zemlje na šta se strašno pozivaju oni koji nikako na rečima ne podržavaju evropske integracije, nikako ali opet samo na rečima ne smatraju da je bilo šta što ima veze sa Srbijom i Evropom u isto vreme za ovu zemlju korisno.

Vidite, te mere zaštite, koje se odnose na uvođenje obaveza za nekoga ko nije državljanin Srbije, a ima nameru da poseduje kao fizičko lice poljoprivredno zemljište koje proističe iz privatne svojine, uvođenje određenih uslova koji moraju da budu ispunjeni kao obavezujući uslovi jeste određena mere zaštite. I da, mi i to postižemo ovim predlogom.

Da je Predlog dovoljan dokaz je i tok rasprave. Mogu već sada da kažem sa velikom sigurnošću mi ćemo podržati ovaj zakon i mi ćemo za njega glasati, nakon što se završi rasprava u pojedinostima jer je postalo više nego jasno što možemo da čujemo, odnosno šta ne možemo da čujemo kao bilo kakvu kontra-argumentaciju.

Bilo je poprilično zabavno gledati kako se natežu iz petnih žila, pojedini da objasne jesu za evropske integracije ali nisu za to da se ispunjavaju obaveze u tom smislu ili da jesu za to da se zaštite građani Srbije, ali nisu za to da se usvoji zakon koji upravo treba da sprovede tu zaštitu.

Više nego zabavno gledati kako se određeni upletu kao pile u kučinu, pokušavaju da izvuku zaključak, a toga nema, niti ga uopšte može biti kada se na taj način postupa. Ali, zbog građana koji ovo gledaju, da se mi razumemo, naš primerni interes uvek je na prvom mestu interes Srbije i u tom smislu interes Srbije jeste i da nastavi svoje evropske integracije i da zaštiti građane Srbije kada se taj interes postigne istovremeno na dva koloseka, to je samo dvostruko dobro. Ko to ne razume može samo da nastavi da pokušava da pronađe odgovarajuće obrazloženje zašto je protiv, ali neće ga naći, videlo se to danas.

Čuli su se danas razni komentari. Komentari na primer – da li se može staviti na teret parlamentarnoj većini, pre svega SNS u njoj, da li se može staviti na teret Vladi Srbije, da li se može staviti na teret predsedniku države Aleksandru Vučiću, sve ono što nije dobro, „de fakto“ u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji pridruživanja?

Dakle, mi poštujemo Sporazum, mi se ozbiljno odnosimo prema svojim obavezama, ali ne, to nije razlog da mi ne kažemo – ljudi, nije to sve bilo sjajno, bilo je tu ozbiljnih problema. I ti ozbiljni problemi se odnose na pitanje kako je taj Sporazum ispregovaran, tada kada je 2008. godine pregovaran i u kom je to obliku potpisan od strane onih kojima se tada žurilo da naprave nešto što će biti dovoljno zvučni rezultat u predizbornom periodu, pa su u toj žurbi zaboravili što šta između ostalog i one odredbe kojima bi se nazivale zaštitnim klauzulama i koje bi omogućile da se ispune želje svima onima sa druge strane koji su na dugačko i na široko pričali – kako je mogla Hrvatska da odloži primenu kada je reč o pravu na posedovanje poljoprivrednog zemljišta? Kako je mogla Slovačka? Kako je mogla Poljska? Zato što su oni imali neke ljude koji su taj Sporazum pregovarali ozbiljno, a mi smo imali dosovsku bulumentu u to vreme.

Na veliku žalost Srbije mi smo imali potpune političke amatere, koji nisu nešto što su uradili svi ostali mogli da učine, nisu našli za shodno, koliko su znali, ili koliko su umeli, to je dovoljan pokazatelj.

Čulo se pitanje – što se ne postupi kao što je učinila Hrvatska? Evo jedan pogled je dovoljan na sadržaj tog Sporazuma kako ga je formirala i potpisala Hrvatska ili sa druge strane Sporazuma kako ga je tada 2008. godine formirala i potpisala Srbija, odnosno njeno ime Božidar Đelić, čuvenim zlatnim penkalom, kojim se verovatno i danas hvali. Čini mi se da je rekao da u životu neće oprati ruku kojom je to penkalo držao.

Kada pogledate član kojim se definiše upravo ovo pitanje, pitanjem kojim se mi danas bavimo kroz ovaj zakon, vi u Sporazumu Srbije vidite rečenicu – postupanju na snagu ovog Sporazuma, Srbija će da dopusti državljanima članica EU da stiču svojinu nad nepokretnostima u Srbiji uz potpunu i celishodnu primenu postojećih postupaka. Nema ništa dalje u ovoj rečenici. Počinje sledeća koja govori o četiri godine pripreme odgovarajućeg pravnog okvira.

Pogledajte isti član, ne isti redni broj ali član sadržajno isti kod Hrvatske i tamo vidite da se ne završava rečenica na istom mestu, već ima i neki dodatak. Kaže – primenu postojećeg postupaka, osim za područja i pitanja navedeno dodatku sedam, a onda nađete šta je dodatak sedam, a tamo kaže – izuzetna područja su poljoprivredna zemljišta u skladu sa Zakonom o područjima zaštićena Zakonom o zaštiti prirode.

Kada se to ugradi u Sporazum onda može kada isteknu i četiri godine od momenta stupanja na snagu razgovara sa Briselom, pa da se kaže - mi smo tamo ostavili prosto da razgovaramo, hajde to sada da uradimo, pa se dobije neki dodatni broj godina. Kada se uradi diletanski štetočinski, kao što je učinjeno 2008. godine, na još jednu veliku žalost građana Srbije u našem slučaju bude drugačije, ali vremena se menjaju. Dođe neko da stara o državi kome je do interesa građana zaista stalo i ko to ume da ostvari, pa na primer formira predlog poput ovoga koji mi imamo pred sobom danas.

Šta je „de fakto“ posledica usvajanje ovakvog zakona? Da ćemo mi te posledice oko kojih još ne mogu da se dogovore, jer su opšta katastrofa ili nisu ništa bitno. Danas, jedni te isti ljudi pričaju obe stvari u isto vreme. O tome ćemo posebno da razgovaramo, da će te posledice kakve god bile da nastupaju za 10 godina od danas usvajanjem zakona.

Dakle, počinju da teku rokovi od danas stupanja na snagu zakona, pa tamo neki uslov, pričamo opet o tim merama zaštite, da neko ako nije državljanin Srbije, mora da bude 10 godina stalno nastanjen u jedinici lokalne samouprave u koju hoće da obavi pravni posao, da se bavi tri godine obradom tog zemljišta koji je predmet posla, da se 10 godina nalazi u statusu, bez prekida registrovanog za bavljenje određenom delatnošću, da poseduje i mašine i određenu opremu, dakle sve to se meri nekim vremenskim okvirima, piše u našem Predlogu zakona koliko od momenta stupanja na snagu. Deset godina gde god vidite brojaće se od tog dana.

To je ujedno odgovorno pitanje – zašto mi ovo radimo danas? Pa, kada je bolji trenutak? Trebali smo pre četiri godine, pa da se u praksi svede od momenta stupanja na snagu šest, jer smo četiri već iskoristili. Gde je tu bilo kakva logika? Pravi trenutak jeste sada. Pravo rešenje jeste ovo. Ovo rešenje primenjuju zemlje članice, mnogi od njih u različitim oblicima i sa listom kraćim rokovima. Ali ono suštinski jeste poznato i ne bi smelo da bude sporno, činjenica da mi do danas nismo dobili nijedan negativni komentar od strane naših partnera iz Brisela na ovaj predlog. Mislim da je to dovoljno.

Sada, oni koji nisu, očigledno ni čitali Sporazum o stabilizaciji pridruživanju, to se vidi na osnovu onih nemuštih pokušaja da se citira član 135, koji nisu čitali ni Predlog zakona to se videlo po tome šta su imali da kažu na temu restitucije i ovog zakona, u ostalom nisu ni čitali ta evropska rešenja koja komentarišu, jer da jesu ne bi rekli za Mađarsku i njen zakon ono što su rekli danas, oko jedne stvari se slažu, nije važno iz kog razloga, bitno je da su protiv zakona i to su protiv zakona zajedno sa svima onima koji dele vrednosti.

Kakve vrednosti? Razgovaraće se i o tome u narednom periodu sigurno, evropske znamo da nisu. Izgleda da su odavno zamenjene za uličarske vrednosti, odnosno za nekakva nadanja da će se politička sreća ili kakva već sreća za određene pronaći kroz ulične aktivnosti i osvajanje vlasti na ulici.

To nije nikakva evropska vrednost, a biće da tamo i nema više interesovanja za bilo šta evropsko ili bilo kakvu vrednost sem borbe za vlast, pa i za ulicu. LJudi koji snose neposrednu odgovornost i za to što se ticalo SSP-a i za njegovu jednostranu primenu, što niko nije tražio, a što se opet činilo i iz čega postoji određena šteta, to imamo pravo da kažemo, pokušavali su i pokušavaju sve nevolje koje su se dogodile njihovom zaslugom prebace na Vlade koje su ovu Srbiju vodile od 2012. godine na ovamo.

Zašto? Mislim da je dovoljno objašnjeno u jednoj velikoj misli, nedavno publikovanog čoveka koji pripada političkom savetu. Da li matičnom žutom preduzeću ili neke njegove varijante, to više ne mogu ni ja da ispratim, ali ta misao glasi – nije važno šta je tačno, važno je šta je percepcija, pa zbog toga i ne čudi što se ponašaju tako kako se ponašaju, na šta su izgleda navikli i za šta, izgleda nisu u stanju da pružaju išta bolje.

Dakle, nije važno za šta je ko kriv ili zaslužan, važno je kakav je utisak uspeo da stvori, pa i onaj koji je 2003, 2005, 2007, 2009. godine dobio priliku da se stara o ovoj zemlji i tada dozvolio da se, recimo, ti neki tajkuni ili, još interesantnije, strani vlasnici kroz domaća pravna lica nađu u poziciji da poseduju zemlju. Danas se na to strašno žale, danas ga to teško pogađa i danas sa tim ne može da živi, a lično snosi odgovornost ili zaslugu, kako god hoćete, ali šta god da je, onda mu smetalo nije, danas mu smeta strašno i pokušava da zaboravi kakva je njegova lična uloga u svemu tome. Tako se ponašaju neodgovorni ljudi.

S druge strane, oni kojima je do zemlje zaista stalo ponašaju se odgovorno i pronalaze rešenje. Pronalaze rešenje, na primer, kao što je ovaj Predlog zakona za koji neće moći da pronađe ama baš ništa sporno koliko god mi pričali ovde u načelu sutra ili u pojedinostima u ponedeljak, kada god želite. Ponaša se odgovorno onaj koji se stara o redu i miru, o prilikama u zemlji, ko ne pokušava da izaziva paniku, ko je te dežurne kritičare svega i svačega, željne panike, željne nemira i nereda upozoravao još 2016. godine.

Nemojte plašiti građane Srbije. Niti će ko zemlju da odnese sa sobom, niti mi smo mi bili korektan i solidan partner ukoliko bismo svoje obaveze izbegavali. Govorio, upozoravao, nije vredelo.

Posledice, naravno, uvek postoje. Kad nema drugih i težih, a dobro je kad ih nema, je li, politički i zbog toga što su takav odnos prema zemlji pokazivali i zbog toga što su tako uspešni u svom poslu bili, oni danas imaju blistavih, kako ko, neko 1,4%, a neko 2,29%, a kad pomene KiM, to je verovatno zato što je tamo još manje, 2,1%, neki 5%, dakle manje od procenta po uloženom milionu evra na izborima itd, itd. Sve sami fenomenalni rezultati, zasluženi dabome.

Na samom kraju, mi ćemo da pričamo i sutra i opet u pojedinostima šta je tu dobro i korisno kad je reč o evropskim integracijama za našu zemlju i naš narod. Ima toga dovoljno. Ali, pošto se postavilo pitanje, što je izvan konteksta evropskih integracija, neposredno dobro uz mere zaštite koje predlažemo danas, za naše građane još jedan možda za slušaoce zanimljiv podatak. U studiji koja je izgrađena od stane GIZ-a i Vlade Srbije, odnosno tadašnje Kancelarije za evropske integracije, razmatrani su scenariji, taj tekst može da se nađe, različiti mogući scenariji kako da se reši ovo pitanje prava na vlasništvo kada je reč o poljoprivrednom zemljištu i za svaki od scenarija koji su postojali kao modeli zaključeno je sledeće - koristi su nesporne, veća produktivnost, veći izvoz i veća cena zemljšta. Dakle, biće tu možda i konsekvenci na dostupnost, ali ove tri stvari će sigurno ići u plus. Zavisno od izabranog scenarija, većom ili manjom dinamikom, odnosno intenzitetom, ali će biti plus.

Ovaj Predlog zakona, kad ga uporedite sa analiziranim scenarijima, predstavlja izbor ponajboljeg iz svake od razmatranih varijanti. To su, dakle, neposredne koristi za naše građane. Onaj ko se odgovorno stara o dodeljenom mu poslu vodi se tim koristima, vodi se analizama, brojevima, rezultatima, empirijskim podacima i ono što neki sa druge strane sale nikada neće moći da shvate, interesom Srbije, jer je ona najvažnija. Hvala vam lepo.
Hvala gospođo predsednice.

Jeste, neobično je. Znači, gospodine ministre, razumem da ste vi zapanjeni, ali vidite sada, mislim da razumete sa čim se mi srećemo ovde na redovnoj bazi. Stalno se dešava, nije tu čovek ceo dan, ne sluša raspravu, ne zna šta smo već rekli, a da bez slušanja zna o čemu se radi previše očekujemo.

Dakle, šta smo sve razumeli da se ne razume sa druge strane. Na primer, čime se konkretno bavi ovaj zakon, na primer, razliku između fizičkih i pravnih lica, na primer razlike tek između vlasništva ili zakupa, toga smo se danas naslušali konfuzija na tu temu, na primer činjenica da kada se ratifikuje međunarodni sporazum postaje deo domaćeg prava, pa, na primer onda u našem pravnom sistemu bude negde taman ispod Ustava i onda je to obaveza. Nije samo potpuno amaterski i diletantski ignorisati međunarodnu obavezu, nego je isti takav odnos prema našim zakonima, odnosno našem pravnom sistemu, ne znam, nešto čime čovek koji je narodni poslanik stvarno da se pohvali ne može. E, sad kad to kaže lice koje samo sebe proglašava za budućeg glavnog edukatora svih opozicionih aktivista, mogu samo da kažem – mi smo mirni, pred nama su dobri dani. Mi, kao predstavnici parlamentarne većine nemamo za šta da brinemo, ako će takvi znalci da edukuju sve žive iz opozicije. Da pominje, i to sa velikom strašću i sa velikim žarom, Haradinaja i ekipu oko njega, čovek koji ih je u više navrata branio, za koje se lično zauzimao, e, da bi samo optužio svoju zemlju Srbiju, pa čak i ako to znači da je na strani tih i takvih, to nije ni za kakvo čuđenje.

Začudilo me, moram da priznam, njegovo višestruko pominjanje Tompsona. Dakle da se formira preduzeće u Srbiji po srpskim zakonima, a da iza njega stoji strani kapital, to postoji odavno. Pa, evo, Todorić je beše 2003. godine tako radio sa „Frikomom“, 2005. sa „Dijamantom“.

(Predsednik: Vreme.)

Poslednja rečenica, gospođo predsednice.

Možda nije suština u poreklu kapitala, nego u želji gospodina da mu Tompson dođe i peva na ispraćaju u vojsku.
Hvala lepo.

Šta je tu sve sporno i šta je tu sve čudno? Mi smo teme praktično samo načeli, mi o ovome možemo danima, toliko tu materijala ima. Činjenica na primer da neko sebe proglašava za nešto što šta evropskom, a nastupa onako kako smo imali prilike da čujemo baš malopre, pa to je u najmanju ruku čudno, naravno ukoliko je uopšte iskreno.

Kako beše, jel slobodan protok kapitala treba da bude neka evropska vrednost, jel tako, a onda postane sporno kada se tako nešto u praksi dešava. Hajde iz bilo koje zemlje, ne moramo da se držimo Hrvatske, mada još jednom razumem, neko ima potrebu da napravi odličnu žurku kada bude išao u vojsku, pa zbog toga pominje Tompsona danas, to sam razumeo, ali ne mora Hrvatska, bilo koja zemlja. To je granica šovinizma, da neko govori – ne dolazi u obzir nikako i biće sodoma i gomora, a ovamo je sa druge strane veliki Evropljanin. Koliko su veliki Evropljani još jednom pokazuje se na osnovu njihovih dela i njihovih reči. Nema tu ni E od evropskih vrednosti, to su odavno postale uličarske vrednosti, i kroz rečnik i kroz manire i kroz naviku neku tešku, neobjašnjivu nama bi da se uvek bude protiv sopstvene države, samo da bi se na taj način pokušalo profitirati.

To je dakle sve ono što nije evropsko i što govori da čovek koji sebe smatra nekim Evropljaninom nije iskren u tome, a koliki je kao patriota, mislim da i to najbolje vide naši građani. Ako ćemo da se merimo tim nekim kategorijama, recimo da bih ja mogao da kažem da je nivo patriotizma koji primećujem od strane onih koji uporno replike žele i izazivaju, otprilike tu negde da bi mogli da naprave zajednički izlet sa prijateljima Boška Pernara i sa onima koji su sa njima delili listu, pa da posete jedan interesantan spomenik u Jasenovcu ovih dana.
Hvala lepo.

Mada mi sad otprilike dođe da kažem – hvala i onome ko je repliku i izazvao, što je baš lepo pružio prostor da nastavim tamo gde sam malo prerano završio maločas.

Odličnom podrškom, razmenom podrške sa čovekom sa kojim sam razgovarao maločas, hvala što je potvrdio da sam bio potpuno u pravu kada sam govorio o tome da je nivo patriotizma ali i evropejstva između njih potpuno identičan, da tu nikakve razlike nema i da sam sa dobrim razlogom preporučio da možda zajednički naprave neki izlet, možda baš do jednog spomen područja u Jasenovcu, ima tamo nešto zanimljivo da se vidi.

(Gordana Čomić: Na šta ovo liči? Ovo nema smisla.)

E, sada, što se tiče, a objasniću sve tačno ako treba, a što se tiče tog patriotskog odnosa, ja sada citiram sledeće – da je čovek koji je inače šef udruženja, grupe, šta je već, onih koji vole da izazivaju replike sam rekao ne tako davno, ima sedam dana, da u žutom preduzeću ima puno patriota. Dakle, to je taj nivo, to je taj odnos. Da je sam rekao možda pet dana pre toga da između njega, odnosno njih i neuspešnog dosovskog kandidata Jeremića nema nikakve razlike, citiram – u nacionalnom i patriotskom smislu. Dakle, to je sve potpuno jednako po njihovom sopstvenom priznanju upravo kao i odnos prema evropskom. Da ja to ne bih sad evropsko objašnjavao na nivou nekih vrednosti, hajmo na nivou koji će sigurno razumeti, kada bude znao da mi kaže na primer koji je nivo subvencija stigao iz evropskih zemalja u Srbiju, koji je to procenat, koji je to broj radnih mesta, koji je to nivo, neka bude u apsolutnim vrednostima bespovratne pomoći, iz tog prostora stigao u Srbiju, možemo da pričamo dalje. Siguran sam da onaj koji suštinu ekonomije vidi u – naštampajmo para u tom i tom iznosu, kada bude te stvari saznao sam će sebi pružiti najbolje moguće odgovore na brojna pitanja. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Nisam ni očekivao da će moći da nauči gde se nalazi i šta je zapravo Narodna skupština, lice koje se opet onakvim rečima malopre obratilo i nama i javnosti koja ovo prati. Naravno, mislim na dežurnog lakeja, dosovskog režima koji jeste procedio pola rečenice nešto dosistički na samom početku, verovatno mu je teško da bilo šta pozitivno kaže ili zaključi na temu onog ugovora u Fijatu, koji je upravo jedan od divnih plodova tog dosovskog režima koji ga je uzgred bude i rečeno i politički stvorili i finansirali, i sa kojim se oni danas druži i politički sarađuje, da bilo šta kaže pozitivno o tome, a da posle prosipa buku i bes na račun ove Vlade, koja sa tim nikakve veze nema, nit luk jelo nit luk mirisala, i onih štrajkova koji su se dešavali.

I, strašno mi je žao, evo, srce mi se cepa što je taj dosovski lakej izgleda nezadovoljan činjenicom da je štrajk prekinut i da se dalje razgovara. Zajedno radnici i Vlada razgovaraju sa vlasnicima kompanije kako bi se našlo odgovarajuće rešenje. Da je time nezadovoljan to me ne čudi, ali me čudi, moram da vam priznam, da ovde sa mnogo kritike govori o prethodnom Zaštitniku građana, Saši Jankoviću, jel tako. Pa, kaže, nije zadovoljan njegovim stavom o Srebrenici, o Kosovu i Metohiji, može biti o Vojvodini. Postavlja se pitanje dame i gospodo, a zašto se onda sa tim čovekom grli i ljubi? Jel prigrlio i poljubio, i stavove Saše Jankovića o Srebrenici, i o genocidu tamo, jel prigrlio i poljubio u isto vreme, i stav Saše Jankovića, da je suverenost na Kosovu i Metohiji samo reč i ništa više, jel prigrlio i poljubio stavove separatista iz Vojvodine koji najgore govore i o Republici Srpskoj, a i o samoj Vojvodini, našoj autonomnoj pokrajini.

Ne očekujem da tu može da bude bilo kakve pameti, jer mi kada čujemo da se ovde postavlja pitanje agenata stranih interesa, a više je nego jasno da je reč o čoveku koji s jedne strane ne može da odluči da li služi interesima HOS-a koji dođu sa jedne strane ili interesima veliko-bugarskih nacionalista sa druge strane. Zašto očekivati bilo šta pametnije od toga na sumi, „nota bene“, dame i gospodo, mora da se odluči, i time završavam, gospodine predsedavajući, kada nam se obrati sledeći put, jel nastupa sa pozicije doskorašnjeg Pernara ili sa nove pozicije sadašnjeg Tute Bugarina. Hvala lepo.
Hvala još jednom.

Da, moralo je da se završi sa porukom o licemerju, o podlostima i tako dalje.

Nije se očekivalo bilo šta drugo, jer se svako češa tamo gde ga svrbi, pa i da pomene „pasija kola“. Ja stvarno ne znam na kakva kola mi možemo da teramo nekoga ko je sam sebi dodelio ulogu pudlice dosovskih kandidata i tog Jankovića koji pominjem malo pre, a i Vuka Jeremića i zato imam odlične primere.

Nije nam dao neki odgovore, samo nam je umesto njih ponudio potpuno izmaštane slike o tome da zamislite neko iz Srpske Napredne Stranke se izjasnio da podržava one ljude koji su direktno protiv suvereniteta Srbije i tu mislim na ove velike Bugarske nacionaliste.

Kog je to iz Srpske Napredne Stranke čuo da je to rekao? Nije nikoga. To je možda sanjao ili bi voleo da je sanjao, ali toga nema, žao mi je. Neka nam da odgovor nekom prilikom, ne mora sada, jer mi ne volimo da širimo raspravu mimo potrebe i dnevnog reda.

U kojim je granicama po njegovom stručnom mišljenju Republika Srbija? Da li u onim granicama koje zagovaraju velikobugarski nacionalisti ili u onim granicama koje zagovaraju velikohrvatski nacionalisti? Da li kada kaže da bi on pregovarao statusu Kosova i Metohije, hoće da nam kaže da ni tu nije siguran ko je tačno naša granica. Šta tu ima da se pregovara ako se zna da je Kosovo i Metohija u sastavu Srbije? To je jedna od dilema koje je nametnuo, samo ne sebi na temu licemerja i od toga da li se neko upecao ili uprecao, šta je rekao malo pre, nije ni važno.

Sam kaže da postoji obaveza da se neko oduži onome koga je izabrao, pa njegov Saša Janković mu je upravo živi dokaz da to nije tako. Godina 2012. dobije mandat da se stara o građanima Srbije, a on uradi potpuno suprotno. Stara se o samom sebi i o svojim .. i poslušnim pudlicama. Jel tako? Tako je. Mene to ne čudi, jer je sve to najavljeno.

Dame i gospodo, prošle godine kada je isti taj dosovskiSaša Janković došao na jedan skupštinski odbor, upravo je poslanička grupa onog čoveka, koji uporno izaziva replike, a prolazi bos po trnju bila puna reči hvale za tog Sašu Jankovića i predložila da mu se izveštaj štampa i deli građanima Srbije.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dobre su ove informacije koje ste dali onima kojima su očigledno bile neophodne.

Ako pričamo na temu šta bi mogli da znaju, odnosno ne znaju, čini mi se da sam malo pre čuo reči, na samom kraju onog izlaganja u kom je bog zna koliko puta opet spominjana Srpska napredna stranka, da će doći trenutak da se snosi odgovornost – pa, došao je trenutak, dame i gospodo. Da li to ne znaju, ili baš znaju pa zato to i pominju oni koji su repliku izazvali, oni koje smo podučavali u više navrata da vode računa šta prizivaju i šta žele, jer može da im se ostvari, pa onda bude – jao, šta nas snađe! Došao je trenutak da se, kad pričamo o toj korupciji, odgovara u ovoj zemlji i pred njenim građanima. Na primer, zbog toga se dogodi da bude doneta neka presuda licu poput Miroslava Miškovića. Zbog toga danas oni koji su opet strašno nervozni i bučni imaju potrebu da ga brane i da mu zastupaju interese, između ostalog i u Narodnoj skupštini, bez ikakvog stida i srama. Zato što je došao taj trenutak.

Dođe trenutak da bude osuđen i neki predsednik lokalne samouprave neke opštine koji je pripadao opet konglomeratu „žutog preduzeća“ i da se zbog toga danas neko oseća nervozno i priča o odgovornostima. Jedan kog smo već imenovali pre neki mesec, evo, vidim u novinama pre dva dana, još jedan. Pravosnažno i jedan i drugi. Oni koji su krenuli ka vratima nek ne budu nervozni, ne mislim na njih. Kažu da se priprema i treći ovih dana.

Odgovara se, dame i gospodo, i za ono što ljudi nisu znali. Pa na primer, kada neko kritikuje Beograd na vodi samo zato što sam nije bio u stanju, nije imao kapacitet da ga uradi a želeo ga je, jel treba da podsećamo da su ga zvali, kako beše – Menheten na Savi ili Menheten na Balkanu? Hteli su to i znali da je dobro, ali nisu umeli. Odgovara se za to i politički. Odgovara se i, na primer, kada se iznese nonsens poput – neko je naterao Sašu Jankovića da se bavi politikom – a ko? Kako ja stvari čitam i tumačim, možda onaj koji ga je 2010. godine poslao da se promoviše pred stranim faktorom, da bude nezvanični predstavnik Srbije na dodeli „Nobela“, da time prevari Narodnu Republiku Kinu…