Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Dabome, još jednom prilika da čestitamo na držanju, onako baš junačkom držanju siledžiji koji nije propustio priliku da još jednom pokaže ko je i šta je. Ovom prilikom dodatno i stručnjaku koji nije propustio priliku da pokaže koliko je stručan i koliko se u sve živo razume.

Što se tiče siledžijskog ponašanja, to je Srbiji više nego jasno. To se ovde iznova i iznova potvrđuje svakim javljanjem i svakom rečju čoveka koji je to učinio ponovo. To radi pre svega sada samom sebi, pa i da se ne osvrćemo nešto preterano. Dobro je dok to ne radi drugima. Nekad mi se čini da proživljava svojevrsnu krizu kada izgleda ne udari neku ženu ili joj ruku ne zavrne po 15 dana, pa mora da nadoknadi nedostatak na Narodnoj skupštini. Međutim, dok u tom smislu apstinira, dobro je. Ako će da se završi samo na verbalnoj agresiji, nek mu je alal.

Druga stvar je ovde posredi, ta stručnost. Znate, taj čovek je dao sebi za pravo da raspravlja o instituciji kao što je Narodna banka i o kadriranju u Narodnoj banci. Da se ne brine previše. Dakle, iako se, baš kao u slučaju predsednice Narodne skupštine, i u slučaju guvernera on pre svega istresa nad ženom, nije u stanju da uopšte razmišlja, a kamoli predloži nešto na temu kadrovskih rešenja ili bilo kakvog rada Narodne banke Srbije.

Dame i gospodo, mi smo ovde ne jednom, nego mnogo puta, već upoznati sa suštinskom genijalnošću i fenomenalnim rešenjima u smislu posla koji treba da obavlja, recimo, institucija poput Narodne banke, a kako je vidi taj, veliki stručnjak. Sećate se svi toga, tako što će sve potrebe ove zemlje rešiti štampanjem parica, kako nam je lepo objasnio, pa ćemo onda da imamo za sve i onda ćemo da delimo i za plate i za penzije i da finansiramo njegove fenomenalne ideje.

Taj nivo razumevanja, taj nivo shvatanja i ovog mesta, ali i bilo čega u državi, pokazatelj je ozbiljnosti, pa reći ću i pameti koju možemo i da očekujemo od njega. Sa tim završavam, gospodine predsedavajući, taman je tačno i ozbiljno koliko je njihova ocena data prošlog petka da je dan pre toga bio, zamislite, poslednji četvrtak u mesecu, 5. oktobra poslednji četvrtak u mesecu. Svaka čast.
Nemam ja ništa protiv, gospodine predsedavajući, da vaš predlog uvažimo, ali toliko je ovog DOS-ovskog lakeja potresla tema. Slušao sam ga kako dramatično saopštava ono što ima u prethodna dva minuta. Moram da vam kažem, zamalo su mi krenule suze na oči. Izgleda da ga je potreslo podsećanje na njegove rane početke i na to prvo zaposlenje o kom je govorio kolega Jovanović, i na činjenicu da to licemerje i odnos prema ljudima može da se meri i prema tome kako je postupio prema svom dobročinitelju. Kako mu je odmah stavio nož u leđa pa rešio da gradi svoju beznačajnu, ali kakvu-takvu političku karijeru, na račun onoga koji mu je taj prvi posao obezbedio i pomagao mu da napravi prve korake. Dok se došlo do Dragana Đilasa i ozbiljnog novca, nešto ozbiljnije organizacije već se što-šta pozaboravilo, pa i ti nekadašnji prvi prijatelji.

Uvek mi je zabavno kada govorimo o principima i licemerju sa tim ljudima koji su pokazali interesovanje i za tu temu. Skoro jednako zabavno, gospodine predsedavajući, kao kada govorimo na temu stručnosti. Sećate se, maločas one priče o štampanju novca, otprilike tu negde, ako ne i malo dalje stoje dobro je li, i kada je reč o principima i licemerju.

Ko? Pa, na primer, oni koji su sami sebi dodelili ulogu velikih rodoljuba, mrzitelja svega zapadnog, svega evropskog i s vremena na vreme, kritičara nekakvog DOS-a iz kog su ponikli sami. To što oni rade da je klasična DOS-ovština, to je samo po sebi očigledno. Ali, kada to zaborave, pa se bave DOS-om, kako im se onda dešava da hvale npr. DOS-ovsku vedetu Vuka Tadićevog Jeremić? Da li je sam rekao da je jednako patriota i rodoljub koliko i Vuk Tadićev Jeremić, koliko i onaj koji je pitanje Kosova i Metohije skinuo sa UN. Jednako je patriota i rodoljub koliko i onaj koji se obratio Međunarodnom sudu pravde i Prištini i uslugu čini. Kad taj to govori o svom okruženju, pa i o samom sebi, ja nemam više ništa da dodam na temu njegovog licemerje i njegovih principa. Hvala lepo.
Član 103. stav 8, gospodine predsedavajući, a upravo zbog ponašanja na koje je već ukazano, a u vezi sa merom koju ste vi pomenuli maločas. Sada ne mislim na koleginicu Tepić, nego na ovog poslanika Kerojčić. Videli ste malopre da je i nakon vašeg usmenog upozorenja on nastavio da se ponaša kako je nastavio da se ponaša, očigledno shvatajući za jedini cilj, smisao i suštinu svog javljanja po Poslovnika da brže-bolje izgovori ime Aleksandra Vučića.

Gospodine predsedavajući, mislim da se te stvari primećuju, pošto je čovek očigledno vrlo raspoložen da se tako ponaša čitavog dana, barem takav utisak odaje sada. Želeo sam, bez obaveze da o tome glasamo, samo vama da skrenem pažnju na to ponašanje. Ako on, čovek, nije svestan da za takvo ponašanje ne treba ni hrabrosti ni pameti, mislim da to ipak predstavlja određenu obavezu za nas da mu pažnju skrećemo, pa kada nije u stanju da to shvati, možda zato što ni hrabrosti ni pameti tu hronično nikada nema, pa nema, da primenimo i tu meru iz člana 103. stav 8. koja podrazumeva da se uskrati nešto vremena za dalju raspravu. Tek kada ih košta na neki način, pa makar i minutima, ti ljudi izgleda shvataju neke stvari koje su jednostavne za razumeti, ali opet za to treba, možda ne toliko hrabrosti, koliko pameti, a jednako ih nedostaje. Hvala lepo.
Osnov je pominjanje stranke i neke navodne obaveze SNS prema nekom izvan Srbije, a što je maločas izrekao ili izrekla ovdašnja verzija Ruže Tomašić.

Što se tiče naših obaveza, jedina obaveza, dame i gospodo, koju mi imamo jeste obaveza prema svom narodu i svojoj zemlji, i to je nešto što potiče iz onoga ko smo, šta osećamo i koliko brinemo za one do kojih nam je stalo. To je više nego jasno. E sad, zašto se time bavi ovdašnja verzija Ruže Tomašić?

Inače, Ruža Tomašić, za onoga ko eventualno ne zna, je bila poslanica u Hrvatskom saboru, jedina koja se protivila evropskim integracijama. Bila je strašno žučna, vrlo oštra u diskusijama, baš otprilike ovako kako ih mi slušamo sada, da bi čim se pokazala i najmanja šansa za to, ugrabila priliku i hop - skočila u Evropski parlament, na dobru platu. Mi znamo da onaj ko ovde voli tako da žustro govori o EU i da kritikuje sve evropsko, taj nema ništa protiv evra, tako da je ovde paralela više nego jasna.

Inače, zgodna okolnost, Ruža Tomašić je baš iz Hrvatske stranke prava, neoustaške stranke sa kojom ima veze i ova naša verzija iste gospođe. I, kad priča o obavezama, možda ne bi bilo loše da objasni sebi i ljudima koji eventualno sede oko njega, a ne znaju pored koga sede, kakve su njegove obaveze prema Hrvatskoj stranci prava, njenim prijateljima iz Udruženja veterana HOS-a, ili možda, s druge strane, kakve su njegove obaveze prema bugarskim neofašistima iz partije Ataka, ili možda prema nemačkim neofašistima iz AFD-a, kojima se divi i kojima čestita.

Uz toliko ekstremista među prijateljima, ja i ne vidim šta bi to evropsko mogla da bude srpska verzija Ruže Tomašić, ili možda grešim? Možda baš želi da pokaže kako nije ekstremista, pa je i ovom raspravom, kao i svaki put kada ustane, pokazao da je zapravo umeren, umeren u rasuđivanju. Hvala.
Hvala vam, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo, poslanička grupa SNS podržava predložene zakone i mi ih zaista smatramo vrlo dobrim prilogom svim onim aktivnostima koje se intenzivno sprovode ozbiljno i odgovorno u Republici Srbiji, sa ciljem da se uspostavi moderno društvo, efikasan državni mehanizam koji je zaista najbolji mogući servis građana Republike Srbije. U tom smislu pohvaljujemo sa svoje strane oba sektora o kojima raspravljamo danas i sve predložene zakone.

Detaljnije su o sadržajima ovih zakona govorili i prisutni ministri i kolege ovlašćeni predstavnici parlamentarnih grupa skupštinske većine i ja ne želim da ponovo iznosim sve detalje vezane za sadržaj samih zakona, ali želim ovom prilikom da još jednom podvučem da kada je reč o zakonima o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, odnosno izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima, mi zaista sa svoje strane smatramo da će novouspostavljeni mehanizam ili novi metodi uspostavljeni upravo predloženim zakonskim rešenjima uistinu predstavljati pravi način da se državni službenici, kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou nađu u prilici da se dodatno usavrše, da unaprede svoja znanja, prođu specifične obuke koje zahtevaju posebne veštine.

Na taj način stvoriće se uslovi da svoj posao obavljaju kvalitetnije nego što su to činili do sada, nego što čine sada, i to se ne odnosi samo na situacije kada se posao obavlja neadekvatno ili uz nedovoljno iskustvo, već pored tih situacija i onda kada se posao obavlja kvalitetno, da ono što je dobro bude još bolje. Mislim da je tu reč nesporno, jasnom čistom interesu, pre svega građana Republike Srbije.

Takođe, kada je reč o izmenama i dopunama Zakona o informacionoj bezbednosti, tu je reč o tehničko-organizacionom pitanju da se zaista u funkciji nadležnog CERT-a nađe kancelarija koja ima određene nadležnosti i to pitanje verujem da nije sporno nikome u ovoj sali, ali nešto više pažnje posvećeno je i onom zakonu koji se odnosi na kolokvijalno elektronsko poslovanje, odnosno problematiku elektronskog dokumenta, identifikacije usluga od poverenja.

Dakle, reč je o zaista modernim dobrim rešenjima koja će učiniti da upotreba, ali i poslovanje generalno, bude efikasnije, lakše, ne samo za poslovne sisteme, privredne subjekte, već će i pristup servisima našim građanima biti omogućen na efikasniji, pogodniji način. Takođe, i sama će javna vlast funkcionisati efikasnije i bolje. To su sve listom dobri razlozi da mi sa svoje strane ove predloge podržimo.

I jedan i drugi sektor učinili su zaista dobre napore kada je reč o ovoj modernizaciji o kojoj mi danas govorimo. Zaista su predložena rešenja potpuno u duhu vremena u kome se nalazimo ovoga veka. Čule su se danas i izvesne kritike na temu ovih pitanja.

Dakle, modernost i adekvatan pristup ogledaju se kroz sve ono što smo mi zajednički u ovoj sali radili, baveći se, recimo, Zakonom o opštem upravnom postupku, baveći se različitim rešenjima iz domena tzv. elektronske uprave. Činjenice iz prakse govore da je značajan broj, više od stotinu institucija, upravo zahvaljujući onim rešenjima na kojima smo radili mi u ovoj sali, međusobno povezani, da se u stotinama mere servisi koje naši građani uspešno koriste, i da je svaki put kada smo uz ove ili ovim slične reči pozdravljali rešenja dolazio rezultat u praksi koji je našu podršku i ovakve reči opravdao. Nema apsolutno nikakvog razloga da i ovog puta ne bude upravo tako.

Želim da, kao što to uvek radimo, prokomentarišem i ono što bismo nazvali kritičkim tonovima ili pokušajima da se tako zvuči.

Danas smo se recimo, upoznali sa predlogom ili viđenjima, a pričaćemo verovatno detaljno o tome kada budemo raspravljali u pojedinostima, da predložena Nacionalna akademija ne bude institucija, već, kako je rečeno, program. Dakle, jedan kratak uvid u sadržaj Predloga zakona i ono što ta Nacionalna akademija treba da radi pokazuje crno na belo da je uopšte besmisleno razgovarati na temu da instituciju može da zameni program, kada npr. neko treba da se bavi prikupljanjem podataka, kada neko treba da se bavi obradom tih podataka. Ne može to da radi neki program. Dakle, mora da postoji, fizički postoji, neko ko će se tim pitanjima baviti, da akredituje druge institucije ili pojedince, da se određenim obukama ili usavršavanjima bave. Dakle, jasno je da to ne može da radi nešto što bismo nazvali programom.

Navikli smo već da, razne čudne ideje mi ovde slušamo, nadugačko i naširoko, objašnjavanje iznova, iznova, kako bi se pričalo. Nažalost, ništa sem puste priče tu i ne može da se očekuje kao bilo kakav doprinos. U skladu sa tim i ocene koje apsolutno nikakve veze nemaju sa kvalitetom predloženih rešenja. Nikakve veze, dame i gospodo, sa ovim sa čim mi pričamo danas nemaju ni pitanja fontana, ni vrtića, ni folk pevača. To je, kada smo već kod folka, deo nečega što se smatra standardnim folklorom.

Za one koji su sami sebi dodelili ničim opravdanu ulogu dežurnih kritičara svega i svačega, smatraju da su sam đavo ili gospod bog, ali uz svu dobru volju i razumevanje da neki tek ukoliko pričaju o folk muzici ili muzici uopšte, samo tako mogu da se kreću u domenu onoga što poznaju kao temu. To se u Narodnoj skupštini ne radi. Ako treba, kada budemo raspravljali u pojedinostima, objasnićemo se oko toga i detaljnije.

Na kraju krajeva, stvari se ovde svede na poznavanje, odnosno nepoznavanje funkcionisanja Narodne skupštine, poznavanje, odnosno nepoznavanje Poslovnika i to će izgleda za neke ovde biti hroničan problem.

Što se tiče pitanja departizacije, a čuli smo to kao izvesnu kritiku bar dva puta danas, dve napomene sa moje strane. Prvo, očigledno je da je pitanje departizacije potpuno deplasirano kada je reč o ovim zakonima o kojima raspravljamo danas. Nigde, apsolutno nigde ne može se pronaći interes da službenik koji treba da služi građanima ne treba da bude bolji u poslu koji obavlja.

Sada pogledajte, možemo da pričamo u domenu ko je kada stupio na određenu dužnost, ko je kada počeo da se bavi određenim poslom, ali nikada to, bilo da je reč o periodu od pre nekoliko godina ili nekoliko decenija, ne utiče na činjenicu da čovek tu gde je ima određeni posao i da ga obavlja u korist nekog građanina koji mu se obraća. Zar nije interes baš tog građanina da svaki čovek koji treba da mu bude na usluzi ili treba da mu pruži određenu uslugu, da mu završi određeni posao, bude u tom poslu maksimalno uspešan? Kako? Tako što će se dodatno usavršavati, jasno kao beli dan.

Sve ostalo su prazne priče. Možda nekome zvuči kao krupne teme, ali potpuno šuplje teme i oni koji budu rešili da se bave samo njima na ovoj sednici ili bilo kojoj drugoj neka slobodno očekuju da će i politički prolaziti kao oni koji su patentirali priču o strašnoj partizaciji. Naravno, oni koji sada čeznu na sve moguće načine da partija postanu i sami, što znači završiće negde na nivou ispod broja nevažećih listića na nekim izborima, koji god bili, kada god bili.

Što se tiče pitanja sredstava, da li su opravdana ili ne, to je neposredno u vezi sa pitanjem i opravdanosti da Nacionalna akademija obavlja i određene komercijalne usluge. To samo po sebi ne može da bude loše. Mogućnost da se stekne prihod na taj način ne može da bude loša ni za tu akademiju, a ni za samu državu, pa na taj način možda i opravda sredstva koja nekome možda deluju velika. Možda ne deluju, možda samo tako kaže. Navikli smo mi da slušamo od ljudi ovde i stvari koje iskreno ne misle.

Mislim da je potpuno realno zamisliti scenario u kom ta akademija pruža usluge ovih obuka i za one koji ne pripadaju izbornom sistemu Republike Srbije, na primer ljudima koji se bave sličnim poslovima u regionu. Jezik razumeju, sistemi funkcionišu na vrlo sličan način, a ono što se smatra dobrom praksom i profesionalnim veštinama, pa to je bar univerzalno.

Što se tiče kritike na račun do sada uspostavljenih rešenja kada je reč o maksimalnim, odnosno ograničenim primanjima ili maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru, kao i kada je reč o funkcionisanju lokalnih samouprava, pa sve to opet, dame i gospodo, nema baš previše veze sa ovim zakonima o kojima raspravljamo. Ali kada se već dotaknemo tih tema, dobro je znati da ta rešenja zaista jesu imala dobre posledice i to govore brojevi. To ne mora da kaže niko od nas zato što smatra da bi nešto trebalo da zvuči na određeni način, bilo pozitivno ili negativno. Ti brojevi kažu da je bez malo 38 hiljada manje zaposlenih u javnoj upravi od kraja 2013. godine do danas upravo zahvaljujući primeni ovih rešenja. Ukupno u javnom sektoru oko 80 hiljada manje zaposlenih.

Dakle, ono što je osnovna intencija to smanjenje broja dalo je rezultat. Sa druge strane, ukupna zaposlenost jeste povećana. Mi smo do pre, možda pola godine, izbrojali oko 130.000, nešto više od toga, novozaposlenih u realnom sektoru. Danas je taj broj veći. Danas se krećemo blizu naredne dekade kada brojimo.

Dame i gospodo narodni poslanici, istina jeste da ima i konstruktivnih predloga i da se može dodatno unaprediti ono o čemu raspravljamo nakon amandmanskog postupka. Mi se svakoj prilici da rešenje učinimo boljim i kvalitetnijim radujemo unapred. U tom smislu, konstruktivnost s naše strane, apsolutno uvek i na svakom mestu onda kada je zasluženo, a kada se inicira reakcija na način na koji je to činio onaj srpski dubler Ruže Tomašić, i odgovor adekvatan, kako na ovoj tako i na svakoj drugoj temi.

Što se tiče rezultata da se ne brinemo. On će za građane Srbije uvek kada se za njega pita, SNS i parlamentarna većina u Narodnoj skupštini biti na korist, on će uvek biti dobar. Još jedna podrška za zakone.
Ne može „žuto preduzeće“ izgleda da shvati da može državom da se upravlja normalno u skladu sa propisima, u skladu sa nekim zakonima, a ne banditski kako izgleda jedino umeju. Ne može to da shvati, pa zato i pominje razne stvari, kao što je pominjanje Narodne skupštine, ili pominjanje neke etike, da li tako beše? Na to nemaju ni moralno pravo, niti za to imaju bilo kakvu aktivnu legitimaciju. Da se nešto radi po Poslovniku, to je očigledno i lako proverljivo, a da se na tim stvarima pita ovde neko ko je, ne osuđivao, ne suzbijao takve pojave u svojim redovima, nego ih nagrađivao, nemojte da se vređamo.

Da li beše Pajtić Bojan lično rukovodio glasanjem iz Bodruma? Da li je lažirao kvorum, muljao sa karticama? Kako se to završilo? Tako što je trpeo neke političke ili bilo kakve posledice? Ma ne, unapredili čoveka. Unapredili ga, terali ga do vrha, pa je i postao direktor „žutog preduzeća“ zahvaljujući tim veštinama i takvi će sad da se pitaju ovde da li nešto može ili ne može. Gde im je Novaković? Šta im radi ovih dana ministar Dulić?

Ovaj čovek Paunović, kog su pomenuli, je uredno prijavio firme koje ima Agenciji za borbu protiv korupcije. Mora neko da ne bude lenj, pa da uloži napor od dva klika mišem da bi nešto video, a mora da ima sposobnost da te stvari koje vidi i obradi da bi njima mogao da se bavi. Taj čovek je priveden sinoć, a znate zašto? Postoje ta pravila i ti zakoni, što za vreme „žutog“ kartela nije moglo da se desi nikada.

Da li im je sadašnji direktor ikada reč objasnio, milion i po evra vredno zemljište, kategorije pašnjaka, odakle mu to? Od ministarske plate, a možda od poslaničke? Da li je objasnio 300 hiljada evra vredan stan? Od ministarske plate ili od poslaničke? Tri stotine hiljada evra ušteđevine. Od ministarske plate ili od poslaničke? Ima li obrazloženja za besomučno divljanje ili će sve da obrazloži povampireni tajkun Dragan Đilas, pa da vidimo i to?
Sad bih i ja po članu 107, gospodine predsedavajući, pitanje dostojanstva Narodne skupštine.

Znači, smatram potpuno neprihvatljivim udarom na dostojanstvo Narodne skupštine kada se ovde neko oseti uvređeno ili povređeno i onda reaguje na stvari na koje inače ne bi reagovao ako mu se dešavaju u neposrednom okruženju, ali nikad pod milim bogom. Na primer, priča o dnevnom redu. Da li je jedan jedini put sa te strane danas ukazano na izlazak izvan okvira dnevnog reda, a dešavalo se ceo božiji dan? Jel kompletno žuto preduzeće kad god je govorilo, izlazilo je izvan okvira Poslovnika? Jeste, nego šta je. Jel poslanička grupa upravo tog udruženja građana, grupe građana, koja priča da je stranka, a u stvari nije ništa izlazila izvan okvira dnevnog reda? Jeste. Jesu li se možda požalili na tu pojavu? Nisu.

Gospodine predsedavajući, to treba da primetite pa kad se dešava ovakva zloupotreba kakva je bila malopre na to da ukažemo. Da li su se našli pozvani da ukažu na izlazak izvan okvira dnevnog reda kada su pre samo nekoliko dana sate ovde potrošili rada Narodne skupštine, bog zna koliko novca građana koji sve ovo plaćaju, da pričaju jednu potpuno ispravnu demagošku priču o nekakvim besplatnim udžbenicima? Predlagali su nam ovde da kupimo 560 hiljada računara, to su napisali. Pojma nisu imali šta su napisali. Pojma nisu imali šta su pričali, a to nije bilo ni tačka dnevnog reda ni predmet rasprave. Jeste ih čuli tada, gospodine predsedavajući, da su radili ovo što su radili malopre? Jeste li čuli da su se požalili na isti način kao malopre? Ja nisam. Siguran sam da nije niko ko je bio u sali ovde. To su sve zloupotrebe jedna za drugom.

Gospodine predsedavajući, vi i ja znamo da je reč o duboko nemoralnim ljudima, ljudima koji su zloupotrebili kampanjski novac, ali da taj nemoral demonstriraju kroz ovakvo iživljavanje nad Poslovnikom to ne treba da dozvolite.

Ne tražim da glasamo, da vodimo računa. Hvala.

(Vladimir Đurić: Sram te bilo! Šta pričaš to?)
Moram da se zapitam na šta bi sve ovo ličilo kad „žuto preduzeće“ ne bi pričalo samo o suštini, jer ovo je bilo najavljeno kao priča samo isključivo o suštini.

Kažu – stranačko zapošljavanje, hiljade, desetine hiljada, šta već. Da je neko ovde, pa da čuje koliko je manje zaposlenih upravo u javnom sektoru od momenta kada su stupili na snagu, od kada se primenjuju oni zakoni koje je ta strašna SNS ovde usvojila, 80.000 manje. Ako je neko slučajno u stanju da to kao podatak prihvati i kao podatak obradi. Dakle, ne da nije to što pričaju, nego je sve upravo suprotno.

Paraćin. Gde uhvati baš Paraćin da pomene bilo ko danas? Neverovatno. Dakle, od svih mesta u Srbiji baš ono gde „žuto preduzeće“ i dan danas žari i pali, baš ono u kom „žuto preduzeće“ tera investitore da bi ljude držali u šaci, baš ono gde simuliraju nekakav razvoj, fingiraju nekakav, kako beše, industrijski park po kom se paučina skuplja, silne novce slupali u to. Šta im je rezultat? Za one koji eventualno ne znaju, višestruko povećana nezaposlenost u tom mestu od onda od kada se „žuto preduzeće“ o njemu stara.

Sada su zabrinuti za zaposlenost, sada su zabrinuti za posao za ljude. Danas su nam rekli – ljudski kapital je najveći, njihovo znanje i umeće, a šta bi sa onim kapitalom od 500.000 duša koje ste na ulicu izbacili? Oni nisu važni? NJihovo znanje i umeće nije bitno? Zabrinuti za decu? Šta je sa decom tih 500.000 ljudi? Ili danas u Srbiji vredi samo onaj ko sa njima sedi, samo onaj koji je bio spreman da sa njima Beograd zaduži za milijardu i 200 miliona danas se pravi nevešt, samo onaj ko će da kritikuje jer se u Beogradu danas radi, jer gradilišta ima, a nisu mogli da se nađu ni za lek nekada, samo onaj koji je uradio sve ono što su oni planirali, i sa time završavam, i tu fontanu koju su slavili, a za koju nisu bili sposobni, i taj „Beograd na vodi“, koji su sanjali i za koji nisu bili sposobni. Ti su krivi, a oni su ispravni, hajte molim vas.
Hvala.

Zamalo da se nasmejem. Izlivi mržnje. Da li je izliv mržnje što podsećamo na tih 500.000 ljudi na ulicu isteranih? Mržnja prema kome? Ili da okrenem pitanje – iz koje ste ih to ljubavi na tu istu ulicu izbacili? Iz koje ste to ljubavi pokazali da vas apsolutno briga nije za njihovu decu, a danas se prosipaju apsolutno isprazne demagoške floskule? Brine se za decu, jel? Šta je sa njihovom decom? To je pitanje. Nemojte da odgovarate nama. Odgovarajte ljudima koji ovo gledaju. Da li to nije važno, da li je to manje važno?

Šta je sa gradom koji tavori zato što je nekome bitno da drži vlast, makar i mala bila, samo kakva je da je? Šta je sa ljubavlju zbog koje je Dragoljub Milanović pretučen tog 5. oktobra koji je tako dobar i lep datum, koji ima tako sjajne tekovine? Koja je to nežnost? Kakva su to osećanja, pa mi moramo danas da ih slavimo i da ih se rado sećamo? O čemu pričamo? O spaljenoj Skupštini? Da li pričamo o uništavanju institucija i RTS-u i o već legendarnim dolascima na posao na najvišim državnim pozicijama oko 11.00 pre podne, ostajanju na tom poslu do podne, pa na ludim žurkama do duboko u noć, dok se niko ne brine za zemlju, za njen suverenitet, dok se pitanje KiM srozava sa nivoa UN, dok se obraća Međunarodnom sudu pravde za mišljenje da bi se nekome u Prištini učinilo ili nekome sa strane? Da li su to ti fenomenalni primeri brige za zemlju, za pojedince, za njihove sudbine, za sudbinu nacije i države u celini?

Koja mržnja? Koja nežnost treba da nas motiviše da te stvari poželimo ponovo? Ako pitate građane Srbije, nikad više, nikad, daleko im lepa kuća. Hvala.
Znači, demokratija, poštovanje volje naroda, govor mržnje. Od koga smo mi i kako to odbranili Narodnu banku sa dugim cevima 5. oktobra 2000. godine?

Od koga smo i kako takođe sa dugim cevima odbranili Saveznu upravu carina te 2000. godine?

Da li su krvoproliće prizivali oni koji su te duge cevi uzeli pa ih podigli ili neko drugi?

Kažu 2012. godine neko je pokazao svoju širinu i demokratski kapacitet. Ma najuren je. Ma najuren je. Narod nije mogao više očima da ih gleda.

Koliko su šta poštovali, pa pokazali su nam ove godine. ne moramo mi da idemo u deceniju ili dve unazad. Šta je bilo 2017. godine? Jesu li prihvatili demokratsko izraženu volju naroda ili su organizovali proteste protiv rezultata izbora? Jesu li bili dovoljno fer da pruže ruku i čestitaju onome ko je pobedio? Ne pobedio, oduvao ih , sa 56% naspram njihovih koliko je bilo, 10, 12. Jel to može da se poredi? Jel to demokratski kapacitet i odnos prema institucijama ili sad ćemo da mitingujemo i da protestujemo, pokušaćemo na ulici da dobijemo ono što glasovima ne možemo?

Hajde da se uozbiljimo.

Pitanje mržnje. Taj 5. oktobar kad budu išli da proslave sa svojim propalim dosovskim kandidatom Jankovićem, za dva dana od danas, neka tamo pozdrave, neka prenesu naše lične pozdrave onima iz tog tabora, tabora propalog dosovskog kandidata Jankovića, koji su nama poslednjih meseci pretili metkom u čelo, koji su nama prethodnih meseci pretili vešanjem, koji nama pominju porodice i pominju, kako je bilo rečeno, uriniranje na grobnim mestima. Je li tako? Sve sami divni primeri odnosa prema institucijama, poštovanja i svega onoga što kao nije mržnja.

Sa takvim društvom neka se podsete one narodne – s kim si, takav si. Znači će im nešto.
Ja sam rekao, gospodine ministre, ako se sećate, da ovaj čovek, koji predlaže da se kupi 560 hiljada računara, neće imati hrabrosti da kaže koliko to košta. Znate iz kog razloga? Iz istog razloga iz kog ne ume da objasni zašto je onda davao subvencije „Er Srbiji“ 2013. godine, kada je bio ministar - jer nema pojma ni o čemu.
Čujete već reakcije, gospodine predsedavajući.

Ovo sada 107, 108, 109, znači opomena je minimum minimuma koji mora da se dogodi. Na šta to liči? Ako ovo nije vređanje dostojanstva Narodne skupštine, ako nije vređanje pameti, pa imate li bolji primer u ovom sazivu celom?

Na šta to liči da mi koristimo izraze poput – šta je bilo, ludak, kriminalac, u kontekstu onoga što se dešava ovde, u kontekstu države? U kontekstu onih koji te ljude predstavljaju i koji se trude da institucije funkcionišu, koji su izabrani voljom građana.

Šta nije jasno? Da li nekom nešto nije jasno? Onome ko priča o šverceru i prevarantima, nas optužuje i u lice nas gleda. Meni je to vređanje dostojanstva, gospodine predsedavajući. Vređanje dostojanstva da neko ko, na primer, onaj gospodin Zoran Živković malo pre bio direktno odgovoran za to što su mladi odlazili, a čega se ja sećam kada mi ode drug iz klupe zbog toga što je u zemlji bilo divno. Onda, godinu dana kasnije ode onaj ko je sedeo ispred mene, pa kada se završi škola od pola odeljenja. Ja njega da slušam da smo mi sada za takve stvari krivi, kao da se to dešava prvi put. Nema replike na Poslovnik, naučite nešto. Pročitajte nešto ako ste za slova sposobni.

Ne može neko da nam priča ovde da mi pravimo zemlju iz koje se tera pamet i poštenje. Pa, za šta nas optužuje?

Ako niste reagovali na dostojanstvo kada je govorio Radulović, kada je govorio onaj ljubitelj Tadićevog Jeremića, oni koji se reklamiraju, hoće transfer kod Albina Kurtija, ako ste sve to ignorisali, a ovo malo pre ne možete, da nas optužuje da teramo pamet i poštenje. On nas direktno optužuje da mi hoćemo Srbiju punu Zorana Živkovića. On nas direktno optužuje kad kaže da hoćemo da ostanu samo šverceri i prevaranti, da hoćemo Srbiju punu Zorana Živkovića. Ako to nije uvreda za svakoga od nas ovde, ja veću uvredu danas nisam čuo.

Gospodine predsedavajući, vi treba da date opomenu i kad god treba da date pauzu, da se ohlade malo usijane glave, da ih na to podsetite šta se ovde dešava i na šta ova rasprava treba da liči ako hoćemo da bude nešto što treba da bude, na ponos ljudi koji nas gledaju.

Ako hoćete da bude u duhu švercera i prevaranata, onda puštajte ovog Živkovića do mile volje, ja neću više da se javljam. Hvala.
Po amandmanu, gospođo predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam da se ne prihvati.

Odmah da vam kažem, dame i gospodo, a i vama gospodine ministre, mislim da mi strašno grešimo što uopšte raspravljamo na ovu temu i na temu ovih i ovakvih predloga.

Gospođa Žarić Kovačević je bila potpuno u pravu sa svojom napomenom. Mi smo ovde na svaki član zakona dobili jedan te isti tekst, ovaj o kom slušamo. Sada bi mene živo zanimalo da li ćemo danas čuti jednu te istu priču danas četvrti ili peti put, a biće verovatno i punih 200 puta?

Zbog čega smo mi ovo dobili? Dakle, zbog toga što je neko na ovaj način želeo da obezbedi sebi prostor da govori. Koliko to stvarno misli, to je valjda više nego jasno. Ja mislim da mi i grešimo zato što uopšte raspravljamo na temu ovoga ovde. Zaista, na šta bi ličio zakon kada bi ovako nešto moglo da se usvoji? Naravno da ne može, to je suština, baš zato što, kako je rekao predlagač, su reči jeftine. Mi ne treba da se bavimo njegovim jeftinim pokušajima da koristite jeftine reči svaki put iznova i iznova u trajanju od dva minuta. Koliko je to realno i koliko je to iskreno? Pogledajte sadržaj. Da li može ovakva stvar da se reši jednim amandmanom? Naravno da ne može. Gde je kalkulacija? Gde je, na primer, analiza koliko se ljudi ne školuje na nivou osnovnog ili srednjeg obrazovanja zato što ne može da plati udžbenike? Gde su brojevi? Gde su brojevi koliko je socijalno ugroženih među njima, a gde je kategorija „prosto, ne želim“? Gde su brojevi koliko je socijalno ugroženih već pokriveno programima za udžbenike? Ne postoji nigde ništa. Postoji neka paušalna ocena u kojoj je neko ko predlaže da se svakom kupi računar zaboravio da uračuna tu cenu računara. Potpuna besmislica.

Mi imamo copy-paste greške. Znači, ne samo logičke i smislene, nego i gramatičke iz člana u član zakona jer je neko rešio da priča ovde kako reči su bar jeftine. Pa vidimo baš na primeru tog čoveka i više nego dobro.

Koliko je ozbiljan biće jasno kada se dve stvari razjasne. Prvo, da li je za potpuno besplatno ukidanje svih troškova, a u isto vreme je za povećanje školarine, što mu je rekao podpredsednik njegov, o čemu bruji Srbija ovih dana, jer hoće da, kao što je rekao, odbaci sve one koji po njihovom visokom mišljenju nisu zaslužili da se obrazuju, tako što će da im digne školarinu ili će možda da proba da nam proturi kao mačku u džaku priču – mi smo za to da sve bude besplatno. To prvo da objasni.

Druga stvar i možda podjednako važna, onda kada bude ostao u ovoj sali u danu za glasanje, u onom momentu kada mi satima slušamo njegove fenomenalne predloge i glasamo dok on negde uživa u nekoj limunadi ili kafi, kada bude ostao ovde i delio sudbinu nas kojima je stalo do ovih zakona i time pokazao da zaista misli ono što predlaže, ima smisla da se bavimo njegovim predlozima. Do tada ni da se bavimo, a kamoli za njih da glasamo. Hvala.
Hajde još koju reč, kada izgleda nije bilo dovoljno, lepo, jasno, srpski.

Ne znam na kakve konkretno računare je mislio, ali ih je očigledno zaboravio. Ne može 560 hiljada puta cena desk-topa, lap-topa, da ispadne 56 miliona evra, nemoguće. Onaj koji je to računao, nešto nije dobro uradio. Sada džabe ja ovde pričam da se to ne slaže. Prošli put smo imali omašku od strane istog lica u nekoj tamo matematici za celu milijardu, pa opet nije vredelo da se čoveku lepo objasni. To tako ne ide. Valjda je normalno da ne može ovakva materija ovako navrat-nanos napisanim amadmanom i da je ovo ovde zaista postavljeno samo zato što neko želi sebi da obezbedi prostora za priču i da nagovori da su, ali ne samo govori, dokazuje svojim ličnim primerom da su reči bar-badava jeftine.

Ne treba da se bavimo ovim, jer šta god da je mislio, da vam kažem, gospodine ministre, zaboraviću. Kako je zaboravio ove računare, tako je zaboravio svoje stavove. Malo čas spomenu Železaru, čovek koji je predlagao da se ta Železara zatvori, to mu je bilo rešenje za taj problem. Sada ne može nikako da se seti. Podsećamo ga mi, s vremena na vreme, čitamo mu izjavu, ali nekako mu ne dopire do memorije. Pošto pominje „Er Srbiju“, isti čovek, da znate vi, gospodine ministre i ljudi koji ovo gledaju, ima li reči hvale za model primenjen u „Er Srbiji“, pa je i to zaboravio? Isti čovek, gospodine ministre, da čujete i vi i javnost, a mi ga podsećamo uredno, jer imamo izjavu.

Govorio je da su subvencije dobra i korisna stvar, a onda je zaboravio da je imao te i takve stavove. Tako će zaboraviti i svoje greške danas, tako će zaboraviti i sve ove prazne priče, zaista potpuno prazne priče kojima maltretira Skupštinu i građane. Ostaće jedna stvar koju će morati da objasni do kraja ove sednice, nećemo mu dati da zaboravi, zašto traži više školarine, ako hoće da sve bude besplatno i svima bude dostupno? Ako ne može da nađe odgovor sam, neka pita svog zamenika koji je to izneo i onako ponosno kao stav obrazlagao. Zašto traži više školarine i zašto limitira ljudima pravo da se obrazuju i usavršavaju, ako smatra da svakome treba da bude sve apsolutno omogućeno i besplatno? To da odgovori, pa ćemo onda da pričamo i o glasanju i o onom zvonu koje mu i dalje zvoni, verovatno zbog onih 1,4% glasova na izborima. Inače, da znate i vi, gospodine ministre, to javnost već zna. To vam je manje nego što je bilo nevažećih listića. To je to.
Pozivam da se ne prihvati, baš kao malo pre i naravno da to što predlagač amandmana ne uviđa nikakvu razliku između, kako je rekao mržnje i sopstvene neozbiljnosti, odnosno problema sa matematikom, to nije razlog da mi ovo podržimo. Hvala lepo.