Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospođo predsednice.

Dame i gospodo, ja bih, ako dozvolite, iskoristio prvih par sekundi izlaganja da najpre čestitam građanima Srbije na onom zaista izvanrednom, sjajnom, impozantnom skupu koji smo imali u našoj prestonici juče, na veličanstvenoj inauguraciji predsednika Republike Aleksandra Vučića, prilici da vidimo zaista svet u našoj zemlji, dakle, i predstavnike Ruske Federacije, i SAD, Narodne Republike Kine, državnike iz regiona, ali i iz Evrope i Azije i Afrike. Zaista je bilo na ponos biti državljanin ove zemlje, biti pripadnik ovog naroda na jučerašnji dan. Čestitke svima.

Što se tiče zakona o kom raspravljamo danas, naravno da SNS i naša poslanička grupa kompletna podržava Predlog zakona. Mi svojim potpisima podržali i predlog da se danas sastanemo i raspravimo baš o ovom predlogu ovako sastavljenom.

Predlog podrazumeva izmenu strukture forme kroz uvođenje dva nova ministarstva. Podržavamo taj predlog, taj deo predloga, kao što podržavamo i ove druge, ali takođe važne stvari koje ne treba da smetnemo s uma, da što se tiče delokruga rada, o tome smo pričali danas, nekih ministarstava, postoji potreba da budemo u toku sa zakonima koje smo sami usvojili u međuvremenu, a da budemo u toku i sa dobrom praksom i dobrim standardima koji važe u svetu na koji se ugledamo.

Što se tiče predloga da formiramo novo ministarstvo koje će se baviti specifično resorom zaštite životne sredine i ministarstvo koje će se baviti pitanjima evropskih integracija, i jedno i drugo je izvanredno važno. Mogu da se samo složim sa ocenom da je apsolutno u skladu sa realnim potrebama naše države u ovom trenutku.

U obrazloženju koje ste dobili, dame i gospodo, tu između ostalog piše da je pitanje kvalitativnog izvođenja procesa evropskih integracija u periodu pred nama jedan od glavnih motiva za ovakav predlog.

Činjenica jeste da je pred nama puno posla i činjenica jeste da prateće posledice, pa recimo i to da će resor poljoprivrede sada funkcionisati u zasebnom ministarstvu koje će se baviti samo tim segmentom ili samo tim resorom, da je zaista i kadar da iznese taj posao, a da zaista i ima realnog posla kojim će imati da se bavi. Ja se u tom smislu potpuno slažem, naravno, sa svim što je danas izrečeno od strane ovlašćenog predlagača.

S druge strane, zaštita životne sredine, konkretno u kontekstu ovih pitanja o kojima ponajviše govorimo danas, a to su pitanja evropskih integracija, nije loše zbog javnosti koja ovo prati navesti samo par stvari koje treba imati na umu. Prvo, da iako je manje-više uvrežen stav da po pitanju ove problematike, dakle, zaštite životne sredine, Srbija ne stoji baš dobro kada je reč o integracijama, zapravo naprotiv, Republika Srbija je jedina država kandidat iz regiona koja je dobila poziv da podnese pregovaračku poziciju bez prethodnih uslova. Misli se na poziciju u predmetnom poglavlju, u Poglavlju 27 koje se bavi upravo zaštitom životne sredine.

Zaključak skrininga je da mi što se naše regulative tiče ne stojimo uopšte loše, da smo mi u veoma dobroj meri već usklađeni sa onim tekovinama koje želimo da dostignemo u potpunosti. Međutim, primena zakona je u ranoj fazi. Puno je posla pred nama, strateškog posla, što se takođe zaključuje u rezultatima skrininga, kao i da je potrebno da imamo snažnije administrativne kapacitete. Ono što se apostrofira na više mesta, da nadležnosti budu adekvatno usklađene, da mi imamo i kapacitete na institucionalnom nivou prilagođene potrebama ovog posla.

Dakle, sve ovo vodi ka zaključku da je pred nama zahtevan posao, dinamičan rad i predlog da taj rad bude realizovan kroz zasebna ministarstva u tom smislu ima punu logiku, pa zbog toga i našu punu podršku.

Novac će biti zanimljivo pitanje. Izvesno je da će ga biti potrebno. Istina je da mi nemamo velika sredstva dedikovana za ove svrhe i ovaj resor. Izvesno je da će puno koštati posao koji je pred nama do ne samo otvaranja, nego i uspešnog zatvaranja tih poglavlja, odnosno tog poglavlja, do uspešnog dostizanja svih standarda. Zbog toga novac jeste, ja ću se tu složiti sa svim komentarima u tom smeru datim danas, vrlo važno i osetljivo pitanje.

Uvođenjem ovakve strukture, između ostalog, mi ćemo se baviti i onim strateškim poslovima, pa između ostalog specifičnim planovima. Ideja je da kroz revidiranje tih specifičnih planova mi utičemo i na ukupan obim sredstava koja će biti potrebna.

Dalje, postoji dobar, realan osnov da očekujemo infrastrukturne poslove, projekte u ovoj oblasti, iako opet finansije nisu na zavidnom nivou. Otvara se dodatni prostor kroz nov način regulisanja tzv. eko takse. Nova sredstva, samim tim novi potencijal za ove infrastrukturne projekte, pa i njih treba izneti i ona treba da budu realizovana kroz odgovarajući administrativni i institucionalni potencijal ili kapacitet, što opet znači ministarstvo. Opet, više posla u periodu pred nama.

Da bismo mi na vreme dostavili pregovaračku poziciju, mi treba da prvo rešimo taj institucionalni nivo. Odgovor je – ministarstva. Kada otvorimo, dakle, nakon pozicije, ovo poglavlje, treba da zatvoriti, onda nastupa posao od preko 700 različitih propisa koje treba uskladiti, dakle, ne zakonom, zakoni su već poprilično dobri, ali svega ostalog, i to takođe zahteva odgovarajuće kapacitete.

Na samom kraju, ali ne i najmanje važno, da se vratimo na one fondove, i za fondove EU treba konkurisati i to je jako dobar potencijal u ovoj oblasti i to bi takođe moglo na odgovarajući način da radi ministarstvo.

Kada je reč o ministarstvu koje će se baviti pitanjem i poslovima evropskih integracija, kod njega je bilo ovde nekih različitih poruka i tonova. Mislim da smo se oko ovog prvog, koje se tiče zaštite životne sredine, bez razlike složili svi da je dobar predlog i da je zaista potreban.

Oko ovog drugog, bilo je tu i nekih suprotnih ideja, da to tako nazovem. Naravno, od te ukupno, koliko mi se čini, dve reklamacije, jedna ide pravo na račun onih koji su to rekli kao što bi rekli pa bilo šta drugo iz prostog razloga što ne razumeju i iz prostog razloga što nedostatak znanja nije izuzetak ni kada je reč o ovoj oblasti. Kod onih drugih, opet, čuli smo to zato što smo tako isto mogli čuti bilo šta drugo, ali iz različitog motiva. Dakle, nije po sredi neki specifičan nedostatak znanja, nego je po sredi kompletna ravnodušnost. To smo čuli od onih koji bi tako mogli da kažu ama baš bilo šta na ovom svetu samo ukoliko se tako naredi.

Dokaz tome je činjenica da su 2008. godine, čini mi se, aplaudirali na rečenicu da žele da budu ravnopravan partner u EU, bez uslovljavanja sa KiM u sastavu Srbije itd, itd, a danas kako neko pomene EU, skaču do plafona. To je dokaz da isto tako mogu da kažu i da i ne na bilo koju temu, bez ikakve razlike.

Što se tiče posla koji nas očekuje ovde, mi imamo dobre rezultate, i to je zabeleženo, evidentirano, crno na belo, između ostalog, kroz ova poglavlja o kojima smo govorili danas, 10 otvorenih, dva privremeno zatvorena. Da dodamo na spisak i još, čini mi se, tri u ovom trenutku koja su, sa naše strane, od strane Srbije, kompletno spremna i koja samo čekaju na odgovarajuću saglasnost od strane naših partnera iz EU, a možemo i to da otvorimo i možemo i tu posao da započnemo, kao što smo uradili sa prethodnih 10.

Veliki posao, još jednom, i da je reč o poslu koji je izvestan govore i skorašnje izjave gospođe Mogerini i gospodina Hana da unapređenje dinamike po pitanju integracija čeka čitav naš region, uključujući i Srbiju, što je ujedno i moj prelazaka na odgovor ili komentare na danas postavljena pitanja, pošto se postavilo pitanje kakva je naša perspektiva i šta mi znamo na temu te perspektive. Odgovor je upravo ovaj i on dolazi upravo od zvaničnika koji predstavljaju evropsku zajednicu.

Očekuje se unapređena dinamika, očekuje se više posla, a za nas, pa naravno, više dobrih rezultata. O tim rezultatima, pošto je i to bilo pitanje danas, ne brinite, ima ko da se stara. Ima ko da se stara, između ostalog, zato što smo već dobar posao obavili, pa to dovoljno govori samo za sebe, tih 10 poglavlja nisu sa neba pali. Neko se, Boga mi, dobrano postarao da mi uradimo dobar posao, toliko dobar da ne može da ga ospori niko na svetu.

Na temu intelektualnih, stručnih itd, kapaciteta, bilo je čini mi se, ukupno dva komentara u tom smeru danas. Evo, jednog mišljenja koje ne dolazi od strane nas koji smo možda politički oponenti onima koji su to rekli, a ovo mišljenje je dato na temu, opet dokazano, sposobnosti Srbije da apsorbuje sredstva upravo iz evropskih fondova, na osnovu vrlo profesionalnog pristupa Srbije u tom smeru. Komentar glasi – mi danas, dakle očigledno u želji da se napravi razlika u odnosu na ono mi nekada, npr. mi do 2012. godine, mi danas imamo nešto bolju intelektualnu strukturu za pripremanje projekata itd. Ovo je rekao stručnjak, profesor ekonomskog fakulteta, a ovo je ujedno rekao i predsednik Evropskog pokreta u Srbiji, pa ako, onim kritičarima, nešto znači ovo mišljenje, verujem znači, s obzirom da dolazi sa adresa sa kojih dolazi.

Što se tiče pitanja ovih fondova, dakle, pitanje još jednom, jeste ozbiljno. Mi možemo i danas u ovoj načelnoj raspravi i u ponedeljak kada budemo govorili u pojedinostima da pređemo i na nešto širi kontekst, ali da se držimo teme, pa nije sporno da govorimo i o idejama za „Berlin plus“ i o mogućnostima da malo bolje definišemo šta ćemo to tačno raditi u ovim sektorima, ali sve su to, dame i gospodo, ako ćemo da budemo u potpunosti otvoreni i pošteni, dobre i korisne stvari za ovu zemlju. Dobre i korisne zato što su na dobrobit naših građana.

U tom smislu i voleo bih da to bude najvažnija poruka danas, ja još jednom podvlačim ono što je već kazao ovde ovlašćeni predlagač, ovo su stvari koje su realna potreba Srbije, ovo su stvari koje donose nešto korisno, a u smislu kvaliteta života u najširem kontekstu, u smislu dobre prakse, dobre uprave, dobre administracije, dobre države, za naše građane. Ovo je nešto što mi radimo zato što koristi nama, koristi našim ljudima, ovo je nešto što mi radimo za sopstveno dobro, a kako će biti formalno biti krunisano nekim članstvom za neku godinu, ili nešto pre, ili nešto kasnije, to je ta neka formalnost koja ostaje na kraju. Korist koju mi obezbedimo dobrim odnosom, ozbiljnim pristupom i dobrim rezultatima je trajna i ona je naš glavni cilj. Hvala vam lepo.
Na temu ovih potpuno besmislenih opaski, tipa farsa i nije inauguracija, i ko je tu tamo bio itd. Bio je Dmitri Rogozin, potpredsednik ruske Vlade, bio je Đi Bingsjuen, potpredsednik Svekineskog narodnog kongresa, bio je Borut Pahor, predsednik Slovenije, Emanuel Ngonde, premijer Gabona, Kolinda Grabar, predsednica Hrvatske, Viktor Olban, premijer Mađarske, Johanes Han, iz EU, članovi predsedništva BiH, Filip Vujanović, predsednik Crne Gore, Kristijan Kern, premijer Austrije, Brajan Hojt Ji, lični predstavnik Donalda Trampa itd. itd. i mnogi drugi.

Vređajući ove ljude, ujedno predstavnici Poslaničkog kluba dosovskog kandidata Saše Jankovića, pokazuju svoj odnos i prema svojoj zemlji, ali i prema ovim ljudima. Pričajući da su ovi ljudi, šta je rečeno uopšte, pevaljke i starlete, ovi ljudi pokazuju kako se zapravo ne voli sopstvena zemlja kada to već komentarišu. Naravno, isti oni koji svoju zemlju, rođenu zemlju, blate i opanjkavaju u svakoj prilici, koji o njoj govore sve najgore, e da bi za sebe uhvatili neki politički ćar.

Ne treba ni očekivati ništa bolje, ali kada se ovako šta desi, treba uvek reći, glasno i jasno, ko to radi i šta to radi, uostalom i to je izgleda po ugledu na manire poprimljene od njihovog Saše Jankovića, koji ništa bolje od toga nikada ni umeo nije, pa zbog toga i prolazi na izborima tako kako prolazi. Samo milion i po, i još neko preko, glasova manje od Aleksandra Vučića, za sada. Biće ta razlika i veća, ne bojte se ništa.

Kada već govorimo o piću, biće da je sve ovo što smo čuli malopre, zapravo, posledica činjenice da oni mitingaši, protestanti, vole da piju pivo u sred bela dana. Juče je dan bio posebno topao, pa će biti da je to toplo pivo, juče u šest, nekima udarilo u glavu. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Osnov je pominjanje stranke, ako neko nije bio tu.

Dakle, ponovo na temu ove interesantne, moram da priznam, vrlo interesantne opaske o političkoj trgovini. Mi pričamo ovde, dame i gospodo, ceo božiji dan o formiranju ministarstava ili taj delokrug rada. Zbog čega? Zbog standarda, zbog potrebe države, zbog toga što nešto propisuje neki zakon. Ko da niko reč na tu temu rekao nije, pojavi se čovek, ne ospori ni jednu zapetu, ni jedno slovo ne ospori, nego kao da se ovog momenta stvorio na planeti Zemlji i počinje da priča – ma ovo je sve nešto izmišljeno, ovo je politička trgovina.

Ako mu nije dovoljno što je već čuo da postoji obezbeđena podrška i za ovaj zakon i za izbor narodne Vlade. Šta je onda problem sa tom političkom trgovinom, šta je onda politička trgovina koju na umu ima kad tako nešto kaže? Možda ima na umu političku trgovinu iz, kad beše to 2012. godine, kada jedan, sećate ga se možda čuveni maneken izgubi neke izbore, pa je onda gledao da što bolje istrguje za Srbe iako je tugovao nad filmovima tužnog kraja i obećavao da će sam da završi u jednom veoma tužnom filmu, reši da proba da formira Vladu, a sve trgujući nekako, želeo je sam da pošto poto bude predsednik te Vlade, pa mu nije uspelo.

Ponašajući se tako on žutom preduzeću oko sebe da model ponašanja i oni uzmu brže bolje smene ga opet politički trgujući. Zašto? Sami su rekli, nadali su se da će biti primljeni u tu Vladu bez njega. Naravno, niko ih zvao nije, pa su ostali gde im je mesto, a taj maneken onda uzme pa neku godinu kasnije napravi svoju stranku, opet trgujući politički sam sa sobom nadajući se da će da uđe u neku novu Vladu, u koju ga opet niko nije zvao i završi tamo gde mu je mesto.

Srećom, pošto je živeo za to da 2017. godine proba da pobedi na izborima, uspeo je da politički istrguje sa svojim đakom, da se on kandiduje umesto njega, pa onda nije doživeo fijasko koji bi morao doživeti i to je dobra okolnost i sa tim završavam gospodine predsedavajući. Da se sam kandidovao, ja verujem digao bih ruku na sebe, a to niko želeo ne bih.
Pa ni na moje izlaganje nije moglo, gospodine predsedavajući, da dođe do zaključka da je neko uvređen, jer ja sam, čini mi se, završio potpuno afirmativnim zaključkom. Ja sam baš rekao da je dobro i da mi je drago što nije onaj bivši predsednik, čuveni maneken, kom je neko onomad uvrteo u glavu da liči na DŽordža Klunija, beše, da je baš dobro što se nije kandidovao na izborima 2017. godine, jer svi znamo da je živeo za taj trenutak, a svi znamo šta je moglo da ga sačeka kao rezultat – neki beznačajni procenat i to je to. Ja sam rekao – baš je dobro što se nije kandidovao jer mu je to sačuvalo zdravlje. Ne bi mogao da se suoči sa tim što mu je postalo smisao života, a moglo se završiti samo kao katastrofa, tako da ja tu ne vidim uvredu.

Šta sam ja hteo da kažem? Pošto se ovde pomenulo da su neki ljudi krali, pa šta ćemo sad sa njima, što se ne procesuiraju? Nije mogla, dame i gospodo, ova rasprava i ova replika da se okonča a da ne bude u duhu one narode – a da svaka zverka pokaže svoj trag. Tako je, pravda traži neko svoje vreme, ali dođe i pravda dolazi. Tu je, već nekima lepo kuca na vrata i mislim da tu treba pronaći motive za ovoliku žuč koju mi vidimo sa druge strane.

Što se tiče pominjanja one trgovine, političke, ali ne samo političke, i za zameranje nama što formiramo Vladu u zakonskom roku, očigledno zato što neki imaju ozbiljan problem sa zakonom kao zakonom i da se pominju neki troškovi, iako lepo piše – ne traži se nikakvo dodatno finansiranje, nikakvi dodatni troškovi, ja tu vidim činjenicu da onaj ko otvoreno stavlja sebe u ulogu zaštitnika Miroslava Miškovića, po kog je pravda došla i postoji neka presuda i dešava se nešto na tu temu, a ti neki mu servilno služe, pokušavajući da mu verovatno za neki ćar, neki trošak budu na usluzi, da se oni ovde jave i što god nam izjave. Da su ti fascinirani troškovima, to razumem, da ti imaju problem sa zakonom, to razumem, ali da pominju trgovinu oni koji su svojim obrazom istrgovali i to tek vrlo dobro razumem. Hvala.
Hvala, gospođo predsednice.

Jasan je osnov – pominjanje stranke, ali moguće da nisu opet stigli svi da primete pošto je izlaganje od sedam minuta o svemu, osim o dnevnom redu, i tu je kolega Đukanović potpuno u pravu, bilo zaista magično. Ako ste pomislili na vlašku magiju, u pravu ste.

Nego, mnogo važnije i ozbiljnije, šta je čija politika kada ovde postave pitanje određeni pripadnici DOS-ovskih struktura, pa se obraćaju SNS, što smo čuli i malopre. Nije nikada bila politika SNS, a jeste Vuka Tadićevog Jeremića, pa samim tim i ove njegove poslaničke grupe formirane na konto tog njegovog novca, da se puste teroristi UČK-a za nečiji ćar i za nečiji lični hir, može biti i materijalnu korist. Sitan je kusur i to kao i pitanje Kosova i Metohije, o kome pričaju često ovi koji su ovu repliku izazvali. Sitan je kusur i pitanje tih evrointegracija i NATO pakta i čega god hoćete u odnosu na ono što je njima stvarno važno, a tu mislim na milione i Vuka Jeremića, ali i na mnogo manje apoene nekih, kako beše, 300 hiljada dinara mesečno, zašta su izgleda spor poveli oni koji ove replike izazivaju i njihovi bivši saradnici političke stranke i poslanički klubovi.

To je ono što njih najviše zanima, pa zbog toga i mogu da se druže sa onima koji su, kako kaže Vikiliks, depeše na koje se sami pozivaju zagovarali članstvo Srbije u NATO, oni koji su spremni da Kosovo i Metohiju isporuče za nešto tog i takvog novca, oni koji su spremni da milione unesu bez ikakvog porekla i ikakvog opravdanja da bi se kandidovali na izborima, a da na tim izborima prođu, kako su danas opet kazali, sa spornim kvalitetom. Nesporno kvalitetno su poklonili mišljenje Međunarodnog suda pravde separatistima iz Prištine. Ako su nešto uradili onako do daske dobro, uradili su to. A Marijana Rističevića i ostale da pominju onda kada su u sali, da skupe petlju pa da se ponašaju časno, ako čast imaju. Hvala.
Hvala lepo.

Vrlo kratko. S obzirom, da smo pokrenuli pitanja dijaloga u društvu, kulture dijaloga, dostojanstvenog i dostojnog odnosa. Uvek je dobro kada se neko iskreno zalaže, ali iskreno podvlačim, za određeni dobar standard, da počne od toga kako sam stoji po tom pitanju, kako se sam ponaša po određenoj stvari, kakvu poruku šalje i da li pokazuje da mu je zaista stalo do odnosa koji priziva.

Na primer, razmišljam naglas, ako onaj koji kaže, i to baš onako često ponavlja da mu je stalo do kulture dijaloga, želi dobar odgovarajući odnos sa Aleksandrom Vučićem, koji je pomenut baš malopre, da li nalazi za shodno, da li nalazi za ispravno, da tom Aleksandru Vučiću čestita na poštenoj pobedi na predsedničkim izborima 2017. godine. Čestita na preko 55%, 56% glasova građana Srbije u prvom krugu.

Na preko dva miliona i 12 hiljada glasova, čini mi se glasova u apsolutnim brojevima ili samo kaže da bi želeo odgovarajući odnos dostojan i dostojanstven sa njim, ali ne želi da čestita naprotiv, govori kako to nije pobeda. Da li neko ko želi odgovarajući odnos sa Aleksandrom Vučićem, a dobio je poziv da dođe i razgovara o narednoj Vladi sa tim pozivom pokazujući poštovanje, ne samo prema njemu lično, nego prema instituciji predsednika Republike, pa i prema Vladi Srbije, Skupštini u kojoj sedi, tako što će doći razgovarati, izneti svoje stavove, pa makar se i ne slagao, ili će opet da vrši kampanju sa nekim potpuno ispraznim pričama da ne priznaje pobedu, ne priznaje predsednika Republike, ne priznaje više ni državu sopstvenu. Kakvu poruku šalje i da li zaista misli ozbiljno kada kaže da mu je do dijaloga stalo. Evo, ja sam spreman da prihvatim da jeste nekome do dijaloga stalo. Hajde onda da počnemo od ovih stvari koje su elementarne i osnovne.

Ako smo demokratsko društvo ili smatramo, svako za sebe…
Hajdemo ovako, pošto je bilo tu raznoraznih pitanja, čudnih komentara na temu SNS, vlada koje je vodio Aleksandar Vučić i poljoprivrede. Spisak dobrih stvari, dobrih rezultata je stvarno veoma dugačak.

Evo, samo par kratkih izvoda. Na primer, da je registracija novih izvoznih objekata doprinela stalnom rastu vrednosti izvoza od 2,9 milijardi evra 2016. godine i suficita od blizu 1,6, uvećanih za 600 miliona od 2014. godine, rezultat tih vlada za koje nekima izgleda nije jasno da li su pomagali domaću poljoprivredu.

Hajdemo dalje. Da je po prvi put Srbija u prilici da izvozi na tržište Kine i da se očekuje da će nastaviti izvoz sa novim setom artikala već od ove godine, takođe, Vlada za koju nekima nije jasno da li pomaže poljoprivredi. Dalje, budžet ministarstva za 2017. godinu iznosi 43,778 milijardi, što je povećanje od 8,11% u odnosu na prethodnu godinu, koja je bila bolja u odnosu na prethodnu i sve tako od 2012. godine, odnosno 2014. godine na ovamo, upravo ta Vlada za koju nekima nije jasno. Da je budžet za podršku investicijama u poljoprivredi povećan više od četiri puta, zatim, da je bilo 300.000 farmi i više od 150 malih i srednjih mlekara koje su spašene od propadanja upravo zahvaljujući toj Vladi itd.

Dakle, to građani Srbije znaju, kao što znaju i da kada pričamo o tajkunima, upravo ova Vlada izvodi i Miškovića pred lice pravde, da upravo ova Vlada na KiM ima najveću podršku, da je Siniša Mali najbolji kandidat za gradonačelnika bio i najbolji gradonačelnik bio, što nekoga posebno zanima, a da ova Vlada, pa ni Aleksandar Vučić lično, nikada nisu za razliku od onih kojima su njima opsednuti niti pričali da vole EU, pa se predomišljali pet sekundi kasnije, niti nudili Americi da budu dobrovoljci u Kuvajtu. Hvala.
To da su gosti na inauguraciji, kako smo čuli, finansijeri SNS, to najbolje neka objasni onaj ko je to rekao tim ljudima, kojima je rekao. Na primer, kada bude bio u kontaktu sa zvaničnicima Ruske Federacije, neka objasni da je gospodin Rogozin finansijer SNS. Živo me zanima kako će to da zvuči ili, na primer, kada i ako bude bio u kontaktu sa predstavnicima Narodne Republike Kine, da li su oni finansijeri stranke. Živo me zanima kako će to da zvuči i to neka ostane problem za te koji su to rekli.

Da li je Vlada ili nije duša, telo, šta smo već čuli, Vlada je, dame i gospodo, tim i to je jedino ispravno i jedino logično ako hoćemo da stvari funkcionišu kako treba. Timski rad koji je uspostavio upravo Aleksandar Vučić, i danas toliko pominjan. Opet, razumem fascinaciju nekog ko ima 4% glasova na izborima, ne može ni okom da dosegne do njegovih 56%. Može samo da se uveri na primeru onoga što se u Srbiji dešavalo, što je u Srbiji realnost od 2014. godine prve Vlade koju je predvodio Aleksandar Vučić, pa sve do danas. Kad se timski radi i kad to rade ljudi koji posao znaju, a do države im je stalo, e, onda i rezultata ima.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju se, naravno, ne ukida, jer evropske integracije jesu strateško opredeljenje naše zemlje, to i danas važi, ali dobra vest za one koji brinu upravo vlade Aleksandra Vučića nalazile su i nalaze rešenja da se štetne posledice otklone i jedno od rešenja biće upravo i zakon kojim neće biti omogućeno kao na tacni, a što jeste bila zasluga dosovskog režima svojevremeno. Neće biti omogućeno da se naše poljoprivredno zemljište prodaje bez ikakve kontrole. O tome kako izgleda konačno rešenje videćete jako brzo. Da je politika ista, odnosno da nije ista, dovoljno su sve što su imali da kažu na tu temu rekli građani, ali jedna napomena sa moje strane, iako znam da je u kampanji, onaj ko se nada da će postati gradonačelnik Beograda, da se manje bavi Sinišom Malim. Mislim da je zagrizao metu koju ne može da proguta. Sa Sinišom Malim da se poredi, to je smešno. Hvala.
Hvala lepo.

Dobro, postavljaju se pitanja, pa onda i da pružimo neki odgovor.

Dakle, opet se čulo ovde ono isto i toliko već isprano – koja je korist što se laže narod da ima koristi, što se ne kaže da nema? Meni je, na primer, konstantno povećanje ne samo uvoza, već i izvoza očigledna korist. Mislim da to svako može da razume. Možda grešim, možda ja precenjujem nekoga ko je narodni poslanik, kao što sam i ja, što očekujem da razume, da je, recimo, to što se otvaraju dodatni prostori za povećan izvoz iz ove zemlje korisno za ovu zemlju. Možda očekujem previše.

Druga stvar, ovo je sad već, moram da priznam, malo komplikovanije. To da uvoz nije nužno loš, i to je takođe istina. Šta je dobro kod, recimo, mogućnosti da se povoljnije uvozi? Dobro je što onaj krajnji korisnik, onaj potrošač, kako se takođe kaže, a to će biti u ovom slučaju građani Srbije, može da bira pa da svoj novac potroši za ono što mu je odgovarajućeg kvaliteta, a prihvatljivije. Nisu uvoz i izvoz bauci sa ne znam koje planete. To su jednostavne stvari. Kada se pospešuje i jedno i drugo i kada se smanjuje razlika, upravo to mi radimo kada poslujemo sa zemljama Evropske unije. To je za zemlju dobro, to je za zemlju korisno.

Jel za zemlju dobro i korisno kada, recimo, tri milijarde dobije iz tog smera? Ja mislim da jeste. Jel za zemlju dobro i korisno kada investitore dobija iz tog smera, pa zbog toga neki ljudi ovde dobijaju posao? Ja opet mislim da jeste. Ali vrhunac demagogije, zaista vrhunac, je rečenica da se samo formalno ili tobože, kako je već rečeno, sarađuje sa Rusijom i Kinom. Jel možda figurativno Železara u Smederevu? Jel 5.000 obezbeđenih radnih mesta koja su bila pod velikim znakom pitanja samo tobože i figurativno? Ovde su obezbeđene sudbine ljudi. To je obezbeđeno 5.000 porodica, to funkcioniše danas i posluje bolje nego što je poslovalo i ima povećanja. Ko ovo ne razume, neće da razume, a možda i ne može. Hvala.
Hvala.

Pravo na repliku, ponovo.

Pa, da, da je ponašanje SNS znak velike slabosti, to je sigurno, jer s druge strane, mi onda očigledno imamo znak velike snage, velike snage od koliko beše, 1,4%, jel isteralo do 1,4%? Da, velike nešto kao ispod broja nevažećih listića. Jel dotle stiglo? Svaka čast. To je bez ikakve dvojbe velika snaga, nešto ubedljivija, naravno, odmah u produžetku, što se kaže, samo red pored, 2,2 ili 2,20 i nešto i to je tek velika snaga, strašna snaga je u pitanju.

Sa nekim tako snažnim kada se nađemo u duelu, ja ne znam kako se mi uopšte snalazimo. Sigurno ti klipovi koji kruže, neko je rekao da mu nešto kruži ovde, sigurno i oni pokazuju sve ovo o čemu mi pričamo danas, da je neko zloupotrebljavao položaj da bi se lično okoristio, baš kao što je, između ostalog, zloupotrebljavao i budžetski novac, da bi se opet lično okoristio, pri tom mislim na one velike i snažne koji su npr. budžetski novac za kampanju prebacivali sebi u džep. Ali, hajde što su to radili, mi ne očekujemo bolje ponašanje, nego što su to radili tako providno i besmisleno, smešno, sami sebi iznajmljivali grejalicu. Da li možete da zamislite da neko to uradi? Sam sebi iznajmljuje grejalicu i pri tom još obrazlaže, objašnjava da je to potpuno u redu i normalno.

Što se tiče onih koji ne znaju nijednog glasača SNS koji voli ovo ili ono, ruku na srce, nije to jedina stvar koju taj neko ne zna. Podugačak je spisak stvari koje taj neko ne zna, ali ako priča o MMF, NATO paktu, Svetskoj banci, neka priča na tu temu sa onima sa kojima se grli i ljubi na Trgu Republike, sa kojima se oko struka grli i nežno u obraz ljubi, koji te stvari takođe vole i preferiraju.

Da se više ne govori ovde o srpstvu i Srbiji i srpskom nacionalnom interesu od strane onih kojima je vrhunac međunarodne saradnje…
Hvala.

Kasno je već dosta i ja neću da dužim. Hoću samo da, kako to red nalaže, najpre zahvalih svima na odličnoj raspravi danas, stvarno odličnoj raspravi, pre svega poslanicima iz poslaničke grupe SNS, ali i našim prijateljima, partnerima iz drugih poslaničkih grupa koji su podržali Predlog zakona.

Bila je izuzetno dobra rasprava i koliko je dobra bila i koliko je dobra argumentacija s naše strane pružena danas, pa mislim da dovoljno govori i situacija u sali u ovom trenutku. Dakle, evo, krajem dana i krajem ove rasprave, ukoliko je to prihvatljivo, ja bih pozvao kolege iz tehnike koji organizuju ovaj prenos da snime malo kako izgleda sala sa one tamo strane, da snime ove prazne klupe, da se vrlo lepo vidi kako su podneli razmenu argumenata sa nama oni koji sami sebe nazivaju kakvom opozicijom.

Ovde je sve kompletno prazno, ne računajući onih par mesta, mada i tu su nešto ućutali i deluju vrlo bledunjavo. A, ovi što su tražili dijalog, svi su zdimili pravo na ona vrata, i to opet ne treba da čudi. Ko god je od građana Srbije pratio tok rasprave danas, mogao je lično da se uveri da su apsolutno poraženi u razmeni argumenata, da je tri, ne tri, četiri predsednika poslaničkih grupa sa te strane sale ovlašćeni predlagač gospodin Martinović doslovce okrenuo naopako i istresao iz cipela. Na njihovom mestu ništa drugo se nije očekivalo nego da zdime iz sale koliko ih noge nose.

Ja ću uz ovu zahvalnost kolegama što su danas obavili izvanredan posao da pružim još tri komentara na upućena pitanja na samom kraju, kao što opet red nalaže.

Prva stvar, što se tiče gospodine Radulovića, ja ga naravno ne pominjem, kao što neki ovde imaju običaj, kad nije tu i ne bih to radio da nije on sam nekih pet puta pominjao prezimena naša, želeći da isprovocira, izazove reakciju, a onda opet, kao i svi ostali, hrabro pobegao. Pošto je već kazao da mu se neki klipovi motaju oko glave, sigurno će i ovaj odgovor videti na klipu.

Dakle, mi ne krijemo da podržavamo ove zakone, nikakve tu zabune nema. Zašto sam ja lično želeo da budem kategorisan među onima koji su bez oznake „za“ ili „protiv“, ne „neopredeljen“, vrlo sam opredeljen, nego bez oznake, to je zato što znam da se on uvek tako izjasni, želeo sam da budemo u istom delu liste govornika, jer sam želeo jedno pitanje da mu postavim. Ne odnosi se na one novce koje je prebacivao svojim poslanicama i njihovim firmama. Ovo je nešto potpuno novo.

Naime, video sam na zvaničnom sajtu onog njegovog udruženja građana, koje je u stvari grupa građana, hoće da se predstavi kao stranka, nema dovoljno potpisa u toj papazjaniji, jedan tekst gde kažu da su taj novac koji su prebacivali u svoje džepove, između ostalog, pored onih grejalica i računara, prebacivali za potrebe hrane i pića za ljude koji rade na društvenim mrežama. Dakle, za potrebe hrane i pića za ljude koji rade na društvenim mrežama.

Hteo sam da ga pitam, pošto se s vremena na vreme pojavi komentar na temu da neki ljudi za sok i sendvič su angažovani na društvenim mrežama, jer su to ovi što su angažovani kod njega. Ako su to ti, da mu čestitam što smo uspeli da ih lociramo najzad posle toliko priče na tu temu.

Druga stvar, prezimenjaku naše koleginice Vlahović, želeo sam da kažem da to što on ne vidi razliku između evropskih integracija i nivoa investicija u određenom društvu, to je nažalost situacija u kojoj ja da pomognem ne mogu. To što neko ne vidi, ne razume, ne shvata, biće stvar koju mora da razreši sam, ali poslednje i ne i najmanje važno, naravno, pošto je reč o licu koje mi je posebno drago, za onog čoveka koji je rešio da pobegne ovih dana od kobnog imena Pernar, odnosno da ga zameni za kodno ime Tuta Bugarin. Želeo sam da kažem da nije uopšte sporno. Mi možemo da razgovaramo o Evropi, ponuda još uvek stoji, čim bude umeo da izgovori tu reč, bez da pogreši.

Što se dugova tiče, mi apsolutno nikome izvan Republike Srbije ne dugujemo ništa, ali opet, pun razumevanja kakav jesam, razumem da neko bude opterećen pitanjem dugova, ukoliko duguje novac, kako beše, profesore Atlagiću, manastiru, uzme novac manastiru da bi otvorio, Hilandaru, u velikom manastiru, da bi otvorio izdavačku kuću, a potroši ga na partiju. Koliko hiljada? Strašno. Pet hiljada evra. Kada o tome razmišlja i time se bavi, sigurno je opterećen dugovima taj pod novim kodnim imenom Tuta Bugarin.

Na samom kraju, pitanje referenduma, dame i gospodo, što se tiče EU, subvencija, investicija, čega god hoćete, što se tiče ama baš svake političke teme, mi smo referendum imali u Srbiji ove godine, 2017. godine na predsedničkim izborima. Rekao je narod Srbije šta misli o različitim političkim pitanjima i tu je rekao da ovo što mi zagovaramo i ovo što mi sa razlogom priznajemo i pohvaljujemo kao dobro, a što je direktna posledica ispravne državotvorne politike Aleksandra Vučića, narod u Srbiji apsolutno većinom apsolutno podržava. Hvala još jednom svima. Nastavljamo u istom ritmu u pojedinostima. Laku noć.
Hvala lepo. Moglo je da bude i po osnovu za repliku, ali nije neophodno.

Dakle, pozivam svakako da se ne prihvati i ujedno smatram još jednom da je ovo dobra stvar, to delim sa vama. Pozivam da razmislimo još pomalo. Znači, sve ovo što se priča, prokomentarisaću i to, zaista ne drži nikakve specijalne razloge. Ako pričamo o datumima, npr. o zaključku Vlade iz februara meseca i to sada treba da bude osnov da nešto što je korisno, što je po povoljnim uslovima za ovu zemlju, mi realizujemo, ne mogu da kažem ništa drugo nego da ne razumem.

Čuli smo već da je predviđeno ovo o čemu mi pričamo još budžetom, a budžet nije bio u februaru mesecu. Dakle, nije ništa neplanirano i nije ništa iznenađenje. Tako da to nije nikakav argument.

Druga stvar, što se tiče nekakve kolizije sa zakonom, jel stupanje na snagu regulisano tako što ono dolazi na red onda kada se Skupština izjasni? Jeste. Hoće li Skupština da se izjasni? Hoće. Ima li kakvih posledica pre toga? Nema.

Bilo je pitanje – zašto sve ovo, čemu sve ovo služi? To dame i gospodo piše. To lepo piše i precizno je objašnjeno. Vrlo je razumljivo u mišljenju koje smo dobili od Vlade na amandmane koji su podneti. Tamo lepo piše, bez ovih garancija ne ovi uslovi bili ovako dobri. Ne bi ovi povoljni uslovi bili ovako povoljni, kamata od 0,8% godišnje je posledica činjenice da ovde postoji državna garancija. Dakle, više nego jasno. Pošto je bilo nekih primedbi na račun razvoja Nemačke u Srbiji kroz ovakve sporazume, evo otvoreni poziv svakome ko tako zaista misli, nek da svetli primer, nek da sam, ne obezbedi, nađe način za ovakva sredstva pod ovim uslovima i nek on bude taj koji će da razvija sebe ili Srbiju, nije važno.

Ali, ako niko ne može da konkuriše ovakvim sredstvima pod ovim uslovima, možda je bolje da neumesne komentare za sebe zadrži. Dakle, moram da pozovem da se ne usvoji, iako sam zahvalan na dobroj rekapitulaciji uspešnih projekata koji se realizuju u ovoj zemlji, na dobroj rekapitulaciji svega dobrog i korisnog, što na primer i ova Vlada radi. Iako sam zahvalan i na podsećanju da smo mi kroz ovakve aranžmane imali i bespovratne pomoći. Dakle, ako neko misli da toga nema, može svako da konsultuje sa kolegama pa da razmeni informacije koje imaju, verovatno će zajedno sklopiti jednu dovoljno dobru sliku.

Na ono što smatram malicioznim opaskama neću da se obazirem. Bilo je ovde priče da mi malo raširimo ovu temu, pa da govorimo o tome šta se u međuvremenu realizovalo, a šta nije, u oblasti zaštite i zdravlja i sredine u Obrenovcu. Kada bih hteo time da se bavim, mogao bih da pričam na dugačko i na široko, jer sam to godinama svojim očima gledao, kako je u vreme dok se DOS-ovska bolumenta starala o ovoj državi, pa između ostalog i Obrenovcu i o elektrani koja se tamo nalazi, doslovce crni sneg je mogao da se vidi svake zime. Onda razmislite koliko je to bilo zdravo, a i za okolinu i naše prirodno okruženje lepo, čisto i korisno.

Da se takve stvari ne bi dešavale, pogledajte malo sadržaj sporazuma čemu ovo služi i još jednom, podsetite se uslova. Ne treba ovde politizovati stvari ako je do nečega zaista, ljudima koji se ovom raspravom bave, stalo. Ako ćemo samo da pričamo možemo i to, ali to građani vide pa posle da se ne čudimo što vrednuju tako kako vrednuju na onim nekim izborima. Hvala lepo.
Pravo na repliku iskoristiću za sve što smo čuli do malopre. Znači ovako, potpuno je besmisleno, bespredmetno pričati ovde na temu uslova, a da pritom uopšte ne pominjemo te neke banke na koje bismo hteli da se ugledamo. Po kakvoj kamati daju usluge? O kojim iznosima je reč? Naravno da to nikoga ovde ne zanima. Zašto ne zanima? To je više nego jasno.

Kada se iz određenog pravca u ovoj sali čuje da je provizija pola milijardi evra, a to su rekli brat bratu dva-tri puta juče i danas. Meni je jasno koliko to ima razumevanja za materiju i za sve oko nje, interesovanje generalno.

Što se tiče onih koji ne razumeju šta znači državna garancija, kada bi tu bilo malo elementarne logike rekli bi sami, jel nešto jeftinije, zato što je rizik manji. Jeste valjda. Jel rizik manji kada za nešto garantuje država? Jeste valjda. Naravno, i tu zdrave logike očekujem koliko i kod drugih koji se gađaju ovde milijardama, ali na temu onih koji mešaju uporno proviziju i pitanje posredovanja.

Ministar je lepo rekla, posrednika nema, to što nešto postoji vodi se kao provizija za bilo kakvu uslugu. To je valjda normalno, ali potpuno je nenormalno da se neko nad tim brine samo zato što ima refleks. Onaj ko se za to brinuo malopre, ja cenim ima refleks. Navikao je da se radi isključivo uz posrednike. Tako su oni radili. Naviklo je da se onda to što taj posrednih dobija vodi kao neka provizija. Tako su oni radili.

Pošto smo pominjali crno i belo, i onaj crni sneg, ali to da neki neke stvari vide isključivo u crnim tonalitetima. Možda crnim kao što je crn bio ugovor sa „Fijatom“ beše? Ovim što se danas intenzivno brinu za belinu u svemu, mogli bi možda jednom da donesu ovde i pokažu nam taj ugovor sa „Fijatom“ ako bude bilo ispod 70% zaceljenih površina.

Evo, ja ću da povučem sve što sam rekao do sada, a već vam unapred kažem neće ga doneti. Neće, jer bi onda morali da objasne - zašto je tih procenata bar 70% i zašto su procenti, a i provizije za posredovanje i marifetluke u njihovo vreme, pa bili takvi kakvi su bili. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Direktno pominjanje i koristim priliku da odgovorim na upućena mi pitanja. Trudiću se da vama ne stajem dodatno na muku, gospodine predsedavajući.

Jedno pitanje je bilo zašto nekom zvučim kao pokvarena ploča, a drugo zašto ne znam ništa. Biće da je to ono što se može smatrati uticajem ne tako bliskog okruženja. Pošto pričam o stručnim stvarima, to bi, verovatno, stručno bilo – uticaj iz daleke zone. Dobra vest za one na koje sam, nadam se ne previše, počeo da ličim. Nisam još prešao granicu preko koje više nema povratka. Dobra vest je – nisam još počeo da tvrdim da je provizija pola milijarde evra za nešto što vredi 45 miliona. Tako da, za sada, da znate, dobar sam.

Što se tiče onih drugih – zašto ne znam ništa, dobro je, još nisam došao do tačke da ne znam pošto je kifla. Znate, kod nas u narodu, kad se za nekog objašnjava da je kompletan duduk, kaže se da taj ne zna ni pošto je kifla. E, oni koji uporno ovde, iz sednice u sednicu, tvrde da kifla košta 150 dinara, otprilike nam objašnjavaju šta to naš mudri narod misli kada kaže – duduk.

Gde se nalazi sve ono što su pitali? Nalazi se na strani 3. I to opet treba neko da ne bude lenj pa da pročita. Opet, možda stvar nije u lenjosti, možda je stvar u nameri. Neki se ovde izgleda uporno trude da se samopreporuče. Kome? Onom udruženju mladih filatelista koje je, izgleda, osnovano ovog vikenda. Mislim na udruženje dosovskog kandidata Jankovića, koji ima tu svoje poslanike, a biće da mu je predsednik gradskog odbora žutog kartela rešio izaći u susret i pridružiti mu se, pa se sad toplo preporučuje. „Nota bene“, dame i gospodo.

Iako možda deluje zanimljivo, pitanje efekta, jer kada iz postojećeg oblika žutog kartela prelazite u neki novi, suština je – pa šta? Opet mudri narod kaže – presipanje iz šupljeg u prazno. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Ima i nešto u onom prepoznavanju o kom smo slušali malopre. Dakle, kad se oni koji su navikli da sve rade uz proviziju, posredovanje, pa onda i odgovarajući tal, ovde brinu nad tim pitanjima, logično je, to rade zato što su tako navikli. Ne umeju da funkcionišu drugačije. Onda se pitaju, čitaju objašnjenje, traže gde su ti podaci, gde je ono što bi oni sigurno uradili, gde je onaj deo koji bi oni sigurno uzeli i kada to ne vide, kada toga nema, nije im jasno, nervozni su, usplahireni mašu ovde. Možda neće ministar, ali ja to kao poslanik mogu da kažem. Pri tome, prave greške, nervoza vodi da čovek srlja, pa onda i zvuči kao da nije završio osnovu školu. Zaista to tako zvuči sa vremena na vreme, pa onda ni elementarna matematika nije dobra, pa ni onda priče o tome koliki je dug, a koliki je bio. To sve može da se uradi na prste, i to ne kažem slučajno, pošto su neki navikli ne samo da računaju, nego i da rade koristeći prste.

Ako ćemo da pričamo o kafani, ko je učinio da diskusija u Narodnoj skupštini, pa zaista vrlo često, ume da podseća na birtiju? Nek se pogledaju malo međusobno, ne samo dok odgonetaju sami sebi odgovor na to pitanje, nego i dok se pitaju šta dalje. Znamo šta je bilo. Vidimo vrlo dobro i kako je danas. I pošto je to tako danas, tako se i prolazi na izborima, pa je nekima cenzus nedostižni plafon, ali nek se zapitaju šta dalje. Ne samo zbog toga što će videti da ta mala bara u kojoj izgleda ima puno krokodila sve više presušuje i da će vremenom nestati potpuno. Nego, nek pogledaju koliko preko svog ramena, tamo s one strane, i nek vide kako mogu da prođu ako se budu tom kafanskom pričom i tom estradizacijom bavili nadalje. Hoće li završiti, otprilike, na nivou nevažećih listića ili možda još koju desetinu hiljada glasova ispod njega. Dakle, te stvari nek odgovore sami sebi. Što se nas tiče, mi odgovore već vidimo. Hvala.