Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući.
Biće ovo kratko, nema potrebe da bude drugačije.
Za slučaj da je ko propustio da primeti, autoprojekcija izgleda funkcioniše i utorkom prepodne i tokom dana. Dakle, kako to izgleda kada neko, na primer, konstantno ima potrebu da ustane, nešto kaže na temu SNS ili nama prebaci da bi se malo osećao važno, videli smo već u ovoj sali nebrojano puta. Obično je to tragično, isprazno, kičasto, napadno, obično je vrlo glasno. A kako to izgleda kada mu papir zakasni, pa ne zna da kaže ama baš ništa, videli smo malopre. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Ovo će biti kratko, kao i svaki put kada repliku izazove isti čovek koji je izazvao i malopre. Nema potrebe da bude drugačije. Slušali smo mi ovde u ovom obrazloženju uglavnom o SNS i o nekim fantastičnim idejama koje je taj čovek ovde izneo, a nije ih sam osmislio, što je više nego jasno, između ostalog i zato što ne očekujem takvu kreativnost, niti bilo kakvu kreativnost od istog lica.
Pričao je o SNS i o pitanju profesionalnih upravnika. Ako ikada tokom ove sednice čujemo od istog lica npr. šta znači ta kategorija profesionalnih upravnika, na koji način se uopšte uvodi u angažman i da li je uopšte neophodna ili nije neophodna, a kamo li bilo šta iza toga, kamo li ko bi ih mogao činiti, pod kojim uslovima itd, možda bude bilo vredno bilo kakvog komentara više. Ja tvrdim da on to i ne zna, niti može da uopšte pruži bilo kakvo obrazloženje te vrste.
Zašto tako upadljivo i drsko svaki put kada se za reč javi govori o SNS, mislim da dovoljno oslikava jedna etiopska narodna poslovica – što je gušter manji, veća je njegova želja da postane krokodil. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Opet vrlo kratko. Moram samo da primetim da je velika šteta što predlagač amandmana nije kazao šta je predložio i nije proičitao obrazloženje sa kojim se zaključuje zašto ovo ne treba da bude prihvaćeno. Ujedno, to je i razlog zašto priča o nekim pitanjima na koja se ne odgovara. Ako su sva pitanja kvaliteta ovog izlaganja malopre i ako je smisao isti, onda mislim da na to stvarno ne treba trošiti vreme. Ovo ne može da se prihvati i piše zašto. Hvala.
Hvala još jednom.
Još jednom kratko, pozivam takođe da se ne prihvati iz razloga koji su precizno navedeni u obrazloženju i nisam nažalost u prilici da prihvatim i usmeno obrazloženje predlagača koji kaže da ne zna šta je to zahtev dostavljen na papiru.
Mala pomoć sa moje strane, papir je ovo, a sve ono što smo čuli, pošto je bilo ili ili, to je bilo ili zato što nema šta da se kaže o amandmanu ili, pa, zato što nema šta da se kaže o amandmanu. Hvala.
Organizovaćemo konsultacije odmah nakon ove sednice i stavićemo to na glasanje. Hvala vam.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Pravo na repliku, pominjanje stranke. Neko malopre reče da on ili oni ne mogu nešto. Nije loše možda da pogledamo šta to neko ovde konkretno ne može. Ne može onaj koji je ovu repliku izazvao izgleda da se kontroliše, pa je morao pošto-poto da u amandmanskoj raspravi uradi ono što je malopre uradio. Zašto? Da bi delovao interesantno, sam sebi dobro zvučao, da bi nešto kolegi sa druge strane sale dobacio. Da li je to poštovanje Poslovnika? Da li je to dostojno ponašanje u skladu sa onim što treba da predstavlja i Narodna skupština i funkcija narodnog poslanika? Ne bih rekao.
Ne može da se kontroliše onaj koji je inače i pokušao danas da se, koliko se ja sećam, nasmeje kolegi Miliji Miletiću, da podsmešljivo govori o izlaganju svog kolege i ne može izgleda, nažalost, da primeti da je kolega Miletić dobar poslanik i da bi mogao da se uči od njega i po pitanju odnosa prema Narodnoj skupštini i po pitanju toga koliko poslaniku treba da bude stalo i do kraja iz kog dolazi i do posla koji obavlja i do materije kojom se mi ovde bavimo.
Najlakše je rugati se i pokušavati da budeš prepotentan u sopstvenim očima. Gospodin Miletić nije to zaslužio. Možda ne bih na ovo ni morao da podsećam da ne vidim da neki očigledno nisu u stanju da kontrolišu sami sebe. Pre nego što odu korak dalje od onoga što bi voleli, čak i kad pogledaju sve te video klipove koje snimaju i sami se sebi siti nadive kod kuće, da ih pozovem da se ipak zaustave na vreme. Ako hoćemo da iz ove sale šaljemo onakvu sliku kakvu smatramo da Narodna skupština zaslužuje, prst na čelo, damo i gospodo, i svako za sebe da se zapita. Ako sutra građani ne budu cenili Narodnu skupštinu, ti koji to rade, nikog drugog da ne krive, sami da znaju da su tome doprineli. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući, i ovo će biti kratko, jer opet nema potrebe da bude drugačije.
Stvarno je interesantno, ne znam kako bih drugačije to nazvao, ovu priču koju smo čuli sada o kandidatima i izabranim sudijama Ustavnog suda Srbije. Stvarno interesantno, ako ni zbog čega drugog, onda zato što, pričali smo o tome da postoje određeni uslovi da čovek to postane. Razgovarali smo i o konkretnim kandidatima i pominjali smo o kome je tačno reč i kakve su kvalifikacije, stručne kvalifikacije tih ljudi. I na naše podsećanje da se to malo pogleda, da pročita onaj ko nije, kao odgovor smo dobili ili muk ili ponovljene recitacije koje su neki ovde servirali, mada je bilo ovde i nekih koji su bili dovoljno mudri da povuku ručnu pa da stanu, i da tamo, kada im se ukaže, pogledajte malo o kakvim je rezultatima reč i o kakvim je ljudima reč, da se ipak povuku, shvatajući da mogu samo sebi da naude u političkom smislu i da deluju neozbiljno, ako nastavljaju da kritikuju ljude koji su više nego kvalifikovani za ono za šta su bili predloženi.
Uopšte nije bitno da li je neko nekome politički blizak ili nije. Gledajte ono što zahtev zahteva, gledajte ono što struka zahteva. I ni po čemu drugom nemojte suditi. Pa, neka bude neko hrabar da kaže da nisu to bili dovoljno kvalitetni ljudi.
Još jednom, najmanje čudno da mi čujemo komentare na temu bilo kakvog stranačkog zapošljavanja upućene na teret nama, koji smo upravo i doneli mere kojima se zabranjuje zapošljavanje u javnom sektoru. U najmanju ruku čudno, od strane onih koji takve mere nisu donosili, a znamo i kako su se ponašali i prema državi i prema sopstvenim članovima. I kad kažu da su za to što su radili, a čega se dobro sećamo, platili 2012. godine, jesu. Ali, i 2014. i 2016. godine. I toliko su dobro radili da će nastaviti da plaćaju za to, bez ikakve sumnje. Hvala vam.
Samo rečenica komentara na ovo poslednje što smo čuli, eventualne strašne manipulacije za izbore. Mislim da je ovo izgovor da dat samom sebi unapred, zašto će neko na tim izborima da prođe kako će već da prođe. Hvala vam.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Član 103. Upravo u vezi sa merom koju ste primenili malopre, a tiče se direktno onoga što je malopre uradio gospodin Kenojčić, izađe sada. U svakom slučaju, smatram da je bilo prostora da reagujete na isti način i nakon njegovog izlaganja. Svima je ovde jasno šta se dogodilo. Ustao je čovek sa nekontrolisanom željom da nešto kaže, pritom ne dovoljno siguran šta će da uradi, obraća se vama. Vama obrazlaže kakvu povredu Poslovnika, a želeo je pošto-poto da nešto dobaci, onako ružno i primitivno kako jedino ume, da dobaci nama. To nije adekvatno reklamiranje povrede Poslovnika. Vi to znate. Razumem i širinu i toleranciju, ali drskost i nevaljalstvo ne treba dozvoljavati.
Mislim da je bilo potrebe da reagujete na isti način, pa oduzmete dva minuta njegovoj poslaničkoj grupi. Možda deluje surovo, s obzirom da ih nema baš puno, ali koliko god nebitni i mali bili, uvek mogu da imaju i dva minuta manje. Toliko na temu ovog člana 103. Ja se iskreno nadam da neće biti potrebe da reagujemo na isti način svaki put kada jedni te isti ljudi daju sebi malo više lufta nego što je normalno, da bi se za televiziju slikali, da bi imali šta da tvitnu, što je, verujem, upravo sada otišao da uradi. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Svakako bi bilo dobro da onima koji sada nešto glasno negoduju neko jednom objasni kako tačno glase poslaničke odredbe koje regulišu pravo na repliku. To kažem u principu.
Sada se obraćam vama, gospodine predsedavajući. Nije retka scena da ti neki mašu nekakvim papirićima kojima se poziva na temu dok traju replike. U najmanju ruku to je smešno, vi to dobro znate i primećujete, ali kada neko ne može za par meseci da pročita Poslovnik i da ga razume, to je već više problem tih nekih.
Hteo sam da prokomentarišem samo par stvari, a vi gospodine predsedavajući vodite računa, molim vas, precizno, da li ću da dam osnov za repliku spominjanjem imena ili bilo koje stranke. Vodite računa precizno, jer sam siguran da će onaj koji je ovu repliku izazvao sigurno da traži reč ponovo. Ako ne bude imao osnova, sigurno će da se žali na sva usta kako je nešto strašno progonjen i kako su mu neka prava uskraćena. Zato vas molim za vašu pažnju, gospodine predsedavajući.
Što se tiče SNS i partijskog zapošljavanja, pomenuli smo to već danas, ali nije loše podsetiti se. U najmanju ruku je komično da bilo kakav komentar u tom smeru dolazi od onih koji su direkt sa partijskog prešli na porodično zapošljavanje, koji su direkt zloupotrebljavali mogućnost da odrede ko će biti saradnik određenih preduzeća i davali te poslove svom bračnom drugu. To je primer par ekselans, od toga goreg nema.
Što se tiče priče o budžetu, vi gospodine predsedavajući ili neko od narodnih poslanika možda bi mogao da prepozna čije su ovo reči, a vi pratite da li sam bilo čije ime izgovorio. Na temu subvencija 2013. godina on objašnjava da ova mera postoji i u drugim državama i da je jasno da mora postojati nešto zbog čega će se ulagači opredeliti baš za Srbiju, pa su subvencije potrebne. Šta mislite ko bi to mogao biti? Da nije možda baš onaj koji danas o tim subvencijama govori sve suprotno. Hvala lepo.
Ovo će morati da bude kratko, gospodine predsedavajući, s obzirom da nemam želju da izlazim u susret nečijim potrebama za pažnjom. Sve što smo čuli je tužna posledica očigledno prevelikog druženja između tih internet pokreta i ostalih političkih faktora koji postoje samo na socijalnim mrežama. Apsolutno ništa vredno komentara. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Vi znate, dame i gospodo, da na svakakve besmislice mi ovde odgovaramo kad god je to potrebno, ali ne moramo baš na svaku. Ono što vredi pomenuti, čisto za slučaj da će neko ovo da pogleda, jeste da je upravo Predlogom zakona o kom se raspravljalo i predviđena zaštita zaštićenih stanara, kao i briga o ugroženim društvenim grupama, opet u smislu njihovog smeštaja. Toliko na temu bilo kakvog, čak i teoretske pojave mogućnosti da neko pravo bude ugroženo onima kojima su ta prava bila garantovana i do sada. Naprotiv, upravo je i cilj da ta prava budu zaštićena još bolje i još kvalitetnije. Ako neko slučajno ima bilo kakvu nedoumicu po tom pitanju, ova rešenja, dobra, svakako bolja od onih koja su bila na snazi, mi smo smislili sami, baš kao što radimo i sve ostalo. Autoprojekcija jeste česta pojava, ali od strane onih koji dobijaju servirano i mišljenje i tekst koji će da isporuče nema potrebe da postoji bilo kakva bojazan za nas. Mi svoje odrađujemo kako treba. Hvala lepo.
Mere koje se predlažu, upravo zato da bi bilo bolje, valjda su više nego jasne. Kada se nešto, pa bar par desetina puta ponovi danas kao razumno, logično obrazloženje, kao činjenica koja je zapisana u zakonu, a neko s druge strane to odbija da prihvati i na sve to kaže samo – niste izneli argumente, ja mogu da razumem na samo jedan jedini način. Ili ne želi da sluša, ili ne želi da čita, ili ni jedno ni drugo nije dovoljno da se dopre do svesti. Ako narodni poslanik ne želi da ostavi utisak naročito pametnog čoveka, njegova stvar. Hvala lepo.
(Srđan Nogo: Replika.)
Hvala, gospodine predsedavajući.
Ako je slučajno bilo kakvih nedoumica, direktan osnov – pominjanje stranke. To je to.
Inače, što se tiče pominjanja nekih drugih stranaka, možda ih je bilo, ali ja sam čuo da se pominjao neki DOS. To sam čuo jako dobro i potpuno razumem što se pominjao. Potpuno razumem, zato što, iako se mnogi možda posredno prepoznaju, neće moći direktno niko, a tiče se direktno onoga ko uporno replike ovde izaziva i čini to i danas.
Ja razumem, npr, da taj neko pominje ovde SNS i pominje termin evrofanatizma, iz logičnog razloga što ništa o Evropi ne zna, niti bi on bio kadar da proceni šta je fanatizam, a šta je realna politika, niti bi uopšte bio kadar da bilo šta kaže na temu Evrope, a da to ima bilo kakvog smisla.
Ne može neko, dame i gospodo, ko sebe predstavlja za nekakvu novu Evropu, zamislite koliko to samo smešno zvuči, a pri tom pojma nema šta su npr. osnovne vrednosti Evrope, da su to plemenitost i viteštvo, a da ni plemenitost ni viteštvo nije fizičko nasrtanje na žene, da ni plemenitost ni viteštvo nije verbalno nasrtanje na žene, da ni plemenitost ni viteštvo nije isturanje koleginica da kažu ono što neko drugi hrabrosti nema. Taj neko sebe predstavlja za Evropu. U najmanju ruku to je tragično smešno.
Zašto taj neko DOS spominje? Iz jednostavnog razloga što ga mi često podsećamo da upravo tom nekom novom DOS-u sam pripada, a što mu ne dolazi nekako pravo. Ali, to je, dame i gospodo, ne samo istina, to je jedino logično, jer Sveto pismo beše pominje – spomeni se čoveče. Ako ćemo da pričamo o nekim univerzalnim mudrostima, da li beše možda Knjiga Mojsijeva, Glava III, ona rečenica – iz praha si postao, u prah ćeš se vratiti. U tome može da prepozna i svoju sudbinu i svoju realnost, jer da prevedem, za potrebe ove diskusije, na njegov jezik, odnosno da prilagodim njegovom uzrastu - iz DOS-a je postao, u DOS se jedino može vratiti. Hvala vam lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, neću uzeti previše vašeg vremena, neću jer smatram da nema potrebe za tim. Ovde su stvari više nego jasne. Pored toga, što svakako podržavamo ostale predloge odluka koji se nalaze u okviru ovog
zajedničkog, jedinstvenog pretresa, želeo sam da iskoristim priliku da kažem da su, kada je reč o kandidatima za sudije Ustavnog suda naše republike, da je reč o dobrim predlozima.
Dakle, želeo sam to da potvrdim, pošto smo se danas u nekoliko navrata sreli sa pitanjima da li je ovde rečeno bilo šta u svrhu podrške, da li se čula, citiram – lepa reč, za ove kandidate. Slobodno može da se zabeleži zvanično, evo je sada – reč je o zaista dobrim predlozima. Šteta je što, oni koji su želeli da kritikuju nisu uspeli do kraja da isprate mehanizam predlaganja, odnosno donošenja odluke, tj. biranja, pa su onda propustili da primete, ne bira sad neka stranka ljude. Narodna skupština utvrđuje neki predlog, a na osnovu tog predloga biraće predsednik Republike i obratno. Na osnovu predloga koji je dostavio predsednik Republike izjasniće se Narodna skupština među više kandidata. Došlo je tu do neke kolizije sa imenima, ali dobro, da ne insistiramo na tome da je neophodno da postoji pažnja do poslednjeg detalja od strane onih koji su nas na površnost u obavljanju poslanika navikli.
Ono što bi trebalo napomenuti, to je da zaista, nije bilo potrebe, niti će biti ikada potrebe kada je reč o ovakvim predlozima da se uporno insistira na političkom obračunu, na pominjanju SNS-a u negativnom kontekstu i predsednika Republike. Sve svakako u stilu primitivnom i kičastom, nikakve potrebe za tim nema. Razumem da su predsednika republike pominjali i oni koji mu se verovatno politički dive, jer znaju da sami neće nikada biti u toj meri politički relevantni. To opet ne opravdava određene reči izrečene ovde.
Kao što razumem i da postoje ljudi koji naprosto ne mogu da prebole činjenicu da je on pokazao ko je nosio političku relevantnost u nekim godinama iza nas. On i ljudi koji su ga podržali politički, a ne ti neki drugi. No, pošto je potpuno neprihvatljivo da bilo šta danas svedemo na lične uvrede i blaćenje bilo kog pojedinačnog kandidata, jer je zaista reč o dobrim kandidatima, kandidatima koji ne samo da ispunjavaju uslove, već i prevazilaze te osnovne uslove.
Želeo sam da pokažem svu grešku takvog pristupa na osnovu samo jednog jedinog primera, verujem da više nije ni potrebno, a obećao sam da ću se odnositi prema vremenu ekonomično. Neko je sebi danas dozvolio luksuz da, na primer, ospori stručnost prof.dr Dragane Kolabić. Čujte samo u najkraćem o kome je reč. Na primer, o osobi koja je završila Zemunsku gimnaziju sa priznanjima, završila Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, kao jedan od najboljih studenata, dobijala pohvale i nagrade za te osnovne studije, prosečna ocena 9,31, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu odbranila magistarski rad, zaposlila se 1997. godine, kada govorimo o tome da li je postojala mogućnost bilo kakve političke pomoći za nečije karijere, na Policijskoj akademiji, odbranila doktorsku disertaciju, ponovo Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, izabrana za docenta na Kriminalističko-policijskoj akademiji, izabrana za vanrednog profesora, te izabrana za redovnog profesora, čemu može da se ruga samo onaj ko predstavu nema šta to tačno znači i koliko je to tačno teško. Pored rada na Kriminalističko-policijskoj akademiji u izvođenju nastave i nastava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, preko 150 naučnih radova, tri monografije, dva priručnika, recenzije u naučnim časopisima, članstvo u organizacionim odborima različitih naučno-istraživačkih konferencija, dužnost prodekana, dužnost dekana, člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije, člana Radne grupe, stručnjaka koji je radio na pripremi više zakona.
Da ospori stručnost u ovom primeru može samo neko ko zaista ima želju da nas ubedi da ima bistrine koliko i ova klupa ispred mene. Hvala vam najlepše.