Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Ovo je bilo pravo na repliku?. Hvala lepo.
Kako se ono kaže, uvek nam je drago da iskoristimo ta dodatna dva minuta prostora, i uvek je dobra prilika da se koje čega podsetimo.
Što se tiče rasprave kojoj prisustvujemo sada i upornog imputiranja da se na ovaj način skreće sa teme, odnosno da se odlazi šire od rasprave o budžetu, znate kako, potpuno je čudno da mi takve komentare slušamo od ljudi koje smo sami na to ponašanje upozoravali, koliko već ima, četiri dana uzastopno.
Dakle, slušamo to od ljudi koji su doslovce podnosili amandmane bez ikakvog obrazloženja. Zamislite univerzitetske profesore koji nisu jednu jedinu rečenicu sastavili celu da bi napisali odgovarajuće obrazloženje. Dokaz da su podnosili amandmane samo da bi pričali o nečemu što samo njih zanima.
Sada, da neko takav iz tih redova, ko niti predlaže išta niti nudi išta, niti je u stanju da ponudi išta zamera narodnim poslanicima što su podneli određene amandmane i što žele da diskutuju o njima. Zaista neverovatno.
Od koga slušamo zamerke? Od ljudi koji su ne samo demonstrirali probleme sa elementarnom matematikom i na šta im je bilo vrlo precizno, ljubazno ukazano od strane ministra, koga inače, iskoristiću priliku i to da napomenem, uvek je veliko zadovoljstvo slušati i velika je šteta što ne koriste priliku da od njega uče oni koji se ovakvim sitnim pakostima bave, nego insistiraju na tim greškama, na toj pogrešnoj matematici i pričaju ovde o subvencijama, katastrofama, izvode mađioničarske trikove, pri tom zaboravljaju samo jednu jedinu stvar, troše vreme, ne naše, mi ćemo da izdržimo ovu diskusiju jer to je naš posao, troše vreme građana Srbije i svoje mađioničarske hokus-pokus varijante uopšte ne treba da objašnjavaju nama – to da li subvencije i posao znači nekome. Neka objasne ne nama, nego svim tim silnim ljudima koji su na taj način posao dobili.
Ali, jedna napomena, moraće da obave 10 hiljada veoma važnih razgovora.
Tako je. Ovaj put po osnovu ličnog obraćanja, ali opet nije loše primetiti da imamo sada i onaj drugi osnov koji se tiče stranke i opet ćemo da razmislimo da li ćemo da iskoristimo i njega. Obično nema potrebe. Obično nema potrebe jer politički potpuno irelevantni ljudi ne zaslužuju da im se posvećuje baš previše vremena.
Interesantno, dame i gospodo, kako suština rasprave bilo kakve jako brzo dođe na video klipove. Od strane koga? Od strane onih ljudi kojima je suština bilo kakve političke aktivnosti da se snimaju, da se montiraju, da se dive sebi na klipovima, da to posle sponzorišu po društvenim mrežama.
Ne vodi se politika tako što se skupljaju lajkovi, šerovi i kako se to već zove. Ne vodi se tako.
Kada pričamo o tome šta ko ovde ima da kaže i šta ima da ponudi, onaj ko svodi sopstvenu političko delovanje na pravljenje nekakvih video klipova, sličica itd. taj pokazuje da ima, odnosno nema da ponudi nešto. Kada to govori, govori samo o sebi.
Ja niti mu pominjem ima, niti mu pominjem stranku, samo mogu, eto, s vremena na vreme da apelujem da montažeri uzmu i malo snime amandmane koje predlažu ti veliki junaci video klipova, pa da snime kako sami ne mogu jednu rečenicu da dovrše u opisu obrazloženja amandmana. Možda da se time pohvale.
Kada nam govore o matematici, milijardama se gađaju. Videli smo to pre neki dan, a videćemo i danas u amandmanskoj raspravi, kako se neko lepo igra posle narodnog poslanika, kako se neko gađa milijardama, a pri tom ovde predstavlja da ima neke fantastične ideje.
Neka taj neko svoje fantastične ideje objašnjava, još jednom, ne nama, nego silnim hiljadama ljudi koji su poslove dobili upravo zahvaljujući naporima ove Vlade. Neka njima objasni da im ti poslovi ne trebaju, da im je bez posla bolje. Ako mu oni poveruju, ma nema nikakvih problema, poverovaćemo svi. Ali, nešto se bojim, od toga mrka kapa. Hvala.
Hvala, za slučaj da je ko propustio, bilo je to pominjanje predsednika stranke i opet jedna jako lepa prilika da se nekih stvari podsetimo.
Slušao sam ja pažljivo ono obrazloženje, ili je možda bolje nazvati ga pokušajem da se nešto obrazloži ovde. Pominjale su se tu opet nekakve političke linije, neka strašna partokratija, već poznati repertoar sa političkih govorancija onoga ko bi trebalo ovde da se bavi o malo nekim svojim predlogom. Ali s obzirom o kakvom je predlogu reč i bolje što nije.
Opet gomila paušalnih na jednu gomilu nabacanih teza, da li je ikad i ko čuo ovde na koji način je utvrđeno to postojanje nekih političkih linija, prisustvo te partokratije, koliko je ima, kada neko uzme pa onako iz rukava kaže 100 hiljada, 200 hiljada, možda naraste i na 300, nekih partijskih kadrova. Kako ih je prebrojao, čiji su, šta su?
To je dame i gospodo samo jedna priča, priče radi i ništa sem toga. Jer, kako bih ja drugačije mogao da razumemo da npr. neko udruženje koje se lažno predstavlja kao pokret, bori se protiv strašne partokratije pa zato želi šta da postane? Partija, jel tako? Tako se bori protiv partokratije verovatno. Šta je neko radio dok je, na veliku žalost i to zaista jeste jedna nesrećna okolnost, bio na poziciji nekog ministra nekada, a za asocijacije ja ne odgovaram, o kome god da je reč, a ja znam na koga mislim. Najveći problem je što nije želeo da se očigledno bavi svojim poslom, nego je od samog starta želeo samo da se bavi politikom, ličnom promocijom, sebe lansira. Koliko je u tome uspešan videli smo i videćemo, još preciznije, ali da objasnim, npr. ljudima iz „Železare“, moraće da obavi, pa bar jedno 5000 razgovora zašto je bio bolji njegov plan da oni na ulici završe nego što je plan da im posao ostane. Hvala.
Po amandmanu.
Neće trebati više od desetak sekundi gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, pozivam da se ne prihvati. Prvo, zato što je toliko fantastično napravljen predlog da je promašio kalkulaciju za samo dve milijarde i to piše u odgovoru Vlade.
Neka bude manje važno, ali i zbog toga što je predlog katastrofalno nepismen. Hvala lepo.
Hvala lepo.
Mogu samo da se prvo složim sa navodima kolege Markovića da su neki ovde definitivno poslednji koji treba da se bave nekim temama.
Pod dva, želim da se zahvalim na dodatnoj prilici za repliku. Uvek je, kao što znate, veliko zadovoljstvo nekima neke stvari ovde pomalo razjasniti. Sve ovo što neki ovde navode ili kako sami kažu – „koje istačinju“, jel tako beše, zaslužuju po neki mali komentar.
Neobično je da se pitanje pokretanja proizvodnje u ovoj zemlji postavlja Srpskoj naprednoj stranci. Neobično je utoliko što upravo zahvaljujući merama koje sprovodi Srpska napredna stranka, Vlada koju ta stranka podržava, mi imamo desetinu za desetinom hiljada, pa reda veličine stotine hiljada, novih radnih mesta u ovoj zemlji, na temu proizvodnje. Utoliko je neobičnije da te ocene dolaze od strane onih koji su upropastili stotine hiljada radnih mesta u ovoj zemlji. To ne tvrdim ja i niko ne treba meni da veruje na reč što se toga tiče, postoje relevantni izveštaji i statistika institucija koje su za to nadležne. Ako ikad iko bude želeo da popričamo o brojkama, možemo, nikakav problem, naprotiv, veliko zadovoljstvo.
Neobično je da se pominju vojska i policija od strane onih čiji su predstavnici, predstavnici, ne znam šta im dođu, bile su tu neke raznorazne vlade, ne mogu više da ispratim ko je na kojoj funkciji, lično odgovorni za 200 miliona štete u čvrstoj stranoj valuti, upravo prema vojnim penzionerima, a što upravo mi rešavamo i Vlada koju podržava Srpska napredna stranka. Neobično je da neko ko je kao narodni poslanik, uz sve ono što smo mi razmenili od cifara i podataka u ovoj sali i dalje ne može da se preračuna, pa pominje nekih deset milijardi nekakvog duga, iako je reč o jednoj vrlo jednostavnoj proverljivoj matematici. Ali, nije neobično da ti neki budu fascinirani pojmom zatvora. To je jedino što je na mestu, kada je o tim ljudima reč. Hvala lepo.
Hvala još jednom.
Dakle, ovo je po osnovu pominjanja Srpske napredne stranke, a interesantno, mada opet ne neobično da smo imali pominjanje predsednika poslaničke grupe doktora Martinovića. Nije neobično, iz samo jednog razloga – što neki ovde imaju dovoljno kuraži da ga pomenu samo onda kada izađe zbog obaveza vezanih za Odbor. Samo tada. Tako da, to je bilo potpuno očekivano i čestitam na hrabrosti i na unapređenju hrabrosti od strane nekih, ne znamo kojih, ni ime im ne znam pa ne bih mogao ni da ga spomenem, sve i kad bih hteo.
Što se tiče dostignuća od 2008. do 2012. godine, ne znam kome treba da čestitam, da li nekoj stranci ili nekom pojedincu, zaista ne znam. Ali, hajde da uputimo jednu zajedničku čestitku na ovim fenomenalnim rezultatima. Izvor zvanični Republički zavod za statistiku 2008. godina – broj zaposlenih 2.821.724, godina 2012, isti izvor – 2.228.343. Razlika mu dođe pa više i od one statistike koja se tim nekim ljudima ne dopada, a koja je takođe u redu veličine od stotina hiljada. Ovde dođe šest stotina hiljada. Ne znam kome, ali čim ga alociramo, predlažem da svi zajednički uputimo jednu veliku ovako srdačnu čestitku.
Što se tiče pitanja kojekakvih krečenja nečijih dostignuća, što je izgrađeno, podignuto, bog sveti zna, oko toga zaista mogu da se složim. To mi ne možemo da okrečimo jer, kao što je poznato, fizika ne dozvoljava da se kreči vazduh i prazan prostor. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.
Velika je šteta što neke stvari treba da objašnjavamo, iako su razumnom čoveku potpuno jasne. Velika je šteta što to moramo da radimo samo zato što neki ljudi uporno rešavaju da prigrabe malo pažnje za sebe. Ali, to je možda i najmanji problem, vide sve ovo ljudi koji ovo gledaju, vide i razumeju. Možda je veći problem kada se to radi i sirovo i primitivno, i kada se doslovce ovde urlikom privlači pažnja. To je mnogo veći problem i to je načelna napomena. Uči stara mudrost, dame i gospodo - galama nije ni pesma, ni dokaz. Već smo razgovarali, neki načini apsolutno nisu načini kako se postaje dobar narodni poslanik. Šteta je što postoje ljudi koji uporno odbijaju da izvuku određeni zaključak i u tom smeru.
Pominje se SNS i zamera se nama i našim predstavnicima na lokalnom nivou, na mnogim mestima, što se postižu rezultati u smislu izgradnje neke infrastrukture, što se postižu rezultati u smislu uspostavljanja određene signalizacije i to smo slušali danas. Što se to sve, svaki takav rezultat, obeležava. Zaista je čudno da neko osporava pravo da se bilo čiji trud primeti, da neko osporava pravo da se neki ljudi, makar i simbolično, time što će se staviti do znanja kroz prisustvo nadležnih ljudi iz lokalne zajednice nagraditi, tako što će se reći – da, zajednici je ovo što ste vi uspeli da izgradite, podignete, instalirate važno i hvala vam na tome.
Zaista je čudno da tako nešto dolazi upravo od strane onih koji su se o svojim zajednicama odnosili na najbahatiji, najružniji mogući način, ostavili ih u dugovima do guše, jedino što im preostaje danas, to je da nešto nama spočitavaju.
Slobodno knjižite po amandmanu, gospođo predsednice, pošto je ovo, verujem, poslednja rasprava amandmanska.
Obrazloženje zašto smatram da ne treba prihvatiti amandman bilo bi isto kao i obrazloženje za sve ostalo amandmane na koje nismo davali odgovor, želeći da pokažemo ekonomičan odnos prema vremenu, iz vrlo očiglednog i jednostavnog razloga – što nema nikakve potrebe ni smisla da podržavamo amandmane za koje nisu zainteresovani ni njihovi predlagači, predlagači koji su ovde opet u dva minuta pravili neku načelnu raspravu i pričali o svemu osim o onome što su predložili sami. Sve to pokazuje ne samo odnos prema amandmanu, nego i odnos prema pitanju ovih penzija i generalno bilo šta što je od interesa za građane ove zemlje. Hvala lepo.
Hvala lepo.
Naravno da ne treba da se prihvati i moram da priznam da je potpuno neobično da se uopšte raspravlja o nečemu što nije ni napisano kako treba. Nije ni napisano tako da uopšte može da se prihvati. Ako je propustio da primeti, predlagač je dobio lepo napisan odgovor Vlade, ovo uopšte nije u skladu sa pravnim sistemom, što oslikava i prirodu svega što je predloženo. Ovo je samo prilika da mi dva minuta ovde ponovo slušamo političke govore, u svrhu čega? Reklamiranja nove koalicije, novog udruženog DOS-a ili kako se već zovu u svojoj najnovijoj varijanti. Svaka čast, ali dame i gospodo za to postoje konferencije za štampu, zajednički mitinzi itd, sve ono što nije Dom Narodne skupštine. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, naravno da je ovo apsolutno neprihvatljivo. Gospodine ministre, ovde uopšte nije bilo reči o bilo kakvoj transparentnosti, pa ni o onom objavljivanju na internet stranama i o ovim stvarima o kojima smo slušali. Ovo je onaj amandman – briše se. I jedan od onih amandmana istog predlagača u seriji od, koliko tu ima, jedno sedam komada, koji imaju isti sadržaj, odnosno nemaju nikakav sadržaj. To su sve oni amandmani – briše se.
Ja sam se najiskrenije nadao da mi nećemo danas uopšte morati da raspravljamo o ovome. Jer, ovo apsolutno ne ide na čast onome ko je ovakav predlog dostavio, ko je kao obrazloženje za brisanje jednog člana za drugim napisao, citiram obrazloženje: „Predlog zakona o budžetu za 2017. godinu“. To je razlog zašto mi treba da obrišemo neki član?
Dame i gospodo, ovo je klasična zloupotreba i ovo služi samo za to da neko ovde drži mini govore od po dva minuta, iz člana u član. Ovo apsolutno nije na čast onome ko ga radi. Ali, pokazuje i ozbiljnost i odnos prema poslu, ali i odnos
prema Narodnoj skupštini i prema svemu onome što treba da znači. Ovo je odnos prema građanima Srbije. I ako se na ovaj način bilo šta radi u Narodnoj skupštini, ja mislim da samo pokazuje dovoljno na temu šta može da se očekuje u politici od nekih ljudi. O ovome mislim da ne vredi trošiti više ni sekundu. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Uvek se neobično obradujem svakom pravu na repliku koje dolazi s one strane sale, zato što daje prostor da malo pošire osvetlimo neke teme i neke ljude.
Moram da počnem sa žaljenjem sa svoje strane što se dogodilo ovo što se upravo dogodilo, što se u raspravi po amandmanu čulo sve ono što se čulo. Veliko žaljenje. Nije bilo apsolutno nikakve potrebe za tim. Moglo je i ovo što je predloženo da se obrazloži. Postoji odgovor od strane Vlade, moglo je o tome i da se prodiskutuje, odgovor je koncizan i ministar je bio sada vrlo precizan, ali nažalost ovo je još jedan od onih amandmana koje smo mi dobili da se priča o nečemu što nije amandman, što je nešto što zanima samo onoga ko te stvari predlaže i ko te stvari u ovoj sali radi, pa da se priča i o predsedniku Vlade i o nekim vrlo maštovitim konstrukcijama.
Šteta je što nije imao hrabrosti onaj čovek koji se juče, pardon, prekjuče i možda dan pre toga, obraćao predsedniku Vlade, čitajući sa dramskim momentima, poprilično izražajno, ali vrlo brzopleto, u očigledno paničnom strahu, neki govor sa papira. Nema šta da se doda na scenu koju smo videli svi mi koji smo sedeli u ovoj sali. Skroz ovamo do naših klupa se videlo koliko su mu drhtale ruke dok je držao taj papir. Mislim da je u jednom trenutku i ugasio sam sebe iz sistema. Šteta je što nije imao hrabrosti da ovo malopre kaže lično, nego je morao za to da angažuje koleginice. Nema pravo da se izjašnjava, taj čovek, ni o NDH, ni o Kosovu i Metohiji, ni o bilo čemu drugom na tu temu. Nema pravo da to govori nama, to može da objasni svojim prijateljima koji su, između ostalog, tvrdili da su se Srbi iz Srpske Krajine proterali sami. Na čast i obraz njemu.
Još jedna napomena, da ne zloupotrebljava svoje koleginice više, jer nije muški. Hvala lepo.
To je bilo pravo na repliku, gospodine predsedavajući, je li tako?
Hvala lepo.
Dakle, dame i gospodo, opet zloupotreba, klasična zloupotreba skupštinske rasprave da bi se ovde pričalo nešto što zanima samo i isključivo onoga ko ovde tu zloupotrebu vrši i ništa drugo. E sad, ja ne znam da li je to ozbiljan odnos prema poslu, ozbiljan odnos prema Narodnoj skupštini? Neka izvede zaključak svako sam za sebe. Meni je ovde stvar više nego jasna.
Javlja se poslanik da diskutuje po amandmanu i opet ne može da sakrije svoju fascinaciju Aleksandrom Vučićem i priča ovde nešto na dugačko i na široko. Sad postavimo pitanje – da li smo mi čuli bilo kakvu cifru, bilo kakav podatak, bilo šta što bi utemeljilo te potpuno paušalne ocene? Nismo ništa, jer ne možemo ni da očekujemo bilo šta od nekoga ko ovde uporno demonstrira nedostatak znanja. Da li možemo mi uopšte da čujemo od tog čoveka neke podatke o tome da li je negde neki biznis ugašen zbog toga što je napravljena nelojalna konkurencija? Da li možemo da čujemo neki podatak o tome kakva je naplata poreza, ko posluje sa plusom? Ne, ništa od toga, jer on ništa od toga, tvrdim, ne zna.
Dakle, dame i gospodo, nije suština boravka na ovom mestu ovde da se bude glasan. Suština je da se, ako je ikako moguće, nešto dobro, pametno, konstruktivno predloži. Ja to ne očekujem od ljudi koji ovo mesto ovde koriste samo kao pozornicu. Zašto? Da bi verovatno malo reklamirali svoju novu koaliciju, svoj novi veliki DOS. Ali, postavljam jedno pitanje – ako ga već reklamiraju, da li imaju bilo kakav rezultat, efekat, učinak? Da li mogu da obezbede bar sebi ulogu da budu zajednički predsednički kandidati? To znamo da ne mogu. Iako se uljudno nude, niko ih ne zarezuje dva posto. Šta će onda biti tamo? Nek razmisle malo. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajuće.
Opet prilika, dame i gospodo, da se koječega podsetimo. Samo šteta što onaj koji je izazvao ovu repliku, namerno izazvao, verovatno mu je neko sugerisao da će to tako da deluje, nešto interesantnije, pametnije, šta li već, upravo izađe. Šteta velika, jer ne bi bilo loše da se nekih stvari podseti, pre svega on.
Nema nikakvog smisla, čak je poprilično neprikladno, da ne kažem degutantno, da sebi daje pravo ovde čovek da bude glasan na temu poplavu i reakcija države u vreme poplave. Dakle, državi koja je učinila sve, i izvan granice moguće, svakako, u zajedničkom radu sa svim građanima ove zemlje, da se ta katastrofa koliko god je moguće zaustavi, da se njene posledice otklone, mi smo učinili i više nego nadljudske napore, dok je gospodin koji sebi daje za pravo da bude ovde glasan i da druge kritikuje po tom pitanju, uživao u nekom ugostiteljskom objektu praveći ogromne troškove svojoj lokalnoj samoupravi. Prstom nije mrdnuo dok se Ministarstvo odbrane bavilo tim problemom u njegovom kraju. U najmanju ruku, to je degutantno.
Drugo, pominjao je ovde predsednika Republike. Velika je šteta što u konstantnom golemom neznanju koje nam ovde demonstrira nije poželeo da bar baci ovlaš pogled na to kako su izgledale skupštinske sednice kada je u ovim klupama ovde sedeo Tomislav Nikolić. Da je to gledao, mogao bi da vidi jednu interesantnu sednicu na kojoj je upravo čovek iz njegovih redova demonstrirao i tu bahatost i to neznanje i taj bezobrazluk što on dozvoljava sebi sada. I mogao je da čuje da ga je tom prilikom pre svega Tomislav Nikolić podučio i taj zaključak bi mogao i ovaj čovek takođe da izvede. Nije to način da se postane veliki i dobar narodni poslanik. Oni koji ga na to ohrabruju, aplaudiraju mu ovde. Čim se okrene, reći će – Šta napravi onaj naš od sebe? Hvala lepo.