Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospođo predsednice. Potpuno, ali potpuno, nepotrebno i potpuno neprihvatljivo. Dakle, da se na ovakvim temama i na ovakav način, kao što smo čuli malopre, prave neke političke karijere, pitanje je, uzgred budi rečeno, gde i u kakvom okruženju, to nek bude pitanje za onoga ko je ove stvari uradio malopre, to je apsolutno ispod svakog nivoa, iz više razloga. Prvo, čistom klevetom, pričamo o ratnom huškanju, zbog čega? Zbog toga što je neko umeo da da reč podrške za svoj narod onda kada je bio ugrožen, ne da napadne i uperi prst u bilo koga drugog, nego da ohrabri i pomogne svog. To se naziva huškanjem, svaka čast.

Neprihvatljivo i mnogo neprihvatljivije iz jednog mnogo važnijeg razloga, zbog toga što dolazi od onih od kojih dolazi. Hajdemo sad ovako, čuli su svi ovde i svi koji ovo prate ko je Ramuš Haradinaj, je li tako? Čuli su vrlo dobro. Čuli su da je Karla Del Ponte lično, u svojstvu tužioca, rekla da je taj čovek neposredno odgovoran za svirepa ubistva, likvidacije, progon, silovanja, deportacije ljudi, za ista etnička čišćenja. Zna, ne Srbija, svet celi zna o kome je reč. E, sada, da danas nama, pominjući Aleksandra Vučića, onakve besmislice malopre izgovori neko ko dolazi iz neposrednog okruženja izbornog štaba ljudi koji su pravdali Ramuša Haradinaja, koji su optuživali Srbiju zbog toga što se on slobodno šeta i oni koji su stajali ponosno sa svojim novim kompanjonima, koliko juče, ovde u Domu Narodne skupštine da iste te stvari, te užasne stvari, u svrhu zaštite Ramuša Haradinaja, ponove. Ti nama da ovde sole pamet. Neka gleda Srbija, a oni slobodno neka kažu još koji put, čuće ovo iznova. Hvala lepo.
Osnov pominjanja stranke, gospodine predsedavajući i zahvaljujem na tom pominjanju stranke, jer otvara prostor do dva minuta, još par stvari da prokomentarišemo. Dakle, biće ovo dva minuta, pre svega u svrhu obrazloženja tih nekih pitanja.

Da, naravno, da nikakve veze nema pitanje automobila, službenih ili bilo kakvih sa ovim o čemu raspravljamo danas, ali kada smo već to pomenuli nije loše primetiti da je upravo država o kojoj se stara Aleksandar Vučić na čelu Vlade i u ovom, a i prethodnom sazivu rešila to pitanje na odgovarajući način danas, takvog luksuziranja nema.

Kada pričamo o dužničkom ropstvu i ovo što se predlaže ove mere i sporazumi upravo su svrhu toga da tog ropstva ne bude, a stanje u javnim preduzećima i jeste glavni motiv za ovo što je predloženo u vidu sporazuma.

Zašto se pominje prošla vlast i koja tačno, više nego jasno? Dakle, rečeno je više puta, možemo i da ponovimo. Ovim što radimo danas mi upravo lečimo loše posledice i nametnute obaveze iz perioda do 2012. godine. Dakle, nečim što je danas po uslovima bolje mi rešavamo probleme nametnute tada, a za one koji dobacuju i kojima nešto uporno nije jasno evo malo na temu tog zaduživanja da što god čuju i nauče.

Kaže ovako – 31.12.2000. godina i stanje duga 14,167 milijardi, 31.12.2012. godine, 17,7, dakle, dve stvari možemo da naučimo, prvo da ono što se pominje od strane nekih nije tačno, nego iznosi 17,7, a drugo, da primetimo da su toliko uspešni bili, da su ostavili veći dug nego jedna decenija sankcija, ratova i propadanja. Toliko su dobri bili i da upravo to mi danas rešavamo, pa zbog toga danas je taj dug u padu. Vrtlog koji su napravili danas je zaustavljen i krenuo je da se spušta u stranu koja je ovoj zemlji na korist. Mislim da je ovo obrazloženje dobro došlo. Hvala lepo.
Hvala još jednom.

I, napomena možda ne bi bilo loše voditi računa o osnovu opstojanju ili nepostojanju osnova za pravo na repliku, ali opet, hvala na dodatnom prostoru.

Pričamo o službenim automobilima, da li je moguće da je neko propustio vest koja je bila toliko zvučna i značajna da je u stotinama za samo par dana bio smanjen broj službenih automobila i da se ta akcija nastavila. Koliki je sada broj? To niko ne može da vam kaže precizno zato što je pitanje zloupotreba, službene rotacije i oni blinkeri. Pa, kada je to nestalo? Dakle, ko je to zloupotrebljavao. Naravno, jasno je oni koji su ovom zemljom žarili i palili do 2012. godine, a ko je zloupotrebe te vrste zabranio i izbacio iz upotrebe. Upravo ta vlast, ta vlada, ta većina i taj Aleksandar Vučić. To je više nego jasno.

Dakle, pogledajmo svako od nas, ako govorimo o svom komšiluku, ali molim vas bez toga da ulazimo u lične obračune ili neku ličnu netrpeljivost sa bilo kim. Dakle, da pogledamo realno. Stavimo ruku na srce pa kažemo, da li je to danas kako treba da izgleda u pristojnoj, civilizovanoj zemlji ili nije. A da se prisetimo u isto vreme, a kako je to tačno bilo do te 2012. godine. Inače, kad pričamo o toj 2012. godini i periodu tada, dakle, ne samo da je to zaduživanje uzrok mnogih problema koje mi rešavamo danas, i pored toga što danas država funkcioniše u plusu, i nama s vremena na vreme dolaze neke obaveze koje su nastale u ono vreme, ali imaju neki svoj rok dospeća. Pa, i to moramo i dalje da rešavamo i da radimo i zbog toga naš posao nije gotov nego mora da se nastavi.

Dakle, da se setimo šta je to vreme nosilo. Pored tog zaduživanja i dodatno opterećenje u bukvalno, moram da upotrebim tu reči, unakaženju situacije, kada je reč o tome kako ova zemlja posluje i kako privređuje. Pet stotina hiljada izgubljenih radnih mesta u tom periodu. To je nešto što mora da se nadoknadi i to traži vreme, a 130 hiljada novozaposlenih.
Da, pa, jeste da je ono pominjanje onih pelena malo pre bilo u potpunosti degutantno, ali ima i nekog smisla što smo tu reč čuli od onog od koga smo je čuli.

Dakle, kada neko lice priča ovde o milijardama, a očigledno je da predstavu nema šta je uopšte milijarda, koliko je to mnogo, ja mogu samo da zaključim, reč je o nekome ko je izgleda ostao na tom nekom nivou razumevanja, dakle, nivo pelena.

Kada je reč o dugu, koliko treba da objašnjavamo ovde koliko iznosi neka vrednost u određenoj godini, pa da je čovek razborit i razuman zapamti? Koliko puta treba da ponovimo? Da li je u stanju da zapamti? Možda je ovo suvišno pitanje ako pričamo o ljudima koji nisu u stanju da vode neku konciznu raspravu na bilo koju temu. Možda ja grešim što očekujem tako nešto. Možda očekujem previše, da se to upamti. Ali, elementarno računjanje kaže – priča o tih 10 milijardi, besmislica potpuna. Nerazumevanje šta je milijarda, ne samo kada je reč o dugu države i stranoj valuti, nego kada je reč o nečemu što čovek napravi u sopstvenoj lokalnoj samoupravi koja mu je poverena na staranje, kada nju zaduži za milijarde, a toga nije svestan, jasno vam je da je to lice apsolutno lice koje nije u stanju da pojmi ono o čemu priča. Kada priča o „Goši“ i priča o tome da je dobro da se Vlada interesuje, ali ga zanimaju rezultati, neka ode do „Goše“ i nek pita tamo. Ti radnici i ti ljudi su se zahvalili Vladi i na interesovanju i na preduzetim merama, pa može da sazna i detalje koje su to tačno mere u pitanju.

E, sad, što se čovek ovoliko sramoti i što pravi sve ovo od sebe? Ja vidim samo jedan mogući razlog – okajava grehe. Okajava grehe – koje? Na primer, sećamo se u periodu mesec ili dva pred izbore koliko je besomučno hvalio svog predsednika stranke, da je to najbolji mogući predsednički kandidat koji će sve da pobedi. I šta bude? Čovek se ne kandiduje uopšte. Zašto? Jer nije smeo. Znao je da mu je rejting nula.

Zašto se mi toga sećamo? Zahvaljujući toj reklami koju sada neko mora da plati. Hvala.
Hvala lepo.

Pravo na repliku - pominjanje stranke direktno i to u kontekstu, moram da priznam, vrlo čudnom, pitanje finansiranja i SNS, da li je tako bilo, vrlo čudnom, ne zbog toga što dolazi i od koga dolazi, dakle neke stvari mi već ovde vrlo dobro znamo od nekih i mogu da se očekuju, šta god bila tema.

Međutim, vrlo čudno zbog toga što je izbor pao pa baš na ovu temu, jer znate, pored toga što, naravno da sa finansijama SNS ama baš ništa sporno nema, kad god se neko trudio da bilo šta sazna dobio je kompletno sve podatke, postoji i drugo pitanje - šta ćemo sa pitanjem finansija od onih od kojih se ova tema pokreće? Šta ćemo sa tim? Na primer sa poslaničkom grupom koja je formirana od strane, čuli ste verovatno za onog veoma uspešnog DOS-ovskog kandidata Jeremića. Šta ćemo na primer sa onima koji su silne milione uložili u kampanju i pre nego što je zvanično počelo? Da li je to možda pitanje za neke zvanične organe i za neke zvanične analize koji su silne milione potrošili i tokom te kampanje, za koje naravno ne samo da se ne zna poreklo, nego nikakvog opravdanja neće ni biti.

Danas mediji špekulišu da se i oni koji su davali pozajmice velikodušno interesuju – kada će videti taj svoj novac. Šta ćemo sa onima koji kada pričaju danas o zaduživanju ne stave ni na sekund prst na čelo i zapitaju se – ko je pre samo nekoliko godina, znači nije to bilo ne znamo kada pa da se ne sećamo, toliko zadužio ovu zemlju i pod takvim uslovima da je uletela u onaj vrtlog koji je premašio zakonske okvire, koji je uvalio sve u duboke probleme i što nikada nisu ni umeli ni želeli da reše, što jeste rešio Aleksandar Vučić i ta SNS koju pominju i što će nastaviti da rešava.

Za silne milione ti takvi dobili su koliko – pa manje od jednog procenta po milionu na izborima. Hvala lepo.
Samo napomena u vezi člana 103. Unapred vam kažem da ne tražim da se izjašnjavamo glasanjem, ali mislim da postoji jedna stvar koju uvek treba imati u vidu kada se dogodi nešto poput ovoga što se dogodilo malo pre. Dakle, reč je o očiglednom propustu. Kada se ukaže na Poslovnik, pa se onda ne da odgovarajuće obrazloženje, pa se iskoristi za repliku, nije bilo naročito ubedljivo, svi smo tome svedoci, ali, greška je počinjena. I mislim da u svakom slučaju treba da postoji određena odgovornost.

Znate, iskoristio je neko ovde priliku da ustane, traži reč po Poslovniku, da bi replicirao. Još jednom, nije bilo nikakvog efekta, ali, mislim da mora da postoji određena odgovornost. Član 103. kaže u stavu osmom da kad se napravi greška te vrste, dakle, ne reklamira se adekvatno, onda može da se ostane bez dela vremena za dalju raspravu. Na to sam ja hteo da ukažem ovom prilikom.

(Predsednik: Možete samo na povredu Poslovnika.)

Tako je.

Dakle, samo da ukažem na to da vodimo računa o tome tokom dalje diskusije, a što se tiče nepoznavanja Poslovnika, bože moj, imali smo mi već jedan kurs za mlade poslanike, možemo verovatno da ga organizujemo još koji put tokom ovog saziva. Ja sam siguran da bi mnogima ovde vrlo dobro došao. Eto, neka to bude konstruktivni predlog sa moje strane. Hvala.
Tako je, gospodine predsedavajući, i hvala vam.

Dakle, kada neko pokušava da bude zanimljiv, a misli i vešt, time što će da upire prstom i optužuje, pa pokušava da ljude dovede u neku vezu sa Aleksandrom Vučićem, a to ne ispadne ni zanimljivo ni vešto, onda čuje repliku. Ne znam, ali to izgleda tako ide.

Znači, bilo je ovo poprilično konfuzno. Da čujete i vi, gospodine predsedavajući, a i ostali narodni poslanici, i verujem da ćete se složiti svi, poprilično konfuzno. Od ovih dvadesetak minuta pola se nije čulo, bilo je skakanja s teme na temu, te neki podaci, te jedna, te druga, pa peta varijanta, pa sve unazad. Da vam kažem iskreno, 2,29% od svega nisam razumeo, ni 2,29%. Ne znam zašto mi baš taj broj pada na pamet kada odgovaram ovoj ligi eksperata Ivan Dverner.

Trebalo bi da prestanu da se toliko bave sadržajem onoga što objavljuje list „Tabloid“ i to im je već rečeno kada su se bavili ovim temama ovde u holu Narodne skupštine za vreme kampanje ove godine. Evo, sada izgleda i dalje prave istu grešku, rade istu stvar. Ne samo što citiraju najprizemnije i najodvratnije što postoji na medijskoj sceni, ne samo da se takvog društva drže i tim stvarima služe, nego zaista prestaju da zvuče i zanimljivo i ozbiljno bilo kome. To im ne kažem ja, to im kaže narod Srbije, jer znate, 2,29% rezultat na izborima mislim da je dovoljno slikovit, da dovoljno govori sam za sebe.

Još jedna napomena na samom kraju, tih 2,29% biće im astronomski visoka cifra ako nastave da se poslom narodnih poslanika bave na način na koji se bave. Ako su ovo sada malopre rekli samo zato što su reagovali da i oni zaštite onog svog dosovskog kandidata, neka se zapitaju koliko im se isplati. Čovek je bankrotirao.
Hvala gospodine predsedavajući.

Kao što to inače biva, ko se mača lati, od mača i gine, a biće da je dosova politička starleta Pernar Dvernar pre nego što je počeo da izražajno čita pokušao da mahne malo mačem dugim 2,4%. U svakom slučaju, pominjao je ovde sve i svašta pre nego što je krenuo izražajno da čita. Pre nego što je krenuo izražajno da čita pominjao je, recimo, međunarodnu saradnju, u tom kontekstu i investitore i razno-razne države i čini mi se Šredera.

Otkud fascinacija izborima i otkud fascinacijama tim međunarodnim aspektom više nego jasno, dovoljno je da čovek pogleda tu političku starletu, da joj vidi rezultate i sve je više nego jasno. Dva koma nešto posto, to je još nešto što se izračunati dalo. Jedan glas kad neko dobije, a to je dobila starleta Pernar Dvernar, pa koliko je to procenata, da li to može da se izračuna uopšte. Da li ima neko digitron da doda da vidimo na kojoj je to decimali kada se jedan glas dobija, npr. u Trsteniku. Kada se jedan glas dobije npr. i u Topoli, kada se jedan glas dobije npr. u Leskovcu?

Kakav je to rezultat? Koji je to procenat? I neko ko to beleži, pa može samo da pominje od besa i muke Aleksandra Vučića, od besa i muke. I onda nama ovde da priča nešto o investitorima kako bi ih, jelte, oterao, a ništa nije mogao da vidi na temu bilo kakvih para, ako o parama pričamo, u ovim sporazumima o kojima pričamo danas.

Danas se kao brine za ozbiljan odnos prema sporazumima, kaže – nama nisu važni, a odmah u sledećoj rečenici kaže – i pustite ove sporazume, dajte nešto što je životno bitno. Sam omalovažava te sporazume i njihovu važnost. Zašto? S kim on ima bilo kakvu saradnju? Kad cela Evropa pre izbora podrži Aleksandra Vučića, kad cela Evropa posle izbora čestita Aleksandru Vučiću, ko se njemu obratio, ko je njemu čestitao? Kada Ruska Federacija pre izbora podrži Aleksandra Vučića i posle izbora čestita, a ko se njemu obratio i ko je njemu čestitao na tih fenomenalnih 2%?

Međunarodnu saradnju koju ima, u dobroj saradnji sa veteranima HOS-a, izvinite, ali apsolutno ne računam kao nešto jako važno.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Isti osnov. Moram da priznam da dajemo sve od sebe da reklamiranja Poslovnika bude što manje. Vi ste sigurno primetili da se uzdržavamo i kada je osnov više nego jasan, kada brutalnih zloupotreba ovde bude, kada se viče, galami, doslovce urla u pravcu prisutnog ministra i vređa potpuno neprihvatljivim kvalifikacijama.

To što je, šta da radimo, tako ispalo da jedan od narodnih poslanika neko čiji su maniri na nivou, pa osrednjeg bircuza, ne dozvoljava da takvo ponašanje unosi u Narodnu skupštinu, a on to uporno radi. Uradio je to i danas, nismo na to reagovali. Ali, kada da osnovu za repliku, to je uvek prilika da čuje što god. Teza da niko pošten, pripadao ovom ili onom delu spektra, na šta god da je mislio i šta god da je hteo da kaže, nije glasao za Aleksandra Vučića, direktna je uvreda u lice za više od dva miliona građana Srbije. Hteo on to da uradi, to da kaže, ili šta god da je hteo to je direktna uvreda. To se prosto ne radi.

U pravu je bio kolega Arsić, kada je podsetio na onu mudrost, da „Ne treba se u pobedi poneti, ali ne treba se ni u porazu uniziti“, što upravo sebi radi onaj ko uporno izaziva replike ovde. Ponižava se dodatno. Nije mu bio dovoljno dobar, fenomenalan rezultat od 2% na izborima, pa je rešio da sebe ponižava i preko toga. Kada priča ovde o jeftinoj radnoj snazi, da se razumemo, ima samo delimično pravo na to, kao temu. Za radno, nema pravo da govori ni o čemu, sam radnik nije nikakav, nije mogao da pročita, pa ni za ovu sednicu materijale, kao što nije mogao ni za jednu pre, jedan Poslovnik nije mogao da pročita, ukoliko traje ovaj saziv. O snazi tek da ne pričamo, koliko nema prava da govori 2% je 2%, ali o jeftinim stvarima može, jer jedino što demonstrira ovde uz bahatost je jeftinost.
Hvala gospodine predsedavajući, ja sam dugo u sistemu.

Ono što sam želeo da kažem odnosilo se na izlaganja koja su bila pre izlaganja dr Martinovića. Znači, ono što smo slušali pre nego što je predsednik naše poslaničke grupe dobio reč, bilo je verujte mi potpuno suprotno onome što je predviđeno članom 106.

Pomenuo je predsednice, ali mislim da na ovome moramo da insistiramo da bi ovo moglo da ima bilo kakvog smisla. Član 106. kaže – samo u skladu sa onim što je predviđeno dnevnim redom.

Pre nego što je reč dobio Aleksandar Martinović, više od 30 minuta najispraznije, najbesmislenije rasprave smo imali od kada je počeo ovaj saziv, jer nije bilo u skladu sa članom 106, jer nije bilo u skladu sa dnevnim redom, nego kako, po sistemu dobro jutro čaršijo na sve četiri strane. Jedan, pa drugi predsednik poslanike grupe se javlja da bi ubio vreme, da bi se zabavio i onda priča sve što mu na pamet padne. Jel tačka dnevnog reda ili nije tačka dnevnog reda pitanje Poslovnika? Hajde pošteno. Pa, nije.

Svako je mogao lepo da pročita da je ovo predlog za sastav odbora. Jednog odbora, predlog jedne poslaničke grupe, dva ili tri imena ukupno, šta tu ima da ne bude jasno. Jel tačka dnevnog reda ili nije tačka dnevnog reda – gde je otišao Boško Pernar, da njemu treba da se priprema govor. Pa, svi znamo da treba da mu se priprema govor. Svi znamo da nije u stanju da izgovori dve sastavljene, da imaju smisla, bez da mu se napiše, ali ne može da se javi da ovde više od deset minuta priča o tome da ima te potrebe. Te potrebe neka rešava na drugom mestu. To nije tačka dnevnog reda.

Da li je tačka dnevnog reda ili nije tačka dnevnog reda da ovde treba svako da glasa kako misli. To je takođe rekao onaj Pernar, zbog toga verovatno on ne glasa nikad, zato što glasa kako misli. Ali, to je njegov problem i njegova potreba.

Nije dužna Narodna skupština da bude maltretirana ni zbog toga što se jedan predsednik poslaničke grupe zabavlja 20 minuta i zbog toga što drugi je željan pažnje i slikanja, pa da ovde slušamo 20 minuta o bukvalno svemu i svačemu, samo ne o tački dnevnog reda.

Samo još jedna rečenica. Da vam kažem da ne želim da se o ovome glasa, ali želim da se ovo suzbije na vreme da ne bismo prisustvovali cirkusu ovih ljudi.
Hvala lepo, gospodine predsedavajući.

Član 103, više stvari, ali, pre svega, želeo bih da ukažem na stav 8.

Odmah da vam kažem, ja sam lično zadovoljan odgovorom koji ste vi uputili sada i nemojte ovo da shvatite kao bilo kakvo prebacivanje ili kritiku s moje strane, ali, ovo je nešto na šta bih prosto želeo da skrenem pažnju, pre svega vama, ali i narodnim poslanicima koji, izgleda, nisu do kraja svesni, iako su već dovoljno dugo narodni poslanici, da neke stvari ovde treba poštovati, da neka pravila ovde postoje i da postoje izvesne posledice ukoliko se ta pravila ne poštuju.

Dakle, taj stav, gospodine predsedavajući, na koji sam želeo da ukažem ovom prilikom, govori nešto na temu tih posledica. Kaže da kada dođe do zloupotrebe prava na reklamiranje Poslovnika, može da se ostane bez određenog vremena za dalju raspravu. Ako postoji poslanička grupa, a ja bih procenio da postoji, to je moja slobodna procena, da li ih ima ili ih nema veoma je, slažem se i ja, teško utvrditi ovih dana, jer ima tu mnogo prelazaka iz jedne u drugu, tu se više ne zna ko koga podržava, ko za koga radi, da ne kažem ko za koga plaća, nikada to ne bih rekao, ali, nije prilika da se ukazuje na Poslovnik način da neko leči svoju ličnu frustraciju zato što je na izborima dobio 2,2%, pa reklamira član 2,29 ili 229, šta je rekao? Jeste, lako se pomešaju te cifre, jer, to je otprilike taj neki nivo podrške koji neki dobiju pa onda, ne znajući šta će sa sobom, dižu Poslovnik, da bi se malo našli u direktnom prenosu, da bi malo replicirali ministrima i nas ovde učili nečemu što i sami savladali nisu.

Ja mislim da to nije nešto što treba da dozvolimo, gospodine predsedavajući. Zato predlažem da u skladu sa ovim stavom 8, kad god se tako nešto desi, onome ko je zloupotrebio govornicu oduzmemo ni 2,2 ni 2,4 već okruglo dva minuta od vremena. Hvala lepo.
Hvala lepo, gospođo predsednice.

Da, razumem da nije jednostavno pratiti tok rasprave kada svi oni koji se uporno trude da ovde dobiju pažnju i javnosti i kolega u Narodnoj skupštini i da privuku kamere na svaki mogući način, rade to što rade. Zaista je teško pratiti sednicu i držati tok rasprave. Ja sam vrlo strpljivo čekao, a jasan je osnov, osnov je pominjanje predsednika SNS.

Zašto ga je pomenuo onaj koji je repliku izazvao, a pritom, pošto je teško držati nit, mislim svakako na poslanika Pernara, odnosno „Dvernara“, kako beše? Zašto ga je pomenuo, to je više nego jasno. Taj čovek je Aleksandrom Vučićem potpuno fasciniran, iz više razloga. Prvo, zbog toga što rezultat od preko 55% glasova koje je dobio Aleksandar Vučić je samo po sebi rezultat vredan pažnje. Na to svako može da kaže samo – skidam kapu. Rezultat od preko dva miliona glasova građana Srbije je svakako rezultat vredan pažnje i na to svako može da kaže samo – skidam kapu. Ali, kada se tim pitanjima bave i kada se Aleksandrom Vučićem bave oni koji imaju fenomenalnih 2% rezultata, oni mogu samo da ostanu fascinirani, da dan i noć ni o čemu drugom ne misle do o Aleksandru Vučiću, njegovom rezultatu i svom „fenomenalnom uspehu“ od 2%.

No, tih 2% nije kraj balade, dame i gospodo. Kada pogledate mesta gde su ponovljeni izbori, taj koji je repliku izazvao, Pernar-Dvernar, kako beše, dobija u Topoli jedan glas, ne 1% nego jedan ceo glas, dobija u Leskovcu jedan glas, dobija u Trsteniku jedan glas, a u Novom Sadu, opa, alal vera, cela tri glasa. I taj neko, pošto je očigledno najzainteresovaniji bio za pojam „studentsko i omladinsko“, jer se tim jedno dva-tri puta bavio, očigledno ima želju da se sa tim pojmovima identifikuje. Iako u petoj deceniji, čovek ne bi rekao da je uopšte u kontekstu studentskog i omladinskog, ja ću da pokažem dobru volju i da kažem – evo, ipak priznajemo, jeste. Jeste u kontekstu i tog studentskog i tog omladinskog, jer upravo svim onim što radi i što priča on sam sebe podmlađuje, čini da deluje baš kao dete. Hvala lepo.

(Boško Obradović: Replika.)
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Pozivam da se ne prihvati iz više razloga, i slobodno ovo shvatite kao jedan zajednički odgovor na sve ove amandmane, svih predlagača u istovetnom tekstu, na šta god da se odnosi po pitanju ovog zakona. Više razloga je u pitanju.
Pre svega, zaključujem da sami predlagači nisu previše zainteresovani za svoje amandmane. Po pet minuta, pa posle po dva i u svakoj replici za koju se eventualno neko ovde ogrebe, izvinite na izrazu, priča se o svemu i svačemu. Ne priča se o samim amandmanima. Ako oni sami nisu za njih zainteresovani, ne zašto bismo se mi onda trudili da bilo šta na tu temu usvojimo. To je prva stvar.
Druga stvar, postojao je možda samo jedan predlog, da budem korektan do kraja, a šta uopšte znači ovo brisanje i šta se zapravo tu predlaže i zbog tog jednog koji je bio iole korektan, da kažem, pošto se odnosio na ideju da se onda po hitnom postupku nađu neka rešenja i usvoje neki zakoni, nije realno, i to stoji u samom obrazloženju teksta zakona. Znači, nije realno.
Što se ostalih tiče, nikakav odgovor ne nude na pitanja šta onda zaboga predlažu sa svoje strane. To je razlog broj dva.
Recitacije isporučene ovde danas neću ni da komentarišem, verovatno ćemo ih slušati još puno tokom ove rasprave, ali želim na samom kraju da se osvrnem na dva obrazloženja koja su potpisali narodni poslanici kada su predali ove svoje amandmane.
Na jednom mestu jedan predlagač kaže da izgleda nije u mogućnosti da vodi kompetentnu raspravu, a drugi predlagač kaže da nije u mogućnosti da daje svrsishodne amandmane. Ako oni sami kažu da sve ovo što oni danas nama ovde predstavljaju niti je svrsishodno niti je kompetentno, mislim da se odgovor nameće sam, da se ne prihvati.
Pozivam da se ni ovo ne prihvati, pošto se odnosi na član koji neizostavno mora da bude u Zakonu, a to je član koji govori kada zakon na snagu stupa. I uopšte ne smatram kao relevantan razlog za to ni ono što kaže neko ko sam za sebe tvrdi da nije kompetentan da tvrdi raspravu, ja se sa tim slažem, ali to nije razlog da ovog člana nema.
Ne slažem se ni sa tim da neko posle par dana zaključi da zakon ima samo tri člana, a tvrdio je da nije stigao da ga pročita, kao što ne smatram ni da ne treba da stupi na snagu nikada, kao što neću sada ni onima koji se tim tehnikama i preporukama služe da preporučim da predlože nešto bolje kad se probude. Neću, jer znam – spavali, ne spavali, podjednako su im dobri predlozi. Hvala lepo.
Hvala gospođo predsednice. Hteo sam sada da zamolim vas da u ovih dva minuta, a neće biti puna dva, sigurno, vodite računa da li ću ja bilo čije ime da pomenem, a ja tvrdim da neću, ali kažem vam da vodite računa, zato što znam da će pošto-poto da zagrebe za mikrofon onaj koji je repliku izazvao i da tvrdi da sam ga pomenuo, da ima pravo na repliku, iako nema. On će da tvrdi da mu je neko pravo ugroženo, da je nešto strašno on ovde uskraćen. Vi vodite računa da li ću bilo čije ime da pomenem, a ja ću da kažem sledeće.
Godine 2013, neko ko danas tvrdi da nam subvencije ne trebaju, tvrdio je da su subvencije preduzećima dobre i potrebne zato što neko ko hoće da uloži mora da ima dobar razlog da bi uložio u Srbiju, neko ko danas tvrdi sve suprotno, i nisam rekao kako se zove a verujem da svako može da pogodi na koga mislim, taj isti je 2013. godine tvrdio da Fond PIO treba ukinuti, a danas je u stanju da predlaže da mu se nešto dodatno pomaže, verovatno kad ga ukinemo, onda mu treba pomoći. Znači, 2013. godine je taj isti tvrdio da sva preduzeća koja se nalaze u restruktuiranju treba baciti u stečaj, danas verovatno tvrdi da to nikada nije rekao, baš kao što danas tvrdi da nikada nije tvrdio da Železaru treba ukinuti, a 5.000 ljudi baciti na ulicu. Na koga sam ja mislio, ja znam, a za vaše asocijacije ne odgovaram. Hvala lepo.
(Saša Radulović, s mesta: Tražio sam reč, predsednice Skupštine.)