Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Opet je moglo i po pravu na repliku, ali nema veze. Gledaćemo da bude dva minuta.

Dakle, još jednom. Naravno da ne treba da se prihvati predlog za koje kakvo brisanje samo zato što to neko ovde kaže, a ne ume da nam objasni zašto bi to brisali, niti se uopšte vredi truditi oko toga. Koliko je bilo na nivou obrazloženja amandmana, toliko će biti i na nivou kontraargumentacije.

Jeste korisno je. I kada se pominje i predsednik Vlade, izabrani predsednik Republike, i odnosi sa Narodnom republikom Kinom, dešava se tu još što šta korisno i ne očekujem da to razumeju oni koji ne razumeju da su recimo životni projekti za naša preduzeća, za ovu državu i za njene građane važni. Apsolutno ne očekujem, ali da čuju građani Srbije da recimo, upravo zahvaljujući tim posetama i toj izvanrednoj saradnji i tom partnerskom odnosu, mi imamo mehanizme i za realizaciju u praksi. Ta pruga o kojoj smo govorili danas, da treba da ide ka Budimpešti, biće brža nego bilo kada u vreme tih političkih genija i stručnjaka opšte prakse iz vremena žutog kartela.

Treba da se realizuju infrastrukturni projekti kao što je savremena saobraćajnica do Crne Gore, što je takođe korisno. Ta Železara koju smo već odradili takođe nije kraj balade, već se priča i o RTB Boru, koji je pomenut i danas. Sve su to dobre posledice ozbiljnog i odgovornog odnosa prema državi.

Pošto se pominjala patetika u izlaganjima, slažem se, treba se uzdržati od toga. Kao svojevrsnu patetiku cenim i ono da će neko pokušati mene da omekša u raspravi time što će reći da sam ja bio dobar član. Ja svakako smatram da sam i dalje dobar član, ali molim vas, političke stranke, nikad kluba obožavalaca jednog čoveka. U tome je možda razlika koju ste propustili da primetite.

Što se tiče šišanja, jako dobra opaska …
Ovi koji su toliko ozbiljni i stručni doživeli su, tu upravo i završavam, to je onaj moj drugi minut, doživeli su na izborima kompletno šišanje. Na prvim sledećim pašće i brijanje. Hvala.
Hvala.

Vrlo kratko. Pozivam da se ne prihvati, naravno, ne zbog toga što nije u direktnoj vezi sa evropskim integracijama Srbije, koje se, naravno, sprovode u najboljem interesu građana ove zemlje i potpuno je bespredmetno tvrditi da je nešto drugačije, već zato što, kao što je lepo rekao predlagač zakona, to stoji u obrazloženju mišljenja na amandman – nije u skladu sa zakonom. Hvala.
Hvala, još jednom.

Uz zahvalnost predlagaču amandmana što nas je podsetio na nepočinstva dosovskog režima iz 2007. godine, ipak pozivam da se ne prihvati. Prvo, jer mislim da treba prihvatiti kompletan zakon, a drugo, jer mislim da i predlagač sam, predlažući izmenu a ne brisanje u članu 1, smatra to isto.

Što se tiče pitanja koji zakon tačno nije uvažen do kraja, i to stoji u obrazloženju Vlade. Hvala.
Hvala lepo, i opet kratko.

Pozivam da se ne prihvati obrazloženje koje je dao predlagač amandmana. Ima svoje kontra obrazloženje dobijeno od strane Vlade.

Dakle, isto ono što je i sam predlagač primetio u nekom od svojih komentara, šta je jedna od intencija ovog Predloga zakona. Da, to je potvrđeno, to jeste jedna od intencija, odnosno treba ostvariti odgovarajući prihod.

Ako je suština brige da se ovim predlogom amandmana ukine agencija, imam vest, to nije predmet zakona. Hvala.
I ovde ponovo pozivam da se ne prihvati, uvažavajući mišljenja koja smo dobili od strane Vlade. Dakle, još jednom diverzifikacija treba da bude utemeljena u zakonu. Predlog koji smo dobili od Vlade podrazumeva određene uslove da se nešto realizuje na određeni način. Ovako kako je predloženo amandmanom, to bi bilo bez ikakvih preduslova i u bilo kom mogućem osnovu.

Što se tiče interesa predlagača da se ukine bilo kakva klauzula koja bi obezvredila mogućnost da se dobra rešenja primenjuju trajno, još jedna dobra vest, obezbeđeno je usvajanjem amandmana koji je predložila koleginica Tomić. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Osnov je više nego poznat. Može da se maše do sutra što se mene tiče. Inače, imao sam želju i da se javim po Poslovniku, ali sada kada imam ovaj osnov, po njemu ću. Hteo sam da se javim po Poslovniku zato što smo prisustvovali potpuno neprihvatljivom kršenju dostojanstva, da se pominju neke sluge i gospodari kolegama iz Narodne skupštine, da se pominje lupetanje. Kada su ti divni i tako visokokulturni i empacipovani i vaspitani čuli nas da njima kažemo da lupetaju? Potpuno neprihvatljivo. Neprihvatljivo je zato što se u istoj rečenici, ma u istom dahu, čuje da neko ovde nastupa u ime, zamislite, građana Srbije koji veruju u institucije, da neko ovde nastupa iz poštovanja prema ovom domu, znajući o kome je reč. Sada ja ne mogu a da ne pitam sve prisutne ovde i sve koji ovo gledaju, u ime kojih građana misli da nastupa taj? U ime građana koji su podržavali paljenje Doma Narodne skupštine, iz poštovanja prema tom Domu? On misli da predstavlja one koji poštuju institucije, a nije poštovao institucije dovoljno onda kada ih je palio, kada je ili u tome učestvovao ili to podržavao, a razlike nema?

To je odnos i prema državi i prema narodu, pa i prema ovom Domu ovde. Možda je počeo institucije da poštuje u međuvremenu. Da li poštuje dovoljno da svog predsedničkog kandidata opomene da bi trebalo nekako da objasni one silne milione u predsedničkoj kampanji? Da li ih poštuje dovoljno da se postavi pitanje ne samo izvora određenih finansija, nego i za čiji račun igraju silni milioni, za koje kriminalce i koje tajknune? Da li poštuje institucije i ovaj parlament dovoljno da ne formira poslaničku grupu u ime milionera koje na izborima za parlament nije ni učestvovao, ili možda ne poštuje dovoljno ništa više od upravo tog novca, u kojem je izgleda suština cele priče, što su uostalom i rekli oni koji su ga izbacili iz prethodnog kluba zbog pokušala reketa za 300.000 dinara srpskih mesečno? Hvala lepo.
Pitanje dostojanstva Narodne skupštine, gospođo predsednice, a samo da kažem, imam puno razumevanja za to što se ne čuje možda baš sve, jer kada se nešto priča ovako haotično i ovako na dugačko i na široko, a s brda, pa s dola, vrlo lako može da se propusti.

Ja sam čuo, pa sam hteo da vam skrenem pažnju.

Pitanje dostojanstva, dakle, iz više razloga.

Prvo, ponovo priča o nekoj jeftinoj radnoj snazi, potpuno deplasirana, a pričali smo već na tu temu. Ne može da priča na tu temu neko ko sam radnik nije nikakav, ko snagu nema, veću od 1,4% na izborima.

Dakle, to je potpuno besmisleno. O jeftinim stvarima može, ali sa ove druge dve stvari vređa Narodnu skupštinu.

Sledeća stvar, uopšte da priča na temu rada, bilo kako. Ne može neko ko se zalagao za to da se zatvori „Železara“, a pet hiljada ljudi pošalje na ulicu, dakle neko ko na taj način pokazuje…
Jeste, jeste, hoću da vam kažem da tako neko ne može da govori u Narodnoj skupštini. Mislim da bi na to trebalo obratiti pažnju. Ima još stvari koje su bile sporne, a imaju veze sa dostojanstvom.
Znate, kada neko kaže da će kolegu podučiti, mislim da to takođe nije bilo na mestu. Zašto to mislim? Zato što je pominjao subvencije. Dakle, ako treba da se podučavamo subvencijama, a to nije nivo za raspravu, zašto nas neko ne poduči o sopstvenim izjavama iz 2013. godine?
… Kada je pričao da subvencije podržava.
Da li je član 107. pitanje dostojanstva?
Ja mislim da je pitanje dostojanstva takođe i kada neko govori o porezu, pa se zbuni. Zašto? Zato što ima knedlu u grlu, kada god tu reč kaže. Mnogo važnije od toga, a ima veze sa dostojanstvo neposredno, gospođo predsednice, to je pitanje partokratije.
To je velika i zvučna reč, a kada joj kaže neko ko namešta posao sopstvenoj ženi i neko ko sam sebi izdaje grejalice iz kuma u pokret, iz pokreta u udruženje, pa onda samom sebi nazad u džep, da bi uzeo novac koji uzima, direktno partokratski, da ne kažem fantomskim udruženjem, to je takođe pitanje odnosa prema dostojanstvu.
Mislim da te stvari treba da sankcionišemo na vreme. Hvala.
Ja bih malo o ovim dugovima, subvencijama i ostalim temama koje su baš u vezi sa amandmanom, a sigurno neću da odgovaram na ovo. Mada, istina je da je nedostatak politike tu potpuno identičan epitet, tako da nema niko ništa da se ljuti zbog toga, tu politike nema pa nema.

Što se tiče onog nivoa duga, citirali smo već taj podatak ovde više puta. Na dan 31. 12. 2012. godine 17,7 milijarde, i to stoji u zvaničnom podatku koji može da se proveri evo sada, dok mi o tome pričamo, i to može da se pronađe na sajtu. Ko to pronađe na sajtu, može da pogleda svojim očima, ne mora meni ništa da veruje. Onaj hronični problem sa matematikom – jeste 10 milijardi, nije 10 milijardi, to se lako proverava i lako se utvrđuje da to nije to.

Jedna strana problema je iznos. Jedna strana problema je taj nivo koji je dostignut u dugu. Druga strana, i mnogo opasnija, kad se gleda na duži rok, bilo kakvu perspektivu, jesu uslovi. Dakle, postoji uslovi pod kojima nešto može lakše da se sanira i vrati i uslovi pod kojima je to vraški teško. E, te vraški teške, ako ne i gore od toga, mi smo dobili u pomenutoj 2012. godini. Ima li nekog u ovoj zemlji da mu to do danas nije jasno? Ja cenim – ima samo oni koji neće da im bude jasno, koji odbijaju da prihvate da im bude jasno. Zašto? Da bi imali šta da kažu, da bi imali zbog čega da kritikuju ovde, pa da pominju i SNS i Vladu Srbije, itd, itd.

Ako pogledate bilo koju od sednica na kojoj se raspravlja na ovu temu, vi čujete i egzaktne podatke i te nivoe kamata, rokove, itd. Tu ne može čovek da ne razume, sem ako sam neće. Ja vidim – neće. Ne mora. Nije sporno. Samo nek bude spreman da svaki put čuje da je onda za to sam zaslužan. Neka bude spreman svaki put da čuje da su tu i njegovi lični grehovi, i zbog toga što je bio gde je bio i zbog toga što je podržavao koga je podržavao, pa i zbog toga što danas podržava tog koga podržava.

Kad neko danas, na primer, stoji ispred, i to ponosno stoji ispred jednog dosovskog kandidata, on je dosovsku politiku prihvatio. Tu je sistem – s kim si, onakav si. I oni što se ljute zato što su izlazili na izbore sa dosovskim strankama pa im danas mnogo šta nije pravo, nek se ljute sami na sebe. Niko ih nije tukao po ušima da prihvate takvu politiku, da ponosno stanu ispred 12 godina potpunog uništavanja i devastacije ove zemlje, iza stotine hiljada izgubljenih radnih mesta, iza tog duga koji je gori nego ono što je bilo posle jedne decenije ratova i propadanja i tih uslova nad kojima posle drugi moraju kosu da čupaju. Niko ih nije tukao da to rade.

Sami su to prihvatili. Ako su to sami uradili, neka se ponose. Ako im je neprijatno pa se ne ponose, onda bar nek ćute, nek ne prebacuju onima koji su od njih i bolji i uspešniji. To bolji i uspešniji ne kažem ja i ne kažemo mi. Evo taj MMF o kojem se priča, evo ta Svetska banka. Pogledajte zvanične ocene programa koji se sprovode u Srbiji. Videćete doslovce – jedni od najboljih programa u istoriji međunarodnih institucija. To znači da je sve ono što je zacrtano da bude rezultat, a zacrtano je strogo, zacrtano je kritički prema nama samima, uvek bilo i bolje od onoga što je predviđeno. Dakle, može i ima načina kad se o tome stara neko ko hoće, kome je zaista važno i ko ume.

Ovo što se duga tiče, ima još dobrih vesti, imali smo ih već jutros. Taj dug je počeo da se smanjuje. Dakle, oni koji su znali samo za uvećanja, mogu da se raduju ako im je zaista stalo do nečega dobrog za zemlju. Smanjuje se. Još jednom, zašto? Jer postoji Aleksandar Vučić, postoji Vlada Srbije, postoji parlamentarna većina koja hoće da se bavi stvarima koje su za zemlju dobre.

Ko ima problema sa kokošijim pamćenjem, opet njegov lični problem, ali kad god želi da se raspravlja na tu temu, može i on da čuje po koju stvar podsećanja radi. Godina 2013, ekskluzivno za one koji su zaboravili da su podržavali subvencije, „sigurno je da u ovoj i u 2014. godini nećemo ići na ukidanje subvencija za investitore koji otvaraju nova radna mesta“, otkriva za jedne dnevne novine jedno lice kategorije ministarsko, u to vreme. Još kaže, objašnjava: „Ova mera postoji i u drugim državama i jasno je da mora postojati nešto zbog čega će se ulagači opredeliti baš za Srbiju“. Tako je neko govorio 2013. godine. Dva meseca kasnije, kada bude ispraćen na vrata zato što je zaslužio to što je zaslužio time što je radio, odnosno nije radio, što se sam lično reklamirao i pokušavao za svoj lični ćar i privatni interes da koristi državnu funkciju, menja ploču, zaboravlja. Odjednom pati od amnezije. Inače, ta emisija „Borba protiv pilećeg pamćenja ili kokošijeg pamćenja“ mislim da se daje na Radio Beogradu subotom. Preporučujem, verujem da bi nekima jako dobro došla.

Isto lice u svom zvaničnom materijalu, zavedenom na zvaničnom sajtu svog fantomskog udruženja koje predstavlja kao neki pokret, a u stvari je privatno udruženje i ne može nikako da se registruje kao stranka, drži i sledeći materijal. Kaže – išao sa svojim najbližim saradnikom da pregovara oko toga da se učlane u jednu malu stranku jednog takođe bivšeg dosovskog lidera, jedne velike političke vedete i strašnog genija. Nisu se dogovorili, verovatno oko aranžmana, ali su pri tom razgovarali na temu kakav doprinos mogu da daju ti lideri fantomskih udruženja. Oni kažu – nudili smo mu neki politički program i u njemu raznorazne stvari po mnogim kategorijama i temama, između ostalog, neka zaštita je bila tema. Kaže – zašto mi ovo predlažemo i zašto nam treba ovo što mi predlažemo? Doslovce – da bi otpuštali višak radnika, da bi zatvorili Železaru u Smederevu. Onda, opet, prođe neko vreme, nekad dan, nekad dva, nekad godina i čovek kaže – ma, nikad ja to nisam tvrdio, ja da se zalažem za zatvaranje Železare, ma, šanse nema.

Ima takvih primera još, npr. iz pre godinu ili dve samo, kako su javna preduzeća rak rana i da ih treba zatvoriti. Što ne može da se sredi, katanac i svi na ulicu i onda lepo, citiram, piše detaljno, to preduzeće, pa ovo, pa ono, ako ikoga zanima, i to sve može da se nađe na zvaničnim materijalima koji i dan danas, evo, sad dok o tome pričamo, stoje na zvaničnom fantomskom udruženju koje se predstavlja kao pokret, a ne može da se registruje kao stranka jer nema dovoljno potpisa podrške. I „Srbijagas“ i EPS i Železara i Železnice i „Petrohemija“ i JAT, tj. ER Srbija. I kad neko sve ovo zna, a uporno negira, ja mogu da zaključim samo jednu stvar – sam se trudi da ne samo ponovi istorijski uspeh od 1,4% na izborima, nego i da ga prevaziđe prvom prilikom. Hvala.
Hvala, još jednom i opet kratko, još jednom.

Da se ne prihvati predlog da se obriše član 2, ni ovaj ni bilo koji drugi, zato što smatram da nam zakon koristi i da nam treba. Uostalom, nije ni sam predlagač amandmana imao zamerke ni na šta, osim na to da mu nije bilo jasno koje su to specijalne okolnosti, bar je tako naveo u svom amandmanu. Pa pošto to piše, verujem da je do sada to utvrdio.

I naravno, nije nikakav razlog niti argument priča o nekakvom predsedniku suda. Pretpostavljam da se tu mislilo na one predsednike sudova koje je žuto preduzeće predlagača, ali ne samo njega, 2009. godine lično preporučivalo i pečatom opštinskog odbora preporučivalo za dalje.

To danas nije tema, ali kad se kaže, treba dobro pročitati nešto. Uostalom, to je pitanje obrazloženja amandmana i usmenog obrazloženja koje smo čuli sada. Ne bi bilo loše, da se ne bi podnosili ovakvi amandmani, dobro pročitati predlog zakona. Hvala lepo.
Neću ja uopšte da raspravljam na temu da li treba jedan dan ili osam dana u ovom slučaju, ali zbog ovoga što se čulo malopre kada neko ovde kaže, a rekao je, da treba nešto da se dobro pročita, što ne pročita naprimer taj Ustav koji pominje, a što ne pročita recimo taj Ustav za koji kaže da će da bude prekršen, zamislite molim, ako nešto bude ne osam nego dan itd.

Da li lepo taj Ustav predviđa da može i ranije? Predviđa, u kom članu znao bi onaj ko pita da je čitao, a šta je kriterijum i šta je merilo da li ovako ili onako, pa mišljenje Narodne skupštine. Može čovek da ne zna što šta, može i da ne pročita što šta, ali da sedi u Narodnoj skupštini a da ne zna da se mi izjašnjavamo na temu da li ima ili nema osnova za ranije stupanje na snagu to je vrhunski bezobrazluk, pored toga što je neznanje. Hvala.
Poslovnik 103. stav 8. i biće kratko kao što zaslužuje da bude.

Čisto preporuka, odmah kažem unapred, gospodine predsedavajući, apsolutno ne tražim da se glasa nego da razmislimo na temu. Ako ovde postoji poslanička grupa kod onoga koji je maloprem Poslovnik reklamirao, možda postoji, možda ne postoji, ne znam, teško je to ispratiti ovih dana, i ako je ostalo nekog vremena za dalju raspravu, ja predlažem da u skladu sa tim što predviđa stav 8. oduzmemo dva minuta zbog očigledne zloupotrebe. Ovo je malopre bila čista replika, potpuno bespotrebna. Dakle, neko reaguje na sopstvene reči, ne na moje, mislim da je to bilo očigledno i mislim da bi takve stvari trebalo sankcionisati utoliko pre što se koristi ne samo za zloupotrebu Poslovnika nego za dodatno davanje osnova da se mi ovde nad Poslovnikom i pravilima našim kućnim, koje imamo, zabrinemo.

Zbog dostojanstva, između ostalog, kada se pominje ono zvonce i to je pre svega moja napomena svima ovde. Nismo mi krivi što ga neki uporno čuju. Uveren sam da nakon onoga što se desilo 2012. godine Borisu Tadiću zvoni u ušima sve do danas. Hvala lepo.