Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Samo još jedna rečenica, gospodine predsedavajući.

A taj neko ko je stavio resurse Vlade na raspolaganje Saši Jankoviću je Vuk Jeremić.

(Radoslav Milojičić: Povreda Poslovnika.)
Hvala lepo.

Po osnovu pominjanja predsednika stranke, za onoga ko pita, i nekih napomena tipa – zvocanje, koje treba da znače da se ovde reaguje na bilo kakvu kritiku i da ovde ne može da se kritikuje i da je neko na to strašno alergičan, itd. i tako šire.

Na kakvu kritiku, dame i gospodo? I šta tu, u ovoj zemlji, pa ne može, a da nema veze ni sa slobodama a ni sa nekim minimumom ljudskog dostojanstva i ukusa? Jel pričate možda o umrlicama za živog čoveka? Gde ste to videli? Gde je to bilo ko video na ovom belom svetu da je tako nešto normalno, pristojno i poželjno? Nigde. A jel to u Srbiji može da se dogodi? Nažalost, vidimo svi, može. I to ne samo da se dogodi, nego da na to ne reaguje niko od onih koji dan i noć pričaju, kojima su usta puna brige za slobodu, prava i za kritiku. Jel neko od strane onih koji su se opet za to požalili rekao – to nije u redu. Jel neko reagovao od onih nezavisnih udruženja novinara? Nije. A zašto? Biće da ćutanje u ovom slučaju, i ne samo ovom, znači odobravanje.

Jel kritika dozvoljena ili nije dozvoljena kada, na primer, neko ko je poslanik, upravo iz redova onih koji se za tu kritiku strašno brinu, uzme pa na svom tviter nalogu okači fotografiju svojih kolega narodnih poslanika uz komentar – otvorena vrata srbijanskog parlamenta. Šta mu znači to – srbijanskog? To verovatno znači da se on sam ne oseća kao da tu pripada, nego mnogo problematičnije. Ceo zoološki vrt pušten da sedne u klupe. Jel to negde normalno na ovom belom svetu, jel to negde pristojno, jel to odlika vaspitanja ili elitizma? A može li to u Srbiji? Nažalost, vidimo da može.

Pre nego što sledeći put kažu da je nešto ovde zabranjeno ili da neko ovde na to neopravdano reaguje, nek se zapitaju da li sami stvari koje su ispod svakog minimuma, ljudskog dostojanstva i nivoa rade ili ih možda osuđuju? Neće biti da ih osuđuju. Hvala lepo.
Član 103. stav 8.

Znači, ovako, ovo je bila očigledna replika u pokušaju reklamiranja Poslovnika, toliko očigledna da ja ne znam šta je još trebalo da se desi pa da nekome to postane jasno, pa vas ja molim, gospodine predsedavajući, da u skladu sa stavom 8. primenimo onu meru koja kaže da se tada oduzima vreme predviđeno za raspravu i da to primenjujemo dosledno. Mi smo danas oduzeli već dva vremena za dalju raspravu Poslaničkoj grupi SNS, jer je onaj ko je predsedavao u tom trenutku zaključio da je reklamiranje Poslovnika iskorišćeno za repliku, a bilo je mnogo benignije u odnosu na ono što se dogodilo malo pre. Ako smo to uradili tada, ja insistiram da to uradimo i sada. Kako budemo uradili sada, da primenjujemo nadalje. Koliko ste primenili ili ćete primeniti onome ko je to uradio maločas, toliko da primenite i prema meni, slobodno, jer ovako nešto, ako se ustanovi kao pravilo, ode bestraga naša sednica.

Dakle, da neko ovde priča o dugovima glavnog grada, ja ovde imam puno pravo da kažem da govori neistinu sa istim osnovom sa kojim je to uradio on. Što učinite tamo, učinite i prema meni slobodno. Da je činjenica 470 miliona duga, koji su ostavili oni, vraćeno, činjenica jeste, da je činjenica da u Paraćinu njihovi predstavnici teraju investitore da bi ljude ucenjivali i držali ih u šaci, i to je činjenica. Što god primenite na mene, primenite i sa druge strane. Hvala vam lepo.
Ako nije bilo tri ili četiri puta SNS ovo ili ono, nije ni manje. Razumem da neko mora da pominje SNS kada za to postoje razlozi poput da se oseti važno ili poput da izvadi fleke. Smatram odličnim primerom vađenja političkih fleka nakon očiglednog nezadovoljstva vladanjem sopstvenog kandidata za Zaštitnika građana pred skupštinskim Odborom, ono što se dogodilo malopre.

Meni je potpuno jasno da neko ima toliko žustrih reči i toliko žuči prema Saši Jankoviću, upravo zbog toga što njegov rođeni kandidat za Zaštitnika građana na skupštinskom Odboru kaže, izrazi nameru da održi svojevrstan kontinuitet sa Sašom Jankovićem, je li tako? Jel beše taj kandidat rekao – sve sam u životu radio, odnosno radila u skladu sa zaključcima Saše Jankovića. E, kada tako nešto dozvoli sebi predstavnik određene poslaničke grupe, onda je normalno da ta grupa pokušava da bilo kako ume samo zabašuri taj utisak, pa ovde priča o SNS na dugačko i na široko, kakav kontinuitet sa Sašom Jankovićem mi ne želimo, a oni očigledno žele ali bi voleli da se za to ne zna.

Ne želimo kontinuitet u bavljenju politikom onoga ko na to nema pravo, nema pravo po zakonu. Nije uopšte pitanje da li će neko time da se bavi kada mu istekne mandat, dok je na funkciji Zaštitnika građana, on to ne sme, a Saša Janković to jeste radio, uostalom i priznao je, priznao je pred novinarima, postoji snimak, dok je bio na mestu Zaštitnika građana. To bi sada radili oni koji ovde pominju SNS, odnosno njihov kandidat, ne može.

Druga stvar, kontinuitet sa čim? Sa izbegavanjem onoga što mu je osnovni posao, sa zaštitom prava građana, jer Saša Janković takođe, u istoj emisiji, istom prilikom, istom novinaru rekao – ja retko primam građane. Sada bi to da radi onaj ko je ovde bučan, odnosno njegov kandidat. Još jednom, ne može.

Dakle, sada će funkcionisati ta institucija kako treba, a neće onako kako je radio Saša Janković i kako bi nečiji kandidati. Hvala lepo.
Hvala lepo.

Mada mislim da je moglo i po osnovu prava na repliku, ali može i ovako.

Dakle, naravno, pozivam da se ne prihvate ovi amandmani koji pozivaju da se obriše član 1. i da jesam saglasan sa mišljenjem predlagača da nam ovakav jedan član treba.

Pošto je bilo ovde poziva da se napravi razlika između različitih obrazloženja argumenata od različitih predlagača ovih amandmana na član 1, ja tu razliku pravim. Vrlo jasno pravim razliku između onih koji su predložili manje, pa predložili više, već navikli da sami sebi skaču u usta i onih koji se pozivaju na Ustav i zakone, a videli smo tačno, kolega Stojmiroviću, koliko se ne razumeju ni u jedno ni u drugo. Videlo se to u subotu tokom one rasprave i onog demonstrativnog napuštanja velikog skupa.

Dakle, potpuno je bespredmetno pričati na temu da neko hoće da ospori broj ministarstava uz argument - biće ih ovako više nego što je bilo, a onda sam predloži da se uvede novo ministarstvo. Da li je jedan od predlagača ovog amandmana potpisao amandman kojim se podržava uvođenje novog ministarstva? Ako jeste, a biće da jeste, videli smo to svi ovde.

Da ne trošimo vreme na zaludne priče. Nama se ovde zaista radi, mi bismo da raspravljamo o stvarima koje su za državu bitne i koje ovom društvu zaista trebaju. U to da spadaju i predloženo novo ministarstvo koje će baviti zaštitom životne sredine i novo ministarstvo koje će se, dakle, na tom nivou, nivou ministarstva, baviti pitanjima evropskih integracija.

Ono što smo mi radili do sada na način i u formi koju smo imali do sada bilo je u skladu sa potrebama onih poslova koje smo do sada i obavljali.

Danas kada imamo 10 otvorenih pregovaračkih poglavlja, kada imamo dva privremeno zatvorena, kada su nova poglavlja spremna, mislim da tri samo čekaju na odgovarajuću saglasnost naših partnera iz EU.

Što se Srbije tiče, Srbija je potpuno spremna, dobija se nova dinamika, zamajac u ovim poslovima i to zaista treba da radi neki nivo koji odgovara nivou ministarstva.

Tako da, i ovaj član 1, a i sve ostalo, naravno, treba da ostane, a što se tiče volje većine nek se niko ne brine unapred. Volja većine, ako je nisu čuli, možda je nisu čuli oni koji pa počesto u sali nisu, biće jasno prikazana u Danu za glasanje i budite sigurni, volja većine biće snažno za ove predloge. Hvala lepo.
I dalje pozivam da se ne prihvati.

Svašta, stvarno svašta, mi čusmo ovde u prethodnih sat vremena sa one strane sale i pre nego što krene da se bilo ko žali kakve će veze imati obrazloženja, neka se priseti malo šta smo sve to čuli i našta mislim kada kažem – svašta. Ovako, nikakve veze sa ovim predlogom zakona i sa nesporno dobrim rešenjima nema.

Pod jedan – ono pitanje da li su predstavnici evropskih institucija, kako smo mi čuli malopre rekli tvrdo i insistirali da Srbija mora da prizna neku nezavisnost, tzv. nezavisnost Kosova. Ima tu i neznanja i tendencioznog nastupanja. Ali, ako neko nije razumeo Urlike Lunaček i gospodin Šulc, nastupali su sa pozicije evroposlanik, dakle, ne može neko ko predstavlja jednu poslaničku grupu, iznosi svoj politički stav, da bude zamena za evropske institucije i da sada mi kažemo – mišljenje te gospođe, to je mišljenje evropskih institucija i to mora da bude tako.

Nikakve to veze sa realnošću nema. Ako to neko ne razume, možda je to problem koji bi ja mogao da prihvatim, ali meni se čini da ovde, zapravo ne razume suštinu stvari i ne razume o čemu pričam. Da je to tako, zašto bi uopšte postojao bilo kakav dijalog. Ne deluje možda nelogično da bi se o nečemu vodio dijalog, ako je tu sad sve unapred rešeno, kazano i nema više šta da se radi na tu temu.

Naravno da nije tako i nije previše teško izvući i zaključak da nije tako, čim taj dijalog postoji. Mora čovek da se trudi da razmišlja, nekima je to ovde izvanrendan napor. Apsolutno ne može mišljenje evroposlanika da se smatra za mišljenje zvaničnih institucija.

Pričali smo mi ovde mnogo puta, ukazivali na činjenicu da postoje države članica. Neke države članica po tom pitanju misle jedno, neki misle nešto drugo, ali ono što je naš okvir ni na koji način ne ugrožava suverenitet Srbije.

Da, može taj posao da se vodi posle evropskih integracija uspešno, a u isto vreme da se čuva suverenitet. To je pokazala i Vlada formirana 2014. godine i Vlada formirana 2016. godine. To građani vide i razumeju. Ako to ne razume neko ko nije u stanju da prihvati rezultat na nekim izborima, demokratskim izborima i 2014, 2016. i 2017. godine, to je njegov problem, ali stvarno opterećuje i Narodnu skupštinu i naše građane kada tera da njegove isprazne priče mi svaki put dodatno objasnimo. To jeste gubljenje vremena, koliko god se nekome ne sviđa da to čuje, ali dobro nije sporno. Možemo mi da se bavimo tim vremenom.

Pitanje nadležnosti, ode mi sad profesor sa univerziteta koji se u sve i svašta razume, ali mu je izgleda jedina tema i sadržaj Savamala, šta god da je na dnevnom redu, sada na temu ministarstva, juče kada smo pričali o poljoprivedi Savamala, pa Savamala, sutra kada budemo pričali o, ne znam, nuklearnom programu biće opet Savamala, pa Savamala, ali nikakve veze to nema sa nadležnostima predloženog ministarstva za evropske integracije. Kakva je to argumentacija? Da li je mogao da pročita sadržaj predloga zakona, da pročita gde su lepo, precizno objašnjen taj planirani delokrug i nadležnosti ministarstva? Da li je to bilo teško? Mislim da to nije bilo teško, neznanje, lenjost, pa sve zajedno i eto kakav je rezultat.

Pravosuđe dame i gospodo, da li postoji u uređenoj zemlji za koji neki pričaju da bi želeli da bude urađen. Da li postoje nezavisni organi, da li se ti nezavisni organi time bave ili će sada, zamislite sada ovo, nonses opet, reč je o profesoru sa univerziteta, da će sada neko novoosnovano ministarstvo, ministarstvo za evropske integracije da preuzima nadležnosti drugih ministarstava, pa da ono rešava i umesto nezavisnih organa i nezavisnog pravosuđa, gde je to video, kod koga je to čuo, čemu to uče studente, ako ih tome uči ja ne mogu da razumem.

Na temu te vladavine prava bila je u potpunosti na mestu opaska koleginice Tomić. Da li postoji izveštaj Evropske komisije, da li su javno dostupni, da li je na osnovu toga došlo do otvaranja poglavlja u junu, da li je moguće da sada opet bolje od Evropske komisije, šta ona misli ili šta bi trebalo da misli, zna neki narodni poslanik ovde, univerzitetski profesor ili ne. Potpuno besmisleno, potpuno nevažno i kada kaže da to podržava neko sa one strane zato što podržava evropske integracije, a u isto vreme nisam čuo onog profesora da je rekao da podržava bilo amandman, bilo evropske integracije.

LJudi dogovorite se, ja sam pre neki mesec ovde rekao – zvanični sajt, saopštenje te organizacije, koja ne znam šta je, da li je grupa građana, udruženje građana, privatni klub, mladi filatelisti, koji su đavo? Na zvaničnom sajtu te organizacije piše – oni se zalažu za stopiranje evropskih integracija, da se to zamrzne i da se godinu dana na tu temu ništa ne radi. Oni se slože samnom, pristanu, ustanu i kažu – jeste, to je naša politika.

Šta nam kažu danas – mi smo za evropske integracije. Da li jesmo ili nismo? Ili kada ustanu da diskutuju o amandmanu kojim se predlaže da se ministarstvo ne uvede, da li jesu za to ili nisu za to ili je suština samo da nam dodatno objasne koliko se ne razumeju ni u pitanja nadležnosti ministarstva, ni u pitanje zvaničnog predstavljanja u EU i njenim institucijama, ni u pitanje nezavisnosti pravosudnih, a i ostalih organa. Dakle, ministarstvo za evropske integracije, naravno da je postojalo i naravno da postoji. Postoje različiti modeli, negde se zove baš tako, negde je drugačiji aspekt, ali jeste pitanje iste vrste poslova, iste vrste integracija, pre ili nakon sticanje statusa punopravnog članstva.

Postoje takva ministarstva i bave se evropskim poslovima ili evropskim integracijama. Evo, recimo da je najbliži primer Rumunija. Tamo smo imali baš taj naziv. I danas može da se nađe nekoliko primera baš u evropskim zemljama gde postoji neko ko se bavi tim resorom, tim pitanjima i tom problematikom na nivou ministarstva. Sad, čemu uči studente neko ko tvrdi da to ne postoji, da sad nešto mi izmišljamo? Pa, ne bi napredne zemlje u integracijama bile uspešne da nisu te neke dobre modele usvojile i primenjivale. Ne bi Srbija bila uspešna koliko će biti, nemojte uopšte imati sumnje oko toga da nije u stanju da uči, razmišlja i implementira te dobre metode kako bi bila i uspešnija i efikasnija, a opet sve u cilju one koristi za građane Srbije.

Izgleda da o tim građanima Srbije u ovoj sali brinemo samo mi sa ove strane, jer sve ostalo što čuh malopre nikakve veze nema ni sa građanima, ni sa bilo čim, do da neko ovde svoju pesmicu još malo otpeva.

U pravu je kolega Rističević. Ima pitanje iskrenosti i političkog stava mnogo veze sa onim što mi slušamo danas. Jeste, adekvatno je osporiti namere predlagača, npr. postavljajući pitanje – a koji mu je politički stav? Jeste, članstvo u nekim odborima, zastupanje nekog političkog stava javno, ali i tajno, jeste pitanje kredibiliteta predlagača. Na primer, članstvo u Odboru za evropske integracije predstavnika nekih tamo poslaničkih grupa, evo, npr. baš poslaničke grupe Tadićeve i Jeremićeve.

Kakve veze to ima sa ovom pričom da je protiv evropskih integracija? Pa, ima direktno veze. Mi smo u nekoliko navrata svojim ušima slušali da u svojstvu člana odbora, u razgovoru sa evropskim zvaničnicima, taj neko kaže – znate, nisam ja protiv Evrope, ne, ja sam samo malo evroskeptik, samo sam malčice evroskeptik, ali protiv Evrope nisam, a onda nama ovde u sali ili građanima napolju na mitingu ili na konferenciji za štampu priča – ma, nikakva Evropa, ma, sve protiv nje. Čak, šta je bila najnovija varijanta? Skoro sam čuo, nisu više ni evroskeptici, sad su evrorealisti.
Hoću, samo da objasnim zašto argumentacija nema nikakve veze sa predlogom.
Na temu onoga, gospođo predsednice, kako se ovde izlažu određene stvari, a ima veze i sa tim predstavljanjem političkog stava, eufemizmi i nadimci. Mislim da je potpuno neprihvatljivo da mi opet slušamo nekakve tirade o zaštiti Kosova i Metohije od strane onih čiji predstavnici upravo u tim odborima, i upravo na tim sastancima sa evropskim zvaničnicima, koriste te eufemizme i nadimke, ali zamislite za šta, za AP Kosovo i Metohija, pa ih mi čujemo da kažu – Priština, u stvari Kosovo, Kosovo i Metohija, u stvari Kosovo. Te pogreših ovde, te pogreših onde. Da li se zalažu za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Republike Srbije ili pokazuju dobru volju da malo balansiraju, da budu popustljivi u tom stavu, a kad se sa nekim sretnu? U pravu je kolega Rističević što postavlja ta pitanja.
Na samom kraju, koliko Srbije ima na Kosovu i Metohiji ne zna niko sa one strane sale bolje od Srba na Kosovu i Metohiji. NJih ste čuli glasno i jasno. Ali, ako je bilo kome ovde želja da pokaže da je bio dobar učenik Edite Tahiri, alal mu vera. Hvala.
Gospođo predsednice, član 103. stav 8. i odmah da vam kažem, ja sam u stvari vrlo zadovoljan obrazloženjem koje ste upravo dali narodnom poslaniku koji je ovde reklamirao Poslovnik. Vi ste u stvari dali sasvim dobro obrazloženje šta se ovde dešavalo i o čemu se diskutovalo danas, a što je narodni poslanik propustio da čuje jer nije bio u sali. Zbog toga vam odmah kažem, ja ne tražim da se mi o ovom što ja ovde sada govorim izjasnimo glasanjem.

Ja sam želeo samo da vam skrenem pažnju na taj stav 8. u članu 103. Mislim da je bilo potpuno opravdano da primenite meru iz tog stava 8, a ta mera kaže – kada dođe do očigledne zloupotrebe, a ovo je bio slučaj upravo zloupotrebe jer je taj poslanik želeo da replicira na određeni način gospodinu Martinoviću, doduše nije to ličilo ni na šta, bilo je u pola rečenice, ali je bilo u pokušaju. Mislim da je tu bilo dovoljno prostora po Poslovniku da bude adekvatno kažnjen, odnosno njegova poslanička grupa. Kako? Tako što će ostati bez dva minuta za raspravu.

Inače, ne bi to bilo suviše surovo ako se brinete da bi bilo. Ne bi jer očigledno taj poslanik za raspravu nije zainteresovan. Nije ni bio u sali zato što nije zainteresovan. Pretpostavljam da je u prostorijama kluba vidao političke rane, ljute rane…
Zašto ovo govorim? Da bi ovo mogli da primenite, da ne brinete. Ako ga primenimo, siguran sam da nećemo ništa pogrešiti, a da će nastaviti da ih boli ono što je radio Aleksandar Martinović narednih dana. Ma hoće u svakom slučaju. Hvala.
Poslovnik, član 103. stav 8. Ako neko nije slučajno do sada savladao, pitanja Poslovnika imaju prednost. Je li tako? Mislim da je, gospodine predsedavajući, bilo prostora da vi reagujete baš u skladu sa ovim članom 103. stav 8, već sam ja danas spominjao to, evo, sada je bila izvanredna prilika. Dali ste vi obrazloženje i onima koji su ovde pokušavali da zaštite nekakvo dostojanstvo, je li, i pričali o dnevnom redu, a sve su to bili jedni loši izgovori za pokušaj repliciranja. Svi smo to videli i čuli.

Vi ste dobro obrazlagali, zbog toga ja ne tražim da mi glasamo, to vam odmah kažem, ali mislim da zaista ima potrebe da mi počnemo da primenjujemo ove mere. Na primer, mislim da je ozbiljno kršenje dostojanstva kada neko koristi i Poslovnik da bi pomenuo dostojanstvo, a svi znamo da je ovde reč o nekome ko je najgrublje kršio dostojanstvo Narodne skupštine predlažući amandmane Deda Mrazu. Sada da neko takav priča o dostojanstvu, to je direktna uvreda. Ne morate vi druge mere, ali ovu koja znači oduzimanje vremena mislim da treba da primenite odmah, da ne razmišljate uopšte. Da neko priča o dnevnom redu, a očigledno ne zna ni šta je rasprava u pojedinostima, ni koji je amandman na redu, mislim da vi tu odmah treba da primenite ovu meru za oduzimanje dva minuta, jer je to očigledna zloupotreba.

Na samom kraju, da neko priča o nekim TV duelima. To nema veze sa reklamiranjem Poslovnika. Mislim da tu treba da reagujete odmah i pritom da kažete tom nekom, ako ga zanimaju TV dueli, može da nađemo nekog zamenika predsednika mesnog odbora Srpske napredne stranke, taj bi mu bio više nego dobar nivo.
Hvala najzad.

Dakle, koristim ova dva minuta da prokomentarišem sve ove agresivne pokušaje da se izazove naša pažnja. Eto, ako je to bio cilj, može da se čuje. Ko je postavio pitanje da se uoči razlika između nas i onih koji su nekada, na veliku žalost Srbije, bili u prilici da se o njoj staraju, pa ostavili pustoš za sobom? Može da se uoči razlika, nikakav problem nije, po pitanju Ministarstva bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku.

Dobra vest za građane Srbije, u prva dva meseca 2017. godine rođeno je 1.101 beba više u odnosu na prva dva meseca prethodne godine. Razlika broj jedan, dame i gospodo, u njihovo vreme Srbija se mučila i iz petnih žila upinjala da preživi, danas Srbija se rađa i živi. U 26 gradova ukupno, 19 konkretnije, više je dece rođeno danas i to nešto znači. Danas se vide rezultati i mera sprovedenih u ovoj zemlji.

Druga razlika, kako se živi i koliko se ljudi odlučuju da formiraju porodice gleda se i po tome koliko posla ima, onda 500.000 radnih mesta bilo je manje danas, u stotinama hiljada to ide u plus. Stotinu i trideset hiljada izdvojili smo do marta, sada ih ima i još više. To je razlika broj dva koja se vidi, ako neko hoće da vidi.

Treća razlika, mi ne prosipamo ispraznu demagogiju. Kada se podigne fontana koja je nekima ovde izgleda nešto sporna i pitaju koliko košta, mi smo je izgradili za taj novac koliko je koštala, a oni, isprazni demagozi, predlagali su da košta dva puta više, pet puta više, deset puta više, postoje izjave za svaku od tih vrednosti, i danas pričaju potpune besmislice da bi se bavili ispraznom demagogijom. Mi to ne radimo, a to je razlika koju treba uočiti.

Četvrta razlika s kojom bih ja završio da i nju uočimo, kada govorimo o ispraznoj demagogiji, onaj ko predlaže amandman samo da bi pričao, čemu je dokaz da nije u stanju da ga napiše u skladu sa Ustavom, a to je rekao nadležni odbor, taj isti priča viceve kroz amandmane o Deda Mrazu…
… a sada se ponovo šali na najgrublji način ovim mestom ovde, pokazuje odnos prema državi, to naš odnos nikad nije bio i to je razlika. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Pominjala je dosovska politička starleta Pernard Dvernard žustro SNS u nekoliko navrata. Da, ta politička starleta, dobro ste je prepoznali, koja ima problema sa sintaksom, a nepremostivih teškoća sa semantikom.

Uspeo sam ja da razaznam u onoj gomili vrlo čudnih stvari da je pominjala SNS, pa red je i da čuje par stvari.

Prva stvar, što se tiče navodne gadljivosti te dosovske političke starlete Pernarda Dvernarda na bilo šta strano, poznata nam je, znamo je vrlo dobro. Znamo koliko uopšte nije gadljiva na strani novac. Najpre to mislim na novac političkog patrona verovatno te starlete, dosovskog kandidata Vuka Jeremića. Tu onda dalje mislim na strani novac, na novac koji je stigao iz stranih donacija i grantova, žutom preduzeću, a kroz njega opet toj istoj starleti. Nadalje mislim na Soroša koji vrlo lepo, izdašno finansira određene organizacije, a sa kojima pak na lokalu, a ja to znam, jer je o tome reč u kraju u kojem ja živim, organizacija dosovske političke starlete Pernarda Dvernarda divno sarađuje, deli sa njima te Soroševe novčiće, tako da koliko se toga gadi više nam je nego poznato.

Druga stvar, da raspravljam sa tom starletom o Evropi i ekologiji ja mogu, ali za početak neka savlada sintaksu i neka izgovori reč Evropa i reč ekologija a da ne pogreši. To je preduslov za bilo kakvu dalju raspravu.

Treća stvar, da govori na nivou tabloida Milovana Brkića to je meni potpuno logično jer se sama poistovetila sa kojim beše tabloidom, onim danasoidom? Ta starleta je rekla svojevremeno da je ona ista kao danasoid? Onda se slažem i mogu da kažem – logično je.

Dame i gospodo, sve je ovo potpuno prirodna posledica jedne enormne količine izliva nežnosti onih nežnih zagrljaja sa dosovskim kandidatom Jankovićem. Onaj ko njega grli, taj ne može ni da brine ni za KiM, jer ne brine za suverenitet. Taj ne može da brine za Republiku Srpsku jer optužuje za genocid i taj kada kaže pomaže Bog, može da dobije odgovor samo daj mu bože pameti.
Hvala na pravu na repliku. Ovo je korektno, da završimo, pošto znamo svi, dobro smo čuli ko je izazvao ovaj krug replika, i naravno, ja tu ponovo mislim na dosovsku političku starletu Pernara „Dvernara“.

Šta je ostalo da još čuje ta dosovska politička starleta? Kada priča o KiM i kada priča o Srbima na KiM, tu se vide očigledne posledice onog nežnog zagrljaja koji je imao sa dosovskim kandidatom Sašom Jankovićem. Od njega je poprimio i manire i poglede kada je reč o KiM. Taj dosovski kandidat bez trunke srama izjavi nedavno – suverenitet ne znači ništa, suverenost, izmišljena reč, bacanje prašine u oči narodu, i pri tom je mislio na KiM, nije to krio.

Dosovska politička starleta Pernar „Dvernar“, nakon tog zagrljaja izgleda poprima isti pogled na istu problematiku, pa se strašno brine za KiM, što narod jako dobro vidi i razume, pa zbog toga glasova tamo može da dobije, koliko? Jedva na prste jedne ruke, da ako se neko prevari, pa slučajno zaokruži.

Kada govori o regionu i o Republici Srpskoj, poprimanje tih tobožnjih vrednosti, ovog Saše Jankovića u pogledu Republike Srpske i pitanja Srebrenice, nije ništa novo, jer dosovska politička starleta Pernar „Dvernar“ te vrednosti ima i baštini ih već neko vreme. Pa, na izbornoj listi je bila sa onima koji su govorili o tome da je tamo bio genocid, pa na izbornoj listi je bila sa ljudima koji su govorili da je, pazite sada ovo, Franjo Tuđman bio u pravu, da je imao puno pravo da integriše krajiške Srbe. Kako znamo? Tako što ih je obrisao. A, danas da druguje ta ista dosovska politička starleta Pernar „Dvernar“, sa kim? Sa onima koji tvrde da su se ti Srbi, krajiški Srbi iselili sami, da su sami sebe prognali.

Na sve ovo, dame i gospodo, mogu da dodam samo još jednom ono od malopre, da se bolje čujemo, pa da upamtimo – Bog mu dao pameti.